SlideShare a Scribd company logo

Psihopatologija

•
•
A
antivladinforum

psihopate

1 of 148
Download to read offline
“PSIHOPATOLOGIJA” Autor: Dr Radojka Praštalo Psihopatologija 4
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 1 4.1. Psihopate U svijetu je 2008. nastupila velika kriza koja se svakim danom samo produbljuje i ne vidi joj se kraj. Kažu-ekonomska! Međutim, po svoj prilici nije samo ekonomska, već opća. Neki od rijetkih američkih novinara i analitičara još od 2005. upozoravaju da će korporacijski psihopate dovesti svijet u katastrofu. Međutim, nitko nije reagovao, a psihopate su se osim u korporacijama namnožile još i u svim drugim oblastima i potpuno preuzele u svoje ruke upravljanje ekonomijom, politikom i svijetom uopće. Sad je već više nego jasno da se to desilo. Zato su psihopate postale predmet medicinskih istraživanja. Ustanovljeno je da su to ljudi koji imaju genetski naslijeđenu osobinu koja ih sprečava da imaju osjećaj humane empatije, tj. saosjećanja prema drugima. Naučna istraživanja pokazuju da je 21. stoljeće sa financijskim institucijama velikog obrta novca i širenja globalne moći veoma pogodno za psihopate i njihovo bogaćenje ma račun drugih i na račun kompanije za koju rade. Visoko pozicionirani psihopata može veoma lako slomiti svjetsku ekonomiju zbog svoje naslijeđene osobine nemogućnosti sagledavanja mogućih posljedica svog djelovanja. A što je najgore, psihopate su najčešće i savjetnici vlada i savjetuju ih kako da izađu iz krize u koju su dospjeli
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 2 – njihovom zaslugom! To je isto kao da ste zadužili piromana da gasi vatru! Psihopatija nije bolest i ne može se liječiti, već je to psihološki defekt, odnosno emocionalna gluhoća, kako ju je nazvao Robert Hare. Njihovo fiksiranje na lični interes ide do te mjere da se prema ljudima ponašaju kao prema ovcama. Nauka to objašnjava naslijeđenom genetskom abnormalnošću u oblasti amigdale mozga. Ljudska sposobnost za izgradnju socijalnog kapitala podrazumijeva da ljudi mogu saradjivati i vjerovati jedni drugima. Na osnovu toga možemo predviđati kako će se tko ponašati u određenim situacijama, na čemu gradimo svoje povjerenje prema njemu. Socijalni kapital je ljepilo koje drži na okupu naše zajednice, složena društva, velike institucije i ekonomiju, što sve može nemilosrdno da uništi samo jedan psihopata koji se nađe na poziciji moći. A takvih moralnih monstruma čija lakomost nema granica je, prema rezultatima naučnih istraživanja, oko 1% u populaciji ( oko 3 milona u USA!). Između takvih se regrutuju i moberi kojih je sve više i više. Oni su doveli svijet u katastrofu! Sad se katastrofa pokušava razriješiti, ali rezultata nema niti ga može biti! To što se radi u ime nekog “rješavanja” problema ne može dati nikakve poželjne rezultate jer se nije počelo sa protjerivanjem psihopata sa ključnih pozicija i njihovom zamjenom sa ljudima od savjesti, čija amigdala je normalna i zdrava! Tako svijet i dalje ostaje, kako autor Boddy kaže, potpuno psihopatski institucionaliziran! Naime, i oni koji
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 3 se navodno izaberu na “slobodnim” izborima su uglavnom psihopate ili njihovi poslušnici u čemu je naša sveopća tragedija jer oni, ni jedni ni drugi, nisu sposobni da išta urade u cilju opšteg dobra. Zato je otpočela akcija “Okupirajmo Wal1 Street” u kojoj se mogu vidjeti i parole vezane za onih 1%/99%, što nije slučajno. Zar ne? 4.2. Psihologija balkanskog stanovništva (iz „Knjige za bolji život na Balkanu“) Značaj poznavanja psihologije čovjeka Psihologija izučava ponašanje zdravog čovjeka, a psihijatrija se bavi psihički bolesnim ljudima. Psihologija ima sve veći značaj jer prati čovjeka od rođenjado smrti. Naročito joj je velik značaj u doba kad je čovjek radno sposoban. Danas svaka ozbiljna firma koja želi da bude uspješna, mora imati bar jednog psihologa koji će za njihove potreba izučavati ponašanje zaposlenih, poslovnih partnera i potencijalnih kupaca. Za mnoge nesreće i nedaće stanovnika Balkana krivo je njihovo ponašanje. Zbog njihove neinformisanosti i neprosvjećenosti postoji sklonost ka fatalističkom gledanju i ponašanju. Naime, ljudi obično misle ovako:” Ja sam onakav kakav jesam. Kao što je neka osoba rođena visoka ili niska, plavooka ili smeđeoka, debela ili mršava, tako je i sa ponašanjem. Neki su ljudi rođeni sa
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 4 samopouzdanjem, drugi su povučeni, neki su inteligentni, neki tupi..” Međutim, naučna istraživanja su samo u neznatnoj mjeri potvrdila takvo fatalističko gledanje. Svi smo mi rođeni sa širokim spektrom mogućnosti. Zato bi trebalo da budemo zainteresovani da se oslobodimo onih oblika ponašanja koje smo posisali sa majčinim mlijekom, ukoliko su se pokazali kao neadekvatni, a koji nisu upisani u naš genetski kod. Mi smo ih samo naučili posredstvom okoline u kojoj živimo. To drugim rječima znači da svaki svjestan pojedinac može da utiče na svoje ponašanje u željenom smjeru. Mnogobrojnim eksperimentima u eksperimentalnoj psihologiji dokazano je da se različiti oblici ponašanja, pod određenim uslovima, mogu naučiti, te da se od naučenog ponašanja, opet pod određenim uslovima, pojedinac može odučiti. Međutim, treba biti svjestan da to nije ni lako ni jednostavno. Ali, ipak je moguće! Čudesna zamršenost psihičkog ustrojstva čovjeka otežava to sama po sebi, a posebno kad je u interakciji sa uticajima okoline koju je često veoma teško kontrolisati. Ipak, vrijedi pokušati! U razvijenim zemljama psihologija je veoma popularna i cijenjena nauka. Nažalost, kod nas većina stanovništva ne zna ni da takva nauka postoji a da se i ne govori o tome kako se ništa ne zna o tome kako se ta nauka može upotrijebiti u cilju poboljšanja i uljepšanja života svakog pojedinca i društva u cjelini. Ipak, izdavačka preduzeća su se potrudila da se takva literatura stavi na raspolaganje i balkanskom stanovništvu. Nažalost, na Balkanu se malo čitaju knjige. Zbog toga se preporučuje
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 5 stanovništvu da takve svoje loše navike hitno mijenja, što je u njihovom vlastitom interesu. Za početak mogle bi im se preporučiti baš knjige iz oblasti popularne psihologije čiji najprikladniji predstavnik je komplet od tri knjige iz biblioteke popularnae psihologije izdavača Prosvjeta Zagreb, pod naslovom PSIHOLOGIJA USPJEHA I, II i III, autora Dejla Karnagija. Kad bi bar dio stanovništva primijenio u svom životu neka saznanja iz ovih knjiga, došlo bi do znatnih promjena na bolje u njihovom vlastitom životu, ali i u životu osoba iz njihove okoline, a da pri tom nije potrebno uložiti nikakva dodatna materijalna sredstva. Ako se desi, što ni u kom slučaju nije opravdano, da se neki ljudi opiru samom prijedlogu za takvu njihovu promjenu pravdajući se starošću ili nečim sličnim, treba im dati do znanja da pravila promjene ponašanja ne poznaju granice u pogledu godina, spola i obrazovanja. Štaviše, ona se mogu naučiti i primijeniti u praksi u izuzetno kratkom vremenskom periodu. Način na koji se ljudi sami ( i oni oko njih) ponašaju, kao i razlozi njihovih reakcija u određenim situacijama, za većinu ljudi su gotovo misterij. Ako korištenjem knjiga iz biblioteke popularne psihologije razmrsite taj misteruj, umjesto da budete žrtvom okolnosti, postat ćete gospodarom svoje sudbine. Sve što se traži od vas je da žrtvujete malo vremena i truda danas, da biste izmijenili na bolje svoju budućnost sutra. Pomenuta literatura će pomoći svima onima koji žele graditi uspješniju sliku o sebi i teže zadanom cilju ili pak imaju prepreke u ostvarivanju uspješnog života. Pri tom svi trebaju imati na umu da način međusobnog saobraćanja
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 6 ljudi, u svakom društvu, mnogostruko utiče na način života i da obrazovanje, između ostalog, znači i doraslost svim životnim situacijama. Te knjige će vas, između ostalog, poučiti kako da potstaknete neke nove misli, ideje, ambicije, kako da brzo i lako steknete prijatelje i naklonost drugih ljudi, ali i da izbjegnete nesporazume u javnoj i privatnoj sferi. Savjeti iz tih knjiga će vam pomoći kako da se suprostavite konfliktnim situacijama, ali i kako da dominirate u raznim prilikama, što je osnovna pretpostavka svake društvene promocoje. Autori ovakvih knjiga ne zapostavljaju ni ovaj posljednji aspekt odnosa jer su njihovi ispitanici uglavnom poslovni ljudi ili oni koji to tek žele da postanu. Ne treba posebno naglašavati koliko je značajno razmatranje tog aspekta života za one koji su gotovo pola stoljeća živjeli uz real-socijalistička pravila rada i života. Neosporno je da je sposobnost suzbijanja briga uz težnju za uspjehom značajan činilac svake društvene igre. Imajući za cilj da preformulira, osavremeni i iznese prastare istine o ljudskoj prirodi te ohrabri sve one koji ispituju i ocjenjuju vlastite postupke, pomenuti autor se služi nizom primjera iz stvarnog života. Tako su ove knjige postale autentična zbirka prokušanih recepata i tehnika samoispitivanja, a ti konkretni primjeri iz života učinili su ove knjige veoma interesantnim štivom za široku čitalačku publiku. Naime, knjige se čitaju u jednom dahu, a usput se osjeća i potreba stalnog vraćanja na pojedine, već pročitane, odlomke. Toliko su sugestivne da nećete moći odoljeti a da nešto od toga ne usvojite i ne isprobate u vlastitom životu što će se zasigurno, pozitivno
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 7 odraziti na kvalitet vašeg života ali i na kvalitet života osoba iz vašeg okruženja. Znati postupati sa ljudima je jedna od najvećih teškoća s kojima se susreće poslovni čovjek. Nije toliko teško naći dobrog stručnjaka, bilo da je on inženjer, knjigovođa ili arhitekta, koliko je teško pronaći takvog stručnjaka koji uz svoje tehničko znanje posjeduje i sposobnost jasnog izražavanja misli, nadahnjivanja i vođenja svojih saradnika. Američki bogataš Rokfeler je jednom prilokom rekao:” Vještina ophođenja s ljudima isto je tako kurentna roba kao što su šećer i kafa. Za tu vještinu spreman sam platiti više nego za bilo šta drugo pod suncem.” Ali nažalost, toj vještini ljude nitko ne podučava. U našoj sredini se za ovu dimenziju ljudskih osobina čak ne zna ni da postoji, a kamoli koliki joj je značaj i kako je forsirati. Zbog toga su takvi ljudi rijetki, a njihova vještina u tom pogledu je obično prirođena ( nešto kao talenat) ili stečena u porodici ili eventualno na nekom kursu ( kakvih u razvijenim zemljama ima sve više i više). Nažalost, kod nas, pored toga što se o tome ništa ne zna ( a samim tim ništa u tom smislu i ne preduzima), još se i oni rijetki talentovani pojedinci sputavaju i onemogućavaju na sve moguće načine a naročito kroz politiku koja se pokazala besprijekorno funkcionalnom jedino po tom pitanju. Zbog toga će u ovoj knjizi biti nešto rečeno i o tome. Naravno ne sa pretenzijom da se narod pouči u tome smislu, već da ga se upozori na postojanje i ove dimenzije života i da mu se ukaže na njenu važnost za uspješnost u poslu i životu uopće. Više detalja o tome, oni znatiželjniji ( a rekla
