SlideShare a Scribd company logo

Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu

•
•
Martina Matijaško
Martina Matijaško

Skripta: Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću, 2008.

Education
1 of 48
Download to read offline
POVIJEST SREDNJE I JUGOISTOČNE EUROPE U XIX. STOLJEĆU 1790. – 1918.  Skripta 
2 Karta 1. Austro-Ugarska Monarhija Karta 2. Osmansko Carstvo
3 Matuz, J. Osmansko carstvo. Zagreb: Školska knjiga. 1992. Taylor, Allan J. P., Habsburška Monarhija 1809-1918. Zagreb: Znanje. 1990. 1. Osmansko Carstvo – Reforma vojske, uklanjanje feudalne anarhije i kraj timarskog uređenja U rusko-turskom ratu koji je 1768. izrastao iz sukoba Rusije i Pruske sa Austrijom i Poljskom Osmansko je Carstvo definitivno izgubilo svoj status velike sile. Sukob je završen 1774. mirom u Küçük Kaynarci prema kojem je Porta morala biti spremna dati nezavisnost Krimu (koji je već 1783. priključen Rusiji), Rusiji je pripalo područje između Buga i Dnjepra te Kabardija (sjeverno od Kavkaza), Porti su vraćene Moldavija, Vlaška, Gruzija, Besarabija i Egejsko otočje, a Austriji je pripala Bukovina. U pitanjima Moldavije i Vlaške te je (dunavske) kneževine pri Porti zastupao ruski poslanik u Carigradu, a Carstvo je Rusiji moralo priznati i pravo zaštite pravoslavnih kršćana na osmanskom teritoriju. U ovakvoj političkoj situaciji, oslabljeno Carstvo postalo je meta suparničkih europskih sila te već tada nastaje tzv. Istočno pitanje. Drugi veliki poraz Carstva dogodio se u sukobu s Rusijom i Austrijom na samom kraju XVIII. st. Ruska carica Katarina Velika osmislila je tzv. grčki plan koji je trebao obnoviti Bizantskom Carstva pod ruskim vodstvom. Austrija je prema tom projektu trebala dobiti Dalmaciju, Bosnu, Hercegovinu te Srbiju dok su za Veneciju predviđeni Peloponez, Cipar i Kreta, a za Francusku Egipat i Sirija. Kako bi preteklo još uvijek nespremnu Rusiju, Osmansko je Carstvo 1787. započelo preventivni napad protiv Rusije usmjeren na Krim. Austrija se pridružila Rusiji, međutim, 1791. Beč je odustao od rata zbog unutarnjih nemira. Rusko-turski rat završio je mirom u Iaşiju 1792. godine – utvrđena je nova granica na Dnjestru. Ponukan neprekidnim porazima, sultan Selim III. (1789. – 1807.) odlučio je temeljito reorganizirati osmansku vojsku po uzoru na europske, posebno francuske, postrojbe. Godine 1793. proglasio je nizam-i-cedit (novo uređenje) koje je izazvalo velik otpor, posebno kod janjičara i konzervativnih begova među kojima je najistaknutiji bio Pazvandoğlu Osman Aga. U trenutku osjetljivih unutrašnjih promjena Napoleon je započeo svoj napad na Egipat (1798.) koji je bio usmjeren prvenstveno protiv Engleske i njezine trgovine s Indijom. Već tri tjedna nakon iskrcavanja u Egiptu, francuska je vojska porazila armiju Mameluka čime je slomljena moć mamelučkih emira što je Porta shvatila kao tešku agresiju iako je njezina vlast u Egiptu zapravo bila samo nominalna. Porta je sklopila savez s Velikom Britanijom te je taj pohod za Napoleona završio iznimno loše. Kad su, nakon Napoleonova odlaska, mamelučki emiri pokušali obnoviti svoju vlast u Egiptu izbio je sukob s osmanskim odredima te je postavljen Portin valija koji je započeo politiku teškog oporezivanja. On je maknut s vlasti te je na njegovo mjesto postavljen Muhammed Ali, dotadašnji zapovjednik albanskog odreda. U unutrašnjem životu Carstva došlo je do nekoliko pobuna. U središnjoj Arabiji pobunili su se vahabiti1, a na Balkanu Srbi potaknuti okrutnom samovladom janjičara (režim dahija) koju je poticao Pazvandoğlu Osman Aga. Srbi su se otvoreno pobunili 1804. – na čelu ustanka bio je Đorđe Petrović nazvan Karađorđe (Crni Đorđe) koji je u kratkom roku uspio svojoj kontroli podvrgnuti najveći dio 1 Sekta koja otklanja uživanje duhana i kave te luksuz u bilo kojem obliku te se ograničava na beduinski način života.
4 Srbije te na vlasti ostati do 1813. čime je postao rodonačelnik srpske kneževske dinastije Karađorđevića. Još početkom srpskog ustanka, godine 1806., došlo je do novog sukoba između Rusije i Osmanskog Carstva. Povod sukobu bilo je osmansko svrgavanje proruskih vojvoda Vlaške i Moldavije, fanariota Konstantina Ypsilantija i Aleksandra Moruzija. Sada je Velika Britanija iskoristila činjenicu što su Porti bile vezane ruke zbog srpskog ustanka i rata s Rusijom te je poduzela invaziju na Egipat koja je propala zahvaljujući vojnoj spretnosti Muhammeda Alija. U svibnju 1807. sultan Selim ponovno je odlučio reorganizirati vojsku prema načelu nizam-i-cedit, međutim, ponovno je došlo do pobune janjičara koji su sultana svrgnuli, a kasnije je bio i zadavljen. Novi sultan, Mustafa IV. (bratić Selima III.) bio je potpuno podvrgnut janjičarima te se nije suprotstavljao njihovim zahtjevima, međutim, ubrzo je i on svrgnut. Bayraktar Mustafa, rumelijski ajan i pristaša svrgnutog Selima zauzeo je 1808. Carigrad te je za novog sultana postavljen prosvjećeni Mahmut II., brat Mustafe IV. Prvi službeni čin novog sultana bilo je imenovanje Bayraktara Mustafe za velikog vezira čija je glavna zadaća bila modernizacija vojske. Kako bi se izbjegle daljnje pobune 1808. formirana je nova, modernizirana, janjičarska postrojba nazvana sekban-i cedit (novi «psetari»). Osim toga, Porta je osjetila potrebu za centralizacijom države jer su u međuvremenu lokalni ajani posvuda u Carstvu prigrabili vlast. Na državnom saboru koji je sazvao veliki vezir dogovoreno je da u zamjenu za službeno priznanje prava ajana i nasljednost njihove časti oni provedu planirane reforme, uključujući i reformu janjičara, te da svoje privatne trupe podrede centralnoj vlasti. U listopadu 1808. dogovor je popraćen «dokumentom o suglasnosti». Unatoč postignutom dogovoru, janjičari su se pobunili te je veliki vezir ubijen nakon čega je Mahmut II. dao pogubiti svog brata, bivšeg sultana Mustafu IV. kako ga nebi ponovno ustoličili. Do 1812. završen je rat s Rusijom koja je Bukureštanskim mirom pripojila Besarabiju, a ujedno je uspjela isposlovati garanciju određene ograničene autonomije za Srbiju. Međutim, Srbija time nije bila zadovoljna te se ponovno digla na ustanak. Karađorđe je prešao na austrijski teritorij, a njegovi su se gerilci pridružili novom vođi ustanka Milošu Obrenoviću koji je 1815. izabran za vrhovnog kneza Srbije te je postigao da ga na toj funkciji prizna i Porta čime je Srbija dobila određenu autonomiju unutar Carstva (ostaje osmanska vojna uprava). Mahmut II. je nastavio sa svojom reformom – posvuda su uklanjani neposlušni ajani i begovi dolova, ponegdje i uz upotrebu sile, a u provincijama su postavljani namjesnici Porte te je do kraja dvadesetih feudalna anarhija gotovo sasvim ukinuta. Samo je jedan od najmoćnijih ajana toga vremena Tepedeleni Ali-paša pokušao od Carstva odcijepiti područje kojim je vladao – sandžak Janjinu u Epiru kojoj je uspio pripojiti i južne dijelove Albanije te neka susjedna grčka područja. Tepedeleni Ali- paša nije prihvatio svoje svrgnuće 1820 te je protiv njega pokrenuta vojna sila. Nakon poraza pridružio se grčkim borcima za slobodu. Na čelu grčkog pokreta za nezavisnost bio je tajni savez grčkih intelektualaca osnovan 1814. u Odesi nazvan heterija filika (grč. hetairia ton philikon), tj. društvo prijatelja. Simpatizeri pokreta bili su i fanarioti. Nacionalizam je zahvatio i dunavske kneževine gdje su od 1711. na kneževskoj vlasti bili fanariotski Grci. Nezadovoljstvo pojačano sve većim iskorištavanjem seljaštva u tom prostoru dovelo je do oružanog ustanka protiv Carstva 1821. Ustanak je propao zbog neslaganja između vođa Aleksandra Ypsilantia (sin Konstantina) i Tudora Vladimirescua koji je vodio pobunjene seljake. U međuvremenu su borci u Grčkoj osvojili cijeli Peloponez (osmanska je vojska bila zauzeta i na istoku gdje je napala Perzija). Grčki se
5 ustanak odužio te je u pomoć pozvana egipatska armija Muhammeda Alija koja je ustanicima zadala težak udarac. Neuspjeh samostalne osmanske vojske ukazao je na neophodnu reformu. Sada je formiran novi odred disciplinirane, moderno naoružane i uvježbane janjičarske vojske za koju je svaki janjičarski bataljun trebao odvojiti 150 ljudi. Kako je ostalim janjičarima prijetilo otpuštanje ako dobrovoljno ne stupe u novi odred (eşkinci – borci), izbila je opća pobuna janjičara u lipnju 1826. Porta je na to odgovorila pokoljem svih janjičara u Carigradu (tzv. Sretna zgoda), raspuštanjem janjičarskih odreda uz fetvu i ukidanjem bektašijskog vjerskog reda koji je također bio protivnik reformi. Iako je reforma bila neophodna, ovakvo iznenadno otpuštanje golemog broja vojnika nije bilo povoljno za vanjsku politiku Carstva. Novoosnovani odredi tzv. Pobjedonosne nuhamedovske vojske nisu mogli nadoknaditi izgubljeno. Sveta je alijansa, po principima legitimiteta, stala na stranu Carstva te se borila protiv grčkog ustanka, međutim, nakon njenog neuspjeha trojni savez Rusije, Engleske i Francuske staje na stranu grčkih ustanika te 1827. kod Navarina uništava egipatsko-osmansku flotu. U proljeće 1828. ruske su trupe bile nadomak Edrine te je tamo, nakon povlačenja egipatskih trupa iz Grčke i Francuskog iskrcavanja u istu, potpisan mir kojim je Rusija dobila teritorije na Kavkazu i u delti Dunava te daljnju zaštitu nad Vlaškom i Moldavijom. Grčka je proglašena nezavisnom u ožujku 1829. Osim toga, Francuska je ljeti 1830. zauzela Alžir, a Srpska se autonomija morala proširiti te je tamo u kolovozu 1830. i formalno postavljen knez (Miloš Obrenović). Srbija je od sada Carstvu plaćala danak te je Porti prepustila neke pogranične utvrde. U Osmanskom Carstvu i dalje su se provodile reforme. Najvažnija je bila likvidacija timarskog (feudalnog) sustava koji više nije bio isplativ ni u vojnom ni u gospodarskom smislu. Spahijske vojske, koje su opskrbljivane timarskim sustavom, sve su više gubile na značenju u korist plaćene vojske te je država uživaocima oduzimala posjede kako bi mogla financirati modernu vojsku. Timar je službeno ukinut 1831. upravo zbog financijskog pokrića reformi. U gospodarskom smislu, timar je morao biti ukinut kako bi većina zemljišta bila i službeno prebačena u privatno vlasništvo svojih posjednika – aga. Time nije bio definitivno ukinut feudalni sustav jer je još uvijek postojao rad zavisnih seljaka iako je kuluk (tlaka) ukinut već 1818. godine. Kao dio reformi 1831. počele su izlaziti i prve turske novine; «Kalendar događaja», sva su najviša nadleštva preimenovana u ministarstva, a uvedena je i reforma odijevanja po europskom uzoru. Sljedeći korak koji je poduzeo sultan Mahmut II. bilo je potpuno preoblikovanje javnog života po europskom uzoru. Jedan od najznačajnijih političara koji su u tome sudjelovali bio je tadašnji osmanski ministar vanjskih poslova Mustafa Reşid- paša («otac Tanzimata») koji je u vrijeme kad je bio poslanik u Parizu i Londonu dostatno upoznao politički i javni život modernih europskih zemalja. Mahmut II. umro je u srpnju 1839. te je reformatorski posao nastavio njegov maloljetni sin Abdülmecit I. (sultan do 1861.). Reforme su provođene u nekoliko faza a nazvane su «Spasonosni novi poredak»; Tanzimat-i Hayriye. Kao prva faza proglašeno je «časno carsko pismo»; Hatt-i şerif od Gülhane koje je poput svojevrsnog carskog proglasa odredilo:
6 I. sigurnost života, časti i privatnog vlasništva II. uvođenje pravednog i javnog suda III. jednakost za pripadnike svih vjerskih zajednica IV. uvođenje pravednog poreznog sustava V. uvođenje pravednog postupka regrutacije u vojsku (petogodišnja opća vojna obveza) Daljnji reformski potezi: pravosuđe je reorganizirano prema europskom uzoru te je provedena snažno centralizirana provincijska uprava po uzoru na francuske departmane, osnovan je prvi novčarski zavod u Carstvu (Banque de Constantinople), a nakon bankrota te banke 1854. osnovana je Osmanska banka. Nedostatak tanzimata bio je taj što je ta reforma bila nametnuta odozgora, bez volje naroda što je značilo da ju sultan može po svojoj volji opozvati. Isto tako nije postojala nikakva institucija, poput parlamenta, koja bi kontrolirala volju sultana. U vrijeme unutrašnjih reformi došlo je do novog zaoštravanja situacije na vanjskom planu. Egipatski namjesnik Muhammed Ali, koji je u svojoj provinciji ostvario apsolutnu vlast te ju počeo širiti i izvan Egipta, sada je svoj utjecaj pokušao protegnuti sve do Iraka. Kao odgovor na to, već je Mahmut II. odlučio Siriju ponovno staviti pod izravnu osmansku vlast. Međutim, nakon promjene na prijestolju, osmanska je mornarica prešla na stranu Muhammeda Alija te je rat tekao loše za Carstvo. U tom je sukobu Francuska bila na strani Muhammeda, a Velika Britanija, Austrija, Rusija i Pruska podržavale su legitimnu vlast sultana. Te su četiri sile Muhammedu uputile ultimatum prema kojem je za oslobađanje Sirije i svetih gradova te vraćanje osmanske mornarice Carstvu trebao dobiti Egipat u nasljedno leno s neograničenom autonomijom, a Palestinu doživotno. Muhammed je na to pristao te je time Porta zauvijek izgubila Egipat koji je od sada Carstvu plaćao određeni danak te priznavao osmansko zakonodavstvo. Nakon sukoba (1841.) Tjesnaci su trajno zatvoreni za ratne brodove; osim u slučaju ratnog stanja Osmanskog Carstva. Nakon ostvarivanja mira na vanjskopolitičkom planu, u unutrašnjoj politici Carstva nastavljeno je provođenje reformi: počeo je izlaziti poluslužbeni list «Vijesti», osnovana je niža gimnazija (1841.), sveučilište ('45.), gimnazija ('49.) te akademija znanosti ('50.). Ubrzo nakon toga, Carstvo je bilo uvučeno u još jedan rat – Krimski rat. U svojstvu zaštitnika kršćanskih stanovnika u Osmanskom Carstvu, Francuska je zatražila povoljniji položaj za kršćane na svetim mjestima u Palestini na što je istim zahtjevom za pravoslavne vjernike odgovorila carska Rusija (koju je smetalo zatvaranje Tjesnaca). Ovakav istup Rusije ponovno je zaoštrio odnose između nje i Porte te su, zbog smirivanja stanja, dva carstva dogovorila zajedničko «oslobađanje» dunavskih kneževina od revolucionarnih snaga '48. Taj je dogovor propao jer je Rusija bila prestrašena sve većim utjecajem Engleza i Francuza na osmanskom prostoru te je u srpnju 1853. okupirala Moldaviju i Vlašku. Porta je na to reagirala objavom rata Rusiji, a priključile su joj se Velika Britanija i Francuska. U odlučujućoj bitci kod Sevastopolja na Krimu, Rusija je poražena, međutim, zbog različitih interesa zapadnoeuropskih sila nije jače kažnjena. Mirovnim ugovorom u Parzu (1856.) Rusija je izgubila samo dio Besarabije na ušću Dunava koji je pripao Moldaviji. Osmanskom je Carstvu zagarantiran integritet, Tjesnaci su ostali zatvoreni za neosmanske brodove, a Crno je more postalo neutralno. Kako je nedugo prije toga (poč. '56.) sultan objavio novo «carsko pismo»2 (Hatt-i hümayun) 2 Kršćanskom su stanovništvu priznata prava neograničene slobode vjeroispovijesti, mogućnosti namještenja u civilnim uredima te mogućnost ulaska u vojnu službu.
7 kojim su osnažene odredbe Hatt-i şerifa, Porta je zadržala vrhovništvo nad dunavskim kneževinama, a Rusija je izgubila svoj dotadašnji protektorat koji je zamijenjen općom garancijom europskih sila (protegnuto i na Srbiju). I. Habsburška monarhija – Dinastija i narodi Iako je Marija Terezija svojim reformama pokušala stvoriti centraliziranu državu to je radila s dozom opreza i bez pretjerano radikalnih poteza koji bi uznemirili zemlju. Za razliku od toga, njezin je sin Josip II. 1780. godine u reforme krenuo «glavom bez obzira». Odbio se okruniti krunom sv. Stjepana jer je smatrao kako je njegova država jedinstvena u cijelom svom teritoriju te da odvojene krunidbe koje samo potvrđuju srednjovjekovni način okupljanja različitih zemalja pod (slučajno) jednim vladarom više nisu moguće. Ugarskoj je, osim toga, nametnuo upravu njemačke birokracije. Sebe je smatrao carem njemačkog Reicha a sve ostale države kojima vlada samo njegovim pokrajinama. Raskinuo je habsburšku vezu s Rimokatoličkom crkvom koja je datirala još iz razdoblja protureformacije, a građanska je prava dao i pripadnicima drugih vjeroispovijesti. Oslobađanjem Židova potaknuo je stvaranje jednog od državi najvjernijih slojeva stanovništva: Židove se konflikt između dinastičkih i nacionalnih interesa nije ticao te su oni bili bezrezervno vjerni kruni. Jedna od najznačajnijih reformi Josipa II. bilo je ukidanje kmetstva, točnije osiguravanje osobne slobode kmetova. Unatoč službenoj reformi, seljacima nije zajamčena sigurnost posjeda, pa su ga mogli zadržati samo oni imućniji, dok su osiromašeni postajali težaci bezemljaši. Josip II. je zabranio i povećavanje zemlje plemića nauštrb seljaka koji su svoju zemlju mogli prodavati samo drugim, imućnijim seljacima, ali oni su i dalje ostajali opterećeni tlakom, tj. radnom rentom (sve do 1848. god.). Upravo su se zbog toga na prostoru Monarhije očuvale seoske zajednice, a s njima i seljački narodi – promjena u agraru nije previše utjecala na plemićki stalež osim na sitno plemstvo koje nije moglo ojačati svoj položaj otkupom novog zemljišta od seljaka. Tako je Habsburška Monarhija očuvala u snazi dva staleža koja su inače svugdje propadala – visoku aristokraciju i seljaštvo koje uživa zemlju, pa je Monarhija u prvom bila konzervativnija, a s drugim radikalnija od ostalog dijela Srednje Europe. U tako uređenom sustavu seljaci nisu naglo napuštali zemlju kao u većem dijelu zapadne Europe pa je austrijska industrija još dugo morala čekati da dođe do jeftine radne snage koju je davalo siromašno seljaštvo. Zbog spore industrijalizacije država je bila prisiljena uvesti visoke carine te je zbog toga bila isključena iz njemačkog Zollvereina. Osim te političko-društvene kočnice industrijskog razvoja tu je bio i prirodni čimbenik - nedostatak znatnijih rezervi ugljena. Reforme Josipa II. bile su pokušaj revolucije odozgo što je donijelo, jednako kao i kasniji tanzimat u Turskoj, protivljenje kako plemstva koje brani svoje povlastice, tako i seljaštva koje brani svoje predrasude. Leopold II., Josipov nasljednik, bio je voljan učiniti gotovo sve kako bi umirio svoje zemlje. Okrunio se češkom i ugarskom krunom, ponovno je sazvao ugarski sabor te Ugarskoj vratio stare povlastice (posebno je važna bila ponovna uspostava županija – županije su očuvale aristokratsku Ugarsku, štoviše, iako su po zakonu bile dužne provesti agrarne reforme Josipa II., one su obzirnim odnosom prema zemljoposjednicima omogućile mađarskom sitnom plemstvu da ostane na zemlji sve do 1848. godine). Preranom smrću 1792. Leopold II. ostavio je probleme svoga carstva neiskusnom sinu Franji I., posljednjem rimsko-njemačkom caru. S devetnaestim stoljećem povijest Habsburške Monarhije dobila je jednu novu temu: narodi Monarhije počeli su gajiti vlastite želje i težnje, a one će se u konačnici pokazati nespojivim među sobom i s održanjem dinastije.
8 Austrija je bila carevinska organizacija, a ne zemlja, pa je biti Austrijanac značilo nemati nacionalnih osjećaja – nemati narodnost. Austrija je bila utjelovljena u feudalnoj aristokraciji, međutim magnati nisu sebe smatrali Nijemcima nego Austrijancima. To se osobito isticalo u Češkoj, gdje su bili najveći feudalni posjedi; velikaši ovdje nisu imali nikakvih osjećaja lokalne pripadnosti jer su bili «uvezeni» u vrijeme Tridesetogodišnjeg rata. Jednaka je situacija bila u Ugarskoj gdje se moć velikaša zasnivala na darovnicama najčešće s kraja XVII. st. Autohtono plemstvo postojalo je samo u Galiciji i Italiji gdje velikaši svoje postojanje i bogatstvo nisu dugovali dinastiji. Kako se onda i kod velikaša počeo razvijati nacionalni osjećaj? Monarhija je aristokraciji omogućila da eksploatira seljaštvo, a zauzvrat je aristokracija podržavala Monarhiju. U trenutku kad Monarhija započinje provoditi reforme koje ugrožavaju neovisnost aristokracije (centralizam, agrarna reforma, birokracija) ona mora braniti svoje tradicionalne povlastice te počinje preuzimati nekakva liberalna, pa i nacionalistička stajališta. Osim aristokracije, važni stupovi države bili su gradovi iz kojih izlazi njemačka birokracija (njemački je jezik bio jezik središnje uprave te je postajao i jezik lokalne uprave čim su one podvrgnute kontroli centra). Birokrati su, često po rođenju, a redovito po zaposlenju, bili gradski ljudi, a svi su gradovi u Monarhiji imali njemački karakter. U Pragu je 1815. živjelo tri puta više Nijemaca nego Čeha, a slična je situacija bila i u Budimpešti i drugim gradovima Monarhije. U tome su jedini izuzeci bili Sjeverna Italija i Galicija koje su prekasno stečene da bi se razvile po habsburškom modelu. Osim birokratskih poslova, Nijemci (ili bolje rečeno govornici njemačkog jezika) u gradovima su se bavili i trgovinom, raznim obrtima, lihvarenjem, a kasnije je Nijemac bilo sinonim za osobu koja se bavi bilo kojim urbanim zanimanjem – pisac, učitelj, pravnik i sl. Građanima takvih gradova bilo je glupo mariti za pokrajinske slobode koje su bile isključiva povlastica feudalne gospode te je gradsko stanovništvo bilo najvjernije Dvoru. Habsburškom poviješću su u njenom posljednjem stoljeću dominirali nacionalni problemi, a od njih se vremenski prvi postavio nacionalizam Nijemaca. U početku on nije osporio opstanak dinastije, samo je težio za promjenom karaktera Monarhije. Iako su predstavljali samo trećinu stanovništva, Nijemci su plaćali dvije trećine neposrednih poreza, a pojedinačno su porezi jednog Nijemca uvelike prelazili ukupne poreze ostalih narodnosti u Monarhiji. Stoga bi uvođenje cenzusom ograničenog izbornog prava zapravo dalo pretežno njemački parlament. Zato su se Nijemci našli u dilemi tek kad je iz nacionalizma ponikao zahtjev za unitarnom nacionalnom državom. U Monarhiji su i drugi narodi počinjali isticati svoje zahtjeve, a oni su bili upereni više protiv Nijemaca (kao povlaštenih) nego protiv cara. Kada su 1866. austrijski Nijemci isključeni iz nacionalne Njemačke u njima se rodio konflikt lojalnosti, tj. nisu više bili toliko sigurni da je vlast Habsburgovaca najbolji okvir za njihove težnje. Raspad Monarhije za njih bi značio priključenje nacionalnoj Njemačkoj, ali i gubitak povlaštenog položaja koji su trenutačno uživali. Više od njemačkog nacionalizma, Monarhiji je prijetio tradicionalni nacionalizam mađarskog i hrvatskog sitnog plemstva koje se u tim područjima uspjelo očuvati zbog specifične političke povijesti Ugarske. U ovom je dijelu Monarhije do deset milijuna stanovnika pola milijuna bilo plemića. To pola milijuna predstavljalo je mađarski narod. Ugrin ili Mađar bilo je, isto kao i Nijemac, staleški pojam: značilo je zemljoposjednika oslobođenog zemljišnog poreza, koji je član županijskih skupština i koji sudjeluje na izborima za sabor. Sitno je plemstvo postojalo i u Hrvatskoj; i njegov je nacionalizam bio samo obrana klasnih privilegija. Hrvati su očuvanje svojih povlastica dugovali svojoj vezi s Ugarskom, jer bi hrvatsko plemstvo, da je ostalo samo, doživjelo sudbinu Čeha, tj. preplavilo bi ga plemstvo njemačkog podrijetla. Hrvatska se krajem XVIII. st. odlukama sabora sve jače povezivala s Ugarskom, a do antagonizma došlo je tek nakon pokušaja nametanja mađarskog kao službenog jezika; tek se u tom trenutku u hrvatskoj i među plemstvom počinje širiti nacionalizam kao protuteža mađarizaciji.
9 Upletanje naroda, «masa», u politički život bio je ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Monarhiji prijelomni događaj devetnaestog stoljeća. Zahtjev za demokratizacijom nije bio nikakva posebnost Habsburške Monarhije, ali je u njoj bio poseban po tome što se očitovao u nacionalnoj formi. Tradicionalni, ili, kako će se nazvati, «historijski» narodi bili su zapravo staleški redovi: Mađari sitno plemstvo, a Nijemci trgovci i obrtnici. Ni jedni ni drugi nisu se srodili s pukom iz kojeg su Mađari izvlačili rentu, a Nijemci profit. Tako je proces uključivanja širih seljačkih naroda tekao kroz nekoliko faza: I. U prvoj fazi, koja je dosegla vrhunac 1848. godine, seljačke mase gotovo se i nisu pokrenule. Narodi što su se ponovno pojavili na pozornici povijesti 1848. bili su tvorevine pisaca i još su postojali samo u mašti; to su bili narodi s više pisaca nego čitalaca. Narodni prvaci govorili su kao da imaju podršku svjesnog, organiziranog naroda, a znali su da im je narod još uvijek samo u njihovim knjigama. U ovoj se fazi svaki narod proglasio baštinikom nekog od nekadašnjih kraljevstava na čijim se ruševinama bila izgradila Habsburška Monarhija, a oni koji nisu mogli otkriti nikakvo kraljevstvo našli su bar pokrajinu. Nakon 1848. gradovi su počeli rasti sve intenzivnijim ritmom; revolucija je ukidanjem tlake raskinula i posljednji legalni lanac koji je seljaka držao za zemlju te se bujica seljaštva izlila u gradove i oni konačno dobivaju nacionalni karakter svoje okolice. II. U drugoj fazi nacionalni pokreti, iako još uvijek vezani uz gradove, dobivaju šire razmjere. Intelektualni prvaci više ne mogu obuzdavati masovne strasti koje sada vode borbu za blagostanje i vlast, a ne više za akademske ideale. III. U trećoj se fazi narodni preporodi potpuno prelijevaju na selo koje se postupno opismenjava. U ovoj općoj shemi razvoja nacionalnog pokreta kriju se goleme i vremenske i prostorne varijacije. Nedvojbeno je najdublja podjela bila između vodećih naroda i podređenih: između Mađara, Nijemaca, Poljaka i Talijana s jedne, te slavenskih naroda (osim Poljaka) i Rumunja s druge strane. Međutim, ni takva podjela nije potpuno točna: Talijani su se htjeli osloboditi Nijemaca, a «mađarizacija» nije štedjela Nijemce u Ugarskoj. Podređenim narodima nije ni zajednički jaram dao zajednički karakter. Česi, sa svojim razvijenim intelektualnim životom i kapitalističkom industrijom u ekspanziji, stekli su buržoaski karakter, dok su Hrvati, po svom sitnom plemstvu i po niti historijskog kontinuiteta, zadržali određen aristokratski duh; i jedni i drugi razlikovali su se od seljačkih naroda. Podjela je postojala i na vjerskoj osnovi: zemlje s protestantskom tradicijom (Češka i Ugarska) imale su samostalniji duh od katoličkih naroda, a oni su se pak u Monarhiji više osjećali «kao doma» od pravoslavnih Srba i Rumunja. III. Stari apsolutizam: Metternichova Austrija, 1809-1835 Nakon bitke kod Austerlitza i nestanka Svetog Rimskog Carstva (1805/6.) zemlje Habsburgovaca u povijest ulaze pod novim nazivom: Austrijsko Carstvo. Austrija je sada bila samostalna država te je nastojala voditi samostalnu politiku. Plod toga bio je rat 1809. koji je gotovo uništio novu-staru državu. Napoleon je tada pozvao Ugarsku na ustanak, a Austriju nije spasila ni vojna snaga ni odanost naroda već nepovjerenje između njezinih susjeda; Francuska i Rusija nisu se mogle dogovoriti oko uvjeta podjele pa su se zadovoljili istočnom Galicijom i Ilirijom. Austrija je od tog vremena bila europska potreba – bolje habsburška težnja za univerzalnom monarhijom nego neki novi pretendent na svjetsko carstvo.
10 Oličenje nove Austrije bio je Metternich koji je 1809. postao ministar vanjskih poslova te je trideset i devet godina pred Europom predstavljao Austriju. Svojom diplomatskom vještinom proveo je Austriju kroz opasno razdoblje od 1809. do 1814. godine, a zatim je od nje učinio središte europskog poretka koji je nastao nakon Napoleonove propasti. Iako je Njemački Savez, stvoren 1815., predstavljao čvršću uniju od Monarhije, Austrija je još vodila glavnu riječ u njemačkoj politici; prihvatila je Prusku kao drugu državu po snazi Njemačkog Saveza iako je tu Pruska obavljala veći dio posla, a Austrija uživala počasti. Dvije su države bile previše oslabljene ratovima da bi se upuštale u međusobno suparništvo. Osebujna je austrijska misija bila sigurnost Italije, tj. sjeverne Italije koja je 1814. vraćena Monarhiji. Pitanje Italije bilo je u središtu austrijske vanjske politike više od četrdeset godina – pa će zbog njega 1866. Austrija izgubiti rat s Pruskom. Talijansko je pitanje olakšalo Austriji situaciju u više diplomatskih kriza: Italiju je Engleska htjela sačuvati od Francuske, a Rusija od Engleske i zato su s Austrijom bilo popustljive na drugim mjestima. Osim toga, Monarhija je preko sjeverne Italije dobivala svoj jedini izlaz na more što ju je činilo sredozemnom silom. Toliko potrebna, Italija je Monarhiji zadavala i ogromne glavobolje; talijanski je nacionalizam bio nepomirljiv. Radikali nisu tražili ustupke od Habsburgovaca, nisu nastojali «pridobiti» Dvor ili steći neki poseban položaj unutar Monarhije – oni su željeli van. Zbog toga je veći dio austrijske vojske bio koncentriran u sjevernoj Italiji, pobjede Radetzkya srušile su revolucije 1848., a Magenta i Solferino učinile isto s apsolutizmom 1859. Metternich je u svojoj vanjskoj politici polazio od pretpostavke da je od primarnog značenja situacija u Zapadnoj Europi, smatrao je da glavna opasnost Dvoru prijeti od francuske agresije, te da mu je glavni problem sigurnost Njemačke i Italije. Pretpostavka je bila pogrešna: opasnost opstanku Austrije, koja će je konačno i uništiti, prijetila je iz Rusije, a najteži austrijski problem bilo je istočno pitanje. Sa svojom posljednjom stečevinom 1812. Rusija je izbila na Dunav, a s nekom novom zacijelo bi prešla preko njega. Dunav je pak Austriji bila jedina ekonomska veza s vanjskim svijetom u doba prije željeznice, a ostat će tako i kasnije. Tako je i Turska postala europska potreba. To što je očuvao mir između Rusije i Austrije a da je istodobno spriječio svako daljnje širenje Rusije na Balkanu, bilo je najveće dostignuće Metternichove diplomacije (najveća kriza bila je 1829. kada je Nikola I. krenuo na Carigrad – spriječile su ga revolucije u Francuskoj i Italiji te ustanak u Poljskoj). Godine 1833. sastali su se Metternich i Nikola I. u Mnichovom Hradištu gdje je obnovljen konzervativni savez Rusije i Austrije te je dogovorena negativna politika na Balkanu. S Josipom II. habsburška je kreativnost bljesnula posljednji put. Franjo I. se nije ničim isticao osim ustrajnim otporom vanjskih neprijateljima i unutrašnjim promjenama. Njegovi prethodnici su mu u naslijeđe ostavili Carstvo s najrazvijenijim i najglomaznijim birokratskim aparatom u Europi kojeg je trebalo voditi odozgo, međutim on za to nije imao ni volje ni sposobnosti te je ogromna birokracija ostala bez vodstva i politike. Neki su nastavljali potkopavati povlastice pokrajina i aristokracije, a neki su u njima gledali bastione Monarhije, cenzura je bila sveprisutna. U Monarhiji je još uvijek živa bila planska merkantilistička privreda koja je u većini Europe mjesto ustupila slobodnom tržišnom gospodarstvu. U birokraciji je bilo mnogo onih koji su željeli pridobiti naklonost širih slojeva, ali bez slabljenja svoga sistema; jedan od takvih bio je i Metternich. On je godine 1821. postao kancelar; tim je položajem stekao određeno pravo da djeluje kao carev prvi savjetnik. Međutim, Franji se nije svidjela nikakva promjena te se od svih Metternichovih i planova njegova savjetnika Gentza nijedan nije ostvario. Suština problema Monarhije bila je zapravo vrlo jednostavna: Habsburška Monarhija i nacionalizam bili su protuslovi i pravoga mira između njih nije moglo biti. Pokušao represijom ili «metodom» ekonomskog poboljšanja zbog kojeg će mase biti zahvalne vlasti problem se samo pogoršavao. Metternich je najbolje shvatio Monarhiju i u njoj se najbrže razočarao.
11 Kako bi ipak sačuvao zemlju na okupu predložio je caru dva smjera; jača centralizacija, tj. snažno vodstvo birokratskom aparatu ili djelomična decentralizacija. Kako je Franjo I. bio slab vladar, Metternich je predlagao osnivanje Carevinskog vijeća (Reichsrat) koje bi imalo funkciju «izraza vladarove zakonodavne vlasti» i u koje bi pokrajinski sabori slali svoje predstavnike, međutim, car je uporno odbijao. Dublja važnost Metternichove ideje bila je u obnovi pokrajinske autonomije jer lokalni sabori više nisu imali ni moć ni važnost: bili su to paradni skupovi umjetnog habsburškog plemstva, a Metternich ionako nije predlagao da se saborima daju kakve ovlasti. Međutim, svojom namjerom da stvori federalizam koji će ojačati Monarhiju i dati joj osjećaj zajedništva, zapravo je posijao klicu rasta nacionalnih težnji i odlučnih zapreka suradnji među narodima. Metternich je praktički, i ne znajući što radi, išao na ruku nacionalnoj rekonstrukciji te je predlagao podjelu Monarhije po nacionalnom kriteriju. Jedna od njegovih neostvarenih reformi bila je i prijedlog da se centralizirana Kancelarija podijeli na četiri sektora: za Austriju, Italiju, Iliriju i Češko- Moravsko-Galiciju. Tako bi s već postojećim kancelarijama Ugarske i Transilvanije bilo šest nacionalnih jedinica od kojih bi se svaka služila vlastitim jezikom. Franjo je na Ugarsku gledao s tradicionalnim habsburškim nepovjerenjem; nakanio ju je lišiti njezinih povlastica, međutim, to nije mogao dok su trajali ratovi s Francuskom. Godine 1811. pokušao je izjednačiti ugarsku i carsku valutu snižavanjem vrijednosti ugarske, a kad mu je sabor odbio zahtjev, on ga je raspustio. Time je prekršena ustavna odredba o sazivanju sabora svake tri godine. Ugarske su županije počele izigravati naredbe Ugarske kancelarije u Beču te su odbijale oporezivati i novačiti bez saborske odluke. Otpor je kulminirao 1823. kada je županija Bács (Bač) otpustila sve svoje činovnike. Metternich je uvjerio Franju da sazove ugarski sabor (1825.) i sam uvjeren da će se mađarsko plemstvo zadovoljiti skupom koji će biti kopija ostalih umjetnih sabora. Međutim, mađarska je aristokracija shvatila opasnost od liberalizma i nacionalizma u vlastitoj okolici, ali nije potražila habsburšku zaštitu (kao što se to dogodilo u Češkoj) već se sama stavila na čelo nacionalnog pokreta kako bi pridobila i sitno plemstvo i njemačko gradsko stanovništvo. Pionir te promjene bio je Széchény (Sečenji), feudalac veleposjednik, koji je, kao izraz dobrohotnosti dao jednogodišnji prihod od svojih imanja za osnivanje mađarske Akademije znanosti. Privi zahtjevi da se latinski zamijeni nacionalnim mađarskim jezikom postavljeni su već 1825, a oglasili su se još upornije na saboru 1830. godine. Ugarski sabori 1825. i 1830. oslabili su Metternichov utjecaj kod cara, a njegov položaj poljuljalo je i sve gore stanje u austrijskim financijama (1829./30. mobilizacije zbog Rusije i srpanjske revolucije u Francuskoj). Financijsku situaciju uspješno je uredio Metternichov suparnik Kolowrat, češki aristokrat koji je, istupajući protiv «tuđinca» Metternicha (rodom iz Porajnja) čas preuzimao ulogu liberala, a čas češkog rodoljuba. Od 1831., kad je uravnotežio austrijski budžet, unutrašnji poslovi Monarhije prelaze u Kolowratove ruke, a Metternich se ograničio na vođenje vanjske politike. Najvažniji Metternichov uspjeh od tog razdoblja bio je sporazum s Rusijom 1833. godine. Dvije godine kasnije umro je car Franjo, a naslijedio ga je njegov maloumni sin Ferdinand koji nije bio sposoban vladati.
