Za nekim nocima, najljepse je sto mozemo misli i snove odsutjeti pjesmom.

1. ZEMLJINO MLIJEKO
/Ivanina pjesma/
Sve što bi mogli poručiti po Mjesecu kad bi govorio,
stalo bi u malo ponoćno pismo. Čudnovat osjećaj.
Kao da je već bilo.
Lakoća kojom more prebriše sve siline
i umiri površine, pa zasja obasjano
kao tamno Zemljino mlijeko.
Fascinira me taj unutrašnji govor,
sačuvan iz doba kad je svijet zračio glazbom,
svetošću, skladom i vedrinom.
Neobično biće sa Ivaninim šeširom
prozborilo je u snu o Duši Starog Grada
kakvog više nema.
A, ima ga zapravo, samo je skriven,
nevidljiv, zatajen ljudima za staklima
starih automobila i robnih centara.
Tako mi je drago da postoje
skuti Nevidljivog Svijeta,
svilen šuštaj misli, osmijeh,
strepnja, šutljiv korak,
komad sunca na stazi što nas
dočekuje i ispraća kao majčin dlan.
Vlado Karagić