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 8 bih i savjesniji) mogu saznati iz knjiga popularne psihologije. Iako je umijeće ophođenja sa ljudima važno u svim političkim sistemima, ipak se mora naglasiti da je u društvenim uređenjima slobodne inicijative ono važnije nego igdje. Od njega direktno zavisi poslovni i svaki drugi uspjeh pojedinca a samim tim i njegova egzistencija. A mi smo sada baš na početku stvaranja takvog društvenog sistema. Treba li onda uopće naglašavati koliko će to biti važno za naše stanovništvo u vremenima koja dolaze? “Velika je razlika između onoga što jesmo i što bismo trebali biti. Koristimo samo mali dio naših tjelesnih i umnih zaliha. Uopćeno govoreći, ljudsko biće živi ispod prosjeka svojih sposobnosti. Obdareno je svakakvim sposobnostima od kojih se mnogima nikada ne služi.”, rekao je američki filozof Viljem Džejms. Gore pomenute knjige će vam pomoći da otkrijete, razvijete i upotrijebite neke od tih neiskorišćenih sposobnosti. Prilikom donošenja odluke kako ćete se ophoditi prema drugim ljudima imajte uvijek na umu: ljudi su krvavi pod kožom i nisu prvenstveno bića razuma već bića osjećaja, podložna predrasudama, ispunjena ponosom i taštinom. Ako o tome budete vodili računa, činit ćete manje grešaka i bit ćete uspješniji. Zato, umjesto da na prečac osuđujete ljude, pokušajte da ih razumijete. Nastojte da dokučite uzroke njihova ponašanja, što će biti mnogo korisnije od pukog kritiziranja. Razumijevanje rađa saosjećanje, toleranciju i dobrotu. A da bismo to mogli, moramo imati na umu da svaki zdrav, odrastao čovjek želi:
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 9 -zdravlje i dug život, -dovoljno hrane, -dovoljno sna, -novac i sve što novcem može kupiti, -sretan spolni život , -dobrobit vlastitoj djeci i -osjećaj da nešto znači. Gotovo sve navedene želje bivaju, u manjoj ili većoj mjeri, zadovoljene osim jedne koja je isto tako duboka kao ona za snom ili isto tako potrebna kao ona za hranom, a koju je najteže zadovoljiti. To je ona koju Frojd naziva željom za osobnom veličinom, a Davej željom da budemo važni . Ljudi su toliko željini pažnje i priznanja da ponekad doslovno polude u nastojanju da ih dobiju. Znajući to, zamislite kakva čuda možete postići odajući iskreno priznanje ljudima u svakodnevnom životu! Međutim, nemojte pogriješiti, te umjesto priznanja isporučiti nekome laskanje! Laskanjem ćete rijetko šta postići kod pametnih ljudi jer je laskanje plitko, sebično i neiskreno. Ipak, ono ima prođu kod nekih ljudi i to prvenstveno kod onih koji toliko žude za priznanjem da su spremni progutati bilo šta baš kao što čovjek koji umire od gladi neće oklijevati da jede travu i korijenje. Pitat ćete se, kakva je razlika između priznanja i laskanja? Priznanje je iskreno, a laskanje neiskreno, tj. priznanje izvire iz srca a laskanje iz jezika. U vezi s tim postoji i poslovica: Ne boj se neprijatelja koji te napada, nego prijatelja koji ti laska. Znati postupati sa ljudima veliko je umijeće, a jedan od najboljih savjeta za provođenje tog umijeća dao je Henri Ford ovim riječima: ” Ono se sastoji u
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 10 sposobnosti da sagedamo stav drugog čovjeka, te da uzmognemo posmatrati stvari s njegovog stanovišta kao sa svog vlastitog.” Ovo pravilo je toliko jednostavno i toliko jasno da bi svatko, iole pametan, morao shvatiti njegovu vrijednost i ponašati se u skladu sa njim. U stvarnom životu, nažalost, većina ljudi naprosto se na njega ne obazire. Svijet vrvi od grabežljivaca i sebičnjaka. Stoga rijetki pojedinci, koji nesebično pokušavaju pomoći drugima, imaju malo takmaca i puno uspjeha. Oven D. Jang je rekao:” Čovjek koji se znade staviti u kožu drugih ljudi i gledati stvari njihovim očima, ne treba brinuti za vlastitu budućnost.” Ta osobina je u psihologiji poznata pod pojmom empatija, a temelji se na svijesti o vlastitim emocijama. Nažalost, naše škole su odavno prestale da odgajaju djecu, već ih samo obrazuju ( i to neadekvatno), tako da su sve sadašnje zrele generacije emocionalno nepismene. Valjda baš zbog toga, u zadnje vrijeme, može se ponegdje od stručnjaka za psihologiju čuti vapaj za potrebom razvijanja emocionalne inteligencije koja podrazumijeva vještinu komuniciranja osobe sa svojom okolinom. To drugim riječima znači da su psiholozi (nažalost, samo oni) postali svjesni da je današnjem čovjeku, više nego ikad ranije, potrebno ostvariti dobru koordinaciju između razuma i osjećaja, a to se podrazumijeva upravo pod pojmom emocionalne inteligencije. Ne može se reći da je to posve nova kategorija u psihologiji, jer je postojalo i nešto pod čim se to podrazumijevalo i ranije - bio je to karakter. Međutim, kako se ta kategorija uslijed svega što se događa u zadnjih nekoliko decenija
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 11 potisnula gotovo potpuno na marginu ( a bez nje se očigledno ne može), to se javila potreba njene renesanse, pa makar i pod drugim imenom. Mnogo je ljudi na svijetu koji u toku školovanja uče Vergilijeve stihove,višu matematiku i sl., a da nikad ne proniknu u tajne vlastite prirode. Oni naprosto i ne znaju da je to moguće, jer im o tome nitko nije nikad govorio. O tome govore upravo knjige iz oblasti popularne psihologije. Iz njih ćete saznati kako da upoznate samoga sebe, a samim tim i druge ljude, što će uticati na porast sposobnosti ophođenja sa drugim ljudima. Da biste u tome uspjeli, svakodnevno nađite vremena za razmišljanje o vlastitom ponašanju i analizirajte greške koje ste u toku tog dana načinili. Na kraju nedelje napravite rezime u stilu: Kakve sam greške učinio u toku nedelje? Šta me je na njih navelo? Kakve su one posljedice izazvale? Kako sam mogao bolje postupiti? Kakvu sam pouku izvukao iz takvog ponašanja? Budete li se ponašali u skladu sa gore rečenim, bit ćete u mogućnosti da i kod svojih bližnjih ( i ne samo njih) pobudite želju za pozitivnim, konstruktivnim djelovanjem. “Ako to postignete, cijeli svijet će biti uz vas, a ako ne - ostat ćete sami.”, kaže Overstrit. Želite li imati prijatelje među ljudima, morate za njih nešto učiniti: morate im posvetiti vremena, energije, nesebične ljubavi i pažnje. Također morate pri susretu s ljudima biti srdačni i veseli i pokazati iskreno interesovanje za njih i njihove probleme. Ne kaže slučajno stara kineska poslovica:”Tko se ne zna smješkati, neka se ne igra trgovca.” Naravno, to se
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 12 ne odnosi samo na trgovce. Vedar smješak koristit će svakom ljudskom biću i u raznim situacijama. Također imajte na umu da su ljudi toliko ponosni na svoja imena, te se slobodno može reći da je čovjeku njegovo ime najslađa i najvažnija riječ na svijetu. Zato pamtite imena i oslovljavajte ljude što češće imenom. Život svakog čovjeka krcat je problemima razne vrste. Zbog toga, dobrog slušatelja jednako cijene velikani kao i obični ljudi. Stara je istina da mnogi ljudi odlaze ljekaru zbog toga što im je potreban slušatelj pred kojim će moći istresti sve svoje probleme. Nažalost, ljudi se sasvim drugačije ponašaju i najčešće uopće ne slušaju šta im sagovornik govori jer su u mislima zaokupljeni onim što oni imaju namjeru reći sagovorniku, tj. onim što njih lično tišti. Želite li da vas ljudi izbjegavaju, preziru i da vam se smiju iza leđa, poslužite se ovim receptom: nikad ne slušajte što vam ljudi govore već pričajte o sebi bez prestanka. Mnogi se, nažalost, pridržavaju tog recepta. To su gnjavatori prepuni sebe, opijeni vlastitom veličinom, zaljubljeni u vlastito ja. Treba znati da čovkoji koji govori samo o sebi, on i misli samo na sebe. A “Čovjek koji misli samo na sebe je neodgojen čovjek, bez obzira na formalno obrazovanje”, rekoao je Batler, predsjednik kolumbijskog sveučilišta. Zato, želite li postati dobar sagovornik, pretvorite se u pažljivog slušatelja. Želite li postat zanimljivim, zanimajte se za ljude i njihove probleme i uspjehe. Da, potaknite svoga sagovornika da vam priča o svojim uspjesima. Imajte na umu da vašeg sagovornika više zanimaju njegovi problemi, želje i uspjesi, negoli vaše brige. U
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 13 tom pogledu trebalo bi učiti od Ruzvelta, američkog političara. Svi koji su ikad razgovarali s njim bili su iznenađeni širinom i raznovrsnošću njegova znanja. Bilo da je razgovarao sa seljakom, umjetnikom, političarom ili diplomatom, on je za svakoga znao naći pravu riječ, sa svakim zapodjenuti zanimljiv razgovor. Kako mu je to uspijevalo? Prije svakog najavljenog posjeta on se potrudio da sazna nešto više o sklonostima i zanimanjima dotične osobe, pa bi onda do duboko u noć prelistavao knjige čitajući sve što bi mu došlo pod ruku u vezi sa odgovarajućom temom. Kao veliki državnik, Ruzvelt je shvatio da najkraći put do čovjekova srca vodi preko razgovora o stvarima za koje se čovjek živo zanima. Kad bi se uspjelo u tome da se balkanski čovjek navede da prihvati bar nešto od onog o čemu se govorilo u prethodnom tekstu, život na Balkanu bi postao ljepši i bolji. Naravno, ništa ne može preko noći. Oni koji su shvatili značaj takvih promjena u ponašanju i shvatanjima čovjeka, neka svojim primjerom pokušaju navesti bar svoje bližnje na razmišljanja u tom smislu. tj. neka im stave bubu u glavu koja će ih bar poticati na takva razmišljanja. A kakav je to uopće balkanski čovjek i zašto je neophodno da on promijeni svoje razmišljanje, shvatanje i ponašanje? Psihologija balkanskog čovjeka Čudan je balkanski čovjek. Ako netko sa strane posmatra njegovo ponašanje, analizira njegove stavove i posmatra njegovo djelovanje u okviru
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 14 društva u kojem živi, ne može da se oslobodi utiska da taj čovjek konstantno radi u korist svoje štete! Zbog toga nije čudo što mu se to sve vraća na najgori mogući način: kroz ratove, bijedu i nesreću svake vrste. Ne kaže uzalud narodna poslovica: Svatko je kovač svoje sreće. Ali i nesreće! Najžalosnija činjenica na Balkanu je upravo ta što je ovdje bilo i još uvijek ima mnogo, mnogo više kovača nesreće negoli kovača sreće, a to se skrši kao nesreća i na jednima i na drugima. Zato svaki stanovnik Balkana treba da bude iskren bar prema sebi i da analizirajući objektivno svoje ponašanje, činjenje i nečinjenje postane svjestan svojeg vlastitog udjela u nesrećama koje se dešavaju balkanskom stanovništvu i njemu samome. Psihologija čovjeka kao višeg bića je vjerovatno bar slična (ako možda ne i ista) u svim krajevima svijeta, ali je ona različitim tradicijama, religijama, političkim sistemima, prosvjećivanjem i obrazovanjem u mnogome korigovana i usmjeravana, planski ili neplanski, u pozitivnom ili negativnom smislu. Ovdje na Balkanu, u nedostatku ozbiljnih političkih sistema, svi ovi razni uticaji su se reflektovali na stanovništvo uglavnom negativno tako da se konstantno ima situacija koja bi se mogla uporediti sa raštimovanim orkestrom. Tako razne tradicije, umjesto da doprinose bogatstvu kulture, one samo unose razdor i zabunu u stanovništvo koje je u tom smislu veoma šaroliko. Religije djeluju još pogubnije, potpuno destruktivno zahvaljujući činjenici da ih mnogobrojni zlonamjernici konstantno zloupotrebljavaju u svrhu svojih vlastitih ciljeva, shvatajući njihovu moć.