12 IV. Predožujsko razdoblje Metternich nije imao dovoljno samopouzdanja (koliko npr. Bismarck) da bi zavladao samostalno, tj. bez člana Habsburške obitelji u zaleđu, te je regentom imenovao nadvojvodu Ludwiga, brata pokojnog cara Franje3. Imenovanje Ludwiga bio je potez diplomata, a ne državnika, jer, ako je zbilja htio reformirati Monarhiju, Metternichu je bila potrebna pomoć jaka i odlučna čovjeka, a ne obične nule. Ali Metternich nije shvaćao stvarnost političke situacije: on je zbilja mislio da je sva mana u carevoj ličnosti. Isprva se Kolowrat nije obazirao na to što je zaobiđen. Sukob je izbio 1836. Metternich je odmah shvatio da je položaj Austrije u Njemačkog ugrožen Carinskom unijom koju je 1834. organizirala Pruska, pa je kanio mijenjati austrijske tarife kako bi Austriji omogućio ulazak u Uniju. Kolowrat je prosvjedovao protiv pokušaja smanjenja carina te se povukao na svoje češko imanje i zaprijetio ostavkom. Time se Metternichu ukazala prilika te je Ludwigu predložio stvaranje Carevinskog vijeća (pseudoparlament) i Ministarske konferencije (pseudovlada) kojima bi predsjedao sam Metternich. Ludwig je pristao, međutim osnivanje tih «ustavnih» tijela zaustavio je nadvojvoda Johann (liberalni Habsburgovac protjeran s Dvora prije 25 godina); on je upozorio Ludwiga na Metternichove planove i hvalio Kolowrata kao spretnog političara te je ovaj odbacio ideju Carevinskog vijeća, a sam je odlučio predsjedati Ministarskom konferencijom koja je ionako bila samo formalnost. Sada su carske ovlasti prenesene na Namjesništvo («pretkonferencija») koje je odlučivalo koje će poslove povjeravati ministrima. Kako su u Namjesništvu zajedno sjedili Metternich, Kolowrat i Ludwig poslovi su tekli iznimno sporo. U pokrajinama su obnovljeni tradicionalni ceremonijali kako bi se stekla njihova naklonost, ali budila se pokrajinska svijest. Sabori su bili jedina sredstva preko kojih se moglo oglasiti opće nezadovoljstvo zbog lošeg funkcioniranja središnje vlasti te su oni postali organi liberalizma. Tom je prilikom čak i Sabor Donje Austrije, koji je zasjedao u Beču istaknuo pokrajinska prava u znak prosvjeda protiv pretkonferencije što je samo po sebi bilo kontradiktorno – zahtijevati pokrajinska prava u Beču bilo je ravno samoubojstvu jer je to bio napad na organizaciju koja je njemačku kulturu, pa tako i zaposlene njemačke funkcionare, pronosila do najdaljih granica Carevine. Buđenje sabora imalo je veće značenje ondje gdje se moglo povezati s nacionalnim osjećajima. Češki sabor, u kojem su sjedili sami veleposjednici, izigravao je češko rodoljublje (potomci tuđinaca koje je habsburški apsolutizam doveo u Češku traže prava istih onih Čeha čija su mjesta njihovi preci zauzeli). Zavidni na povlasticama svojih mađarskih rođaka, računali su da bi i oni mogli, izmaknuti carskom funkcionaru i carskom porezniku. Palacky, prvi čovjek češkog preporoda4, bio je odrastao u Ugarskoj te je mislio da bi i češko plemstvo, poput mađarskog, moglo steći nacionalni karakter. Veliki događaj predožujskog razdoblja bila je pobjeda beskompromisnog mađarskog nacionalizma u Ugarskoj, odnosno, s aspekta ličnosti, Kossutha nad Széchényjem. Naime, da bi naveo plemstvo da se odrekne svog izuzeća od poreza, Széchény je propagirao nacionalni duh, ali je želio da se Ugarska razvije u slobodnu nacionalnu državu, bez rata sa carskom vladom što je pozdravljao Metternich. Predsjedatelji županijskih skupština postali bi državni funkcionari, u saboru bi gradovi dobili jednako predstavništvo kao i županije, srušio bi se ugarski carinski zid. Te reforme uništile bi sitno plemstvo, a da bi se provele bila im je potrebna jaka buržoazija koje u tom trenutku (čak ni brojčano) nije bilo. Unatoč tome, 3 Habsburška je kuća imala dva sposobnija člana: nadvojvodu Karla, velikog vojnog organizatora i nadvojvodu Johanna, osvjedočenog liberala, ali su obojica bili reformisti i Metternichovi kritičari te su stoga bili isključeni iz vlasti. 4 Dobrovski, pionir češkog preporoda, 1791. g. ponukao Leopolda II. da osnuje katedru češkog jezika na Praškom sveučilištu.
13 program bi se mogao postupno i probiti da se nije pojavio Lájos Kossuth – sitni plemić bez zemlje slovačkog podrijetla; novinar. Svojim je nacionalizmom uspio pridobiti seosko plemstvo uvjeravajući ga da je u njemu, a ne u gradovima, duša mađarskog naroda. Kossuthova je novinarska djelatnost igrala vodeću ulogu u Ugarskog za četrdesetih godina, a 1847. je izabran u sabor iako nije bio zemljovlasnik. To je bila prvi simbol mađarske evolucije iz klase u naciju. Svoj je uspjeh ostvario s pomoću jednostavne dogme da je Ugarska nacionalna država Mađara iako je unutar Ugarskog dijela Monarhije bilo golemih područja bez ikakve mađarske populacije. Mađari su u Kossuthovoj mađarskoj nacionalnih državi zapravo bili manjina te su svoj nacionalni položaj mogli održati samo stvaranjem umjetne prevlasti svim sferama javnog života i sprečavanjem kulturnog buđenja ostalih naroda Ugarske. Prevlast u birokraciji (gdje su se zapošljavali najčešće plemići bezemljaši) Kossuth je osigurao Mađarima zakonima o jeziku; godine 1840. mađarski je proglašen jedinim službenim jezikom, a na saboru 1844. latinski je posve ukinut, a mađarski je uveden kao isključivi jezik pravnog sustava, uprave i školstva (hrvatskim predstavnicima u zajedničkom saboru dopušteno je da se služe latinskim još šest godina). Nacionalna Ugarska proglasila se baštinicom sv. Stjepana te je tražila sve zemlje Krune svetog Stjepana čime je ugrožena autonomija Transilvanije5 i Hrvatske. Iako je Carska vlada objavila da će odlučno štititi kulturna prava narodnosti u Ugarskoj, priznala je zakon o mađarskom jeziku zadovoljavajući se ustupkom s ugarske strane da se korespondencija s carskim vlastima vodi na njemačkom jeziku. Unatoč svemu, Metternich je znao kako je staleški liberalizam svugdje, pa tako i u Ugarskoj, pokret veleposjednika te je postojala mogućnost obraćanja seljaštvu6. Na međunarodnom planu je ruska podrška bila jedina garancija u koju je Metternich uistinu vjerovao. Međutim, četrdesetih godina Rusija se sve više udaljavala od politike statusa quo na Istoku i vraćala na planove o diobi koji 1829. umalo nisu izazvali rat između Monarhije i Ruskog Carstva. Metternich je kao novu saveznicu Monarhije vidio Francusku (Pruska nije zainteresirana za Istočno pitanje, a Engleska sumnja u snagu Austrije te se drži po strani). Savez Francuske i Monarhije bio je promašen; u Francuskoj nije bilo stabilne konzervativne vlade koja bi se mogla dogovoriti s Metternichom te se on ponovno, iako nevoljko, okrenuo Rusiji – u najgorem mogućem trenutku. Revolucija je bila pred vratima, a Rusija nije bila voljna intervenirati jer bi protiv sebe izazvala sva četiri vodeća naroda Monarhije (Poljake, Mađare, Nijemce i Talijane) kao i Francusku. Rusija se odrekla savezništva sa Monarhijom te se povukla iz europske politike kako bi dobila na vremenu što je Metternichu donijelo poraz; našao se sam protiv revolucije – bez saveznika vani i bez podrške u Monarhiji gdje su ga njegovi suparnici držali odgovornim za nastalu situaciju te su smatrali da će se njegovim padom sve srediti. 5 U saboru Transilvanije (Erdelj) podjednako su bili zastupljeni Mađari, Sikuli (Szekely) i saski Nijemci dok Rumunji, iako većinsko stanovništvo, nisu imali izbornih prava. Mađari i Sikuli ubrzo su se priklonili Kossuthu te Sasi nisu mogli dugo odolijevati kako bi sačuvali samostalnost sabora. 6 Ustanak u Poljskoj 1846. godine: Poljski su rodoljubi u Galiciji 1846. podigli ustanak koji je Carska vlada ugušila uz pomoć seljaka koje je pozvala da se dignu protiv svoje gospode (žakerija). Ustanak je protresao agrarnu strukturu Monarhije jer su vlasti seljacima morale obećati ukidanje tlake koju kasnije nisu više mogle nametnuti.
14 V. Provala radikalizma: revolucije 1848 Godinu 1848. dinastija nije preživjela zbog svoje snage nego zahvaljujući manipuliranju snagama suparničkih naroda i klasa. Revolucija je izbila u carstvu pretežno ruralnoga karaktera i njezina jedina snaga bila je odlučnost seljaštva da se oslobodi tlake i drugih feudalnih podavanja. Između te elementarne pobune i radikalnog programa urbane inteligencije nije bilo neke naročite veze, ali ni oštre podjele. Ustanak seljaštva protiv tlake revolucionirao je i njegove gospodare. Mađarsko sitno plemstvo se pretvorilo u pravu revolucionarnu klasu, a čak se i feudalna aristokracija pokolebala u svojoj vjernosti Dvoru jer car nije obuzdao seljaštvo pa su magnati morali tražiti druge saveznike; čak i u nacionalizmu. Seljačko je nezadovoljstvo bilo opće, ali nesvjesno; da bi planulo bila je potrebna iskra iz grada te su tako «revolucije '48.» izbile u prostorima oko većih gradova (u Monarhiji: Milano, Venecija, Beč, Pešta i Prag). Suprotno općem uvjerenju, revolucije nije izazvala industrijska revolucija nego to što je nije bilo. Gradovi su rasli brže od industrije, tj. u njih se doseljavalo seosko stanovništvo koje nakon toga uglavnom nije moglo naći zaposlenje što je izazivalo pad standarda. Takvo je stanovništvo u Beču (proletarijat) dalo revolucionarnu armiju, međutim ona nije imala vođe pa ih je našla u studentima koji pak nisu imali dovoljno zrelosti za uloge odgovornih vođa. U ostatku gradova7 u kojima je izbila revolucija (izuzevši Italiju) stanovništvo je raslo sporije, tj. doseljavalo se manje seljačkog stanovništva iz okolice te su Budimpešta i Prag bili još uvijek većinski naseljeni Nijemcima. Mađarsku je revoluciju vodilo sitno plemstvo dok je revolucija u Pragu bila u rukama studenata što je značilo i njezino brzo gušenje. Revolucije u Austriji, kao i u Njemačkoj, potpalila je pariška revolucija od 24. veljače. U Budimpešti je skupina radikalno nastrojenih studenata, neometana saborom koji se tada još sastajao u Bratislavi (Požun), s revolucionarnim programom izašla na ulice već potkraj veljače. U programu se tražio demokratski ustav s općim izbornim pravom, ukidanje tlake bez odštete i ravnopravnost svih narodnosti. Taj je program direktno ekonomski i politički pogađao mađarsko sitno plemstvo te je Kossuth svoje pristaše pridobio protiv ovakvih potpuno radikalnih ideja. Domaću uzbunu protiv plemstva ušutkao je dižući nacionalnu uzbunu kako protiv dinastije, tako i protiv ostalih narodnosti. Plemstvo je preuzelo vođenje revolucije od radikala te su u Bratislavi izglasani tzv. ožujski zakoni kojima je stvorena suvremena Ugarska. I. Pragmatička sankcija (koja je propisivala nedjeljivost habsburških zemalja) zamijenjena je personalnom unijom. II. Ugarska kancelarija u Beču je ukinuta. III. U Budimpešti će biti palatin (potkralj) sa svim prerogativima kralja-cara; neovisan o Beču. IV. Pri Carskom dvoru biti će ugarski ministar u svojstvu visokog komesara. V. Umjesto feudalnog sabora u Bratislavi, u Budimpešti će biti parlament izabran na izborima s jednakim, ali ograničenim pravom glasa i s ustavnom vladom koja će mu biti odgovorna. VI. Ugarska će imati vlastitu vojsku, financije i vanjsku politiku. VII. Aristokraciji je oduzeto izuzeće iz poreza, a gradovi su dobili zastupstvo u parlamentu. Najdublji cilj zakona bilo je očuvanje sitnog plemstva, a politički Ugarska njime dobiva status dominiona. Određeno je da bitna kvalifikacija za pasivno izborno pravo bude znanje mađarskog jezika te da mađarska država treba obuhvatiti sve «zemlje Krune sv. Stjepana». 7 Osim u Budimpešti, čija je revolucija bila okrenuta protiv vlasti u Beču, revolucionarne težnje iskazane su među podređenim narodnostima unutar Ugarske: u Liptovskom Mikulášu svoje nacionalne zahtjeve objavljuju vođe Slovaka, a isto rade i vođe Srba u Sremskim Karlovcima te Rumunja u Blaju.
15 Transilvanija i Hrvatska pripojene su jedinstvenoj ugarskoj državi, a njihovi sabori i namjesništva su ukinuti. U Češkoj je praška radikalna inteligencija 11. ožujka također formulirala svoj program na što češki sabor nije reagirao. Postavljeni su zahtjevi za slobodu okupljanja i govora, ukidanje cenzure te ukidanje tlake, ravnopravnost češkog i njemačkog jezika u školstvu i upravi te zajednička središnja kancelarija i parlament za «zemlje Krune svetog Vaclava» (Češku, Moravsku i Šlesku) koji će zasjedati naizmjence u Pragu i Brnu. Posljednja je revolucija, kao borba za vlast, izbila u Beču. Metternich je svojim posljednjim državničkim aktom 12. ožujka predložio da se pozovu delegacije pokrajinskih sabora u Skupštine staleža kao pokušaj okupljanja plemstva u obranu svojih i carevih privilegija; pokušaj je propao jer plemstvo nije imalo snage da se odupre revoluciji za koji je ionako krivilo središnju vlast8. Bečka revolucija od 13. ožujka započela je kao dvorska urota (nadvojvotkinja Sofija želi maknuti Metternicha) međutim, bečka je javnost ionako bila previše uzbuđena zbog događaja u Ugarskoj i Češkoj. Sabor Donje Austrije sastao se 13. ožujka te, prema planu, zatražio Metternichovu ostavku, ali taj se zahtjev prelio na ulice pa je izbila prava revolucija. Ulične borbe izbjegnute su jer se vlada prepala mogućih posljedica te je Metternich podnio ostavku. U gradu je vlast iz ruku postojećih organa preuzeo studentski odbor, a na vijest o ostavci Metternicha na ustanak se digla Lombardija te pozvala u pomoć sardinskog kralja što je na ustanak potaknulo i Veneciju koja je proglasila Venecijansku Republiku. Ispražnjeno mjesto vođe državne politike zauzeo je Kolowrat u funkciji odgovornog ministra predsjednika dok je za novog ministra vanjskih poslova postavljen je Ficquelmont. Kolowrat je sa političke scene nestao nakon nekoliko dana, a Ficquelmont se održao do 5. svibnja kad je otjeran studentskim demonstracijama9. Nakon novog ustanka 25. travnja carska kuća donosi parlamentarni ustav za cijelu Carevinu zacrtan po belgijskom modelu; bečki radikali nisu bili zadovoljni jer je ustav bio nametnut te je nakon novih demonstracija i ukinut, a obećano je da će se raspisati opći izbori za ustavotvornu skupštinu10. Dva dana nakon te objave (17.05.) Dvor je pobjegao iz Beča u Innsbruck. Za desetak dana je u Beču formiran Odbor javnog spasa kako bi usmjeravao revoluciju te nadzirao djelatnost preostalih ministara. Habsburška vlast u Italiji nije se mogla spasiti pregovorima pa se Radetzky, vrhovni zapovjednik u Italiji, odlučio oglušiti na naloge carske vlade da ne intervenira vojno na što mu je vlada poslala pojačanje, a u carsku su se vojsku zbog patriotizma prijavljivali i revolucionarni studenti koji su malo prije bili podigli barikade protiv carskih snaga. U Ugarskoj je pred revolucijom kapitulirao palatin nadvojvoda Stjepan te je bez odobrenja cara-kralja svoju vlast predao odgovornoj vladi kojoj je na čelu bio magnat radikal Batthyány; Kossuth je postao ministar financija. Dvor se pomirio s novonastalom situacijom 8 Kao priprema za sazivanje Skupštine staleža u Beču je u travnju (rev. već traje) zasjedao «Središnji odbor staleža» u kojem su se nalazili predstavnici sabora njemačkih pokrajina. Iako se sama Skupština nikad nije sazvana, Središnji odbor je otkrio gledište zajedničko većini Njemaca u Monarhiji: ako dinastija propadne, oni neće ući u federaciju s nehistorijskim narodima nego će prihvatiti velikonjemački nacionalizam. Predlagali su personalnu uniju s Ugarskom, prepuštanje Lombardije i Venecije Italiji i autonomiju Galicije te ulazak ostatka zemlje u Njemački Savez. 9 Nakon Ficquelmonta na položaj ministra vanjskih poslova postavljen je postariji birokrat Pillersdorf. 10 Dvor i bečki revolucionari prihvaćali su preoblikovanje Monarhije u skladu sa željama «vodećih naroda» dok su bečki liberali u Monarhiji gledali njemačku državu koja će imati glavnu riječ u novoj, liberalnoj Njemačkog te su podjednako energično tražili i izbore za općenjemački parlament u Frankfurtu kao i za ustavotvornu skupštinu.
16 te je Ferdinand 11. travnja potvrdio ožujske zakone11. Kako je Kossuth shvaćao da se Mađari mogu Beču oduprijeti samu u suradnji s njemačkim nacionalizmom u općenjemački parlament u Frankfurtu12 upućena su dva mađarska predstavnika koji su od Nijemaca tražili da ne pristanu na stvaranje slavenskih država u Monarhiji i Njemačkoj zajamčili pomoć Ugarske u očuvanju integritet Njemačkog Saveza od češkog i slovenskog separatizma. Nacionalne zahtjeve Talijana nije podupirao jer nije htio na sebe navući još veći bijes Beča čija mu je pomoć ipak trebala u slučaju sve izglednijeg rata s Hrvatskom. Jednako tako nije mogao poduprijeti zahtjeve Poljaka koji su se ticali Galicije kako nebi izazvao intervenciju Rusije. U prvim tjednima propasti Dvor je popuštao jednako i vodećim (Nijemci, Mađari) i podređenim narodima. Nakon bijega u Innsbruck Dvor je mogao početi raditi na svojem povratku na vlast. Još u ožujku, nakon prihvaćanja ugarskih ožujskih zakona, Dvor je Hrvatskoj zajamčio položaj koji se u potpunosti kosio s idejom stapanja «zemalja Krune sv. Stjepana»; Ugarska je u zakonima objavila aboliciju Hrvatske, na što je Hrvatski sabor reagirao raskidom veze s Ugarskom, a car-kralj je obje odluke potvrdio te je za bana postavio hrvatskog rodoljuba J. Jelačića. On je u lipnju smijenjen, a u rujnu ponovno vraćen na svoju bansku dužnost što je značilo otvorenu objavu rata Ugarskoj. U Transilvaniji je Dvor morao priznati potpunu pobjedu Mađara. Na rumunjskom nacionalnom zboru u Blaju 15. svibnja zatraženo je da se pitanje unije s Ugarskom razmotri tek kad Rumunji dobiju svoje predstavništvo u Saboru. Zahtjev je zanemaren, a stari je Sabor u Cluju izglasao svoje raspuštanje. Kontradiktornost carske politike dosegla je vrhunac u Češkoj gdje su vođe revolucije nakon umjerenih zahtjeva od 11. ožujka zahtijevali mnogo više. Na drugom sastanku u Pragu 29. ožujka Česi su tražili: I. Ujedinjenje i nezavisnost «zemalja Krune sv. Vaclava», tj. Češke, Moravske i Šleske. II. Jedinstveni češki parlament i njemu odgovornu vladu. Njihovi su zahtjevi bili slični Ugarskima, ali razlika između Ugarske i Češke bila je ogromna. Dok se u Ugarskoj revolucionirala jedna historijska tvorevina, u Češkoj se šaka ljudi pozivala na tradiciju koja je bila propala još 1620. (Bitka na Bijeloj gori). Dok je ugarska preko županijskih skupština sačuvala vlast nad lokalnom upravom, Češkom su vladali carski namjesnici još od vremena Marije Terezije. U Ugarskoj su Mađari bili manjina u sveukupnoj populaciji, ali je sve imućno i obrazovano stanovništvo bilo mađarsko, osim njemačke buržoazije koja se uostalom mađarizirala. U Češkoj Česi jesu bili u većini, ali su se tek budili iz kulturne letargije sukobljavajući se s svjesnim narodom, Nijemcima. Osim toga, zemlje koje su Česi tražili dodatno bi zakomplicirale tu situaciju. Šleska je bila pretežno Njemačka, dok su u Moravskoj Česi biti u većini, ali nisu imali nikakvo kulturno središte te su te dvije zemlje mogli podvrgnut samo silom koju nisu imali. Carskim dogovorom od 8. travnja Česima je zajamčena ravnopravnost češkog i njemačkog kao službenog jezika i obećano stvaranje odgovorne vlade u Pragu. Osim Monarhije, Česi su strepili i od nacionalne Njemačke koja se pozivala na Češku kao baštinu Svetog Rimskog Carstva. Tako je i Palacky dobio pozivnicu za prisustvovanje općenjemačkoj ustavotvornoj skupštini u Frankfurtu, međutim on je poziv odbio u pismu od 11 U Ugarskoj je bilo političara koji su smatrali da se ipak otišlo predaleko; jedan od njih bio je F. Deák koji se tog ljeta povukao iz političkog života, uvjeren da Kossuthov ekstremizam zemlju vodi u propast. 12 Na vijesti o nemirima u Francuskoj, u Berlinu je došlo do uličnih borbi koje vojska nije uspjela ugušiti te je 18. ožujka '48. pruski kralj Fridrich Wilhelm IV. pristao na uvođenje ustava. Nakon sazivanja parlamenta i izbora koji su trajali dva mjeseca u lipnju je osnovana slaba centralna njemačka vlada. U svibnju '48. se u Frankfurtu na Majni okupljaju predstavnici država Njemačkog Saveza te je vođena rasprava o problemu ujedinjenja Njemačke. Frankfurtski je parlament donio ustav u svibnju '49. međutim taj dokument nisu prihvatile ostale njemačke države te je pokušaj stvaranja njemačke federacije propao.
17 11. travnja u kojem je i prvi objavio zahtjev da Česi budu priznati kao nacija. Stvorio je načelo austroslavizma kao suprotnost njemačkim i ruskim težnjama. Od početka do kraja '48. dinastija nije ozbiljno shvaćala ideju o suradnji s podređenim narodima. Kako se širio jaz između Dvora i revolucionarnog Beča, tako je Dvor bio popustljiviji prema Česima. Na formiranje Odbora javnog spasa u Beču, namjesnik Češke Leo Thun je reagirao odbijanjem naloga od bečke vlasti i stvaranjem privremene vlade u Pragu. Bečka je vlada osudila taj separatizam, a Dvor u Innsbrucku je primio češku delegaciju i složio se s prijedlogom da se prije otvaranja carske ustavotvorne skupštine sastane Češki sabor. Sabor se sastao te je odbio poslati svoje zastupnike u bečki parlament. Palacky i njegovi suradnici htjeli su organizirati protutežu općenjemačkom parlamentu u Frankfurtu te su započele pripreme za Sveslavenski kongres u Pragu. Međutim, osim Čeha, jedini austrijski Slaveni izravno ugroženi od Nijemaca bili su Slovenci kojih se nacionalna svijest tek budila. Kako bi osigurali širu bazu, Česi su na kongres pozvali Slovake iako su ovi bili bio Ugarske polovice Monarhije, a za njima su pristigli i Hrvati. Kao austrijski Slaveni, na kongres su došli i galicijski Poljaci iako su imali nazore vodećeg naroda (nad Malorusima = Rusini, Ruteni; danas Ukrajinci). Kako su Poljaci od Nijemaca bili ugnjetavani tek u Poznanjskog oblasti (izvan Moharhije), a njihov poziv značio bi kršenje načela austroslavizma na kongres su pozvani i Slaveni izvan Monarhije, ali samo kao gosti. Sveslavenski se kongres sastao 2. lipnja 1848. u Pragu kao mješavina austroslavizma i slavenskih nacionalizama. Proizveo je dva programa: I. Revolucionarni manifest narodima Europe u kojem se napadala podjela Poljske te se traži da Nijemci, Mađari i Turci bolje postupaju sa svojim slavenskim podanicima. II. Konzervativna adresa habsburškom caru u kojoj su izloženi zahtjevi slavenskih pokrajina i naroda Monarhije, a posebno je istaknuto protivljenje bilo kakvoj uniji s Njemačkom. Nacionalna ravnopravnost odnosila bi se i na ugarske Maloruse što je bilo nezgodno za Poljake. Kongres je trebao urediti daljnju suradnju između austrijskih Slavena, ali mu je rad prekinuo ustanak studenata koji je izbio u Pragu na Duhove, 12. lipnja 1848. Sam je ustanak bio besciljan i nebitan, međutim Windischgrätz, carski general u Pragu, bio je nemilosrdan te je ubrzo porazio radikale u Češkoj i preplašio one u ostatku Monarhije. Unatoč pobjedi u Pragu, dinastija nije imala dovoljno snage da to ponovi i drugdje te je došlo do jedine epizode liberalizma u habsburškoj povijesti. VI. Epizoda liberalizma: Ustavotvorna skupština, srpanj 1848 – ožujak 1849 Ustavotvorna skupština koja se sastala u Beču u srpnju '48. bila je jedini punopravni Reichstag (carevinski parlament) u povijesti Austrijskog Carstva13. Postavljena je i liberalna vlada čiji je šef bio ministar vanjskih poslova liberalni Wessenberg. Najjača ličnost nove vlade bio je Alexander Bach. On se pridružio radikalima zbog predožujske nesposobnosti vlasti, ali ideal mu je bilo jedinstveno austrijsko carstvo kojim će se upravljati po suvremenim načelima. Istovremeno Radetzkyjeva je vojska 25. srpnja porazila Talijane kod Custozze i vratila cijelu Lombardiju. Ustavotvorna skupština predstavljala je samo užu Austriju jer je Lombardija bila pod vojnom upravom, Venecija je još uvijek bila republika, a Ugarska samostalna država. Nakon 13 Česi su se bojali njemačkog nacionalizma, umjereni Nijemci bojali su se njemačkog radikalizma i Slavena, sva se liberalna buržoazija bojala socijalnih težnji proletarijata, a Dinastiji je bila potrebna podrška protiv Ugarske i Italije.
18 proglašenja općeg izbornog prava radikali su svugdje došli u manjinu. Najznačajniji zakon koji je donijela Ustavotvorna skupština bio je zakon o emancipaciji sela kojim su veleposjednicima bez odštete oduzeta nasljedna prava jurisdikcije i uprave, ukinuta je tlaka (uz odštetu veleposjednicima), a seljaku uživaocu zemlje zajamčena je sigurnost zakupa. Čim je ukinuta tlaka, veleposjednicima više nije bilo u interesu da za zemlju drži vezanu veću seljačku populaciju te su siromašniji seljaci prodali svoje zakupe bogatijima i otišli u gradove. Kapitalizam u gradovima tako je dobio jeftinu radnu snagu, a istodobno su doseljenici gradovima napokon dali nacionalni karakter njihove okolice. Smatrajući se upropaštenim, visoka je aristokracija osudila vladu i zakon o emancipaciji kao «komunističke», međutim, smanjenjem radne snage i priljevom novca od odštete za ukidanje tlake selo, tj. poljoprivreda počinju se mehanizirati i modernizirati. Jedini uistinu upropašteni ovim zakonom bili su sitni plemići koji bez tlake nisu mogli voditi svoje posjede, a odšteta koju su primili bila je premala za ikakve investicije. Ukidanjem prava jurisdikcije, lokalna je uprava potpala potpuno pod kontrolu središnje vlasti. Osim toga, kako su emancipaciju provodili carski službenici, seljaštvo ju je shvaćalo kao carsku milost, a ne akt Ustavotvorne skupštine, te potpuno gubi zanimanje za revoluciju. Ugarska je ožujskim zakonima postala samostalna država koju je s ostatkom Monarhije povezivala jedino osoba vladara, međutim, takvo se stanje nije moglo održati prvenstveno zbog pitanja financija. Izdvajanje Ugarske je nacionalni dug Austrijskog Carstva svalilo na ostatak države te su i mađarski umjereni političari bili protiv ishitrenih Kossuthovih poteza što ga je učinilo lakom metom za dvorski krug okupljen oko nadvojvotkinje Sofije, majke budućeg cara Franje Josipa. Prvi njihov potez bilo je vraćanje bana Jelačića na njegovu funkciju što je izvršeno u rujnu '48. bez znanja austrijskih ministara. Već tjedan dana nakon vraćanja na bansku dužnost Jelačić je započeo invaziju na Ugarsku. Kossuth je pokušao protiv Dvora igrati na kartu saveza s Nijemcima te se obratio bečkoj Ustavotvornoj skupštini, za koju je smatrao da je njemački nacionalni parlament, s molbom da posreduje između Ugarske i dinastije. Skupština je o tome raspravljala dva dana pri čemu su formulirani temelji budućeg razvoja «austrijskog pitanja». Radikalni su Nijemci željeli da nasljedne zemlje postanu dio nacionalne Njemačke te su prihvatili program personalne unije. Umjereni Nijemci su također željeli pripasti Njemačkoj, ali uz očuvanu jedinstvenu Monarhiju kako bi imali veći utjecaj u novoj njemačkoj nacionalnoj državi, Česi su zahtijevali federalizam u kojem će biti ravnopravni s Ugarskom, međutim, nisu mogli podržati zahtjeve radikalnih Nijemaca te su se priklonili umjerenjacima. Protuugarsku su većinu podržali i Slovenci i Malorusi. Time je ideja Velike Austrije dobila većinu u parlamentu, a da bi to i potvrdila, morala je Ugarsku pobijediti u ratu. Jelačiću su u pomoć poslane trupe iz Beča što je izazvalo ustanak 6. listopada. Ta je (Listopadska) revolucija htjela uništiti Austrijsko Carstvo i zamijeniti ga nacionalnom Njemačkom i nacionalnom Ugarskom, ali ni od jedne od tih strana nije dobila pomoć. Ugarska je, doduše, oformila Odbor javnog spasa na čelu s Kossuthom i poslala vojsku prema Beču, ali se povukla dok je parlament u Frankfurtu objavio rezoluciju prema kojoj se njemačke i nenjemačke zemlje mogu udružiti samo personalnom unijom. Nakon izbijanja revolucije Dvor je pobjegao u Olomouc u Moravskoj, a s njim i većina članova Ustavotvorne skupštine. Vođom obrane Beča imenovan je Messenhauser, međutim, grad su osvojili ban Jelačić i vrhovni carski zapovjednik Windischgrätz. Nakon pobjede, prvi je akt vlade bio da odbaci frankfurtsku rezoluciju te postavi Windischgrätza za zapovjednika pohoda na Ugarsku; ujedno se pripremila za obnovu rata u Italiji. Dogodile su se i promjene na vrhu: car Ferdinand abdicirao je u korist svoga osamnaestogodišnjega nećaka Franje Josipa, na položaj ministra vanjskih poslova imenovan je Felix Schwarzenberg !Crnogorac! (Windischgrätzov šurjak), ministar unutarnjih poslova postao je grof Johann Stadion, a ministar pravosuđa Alexandar Bach. Metternich je oslanjao na savez s Rusijom, Wessenberg na Englesku, a Schwarzenberg je odlučio ući u
19 savez s upravo nastalom Francuskom Republikom i njezinim predsjednikom Louisom Napoleonom. Novi car bio je opterećen dinastičkom idejom i odlukom da održi snagu svoje vojske i afirmira ugled Monarhije u svijetu. Nije imao vjere u svoje narode, nije osjećao nikakve odgovornosti prema njima pa je ustupke činio iz straha, a ne iz uvjerenja. Njegova je vladavina započela Ustavotvornom skupštinom koja je premještena u Kromeriž u Moravskoj gdje je nastavila svoj rad na ustavu. Ustavom (ustavni nacrt) iz Kromeriža učinjen je ustupak nacionalnim manjinama u pokrajinama: predviđeni su pokrajini podređeni okruzi s lokalnim saborima i lokalnom autonomijom te odgodnim pravom veta za vladara, o federalizaciji nije bilo govora. Istovremeno s ustavnim nacrtom i carska je vlada (Stadion) sastavila protunacrt ustava prema kojem je Monarhija tretirala kao unitarna centralistička država sa jedinstvenim državnim parlamentom biranim neposrednim izborima i s odgovornom vladom na čelu s predsjednikom. Car je prema tom ustavu imao apsolutno pravo veta, a vlada pravo na samostalno donošenje odluka u slučaju nužde. Kako je Ustavotvorna skupština u Kromerižu izbjegavala načeti pitanje Ugarske raspuštena je 4. ožujka 1849., a isti je dan putem carskog manifesta ustavom proglašen vladin protunacrt (Oktroirani ustav) čime je započelo desetljeće neoapsolutizma. VII. Neoapsolutizam: Schwarzenbergov i Bachov sustav, 1849-1859 Raspuštanje skupštine u Kromerižu označilo je početak otvorenog napada na vodeće narode. Sardinija je isprovocirana da obnovi ratne akcije, pa je Radetzky 26. ožujka odnio presudnu pobjedu kod Novare, a zatim je likvidirana i Venecijanska Republika. Raskinuta je i veza s njemačkim nacionalizmom; austrijskim je zastupnicima u Frankfurtu naređeno da napuste parlament. U Ugarskoj je Kossuth raspirio međunacionalni sukob te je njegova vojska bila iznimno uspješna; odbijen je Jelačić, Rumunji su bez uspjeha pokušavali dobiti pomoć ruskih trupa koje su započele s okupacijom Vlaške i Moldavije, pokoreni su Slovaci i veći dio Vojvodine. Kossuth je u Debrecenu 14. travnja 1849. svrgnuo Habsburgovce i proglasio Mađarsku neovisnom državom. Iako su Habsburgovci s vremenom mogli pobijediti Kossutha, Rusija je u ovim događajima vidjela mogućnost vraćanja na Europsku političku scenu. Ruskom se caru nije svidio uspjeh poljskih generala u mađarskoj vojsci i strahovao je od primjera što ga Ugarska daje Poljskoj. Osim toga, okupacija dunavskih kneževina značila je obnovu ruskih ambicija prema tjesnacima. Ruskom je caru bilo stalo da se Monarhija izvuče iz krize samo tako da ostane dužno Rusiji. Linija ruskog cara išla je Schwarzenbergu na ruku. Bio je spreman prihvatiti rusku pomoć u Ugarskoj, ali od samog je početka bio odlučan da je ne prizna kao dug čemu se ruski car, naviknut na Metterhichovu politiku, nije nadao. U svibnju 1849. u Ugarsku je ušla ruska vojska pod zapovjedništvom princa Ivana Paskievića, a već u kolovozu mu se mađarska vojska predala kod Világosa. Kossuth je pobjegao u Tursku te je od toga vremena četrdeset godina živio u progonstvu. Smaknuće Batthyanya i trinaest mađarskih generala stvorilo je mučenike i legendu u Ugarskoj nacionalnoj svijesti. U unutrašnjoj politici Monarhije ponovno su se događale promjene. Stadion je u ljeto 1849. umno obolio pa je njegov položaj ministra unutarnjih poslova preuzeo Bach. Kako je Schwarzenberg bio zaokupljen vanjskom politikom, Bach je praktički postao diktator (Bachov apsolutizam). Uveden je jedinstven upravni sustav, na čelu s njemačkim funkcionarima podređenim izravno Beču, jedinstven pravni i porezni sustav, a 1850. ukinuta je i carinska barijera između Ugarske i Austrije te je stvoren i jedinstveni trgovinski sustav. Na vanjskom planu Schwarzenberg se oduševio idejom ministra trgovine Brucha o uniji svih njemačkih i