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 15 Ozbiljnih političkih sistema na Balkanu nikad nije ni bilo, a što se obrazovanja i prosvjećivanja tiče ono je uvijek na margini i nikad nije bilo suštinsko već uvijek samo formalno. Zbog toga je balkanski čovjek upravo takav kakav je. Da bi ga bolje upoznali, dajmo riječ onima koji su ga najbolje poznavali i koji su ga u svojim djelima bezbroj puta opisali. Ivo Andrić, u ZNAKOVIMA PORED PUTA, kaže:” Čovek koji nastoji da poraste tako što u svojim, a zatim u svačijim očima umanjuje sve oko sebe, da bi to postigao, on primenjuje nadljudski i neljudski visoka merila na svačija dela i postupke. Pred njegovim sudom ne može niko opstati, ni tu meru izdržati, pred njim se sve spušta, povija i smanjuje do nepostojanja. Jedinica mjerenja je nula. Kad tako sve oceni, premeri i sravni sa zemljom, onda se pobednički prošeta tom pustinjom, kao melanholičan trijumfator, žaleći se na nesposobnost ljudi i nesavršenost stvari. A iza njegovih leđa odmah se ispravlja i diže sve što je on svojim merenjem oborio i unizio i dobija ponovo svoju stvarnu meru i visinu koju je oduvek imalo. Ali on, on se nikad ne okreće da bi pogledao iza sebe, ide samo napred, pobednički i sigurno, i meri i obara sve, a sam ništa ne zna do to i ničeg nema do svojih visokih merila, i svog beskrajnog zadovoljstva zbog njih.” Slijedeći citat iz istog djela kaže:” Na kraju, svi računi i sve ispitivanje, sve se svodilo na jedno: pravo prokletstvo njegovog života dolazilo je od visokog mišljenja koje je imao o sebi. I što je najgore, on toga nije bio svestan; to mišljenje je
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 16 živelo u njemu kao što živi u nama naš krvotok i stalno lučenje žlezda, a mi ga nismo svesni, ne znamo ga, ne osećamo i ne vidimo drugačije do po njegovim krajnjim posledicama. To je čoveka zavodilo na hiljade krivih puteva i pogrešnih zaključaka u životu, nagonilo ga da uzroke svim svojim mnogobrojnim nedaćama i nezadovoljstvima, i svim protivrečnostima svog života -traži tamo gde oni nisu i ne mogu biti.” U slijedećem citatu iz istog djela, Ivo Andrić kaže:” Istinski ponos dovoljan je sam sebi. Samo, istinski ponos je redak. Mnogo češće susrećemo oholost, sujetu, uobraženje: nekad su pod njegovim vidom i imenom, a nekad goli, bez maske. Oni nikad nisu dovoljni sami sebi. Da bi se potpuno ispoljili i izživeli , njima treba tuđe divljenje i priznanje, često i tuđe poniženje; oni su za onoliko veći za koliko drugog umanjuju, a ta veličina nikad im nije dosta, stoga su stalno nemirni, u pokretu, tražeći na šta bi mogli da se popnu i izdignu, dok je ponos uvek miran, zadovoljan onim što je i gde je, i samo ne da nikom na sebe. Ponosni ljudi, prirodno, često stradaju zbog svog ponosa, ali im njihov ponos pomaže da podnesu svako stradanje. Naprotiv, sujetni ljudi se i ponižavaju da bi zadovoljili svoju sujetu i, naravno, ne uspjevaju u tome, jer sujeta se, kao ćudljiva žena iz rđavog društva, odjednom okreće i predbacuje im ono što su zbog nje učinili.” Na jednom mjestu Ivo Andrić piše:” Nekad davno napisao sam da je jedna od čovekovih slabosti njegova mala i ograničena sposobnost predviđanja, naročito kad su u pitanju ne sitne i svakodnevne, nego krupne i sudbonosne stvari. ( To ne znači da
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 17 nije oduvek i svuda bivalo izuzetnih, velikih ljudi koji su bili sposobni da svetlošću svoga duha obasjaju uža ili šira područja budućnosti.) Ali bez obzira na tu našu ograničenu sposobnost predviđanja, i svaki od nas običnih ljudi treba da razvija i usavršava svoje umne i moralne snage i da savesno vrši svakodnevne dužnosti i poslove, kako bi mogao spreman dočekati tu teško predvidljivu budućnost i sa što više razuma, hrabrosti i ljudskog dostojanstva stati pred svaki zadatak i svako nepredviđeno iskušenje, koje ona može da donese.” Često smo primorani da se zapitamo jesu li neki od ljudi koji su bili (ili još uvijek jesu) na vodećim funkcijama u politici uopće normalni ljudi? Prema zvaničnim medicinskim statistikama poznato je da je u svakoj populaciji prisutan ogroman postotak ljudi za koje se to ne bi moglo reći. Zbog toga je neophodno obezbijediti mehanizme koji bi mogli spriječiti dolazak takvih ljudi na vlast. Ako se to ne obezbijedi, manijaci poput Hitlera, Staljina, Lenjina i mnogih drugih bit će i u buduće u mogućnosti da izazivaju katastrofe poput onih koje su takvi psihopatski bolesnici izazvali. Da je takvih bolesnih političara bilo ( a i sad ih ima) na političkoj sceni Balkana, neosporno je. Zato nije slučajno što se u ZNAKOVIMA PORED PUTA našao i ovaj odlomak: “Jeste li primetili koliko ludaka i manijaka ima oko nas? Obratite pažnju, pa ćete videti. I kod onih koje smatramo normalnim javi se povremeno blesak nekog ludila, ili nečeg što liči na ludilo, potraje duže ili kraće, pa prođe kao da nije nikad ni postojao. Ali vi posle toga znate na čemu ste i gde da svrstate toga
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 18 čoveka. Istina, ima i takvih sa kojima se družite ili viđate godinama, a da nikad niste primetili ništa što bi moglo da liči na ludilo. To znači samo da taj nije imao prilike da se oda. Ili vi niste umeli da vidite. Jer, primetili vi to ili ne, možete slobodno uzeti kao pravilo da u svakom od ovih oko vas ima kvasac ludila, ovakvog ili onakvog, većeg ili manjeg. (Razume se da to važi i za vas, lično, u odnosu prema drugim ljudima.) Različite su i mnogobrojne sitne ili krupne vrste duševnih poremećaja od kojih ovi ljudi pate, nekad primetno, a nekad skriveno, ali mi se čini da ih ponajčešće napada i zanosi ludilo veličine, golemaštvo raznih oblika i stepena.” Analizirajući pažljivo psihološke osobine stanovništva svoje domovine, Ivo Andrić kaže: “Često mi se čini da je od svih naših ljudskih rđavih osobina najteže podnositi samovolju. Lakše se branimo od svakog drugog zla nego od nepredvidljive i neuračunljive ćudljivosti, od osećajnog i misaonog nereda sirovih i surovih ljudi. Svaki se rđav nagon pre ili posle zadovolji ili smiri, a samovolja nas prati i goni stalno, susreće gde to ne očekujemo, pogađa gde se ne nadamo, jer se ona ne zaustavlja ni pred čim. Samovoljni i osioni ljudi, kakvih u nas ima dosta, u svakom vremenu i u svima redovima, nanose društvu više štete nego pijanci, kradljivci ili ubojice. I plemenitija osećanja, kojih samovoljni ljudi nisu potpuno lišeni, unapred su otrovana i obesnažena njihovom samovoljom koja može da stvara samo nered i pustoš, u njima i oko njih.”
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 19 I Meša Selimović je bio obdaren nekom vrstom sklonosti za analiziranje psiholoških osobina ljudi iz svog okruženja. Njegova djela su prepuna takvih analiza ili bolje rečeno, od njih se i sastoje. Citirajmo nešto od toga: ..“Imao sam jednu nepoželjnu osobinu, ni od koga nikad nisam tražio nikakvu uslugu. Mojoj nezavisnosti ljudi su postavljali razne prepreke. Namjerno ili prirodno, nevažni i zavisni ljudi uvijek nailaze na podršku jačih. Ja sam uvijek išao uspravno, ništa nisam tražio što mi normalno ne pripada, sa svakim sam razgovarao ravnopravno, ne sagibajući ni kičmu ni šiju. Primijetio sam da čovjek ne smije da bude nezavisan a još manje pametan, jer će ga snaći mnoge nevolje.. ..Ne volim ljude koji rade kod kadije. Da mu je kičma od željeza pukla bi za dva mjeseca. Njega nije trebalo ni lomiti, on se savija prije dodira. Sličan je vodi, nema svog oblika, prilagođava se sudu u koji ga uspu. Ništa mu nije gadno, ako mu je korisno, jer je imao jedan cilj u životu: da uspije.. ..Što ima više skloništa iza kojih se ljudi kriju, sve je više prostora za ljudsko zlo. Čovjek uvijek izmisli razlog izvan sebe, da bi se oslobodio od odgovornosti i krivice, što je podsticaj za zajedničku neodgovornost. Teško čovječanstvu dok je tako!.. ..Sve će proći, gospodine,- govorio je tihi Ibrahim Paro (TVRĐAVA) . Ali kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?.. ..Mislim da je naziv tačan: otpadnik, konvertit, čovjek koji je promijenio vjeru. Bili smo hrišćani, pa
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 20 smo ostavili staru vjeru i uzeli novu, okupatorovu. Zar to nije otpadništvo? Međutim, ja sam ipak vezan za bosansko i muslimansko porijeklo i uvjeren sam da je naša složenost ( zbog dugogodišnjih tuđih navika koje smo prihvatili) zbog čudne istorije, zbog stvorenih kompleksa, zbog hiljada spletenih čvorova izuzetno bogata stvaralačkim mogućnostima. Možda su svoju prevjeru plaćali većom revnošću u novoj vjeri. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme u strahu od ma kakvog rješenja. Emocionalna pozlijeđenost može u nama okrenuti u potpuni nihilizam i cinizam ili u neutoljivu emotivnu glad ili buntovništvo, otpor, težnju za nezavisnošću svih ljudi i svih vjera, stalno osjećanje povrijeđenosti koje se nikad i ničim ne može rekompenzirati, zbog čega je čovjek stalno u stavu odbrane.” Ako pravilno shvatimo poruke pisaca zključit ćemo da su nam oni željeli savjetovati da svatko od nas prepozna kod sebe iste takve mane i da ih, u svom vlastitom interesu, pokuša bar obuzdati. Kako su ovdje citirani odlomci iz djela naših pisaca, to je očigledno da se radi o opisivanju karaktera ljudi sa našeg područja. Međutim, time se ne želi reći da su svi drugi ljudi van ovih balkanskih područja, bolji. Niti govora! Oni su samo uspjeli ( ili ih je nešto na to prisililo) da svoje takve loše osobine stave pod kontrolu, bar u onolikoj mjeri u kolikoj je to neophodno da one ne bi, u većim razmjerama,
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 21 zagorčavale život i njima i ostalima. Što se tiče stanovništva Balkana, ono još nije dostiglo taj stepen razvoja na kojem bi moglo samo zaključiti da ga takve karakterne osobine vuku u propast, a do sada se nije našao nitko dovoljno svjestan i sposoban da stanovništvu nametne takav kodeks ponašanja u kojem bi se takve karakterne osobine okvalificirale kao loše, nepoželjne i opasne. A u interesu je svakog stanovnika Balkana da se bar nešto učini u tom smislu. Jer takva situacija kakva je sada na Balkanu, ne može odvesti narode Balkana u bolju budućnost jer ne postoje nikakvi zdravi moralni principi ( niti bilo kakvi mehanizmi) koji bi onemogućili da ljudi sa lošim psihološkim osobinama lako dolaze do najviših instanci vlasti, da se tu dugo zadržavaju i uzrokom su katastrofa koje su bile pogubne u prošlosti, koje su pogubne u sadašnjosti a bit će pogubne i u budućnosti. Sa žaljenjem se, pored svega gore rečenog, mora još konstatovati da je osnovna životna filozofija stanovnika Balkana ona koja se može iskazati rečenicom: Da komšiji crkne krava ( pa makar i moja crkla)! To je, doduše, izum neprosvijećene, primitivne sredine. Sama činjenica da je ta ideja na Balkanu još uvijek veoma prisutna, mora ozbiljne ljude navesti na razmišljanje. Znači li to da smo mi na Balkanu još uvijek prevashodno primitivna sredina? Ono što najviše užasava je činjenica da je ovakva filozofija života jednako zastupljena kod nepismenih kao i kod univerzitetskih profesora!
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 22 I kod njemačkog naroda postoji poslovica koja kaže: Die reinste Freude ist die Schadefreude. To bi u slobodnom prevodu značilo: Najčistiji oblik radovanja je zlobno likovanje nad nevoljama onih kojima zavidimo, a što bi se moglo smatrati identičnim sa onim gore rečenim. Međutim, po stepenu razvoja koji je dostiglo njemačko društvo, mora se zaključiti da je filozofija života iskazana gornjom sentencom potisnuta i marginalizovana, te nije više u stanju da iza sebe ostavlja pustoš. Nažalost, na Balkanu je ona još uvijek u žiži života i predstavlja osnovu za građenje sopstvenog stava većine pojedinaca prema ostalim iz svog okruženja, pa i šire. Naravno, sva činjenja vođena ovom destruktivnom maksimom su krajnje destruktivna, a to vuče čitavo društvo nazad. Svaka nova, dolazeća generacija nema šta bolje da nauči od prethodne do to isto, zbog čega i ona postaje ista takva ( ili još gora), a što je izašlo na vidjelo posljednjih godina na Balkanu. Kao rezultat dugogodišnjeg prisustva ovakvog circulos vitiosus-a, očigledna je sve veća prisutnost primitivizma među svim slojevima stanovništva. A primitivizam nije nešto čime bi se neko društvo moglo ponositi. Naprotiv. Iako bi svatko iole razuman brzo i lako mogao uvidjeti negativne posljedice ovakve svoje životne filozofije ( čak i na sebe samoga), žalosno je da to ne uviđaju čak ni oni koje smatramo obrazovanima. Jer, da to uviđaju, borili bi se protiv nje, a ne bi bili njeni najdosljedniji privrženici, kao što to jesu. Pa zar nije više nego očigledno da ako mojem komšiji ne crkne krava, bit će više mlijeka i mesa za sav narod. A taj narod, ako bude bolje živio, bolje će i raditi, što će
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 23 voditi ka bogatijem društvu i bogatijoj državi. A u bogatijoj državi bit će bolje i zdravstvo i školstvo i sudstvo i privreda i penzije i sve ostalo. A to znači da će i meni biti bolje! Zar svaka osoba ne bi trebalo da teži k tome i da radi samo ono što vodi ka takvom cilju? A naš balkanski čovjek se upravo suprotno ponaša! On ne samo da želi da komšiji crkne krava, nego će čak uraditi sve što god može da se to i desi, a ni najmanje mu neće biti žao svog truda. Pri tom mu ni u jednom trenutku neće pasti na pamet da se zapita : Šta ako takvih kao ja ima mnogo? Šta ako su svi takvi? Kud će nas to odvesti? Da li ću ja, kao jedinka, na kraju od toga svega imati korist ili štetu? Balkanski čovjek je toliko ograničen u dometu svog razmišljanja da ne može shvatiti kako su to sve naše zajedničke krave i ako sa njima ide sve dobro, onda se i mi svi možemo nadati nekom boljitku. A ako ne ide, svi možemo očekivati samo propast. Osim toga treba imati na umu da pored razočarenja, uzbuđenja i žurbe još i mržnja, zavist i pakost kvare duševnu harmoniju čovjeka i prizivaju glavobolju i bolesti svake vrste. Svi oni koji se u takvom društvu raznim kriminalnim radnjama i sitnim i krupnim pakostima obogate, bogatstvo neće moći obdržati, a pogotovo to neće poći za rukom njegovim potomcima, jer ratovi se ovdje javljaju u ciklusima a za sobom ostavljaju pustoš. Suština balkanskog mentaliteta ( koji vuče porijeklo od Dinaraca, a vidjeli smo da tih gena imaju svi stanovnici Balkana), je i veća sklonost ka usmenoj negoli pisanoj komunikaciji, što ima za posljedicu nesklonost ka čitanju knjiga. Takav epski mentalitet poštuje tuđu ličnost što ima za posljedicu
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 24 individualnost. Međutim, ta osobina, iako se sama po sebi ne bi mogla okarakterisati kao loša, funkcioniše samo u manjim zajednicama, gdje svatko svakog zna. Kad čovjek iz takve sredine dođe u sredinu u kojoj je anoniman, on često zaboravi svaki moral jer ga tu više nije stid svojih suseljana koji ga znaju kao poštenog, moralnog čovjeka, te je sklon da radi svašta što se ne bi moglo smatrati moralnim. Sjetimo se samo onih snimaka na TV koji su prikazivali automobile sa zagrebačkom registracijom čiji su vlasnici u prikolicama, nakon pada Srpske Krajine, nemilosrdno pljačkali sve i svašta i vozili to kući u Zagreb, jer su vjerovali da ih tu nitko neće vidjeti i prepoznati. Proradili u njima “ geni primitivizma”! Osim prethodnih osobina ovom stanovništvu bi se mogla pripisati i pretencioznost, osornost i netrpeljivost. Naime, naše stanovništvo je sklono pretjerivanju i megalomaniji. Osrednjost ih ne zadovoljava i samo nešto veličanstveno ih može pokrenuti na akciju. Oni rade svoj posao nevoljno, smatrajući sebe pozvanim za lakše i bolje plaćene poslove, a često nemaju sposobnosti ni za to što rade. Kod nas bi svaki radnik htio biti direktor! Doduše, veoma često se mogu naći primjeri da netko bez stvarnih zasluga i sposobnosti zauzima visok položaj, što je “dalo pravo” i onima drugima da smatraju kako im takvo mjesto pripada. Tome je naročito doprinijela skoro pedesetogodišnja politika negativne kadrovske selekcije i mogućnost da bravar bude šef države, a nesvršeni učitelj glavni ideolog i teoretičar tog političkog sistema.
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 25 Također postoji sklonost ka kompliciranju jednostavnih stvari ( Što bi jednostavno kad može komplikovano?), kao i težnja ka “prepričavanju Markovih konaka” umjesto konkretnog rada. Jedna od velikih mana dinarskog mentaliteta je sklonost da se marginalne razlike pretvaraju u provalije, neznatno razilaženje u mišljenju izaziva trajno neprijateljstvo. Kao da dvoje ne mogu imati različite ukuse, različite političke orijentacije a biti dobri prijatelji ili se bar uvažavati. Valjda je to razlog što Slaveni doživljavaju Zapad kao emocionalnu pustinju, a Zapad Slavene kao ljude koji se pretjerano uzbuđuju nizašto, što se može ilustrovati slijedećom anegdotom: “Zašto Srbin poteže revolver ako mu netko kaže da je magarac?”- pitao Englez nekog našeg čovjeka. “Pa zar je mogao drugačije da reaguje?”- začudi se on. “Mogao je, ako se razmišlja ovako: Prvo, tko je on da sudi o tome? Drugo: možda je čovjek u pravu.”-posavjetuje Englez. Drugim riječima moglo bi se reći da je narod bez tolerancije i trpeljivosti zbirka ostračćenih i međusobno nepomirljivo sukobljenih pojedinaca. Javne i privatne diskusije se pretvaraju u lični obračun, drski i grlati odnose pobjede, a čak ih ni javno mnijenje ne osuđuje. Naširoko se primjenjuje ona narodna utuk na utuk , ne odgovara se argumentom na argument, nego se ide na čovjeka ( čak i toljagom, kamenom, revolverom) a pogotovo blaćenjem i omalovažavanjem. Postoji opća nestrpljivost da se sasluša drugoga. Kultura govora ( i općenito kultura) zahtijeva da se sasluša drugi, da mu se ne upada u riječ, da se tek poslije pauze i
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 26 razmišljanja odgovori, poštujući sagovornika i njegove argumente. S obzirom na sve ovo gore navedeno, zar može neki od naroda Balkana tvrditi da nema takve manire i dinarske gene? Ako ipak tvrdi, molim da iznese protivargumente ( ako ih ima). Citirajmo ponovo Andrića:”I kad ljude grdimo sa puno razloga, ne smemo izgubiti osećanje mere i granice. Stvarajte i utvrđujte nove mere, ali ne prezirite stare i ne razarajte ih bez potrebe, jer na njima često počinju nove.” Pritajena ili otvorena mržnja prema istaknutim ličnostima nije specifičnost samo našeg stanovništva ( iako je veoma istaknuta crta našeg balkanskog mentaliteta), niti je vezana isključivo za samoupravni socijalizam ( mada se tamo uzdigla do nivoa osnovne filozofije života). Ovaj “manir” je poguban za svako društvo u kojem eskalira, pa bi ga trebalo držati pod kontrolom. U tom cilju bi roditelji trebali svojoj djeci već u osnovnoj školi savjetovati: “Nemojte mrziti druge iz razreda što bolje od vas sastavljaju pismene radove ili što bolje znaju matematiku. Možda će oni jednog dana izmisliti lijek koji će vama spasiti život. U svakom slučaju veća je vjerovatnoća da će to učiniti oni, negoli oni koji ne znaju ni matematiku ni svoj materinji jezik.” Nažalost, samoupravni socijalizam je potencirao tu osobinu kod masa. Osnovni razlog za to je bio harizmatski vođa koji nije trpio oko sebe pametne i karakterne ljude. To se prenijelo na sve spratove hijerarhijske piramide, uključujući i prizemlje. Zbog toga je samoupravni socijalizam iza sebe ostavio kadrovsku pustoš, koja nas je dovela u
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 27 ovako tešku situaciju, a njene posljedice se ne mogu popraviti desetljećima, tj. baš toliko dugo koliko su trajali i uzroci. Samoupravni socijalizam je nalagao uniformnost mišljenja, njegovane stereotipe. Pametni i kritični umovi bili su prisiljeni da se brane ćutanjem. U protivnom, izmislili bi im se grijesi i bili bi osuđeni na “lomaču” . To je hranilo zadovoljstvom prazne duše socijalista- naći neku izmišljenu manu u velikom čovjeku i time utješiti sebe u svom osjećaju inferiornosti. Međutim, bez velikih umova i jakih karaktera, nema progresa. Netko čak reče: Da bi se imala domovina, treba imati jak karakter. Utoliko je jedno društvo stvaralačkije, ukoliko podstiče i nagrađuje inventivnost, pamet i karakter, a suzbija i kažnjava lijenost, glupost i beskarakternost. Svi veliki narodi, oni koji su dali doprinos razvoju civilizacije, znali su to. S obzirom kako se radilo kod nas zadnjih pedesetak godina ( a i dalje se u tom pogledu radi isto), zar smo mogli proći bolje i zar se imamo čemu nadati? Prosječan čovjek zato teži uravnilovci. On u hijerarhiji vrijednosti vidi sopstvenu smrt jer uspostavljanje hijerarhije vrijednosti svodi svakog prosječnog ( i ispodprosječnog) na njegove skromne “dimenzije”, oduzima mu pravo na neodgovornost i na slobodu u razaranju. Također, uspostavljanje hijerarhije vrijednosti otvara polje individualnom stvaralaštvu što omogućuje formiranje duhovne elite- karijatide hrama kulture čiji portal nije ništa drugo do lice moderne civilizacije kojoj i mi pripadamo.