20 austrijskih zemalja pod vodstvom Habsburgovaca (Mitteleuropa). Htio je cijelo Habsburško carstvo ujediniti s Njemačkim Savezom na što su negativno gledali i Rusija i Francuska, a naravno i Pruska. Planove Pruske o sjevernonjemačkoj uniji pod njezinim vodstvom razbila je pobjeda austrijske vojske u Italiji i Ugarskoj. Sporazumom u Olomoucu u prosincu 1850. Pruska se odrekla svojih planova i pristala na obnovu Njemačkog Saveza. To je bio posljednji uspjeh Schwarzenbergove politike. Na konferenciji u Dresdenu početkom 1851. njemački su vladari odbacili pokušaj da se sve habsburške zemlje priključe Njemačkom Savezu i Carinskoj uniji. Porazom Pruske otpalo je i posljednje opravdanje da i dalje ostane na snazi Stadionov ustav. Franjo Josip zapao je pod utjecaj konzervativnih magnata i generala koji su čeznuli za predožujskim razdobljem u kojem su ministri bili obični činovnici, a car jedina zakonodavna vlast. Vođa te skupine na Dvoru bio je Kübeck, a zalagao se za carski apsolutizam iako je znao da Monarhijom ne može vladati jedan čovjek. Zato je pribjegao prijedlogu o "supstitutu parlamenta" koji je predlagao Metternich – Carevinsko vijeće. Franjo Josip je bio oduševljen; Stadionov je ustav službeno ukinut i zamijenjen Kübeckovim Patentom (31. 12. 1851.): Austrijom će upravljati samo car kojeg će u zakonodavnim poslovima savjetovati Reichsrat ili Carevinsko vijeće koje će on imenovati i kojem će predsjedati Kübeck. U stvarnosti se ništa nije promijenilo. Car je i dalje sve prepuštao ministrima koji su posljednje tri godine vladali Austrijom. Kad je Schwarzenberg umro (1852.), Franjo Josip je za predsjednika vlade predložio Bacha (! onda su ga Kübeck i Metternich uvjerili da apsolutizam i predsjednik vlade ne idu zajedno). Bach je ostao ministar unutarnjih poslova, a Franjo Josip je postao i do smrti ostao premijer Monarhije koji određuje političku liniju i ravna se po savjetima ministara dok Carevinsko vijeće nikad nije konzultirao ni u jednom od važnih pitanja. Bach je tek pri kraju 1852. napustio svaku nadu da će svoje djelo okruniti centralističkim liberalnim ustavom jer se bio založio za privremeni apsolutizam kako bi se Monarhija uže povezala. Naposljetku se prepustio i prihvatio monarhijski apsolutizam. Konkordatom od 1855. poništio je crkvene reforme Josipa II. Katolička crkva dobila je veliku slobodu djelovanja i vlast u školstvu. Neoapsolutizam nije imao perspektive i to mu je bila najgora strana. Monarhija je pomirenju pretpostavila silu. Neuravnoteženi budžeti bili su najslabija točka neoapsolutizma; više se ulagalo u vojsku nego u tvornice i željeznice pa je Austrija gubila ekonomsku moć (ekonomska kriza 1857.). Duh Bečkog kongresa bio je nestao još prije nego što su osporene njegove teritorijalne nagodbe, a Austrija se našla pod pritiskom velikih sila i s istoka i sa zapada. Rusija se pokrenula na Dunav, a Napoleon III. je sanjao o novom talijanskom kraljevstvu. Politika rizika nije se mogla oslanjati isključivo na habsburšku vojnu silu; trebala joj je demagogija – Bismarck je to prepoznao te je uz pomoć njemačkog nacionalizma spasio Njemačku (a i Austrijsko Carstvo) od Rusije i Francuske. Schwarzenberg je, za razliku od njega, "carstvo od sedamdeset milijuna" htio realizirati isključivo kabinetskim manevriranjem i protivno raspoloženju Nijemaca. Nakon 1867. kad se Monarhija nagodila s Poljacima, Mađarima i Nijemcima, mogla je voditi antirusku politiku. Osim toga, Bismarck je raspolagao bezgraničnim autoritetom kod pruskog kralja, dok je Schearzenberg stalno bio izložen mišljenju Dvora, osobito nakon Kübeckovog uspjeha 1851. Austrijski su generali, za to vrijeme, bili opsjednuti Italijom i smatrali su da austrijska vojska nije dorasla ruskoj. Krimski je rat nametnuo Monarhiji krizu odluke, a tada donesene protuslovne odluke odredile su joj krajnju sudbinu. U prvim fazama rata Monarhija je okupirala dunavske kneževine iz kojih su se Rusi prethodno bili povukli. Tako se Dunav našao pod austrijskom kontrolom; Rusija je odrezana od Balkana i Monarhiji se pružila prilika da postane jedini nasljednik Turske. Nakon rata Monarhija je ostala bez saveznika. Rusija je svoj poraz pripisala prijetnji Austrije da će se pridružiti saveznicima, a saveznici su vjerovali da bi Rusija ustuknula i bez rata da im se Austrija pridružila od početka. Pariški je kongres 1856.
21 označio kraj sustava proizašlog iz Bečkog kongresa. Austrija više nije bila europska potreba. Engleska i Francuska su obuzdale Rusiju na Istoku i bez austrijske pomoći, obje su, svaka iz svojih razloga, pozitivno gledale na talijanski nacionalizam, a Rusija i Pruska više nisu marile za stvari konzervatizma. Austrija se morala povući iz dunavskih kneževina koje su kasnije, uz podršku Francuske i Rusije pretvorene u samostalnu Rumunjsku koja je bila neutralni vlasnik ušća Dunava; čim je Rusija stupila u bliži kontakt s Rumunjskom (početkom XX. st.) došao je u pitanje opstanak Monarhije. Neuspjeh vanjske politike Monarhije 1856. još je više pogoršan ekonomskom krizom 1857. godine. Ukinuto je izvanredno stanje u Lombardiji-Veneciji gdje je namjesnik bio carev brat nadvojvoda Maksimilijan. Izolacija Monarhije mamila je Napoleona III. da oživotvori svoj sam o novoj bonapartističkoj prevlasti u Italiji pa se 1858. dogovorio s Cavourom da Austriju istjeraju iz sjeverne Italije. Rusija je Napoleonu obećala neutralnost, a britansko je javno mnijenje bilo na strani talijanskog nacionalizma te je Austriji jedini izlaz bila Njemačka. Međutim, ministar vanjskih poslova Buol nije uspio Nijemce zagrijati za austrijski problem dok Franjo Josip nije htio pridobiti prusku podršku. Monarhija se tako oslonila samo na vojsku i u travnju 1859. Sardinija je izazvana na rat (Magenta i Solferino). Monarhija je poražena; izgubila je Lombardiju, ali zadržala Veneciju te je tako ostala faktor u Italiji. Bach je smijenjen s dužnosti MUP te je postao ambasador u Vatikanu. VIII. Borba između federalizma i centralizma: Listopadska diploma i Veljački patent, 1860-1861 Schwarzenbergov i Bachov apsolutizam smatrao je suvišnima i unutrašnju politiku i vanjske saveznike što je dovelo do nezadovoljstva u zemlji i izolacije u svijetu. Nakon mira u Villafranci 1859. Austrija je opet bila ugrožena sa tri strane: Francuska koja je pomagala talijanskom nacionalizmu, Pruska koja je u Njemačkoj nastojala pridobiti liberalne nacionaliste i Rusija koja je namjeravala poništiti rezultate Krimskog rata na štetu Austrije. Nakon rata u Italiji, ministra vanjskih poslova Buola naslijedio je Rechberg, Metternichov učenik. U ovom je razdoblju austrijska politika oscilirala između konzervatizma (vraćanje na Metternichova načela Svete alijanse i pomirenja s feudalnom aristokracijom) i liberalizma (oživljenje ideje o "carstvu sedamdeset milijuna" pojačane obraćanjem njemačkom liberalizmu). Franjo Josip htio je ojačati svoj diplomatski i vojni položaj po uzoru na apsolutizam iz 1851. godine. Narodi su izrazili zahtjeve 1848., međutim, sve su odluke u tom razdoblju ovisile o autokratskoj volji cara. Na Dvoru su se 1859. dvije skupine otimale oko careve naklonosti – njemačka birokracija i feudalna aristokracija. Vođe birokrata (ministar pravosuđa Lasser, 2x ministar financija Bruck, ministar financija od 1860. Plener i državni ministar od 1861. Schmerling) imali su liberalnu prošlost, ali se zauzimaju za centralističku birokratsku državu. Feudalna je aristokracija bila 1849. poražena strana. Bachovi su birokrati za revoluciju krivili upravo njih i tobožnji liberalizam njihovih sabora, a u programu krajinske autonomije gledali parodiju radikalnog programa nacionalnih država. Nova centralizacija oduzela je plemstvu svaku vlast u lokalnoj upravi, a novi je apsolutizam pregazio historijska prava i narodni suverenitet. Plemstvo je svoje uporište sačuvalo samo na Dvoru (peticija Mađara 1850.). Starokonzervativci su u prvi mah pridobili Franju Josipa uvjerivši ga da će mu njihovi aristokratski sabori značiti garanciju protiv ustava, ali izgubili su njegovo povjerenje čim je shvatio da bi to morao platiti uništenjem unitarne Carevine. Nezadovoljstvo upravljanjem je posebno jako osjećalo u Ugarskoj jer je Bachovim apsolutizmom izbrisan "dualizam" koji je postojao još od vremena Marije Terezije. (Ožujski zakoni, Kromeriž) Franjo Josip nije kanio odustati od toga, te su sve ustavne oscilacije od 1860. do 1867. bile pokušaji smirivanja
22 ugarskog nezadovoljstva i očuvanje jake centralizacije. Ugarska je neprestano zahtijevala svoj ustavni sabor. Jedan od načina da se tom zahtjevu udovolji bio je da se sabori daju svim pokrajinama u Monarhiji; uključujući i Ugarsku. Drugo je rješenje bilo da Monarhija dobije ustav sa središnjim parlamentom u Beču. Ugarska je odbila oba prijedloga. Ratom 1859. Bachova se birokracija diskreditirala te je na njegovo mjesto došao poljski aristokrat Goluchowski s naslovom državnog ministra (ne više MUP). Iako plemić konzervativac Goluchowski je bio centralist (zagovarao je jedinstvenu Monarhiju kako bi mogla braniti poljsku Galiciju od Rusije i Pruske); iako centralist, nije bio Nijemac – poljska je aristokracija bila jedina klasa u Monarhiji koja je bezrezervno služila dinastiji. U ožujku 1860. Carevinsko je vijeće izvađeno iz naftalina kako bi cara savjetovalo o promjeni sistema. Vijeću je trebalo dodati 38 članova izabranih u pokrajinskim saborima, a kako ovi nisu postojali imenovao ih je sam car. Vijeće je donijelo izvještaj u kojem predlaže rekonstrukciju Monarhije na načelima federalizma – car je to odbio. U želji za obnovom Svete alijanse, u listopadu se u Varšavi car sastajao s ruskim carem i pruskim kraljem. Prije puta je sastavljena Diploma (20. X. 1860. – sastavio Szécsen; vođa dvorske feudalne aristokracije) koja je trebala biti novi temeljni zakon Monarhije. Listopadskom se diplomom htio obnoviti historijski federalizam koji u Monarhiji nikad nije ni postojao, a s ciljem vraćanja konzervativnoj unutrašnjoj politici. Diploma je odredila da će se zakoni donositi u suradnji pokrajinskih sabora i Carevinskog vijeća (kao ustupak liberalizmu). Predviđeno je da se u historijskim pokrajinama stvore sabori koji će imati zakonodavnu vlast u gotovo svim oblicima. Carevinsko će vijeće zasjedati po potrebi, a biti će dopunjeno predstavnicima sabora te će ukupno imati 100 članova (! malo). Diploma nije ni u jednom svom dijelu ukazivala na posebnosti Ugarske osim u klauzuli da će se ugarski sabor nastaviti sastajati prema svojem ranijem ustavu dok su za ostale propisi doneseni naknadno. Diploma je bila smišljena kako bi se Franjo Josip mogao u Varšavi predstaviti kao čvrsti konzervativac, ali sastanak u Varšavi nije uspio. Rusija i Pruska više se nisu mogle pridobiti za obnovu Svete alijanse te je jedini izlaz Monarhije bio u savezu s njemačkim liberalizmom. Do listopada 1860. Monarhija je bila praktički centralizirana apsolutistička država. S Listopadskom diplomom morala su se organizirati izborna tijela u pripremi za predloženi izbor sabora pa su se morale dopustiti političke rasprave – dogodilo se upravo ono što se Diplomom htjelo izbjeći. Nijemci su počeli iskazivati svoje negativno mišljenje prema novom poretku jer su Monarhiju smatrali isključivo svojim historijskim vlasništvom. Mađari su odbili županijske skupštine voditi prema tradicionalnim normama već uvode norme koje proizlaze iz Ožujskih zakona. U Češkoj je plemstvo zahtijevalo provedbu Diplome koja je značila povratak konzervativne politike, međutim, protiv nje su prosvjedovali češki Nijemci, pretežito gradsko stanovništvo liberalnih nazora. Goluchowski je bio omražen od njemačkog, mađarskoj i češkog plemstva te je otpušten u prosincu 1860., a na njegovo mjesto dolazi Anton von Schmerling – liberal jer je 1851. napustio Schwarzenbergov kabinet i jer je smatrao da bi se Monarhija trebala osloniti na njemačke liberale kako bi ojačala. Smatrao je da je Ugarska svoj ustav proigrala ustankom 1849. te da je Bachov apsolutizam podloga za bilo kakav ustupak koji bi car trebao učiniti. Njegov je cilj bilo "carstvo od sedamdeset milijuna", a ne umirenje Ugarske. Listopadsku diplomu nikad nije namjeravao primijeniti već obnoviti unitarnu državu koju je Bach izgradio. Szécsen i njegove pristaše morali su bespomoćno pristati na patent od 26. II. 1861. koji je bio tobože tumačenje Listopadske diplome, a zapravo restauriranje centralizirane države. U Veljačkom patentu je Carevinsko vijeće preraslo u carski parlament dok su pokrajinski sabori svedeni tek na izborne komisije za Carevinsko vijeće koje imaju neke ingerencije u lokalnoj upravi. Carevinskom vijeću dane su zakonodavne ovlasti u svim poslovima koji nisu izrijekom prepušteni saborima; kakvih je bilo malo te forma parlamenta d Gornjim i
23 Donjim domom sa 343 člana. Osim Carevinskog vijeća, oformljeno je i Vijeće uže nadležnosti u kojem ugarski zastupnici neće sudjelovati što je bio korak prema dualizmu. Izbori za same sabore bili su vrlo komplicirani; članove sabora birali su veleposjednici, trgovačke komore, gradovi i trgovišta te seoske općine i to iz svake od te četiri kurije različit broj zastupnika, a broj zastupnika za svaku kuriju pojedinačno razlikovao se po pokrajinama. Tako uređen izborni sustav preferirao je bogate (cenzus) i Nijemce (gradovi + seoske općine koje najčešće biraju njemačke predstavnike + veleposjednici koji slušaju carski nalog pa favoriziraju Nijemce + trgovačke komore koje su same po sebi pretežito njemačke). Cilj Veljačkog patente bio je pridobiti Nijemce za velikonjemačku vanjsku politiku. Na Mađare se nije ni mislilo; oni nisu uputili predstavnike u Carevinsko vijeće. IX. Ustavni apsolutizam: Schmerlingov sustav, 1861-1865 Veljačkim je patentom u Ugarskoj stvoreno veliko nezadovoljstvo; njezin se pravni položaj nije mogao definirati – Schmerling i njegovi pristaše smatrali su da se ništa nije promijenilo samo što je Ugarskoj, kao i ostalim pokrajinama, dopušteno da ima sabor, starokonzervativci su tvrdili da je zemlji vraćen tradicionalni ustav koji je Kossuth ukinuo. Njemačka građanska klasa sada je od mađarskog sitnog plemstva očekivala liberalni sustav u kojem će zadovoljiti svoje političke težnje, a Kossuthovo mjesto mađarskog vođe preuzeo je Ferenz Deák. On je shvaćao da Ugarska stekla snagu samo zahvaljujući vezi s Austrijskim Carstvom, a suprotno starokonzervativcima, također je shvaćao da je Ugarska sačuvala snagu samo zahvaljujući neprestanoj borbi protiv habsburških presezanja. Smatrao je da treba pridobiti ostale narodnosti unutar Ugarske, međutim nije zaista vjerovao u mogućnost suradnje te je namjeravao mađarizirati sve stanovništvo Ugarske. Kad se u travnju 1861. Ugarski sabor sastao sebe je smatrao parlamentom iz 1848., a ne tradicionalnim saborom. Na tom saboru nisu bile zastupljene ni Hrvatska ni Transilvanija, a ni starokonzervativci nisu imali svojih zastupnika. Većina magnata i stanovita manjina sitnog plemstva iz Donjeg doma oslanjala se na Deáka, dok je većina sitnog plemstva na čelu s Kálmánom Tiszom bila "košutovska". Sabor nije mogao poslati delegate u Carevinsko vijeće te se postavljalo pitanje na koji način prosvjedovati protiv Diplome i Patenta. Tisza i njegovi pristaše smatrali su da je sabor nezakonito tijelo, a Franjo Josip nezakonit vladar te da se treba ograničiti na rezoluciju dok je Deák odlučio kralju poslati tradicionalnu adresu. Adresa je deklarirala legalnost zakona iz 1848. i postavljala njihovo priznanje kao uvjet bez kojeg nema pregovora s kraljem. Ovakav je uvjet bio neprihvatljiv Dvoru te su oba mađarska ministra Szécsen i Vay, otpušteni, a na njihovo su mjesto postavljeni Mađari za koje se smatralo da su lojalni Austrijanci, Forgác i Esterházy. Na Schmerlingov je prijedlog na adresu odgovoreno ultimatumom da sabor odredi zastupnike za Carevinsko vijeće. To je odbijeno i sabor je raspušten, a Schmerling je u Carevinskom vijeću objavio kako je ugarska ustavnost ukinuta na što su Nijemci oduševljeno pristali uz dinastiju. Činilo se da su Habsburgovci postali stjegonoše velikonjemačke ideje. Od početka je bilo jasno da u Schmerlingovu sustavu nema mjesta za Čehe koji su obezvređenjem Listopadske diplome najviše izgubili. Češki je nacionalizam mogao od početka biti program demokratskih prava jer Česi nisu bili preopterećeni viskom aristokracijom kao Mađari ni povezani s prošlošću Monarhije kao Nijemci. Nacionalni program značio bi gubitak Šleske (kao povijesne češke zemlje, a sada pretežito njemačke i poljske), a ugrozio bi i Moravsku gdje je većina stanovništva bila češka, ali još uvijek bez prave nacionalne svijesti. Nova nacionalna jedinka šira od historijske Češke bila je moguća samo kad bi obuhvatila i ugarske Slovake. Međutim, pritisak mađarizacije odvojio je malobrojnu slovačku inteligenciju od Češke. Prvi oblici slovačke literature bili su smišljeno
24 zasnovani na narječjima seljaštva zapadne Slovačke koji su bili bliži češkom jeziku; kako su ta djela bila tuđa većini slovačkog seljaštva, da bi ga spasili od mađarizacije, slovački su intelektualci šezdesetih godina prihvatili narječje središnje Slovačke; što je granica Ugarske bila kruća, to su Slovaci postajali određeniji kao narod. Unatoč svojoj priči o pravima Krune svetog Vaclava, češko plemstvo nije bilo kadro smisliti koncept u kojem mu bečki dvor ne bi bio centar života te su češki predstavnici ušli u Carevinsko vijeće. Međutim, time nisu ništa dobili; postali su meta njemačkih pogrda te su se u lipnju 1863. povukli. Češki je sabor i dalje postojao, međutim, bez čeških predstavnika. Najkasnije je sazvan sabor u Transilvaniji. Kako su zaostali Rumunji još od 1848. imali ograničeno izborno pravo, pokoravali su se središnjici te glasali u korist njemačkih Sasa koji su prevagnuli. Dok je Schmerling budio njemačke nacionalne osjećaje, Rechberg (MVP) je nastojao obnoviti savez s Pruskom što je bilo potpuno kontradiktorno unutarnjoj politici. Godine 1963. Schmerling je uspio pridobiti Franju Josipa za ideju reforme Njemačkog Saveza pod austrijskim vodstvom te je u kolovozu te iste godine u Frankfurtu održan sastanak njemačkih vladara; posljednji takav pod predsjedanjem Habsburgovaca. Na taj sastanak nije htio doći pruski kralj, a bez njega ostali vladari nisu htjeli ništa poduzeti te je sastanak propao. U jesen 1863. Pruska je odbila zahtjev Austrije da bude uključena u njemačku Carinsku uniju. Početkom 1864. pojavilo se pitanje Schleswing-Holsteina, a već su ranije (1863.) zbog poljskog ustanka zahladili odnosi između Monarhije i Rusije. Sporazumom u Schönbrunnu, koji su zacrtali Bismarck i Rechberg pokušalo se posljednji obnoviti Metternichovo konzervativno savezništvo, međutim, sam sporazum nije ničim osiguravao Austriju od ruskog prodora na Istoku te su ga i Franjo Josip i Wilhelm I. odbili. U kolovozu 1864. Rechbergova je politika doživjela totalni krah, kao i Schmerlingova u kolovozu 1863. U listopadu '64. za novog je ministra vanjskih poslova postavljen Mensdorff koji je kao vojnik bio za jaku centralnu vlast; oslanjao se na savjete Esterházyja, ministra bez portfelja i konzervativca. Njegov je uspon ugrozio Schmerlinga jer je Esterházy, unatoč svemu, ipak bio Mađar i konzervativac te se ta struja počela vraćati na položaje na Dvoru. Povrh toga, Schmerling je potkraj '64. počeo gubiti podršku Nijemaca koji su shvatili kako on nije liberal koji će reformirati birokratsku Monarhiju. Kako se nisu htjeli odreći svoje umjetne prevlasti, potražili su saveznike s kojima će liberalizam nametnuti dinastiji. Vratili su se na ideju njemačkih radikala iz '48. te pristali na suradnju s Ugarskom; pristali su na ideju da mađarsko gospodstvo u Ugarskoj bude cijena za njemačko gospodstvo u ostalim austrijskim zemljama. Na zimskom zasjedanju 1864/65. Nijemci su u Carevinskom vijeću zaprijetili da će glasati protiv rashoda za vojne potrebe, a kako je Franjo Josip pristao na Veljački patent samo pod uvjetom da se Carevinsko vijeće ne miješa u pitanja vojske, Schmerlingov je pad postao neminovan. Konačni udarac ministru zadao je razvoj događaja u Ugarskoj. U proljeće 1865. Schmerling je predložio da se još jednom sazovu Ugarski i Hrvatski sabor. Kako bi to značilo kapitulaciju Mađara pred vladom, Deák je zaključio da je došlo vrijeme da se kralju ponudi perspektiva nagodbe. (Kossuth predlaže Podunavsku konfederaciju, a njezino odbijanje ruši njegov utjecaj i krči put Deáku.) On je u nizu novinskih članaka u travnju i svibnju '65. izložio svoj program nagodbe: čim joj se vrati zakoniti ustav, Ugarska će priznati potrebe Carevine i pobrinut će se da im udovolji na bazi ravnopravnosti s austrijskim zemljama. Deákove su točke primamile Franju Josipa u posjet Budimpešti gdje je objavio nakanu da udovolji legitimnim željama mađarskog naroda. Schmerling i ministri koji su ga podržavali otpušteni su u srpnju 1865.
25 X. Kraj stare Austrije, 1865-1866 Schmerling nije uspio slomiti otpor Mađara, a izgubio je vlast nad Nijemcima. Franji Josipu, nije bilo ni na kraj pameti da vlast ustupi bilo Mađarima, bilo Nijemcima. Najnovija Mađarska ponuda pružila mu je neke nade da bi nagodbom mogao očuvati neokrnjenu veličinu Monarhije. Smatrao je kako državi ne treba nikakva ustavnost pa je nova vlada bila vlada konzervativnog plemstva. Novi državni ministar Belcredi bio je moravski plemić te je car smatrao da će njegovim imenovanjem olakšati sporazum s Ugarskom; Belcredi je pak smatrao da je imenovan kako bi proveo federalističko preustrojstvo Monarhije te tako neutralizirao ustupak Ugarskoj. U očima Mađara najteži je Schmerlingov grijeh bio je što je u Carevinsko vijeće primio transilvanijske Sase. Belcredi je raspustio Erdeljski sabor te je izabran novi, skrojen u korist Mađara sa zadaćom da izglasa pripajanje Erdelja Ugarskoj. Carevinsko vijeće je zatvoreno i suspendiran je cijeli Veljački patent jer ne može biti na snazi u jednom dijelu države dok s drugim car pregovara. Pravi dobitnik ukidanja Patenta bila je Ugarska jer su austrijske zemlje izgubile svoj javni glas; Ugarska se pogađala direktno sa carem. Belcredi je smatrao da će Mađari prihvatiti politiku iz Listopadske diplome, međutim, oni su željeli vraćanje ustava iz 1848. uz preinake koje će oni predložiti. Zahtjev je ponovljen na saboru 1866., ali Belcredijeva je vlada zauzvrat ponudila samo obnovu županijske autonomije i sabor s nekim administrativnim ovlastima. Deák je zatim ovlastio jedan saborski odbor koji je definirao zajedničke poslove Monarhije u kojima će Ugarska sudjelovati i predložio da se time bave delegacije ugarskog (složni Mađari) i austrijskog (Nijemci i Slaveni) parlamenta. Takva je nagodba stvorena 1867., a Deáku je pri tome asistirao grof Gyula Andrássy. Nagodbom su zajednički poslovi dviju polovica Carstva bili vanjska politika, vojska i financije za zajedničke poslove (o tome raspravljaju delegacije sabora). U proljeće 1866. Belcredi i njegova vlada bili su daleko od toga da prihvate Deákove planove; oni su u Ugarskom saboru gledali organ subverzije. Belcredijeva je vlada bila postavljena zato da sredi odnose s Ugarskom kako bi Monarhija ojačala za rat s Pruskom; a kad se rat približio, ona je odgodila to sređivanje u nadi da će pobjedom u ratu otpasti razlog svakom ustupku. Vanjska politika je teško nalazila saveznike; protiv Pruske nisu mogli apelirati na njemačke nacionalne osjećaje, Napoleonu III. "revolucionaru" nisu htjeli činiti nikakve ustupke, a nisu htjeli ni Talijane neutralizirati time što bi im prepustili Veneciju. Kad su se naposljetku odlučili na taj korak, Italija je već sklopila vojni pakt s Pruskom te je odbila Veneciju; Monarhija je zatim Veneciju i protektorat nad Rajnskom oblasti ustupila Francuskoj u zamjenu za neutralnost. Rat (Custoza i Sadova) je Monarhiji donio poraz, ali ne i propast jer je Bismarck htio sačuvati Austriju kao tampon zonu između Francuske i Rusije, ali i zbog obrane značaja pruskih Nijemaca pred Nijemcima iz Austrije (obrana od velikonjemačkog programa). Mirom u Pragu u kolovozu 1866. Austrija je izgubila Veneciju i svoj položaj u Njemačkoj. Opstanak Monarhije (za razliku od priključenja velikoj Njemačkoj) odgovarao je i Česima, Poljacima i Slovencima. Engleska je pozdravila opstanak Monarhije zbog mogućnosti širenja panslavizma. Nakon rata Bismarck je obnovio savez Nijemaca i Mađara koji je spadao u frankfurtski program '48. te je zatražio pomoć Mađara protiv Velike Njemačke.
26 XI. Rađanje dualizma, 1866-1867 U kolovozu 1866., odmah nakon poraza, Mađari su ponudili svoju suradnju. Deák je izjavio da oni nakon poraza ne traže ništa više nego prije, a Andrássy je u Beču pregovarao c carem; želio je da Austrija bude centralizirana, liberalna i njemačka, kao što će Ugarska biti centralizirana, liberalna i mađarska. Međutim, Andrássy se s pregovora vratio praznih ruku jer je nakon potpisivanja mira u Pragu kriza prestala te car nije smatrao da treba pregovarati s Ugarskom. Belcredi je smatrao kako bi trebalo navesti i ostale pokrajine na formuliranje zahtjeva sličnih ugarskima kako bi Ugarskoj oduzeo jedinstven položaj; sazvani su pokrajinski sabori, ali s promijenjenim izbornim redom kako ne bi u njima nastala, sad nepoželjna, njemačka nego konzervativna većina. U međuvremenu je ministar vanjskih poslova postao Nijemac Beust, žestoki protivnik Bismarcka. Jedina mu je briga bila da nekako sredi unutrašnju situaciju u Monarhiji kako bi ona opet stekla povjerenje u svijetu; to je značilo da se moraju srediti odnosi s Ugarskom. Dok je Belcredi pripremao svoju varijantu "izborne geometrije", Beust je otišao u Budimpeštu i pregovarao s Andrássyjem te je, nakon dogovora, uspio uvjeriti Franju Josipa da mađarsko izaslanstvo primi u Beču. Čim se car uvjerio da mu po mađarskim prijedlozima ostaje vlast na vojskom i vanjskom politikom, počeo je djelovati. U veljači 1867. Belcredi i njegova vlada su otpušteni, a Beust je sam proveo pretvaranje Monarhije u dualističku državu. Dualizam je stupio na snagu u ožujku '67., nakon potvrde ugarskog sabora (!bez potvrde Carevinskog vijeća). Tek nakon Nagodbe, Beust je ponovno izvukao Veljački patent i "uže Carevinsko vijeće" (ono bez Ugarskih predstavnika) pretvorio u "normalno Carevinsko vijeće" ustavne Austrije. Sabori koji su slali predstavnike u to vijeće izabrani su prema novom, Belcredijevom izbornom sustavu te su uglavnom bili konzervativni te je njih pet (češki, moravski, kranjski, galicijski i tirolski) odbilo poslati predstavnike u Vijeće. Sabori su raspušteni, a ponovno je uvedena Schmerlingova izborna geometrija koja je u Carevinsko vijeće dovela njemačku većinu; nagodba je kao ustavni zakon prihvaćena u prosincu 186714. Mađari su priznali da vojsku i vanjsku politiku mora voditi jedinstvena velika država, a Franjo Josip je Ugarskoj predao vođenje unutrašnjih poslova te polovice države. Oformljena je i carinska unija, a taj se ugovor morao obnavljati svakih deset godina. Tako je nastala Austro-Ugarska (Austrijsko Carstvo + kraljevina Ugarska). Zajedničke poslove vodili su car, Dvor, ministar vanjskih poslova i ministar rata te ministar za financije. Beust je dobio naslov carskog kancelara. Osim ministara, zajedničkim su se poslovima bavile i delegacije parlamenata od po 60 članova. Ugarska je, osim toga, proširena na Transilvaniju i Vojnu krajinu čime je u svoj sastav dobila Slovake, Nijemce, Rumunje i Srbe. Zbog toga je 1868. donesen zakon o narodnostima kojim je određeno da se manjine u lokalnoj upravi slože svojim jezikom, da u nemađarskim županijama drže glavne upravne položaje i da se u državnim školama mora omogućiti školovanje na narodnom jeziku. Zakon nikad nije primijenjen u praksi. Najveća mana liberalnim normi iz '67. bila je što nije promijenjen sustav izborne geometrije. Beustov je najdragocjeniji pothvat bio imenovanje pseudoparlamentarne vlade u siječnju 1868. godine. Ministre je u tu vladu birao car, po Beustovu savjetu, međutim, stvarno donošenje odluka bilo je u rukama Franje Josipa i nekolicine ministara u koje je on imao povjerenja. 14 Osim tog "ustavnog zakona" uvedena je jednakost pred zakonom, ozakonjen je građanski brak, zajamčena sloboda govora i sloboda kretanja. Poništen je konkordat iz 1855. i obnovljena kontrola države nad Katoličkom crkvom.
27 XII. Neuspjeh liberala: njemačka prevlast u Austriji 1867-1879 U nizu političkih pomagala dualizam je bio najnovije, ali ne i posljednje. Franjo Josip ga je prihvatio u žurbi, a pokajao se čim je pogodbu sklopio, međutim, u svemu su mu se više zamjerili Nijemci nego Mađari jer, iako je uspjeh Mađara bio veći, nije se gurao caru pod nos. Drugi razlog bio je slijedeći; vladavina Nijemaca mogla se obuzdati podbadanjem drugih naroda Austrije, posebno Čeha, ali nagodba s Mađarima mogla se osporiti samo kad bi se Česi i Nijemci pomirili, a svaka sloga između naroda Monarhije ubrzo bi ugrozila carevu vrhovnu vlast. Car je odabrao lakši cilj; Čehe je trebalo vratiti u politiku kako bi se mogli suprotstaviti Nijemcima. Najistaknutiji Češki prvak Rieger je zajedno s češkom inteligencijom i aristokracijom (80 zastupnika koji su bojkotirali Carevinsko vijeće) objavio deklaraciju u kojoj je zatražio jednaka nacionalna prava za Čehe u Češkoj, reformu izbornog sustava, ujedinjenje zemalja Krune svetog Vaclava te ista samostalnost za takvu Češku kakvu uživa i Ugarska. Deklaraciju je djelomično potaknuo Taaffe, potpredsjednik vlade; aristokrat irskog podrijetla i čovjek u kojeg je car imao potpuno povjerenje. Taaffeov je cilj bio ravnopravan status Čeha u Češkoj s time što će sudjelovanjem u Carevinskom vijeću priznati jedinstvo Austrije što su Česi odbili. Nisu se mogli zadovoljiti manjinskim pravima u Češkoj, koju su smatrali svojom državom, međutim, nisu imali potporu čeških masa jer još uvijek nije dovoljno uznapredovao nacionalni preporod. Kad će se generaciju kasnije zbilja formirati svjesno češko nacionalno biće, onda će za njegov politički opstanak mnogo važniji biti pristup u državnu službu nego historijska prava Češkog Kraljevstva. Pregovori 1868. nisu uspjeli te se Rieger obratio Napoleonu III., međutim njemu je trebala pomoć Habsburške Monarhije. Ministri Nijemci predložili su početkom 1870. da se češki bojkot Carevinskog vijeća slomi uvođenjem neposrednih izbora njegovih članova. To je Taaffeu osujetilo svaku nadu u pomirenje i otjeralo ga s položaja. Upravo u trenu uspjeha, njemačke liberale upropastio je krah Beustove vanjske politike. Beust je namjeravao stvoriti europsku koaliciju protiv Pruske te je u Salzburgu organiziran sastanak između Napoleona III. i Franje Josipa. Tražila se podrška austrijskih Nijemaca protiv Pruske, ali njemačkom je liberalizmu najdraži cilj bio ujedinjenje Njemačke, a to je upravo ostvarivala Pruska. Savez između Francuske i Austrije propao je na pitanju Rima jer austrijski generali nisu htjeli stupiti u novi rat s Pruskom ako nisu bili sigurni da ih Italija neće napasti, a Italija nije mogla to obećati sve dok se francuske trupe ne povuku iz Rima. Napoleon pak nije mogao obećati povlačenje jer se nije mogao odreći zaštite pape što je morao podržati Beust (inače protestant) zbog tradicionalne povezanosti habsburške kuće i papinstva. Pregovori su potrajali kroz cijelu '69. da bi naposljetku Pruska i Francuska zaratile 1870. a da nikakav dogovor između Austrije i Napoleona nije postignut. Kad je rat započeo, Beust je također objaviti rat Pruskoj, međutim, nitko ga u Monarhiji nije podržao. Njemački su ministri simpatizirali Prusku, a Andrássy je protiv rata jer bi eventualna pobjeda Monarhije mogla ugroziti Nagodbu; Česi su se solidarizirali s Francuskom. Nakon što je propala svaka mogućnost osvete Pruskoj za poraz 1866. god. car je zaključio kako mu više nije potrebna potpora njemačkih liberala te je odlučio promijeniti politički vrh države. Kao dvije opcije razmatrao je austrijsku centralističku struju koju je još uvijek vodio Schmerling te aristokratske federaliste. Mađari su prosvjedovali protiv mogućnosti povratka Schmerlinga te protiv uplitanja u unutrašnju politiku Ugarske polovice carstva što je još više učvrstilo odluku Franje Josipa da se okrene Česima. Namjeravao je ispuniti neke njihove zahtjeve kako bi Ugarskoj oduzeo njezin jedinstveni položaj. U veljači 1871. na vlast je stupila federalistička, pretežno njemačka «nadstranačka vlada» na čelu s ministrom predsjednikom Hohenwartom. Intelektualni vođa vlade bio je ministar trgovine Schäffle; liberalni idealist koji se zalagao za opće izborno pravo (car snižava cenzus). Smatrao je da
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu

Recommended

Osmansko osvajanje hrvatske i ugarske
Osmansko osvajanje hrvatske i ugarskeOsmansko osvajanje hrvatske i ugarske
Osmansko osvajanje hrvatske i ugarske
Vale Shau
 
Hrvatske kneževine u ix.st.
Hrvatske kneževine u ix.st.Hrvatske kneževine u ix.st.
Hrvatske kneževine u ix.st.
Vale Shau
 
Bizant i franačka
Bizant i franačkaBizant i franačka
Bizant i franačka
Škola Futura
 
Hrvatsko kraljevstvo u xi
Hrvatsko kraljevstvo u xiHrvatsko kraljevstvo u xi
Hrvatsko kraljevstvo u xi
Vale Shau
 
Razvoj feudalnog društva
Razvoj feudalnog društvaRazvoj feudalnog društva
Razvoj feudalnog društva
Vale Shau
 
Oslobođenje od osmanlijske vlasti
Oslobođenje od osmanlijske vlastiOslobođenje od osmanlijske vlasti
Oslobođenje od osmanlijske vlasti
batica1
 
Napoleon Bonaparte
Napoleon BonaparteNapoleon Bonaparte
Napoleon Bonaparte
Privatna jezično-informatička gimnazija "Svijet"
 
Pojava i razvoj krščanstva
Pojava i razvoj krščanstvaPojava i razvoj krščanstva
Pojava i razvoj krščanstva
Strukovnaskola
 

Recommended

Osmansko osvajanje hrvatske i ugarske
Osmansko osvajanje hrvatske i ugarskeOsmansko osvajanje hrvatske i ugarske
Osmansko osvajanje hrvatske i ugarske
Vale Shau
 
Hrvatske kneževine u ix.st.
Hrvatske kneževine u ix.st.Hrvatske kneževine u ix.st.
Hrvatske kneževine u ix.st.
Vale Shau
 
Bizant i franačka
Bizant i franačkaBizant i franačka
Bizant i franačka
Škola Futura
 
Hrvatsko kraljevstvo u xi
Hrvatsko kraljevstvo u xiHrvatsko kraljevstvo u xi
Hrvatsko kraljevstvo u xi
Vale Shau
 
Razvoj feudalnog društva
Razvoj feudalnog društvaRazvoj feudalnog društva
Razvoj feudalnog društva
Vale Shau
 
Oslobođenje od osmanlijske vlasti
Oslobođenje od osmanlijske vlastiOslobođenje od osmanlijske vlasti
Oslobođenje od osmanlijske vlasti
batica1
 
Napoleon Bonaparte
Napoleon BonaparteNapoleon Bonaparte
Napoleon Bonaparte
Privatna jezično-informatička gimnazija "Svijet"
 
Pojava i razvoj krščanstva
Pojava i razvoj krščanstvaPojava i razvoj krščanstva
Pojava i razvoj krščanstva
Strukovnaskola
 
Hrvatsko – ugarska nagodba
Hrvatsko – ugarska nagodbaHrvatsko – ugarska nagodba
Hrvatsko – ugarska nagodba
Vale Shau
 
Punski ratovi
Punski ratoviPunski ratovi
Punski ratovi
Vale Shau
 
Život u feudalnoj državi
Život u feudalnoj državiŽivot u feudalnoj državi
Život u feudalnoj državi
Vale Shau
 
Hrvatska u doba Arpadovića
Hrvatska u doba ArpadovićaHrvatska u doba Arpadovića
Hrvatska u doba Arpadovića
Privatna jezično-informatička gimnazija "Svijet"
 
Križarski ratovi
Križarski ratoviKrižarski ratovi
Križarski ratovi
Vale Shau
 
Drust. i gosp. razvoj u srv
Drust. i gosp. razvoj u srvDrust. i gosp. razvoj u srv
Drust. i gosp. razvoj u srv
batica1
 
Druga industrijska revolucija
Druga industrijska revolucijaDruga industrijska revolucija
Druga industrijska revolucija
batica1
 
Povijest: Križarski ratovi
Povijest: Križarski ratoviPovijest: Križarski ratovi
Povijest: Križarski ratovi
Privatna jezično-informatička gimnazija "Svijet"
 
Hrvatska u doba arpadovića
Hrvatska u doba arpadovićaHrvatska u doba arpadovića
Hrvatska u doba arpadovića
Škola Futura
 
Hrvatske zemlje pod francuskom vlašću
Hrvatske zemlje pod francuskom vlašćuHrvatske zemlje pod francuskom vlašću
Hrvatske zemlje pod francuskom vlašću
Vale Shau
 
Rimsko carstvo
Rimsko carstvoRimsko carstvo
Rimsko carstvo
batica1
 
Arapi i islam
Arapi i islamArapi i islam
Arapi i islam
Škola Futura
 
Apsolutistička i parlamentarna monarhija
Apsolutistička i parlamentarna monarhijaApsolutistička i parlamentarna monarhija
Apsolutistička i parlamentarna monarhija
Vale Shau
 
Rimske provincije na tlu današnje hrvatske
Rimske provincije na tlu današnje hrvatskeRimske provincije na tlu današnje hrvatske
Rimske provincije na tlu današnje hrvatske
Vale Shau
 
Povijest: Indija i Kina
Povijest: Indija i KinaPovijest: Indija i Kina
Povijest: Indija i Kina
Privatna jezično-informatička gimnazija "Svijet"
 
Grčki gradovi države
Grčki gradovi državeGrčki gradovi države
Grčki gradovi države
Vale Shau
 
Sabor u cetingradu
Sabor u cetingraduSabor u cetingradu
Sabor u cetingradu
Privatna jezično-informatička gimnazija "Svijet"
 
Arapi i islam
Arapi i islamArapi i islam
Arapi i islam
Vale Shau
 
Dubrovačka republika
Dubrovačka republikaDubrovačka republika
Dubrovačka republika
Josip Bitanga
 
Ujedinjenje njemačke i italije
Ujedinjenje njemačke i italijeUjedinjenje njemačke i italije
Ujedinjenje njemačke i italije
batica1
 
Kralj sjevera i juga iii
Kralj sjevera i juga iiiKralj sjevera i juga iii
Kralj sjevera i juga iii
estera hadasa
 
Skripta svjetska povijest xx stoljeca
Skripta svjetska povijest xx stoljecaSkripta svjetska povijest xx stoljeca
Skripta svjetska povijest xx stoljeca
Martina Matijaško
 

More Related Content

What's hot

Punski ratovi
Punski ratoviPunski ratovi
Punski ratovi
Vale Shau
 
Drust. i gosp. razvoj u srv
Drust. i gosp. razvoj u srvDrust. i gosp. razvoj u srv
Drust. i gosp. razvoj u srv
batica1
 
Druga industrijska revolucija
Druga industrijska revolucijaDruga industrijska revolucija
Druga industrijska revolucija
batica1
 
Hrvatska u doba arpadovića
Hrvatska u doba arpadovićaHrvatska u doba arpadovića
Hrvatska u doba arpadovića
Škola Futura
 
Rimsko carstvo
Rimsko carstvoRimsko carstvo
Rimsko carstvo
batica1
 
Apsolutistička i parlamentarna monarhija
Apsolutistička i parlamentarna monarhijaApsolutistička i parlamentarna monarhija
Apsolutistička i parlamentarna monarhija
Vale Shau
 
Grčki gradovi države
Grčki gradovi državeGrčki gradovi države
Grčki gradovi države
Vale Shau
 

What's hot (20)

Hrvatsko – ugarska nagodba
Hrvatsko – ugarska nagodbaHrvatsko – ugarska nagodba
Hrvatsko – ugarska nagodba
 
Punski ratovi
Punski ratoviPunski ratovi
Punski ratovi
 
Život u feudalnoj državi
Život u feudalnoj državiŽivot u feudalnoj državi
Život u feudalnoj državi
 