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 28 Nipošto se ne smije zaboraviti da bez velikih ljudi, bez podsticanja izuzetno sposobnih nema napretka i da se njihovim sputavanjem dolazi do toga da neznalice odlučuju o važnim stvarima i da će od toga svima biti gore. U svjetlu toga, neka se svaki stanovnik Balkana upita koliki je njegov vlastiti doprinos ovom kaosu u koji smo dospjeli. U tom pogledu su nevini samo oni koji su bili digli svoj glas oprotiv takvih nakaznih filozofija života i zbog toga, na razne načine, stradali. Svi ostali su sukrivci jer su ćutali a time takve pojave odobravali. Sad uživaju u plodovima takvog svog (ne)djelovanja. Kod balkanskog stanovništvo primjetljiva je još jedna opasna osobina primitivizma koja se ogleda u omalovažavanju žena.Većina balkanskih muškaraca iz straha da žene ne ugroze njihovu ( bijednu) poziciju, sa svim svojim kompleksima, frustracijama i primitivizmom, svaki pokušaj žene da bude ravnopravna sa muškarcem, automatski proglašavaju feminističkim pokretom. Međutim, žene ne žele da prevaziđu muškarce i da budu iznad njih, već samo žele da stoje sa njima rame uz rame i da participiraju u svemu, čak i u politici gdje se donose sudbonosne odluke po pitanju sudbine čitavog naroda, a gdje se muškarci nisu baš pokazali razboritima i uspješnima. Pogotovo ne ovi na Balkanu. Pri tom je interesantno da su u tom pogledu najugroženije one žene za koje se posumnja da su pametne. Njih treba još i uništiti! Naravno, objašnjenje za to leži u podsvjesnom priznanju Balkanca da je on u stvari minoran, a želi da bude superioran. Tu njegovu navodnu superiornost može da ugrozi i samo jedna pametna žena! Zato se svaki
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 29 Balkanac sa toliko strasti ostrvi na takvu ženu, ma gdje da se ona pojavi, a naročito ako se pojavi u blizini njegovog radnog mjesta! U tom pogledu su isti gotovo svi muškarci sa ovog područja bez obzira na formalno obrazovanje. I ova osobina nije specijalnost Balkana već ostatak primitivizma. Jednom prilikom je američka glumica Barbara Strejsend izjavila: “ Postoji potreba omalovažavanja uspješne žene.” Vjetovatno to nije rekla bez razloga, već je to osjetila na vlastitoj koži. Međutim, u američkom društvu se , izgleda, uspješno nose sa ovakvim ostatkom primitivizma što se može zaključiti po broju uspješnih žena u američkom društvu. A slobodnih strelaca sa osobinama primitivizma svakako da i tamo ima i uvijek će ih biti. Samo, njihov uticaj je ipak pod kontrolom. Za našu sredinu se to ne bi moglo reći. Kod nas upravo takvi kolo vode! Velika je šteta što se sposobnosti žena još nikad nisu znatnije cijenile i koristile na ovom području. Možda je baš to razlog što je situacija na Balkanu još uvijek takva kakva jeste. Možda je baš zbog toga stanovništvo u nedozvoljivim razmjerama obrazovno zapušteno. Možda je baš to razlog što se ratovi na ovom području javljaju tako često. Jedno je sigurno: žene u tome nisu imale nikakvog udjela jer su odlučujuću riječ, do sada, na ovom području uvijek i jedino imali muškarci!. Pogledajmo do čega je to dovelo. Zato imamo pravo da kažemo: Da su u svemu tome bar nekakvog udjela imale žene, sigurno je da ne bi bilo sve tako crno kao što jeste. Ovu tvrdnju je teško
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 30 argumentovano opovrći! Nju balkanski muškarci opovrgavaju jedino galamom i nasiljem. U toku ovog rata izašla je na vidjelo još jedna, neobjašnjiva karakteristika balkanskog stanovništva, a to je: opća destruktivnost. Ne ogleda se to samo u strasti za rušenjem neprijateljiskih kuća, već svega što se može smatrati tekovinom civilizacije, uključujući tu i ono što je njima samima neophodno za koliko- toliko normalan život. Sa stanovišta zdravog razuma, ova pojava je potpuno neobjašnjiva i jedino prihvatljivo objašnjenje bi bilo: silazak sa uma takvih pojedinaca! Navedimo samo jedan takav drastičan primjer: Željeznica Republike Srpske je čitavo vrijeme rata gotovo besplatno prevozila narod. Zaposleni na Željeznici ili nisu primali nikakvu naknadu za svoj rad ili je ona bila simbolična samo da se ne bi moglo reći da baš ništa ne primaju. Za uzvrat, od svog naroda, bili su nagrađeni nečuvenim vandalizmom nad objektima i sredstvima za rad svog preduzeća. Svi vagoni koji su saobraćali za vrijeme rata, potpuno su demolirani i uništeni, tako da su se i po zimi putnici morali voziti vagonima bez prozora i vrata, sa izrezanim meblom na sjedištima. Kad se rat završio, odgovorni u ŽTP-u su pomislili da je doba ludila prošlo i nabavili su polovne vagone u inostranstvu, kako bi i naše stanovništvo moglo da se vozi u prevoznom sredstvu dostojnom čovjeka, a ne u vagonima koji više ni stoci ne bi odgovarali. Međutim, slijedilo je veliko razočarenje: u veoma kratkom roku, i ovi vagoni su doživjeli istu sudbinu! Ne možemo a da se ne zapitamo akvi i koji ljudi su se vozili u tim vagonima u inostranstvu kad su vagoni mogli poslije višegodišnje upotrebe
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 31 još biti prodati kao polovni, u izvanrednom stanju, a koji i kakvi se to ljudi voze u našim vagonima, koji nakon upotrebe u toku istog perioda, mogu samo završiti na otpadu? Šta reći o kulturi jednih i drugih i kako se ne upitati: Zaboga, tko sve ne spada u ljude? Pa zar takvi ljudi uopće zaslužuju da imaju prevozno sredstvo? Izgleda da ih je trebalo ostaviti da idu pješice ili na konju kao u srednjem vijeku, kad im progres i civilizacija ne odgovaraju. Takvi nisu ništa bolje ni zaslužili. Jedino je šteta ( i nepravda) što ono malo normalnih i kulturnih ljudi mora da trpi posljedice pameti i rada tih divljaka, koji se ni sa stokom ne bi mogli uporediti, a da se pri tom stoka ne povrijedi! Kako mi onda da ne budemo siromašno društvo? Većinu balkanskih stanovnika krasi još jedna čudna karakteristika za koju nisam sigurna da li je naslijeđena ili stečena. Radi se o nevjerovatnoj sklonosti ka primanju mita, korupciji i mogućnosti da se narod lako potkupi za male pare. Možda je ta sklonost ostala iz doba Turske Carevine jer je ta država sva bila zasnovana na tome, ali ti maniri su bili preuzeti i od strane komunista, i rekla bih tamo još usavršeni. Kao takvi imaju prođu i danas, a pogubni su za sudbinu i države i naroda. Zbog toga su, možda, sve dosadašnje države i propale jer je to krajnje nezdrava osnova na kojoj počiva neka država. Upravo bi na ovom mjestu bilo korisno opisati metod kojim su Švajcarci, još u l6. stoljeću oslobodili svoju vlast mita i korupcije. Na zidu gradske vjećnice u Bazelu postoji freska iz tog doba koja predstavlja detalj iz jedne perzijske legende. Na fresci je predstavljen tron na kom sjedi glavni sudija
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 32 a tron je presvužen kožom prethodnog sudije, njegovog oca, koji je po nalogu kralja smaknut zbog primanja mita, a njegovom kožom je presvučen tron na kom će sjediti sve buduće sudije! Okrutno, zar ne? Svakako neprimjereno današnjem dobu, ali se ne može osporiti efikasnost! Međutim, nešto drugo sam htjela ovim da kažem: Nije čudo što narod koji se još od tada beskompromisno bori protiv mita i korupcije ima danas tako uspješnu državu, kao što nije ni čudo što narod koji još ni danas nije stavio na dnevni red pitanje borbe protiv te nemani, ni danas nema ništa što bi iole moglo da liči na pravu državu! U današnje vrijeme, kad se tek učimo višestranačju na Balkanu, primjetno je da političari drže svoje glasače za veoma glupe i kao takve uspiju jeftino da ih kupe. Najinteresantnije u svemu tome je što ih kupuju za njihov sopstveni novac! Naime, penzionerima se dugo vremena ne isplaćuju penzije, a zatim im se takve obezvređene isplate pred same izbore, čime političari namjeravaju kupiti njihove glasove. Šta reći za one glasače kod kojih to uspijeva? Mnogo sam razmišljala o poplavi kiča na Balkanu. Nisam bila sigurna da li i sklonost ka kiču treba pripisati lošim psihološkim osobinama balkanskog stanovništva ili uslovima života u kojima su se ti narodi našli. Bilo kako bilo, potrebno je nešto reći i o ovom fenomenu, iako nisam posve sigurna da li baš na ovom mjestu. Kič je pseudoumjetnost i za njegovu pojavu i procvat potrebni su slijedeći uslovi:
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 33 -opća degradacija društva, -materijalni siromaštvo -marginalizacija pravih vrijednosti od strane vlasti pa i društva u cjelini, -destimulacija obrazovanih ljudi da se bave kulturnim djelatnostima jer se od tog posla ne može živjeti, -zatvaranje društva u sebe i njegova izolacija. To sve stvara plodno tlo za bujanje korova zvanog kič. U tom smislu kič je parazitska pojava protiv koje se veoma teško boriti, kad se jednom ukorijeni. Potpuno istrebljenje kiča je nemoguće, ali je veoma teško i njegivo svođenje u podnošljive granice kad mu se dozvoli da uđe u svaku poru života. Jedini način borbe je razvijanje osjećaja naroda za prave vrijednosti i veća ulaganja u istinsku kulturu, te nametanje te istinske kulture stanovništvu što je moguće jedino sistematskim i adekvatnim obrazovanjem i prosvjećivanjem. Kič se baš zato i javio što nije postojalo pravilo vrednovanja istinskih vrijednosti, pa su one marginalizovane. U tom vakuumu pojavio se kič kao nadomjestak, surogat istinske kulture zbog stagnacije u razvoju pravih vrijrdnosti. Kič je ekvivalent duhovne propasti jednog društva, a količina kiča je direktno srazmjerna dubini posrtanja tog društva. Kad bi se sad odjednom i uspjeli ukloniti svi oni uslovi koji su doveli do pojave kiča, žilavog kiča će se i dalje biti teško osloboditi jer u pozadini stoje velike materijalne koristi koje pojedinci izvlače plasirajući narodu kič i gurajući ga tako sve dublje i dublje u
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 34 glib. Svaka kultura koja se zatvori sama u sebe i prestaje da saobraća sa svjetskom kulturom, mora postati žrtvom kiča jer praznine koje tim zatvaranjem nastaju, popunjavaju se kičem u nedostatku dovoljno vlastitih pravih vrijednosti. Jer, kič je nastao iz potrebe da se uljepša sumorna stvarnost u uslovima bijede i izolacije i svega što nosi loša situacija, ali on nije adekvatan nadomjestak za ono što nedostaje, već predstavlja jednu plitku obmanu i kamuflažu koja ima prođu samo kod onih ljudi čije obrazovanje i svijest nisu na zavidnom nivou Ali, ako takvo stanje predugo potraje, sve veći je broj žrtava kiča, pa i među onima koji nisu na tom nivou, ali ih dugo trajanje takve situacije prisililo na takvo srozavanje. Ako se takvi uslovi predugo održavaju, prijeti opasnost da kompletno društvo postane žrtva kiča, tj. pseudokulture. A ako neki narod, umjesto kulture i umjetnosti ima pseudokulturu i pseudoumjetnost kao svoju duhovnu odrednicu, onda je to i pseudonarod.. Prema izjavi Danila Kiša, poznatog jugoslavenskog književnika, koju je dao u jednom intervjuu 1973. godine, pojava kiča je usko vezana sa pojavom nacionalizma. Nije čudo što je to on baš tada izjavio, s obzirom da se već tada na našim prostorima počeo osjećati zadah kiča i nacionalizma, na što je veliki pisac pokušao da upozori. Svaka navodna kultura koja se zatvori sama u sebe je nedostatna i plodno tlo je za pojavu kiča. Zato nije čudno što se u jednom od brojeva zagrebačkog GLOBUS-a, mogla pročitati izjava kolumniste Zvonimira Berkovića, koji kaže “ Franjo Tuđman je vjerovatno jedan od najvećih
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 35 proizvođača kiča na svijetu.” Nije onda ni čudo što ga hrvatska štampa naziva operetni vrhovnik!A bio je istovremeno možda i najveći proizvođač nacionalizma na svijetu, što potvrđuje ispravnost tvrdnje Danila Kiša. Kič se ne javlja samo u muzici ( iako je tu najočigledniji) već u svim ostalim oblastima života uključujući tu politiku i historiju.” Historija koja je pretvorena u mit ili kič ne može biti nikome učiteljicom života, pa ni Srbima i Hrvatima. Nije Broz sam kriv što je toliko dugo ostao na vlasti nego i narod koji ga je podržavao, za što nije kriva samo moć tog naroda nego i njegova slabost.”- kaže Predrag Matvejević. Zato kič treba na vrijeme preduhitriti i spriječiti inače će pojedinci i društvo postati njegovom žrtvom, što podrazumijeva da se samo istinskom kulturom i istinskom umjetnošću može pobijediti kič. Ostalo je sve prazna priča. Osnovne karakteristike kiča u muzici su: nespretno miješanje stilova, naglasak na izazivanju nekih trenutnih i plitkih pobuda, poziv na mržnju, osvetu i proklinjanje, upotreba ne više od polovice oktave muzičke ljestvice, naivan sadržaj bez ikakvih poruka i dubljih emocionalnih pobuda i sl. Ili, općenito: takva muzika ne može izazvati ništa pozitivno u emocijama i razmišljanjima svojih slušalaca, već samo primitivizam, destrukciju i sl., za razliku od pravih umjetničkih djela koja kod posmatrača izazivaju pozitivne emocije i pobuđuju na stvaralaštvo. Iako će na prvi pogled zvučati čudno, treba reći da se psihologija, ili bolje rečeno psihijatrija,
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 36 bavi i problemom zaraćenih naroda. Postoje i stručnjaci za ovu oblast među kojima treba spomenuti dr Vamika Volkana, profesora psihijatrije na sveučilištu u Virdžiniji, porijeklom ciparskog Turčina. On se specijalizirao za konflikte između etničkih grupa i u tom cilju je formirao multidisciplinarni tim koji se sastoji od psihoanalitičara, psihijatara, psihologa, historičara, politologa i bivših diplomata. Oni svi zajedno izučavaju psihologiju velikih grupa, odnosno njihove konflikte. Rezultatima ovakvih istraživanja koristi se i američka vlada. Da se posveti ovim izučavanjima, dr Vamika je podstakla činjenica da psihologija identiteta naroda predstavlja veliku nevidljivu silu koja se upliće u svaki segment života- od ekonomije do pravnih pitanja i uzrok je iracionalnim odlukama- što je on primijetio u svojoj domovini. Dr Volkan kaže da se uglavnom radi o sukobima među susjedima i da zajednice mnogo lakše se oporave od drastičnih gubitaka koji su uzrokovani elementarnim nepogodama negoli od trauma koje im je prouzročio susjed. On smatra da sukob na Balkanu obično proističe iz sukoba među susjedima koji su se borili oko zemlje. Oni koji zakopavaju svoje mrtve na nekom mjestu, polažu pravo na tu zemlju. Ali, problem nastaje kad dvije grupe zakopavaju svoje mrtve na istoj zemlji. U takvim konfliktnim situacijama čovjek se želi sakriti pod svoj etnički šator, a to znači da mora biti siguran gdje mu je mjesto. To je često veoma teško utvrditi, pa su zbog toga i male razlike veoma značajne, što identitet grupe ne može dopustiti, pa zdušno radi na uvećavanju tih razlika. Zbog toga su isfabrikovani razni jezici na
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 37 Balkanu, a ni jedan stranac ne može uočiti razliku između srpskog, hrvatskog i bošnjačkog. I ne samo stranac. A te razlike se baš iz gore navedenih razloga potenciraju. Ako je granica nejasna, dolazi do konflikta. Etnički sukobi se obično javljaju u onim sredinama gdje je borba za zemlju još uvijek značajna jer zemlja još uvijek predstavlja simbol moći i ugleda. U civiliziranijim sredinama je zemlja kao takva izgubila značaj jer se moć i ugled može ostvariti na mnogo drugih, efikasnijih načina, te je ta glad za zemljom manje uočljiva, a samim tim i etnički sukobi s e rjeđe dešavaju. Za međuetničke sukobe je karakteristično da se oni ciklički javljaju, zamru pa se pojave. Poslije konflikta uvijek mora proši neki period potreban da strane oplaču svoje gubitke. Traume koje strane nose su snažan osjećaj. On uključuje nesvjesne procese, tako da i slijedeće generacije upadaju u zamku nezavršenog posla.. Jedna od veoma loših i kontraproduktivnih karakteristika ljudi sa ovih prostora je velika sklonost ka laganju. Naravno, ne može se tvrditi da su svi skloni tome, ali se stiče utisak da nedopustivo velik procenat stanovništva jeste sklon laganju. Možda je takvim sklonostima doprinijela činjenica što je komunističkli politički sistem sav bio zasnovan na lažima pa je upravo takve osobe izbacio na površinu zbog čega se može steći utisak da je dominantna osobina balkanskog stanovništva- lažljivost. Recimo nešto više o tome. Psihoterapeut Brad Blanton u svojoj knjizi ISKRENOST BEZ REZERVE poručuje: laganje je loše po vaše zdravlje, istina može da bude lijek. On
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 38 predlaže terapiju istinom, s obzirom da laž ostavlja posljedice i na fizičko zdravlje. Mnogi čiraši, osobe koje pate od nesanice ili imaju tegobe sa debelim crijevom uopće ne pomišljaju da su uzroci tih smetnji mnoštvo malih laži kojima se svakodnevno služe. Ljudi nisu svjesni toga da ih laži koštaju mnogo više nego što uopće mogu pomisliti. Međutim, dr Jovan Marić, šef Katedre za psihijatriju Medicinskog fakulteta u Beogradu smatra da ipak postoji jedna prilika kad je bolje slagati nego reći istinu. To je kad se procijeni da bi istina dramatično pokvarila odnose jer druga strana nije dovoljno zrela da prihvati istinu. U svakom drugom slučaju je ipak bolje reći istinu. Općoj poplavi laži i laganja doprinose pojedini politički sistemi. Nakon tridesetogodišnjeg iskustva vezanog za samoupravljanje koje je bilo prepuno dvoličnosti, licemjerja i zamjene teza, mnogi pojedinci su shvatili da u takvom sistemu prolazi samo laž, tj. da je laž jedino što se može dobro unovčiti. Zbog toga su generacije i generacije, živeći u takvom ambijentu, odmalena shvatile da se treba ponašati licemjerno. U nekim krajevima se licemjerno ponašanje podržava još i od strane religijskih službenika, pa se jedan normalan čovjek ne može uopće snaći u takvoj sredini. Neki psihijatri su pokušavali da ukažu na to da samoupravljanje kvari međuljudske odnose ( pomoću ove ideologije lako su se pljačkale široke narodne mase od strane kriminaliziranih političara lojalnih režimu) jer laž dominira na sastancima i zborovima, ali su zbog toga često imali neprilika, a naučna istraživanja vezana za ove sociopatološke pojave su im bila zabranjena. Također nisu smjeli
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 39 ništa reći ni vezano za uticaj jezuitizma koji se plasirao preko oltara, a suština mu je također bilo licemjerje. Inače, psihijatrija razlikuje dva nivoa lažljivosti: patološku lažljivost ( poznatu kao sindrom Minhauzen) i običnu lažljivost. Prva se smatra bolešću a druga defektom moralnosti. Očigledno da se u gornjem tekstu radi o ovoj drugoj. Ipak, bez obzira na materijalne i društvene koristi koje su pojedinci sticali laganjem, mora se priznati da život zasnovan na lažima ne može biti lijep. Brzo počinju nesanice, košmarni snovi, preznojavanja i drugi neprijatni simptomi. Jer, teško je živjeti na dva kolosjeka i kontrolisati oba. Neminovno se mora desiti greška koja će učiniti da se lažov zaplete kao pile u kučine, a tada slijedi suočenje sa istinom. Svaki potencijalni lažov bi se morao upitati: Jesam li spreman na to? U tom smislu vrlo je ilustrativan slijedeći primjer: Prilikom pobjede na nekom takmičenju sportiskinji Jasni Šekarić su čestitali na pobjedi svi prisutni osim ekipe Republike Hrvatske. Povodom toga Jasna je izjavila: “ Stalno su motrili na njih i zato sve razumijem. Mi smo mirni i opušteni, oni opterećeni. Ali, to je ipak njihov problem.” Zaista je teško onima koji moraju da lažu ne samo ono što kažu već i ono što osjećaju. Tako smo stigli do pitanja morala. Moral Šta je zapravo moral? Definicija kaže: Moral je skup pravila nekog određenog društva o sadržaju i načinu međusobnih odnosa ljudi i ljudskih zajednica.