Hrvatska u doba Arpadovića
Hrvatska u doba ArpadovićaHrvatska u doba Arpadovića
Hrvatska u doba Arpadovića
 
Križarski ratovi
Križarski ratoviKrižarski ratovi
Križarski ratovi
 
Drust. i gosp. razvoj u srv
Drust. i gosp. razvoj u srvDrust. i gosp. razvoj u srv
Drust. i gosp. razvoj u srv
 
Druga industrijska revolucija
Druga industrijska revolucijaDruga industrijska revolucija
Druga industrijska revolucija
 
Povijest: Križarski ratovi
Povijest: Križarski ratoviPovijest: Križarski ratovi
Povijest: Križarski ratovi
 
Hrvatska u doba arpadovića
Hrvatska u doba arpadovićaHrvatska u doba arpadovića
Hrvatska u doba arpadovića
 
Hrvatske zemlje pod francuskom vlašću
Hrvatske zemlje pod francuskom vlašćuHrvatske zemlje pod francuskom vlašću
Hrvatske zemlje pod francuskom vlašću
 
Rimsko carstvo
Rimsko carstvoRimsko carstvo
Rimsko carstvo
 
Arapi i islam
Arapi i islamArapi i islam
Arapi i islam
 
Apsolutistička i parlamentarna monarhija
Apsolutistička i parlamentarna monarhijaApsolutistička i parlamentarna monarhija
Apsolutistička i parlamentarna monarhija
 
Rimske provincije na tlu današnje hrvatske
Rimske provincije na tlu današnje hrvatskeRimske provincije na tlu današnje hrvatske
Rimske provincije na tlu današnje hrvatske
 
Povijest: Indija i Kina
Povijest: Indija i KinaPovijest: Indija i Kina
Povijest: Indija i Kina
 
Grčki gradovi države
Grčki gradovi državeGrčki gradovi države
Grčki gradovi države
 
Sabor u cetingradu
Sabor u cetingraduSabor u cetingradu
Sabor u cetingradu
 
Arapi i islam
Arapi i islamArapi i islam
Arapi i islam
 
Dubrovačka republika
Dubrovačka republikaDubrovačka republika
Dubrovačka republika
 
Ujedinjenje njemačke i italije
Ujedinjenje njemačke i italijeUjedinjenje njemačke i italije
Ujedinjenje njemačke i italije
 

Similar to Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu

Europa i svijet od 1815. 1849. godine
Europa i svijet od 1815. 1849. godineEuropa i svijet od 1815. 1849. godine
Europa i svijet od 1815. 1849. godine
Škola Futura
 

Similar to Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu (9)

Kralj sjevera i juga iii
Kralj sjevera i juga iiiKralj sjevera i juga iii
Kralj sjevera i juga iii
 
Skripta svjetska povijest xx stoljeca
Skripta svjetska povijest xx stoljecaSkripta svjetska povijest xx stoljeca
Skripta svjetska povijest xx stoljeca
 
Dalmira Hasanović
Dalmira HasanovićDalmira Hasanović
Dalmira Hasanović
 
Skripta hrvatska povijest u razvijenom i kasnom sr vijeku
Skripta hrvatska povijest u razvijenom i kasnom sr vijekuSkripta hrvatska povijest u razvijenom i kasnom sr vijeku
Skripta hrvatska povijest u razvijenom i kasnom sr vijeku
 
Hrvatska u doba carice marije terezije
Hrvatska u doba carice marije terezijeHrvatska u doba carice marije terezije
Hrvatska u doba carice marije terezije
 
Istočno pitanje
Istočno pitanjeIstočno pitanje
Istočno pitanje
 
Europa i svijet od 1815. do 1849. godine
Europa i svijet od 1815. do 1849. godineEuropa i svijet od 1815. do 1849. godine
Europa i svijet od 1815. do 1849. godine
 
Europa i svijet od 1815. 1849. godine
Europa i svijet od 1815. 1849. godineEuropa i svijet od 1815. 1849. godine
Europa i svijet od 1815. 1849. godine
 
Kraj rata
Kraj rataKraj rata
Kraj rata
 

More from Martina Matijaško

More from Martina Matijaško (20)

Tehnike izrade i ukrasavanja metal
Tehnike izrade i ukrasavanja metalTehnike izrade i ukrasavanja metal
Tehnike izrade i ukrasavanja metal
 
Skripta prapovijest broncano i zeljezno doba
Skripta prapovijest broncano i zeljezno dobaSkripta prapovijest broncano i zeljezno doba
Skripta prapovijest broncano i zeljezno doba
 
Seminar istrazivanje zatvorene geografske cjeline
Seminar istrazivanje zatvorene geografske cjelineSeminar istrazivanje zatvorene geografske cjeline
Seminar istrazivanje zatvorene geografske cjeline
 
Seminar gmv izlozba koscec
Seminar gmv izlozba koscecSeminar gmv izlozba koscec
Seminar gmv izlozba koscec
 
Seminar mauzolej u halikarnasu
Seminar mauzolej u halikarnasuSeminar mauzolej u halikarnasu
Seminar mauzolej u halikarnasu
 
Seminar hallsteinova doktrina i jugoslavija
Seminar hallsteinova doktrina i jugoslavijaSeminar hallsteinova doktrina i jugoslavija
Seminar hallsteinova doktrina i jugoslavija
 
Seminar daljska grupa
Seminar daljska grupaSeminar daljska grupa
Seminar daljska grupa
 
Seminar crkva sv spasa
Seminar crkva sv spasaSeminar crkva sv spasa
Seminar crkva sv spasa
 
Skripta srednjovjekovna nacionalna arheologija
Skripta srednjovjekovna nacionalna arheologijaSkripta srednjovjekovna nacionalna arheologija
Skripta srednjovjekovna nacionalna arheologija
 
Skripta slaveni
Skripta slaveniSkripta slaveni
Skripta slaveni
 
Skripta rodoslovlje grckih bozanstava
Skripta rodoslovlje grckih bozanstavaSkripta rodoslovlje grckih bozanstava
Skripta rodoslovlje grckih bozanstava
 
Skripta rimske magistrature
Skripta rimske magistratureSkripta rimske magistrature
Skripta rimske magistrature
 
Skripta ranokrscanska arheologija
Skripta ranokrscanska arheologijaSkripta ranokrscanska arheologija
Skripta ranokrscanska arheologija
 
Skripta prapovijest kamena doba
Skripta prapovijest kamena dobaSkripta prapovijest kamena doba
Skripta prapovijest kamena doba
 
Skripta povijest starog egipta religija, povijest, kultura
Skripta povijest starog egipta religija, povijest, kulturaSkripta povijest starog egipta religija, povijest, kultura
Skripta povijest starog egipta religija, povijest, kultura
 
Skripta opci pregled mikenske civilizacije
Skripta opci pregled mikenske civilizacijeSkripta opci pregled mikenske civilizacije
Skripta opci pregled mikenske civilizacije
 
Skripta opca srednjovjekovna arheologija
Skripta opca srednjovjekovna arheologijaSkripta opca srednjovjekovna arheologija
Skripta opca srednjovjekovna arheologija
 
Skripta kretske broncanodobne palace
Skripta kretske broncanodobne palaceSkripta kretske broncanodobne palace
Skripta kretske broncanodobne palace
 
Skripta klasicna arheologija
Skripta klasicna arheologijaSkripta klasicna arheologija
Skripta klasicna arheologija
 
Skripta iliri kronologija
Skripta iliri kronologijaSkripta iliri kronologija
Skripta iliri kronologija
 

Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu

  • 1. POVIJEST SREDNJE I JUGOISTOČNE EUROPE U XIX. STOLJEĆU 1790. – 1918.  Skripta 
  • 2. 2 Karta 1. Austro-Ugarska Monarhija Karta 2. Osmansko Carstvo
  • 3. 3 Matuz, J. Osmansko carstvo. Zagreb: Školska knjiga. 1992. Taylor, Allan J. P., Habsburška Monarhija 1809-1918. Zagreb: Znanje. 1990. 1. Osmansko Carstvo – Reforma vojske, uklanjanje feudalne anarhije i kraj timarskog uređenja U rusko-turskom ratu koji je 1768. izrastao iz sukoba Rusije i Pruske sa Austrijom i Poljskom Osmansko je Carstvo definitivno izgubilo svoj status velike sile. Sukob je završen 1774. mirom u Küçük Kaynarci prema kojem je Porta morala biti spremna dati nezavisnost Krimu (koji je već 1783. priključen Rusiji), Rusiji je pripalo područje između Buga i Dnjepra te Kabardija (sjeverno od Kavkaza), Porti su vraćene Moldavija, Vlaška, Gruzija, Besarabija i Egejsko otočje, a Austriji je pripala Bukovina. U pitanjima Moldavije i Vlaške te je (dunavske) kneževine pri Porti zastupao ruski poslanik u Carigradu, a Carstvo je Rusiji moralo priznati i pravo zaštite pravoslavnih kršćana na osmanskom teritoriju. U ovakvoj političkoj situaciji, oslabljeno Carstvo postalo je meta suparničkih europskih sila te već tada nastaje tzv. Istočno pitanje. Drugi veliki poraz Carstva dogodio se u sukobu s Rusijom i Austrijom na samom kraju XVIII. st. Ruska carica Katarina Velika osmislila je tzv. grčki plan koji je trebao obnoviti Bizantskom Carstva pod ruskim vodstvom. Austrija je prema tom projektu trebala dobiti Dalmaciju, Bosnu, Hercegovinu te Srbiju dok su za Veneciju predviđeni Peloponez, Cipar i Kreta, a za Francusku Egipat i Sirija. Kako bi preteklo još uvijek nespremnu Rusiju, Osmansko je Carstvo 1787. započelo preventivni napad protiv Rusije usmjeren na Krim. Austrija se pridružila Rusiji, međutim, 1791. Beč je odustao od rata zbog unutarnjih nemira. Rusko-turski rat završio je mirom u Iaşiju 1792. godine – utvrđena je nova granica na Dnjestru. Ponukan neprekidnim porazima, sultan Selim III. (1789. – 1807.) odlučio je temeljito reorganizirati osmansku vojsku po uzoru na europske, posebno francuske, postrojbe. Godine 1793. proglasio je nizam-i-cedit (novo uređenje) koje je izazvalo velik otpor, posebno kod janjičara i konzervativnih begova među kojima je najistaknutiji bio Pazvandoğlu Osman Aga. U trenutku osjetljivih unutrašnjih promjena Napoleon je započeo svoj napad na Egipat (1798.) koji je bio usmjeren prvenstveno protiv Engleske i njezine trgovine s Indijom. Već tri tjedna nakon iskrcavanja u Egiptu, francuska je vojska porazila armiju Mameluka čime je slomljena moć mamelučkih emira što je Porta shvatila kao tešku agresiju iako je njezina vlast u Egiptu zapravo bila samo nominalna. Porta je sklopila savez s Velikom Britanijom te je taj pohod za Napoleona završio iznimno loše. Kad su, nakon Napoleonova odlaska, mamelučki emiri pokušali obnoviti svoju vlast u Egiptu izbio je sukob s osmanskim odredima te je postavljen Portin valija koji je započeo politiku teškog oporezivanja. On je maknut s vlasti te je na njegovo mjesto postavljen Muhammed Ali, dotadašnji zapovjednik albanskog odreda. U unutrašnjem životu Carstva došlo je do nekoliko pobuna. U središnjoj Arabiji pobunili su se vahabiti1, a na Balkanu Srbi potaknuti okrutnom samovladom janjičara (režim dahija) koju je poticao Pazvandoğlu Osman Aga. Srbi su se otvoreno pobunili 1804. – na čelu ustanka bio je Đorđe Petrović nazvan Karađorđe (Crni Đorđe) koji je u kratkom roku uspio svojoj kontroli podvrgnuti najveći dio 1 Sekta koja otklanja uživanje duhana i kave te luksuz u bilo kojem obliku te se ograničava na beduinski način života.
  • 4. 4 Srbije te na vlasti ostati do 1813. čime je postao rodonačelnik srpske kneževske dinastije Karađorđevića. Još početkom srpskog ustanka, godine 1806., došlo je do novog sukoba između Rusije i Osmanskog Carstva. Povod sukobu bilo je osmansko svrgavanje proruskih vojvoda Vlaške i Moldavije, fanariota Konstantina Ypsilantija i Aleksandra Moruzija. Sada je Velika Britanija iskoristila činjenicu što su Porti bile vezane ruke zbog srpskog ustanka i rata s Rusijom te je poduzela invaziju na Egipat koja je propala zahvaljujući vojnoj spretnosti Muhammeda Alija. U svibnju 1807. sultan Selim ponovno je odlučio reorganizirati vojsku prema načelu nizam-i-cedit, međutim, ponovno je došlo do pobune janjičara koji su sultana svrgnuli, a kasnije je bio i zadavljen. Novi sultan, Mustafa IV. (bratić Selima III.) bio je potpuno podvrgnut janjičarima te se nije suprotstavljao njihovim zahtjevima, međutim, ubrzo je i on svrgnut. Bayraktar Mustafa, rumelijski ajan i pristaša svrgnutog Selima zauzeo je 1808. Carigrad te je za novog sultana postavljen prosvjećeni Mahmut II., brat Mustafe IV. Prvi službeni čin novog sultana bilo je imenovanje Bayraktara Mustafe za velikog vezira čija je glavna zadaća bila modernizacija vojske. Kako bi se izbjegle daljnje pobune 1808. formirana je nova, modernizirana, janjičarska postrojba nazvana sekban-i cedit (novi «psetari»). Osim toga, Porta je osjetila potrebu za centralizacijom države jer su u međuvremenu lokalni ajani posvuda u Carstvu prigrabili vlast. Na državnom saboru koji je sazvao veliki vezir dogovoreno je da u zamjenu za službeno priznanje prava ajana i nasljednost njihove časti oni provedu planirane reforme, uključujući i reformu janjičara, te da svoje privatne trupe podrede centralnoj vlasti. U listopadu 1808. dogovor je popraćen «dokumentom o suglasnosti». Unatoč postignutom dogovoru, janjičari su se pobunili te je veliki vezir ubijen nakon čega je Mahmut II. dao pogubiti svog brata, bivšeg sultana Mustafu IV. kako ga nebi ponovno ustoličili. Do 1812. završen je rat s Rusijom koja je Bukureštanskim mirom pripojila Besarabiju, a ujedno je uspjela isposlovati garanciju određene ograničene autonomije za Srbiju. Međutim, Srbija time nije bila zadovoljna te se ponovno digla na ustanak. Karađorđe je prešao na austrijski teritorij, a njegovi su se gerilci pridružili novom vođi ustanka Milošu Obrenoviću koji je 1815. izabran za vrhovnog kneza Srbije te je postigao da ga na toj funkciji prizna i Porta čime je Srbija dobila određenu autonomiju unutar Carstva (ostaje osmanska vojna uprava). Mahmut II. je nastavio sa svojom reformom – posvuda su uklanjani neposlušni ajani i begovi dolova, ponegdje i uz upotrebu sile, a u provincijama su postavljani namjesnici Porte te je do kraja dvadesetih feudalna anarhija gotovo sasvim ukinuta. Samo je jedan od najmoćnijih ajana toga vremena Tepedeleni Ali-paša pokušao od Carstva odcijepiti područje kojim je vladao – sandžak Janjinu u Epiru kojoj je uspio pripojiti i južne dijelove Albanije te neka susjedna grčka područja. Tepedeleni Ali- paša nije prihvatio svoje svrgnuće 1820 te je protiv njega pokrenuta vojna sila. Nakon poraza pridružio se grčkim borcima za slobodu. Na čelu grčkog pokreta za nezavisnost bio je tajni savez grčkih intelektualaca osnovan 1814. u Odesi nazvan heterija filika (grč. hetairia ton philikon), tj. društvo prijatelja. Simpatizeri pokreta bili su i fanarioti. Nacionalizam je zahvatio i dunavske kneževine gdje su od 1711. na kneževskoj vlasti bili fanariotski Grci. Nezadovoljstvo pojačano sve većim iskorištavanjem seljaštva u tom prostoru dovelo je do oružanog ustanka protiv Carstva 1821. Ustanak je propao zbog neslaganja između vođa Aleksandra Ypsilantia (sin Konstantina) i Tudora Vladimirescua koji je vodio pobunjene seljake. U međuvremenu su borci u Grčkoj osvojili cijeli Peloponez (osmanska je vojska bila zauzeta i na istoku gdje je napala Perzija). Grčki se
  • 5. 5 ustanak odužio te je u pomoć pozvana egipatska armija Muhammeda Alija koja je ustanicima zadala težak udarac. Neuspjeh samostalne osmanske vojske ukazao je na neophodnu reformu. Sada je formiran novi odred disciplinirane, moderno naoružane i uvježbane janjičarske vojske za koju je svaki janjičarski bataljun trebao odvojiti 150 ljudi. Kako je ostalim janjičarima prijetilo otpuštanje ako dobrovoljno ne stupe u novi odred (eşkinci – borci), izbila je opća pobuna janjičara u lipnju 1826. Porta je na to odgovorila pokoljem svih janjičara u Carigradu (tzv. Sretna zgoda), raspuštanjem janjičarskih odreda uz fetvu i ukidanjem bektašijskog vjerskog reda koji je također bio protivnik reformi. Iako je reforma bila neophodna, ovakvo iznenadno otpuštanje golemog broja vojnika nije bilo povoljno za vanjsku politiku Carstva. Novoosnovani odredi tzv. Pobjedonosne nuhamedovske vojske nisu mogli nadoknaditi izgubljeno. Sveta je alijansa, po principima legitimiteta, stala na stranu Carstva te se borila protiv grčkog ustanka, međutim, nakon njenog neuspjeha trojni savez Rusije, Engleske i Francuske staje na stranu grčkih ustanika te 1827. kod Navarina uništava egipatsko-osmansku flotu. U proljeće 1828. ruske su trupe bile nadomak Edrine te je tamo, nakon povlačenja egipatskih trupa iz Grčke i Francuskog iskrcavanja u istu, potpisan mir kojim je Rusija dobila teritorije na Kavkazu i u delti Dunava te daljnju zaštitu nad Vlaškom i Moldavijom. Grčka je proglašena nezavisnom u ožujku 1829. Osim toga, Francuska je ljeti 1830. zauzela Alžir, a Srpska se autonomija morala proširiti te je tamo u kolovozu 1830. i formalno postavljen knez (Miloš Obrenović). Srbija je od sada Carstvu plaćala danak te je Porti prepustila neke pogranične utvrde. U Osmanskom Carstvu i dalje su se provodile reforme. Najvažnija je bila likvidacija timarskog (feudalnog) sustava koji više nije bio isplativ ni u vojnom ni u gospodarskom smislu. Spahijske vojske, koje su opskrbljivane timarskim sustavom, sve su više gubile na značenju u korist plaćene vojske te je država uživaocima oduzimala posjede kako bi mogla financirati modernu vojsku. Timar je službeno ukinut 1831. upravo zbog financijskog pokrića reformi. U gospodarskom smislu, timar je morao biti ukinut kako bi većina zemljišta bila i službeno prebačena u privatno vlasništvo svojih posjednika – aga. Time nije bio definitivno ukinut feudalni sustav jer je još uvijek postojao rad zavisnih seljaka iako je kuluk (tlaka) ukinut već 1818. godine. Kao dio reformi 1831. počele su izlaziti i prve turske novine; «Kalendar događaja», sva su najviša nadleštva preimenovana u ministarstva, a uvedena je i reforma odijevanja po europskom uzoru. Sljedeći korak koji je poduzeo sultan Mahmut II. bilo je potpuno preoblikovanje javnog života po europskom uzoru. Jedan od najznačajnijih političara koji su u tome sudjelovali bio je tadašnji osmanski ministar vanjskih poslova Mustafa Reşid- paša («otac Tanzimata») koji je u vrijeme kad je bio poslanik u Parizu i Londonu dostatno upoznao politički i javni život modernih europskih zemalja. Mahmut II. umro je u srpnju 1839. te je reformatorski posao nastavio njegov maloljetni sin Abdülmecit I. (sultan do 1861.). Reforme su provođene u nekoliko faza a nazvane su «Spasonosni novi poredak»; Tanzimat-i Hayriye. Kao prva faza proglašeno je «časno carsko pismo»; Hatt-i şerif od Gülhane koje je poput svojevrsnog carskog proglasa odredilo:
  • 6. 6 I. sigurnost života, časti i privatnog vlasništva II. uvođenje pravednog i javnog suda III. jednakost za pripadnike svih vjerskih zajednica IV. uvođenje pravednog poreznog sustava V. uvođenje pravednog postupka regrutacije u vojsku (petogodišnja opća vojna obveza) Daljnji reformski potezi: pravosuđe je reorganizirano prema europskom uzoru te je provedena snažno centralizirana provincijska uprava po uzoru na francuske departmane, osnovan je prvi novčarski zavod u Carstvu (Banque de Constantinople), a nakon bankrota te banke 1854. osnovana je Osmanska banka. Nedostatak tanzimata bio je taj što je ta reforma bila nametnuta odozgora, bez volje naroda što je značilo da ju sultan može po svojoj volji opozvati. Isto tako nije postojala nikakva institucija, poput parlamenta, koja bi kontrolirala volju sultana. U vrijeme unutrašnjih reformi došlo je do novog zaoštravanja situacije na vanjskom planu. Egipatski namjesnik Muhammed Ali, koji je u svojoj provinciji ostvario apsolutnu vlast te ju počeo širiti i izvan Egipta, sada je svoj utjecaj pokušao protegnuti sve do Iraka. Kao odgovor na to, već je Mahmut II. odlučio Siriju ponovno staviti pod izravnu osmansku vlast. Međutim, nakon promjene na prijestolju, osmanska je mornarica prešla na stranu Muhammeda Alija te je rat tekao loše za Carstvo. U tom je sukobu Francuska bila na strani Muhammeda, a Velika Britanija, Austrija, Rusija i Pruska podržavale su legitimnu vlast sultana. Te su četiri sile Muhammedu uputile ultimatum prema kojem je za oslobađanje Sirije i svetih gradova te vraćanje osmanske mornarice Carstvu trebao dobiti Egipat u nasljedno leno s neograničenom autonomijom, a Palestinu doživotno. Muhammed je na to pristao te je time Porta zauvijek izgubila Egipat koji je od sada Carstvu plaćao određeni danak te priznavao osmansko zakonodavstvo. Nakon sukoba (1841.) Tjesnaci su trajno zatvoreni za ratne brodove; osim u slučaju ratnog stanja Osmanskog Carstva. Nakon ostvarivanja mira na vanjskopolitičkom planu, u unutrašnjoj politici Carstva nastavljeno je provođenje reformi: počeo je izlaziti poluslužbeni list «Vijesti», osnovana je niža gimnazija (1841.), sveučilište ('45.), gimnazija ('49.) te akademija znanosti ('50.). Ubrzo nakon toga, Carstvo je bilo uvučeno u još jedan rat – Krimski rat. U svojstvu zaštitnika kršćanskih stanovnika u Osmanskom Carstvu, Francuska je zatražila povoljniji položaj za kršćane na svetim mjestima u Palestini na što je istim zahtjevom za pravoslavne vjernike odgovorila carska Rusija (koju je smetalo zatvaranje Tjesnaca). Ovakav istup Rusije ponovno je zaoštrio odnose između nje i Porte te su, zbog smirivanja stanja, dva carstva dogovorila zajedničko «oslobađanje» dunavskih kneževina od revolucionarnih snaga '48. Taj je dogovor propao jer je Rusija bila prestrašena sve većim utjecajem Engleza i Francuza na osmanskom prostoru te je u srpnju 1853. okupirala Moldaviju i Vlašku. Porta je na to reagirala objavom rata Rusiji, a priključile su joj se Velika Britanija i Francuska. U odlučujućoj bitci kod Sevastopolja na Krimu, Rusija je poražena, međutim, zbog različitih interesa zapadnoeuropskih sila nije jače kažnjena. Mirovnim ugovorom u Parzu (1856.) Rusija je izgubila samo dio Besarabije na ušću Dunava koji je pripao Moldaviji. Osmanskom je Carstvu zagarantiran integritet, Tjesnaci su ostali zatvoreni za neosmanske brodove, a Crno je more postalo neutralno. Kako je nedugo prije toga (poč. '56.) sultan objavio novo «carsko pismo»2 (Hatt-i hümayun) 2 Kršćanskom su stanovništvu priznata prava neograničene slobode vjeroispovijesti, mogućnosti namještenja u civilnim uredima te mogućnost ulaska u vojnu službu.
  • 7. 7 kojim su osnažene odredbe Hatt-i şerifa, Porta je zadržala vrhovništvo nad dunavskim kneževinama, a Rusija je izgubila svoj dotadašnji protektorat koji je zamijenjen općom garancijom europskih sila (protegnuto i na Srbiju). I. Habsburška monarhija – Dinastija i narodi Iako je Marija Terezija svojim reformama pokušala stvoriti centraliziranu državu to je radila s dozom opreza i bez pretjerano radikalnih poteza koji bi uznemirili zemlju. Za razliku od toga, njezin je sin Josip II. 1780. godine u reforme krenuo «glavom bez obzira». Odbio se okruniti krunom sv. Stjepana jer je smatrao kako je njegova država jedinstvena u cijelom svom teritoriju te da odvojene krunidbe koje samo potvrđuju srednjovjekovni način okupljanja različitih zemalja pod (slučajno) jednim vladarom više nisu moguće. Ugarskoj je, osim toga, nametnuo upravu njemačke birokracije. Sebe je smatrao carem njemačkog Reicha a sve ostale države kojima vlada samo njegovim pokrajinama. Raskinuo je habsburšku vezu s Rimokatoličkom crkvom koja je datirala još iz razdoblja protureformacije, a građanska je prava dao i pripadnicima drugih vjeroispovijesti. Oslobađanjem Židova potaknuo je stvaranje jednog od državi najvjernijih slojeva stanovništva: Židove se konflikt između dinastičkih i nacionalnih interesa nije ticao te su oni bili bezrezervno vjerni kruni. Jedna od najznačajnijih reformi Josipa II. bilo je ukidanje kmetstva, točnije osiguravanje osobne slobode kmetova. Unatoč službenoj reformi, seljacima nije zajamčena sigurnost posjeda, pa su ga mogli zadržati samo oni imućniji, dok su osiromašeni postajali težaci bezemljaši. Josip II. je zabranio i povećavanje zemlje plemića nauštrb seljaka koji su svoju zemlju mogli prodavati samo drugim, imućnijim seljacima, ali oni su i dalje ostajali opterećeni tlakom, tj. radnom rentom (sve do 1848. god.). Upravo su se zbog toga na prostoru Monarhije očuvale seoske zajednice, a s njima i seljački narodi – promjena u agraru nije previše utjecala na plemićki stalež osim na sitno plemstvo koje nije moglo ojačati svoj položaj otkupom novog zemljišta od seljaka. Tako je Habsburška Monarhija očuvala u snazi dva staleža koja su inače svugdje propadala – visoku aristokraciju i seljaštvo koje uživa zemlju, pa je Monarhija u prvom bila konzervativnija, a s drugim radikalnija od ostalog dijela Srednje Europe. U tako uređenom sustavu seljaci nisu naglo napuštali zemlju kao u većem dijelu zapadne Europe pa je austrijska industrija još dugo morala čekati da dođe do jeftine radne snage koju je davalo siromašno seljaštvo. Zbog spore industrijalizacije država je bila prisiljena uvesti visoke carine te je zbog toga bila isključena iz njemačkog Zollvereina. Osim te političko-društvene kočnice industrijskog razvoja tu je bio i prirodni čimbenik - nedostatak znatnijih rezervi ugljena. Reforme Josipa II. bile su pokušaj revolucije odozgo što je donijelo, jednako kao i kasniji tanzimat u Turskoj, protivljenje kako plemstva koje brani svoje povlastice, tako i seljaštva koje brani svoje predrasude. Leopold II., Josipov nasljednik, bio je voljan učiniti gotovo sve kako bi umirio svoje zemlje. Okrunio se češkom i ugarskom krunom, ponovno je sazvao ugarski sabor te Ugarskoj vratio stare povlastice (posebno je važna bila ponovna uspostava županija – županije su očuvale aristokratsku Ugarsku, štoviše, iako su po zakonu bile dužne provesti agrarne reforme Josipa II., one su obzirnim odnosom prema zemljoposjednicima omogućile mađarskom sitnom plemstvu da ostane na zemlji sve do 1848. godine). Preranom smrću 1792. Leopold II. ostavio je probleme svoga carstva neiskusnom sinu Franji I., posljednjem rimsko-njemačkom caru. S devetnaestim stoljećem povijest Habsburške Monarhije dobila je jednu novu temu: narodi Monarhije počeli su gajiti vlastite želje i težnje, a one će se u konačnici pokazati nespojivim među sobom i s održanjem dinastije.
  • 8. 8 Austrija je bila carevinska organizacija, a ne zemlja, pa je biti Austrijanac značilo nemati nacionalnih osjećaja – nemati narodnost. Austrija je bila utjelovljena u feudalnoj aristokraciji, međutim magnati nisu sebe smatrali Nijemcima nego Austrijancima. To se osobito isticalo u Češkoj, gdje su bili najveći feudalni posjedi; velikaši ovdje nisu imali nikakvih osjećaja lokalne pripadnosti jer su bili «uvezeni» u vrijeme Tridesetogodišnjeg rata. Jednaka je situacija bila u Ugarskoj gdje se moć velikaša zasnivala na darovnicama najčešće s kraja XVII. st. Autohtono plemstvo postojalo je samo u Galiciji i Italiji gdje velikaši svoje postojanje i bogatstvo nisu dugovali dinastiji. Kako se onda i kod velikaša počeo razvijati nacionalni osjećaj? Monarhija je aristokraciji omogućila da eksploatira seljaštvo, a zauzvrat je aristokracija podržavala Monarhiju. U trenutku kad Monarhija započinje provoditi reforme koje ugrožavaju neovisnost aristokracije (centralizam, agrarna reforma, birokracija) ona mora braniti svoje tradicionalne povlastice te počinje preuzimati nekakva liberalna, pa i nacionalistička stajališta. Osim aristokracije, važni stupovi države bili su gradovi iz kojih izlazi njemačka birokracija (njemački je jezik bio jezik središnje uprave te je postajao i jezik lokalne uprave čim su one podvrgnute kontroli centra). Birokrati su, često po rođenju, a redovito po zaposlenju, bili gradski ljudi, a svi su gradovi u Monarhiji imali njemački karakter. U Pragu je 1815. živjelo tri puta više Nijemaca nego Čeha, a slična je situacija bila i u Budimpešti i drugim gradovima Monarhije. U tome su jedini izuzeci bili Sjeverna Italija i Galicija koje su prekasno stečene da bi se razvile po habsburškom modelu. Osim birokratskih poslova, Nijemci (ili bolje rečeno govornici njemačkog jezika) u gradovima su se bavili i trgovinom, raznim obrtima, lihvarenjem, a kasnije je Nijemac bilo sinonim za osobu koja se bavi bilo kojim urbanim zanimanjem – pisac, učitelj, pravnik i sl. Građanima takvih gradova bilo je glupo mariti za pokrajinske slobode koje su bile isključiva povlastica feudalne gospode te je gradsko stanovništvo bilo najvjernije Dvoru. Habsburškom poviješću su u njenom posljednjem stoljeću dominirali nacionalni problemi, a od njih se vremenski prvi postavio nacionalizam Nijemaca. U početku on nije osporio opstanak dinastije, samo je težio za promjenom karaktera Monarhije. Iako su predstavljali samo trećinu stanovništva, Nijemci su plaćali dvije trećine neposrednih poreza, a pojedinačno su porezi jednog Nijemca uvelike prelazili ukupne poreze ostalih narodnosti u Monarhiji. Stoga bi uvođenje cenzusom ograničenog izbornog prava zapravo dalo pretežno njemački parlament. Zato su se Nijemci našli u dilemi tek kad je iz nacionalizma ponikao zahtjev za unitarnom nacionalnom državom. U Monarhiji su i drugi narodi počinjali isticati svoje zahtjeve, a oni su bili upereni više protiv Nijemaca (kao povlaštenih) nego protiv cara. Kada su 1866. austrijski Nijemci isključeni iz nacionalne Njemačke u njima se rodio konflikt lojalnosti, tj. nisu više bili toliko sigurni da je vlast Habsburgovaca najbolji okvir za njihove težnje. Raspad Monarhije za njih bi značio priključenje nacionalnoj Njemačkoj, ali i gubitak povlaštenog položaja koji su trenutačno uživali. Više od njemačkog nacionalizma, Monarhiji je prijetio tradicionalni nacionalizam mađarskog i hrvatskog sitnog plemstva koje se u tim područjima uspjelo očuvati zbog specifične političke povijesti Ugarske. U ovom je dijelu Monarhije do deset milijuna stanovnika pola milijuna bilo plemića. To pola milijuna predstavljalo je mađarski narod. Ugrin ili Mađar bilo je, isto kao i Nijemac, staleški pojam: značilo je zemljoposjednika oslobođenog zemljišnog poreza, koji je član županijskih skupština i koji sudjeluje na izborima za sabor. Sitno je plemstvo postojalo i u Hrvatskoj; i njegov je nacionalizam bio samo obrana klasnih privilegija. Hrvati su očuvanje svojih povlastica dugovali svojoj vezi s Ugarskom, jer bi hrvatsko plemstvo, da je ostalo samo, doživjelo sudbinu Čeha, tj. preplavilo bi ga plemstvo njemačkog podrijetla. Hrvatska se krajem XVIII. st. odlukama sabora sve jače povezivala s Ugarskom, a do antagonizma došlo je tek nakon pokušaja nametanja mađarskog kao službenog jezika; tek se u tom trenutku u hrvatskoj i među plemstvom počinje širiti nacionalizam kao protuteža mađarizaciji.
  • 9. 9 Upletanje naroda, «masa», u politički život bio je ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Monarhiji prijelomni događaj devetnaestog stoljeća. Zahtjev za demokratizacijom nije bio nikakva posebnost Habsburške Monarhije, ali je u njoj bio poseban po tome što se očitovao u nacionalnoj formi. Tradicionalni, ili, kako će se nazvati, «historijski» narodi bili su zapravo staleški redovi: Mađari sitno plemstvo, a Nijemci trgovci i obrtnici. Ni jedni ni drugi nisu se srodili s pukom iz kojeg su Mađari izvlačili rentu, a Nijemci profit. Tako je proces uključivanja širih seljačkih naroda tekao kroz nekoliko faza: I. U prvoj fazi, koja je dosegla vrhunac 1848. godine, seljačke mase gotovo se i nisu pokrenule. Narodi što su se ponovno pojavili na pozornici povijesti 1848. bili su tvorevine pisaca i još su postojali samo u mašti; to su bili narodi s više pisaca nego čitalaca. Narodni prvaci govorili su kao da imaju podršku svjesnog, organiziranog naroda, a znali su da im je narod još uvijek samo u njihovim knjigama. U ovoj se fazi svaki narod proglasio baštinikom nekog od nekadašnjih kraljevstava na čijim se ruševinama bila izgradila Habsburška Monarhija, a oni koji nisu mogli otkriti nikakvo kraljevstvo našli su bar pokrajinu. Nakon 1848. gradovi su počeli rasti sve intenzivnijim ritmom; revolucija je ukidanjem tlake raskinula i posljednji legalni lanac koji je seljaka držao za zemlju te se bujica seljaštva izlila u gradove i oni konačno dobivaju nacionalni karakter svoje okolice. II. U drugoj fazi nacionalni pokreti, iako još uvijek vezani uz gradove, dobivaju šire razmjere. Intelektualni prvaci više ne mogu obuzdavati masovne strasti koje sada vode borbu za blagostanje i vlast, a ne više za akademske ideale. III. U trećoj se fazi narodni preporodi potpuno prelijevaju na selo koje se postupno opismenjava. U ovoj općoj shemi razvoja nacionalnog pokreta kriju se goleme i vremenske i prostorne varijacije. Nedvojbeno je najdublja podjela bila između vodećih naroda i podređenih: između Mađara, Nijemaca, Poljaka i Talijana s jedne, te slavenskih naroda (osim Poljaka) i Rumunja s druge strane. Međutim, ni takva podjela nije potpuno točna: Talijani su se htjeli osloboditi Nijemaca, a «mađarizacija» nije štedjela Nijemce u Ugarskoj. Podređenim narodima nije ni zajednički jaram dao zajednički karakter. Česi, sa svojim razvijenim intelektualnim životom i kapitalističkom industrijom u ekspanziji, stekli su buržoaski karakter, dok su Hrvati, po svom sitnom plemstvu i po niti historijskog kontinuiteta, zadržali određen aristokratski duh; i jedni i drugi razlikovali su se od seljačkih naroda. Podjela je postojala i na vjerskoj osnovi: zemlje s protestantskom tradicijom (Češka i Ugarska) imale su samostalniji duh od katoličkih naroda, a oni su se pak u Monarhiji više osjećali «kao doma» od pravoslavnih Srba i Rumunja. III. Stari apsolutizam: Metternichova Austrija, 1809-1835 Nakon bitke kod Austerlitza i nestanka Svetog Rimskog Carstva (1805/6.) zemlje Habsburgovaca u povijest ulaze pod novim nazivom: Austrijsko Carstvo. Austrija je sada bila samostalna država te je nastojala voditi samostalnu politiku. Plod toga bio je rat 1809. koji je gotovo uništio novu-staru državu. Napoleon je tada pozvao Ugarsku na ustanak, a Austriju nije spasila ni vojna snaga ni odanost naroda već nepovjerenje između njezinih susjeda; Francuska i Rusija nisu se mogle dogovoriti oko uvjeta podjele pa su se zadovoljili istočnom Galicijom i Ilirijom. Austrija je od tog vremena bila europska potreba – bolje habsburška težnja za univerzalnom monarhijom nego neki novi pretendent na svjetsko carstvo.
  • 10. 10 Oličenje nove Austrije bio je Metternich koji je 1809. postao ministar vanjskih poslova te je trideset i devet godina pred Europom predstavljao Austriju. Svojom diplomatskom vještinom proveo je Austriju kroz opasno razdoblje od 1809. do 1814. godine, a zatim je od nje učinio središte europskog poretka koji je nastao nakon Napoleonove propasti. Iako je Njemački Savez, stvoren 1815., predstavljao čvršću uniju od Monarhije, Austrija je još vodila glavnu riječ u njemačkoj politici; prihvatila je Prusku kao drugu državu po snazi Njemačkog Saveza iako je tu Pruska obavljala veći dio posla, a Austrija uživala počasti. Dvije su države bile previše oslabljene ratovima da bi se upuštale u međusobno suparništvo. Osebujna je austrijska misija bila sigurnost Italije, tj. sjeverne Italije koja je 1814. vraćena Monarhiji. Pitanje Italije bilo je u središtu austrijske vanjske politike više od četrdeset godina – pa će zbog njega 1866. Austrija izgubiti rat s Pruskom. Talijansko je pitanje olakšalo Austriji situaciju u više diplomatskih kriza: Italiju je Engleska htjela sačuvati od Francuske, a Rusija od Engleske i zato su s Austrijom bilo popustljive na drugim mjestima. Osim toga, Monarhija je preko sjeverne Italije dobivala svoj jedini izlaz na more što ju je činilo sredozemnom silom. Toliko potrebna, Italija je Monarhiji zadavala i ogromne glavobolje; talijanski je nacionalizam bio nepomirljiv. Radikali nisu tražili ustupke od Habsburgovaca, nisu nastojali «pridobiti» Dvor ili steći neki poseban položaj unutar Monarhije – oni su željeli van. Zbog toga je veći dio austrijske vojske bio koncentriran u sjevernoj Italiji, pobjede Radetzkya srušile su revolucije 1848., a Magenta i Solferino učinile isto s apsolutizmom 1859. Metternich je u svojoj vanjskoj politici polazio od pretpostavke da je od primarnog značenja situacija u Zapadnoj Europi, smatrao je da glavna opasnost Dvoru prijeti od francuske agresije, te da mu je glavni problem sigurnost Njemačke i Italije. Pretpostavka je bila pogrešna: opasnost opstanku Austrije, koja će je konačno i uništiti, prijetila je iz Rusije, a najteži austrijski problem bilo je istočno pitanje. Sa svojom posljednjom stečevinom 1812. Rusija je izbila na Dunav, a s nekom novom zacijelo bi prešla preko njega. Dunav je pak Austriji bila jedina ekonomska veza s vanjskim svijetom u doba prije željeznice, a ostat će tako i kasnije. Tako je i Turska postala europska potreba. To što je očuvao mir između Rusije i Austrije a da je istodobno spriječio svako daljnje širenje Rusije na Balkanu, bilo je najveće dostignuće Metternichove diplomacije (najveća kriza bila je 1829. kada je Nikola I. krenuo na Carigrad – spriječile su ga revolucije u Francuskoj i Italiji te ustanak u Poljskoj). Godine 1833. sastali su se Metternich i Nikola I. u Mnichovom Hradištu gdje je obnovljen konzervativni savez Rusije i Austrije te je dogovorena negativna politika na Balkanu. S Josipom II. habsburška je kreativnost bljesnula posljednji put. Franjo I. se nije ničim isticao osim ustrajnim otporom vanjskih neprijateljima i unutrašnjim promjenama. Njegovi prethodnici su mu u naslijeđe ostavili Carstvo s najrazvijenijim i najglomaznijim birokratskim aparatom u Europi kojeg je trebalo voditi odozgo, međutim on za to nije imao ni volje ni sposobnosti te je ogromna birokracija ostala bez vodstva i politike. Neki su nastavljali potkopavati povlastice pokrajina i aristokracije, a neki su u njima gledali bastione Monarhije, cenzura je bila sveprisutna. U Monarhiji je još uvijek živa bila planska merkantilistička privreda koja je u većini Europe mjesto ustupila slobodnom tržišnom gospodarstvu. U birokraciji je bilo mnogo onih koji su željeli pridobiti naklonost širih slojeva, ali bez slabljenja svoga sistema; jedan od takvih bio je i Metternich. On je godine 1821. postao kancelar; tim je položajem stekao određeno pravo da djeluje kao carev prvi savjetnik. Međutim, Franji se nije svidjela nikakva promjena te se od svih Metternichovih i planova njegova savjetnika Gentza nijedan nije ostvario. Suština problema Monarhije bila je zapravo vrlo jednostavna: Habsburška Monarhija i nacionalizam bili su protuslovi i pravoga mira između njih nije moglo biti. Pokušao represijom ili «metodom» ekonomskog poboljšanja zbog kojeg će mase biti zahvalne vlasti problem se samo pogoršavao. Metternich je najbolje shvatio Monarhiju i u njoj se najbrže razočarao.
  • 11. 11 Kako bi ipak sačuvao zemlju na okupu predložio je caru dva smjera; jača centralizacija, tj. snažno vodstvo birokratskom aparatu ili djelomična decentralizacija. Kako je Franjo I. bio slab vladar, Metternich je predlagao osnivanje Carevinskog vijeća (Reichsrat) koje bi imalo funkciju «izraza vladarove zakonodavne vlasti» i u koje bi pokrajinski sabori slali svoje predstavnike, međutim, car je uporno odbijao. Dublja važnost Metternichove ideje bila je u obnovi pokrajinske autonomije jer lokalni sabori više nisu imali ni moć ni važnost: bili su to paradni skupovi umjetnog habsburškog plemstva, a Metternich ionako nije predlagao da se saborima daju kakve ovlasti. Međutim, svojom namjerom da stvori federalizam koji će ojačati Monarhiju i dati joj osjećaj zajedništva, zapravo je posijao klicu rasta nacionalnih težnji i odlučnih zapreka suradnji među narodima. Metternich je praktički, i ne znajući što radi, išao na ruku nacionalnoj rekonstrukciji te je predlagao podjelu Monarhije po nacionalnom kriteriju. Jedna od njegovih neostvarenih reformi bila je i prijedlog da se centralizirana Kancelarija podijeli na četiri sektora: za Austriju, Italiju, Iliriju i Češko- Moravsko-Galiciju. Tako bi s već postojećim kancelarijama Ugarske i Transilvanije bilo šest nacionalnih jedinica od kojih bi se svaka služila vlastitim jezikom. Franjo je na Ugarsku gledao s tradicionalnim habsburškim nepovjerenjem; nakanio ju je lišiti njezinih povlastica, međutim, to nije mogao dok su trajali ratovi s Francuskom. Godine 1811. pokušao je izjednačiti ugarsku i carsku valutu snižavanjem vrijednosti ugarske, a kad mu je sabor odbio zahtjev, on ga je raspustio. Time je prekršena ustavna odredba o sazivanju sabora svake tri godine. Ugarske su županije počele izigravati naredbe Ugarske kancelarije u Beču te su odbijale oporezivati i novačiti bez saborske odluke. Otpor je kulminirao 1823. kada je županija Bács (Bač) otpustila sve svoje činovnike. Metternich je uvjerio Franju da sazove ugarski sabor (1825.) i sam uvjeren da će se mađarsko plemstvo zadovoljiti skupom koji će biti kopija ostalih umjetnih sabora. Međutim, mađarska je aristokracija shvatila opasnost od liberalizma i nacionalizma u vlastitoj okolici, ali nije potražila habsburšku zaštitu (kao što se to dogodilo u Češkoj) već se sama stavila na čelo nacionalnog pokreta kako bi pridobila i sitno plemstvo i njemačko gradsko stanovništvo. Pionir te promjene bio je Széchény (Sečenji), feudalac veleposjednik, koji je, kao izraz dobrohotnosti dao jednogodišnji prihod od svojih imanja za osnivanje mađarske Akademije znanosti. Privi zahtjevi da se latinski zamijeni nacionalnim mađarskim jezikom postavljeni su već 1825, a oglasili su se još upornije na saboru 1830. godine. Ugarski sabori 1825. i 1830. oslabili su Metternichov utjecaj kod cara, a njegov položaj poljuljalo je i sve gore stanje u austrijskim financijama (1829./30. mobilizacije zbog Rusije i srpanjske revolucije u Francuskoj). Financijsku situaciju uspješno je uredio Metternichov suparnik Kolowrat, češki aristokrat koji je, istupajući protiv «tuđinca» Metternicha (rodom iz Porajnja) čas preuzimao ulogu liberala, a čas češkog rodoljuba. Od 1831., kad je uravnotežio austrijski budžet, unutrašnji poslovi Monarhije prelaze u Kolowratove ruke, a Metternich se ograničio na vođenje vanjske politike. Najvažniji Metternichov uspjeh od tog razdoblja bio je sporazum s Rusijom 1833. godine. Dvije godine kasnije umro je car Franjo, a naslijedio ga je njegov maloumni sin Ferdinand koji nije bio sposoban vladati.