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 40 Moralnost znači: ispravnost, poštenje, čestitost, krepost, vrlinu i etiku uopće. Pod etikom se podrazumijeva nauka o moralu koja vrši vrijednosnu procjenu i ukazuje na prave i istinske vrijednosti. U kontekstu gore rečenog, ako se osvrnemo oko sebe, nakon skoro pedeset godina ignorisanja svega onoga što se podrazumijeva pod etikom i nakon ovog posljednjeg rata, opravdano se pitamo: Je li igdje još išta ostalo od onoga što se podrazumijeva pod moralom? Sa žaljenjem moramo konstatovati da su u današnjim državama na Balkanu potpuno poremećeni svi sistemi vrijednosti potencirani etikom i moralom i da moral koji dolazi od strane organizovanog društva ne postoji. A kako bi i postojao kad uopće ne postoji ni organizivano društvo? Ovo što se trenutno ima na Balkanu je haos do haosa! Zar se organizovanim i moralnim društvima mogu nazvati društva u kojima ne funkcioniše ni policija, ni sudstvo, ni školostvo, ni zdravstvo, ni privreda, a na cijeni su, umjesto rada i stvaralaštva, kriminal, pljačka vlastitog naroda, šuplje ideologije, religijska diskriminacija, laži, prevare i obmane svake vrste i sve što je tome slično. Zbog toga, nakon toliko godina proživljenih u takvom okruženju bez morala, samo su izrazito čvrsti, savjesni i dobronamjerni ljudi ostali moralni. Naime, u tom periodu su srušene sve istinske moralne norme, a nametnute neke nove, koje bi po etičkom kriteriju prije mogle da se nazovu amoralom nego moralom. A društvo bez morala je dekadentno i ono ne samo da ne može naprijed nego ne može ni opstati. Ovakva situacija u postkomunističkom vremenu je stvorila prostor teolozima da nametnu
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 41 tezu kako je socijalistički poredak odbacio crkvu i njene moralne norme, a da pri tom nije obezbijedio nekog novog čuvara morala To i jeste i nije tačno. Da socijalistički režim nije obezbijedio čuvara morala, to je tačno. A kako je i mogao kad socijalistički poredak ne zagovara pravnu državu, ljudska prava i sl., što u stvari jedino može da uspostavi pravi istinski moral? Nasuprot tome, socijalističko- komunistička ideologija favorizuje politički voluntarizam, licemjerje, laž, privredni kriminal i sl. Što se tiče moralnih normi koje navodno uspostavlja i čuva religija, one su vrlo diskutabilne. U vrijeme kad su nastajale današnje religije nije bilo pravnih država i međunarodnih organizacija pa su bili dobro došli bilo kakvi opći propisi koji bi uveli bar malo reda u tadašnje haotične uslove života. Možda su neki od tih propisa i mogli donekle zadovoljiti u to doba. Međutim, sasvim je deplasirano tvrditi da su sve moralne norme koje propisuju religije nastale prije hiljadu i više godina primjerene potrebama današnjeg čovjeka ili društva u cjelini. Naime, neke religije favorizuju kao ideal i takve vrline koje u sebi nemaju ništa ljudskog. One traže potpuno predavanje bogu, napuštanje društva, svojine pa i porodice i zahtijevaju krajnju uzdržanost i asketizam, te sa prezirom gledaju na stvarne ljudske vrline. Jasno je da se religiozni moral zasniva na ideji boga, ali kad bi taj i takav bog služio kao uzor moralnog ponašanja (a morao bi), onda bi čovjek morao biti okrutan, prevrtljiv, hirovit, ne bi mogao da istinski voli ( jer njegov bog svoju ljubav u trenu pretvara u mržnju), a natprirodne vrline bi se zasnivale na zanesenosti i zabludi. Posmatrajući protivrječni lik i
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 42 isto takvo ponašanje kršćanskog boga, nijedan pravi kršćanin ne bi mogao imati one moralne dosljednosti i ustaljenosti bez kojih je nemoguće govoriti o moralu i njegovoj koristi za ljude. Štaviše, religiozni moral ima pogubne posljedice za društvo. Svugdje gdje on vlada iz temelja se ruše moralna shvatanja: ljudi se mrze umjesto da žive u ljubavi; u stalnom su sukobu umjesto da pomažu jedni drugima; oni se ubijaju i progone, preziru i uništavaju; najmanja razlika u njihovim religijskim učenjima (sekte) čini ih netrpeljivim neprijateljima. Dakle, neredi, nesloga, mržnja i nesreća obilježavaju puteve religioznog morala! Uprkos nekorisnom i izopačenom moralu kojemu religije uči ljude, njegove pristalice se usuđuju da kažu da bez religije ne bi bilo morala. Ali šta uopće znači biti moralan, npr., u kršćanskom smislu? To znači neprekidno se moliti, posjećivati crkve, kajati se, uzdržavati se od zadovoljstva, živjeti u pobožnosti i povučenosti. Kakvo dobro može proizaći za društvo iz ovakvih djelatnosti ? Ako ovakav moral vodi vjernike u nebo, on je na zemlji veoma nekoristan. Treba razlikovati religiozni moral od političkog. Prvi stvara svece a drugi korisne građane. Jedan stvara ljude nekorisne ili čak štetne po društvo, a drugi treba da stvara korisne i aktivne članove društva koji su u stanju da ispunjavaju zadatke muža, oca, prijatelja, druga, građanina. Ništa nije bolja situacija kad je u pitanju doprinos moralu od strane islama. Zar je moralno prisiljavati pripadnike drugih religija na prihvatanje islama koji im ne odgovara? Zar je moral prisiljavati
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 43 svoje sljedbenike da se u svakom trenutku ( tj. kad god nekom nesavjesnom i vlastoljubivom moćniku padne na pamet) fizički žrtvuju za Alaha ? Kamo to može drugdje odvesti osim u rat? A rat je, ipak, najgora moguća pojava. Religije su razorile ljudski razum i moralan život, iskvarile politiku ( dajući joj neograničenu moć), izazivale ratove, unijele nemir u čovjeka, rasprostrle zlo i patnju, neznanje i glupost, a traže od nas da im priznamo njihove navodne zasluge! Umjesto nezasluženog priznanja, ograničimo im uticaj. U tu svrhu treba favorizirati prosvjećivanje, uništiti neznanje koje vodi u zablude. U doba prosvjetiteljstva često se govorilo: Znanje će zauvijek satrti čudovište koje je rodio mrak ljudske duše i uma, ono će raskinuti okove kojima je zlo okovalo čovjeka. U nekim sredinama se to desilo, ali u nekima još nije. Zato se ipak mora reći da je priroda ta ( a ne religija i njen smušeni bog) koja upućuje ljude da budu moralni. Nije potrebna nikakva božja intervencija da bi čovjek shvatio da je nepravda predmet prezira i nesreće, da ljudi treba da se pomažu, da zlo škodi i donosi propast svima, da dobro uživa opće priznanje. To sve proističe iz iskustva. Religija ( i svaka dogma, općenito) ne razara samo moral. Ona isto tako doprinosi i neprocjenjive štete istinskoj politici, ona izopačava njena načela, nepovratno odbacuje sigurnost, slobodu pravdu, unosi u politiku hir i samovolju. Ona štiti tiranine i voluntariste i dozvoljava njihovu neodgovornost i svirepost. Dovoljno je pogledati kakva je situacija u
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 44 državama u kojima civilna vlast nije odvojena od religijske. To su sve islamske zemlje osim Turske. Ni u jednoj od tih zemalja kršćanska manjinska zajednica ne živi na civiliziran način, pa čak ni muslimanska koja je većinska. Nasuprot tome, u kršćanskim državama ( u kojima je crkva odvojena od države) islamske manjinske vjerske zajednice žive na civiliziran način, kao što skoro reče ser Alfred Šerman, bivši savjetnik Margaret Tačer. On je također konstatovao da muslimani nisu bili diskriminisani ni u jednoj Jugoslaviji, a Srbi i Hrvati jesu u Otomanskoj Carevini, zbog čega je strah ovih drugih od ponovnog uspostavljanja takve države sasvim opravdan. Jasno je da amoralni ljudi na vlasti služe negativnim primjerom svojem narodu u pogledu morala. Zato narod sam mora spriječiti da mu na vlasti budu amoralni ljudi, a to može jedino ako je potpuno svjestan svog prava, svoje mogućnosti i svoje obaveze da to učini. Pri tom mora biti svjestan toga da će jedino smjenjiva vlast koja se neprestano podvrgava procjeni svoje (ne)uspješnoasti biti, kroz to, prisiljena da bude moralna. Kao takva, jedino će ona moći obezbjeđivati uslove u kojima će narod morati biti moralan. Ne može se očekivati da se narod ponaša po onoj popovskoj: “Nemojte vi raditi što mi radimo, već vi radite što vam mi kažemo.” Tako su se ponašali i komunisti, a i sad je još tako jer se tog sindroma komunizma još dugo nećemo osloboditi. U takvoj situaciji onaj tko je to htio poslušati bio je moralan, a onaj koji se ugledao na vlastodršce, bio je nemoralan. Pri tom je ovaj drugi, nažalost, bolje prolazio. To je dovelo do potpunog
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 45 kraha morala! Do sad, na balkanskim prostorima vaspitanje i moral nisu uopće zanimali vlast. Ona je konstantno pokazivala najdublju ravnodušnost prema najbitnijem faktoru koji doprinosi sreći naroda i države. Moral može da uspostavi samo pravna država, a održavati ga može svjestan narod kroz pravilno shvatanje i korištenje svojih demokratskih prava, onemogućujući tako da se na vlasti dugo održavaju amoralni političari koji sigurno vode državu i narod u neku novu propast. Sama pomisao na mogućnost smjenjivanja, natjerat će političara da bude moralan i efikasan 4.3. Porodični raspored (Family Constelation Berta Hellingera) SINDROM KONVERTIZMA U SVJETLU PORODIČNOG RASPOREDA Uvod Svaki čovjek je dio porodice u kojoj cjelokupan život čini odnos između njenih članova. Taj odnos je zavisan od dinamike unutar porodice, a on je temelj iz kojeg izlaze sva dešavanja u našem životu. Zbog toga mnogi koji to shvate, traže stručnu pomoć da bi poboljšali te odnose. Takvu pomoć pružaju stručnjaci za psihoanalizu ili općenito stručnjaci za psihologiju.
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 46 Na osnovu ideje da je familija jedna interaktivna jedinica na koju utiču prošle generacije i na osnovu principa da je cijelo veće nego suma njegovih sastavnih dijelova, temelji se porodična terapija. Njen razvoj su trasirali Bowen, Satir, Minuchin, MRI grupa i Milan grupa. Ranih 60-tih godina Virginia Satir je uočila da simptomi koji se prepoznaju kod jednog člana familije imaju ulogu u balansu sistema, a sistem ima ulogu u održavanju tih simptoma, na osnovu čega je zasnovala svoju teoriju Family Reconstruction. Istraživačka grupa iz Italije je došla do spoznaje da problemi familije kao cjeline se prenose kao uzorak sa jedne generacije na drugu. I mnogi drugi autori su dali doprinos postavljanju osnova za razvoj metode Family Constellation koju je, zahvaljujući svojoj multidisciplinarnosti i velikom iskustvu, ustanovio Bert Hellinger. Ovo je jedna od novijih metoda tradicionalne medicine koja je svoje mjesto našla i u Srbiji gdje je ozvaničena Pravilnikom o tradicionalnoj medicini. Vlado Ilić, učenik rodonačelnika ove metode Berta Helingera, kaže:”Pomirenje u prošlosti-zalog za budućnost.” Naime, velika je mogućnost da se kroz porodični raspored dođe na nivo povrede u prošlosti koja je zapisana u našim genima, pa da se tu dođe do pomirenja, do iscjeljenja koje onda omogućava da se u sadašnjem životu bolje i kvalitetnije živi. “Porodični raspored” Berta Hellingera
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 47 Porodični raspored-poredak ljubavi je fenomenološka metoda nastala 80-tih godina pod uticajem grupne dinamike, primalne terapije, transakcione analize i različiih oblika hipnoterapije koju je razvio i prilagodio savremenom terapeutskom pristupu, te metodološki uokvirio, njemački psihoterapeut, filozof, katolički teolog i pedagog Bert Hellinger. Ona se danas uspješno primjenjuje na svim kontinentima pod jednim od naziva: “Order of Love”, “Familienaufstellung”, “Family Constellation” ili “Helinger-Work”. Ova fenomenološka metoda svojim efikasnim iscjeliteljskim dejstvom prevazilazi okvire klasičnog terapeutskog rada. Ona uključuje transpersonalno, unutrašnji duševni domen, odnose unutar porodice i odnose unutar društvene sredine. Ovaj postupak prevazilazi granice ličnog i omogućava uvid u transgeneracijsku dinamiku i njeno dejstvo na pojedinca, u čemu je njen najveći značaj. Sama spoznaja tih dinamika koje se manifestiraju kroz tzv. kolektivno pamćenje a povezuju nas sa transpersonalnim, omogućuje nam uvid u povezanost i smisao međusobnih odnosa kroz vrijeme i time dovodi do nevjerovatnog napretka i konačnog rješenja mnogih problema. Pristup “porodičnog rasporeda” ( Family Constellation) proizlazi iz duge tradicije sistemskih terapija koje posmatraju život kao cjelinu a ne kao izolovane incidente ranjavanja i bola. Posmatrajući porodičnu situaciju u kontekstu veće cjeline, mi dobivamo uvid u dublje razloge zašto se stvari događaju tako kako se događaju.