  • 12. 12 IV. Predožujsko razdoblje Metternich nije imao dovoljno samopouzdanja (koliko npr. Bismarck) da bi zavladao samostalno, tj. bez člana Habsburške obitelji u zaleđu, te je regentom imenovao nadvojvodu Ludwiga, brata pokojnog cara Franje3. Imenovanje Ludwiga bio je potez diplomata, a ne državnika, jer, ako je zbilja htio reformirati Monarhiju, Metternichu je bila potrebna pomoć jaka i odlučna čovjeka, a ne obične nule. Ali Metternich nije shvaćao stvarnost političke situacije: on je zbilja mislio da je sva mana u carevoj ličnosti. Isprva se Kolowrat nije obazirao na to što je zaobiđen. Sukob je izbio 1836. Metternich je odmah shvatio da je položaj Austrije u Njemačkog ugrožen Carinskom unijom koju je 1834. organizirala Pruska, pa je kanio mijenjati austrijske tarife kako bi Austriji omogućio ulazak u Uniju. Kolowrat je prosvjedovao protiv pokušaja smanjenja carina te se povukao na svoje češko imanje i zaprijetio ostavkom. Time se Metternichu ukazala prilika te je Ludwigu predložio stvaranje Carevinskog vijeća (pseudoparlament) i Ministarske konferencije (pseudovlada) kojima bi predsjedao sam Metternich. Ludwig je pristao, međutim osnivanje tih «ustavnih» tijela zaustavio je nadvojvoda Johann (liberalni Habsburgovac protjeran s Dvora prije 25 godina); on je upozorio Ludwiga na Metternichove planove i hvalio Kolowrata kao spretnog političara te je ovaj odbacio ideju Carevinskog vijeća, a sam je odlučio predsjedati Ministarskom konferencijom koja je ionako bila samo formalnost. Sada su carske ovlasti prenesene na Namjesništvo («pretkonferencija») koje je odlučivalo koje će poslove povjeravati ministrima. Kako su u Namjesništvu zajedno sjedili Metternich, Kolowrat i Ludwig poslovi su tekli iznimno sporo. U pokrajinama su obnovljeni tradicionalni ceremonijali kako bi se stekla njihova naklonost, ali budila se pokrajinska svijest. Sabori su bili jedina sredstva preko kojih se moglo oglasiti opće nezadovoljstvo zbog lošeg funkcioniranja središnje vlasti te su oni postali organi liberalizma. Tom je prilikom čak i Sabor Donje Austrije, koji je zasjedao u Beču istaknuo pokrajinska prava u znak prosvjeda protiv pretkonferencije što je samo po sebi bilo kontradiktorno – zahtijevati pokrajinska prava u Beču bilo je ravno samoubojstvu jer je to bio napad na organizaciju koja je njemačku kulturu, pa tako i zaposlene njemačke funkcionare, pronosila do najdaljih granica Carevine. Buđenje sabora imalo je veće značenje ondje gdje se moglo povezati s nacionalnim osjećajima. Češki sabor, u kojem su sjedili sami veleposjednici, izigravao je češko rodoljublje (potomci tuđinaca koje je habsburški apsolutizam doveo u Češku traže prava istih onih Čeha čija su mjesta njihovi preci zauzeli). Zavidni na povlasticama svojih mađarskih rođaka, računali su da bi i oni mogli, izmaknuti carskom funkcionaru i carskom porezniku. Palacky, prvi čovjek češkog preporoda4, bio je odrastao u Ugarskoj te je mislio da bi i češko plemstvo, poput mađarskog, moglo steći nacionalni karakter. Veliki događaj predožujskog razdoblja bila je pobjeda beskompromisnog mađarskog nacionalizma u Ugarskoj, odnosno, s aspekta ličnosti, Kossutha nad Széchényjem. Naime, da bi naveo plemstvo da se odrekne svog izuzeća od poreza, Széchény je propagirao nacionalni duh, ali je želio da se Ugarska razvije u slobodnu nacionalnu državu, bez rata sa carskom vladom što je pozdravljao Metternich. Predsjedatelji županijskih skupština postali bi državni funkcionari, u saboru bi gradovi dobili jednako predstavništvo kao i županije, srušio bi se ugarski carinski zid. Te reforme uništile bi sitno plemstvo, a da bi se provele bila im je potrebna jaka buržoazija koje u tom trenutku (čak ni brojčano) nije bilo. Unatoč tome, 3 Habsburška je kuća imala dva sposobnija člana: nadvojvodu Karla, velikog vojnog organizatora i nadvojvodu Johanna, osvjedočenog liberala, ali su obojica bili reformisti i Metternichovi kritičari te su stoga bili isključeni iz vlasti. 4 Dobrovski, pionir češkog preporoda, 1791. g. ponukao Leopolda II. da osnuje katedru češkog jezika na Praškom sveučilištu.
  • 13. 13 program bi se mogao postupno i probiti da se nije pojavio Lájos Kossuth – sitni plemić bez zemlje slovačkog podrijetla; novinar. Svojim je nacionalizmom uspio pridobiti seosko plemstvo uvjeravajući ga da je u njemu, a ne u gradovima, duša mađarskog naroda. Kossuthova je novinarska djelatnost igrala vodeću ulogu u Ugarskog za četrdesetih godina, a 1847. je izabran u sabor iako nije bio zemljovlasnik. To je bila prvi simbol mađarske evolucije iz klase u naciju. Svoj je uspjeh ostvario s pomoću jednostavne dogme da je Ugarska nacionalna država Mađara iako je unutar Ugarskog dijela Monarhije bilo golemih područja bez ikakve mađarske populacije. Mađari su u Kossuthovoj mađarskoj nacionalnih državi zapravo bili manjina te su svoj nacionalni položaj mogli održati samo stvaranjem umjetne prevlasti svim sferama javnog života i sprečavanjem kulturnog buđenja ostalih naroda Ugarske. Prevlast u birokraciji (gdje su se zapošljavali najčešće plemići bezemljaši) Kossuth je osigurao Mađarima zakonima o jeziku; godine 1840. mađarski je proglašen jedinim službenim jezikom, a na saboru 1844. latinski je posve ukinut, a mađarski je uveden kao isključivi jezik pravnog sustava, uprave i školstva (hrvatskim predstavnicima u zajedničkom saboru dopušteno je da se služe latinskim još šest godina). Nacionalna Ugarska proglasila se baštinicom sv. Stjepana te je tražila sve zemlje Krune svetog Stjepana čime je ugrožena autonomija Transilvanije5 i Hrvatske. Iako je Carska vlada objavila da će odlučno štititi kulturna prava narodnosti u Ugarskoj, priznala je zakon o mađarskom jeziku zadovoljavajući se ustupkom s ugarske strane da se korespondencija s carskim vlastima vodi na njemačkom jeziku. Unatoč svemu, Metternich je znao kako je staleški liberalizam svugdje, pa tako i u Ugarskoj, pokret veleposjednika te je postojala mogućnost obraćanja seljaštvu6. Na međunarodnom planu je ruska podrška bila jedina garancija u koju je Metternich uistinu vjerovao. Međutim, četrdesetih godina Rusija se sve više udaljavala od politike statusa quo na Istoku i vraćala na planove o diobi koji 1829. umalo nisu izazvali rat između Monarhije i Ruskog Carstva. Metternich je kao novu saveznicu Monarhije vidio Francusku (Pruska nije zainteresirana za Istočno pitanje, a Engleska sumnja u snagu Austrije te se drži po strani). Savez Francuske i Monarhije bio je promašen; u Francuskoj nije bilo stabilne konzervativne vlade koja bi se mogla dogovoriti s Metternichom te se on ponovno, iako nevoljko, okrenuo Rusiji – u najgorem mogućem trenutku. Revolucija je bila pred vratima, a Rusija nije bila voljna intervenirati jer bi protiv sebe izazvala sva četiri vodeća naroda Monarhije (Poljake, Mađare, Nijemce i Talijane) kao i Francusku. Rusija se odrekla savezništva sa Monarhijom te se povukla iz europske politike kako bi dobila na vremenu što je Metternichu donijelo poraz; našao se sam protiv revolucije – bez saveznika vani i bez podrške u Monarhiji gdje su ga njegovi suparnici držali odgovornim za nastalu situaciju te su smatrali da će se njegovim padom sve srediti. 5 U saboru Transilvanije (Erdelj) podjednako su bili zastupljeni Mađari, Sikuli (Szekely) i saski Nijemci dok Rumunji, iako većinsko stanovništvo, nisu imali izbornih prava. Mađari i Sikuli ubrzo su se priklonili Kossuthu te Sasi nisu mogli dugo odolijevati kako bi sačuvali samostalnost sabora. 6 Ustanak u Poljskoj 1846. godine: Poljski su rodoljubi u Galiciji 1846. podigli ustanak koji je Carska vlada ugušila uz pomoć seljaka koje je pozvala da se dignu protiv svoje gospode (žakerija). Ustanak je protresao agrarnu strukturu Monarhije jer su vlasti seljacima morale obećati ukidanje tlake koju kasnije nisu više mogle nametnuti.
  • 14. 14 V. Provala radikalizma: revolucije 1848 Godinu 1848. dinastija nije preživjela zbog svoje snage nego zahvaljujući manipuliranju snagama suparničkih naroda i klasa. Revolucija je izbila u carstvu pretežno ruralnoga karaktera i njezina jedina snaga bila je odlučnost seljaštva da se oslobodi tlake i drugih feudalnih podavanja. Između te elementarne pobune i radikalnog programa urbane inteligencije nije bilo neke naročite veze, ali ni oštre podjele. Ustanak seljaštva protiv tlake revolucionirao je i njegove gospodare. Mađarsko sitno plemstvo se pretvorilo u pravu revolucionarnu klasu, a čak se i feudalna aristokracija pokolebala u svojoj vjernosti Dvoru jer car nije obuzdao seljaštvo pa su magnati morali tražiti druge saveznike; čak i u nacionalizmu. Seljačko je nezadovoljstvo bilo opće, ali nesvjesno; da bi planulo bila je potrebna iskra iz grada te su tako «revolucije '48.» izbile u prostorima oko većih gradova (u Monarhiji: Milano, Venecija, Beč, Pešta i Prag). Suprotno općem uvjerenju, revolucije nije izazvala industrijska revolucija nego to što je nije bilo. Gradovi su rasli brže od industrije, tj. u njih se doseljavalo seosko stanovništvo koje nakon toga uglavnom nije moglo naći zaposlenje što je izazivalo pad standarda. Takvo je stanovništvo u Beču (proletarijat) dalo revolucionarnu armiju, međutim ona nije imala vođe pa ih je našla u studentima koji pak nisu imali dovoljno zrelosti za uloge odgovornih vođa. U ostatku gradova7 u kojima je izbila revolucija (izuzevši Italiju) stanovništvo je raslo sporije, tj. doseljavalo se manje seljačkog stanovništva iz okolice te su Budimpešta i Prag bili još uvijek većinski naseljeni Nijemcima. Mađarsku je revoluciju vodilo sitno plemstvo dok je revolucija u Pragu bila u rukama studenata što je značilo i njezino brzo gušenje. Revolucije u Austriji, kao i u Njemačkoj, potpalila je pariška revolucija od 24. veljače. U Budimpešti je skupina radikalno nastrojenih studenata, neometana saborom koji se tada još sastajao u Bratislavi (Požun), s revolucionarnim programom izašla na ulice već potkraj veljače. U programu se tražio demokratski ustav s općim izbornim pravom, ukidanje tlake bez odštete i ravnopravnost svih narodnosti. Taj je program direktno ekonomski i politički pogađao mađarsko sitno plemstvo te je Kossuth svoje pristaše pridobio protiv ovakvih potpuno radikalnih ideja. Domaću uzbunu protiv plemstva ušutkao je dižući nacionalnu uzbunu kako protiv dinastije, tako i protiv ostalih narodnosti. Plemstvo je preuzelo vođenje revolucije od radikala te su u Bratislavi izglasani tzv. ožujski zakoni kojima je stvorena suvremena Ugarska. I. Pragmatička sankcija (koja je propisivala nedjeljivost habsburških zemalja) zamijenjena je personalnom unijom. II. Ugarska kancelarija u Beču je ukinuta. III. U Budimpešti će biti palatin (potkralj) sa svim prerogativima kralja-cara; neovisan o Beču. IV. Pri Carskom dvoru biti će ugarski ministar u svojstvu visokog komesara. V. Umjesto feudalnog sabora u Bratislavi, u Budimpešti će biti parlament izabran na izborima s jednakim, ali ograničenim pravom glasa i s ustavnom vladom koja će mu biti odgovorna. VI. Ugarska će imati vlastitu vojsku, financije i vanjsku politiku. VII. Aristokraciji je oduzeto izuzeće iz poreza, a gradovi su dobili zastupstvo u parlamentu. Najdublji cilj zakona bilo je očuvanje sitnog plemstva, a politički Ugarska njime dobiva status dominiona. Određeno je da bitna kvalifikacija za pasivno izborno pravo bude znanje mađarskog jezika te da mađarska država treba obuhvatiti sve «zemlje Krune sv. Stjepana». 7 Osim u Budimpešti, čija je revolucija bila okrenuta protiv vlasti u Beču, revolucionarne težnje iskazane su među podređenim narodnostima unutar Ugarske: u Liptovskom Mikulášu svoje nacionalne zahtjeve objavljuju vođe Slovaka, a isto rade i vođe Srba u Sremskim Karlovcima te Rumunja u Blaju.
  • 15. 15 Transilvanija i Hrvatska pripojene su jedinstvenoj ugarskoj državi, a njihovi sabori i namjesništva su ukinuti. U Češkoj je praška radikalna inteligencija 11. ožujka također formulirala svoj program na što češki sabor nije reagirao. Postavljeni su zahtjevi za slobodu okupljanja i govora, ukidanje cenzure te ukidanje tlake, ravnopravnost češkog i njemačkog jezika u školstvu i upravi te zajednička središnja kancelarija i parlament za «zemlje Krune svetog Vaclava» (Češku, Moravsku i Šlesku) koji će zasjedati naizmjence u Pragu i Brnu. Posljednja je revolucija, kao borba za vlast, izbila u Beču. Metternich je svojim posljednjim državničkim aktom 12. ožujka predložio da se pozovu delegacije pokrajinskih sabora u Skupštine staleža kao pokušaj okupljanja plemstva u obranu svojih i carevih privilegija; pokušaj je propao jer plemstvo nije imalo snage da se odupre revoluciji za koji je ionako krivilo središnju vlast8. Bečka revolucija od 13. ožujka započela je kao dvorska urota (nadvojvotkinja Sofija želi maknuti Metternicha) međutim, bečka je javnost ionako bila previše uzbuđena zbog događaja u Ugarskoj i Češkoj. Sabor Donje Austrije sastao se 13. ožujka te, prema planu, zatražio Metternichovu ostavku, ali taj se zahtjev prelio na ulice pa je izbila prava revolucija. Ulične borbe izbjegnute su jer se vlada prepala mogućih posljedica te je Metternich podnio ostavku. U gradu je vlast iz ruku postojećih organa preuzeo studentski odbor, a na vijest o ostavci Metternicha na ustanak se digla Lombardija te pozvala u pomoć sardinskog kralja što je na ustanak potaknulo i Veneciju koja je proglasila Venecijansku Republiku. Ispražnjeno mjesto vođe državne politike zauzeo je Kolowrat u funkciji odgovornog ministra predsjednika dok je za novog ministra vanjskih poslova postavljen je Ficquelmont. Kolowrat je sa političke scene nestao nakon nekoliko dana, a Ficquelmont se održao do 5. svibnja kad je otjeran studentskim demonstracijama9. Nakon novog ustanka 25. travnja carska kuća donosi parlamentarni ustav za cijelu Carevinu zacrtan po belgijskom modelu; bečki radikali nisu bili zadovoljni jer je ustav bio nametnut te je nakon novih demonstracija i ukinut, a obećano je da će se raspisati opći izbori za ustavotvornu skupštinu10. Dva dana nakon te objave (17.05.) Dvor je pobjegao iz Beča u Innsbruck. Za desetak dana je u Beču formiran Odbor javnog spasa kako bi usmjeravao revoluciju te nadzirao djelatnost preostalih ministara. Habsburška vlast u Italiji nije se mogla spasiti pregovorima pa se Radetzky, vrhovni zapovjednik u Italiji, odlučio oglušiti na naloge carske vlade da ne intervenira vojno na što mu je vlada poslala pojačanje, a u carsku su se vojsku zbog patriotizma prijavljivali i revolucionarni studenti koji su malo prije bili podigli barikade protiv carskih snaga. U Ugarskoj je pred revolucijom kapitulirao palatin nadvojvoda Stjepan te je bez odobrenja cara-kralja svoju vlast predao odgovornoj vladi kojoj je na čelu bio magnat radikal Batthyány; Kossuth je postao ministar financija. Dvor se pomirio s novonastalom situacijom 8 Kao priprema za sazivanje Skupštine staleža u Beču je u travnju (rev. već traje) zasjedao «Središnji odbor staleža» u kojem su se nalazili predstavnici sabora njemačkih pokrajina. Iako se sama Skupština nikad nije sazvana, Središnji odbor je otkrio gledište zajedničko većini Njemaca u Monarhiji: ako dinastija propadne, oni neće ući u federaciju s nehistorijskim narodima nego će prihvatiti velikonjemački nacionalizam. Predlagali su personalnu uniju s Ugarskom, prepuštanje Lombardije i Venecije Italiji i autonomiju Galicije te ulazak ostatka zemlje u Njemački Savez. 9 Nakon Ficquelmonta na položaj ministra vanjskih poslova postavljen je postariji birokrat Pillersdorf. 10 Dvor i bečki revolucionari prihvaćali su preoblikovanje Monarhije u skladu sa željama «vodećih naroda» dok su bečki liberali u Monarhiji gledali njemačku državu koja će imati glavnu riječ u novoj, liberalnoj Njemačkog te su podjednako energično tražili i izbore za općenjemački parlament u Frankfurtu kao i za ustavotvornu skupštinu.
  • 16. 16 te je Ferdinand 11. travnja potvrdio ožujske zakone11. Kako je Kossuth shvaćao da se Mađari mogu Beču oduprijeti samu u suradnji s njemačkim nacionalizmom u općenjemački parlament u Frankfurtu12 upućena su dva mađarska predstavnika koji su od Nijemaca tražili da ne pristanu na stvaranje slavenskih država u Monarhiji i Njemačkoj zajamčili pomoć Ugarske u očuvanju integritet Njemačkog Saveza od češkog i slovenskog separatizma. Nacionalne zahtjeve Talijana nije podupirao jer nije htio na sebe navući još veći bijes Beča čija mu je pomoć ipak trebala u slučaju sve izglednijeg rata s Hrvatskom. Jednako tako nije mogao poduprijeti zahtjeve Poljaka koji su se ticali Galicije kako nebi izazvao intervenciju Rusije. U prvim tjednima propasti Dvor je popuštao jednako i vodećim (Nijemci, Mađari) i podređenim narodima. Nakon bijega u Innsbruck Dvor je mogao početi raditi na svojem povratku na vlast. Još u ožujku, nakon prihvaćanja ugarskih ožujskih zakona, Dvor je Hrvatskoj zajamčio položaj koji se u potpunosti kosio s idejom stapanja «zemalja Krune sv. Stjepana»; Ugarska je u zakonima objavila aboliciju Hrvatske, na što je Hrvatski sabor reagirao raskidom veze s Ugarskom, a car-kralj je obje odluke potvrdio te je za bana postavio hrvatskog rodoljuba J. Jelačića. On je u lipnju smijenjen, a u rujnu ponovno vraćen na svoju bansku dužnost što je značilo otvorenu objavu rata Ugarskoj. U Transilvaniji je Dvor morao priznati potpunu pobjedu Mađara. Na rumunjskom nacionalnom zboru u Blaju 15. svibnja zatraženo je da se pitanje unije s Ugarskom razmotri tek kad Rumunji dobiju svoje predstavništvo u Saboru. Zahtjev je zanemaren, a stari je Sabor u Cluju izglasao svoje raspuštanje. Kontradiktornost carske politike dosegla je vrhunac u Češkoj gdje su vođe revolucije nakon umjerenih zahtjeva od 11. ožujka zahtijevali mnogo više. Na drugom sastanku u Pragu 29. ožujka Česi su tražili: I. Ujedinjenje i nezavisnost «zemalja Krune sv. Vaclava», tj. Češke, Moravske i Šleske. II. Jedinstveni češki parlament i njemu odgovornu vladu. Njihovi su zahtjevi bili slični Ugarskima, ali razlika između Ugarske i Češke bila je ogromna. Dok se u Ugarskoj revolucionirala jedna historijska tvorevina, u Češkoj se šaka ljudi pozivala na tradiciju koja je bila propala još 1620. (Bitka na Bijeloj gori). Dok je ugarska preko županijskih skupština sačuvala vlast nad lokalnom upravom, Češkom su vladali carski namjesnici još od vremena Marije Terezije. U Ugarskoj su Mađari bili manjina u sveukupnoj populaciji, ali je sve imućno i obrazovano stanovništvo bilo mađarsko, osim njemačke buržoazije koja se uostalom mađarizirala. U Češkoj Česi jesu bili u većini, ali su se tek budili iz kulturne letargije sukobljavajući se s svjesnim narodom, Nijemcima. Osim toga, zemlje koje su Česi tražili dodatno bi zakomplicirale tu situaciju. Šleska je bila pretežno Njemačka, dok su u Moravskoj Česi biti u većini, ali nisu imali nikakvo kulturno središte te su te dvije zemlje mogli podvrgnut samo silom koju nisu imali. Carskim dogovorom od 8. travnja Česima je zajamčena ravnopravnost češkog i njemačkog kao službenog jezika i obećano stvaranje odgovorne vlade u Pragu. Osim Monarhije, Česi su strepili i od nacionalne Njemačke koja se pozivala na Češku kao baštinu Svetog Rimskog Carstva. Tako je i Palacky dobio pozivnicu za prisustvovanje općenjemačkoj ustavotvornoj skupštini u Frankfurtu, međutim on je poziv odbio u pismu od 11 U Ugarskoj je bilo političara koji su smatrali da se ipak otišlo predaleko; jedan od njih bio je F. Deák koji se tog ljeta povukao iz političkog života, uvjeren da Kossuthov ekstremizam zemlju vodi u propast. 12 Na vijesti o nemirima u Francuskoj, u Berlinu je došlo do uličnih borbi koje vojska nije uspjela ugušiti te je 18. ožujka '48. pruski kralj Fridrich Wilhelm IV. pristao na uvođenje ustava. Nakon sazivanja parlamenta i izbora koji su trajali dva mjeseca u lipnju je osnovana slaba centralna njemačka vlada. U svibnju '48. se u Frankfurtu na Majni okupljaju predstavnici država Njemačkog Saveza te je vođena rasprava o problemu ujedinjenja Njemačke. Frankfurtski je parlament donio ustav u svibnju '49. međutim taj dokument nisu prihvatile ostale njemačke države te je pokušaj stvaranja njemačke federacije propao.
  • 17. 17 11. travnja u kojem je i prvi objavio zahtjev da Česi budu priznati kao nacija. Stvorio je načelo austroslavizma kao suprotnost njemačkim i ruskim težnjama. Od početka do kraja '48. dinastija nije ozbiljno shvaćala ideju o suradnji s podređenim narodima. Kako se širio jaz između Dvora i revolucionarnog Beča, tako je Dvor bio popustljiviji prema Česima. Na formiranje Odbora javnog spasa u Beču, namjesnik Češke Leo Thun je reagirao odbijanjem naloga od bečke vlasti i stvaranjem privremene vlade u Pragu. Bečka je vlada osudila taj separatizam, a Dvor u Innsbrucku je primio češku delegaciju i složio se s prijedlogom da se prije otvaranja carske ustavotvorne skupštine sastane Češki sabor. Sabor se sastao te je odbio poslati svoje zastupnike u bečki parlament. Palacky i njegovi suradnici htjeli su organizirati protutežu općenjemačkom parlamentu u Frankfurtu te su započele pripreme za Sveslavenski kongres u Pragu. Međutim, osim Čeha, jedini austrijski Slaveni izravno ugroženi od Nijemaca bili su Slovenci kojih se nacionalna svijest tek budila. Kako bi osigurali širu bazu, Česi su na kongres pozvali Slovake iako su ovi bili bio Ugarske polovice Monarhije, a za njima su pristigli i Hrvati. Kao austrijski Slaveni, na kongres su došli i galicijski Poljaci iako su imali nazore vodećeg naroda (nad Malorusima = Rusini, Ruteni; danas Ukrajinci). Kako su Poljaci od Nijemaca bili ugnjetavani tek u Poznanjskog oblasti (izvan Moharhije), a njihov poziv značio bi kršenje načela austroslavizma na kongres su pozvani i Slaveni izvan Monarhije, ali samo kao gosti. Sveslavenski se kongres sastao 2. lipnja 1848. u Pragu kao mješavina austroslavizma i slavenskih nacionalizama. Proizveo je dva programa: I. Revolucionarni manifest narodima Europe u kojem se napadala podjela Poljske te se traži da Nijemci, Mađari i Turci bolje postupaju sa svojim slavenskim podanicima. II. Konzervativna adresa habsburškom caru u kojoj su izloženi zahtjevi slavenskih pokrajina i naroda Monarhije, a posebno je istaknuto protivljenje bilo kakvoj uniji s Njemačkom. Nacionalna ravnopravnost odnosila bi se i na ugarske Maloruse što je bilo nezgodno za Poljake. Kongres je trebao urediti daljnju suradnju između austrijskih Slavena, ali mu je rad prekinuo ustanak studenata koji je izbio u Pragu na Duhove, 12. lipnja 1848. Sam je ustanak bio besciljan i nebitan, međutim Windischgrätz, carski general u Pragu, bio je nemilosrdan te je ubrzo porazio radikale u Češkoj i preplašio one u ostatku Monarhije. Unatoč pobjedi u Pragu, dinastija nije imala dovoljno snage da to ponovi i drugdje te je došlo do jedine epizode liberalizma u habsburškoj povijesti. VI. Epizoda liberalizma: Ustavotvorna skupština, srpanj 1848 – ožujak 1849 Ustavotvorna skupština koja se sastala u Beču u srpnju '48. bila je jedini punopravni Reichstag (carevinski parlament) u povijesti Austrijskog Carstva13. Postavljena je i liberalna vlada čiji je šef bio ministar vanjskih poslova liberalni Wessenberg. Najjača ličnost nove vlade bio je Alexander Bach. On se pridružio radikalima zbog predožujske nesposobnosti vlasti, ali ideal mu je bilo jedinstveno austrijsko carstvo kojim će se upravljati po suvremenim načelima. Istovremeno Radetzkyjeva je vojska 25. srpnja porazila Talijane kod Custozze i vratila cijelu Lombardiju. Ustavotvorna skupština predstavljala je samo užu Austriju jer je Lombardija bila pod vojnom upravom, Venecija je još uvijek bila republika, a Ugarska samostalna država. Nakon 13 Česi su se bojali njemačkog nacionalizma, umjereni Nijemci bojali su se njemačkog radikalizma i Slavena, sva se liberalna buržoazija bojala socijalnih težnji proletarijata, a Dinastiji je bila potrebna podrška protiv Ugarske i Italije.
  • 18. 18 proglašenja općeg izbornog prava radikali su svugdje došli u manjinu. Najznačajniji zakon koji je donijela Ustavotvorna skupština bio je zakon o emancipaciji sela kojim su veleposjednicima bez odštete oduzeta nasljedna prava jurisdikcije i uprave, ukinuta je tlaka (uz odštetu veleposjednicima), a seljaku uživaocu zemlje zajamčena je sigurnost zakupa. Čim je ukinuta tlaka, veleposjednicima više nije bilo u interesu da za zemlju drži vezanu veću seljačku populaciju te su siromašniji seljaci prodali svoje zakupe bogatijima i otišli u gradove. Kapitalizam u gradovima tako je dobio jeftinu radnu snagu, a istodobno su doseljenici gradovima napokon dali nacionalni karakter njihove okolice. Smatrajući se upropaštenim, visoka je aristokracija osudila vladu i zakon o emancipaciji kao «komunističke», međutim, smanjenjem radne snage i priljevom novca od odštete za ukidanje tlake selo, tj. poljoprivreda počinju se mehanizirati i modernizirati. Jedini uistinu upropašteni ovim zakonom bili su sitni plemići koji bez tlake nisu mogli voditi svoje posjede, a odšteta koju su primili bila je premala za ikakve investicije. Ukidanjem prava jurisdikcije, lokalna je uprava potpala potpuno pod kontrolu središnje vlasti. Osim toga, kako su emancipaciju provodili carski službenici, seljaštvo ju je shvaćalo kao carsku milost, a ne akt Ustavotvorne skupštine, te potpuno gubi zanimanje za revoluciju. Ugarska je ožujskim zakonima postala samostalna država koju je s ostatkom Monarhije povezivala jedino osoba vladara, međutim, takvo se stanje nije moglo održati prvenstveno zbog pitanja financija. Izdvajanje Ugarske je nacionalni dug Austrijskog Carstva svalilo na ostatak države te su i mađarski umjereni političari bili protiv ishitrenih Kossuthovih poteza što ga je učinilo lakom metom za dvorski krug okupljen oko nadvojvotkinje Sofije, majke budućeg cara Franje Josipa. Prvi njihov potez bilo je vraćanje bana Jelačića na njegovu funkciju što je izvršeno u rujnu '48. bez znanja austrijskih ministara. Već tjedan dana nakon vraćanja na bansku dužnost Jelačić je započeo invaziju na Ugarsku. Kossuth je pokušao protiv Dvora igrati na kartu saveza s Nijemcima te se obratio bečkoj Ustavotvornoj skupštini, za koju je smatrao da je njemački nacionalni parlament, s molbom da posreduje između Ugarske i dinastije. Skupština je o tome raspravljala dva dana pri čemu su formulirani temelji budućeg razvoja «austrijskog pitanja». Radikalni su Nijemci željeli da nasljedne zemlje postanu dio nacionalne Njemačke te su prihvatili program personalne unije. Umjereni Nijemci su također željeli pripasti Njemačkoj, ali uz očuvanu jedinstvenu Monarhiju kako bi imali veći utjecaj u novoj njemačkoj nacionalnoj državi, Česi su zahtijevali federalizam u kojem će biti ravnopravni s Ugarskom, međutim, nisu mogli podržati zahtjeve radikalnih Nijemaca te su se priklonili umjerenjacima. Protuugarsku su većinu podržali i Slovenci i Malorusi. Time je ideja Velike Austrije dobila većinu u parlamentu, a da bi to i potvrdila, morala je Ugarsku pobijediti u ratu. Jelačiću su u pomoć poslane trupe iz Beča što je izazvalo ustanak 6. listopada. Ta je (Listopadska) revolucija htjela uništiti Austrijsko Carstvo i zamijeniti ga nacionalnom Njemačkom i nacionalnom Ugarskom, ali ni od jedne od tih strana nije dobila pomoć. Ugarska je, doduše, oformila Odbor javnog spasa na čelu s Kossuthom i poslala vojsku prema Beču, ali se povukla dok je parlament u Frankfurtu objavio rezoluciju prema kojoj se njemačke i nenjemačke zemlje mogu udružiti samo personalnom unijom. Nakon izbijanja revolucije Dvor je pobjegao u Olomouc u Moravskoj, a s njim i većina članova Ustavotvorne skupštine. Vođom obrane Beča imenovan je Messenhauser, međutim, grad su osvojili ban Jelačić i vrhovni carski zapovjednik Windischgrätz. Nakon pobjede, prvi je akt vlade bio da odbaci frankfurtsku rezoluciju te postavi Windischgrätza za zapovjednika pohoda na Ugarsku; ujedno se pripremila za obnovu rata u Italiji. Dogodile su se i promjene na vrhu: car Ferdinand abdicirao je u korist svoga osamnaestogodišnjega nećaka Franje Josipa, na položaj ministra vanjskih poslova imenovan je Felix Schwarzenberg !Crnogorac! (Windischgrätzov šurjak), ministar unutarnjih poslova postao je grof Johann Stadion, a ministar pravosuđa Alexandar Bach. Metternich je oslanjao na savez s Rusijom, Wessenberg na Englesku, a Schwarzenberg je odlučio ući u
  • 19. 19 savez s upravo nastalom Francuskom Republikom i njezinim predsjednikom Louisom Napoleonom. Novi car bio je opterećen dinastičkom idejom i odlukom da održi snagu svoje vojske i afirmira ugled Monarhije u svijetu. Nije imao vjere u svoje narode, nije osjećao nikakve odgovornosti prema njima pa je ustupke činio iz straha, a ne iz uvjerenja. Njegova je vladavina započela Ustavotvornom skupštinom koja je premještena u Kromeriž u Moravskoj gdje je nastavila svoj rad na ustavu. Ustavom (ustavni nacrt) iz Kromeriža učinjen je ustupak nacionalnim manjinama u pokrajinama: predviđeni su pokrajini podređeni okruzi s lokalnim saborima i lokalnom autonomijom te odgodnim pravom veta za vladara, o federalizaciji nije bilo govora. Istovremeno s ustavnim nacrtom i carska je vlada (Stadion) sastavila protunacrt ustava prema kojem je Monarhija tretirala kao unitarna centralistička država sa jedinstvenim državnim parlamentom biranim neposrednim izborima i s odgovornom vladom na čelu s predsjednikom. Car je prema tom ustavu imao apsolutno pravo veta, a vlada pravo na samostalno donošenje odluka u slučaju nužde. Kako je Ustavotvorna skupština u Kromerižu izbjegavala načeti pitanje Ugarske raspuštena je 4. ožujka 1849., a isti je dan putem carskog manifesta ustavom proglašen vladin protunacrt (Oktroirani ustav) čime je započelo desetljeće neoapsolutizma. VII. Neoapsolutizam: Schwarzenbergov i Bachov sustav, 1849-1859 Raspuštanje skupštine u Kromerižu označilo je početak otvorenog napada na vodeće narode. Sardinija je isprovocirana da obnovi ratne akcije, pa je Radetzky 26. ožujka odnio presudnu pobjedu kod Novare, a zatim je likvidirana i Venecijanska Republika. Raskinuta je i veza s njemačkim nacionalizmom; austrijskim je zastupnicima u Frankfurtu naređeno da napuste parlament. U Ugarskoj je Kossuth raspirio međunacionalni sukob te je njegova vojska bila iznimno uspješna; odbijen je Jelačić, Rumunji su bez uspjeha pokušavali dobiti pomoć ruskih trupa koje su započele s okupacijom Vlaške i Moldavije, pokoreni su Slovaci i veći dio Vojvodine. Kossuth je u Debrecenu 14. travnja 1849. svrgnuo Habsburgovce i proglasio Mađarsku neovisnom državom. Iako su Habsburgovci s vremenom mogli pobijediti Kossutha, Rusija je u ovim događajima vidjela mogućnost vraćanja na Europsku političku scenu. Ruskom se caru nije svidio uspjeh poljskih generala u mađarskoj vojsci i strahovao je od primjera što ga Ugarska daje Poljskoj. Osim toga, okupacija dunavskih kneževina značila je obnovu ruskih ambicija prema tjesnacima. Ruskom je caru bilo stalo da se Monarhija izvuče iz krize samo tako da ostane dužno Rusiji. Linija ruskog cara išla je Schwarzenbergu na ruku. Bio je spreman prihvatiti rusku pomoć u Ugarskoj, ali od samog je početka bio odlučan da je ne prizna kao dug čemu se ruski car, naviknut na Metterhichovu politiku, nije nadao. U svibnju 1849. u Ugarsku je ušla ruska vojska pod zapovjedništvom princa Ivana Paskievića, a već u kolovozu mu se mađarska vojska predala kod Világosa. Kossuth je pobjegao u Tursku te je od toga vremena četrdeset godina živio u progonstvu. Smaknuće Batthyanya i trinaest mađarskih generala stvorilo je mučenike i legendu u Ugarskoj nacionalnoj svijesti. U unutrašnjoj politici Monarhije ponovno su se događale promjene. Stadion je u ljeto 1849. umno obolio pa je njegov položaj ministra unutarnjih poslova preuzeo Bach. Kako je Schwarzenberg bio zaokupljen vanjskom politikom, Bach je praktički postao diktator (Bachov apsolutizam). Uveden je jedinstven upravni sustav, na čelu s njemačkim funkcionarima podređenim izravno Beču, jedinstven pravni i porezni sustav, a 1850. ukinuta je i carinska barijera između Ugarske i Austrije te je stvoren i jedinstveni trgovinski sustav. Na vanjskom planu Schwarzenberg se oduševio idejom ministra trgovine Brucha o uniji svih njemačkih i
  • 20. 20 austrijskih zemalja pod vodstvom Habsburgovaca (Mitteleuropa). Htio je cijelo Habsburško carstvo ujediniti s Njemačkim Savezom na što su negativno gledali i Rusija i Francuska, a naravno i Pruska. Planove Pruske o sjevernonjemačkoj uniji pod njezinim vodstvom razbila je pobjeda austrijske vojske u Italiji i Ugarskoj. Sporazumom u Olomoucu u prosincu 1850. Pruska se odrekla svojih planova i pristala na obnovu Njemačkog Saveza. To je bio posljednji uspjeh Schwarzenbergove politike. Na konferenciji u Dresdenu početkom 1851. njemački su vladari odbacili pokušaj da se sve habsburške zemlje priključe Njemačkom Savezu i Carinskoj uniji. Porazom Pruske otpalo je i posljednje opravdanje da i dalje ostane na snazi Stadionov ustav. Franjo Josip zapao je pod utjecaj konzervativnih magnata i generala koji su čeznuli za predožujskim razdobljem u kojem su ministri bili obični činovnici, a car jedina zakonodavna vlast. Vođa te skupine na Dvoru bio je Kübeck, a zalagao se za carski apsolutizam iako je znao da Monarhijom ne može vladati jedan čovjek. Zato je pribjegao prijedlogu o "supstitutu parlamenta" koji je predlagao Metternich – Carevinsko vijeće. Franjo Josip je bio oduševljen; Stadionov je ustav službeno ukinut i zamijenjen Kübeckovim Patentom (31. 12. 1851.): Austrijom će upravljati samo car kojeg će u zakonodavnim poslovima savjetovati Reichsrat ili Carevinsko vijeće koje će on imenovati i kojem će predsjedati Kübeck. U stvarnosti se ništa nije promijenilo. Car je i dalje sve prepuštao ministrima koji su posljednje tri godine vladali Austrijom. Kad je Schwarzenberg umro (1852.), Franjo Josip je za predsjednika vlade predložio Bacha (! onda su ga Kübeck i Metternich uvjerili da apsolutizam i predsjednik vlade ne idu zajedno). Bach je ostao ministar unutarnjih poslova, a Franjo Josip je postao i do smrti ostao premijer Monarhije koji određuje političku liniju i ravna se po savjetima ministara dok Carevinsko vijeće nikad nije konzultirao ni u jednom od važnih pitanja. Bach je tek pri kraju 1852. napustio svaku nadu da će svoje djelo okruniti centralističkim liberalnim ustavom jer se bio založio za privremeni apsolutizam kako bi se Monarhija uže povezala. Naposljetku se prepustio i prihvatio monarhijski apsolutizam. Konkordatom od 1855. poništio je crkvene reforme Josipa II. Katolička crkva dobila je veliku slobodu djelovanja i vlast u školstvu. Neoapsolutizam nije imao perspektive i to mu je bila najgora strana. Monarhija je pomirenju pretpostavila silu. Neuravnoteženi budžeti bili su najslabija točka neoapsolutizma; više se ulagalo u vojsku nego u tvornice i željeznice pa je Austrija gubila ekonomsku moć (ekonomska kriza 1857.). Duh Bečkog kongresa bio je nestao još prije nego što su osporene njegove teritorijalne nagodbe, a Austrija se našla pod pritiskom velikih sila i s istoka i sa zapada. Rusija se pokrenula na Dunav, a Napoleon III. je sanjao o novom talijanskom kraljevstvu. Politika rizika nije se mogla oslanjati isključivo na habsburšku vojnu silu; trebala joj je demagogija – Bismarck je to prepoznao te je uz pomoć njemačkog nacionalizma spasio Njemačku (a i Austrijsko Carstvo) od Rusije i Francuske. Schwarzenberg je, za razliku od njega, "carstvo od sedamdeset milijuna" htio realizirati isključivo kabinetskim manevriranjem i protivno raspoloženju Nijemaca. Nakon 1867. kad se Monarhija nagodila s Poljacima, Mađarima i Nijemcima, mogla je voditi antirusku politiku. Osim toga, Bismarck je raspolagao bezgraničnim autoritetom kod pruskog kralja, dok je Schearzenberg stalno bio izložen mišljenju Dvora, osobito nakon Kübeckovog uspjeha 1851. Austrijski su generali, za to vrijeme, bili opsjednuti Italijom i smatrali su da austrijska vojska nije dorasla ruskoj. Krimski je rat nametnuo Monarhiji krizu odluke, a tada donesene protuslovne odluke odredile su joj krajnju sudbinu. U prvim fazama rata Monarhija je okupirala dunavske kneževine iz kojih su se Rusi prethodno bili povukli. Tako se Dunav našao pod austrijskom kontrolom; Rusija je odrezana od Balkana i Monarhiji se pružila prilika da postane jedini nasljednik Turske. Nakon rata Monarhija je ostala bez saveznika. Rusija je svoj poraz pripisala prijetnji Austrije da će se pridružiti saveznicima, a saveznici su vjerovali da bi Rusija ustuknula i bez rata da im se Austrija pridružila od početka. Pariški je kongres 1856.
  • 21. 21 označio kraj sustava proizašlog iz Bečkog kongresa. Austrija više nije bila europska potreba. Engleska i Francuska su obuzdale Rusiju na Istoku i bez austrijske pomoći, obje su, svaka iz svojih razloga, pozitivno gledale na talijanski nacionalizam, a Rusija i Pruska više nisu marile za stvari konzervatizma. Austrija se morala povući iz dunavskih kneževina koje su kasnije, uz podršku Francuske i Rusije pretvorene u samostalnu Rumunjsku koja je bila neutralni vlasnik ušća Dunava; čim je Rusija stupila u bliži kontakt s Rumunjskom (početkom XX. st.) došao je u pitanje opstanak Monarhije. Neuspjeh vanjske politike Monarhije 1856. još je više pogoršan ekonomskom krizom 1857. godine. Ukinuto je izvanredno stanje u Lombardiji-Veneciji gdje je namjesnik bio carev brat nadvojvoda Maksimilijan. Izolacija Monarhije mamila je Napoleona III. da oživotvori svoj sam o novoj bonapartističkoj prevlasti u Italiji pa se 1858. dogovorio s Cavourom da Austriju istjeraju iz sjeverne Italije. Rusija je Napoleonu obećala neutralnost, a britansko je javno mnijenje bilo na strani talijanskog nacionalizma te je Austriji jedini izlaz bila Njemačka. Međutim, ministar vanjskih poslova Buol nije uspio Nijemce zagrijati za austrijski problem dok Franjo Josip nije htio pridobiti prusku podršku. Monarhija se tako oslonila samo na vojsku i u travnju 1859. Sardinija je izazvana na rat (Magenta i Solferino). Monarhija je poražena; izgubila je Lombardiju, ali zadržala Veneciju te je tako ostala faktor u Italiji. Bach je smijenjen s dužnosti MUP te je postao ambasador u Vatikanu. VIII. Borba između federalizma i centralizma: Listopadska diploma i Veljački patent, 1860-1861 Schwarzenbergov i Bachov apsolutizam smatrao je suvišnima i unutrašnju politiku i vanjske saveznike što je dovelo do nezadovoljstva u zemlji i izolacije u svijetu. Nakon mira u Villafranci 1859. Austrija je opet bila ugrožena sa tri strane: Francuska koja je pomagala talijanskom nacionalizmu, Pruska koja je u Njemačkoj nastojala pridobiti liberalne nacionaliste i Rusija koja je namjeravala poništiti rezultate Krimskog rata na štetu Austrije. Nakon rata u Italiji, ministra vanjskih poslova Buola naslijedio je Rechberg, Metternichov učenik. U ovom je razdoblju austrijska politika oscilirala između konzervatizma (vraćanje na Metternichova načela Svete alijanse i pomirenja s feudalnom aristokracijom) i liberalizma (oživljenje ideje o "carstvu sedamdeset milijuna" pojačane obraćanjem njemačkom liberalizmu). Franjo Josip htio je ojačati svoj diplomatski i vojni položaj po uzoru na apsolutizam iz 1851. godine. Narodi su izrazili zahtjeve 1848., međutim, sve su odluke u tom razdoblju ovisile o autokratskoj volji cara. Na Dvoru su se 1859. dvije skupine otimale oko careve naklonosti – njemačka birokracija i feudalna aristokracija. Vođe birokrata (ministar pravosuđa Lasser, 2x ministar financija Bruck, ministar financija od 1860. Plener i državni ministar od 1861. Schmerling) imali su liberalnu prošlost, ali se zauzimaju za centralističku birokratsku državu. Feudalna je aristokracija bila 1849. poražena strana. Bachovi su birokrati za revoluciju krivili upravo njih i tobožnji liberalizam njihovih sabora, a u programu krajinske autonomije gledali parodiju radikalnog programa nacionalnih država. Nova centralizacija oduzela je plemstvu svaku vlast u lokalnoj upravi, a novi je apsolutizam pregazio historijska prava i narodni suverenitet. Plemstvo je svoje uporište sačuvalo samo na Dvoru (peticija Mađara 1850.). Starokonzervativci su u prvi mah pridobili Franju Josipa uvjerivši ga da će mu njihovi aristokratski sabori značiti garanciju protiv ustava, ali izgubili su njegovo povjerenje čim je shvatio da bi to morao platiti uništenjem unitarne Carevine. Nezadovoljstvo upravljanjem je posebno jako osjećalo u Ugarskoj jer je Bachovim apsolutizmom izbrisan "dualizam" koji je postojao još od vremena Marije Terezije. (Ožujski zakoni, Kromeriž) Franjo Josip nije kanio odustati od toga, te su sve ustavne oscilacije od 1860. do 1867. bile pokušaji smirivanja
  • 22. 22 ugarskog nezadovoljstva i očuvanje jake centralizacije. Ugarska je neprestano zahtijevala svoj ustavni sabor. Jedan od načina da se tom zahtjevu udovolji bio je da se sabori daju svim pokrajinama u Monarhiji; uključujući i Ugarsku. Drugo je rješenje bilo da Monarhija dobije ustav sa središnjim parlamentom u Beču. Ugarska je odbila oba prijedloga. Ratom 1859. Bachova se birokracija diskreditirala te je na njegovo mjesto došao poljski aristokrat Goluchowski s naslovom državnog ministra (ne više MUP). Iako plemić konzervativac Goluchowski je bio centralist (zagovarao je jedinstvenu Monarhiju kako bi mogla braniti poljsku Galiciju od Rusije i Pruske); iako centralist, nije bio Nijemac – poljska je aristokracija bila jedina klasa u Monarhiji koja je bezrezervno služila dinastiji. U ožujku 1860. Carevinsko je vijeće izvađeno iz naftalina kako bi cara savjetovalo o promjeni sistema. Vijeću je trebalo dodati 38 članova izabranih u pokrajinskim saborima, a kako ovi nisu postojali imenovao ih je sam car. Vijeće je donijelo izvještaj u kojem predlaže rekonstrukciju Monarhije na načelima federalizma – car je to odbio. U želji za obnovom Svete alijanse, u listopadu se u Varšavi car sastajao s ruskim carem i pruskim kraljem. Prije puta je sastavljena Diploma (20. X. 1860. – sastavio Szécsen; vođa dvorske feudalne aristokracije) koja je trebala biti novi temeljni zakon Monarhije. Listopadskom se diplomom htio obnoviti historijski federalizam koji u Monarhiji nikad nije ni postojao, a s ciljem vraćanja konzervativnoj unutrašnjoj politici. Diploma je odredila da će se zakoni donositi u suradnji pokrajinskih sabora i Carevinskog vijeća (kao ustupak liberalizmu). Predviđeno je da se u historijskim pokrajinama stvore sabori koji će imati zakonodavnu vlast u gotovo svim oblicima. Carevinsko će vijeće zasjedati po potrebi, a biti će dopunjeno predstavnicima sabora te će ukupno imati 100 članova (! malo). Diploma nije ni u jednom svom dijelu ukazivala na posebnosti Ugarske osim u klauzuli da će se ugarski sabor nastaviti sastajati prema svojem ranijem ustavu dok su za ostale propisi doneseni naknadno. Diploma je bila smišljena kako bi se Franjo Josip mogao u Varšavi predstaviti kao čvrsti konzervativac, ali sastanak u Varšavi nije uspio. Rusija i Pruska više se nisu mogle pridobiti za obnovu Svete alijanse te je jedini izlaz Monarhije bio u savezu s njemačkim liberalizmom. Do listopada 1860. Monarhija je bila praktički centralizirana apsolutistička država. S Listopadskom diplomom morala su se organizirati izborna tijela u pripremi za predloženi izbor sabora pa su se morale dopustiti političke rasprave – dogodilo se upravo ono što se Diplomom htjelo izbjeći. Nijemci su počeli iskazivati svoje negativno mišljenje prema novom poretku jer su Monarhiju smatrali isključivo svojim historijskim vlasništvom. Mađari su odbili županijske skupštine voditi prema tradicionalnim normama već uvode norme koje proizlaze iz Ožujskih zakona. U Češkoj je plemstvo zahtijevalo provedbu Diplome koja je značila povratak konzervativne politike, međutim, protiv nje su prosvjedovali češki Nijemci, pretežito gradsko stanovništvo liberalnih nazora. Goluchowski je bio omražen od njemačkog, mađarskoj i češkog plemstva te je otpušten u prosincu 1860., a na njegovo mjesto dolazi Anton von Schmerling – liberal jer je 1851. napustio Schwarzenbergov kabinet i jer je smatrao da bi se Monarhija trebala osloniti na njemačke liberale kako bi ojačala. Smatrao je da je Ugarska svoj ustav proigrala ustankom 1849. te da je Bachov apsolutizam podloga za bilo kakav ustupak koji bi car trebao učiniti. Njegov je cilj bilo "carstvo od sedamdeset milijuna", a ne umirenje Ugarske. Listopadsku diplomu nikad nije namjeravao primijeniti već obnoviti unitarnu državu koju je Bach izgradio. Szécsen i njegove pristaše morali su bespomoćno pristati na patent od 26. II. 1861. koji je bio tobože tumačenje Listopadske diplome, a zapravo restauriranje centralizirane države. U Veljačkom patentu je Carevinsko vijeće preraslo u carski parlament dok su pokrajinski sabori svedeni tek na izborne komisije za Carevinsko vijeće koje imaju neke ingerencije u lokalnoj upravi. Carevinskom vijeću dane su zakonodavne ovlasti u svim poslovima koji nisu izrijekom prepušteni saborima; kakvih je bilo malo te forma parlamenta d Gornjim i
  • 23. 23 Donjim domom sa 343 člana. Osim Carevinskog vijeća, oformljeno je i Vijeće uže nadležnosti u kojem ugarski zastupnici neće sudjelovati što je bio korak prema dualizmu. Izbori za same sabore bili su vrlo komplicirani; članove sabora birali su veleposjednici, trgovačke komore, gradovi i trgovišta te seoske općine i to iz svake od te četiri kurije različit broj zastupnika, a broj zastupnika za svaku kuriju pojedinačno razlikovao se po pokrajinama. Tako uređen izborni sustav preferirao je bogate (cenzus) i Nijemce (gradovi + seoske općine koje najčešće biraju njemačke predstavnike + veleposjednici koji slušaju carski nalog pa favoriziraju Nijemce + trgovačke komore koje su same po sebi pretežito njemačke). Cilj Veljačkog patente bio je pridobiti Nijemce za velikonjemačku vanjsku politiku. Na Mađare se nije ni mislilo; oni nisu uputili predstavnike u Carevinsko vijeće. IX. Ustavni apsolutizam: Schmerlingov sustav, 1861-1865 Veljačkim je patentom u Ugarskoj stvoreno veliko nezadovoljstvo; njezin se pravni položaj nije mogao definirati – Schmerling i njegovi pristaše smatrali su da se ništa nije promijenilo samo što je Ugarskoj, kao i ostalim pokrajinama, dopušteno da ima sabor, starokonzervativci su tvrdili da je zemlji vraćen tradicionalni ustav koji je Kossuth ukinuo. Njemačka građanska klasa sada je od mađarskog sitnog plemstva očekivala liberalni sustav u kojem će zadovoljiti svoje političke težnje, a Kossuthovo mjesto mađarskog vođe preuzeo je Ferenz Deák. On je shvaćao da Ugarska stekla snagu samo zahvaljujući vezi s Austrijskim Carstvom, a suprotno starokonzervativcima, također je shvaćao da je Ugarska sačuvala snagu samo zahvaljujući neprestanoj borbi protiv habsburških presezanja. Smatrao je da treba pridobiti ostale narodnosti unutar Ugarske, međutim nije zaista vjerovao u mogućnost suradnje te je namjeravao mađarizirati sve stanovništvo Ugarske. Kad se u travnju 1861. Ugarski sabor sastao sebe je smatrao parlamentom iz 1848., a ne tradicionalnim saborom. Na tom saboru nisu bile zastupljene ni Hrvatska ni Transilvanija, a ni starokonzervativci nisu imali svojih zastupnika. Većina magnata i stanovita manjina sitnog plemstva iz Donjeg doma oslanjala se na Deáka, dok je većina sitnog plemstva na čelu s Kálmánom Tiszom bila "košutovska". Sabor nije mogao poslati delegate u Carevinsko vijeće te se postavljalo pitanje na koji način prosvjedovati protiv Diplome i Patenta. Tisza i njegovi pristaše smatrali su da je sabor nezakonito tijelo, a Franjo Josip nezakonit vladar te da se treba ograničiti na rezoluciju dok je Deák odlučio kralju poslati tradicionalnu adresu. Adresa je deklarirala legalnost zakona iz 1848. i postavljala njihovo priznanje kao uvjet bez kojeg nema pregovora s kraljem. Ovakav je uvjet bio neprihvatljiv Dvoru te su oba mađarska ministra Szécsen i Vay, otpušteni, a na njihovo su mjesto postavljeni Mađari za koje se smatralo da su lojalni Austrijanci, Forgác i Esterházy. Na Schmerlingov je prijedlog na adresu odgovoreno ultimatumom da sabor odredi zastupnike za Carevinsko vijeće. To je odbijeno i sabor je raspušten, a Schmerling je u Carevinskom vijeću objavio kako je ugarska ustavnost ukinuta na što su Nijemci oduševljeno pristali uz dinastiju. Činilo se da su Habsburgovci postali stjegonoše velikonjemačke ideje. Od početka je bilo jasno da u Schmerlingovu sustavu nema mjesta za Čehe koji su obezvređenjem Listopadske diplome najviše izgubili. Češki je nacionalizam mogao od početka biti program demokratskih prava jer Česi nisu bili preopterećeni viskom aristokracijom kao Mađari ni povezani s prošlošću Monarhije kao Nijemci. Nacionalni program značio bi gubitak Šleske (kao povijesne češke zemlje, a sada pretežito njemačke i poljske), a ugrozio bi i Moravsku gdje je većina stanovništva bila češka, ali još uvijek bez prave nacionalne svijesti. Nova nacionalna jedinka šira od historijske Češke bila je moguća samo kad bi obuhvatila i ugarske Slovake. Međutim, pritisak mađarizacije odvojio je malobrojnu slovačku inteligenciju od Češke. Prvi oblici slovačke literature bili su smišljeno
  • 24. 24 zasnovani na narječjima seljaštva zapadne Slovačke koji su bili bliži češkom jeziku; kako su ta djela bila tuđa većini slovačkog seljaštva, da bi ga spasili od mađarizacije, slovački su intelektualci šezdesetih godina prihvatili narječje središnje Slovačke; što je granica Ugarske bila kruća, to su Slovaci postajali određeniji kao narod. Unatoč svojoj priči o pravima Krune svetog Vaclava, češko plemstvo nije bilo kadro smisliti koncept u kojem mu bečki dvor ne bi bio centar života te su češki predstavnici ušli u Carevinsko vijeće. Međutim, time nisu ništa dobili; postali su meta njemačkih pogrda te su se u lipnju 1863. povukli. Češki je sabor i dalje postojao, međutim, bez čeških predstavnika. Najkasnije je sazvan sabor u Transilvaniji. Kako su zaostali Rumunji još od 1848. imali ograničeno izborno pravo, pokoravali su se središnjici te glasali u korist njemačkih Sasa koji su prevagnuli. Dok je Schmerling budio njemačke nacionalne osjećaje, Rechberg (MVP) je nastojao obnoviti savez s Pruskom što je bilo potpuno kontradiktorno unutarnjoj politici. Godine 1963. Schmerling je uspio pridobiti Franju Josipa za ideju reforme Njemačkog Saveza pod austrijskim vodstvom te je u kolovozu te iste godine u Frankfurtu održan sastanak njemačkih vladara; posljednji takav pod predsjedanjem Habsburgovaca. Na taj sastanak nije htio doći pruski kralj, a bez njega ostali vladari nisu htjeli ništa poduzeti te je sastanak propao. U jesen 1863. Pruska je odbila zahtjev Austrije da bude uključena u njemačku Carinsku uniju. Početkom 1864. pojavilo se pitanje Schleswing-Holsteina, a već su ranije (1863.) zbog poljskog ustanka zahladili odnosi između Monarhije i Rusije. Sporazumom u Schönbrunnu, koji su zacrtali Bismarck i Rechberg pokušalo se posljednji obnoviti Metternichovo konzervativno savezništvo, međutim, sam sporazum nije ničim osiguravao Austriju od ruskog prodora na Istoku te su ga i Franjo Josip i Wilhelm I. odbili. U kolovozu 1864. Rechbergova je politika doživjela totalni krah, kao i Schmerlingova u kolovozu 1863. U listopadu '64. za novog je ministra vanjskih poslova postavljen Mensdorff koji je kao vojnik bio za jaku centralnu vlast; oslanjao se na savjete Esterházyja, ministra bez portfelja i konzervativca. Njegov je uspon ugrozio Schmerlinga jer je Esterházy, unatoč svemu, ipak bio Mađar i konzervativac te se ta struja počela vraćati na položaje na Dvoru. Povrh toga, Schmerling je potkraj '64. počeo gubiti podršku Nijemaca koji su shvatili kako on nije liberal koji će reformirati birokratsku Monarhiju. Kako se nisu htjeli odreći svoje umjetne prevlasti, potražili su saveznike s kojima će liberalizam nametnuti dinastiji. Vratili su se na ideju njemačkih radikala iz '48. te pristali na suradnju s Ugarskom; pristali su na ideju da mađarsko gospodstvo u Ugarskoj bude cijena za njemačko gospodstvo u ostalim austrijskim zemljama. Na zimskom zasjedanju 1864/65. Nijemci su u Carevinskom vijeću zaprijetili da će glasati protiv rashoda za vojne potrebe, a kako je Franjo Josip pristao na Veljački patent samo pod uvjetom da se Carevinsko vijeće ne miješa u pitanja vojske, Schmerlingov je pad postao neminovan. Konačni udarac ministru zadao je razvoj događaja u Ugarskoj. U proljeće 1865. Schmerling je predložio da se još jednom sazovu Ugarski i Hrvatski sabor. Kako bi to značilo kapitulaciju Mađara pred vladom, Deák je zaključio da je došlo vrijeme da se kralju ponudi perspektiva nagodbe. (Kossuth predlaže Podunavsku konfederaciju, a njezino odbijanje ruši njegov utjecaj i krči put Deáku.) On je u nizu novinskih članaka u travnju i svibnju '65. izložio svoj program nagodbe: čim joj se vrati zakoniti ustav, Ugarska će priznati potrebe Carevine i pobrinut će se da im udovolji na bazi ravnopravnosti s austrijskim zemljama. Deákove su točke primamile Franju Josipa u posjet Budimpešti gdje je objavio nakanu da udovolji legitimnim željama mađarskog naroda. Schmerling i ministri koji su ga podržavali otpušteni su u srpnju 1865.
  • 25. 25 X. Kraj stare Austrije, 1865-1866 Schmerling nije uspio slomiti otpor Mađara, a izgubio je vlast nad Nijemcima. Franji Josipu, nije bilo ni na kraj pameti da vlast ustupi bilo Mađarima, bilo Nijemcima. Najnovija Mađarska ponuda pružila mu je neke nade da bi nagodbom mogao očuvati neokrnjenu veličinu Monarhije. Smatrao je kako državi ne treba nikakva ustavnost pa je nova vlada bila vlada konzervativnog plemstva. Novi državni ministar Belcredi bio je moravski plemić te je car smatrao da će njegovim imenovanjem olakšati sporazum s Ugarskom; Belcredi je pak smatrao da je imenovan kako bi proveo federalističko preustrojstvo Monarhije te tako neutralizirao ustupak Ugarskoj. U očima Mađara najteži je Schmerlingov grijeh bio je što je u Carevinsko vijeće primio transilvanijske Sase. Belcredi je raspustio Erdeljski sabor te je izabran novi, skrojen u korist Mađara sa zadaćom da izglasa pripajanje Erdelja Ugarskoj. Carevinsko vijeće je zatvoreno i suspendiran je cijeli Veljački patent jer ne može biti na snazi u jednom dijelu države dok s drugim car pregovara. Pravi dobitnik ukidanja Patenta bila je Ugarska jer su austrijske zemlje izgubile svoj javni glas; Ugarska se pogađala direktno sa carem. Belcredi je smatrao da će Mađari prihvatiti politiku iz Listopadske diplome, međutim, oni su željeli vraćanje ustava iz 1848. uz preinake koje će oni predložiti. Zahtjev je ponovljen na saboru 1866., ali Belcredijeva je vlada zauzvrat ponudila samo obnovu županijske autonomije i sabor s nekim administrativnim ovlastima. Deák je zatim ovlastio jedan saborski odbor koji je definirao zajedničke poslove Monarhije u kojima će Ugarska sudjelovati i predložio da se time bave delegacije ugarskog (složni Mađari) i austrijskog (Nijemci i Slaveni) parlamenta. Takva je nagodba stvorena 1867., a Deáku je pri tome asistirao grof Gyula Andrássy. Nagodbom su zajednički poslovi dviju polovica Carstva bili vanjska politika, vojska i financije za zajedničke poslove (o tome raspravljaju delegacije sabora). U proljeće 1866. Belcredi i njegova vlada bili su daleko od toga da prihvate Deákove planove; oni su u Ugarskom saboru gledali organ subverzije. Belcredijeva je vlada bila postavljena zato da sredi odnose s Ugarskom kako bi Monarhija ojačala za rat s Pruskom; a kad se rat približio, ona je odgodila to sređivanje u nadi da će pobjedom u ratu otpasti razlog svakom ustupku. Vanjska politika je teško nalazila saveznike; protiv Pruske nisu mogli apelirati na njemačke nacionalne osjećaje, Napoleonu III. "revolucionaru" nisu htjeli činiti nikakve ustupke, a nisu htjeli ni Talijane neutralizirati time što bi im prepustili Veneciju. Kad su se naposljetku odlučili na taj korak, Italija je već sklopila vojni pakt s Pruskom te je odbila Veneciju; Monarhija je zatim Veneciju i protektorat nad Rajnskom oblasti ustupila Francuskoj u zamjenu za neutralnost. Rat (Custoza i Sadova) je Monarhiji donio poraz, ali ne i propast jer je Bismarck htio sačuvati Austriju kao tampon zonu između Francuske i Rusije, ali i zbog obrane značaja pruskih Nijemaca pred Nijemcima iz Austrije (obrana od velikonjemačkog programa). Mirom u Pragu u kolovozu 1866. Austrija je izgubila Veneciju i svoj položaj u Njemačkoj. Opstanak Monarhije (za razliku od priključenja velikoj Njemačkoj) odgovarao je i Česima, Poljacima i Slovencima. Engleska je pozdravila opstanak Monarhije zbog mogućnosti širenja panslavizma. Nakon rata Bismarck je obnovio savez Nijemaca i Mađara koji je spadao u frankfurtski program '48. te je zatražio pomoć Mađara protiv Velike Njemačke.
  • 26. 26 XI. Rađanje dualizma, 1866-1867 U kolovozu 1866., odmah nakon poraza, Mađari su ponudili svoju suradnju. Deák je izjavio da oni nakon poraza ne traže ništa više nego prije, a Andrássy je u Beču pregovarao c carem; želio je da Austrija bude centralizirana, liberalna i njemačka, kao što će Ugarska biti centralizirana, liberalna i mađarska. Međutim, Andrássy se s pregovora vratio praznih ruku jer je nakon potpisivanja mira u Pragu kriza prestala te car nije smatrao da treba pregovarati s Ugarskom. Belcredi je smatrao kako bi trebalo navesti i ostale pokrajine na formuliranje zahtjeva sličnih ugarskima kako bi Ugarskoj oduzeo jedinstven položaj; sazvani su pokrajinski sabori, ali s promijenjenim izbornim redom kako ne bi u njima nastala, sad nepoželjna, njemačka nego konzervativna većina. U međuvremenu je ministar vanjskih poslova postao Nijemac Beust, žestoki protivnik Bismarcka. Jedina mu je briga bila da nekako sredi unutrašnju situaciju u Monarhiji kako bi ona opet stekla povjerenje u svijetu; to je značilo da se moraju srediti odnosi s Ugarskom. Dok je Belcredi pripremao svoju varijantu "izborne geometrije", Beust je otišao u Budimpeštu i pregovarao s Andrássyjem te je, nakon dogovora, uspio uvjeriti Franju Josipa da mađarsko izaslanstvo primi u Beču. Čim se car uvjerio da mu po mađarskim prijedlozima ostaje vlast na vojskom i vanjskom politikom, počeo je djelovati. U veljači 1867. Belcredi i njegova vlada su otpušteni, a Beust je sam proveo pretvaranje Monarhije u dualističku državu. Dualizam je stupio na snagu u ožujku '67., nakon potvrde ugarskog sabora (!bez potvrde Carevinskog vijeća). Tek nakon Nagodbe, Beust je ponovno izvukao Veljački patent i "uže Carevinsko vijeće" (ono bez Ugarskih predstavnika) pretvorio u "normalno Carevinsko vijeće" ustavne Austrije. Sabori koji su slali predstavnike u to vijeće izabrani su prema novom, Belcredijevom izbornom sustavu te su uglavnom bili konzervativni te je njih pet (češki, moravski, kranjski, galicijski i tirolski) odbilo poslati predstavnike u Vijeće. Sabori su raspušteni, a ponovno je uvedena Schmerlingova izborna geometrija koja je u Carevinsko vijeće dovela njemačku većinu; nagodba je kao ustavni zakon prihvaćena u prosincu 186714. Mađari su priznali da vojsku i vanjsku politiku mora voditi jedinstvena velika država, a Franjo Josip je Ugarskoj predao vođenje unutrašnjih poslova te polovice države. Oformljena je i carinska unija, a taj se ugovor morao obnavljati svakih deset godina. Tako je nastala Austro-Ugarska (Austrijsko Carstvo + kraljevina Ugarska). Zajedničke poslove vodili su car, Dvor, ministar vanjskih poslova i ministar rata te ministar za financije. Beust je dobio naslov carskog kancelara. Osim ministara, zajedničkim su se poslovima bavile i delegacije parlamenata od po 60 članova. Ugarska je, osim toga, proširena na Transilvaniju i Vojnu krajinu čime je u svoj sastav dobila Slovake, Nijemce, Rumunje i Srbe. Zbog toga je 1868. donesen zakon o narodnostima kojim je određeno da se manjine u lokalnoj upravi slože svojim jezikom, da u nemađarskim županijama drže glavne upravne položaje i da se u državnim školama mora omogućiti školovanje na narodnom jeziku. Zakon nikad nije primijenjen u praksi. Najveća mana liberalnim normi iz '67. bila je što nije promijenjen sustav izborne geometrije. Beustov je najdragocjeniji pothvat bio imenovanje pseudoparlamentarne vlade u siječnju 1868. godine. Ministre je u tu vladu birao car, po Beustovu savjetu, međutim, stvarno donošenje odluka bilo je u rukama Franje Josipa i nekolicine ministara u koje je on imao povjerenja. 14 Osim tog "ustavnog zakona" uvedena je jednakost pred zakonom, ozakonjen je građanski brak, zajamčena sloboda govora i sloboda kretanja. Poništen je konkordat iz 1855. i obnovljena kontrola države nad Katoličkom crkvom.
  • 27. 27 XII. Neuspjeh liberala: njemačka prevlast u Austriji 1867-1879 U nizu političkih pomagala dualizam je bio najnovije, ali ne i posljednje. Franjo Josip ga je prihvatio u žurbi, a pokajao se čim je pogodbu sklopio, međutim, u svemu su mu se više zamjerili Nijemci nego Mađari jer, iako je uspjeh Mađara bio veći, nije se gurao caru pod nos. Drugi razlog bio je slijedeći; vladavina Nijemaca mogla se obuzdati podbadanjem drugih naroda Austrije, posebno Čeha, ali nagodba s Mađarima mogla se osporiti samo kad bi se Česi i Nijemci pomirili, a svaka sloga između naroda Monarhije ubrzo bi ugrozila carevu vrhovnu vlast. Car je odabrao lakši cilj; Čehe je trebalo vratiti u politiku kako bi se mogli suprotstaviti Nijemcima. Najistaknutiji Češki prvak Rieger je zajedno s češkom inteligencijom i aristokracijom (80 zastupnika koji su bojkotirali Carevinsko vijeće) objavio deklaraciju u kojoj je zatražio jednaka nacionalna prava za Čehe u Češkoj, reformu izbornog sustava, ujedinjenje zemalja Krune svetog Vaclava te ista samostalnost za takvu Češku kakvu uživa i Ugarska. Deklaraciju je djelomično potaknuo Taaffe, potpredsjednik vlade; aristokrat irskog podrijetla i čovjek u kojeg je car imao potpuno povjerenje. Taaffeov je cilj bio ravnopravan status Čeha u Češkoj s time što će sudjelovanjem u Carevinskom vijeću priznati jedinstvo Austrije što su Česi odbili. Nisu se mogli zadovoljiti manjinskim pravima u Češkoj, koju su smatrali svojom državom, međutim, nisu imali potporu čeških masa jer još uvijek nije dovoljno uznapredovao nacionalni preporod. Kad će se generaciju kasnije zbilja formirati svjesno češko nacionalno biće, onda će za njegov politički opstanak mnogo važniji biti pristup u državnu službu nego historijska prava Češkog Kraljevstva. Pregovori 1868. nisu uspjeli te se Rieger obratio Napoleonu III., međutim njemu je trebala pomoć Habsburške Monarhije. Ministri Nijemci predložili su početkom 1870. da se češki bojkot Carevinskog vijeća slomi uvođenjem neposrednih izbora njegovih članova. To je Taaffeu osujetilo svaku nadu u pomirenje i otjeralo ga s položaja. Upravo u trenu uspjeha, njemačke liberale upropastio je krah Beustove vanjske politike. Beust je namjeravao stvoriti europsku koaliciju protiv Pruske te je u Salzburgu organiziran sastanak između Napoleona III. i Franje Josipa. Tražila se podrška austrijskih Nijemaca protiv Pruske, ali njemačkom je liberalizmu najdraži cilj bio ujedinjenje Njemačke, a to je upravo ostvarivala Pruska. Savez između Francuske i Austrije propao je na pitanju Rima jer austrijski generali nisu htjeli stupiti u novi rat s Pruskom ako nisu bili sigurni da ih Italija neće napasti, a Italija nije mogla to obećati sve dok se francuske trupe ne povuku iz Rima. Napoleon pak nije mogao obećati povlačenje jer se nije mogao odreći zaštite pape što je morao podržati Beust (inače protestant) zbog tradicionalne povezanosti habsburške kuće i papinstva. Pregovori su potrajali kroz cijelu '69. da bi naposljetku Pruska i Francuska zaratile 1870. a da nikakav dogovor između Austrije i Napoleona nije postignut. Kad je rat započeo, Beust je također objaviti rat Pruskoj, međutim, nitko ga u Monarhiji nije podržao. Njemački su ministri simpatizirali Prusku, a Andrássy je protiv rata jer bi eventualna pobjeda Monarhije mogla ugroziti Nagodbu; Česi su se solidarizirali s Francuskom. Nakon što je propala svaka mogućnost osvete Pruskoj za poraz 1866. god. car je zaključio kako mu više nije potrebna potpora njemačkih liberala te je odlučio promijeniti politički vrh države. Kao dvije opcije razmatrao je austrijsku centralističku struju koju je još uvijek vodio Schmerling te aristokratske federaliste. Mađari su prosvjedovali protiv mogućnosti povratka Schmerlinga te protiv uplitanja u unutrašnju politiku Ugarske polovice carstva što je još više učvrstilo odluku Franje Josipa da se okrene Česima. Namjeravao je ispuniti neke njihove zahtjeve kako bi Ugarskoj oduzeo njezin jedinstveni položaj. U veljači 1871. na vlast je stupila federalistička, pretežno njemačka «nadstranačka vlada» na čelu s ministrom predsjednikom Hohenwartom. Intelektualni vođa vlade bio je ministar trgovine Schäffle; liberalni idealist koji se zalagao za opće izborno pravo (car snižava cenzus). Smatrao je da