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 48 Polje porodične energije ili “duša porodice”, po rodonačelniku ove teorije Bertu Helingeru, je osnov za istraživanje i razumijevanje porodičnih relacija i eventualno iznalaženje rješenja za probleme koji opstruiraju naše biće. Ta “porodična duša” uključuje i žive i mrtve članove šire porodice i ima dubok uticaj na sadašnju generaciju. Takav uvid dobijen ulaženjem u dublji kontakt sa tim “poljem porodične energije” omogućuje uspostavljanje energetske ravnoteže unutar porodice. To je način da se radi na problemima koji utiču na nas na fizičkom, emocionalnom i dubljim nivoima svjesnosti. Na taj način Family Constellation - pristup omogućuje da se desi ozdravljivanje dublje, na nivou duše. Taj uzorak “porodične energije” Hellinger naziva “order of love” ili “poredak ljubavi”. Nekoliko tih “poredaka” su: da su članovi te familije povezani zajedničkom sviješću; da svatko ima pravo da pripada, dobija i gubi, što je izbalansirano kroz generacije, a rješenje našeg sadašnjeg problema je zasnovano na prihvatanju i razumijevanju veće cjeline čiji smo i mi dio. Kao što vidimo, radi se o sveobuhvatnom holističkom i integrativnom sagledavanju pojedinca i njegovog okruženja i uvidu u interaktivno djelovanje energetskih polja. Ovom oblašću se mogu baviti oni koji imaju završeno stručno obrazovanje humanističkih nauka, npr. ljekari, psihijatri, psiholozi, pedagozi, defektolozi, prosvjetni radnici, sociolozi i sl. Dodatnom edukacijom oni se upoznaju sa osnovnim teoretskim i metodološkim konceptima tzv. poretka ljubavi i prirodnim energetskim zakonitostima koje djeluju unutar
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 49 porodičnog sistema, a sve sa ciljem kvalitetnijeg poimanja sopstvenog života ( ali i života drugih) i rješavanje svakodnevnih životnih problema.. Ovaj pristup kreiranjem slike porodičnog energetskog polja u obliku konstelacije nas ohrabruje da se okrenemo ka porodici porijekla i da kroz to dobijemo snagu na novi, zdrav način života. Znajući da smo duboko vezani za dušu naše porodice i da nikakva niti vremenska niti neka druga distanca to ne može promijeniti, postajemo sposobni da istražimo kompleksnost prošlosti naše familije. Otvoreno gledajući na našu familiju od njenog (pra)početka imamo priliku da vidimo i dobro i loše, i neotkrivene tajne i istinu i da istražimo izgubljeno i neobjašnjeno. Sagledavanjem tih različitih komponenata saznajemo dublje istine o našoj familiji i stvarima koje nas vezuju zajedno. Ako gledamo sa otvorenim očima, razumom i srcem, izbjegavajući moralne prosudbe, stičemo mogućnost da se otklonimo od onog što smeta našem napretku i da kanališemo energiju svoje porodice u produktivnije svrhe. Radeći sa poljem porodične energije naučili smo da sve razne grupe imaju kolektivnu svijest koja ima nesvjesni uticaj na one koji su u toj grupi. Način da se razumije taj energetski fenomen može proizaći iz posmatranja naše veze i identifikacije sa različitim grupama kojima pripadamo. Kao prvo, najjača duševna grupa kojoj pripadamo je naša familija porijekla. Poslije toga je naša veza sa našom baštinom i grupom koja predstavlja naše kulturno zaleđe. To može uključiti porodičnu religiju, rasu, etnicitet u
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 50 kojima smo rođeni, zavičaj u kom živimo i naciju ili državu sa kojom se identifikujemo. Svaka od ovih većih duševnih grupa posjeduje oba i svjesni i nesvjesni energijski uticaj na naše ponašanje. U suštini ove metode centralno mjesto zauzima tzv. reprezentativni osjećaj. To je jedna od osnovnih ljudskih sposobnosti kojom se na tjelesnoj i osjećajnoj razini mogu osjećati iskustva i osjećaji drugih ljudi i imati spoznaja i “znanje” o njima iako prije toga nisu dobijene nikakve kognitivne informacije o njima. Biti “medijum” za prenošenje i iskazivanje iskustava drugih ljudi je sposobnost čovjeka koja ima svoje korijene u prapočetku ljudskog postojanja, pa se može smatrati kao jedno od najstarijih “znanja” ljudske vrste. To se koristi i u nekim drugim vrstama terapija- npr. u odavno opšteprihvaćenoj psihoanalizi, mada je najviši stepen diferencijacije ove sposobnosti postignut baš u “poretku ljubavi”. Porodični raspored, u suštini, predstavlja tzv. “polje znanja” pomoću kog se praktično odslikava energetsko stanje u okviru porodičnog ( ili nekog drugog) sistema, sa izuzetno velikim iscjeliteljskim potencijalom. Ovo energetsko- informativno polje već ulazi u oblast prirodnih nauka i “morfogentskih polja” Ruperta Sheldrake-a, koja imaju svoje informacije, ali na drugom nivou. Terapija “porodični raspored” ne bavi se samo površinskim simptomima, već traga za njihovim korijenima i probleme rješava na mnogo dubljem nivou, na kojem su i nastali. Rad u polju “poretka ljubavi” je orijentisan ka rješenju i podvrgava se prirodnim poretcima i zakonitostima koji djeluju
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 51 unutar porodice ili sistema, dakle faktičkim kategorijama bez obzira na moralne kodekse. Povreda tih zakonitosti može dovesti do teških patnji i bolesti, a njihovo ponovno uspostavljanje, do iscjeljenja. Podvrgavanje tim prirodnim zakonitostima i prepuštanjem energetskim procesima doseže se do ljubavi koja postaje odlučujuća i noseća snaga porodice ( sistema). U te zakonitosti spada, npr., pravo svih članova porodice ( sistema) na pripadnost nezavisno od moralnih kodeksa. Tu spada i neprikosnoveno pravo na vlastitu sudbinu, na sopstvenu patnju i krivicu. Tako, djeca ne mogu da snose teret svojih roditelja, već moraju svojim roditeljima prepustiti da sami nose svoje breme, te tako doprinose prosperitetu vlastitog života. Teorija o morfogenetičkom polju kaže da se genetski prenose informacije o bolu, ljubavi, ljepoti... Sve je to u nama i zato treba raditi na sebi. Ne treba da “ispravljamo krive drine” naših predaka jer je to nemoguće, a moglo bi biti kontraproduktivno. Time bi samo sebi natovarili teret, nikome ne bismo pomogli. Radi se o tome da u nama postoje “energetske mrlje” i “energetski čvorovi” koje su vezali još naši preci, a koje ometaju normalan protok energije u nama. Uključivanje predaka i mrtvih članova porodice kao i onih koji su se u ratnim stradanjima energetski vezali za porodicu dovodi do pomirenja na jednom dubljem nivou, pa živi dobijaju novu snagu. To nije metoda “čarobnog štapića” koji može da liječi sve bolesti, već je više riječ o spoznaji i ličnom napretku.
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 52 Rad u polju “poretka ljubavi” zahtjeva visoku stručnu postdiplomsku nadogradnju i kvalifikovanost. Podrazumijeva dobro poznavanje priznatih psihoterapeutskih metoda, ali i sposobnost praktičara “ poretka ljubavi” da se odrekne predstave o kontroli nad situacijom i da radi “bez namjere i straha”- kao što kaže Hellinger. Oblasti primjene Ova fenomenološka metoda je našla široku primjenu širom svijeta i to u oblastima: -socijalni rad (porodica, djeca, starateljstvo, usvajanje, dječji domovi, zatvori, nasilje, zlostavljanje, alkoholizam, narkomanija i druge bolesti zavisnosti, hendikepiranost i sl.); -psihoterapija (individualna patologija i forme sistemske vezanosti, iscjeljenje gubitka i ponovno uspostavljanje veze prekinutog odnosa, sklonosti ka suicidu, trauma, ratna trauma); -medicina (bolest i liječenje, organi, medikamenti, prevencija); -školstvo i obrazovanje ( sistem prosvjetnih radnika, učenika, roditelja i administracije); -kultura, pozorište i umjetnost; -savjetovalište za parove i porodice ( ljubav, intimnost, vezivanje, seksualnost, razilaženje, samohrani roditelji, smrt, bolest, nesreće, incesti, seksualno zlostavljanje i dr. ); -organizovanje, podučavanje, postupanje pri smjenjivanju profesionalnih i ličnih
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 53 aspekata, spoznaja razlika; -rat, proganjanje žrtava i zločinaca, konvertovanja, integracija drugih kultura i rasa, - i sl. Temelj “porodičnog radsporeda” Mi nismo samonikli! Naši preci su na svojevrstan način zasijali ono što mi danas žanjemo, i dobro i loše. Bilo da smo toga svjesni ili ne, preci i primarna porodica određuju naš život u velikoj mjeri. Drugim rječima, mnogi naši životni problemi ( zdravlje, brak, materijalni problemi, posao, problemi sa djecom, bolesti i dr. ) imaju veze sa familijom u kojoj živimo, sa familijom u kojoj smo odrasli, kao i sa familijama iz kojih potiču naši roditelji i općenito preci. Mi nismo naslijedili od naših predaka samo boju očiju, kose ili sklonost ka epilepsiji već i različite psihološke osobine, traume i bolove koji mogu biti prikriveni. To je slikovitio rečeno u jednoj srpskoj poslovici: “When grandpas eat sour grapes the grandson’s teeth turn numb” ( Kad djed jede kiselo grožđe, unuku trnu zubi). Ovo je polazna tačka učenja Berta Helingera. Ponekad se blokade iz prošlosti prenose sa koljena na koljeno kroz više generacija i utiču na ponašanje potomaka. Jedan od vrlo efikasnih načina za otklanjanje ovih blokada je upravo “porodični raspored” ili popularnije- “poredak ljubavi”. Kad bolje razmislimo, mi nesvjesno u životu stalno koristimo elemente iz “porodičnog
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 54 rasporeda”, bar za nekoliko prethodnih generacija. Doduše, zbog ponavljajućih ratova, progona, konvertovanja, genocida i sličnih ružnih događanja koja su svojstvena balkanskim prostorima, rijetko tko može da prati svoje porodično stablo dublje u prošlost od 3. koljena. Na Balkanu ne umiru u istom krevetu čak ni otac i sin, a kamoli dalji preci. Međutim, često ćemo se susresti sa tvrdnjama i pitanjima poput ovih: “Isti je kao njegov djed.”; “ Ima mnogo zajedničkog sa svojom babom, tetkom, ujakom”; “Da li se zna da je netko u široj ( ili “dubljoj”) porodici bolovao od šećerne bolesti, kancera, cistične fibroze ili sl.?”, “Da li je bilo slučajeva ludila ili suicida u porodici?” itd. To sve ukazuje da smo mi svi, manje-više, svjesni da na naš život bar u izvjesnoj mjeri utiče “prtljag” koji su nam u naslijeđe ostavili naši roditelji i preci. Zato je veoma korisno ne potiskivati i ne trpati “pod tepih” te činjenice, već se suočiti na vrijeme s njima kako nam ne bi upropastile život. Tim više, što mi za ono loše što su eventualno uradili naši preci, ili osjećamo ili nam netko natura krivicu. Međutim, to je nepotrebno i veoma opasno, jer svako je odgovoran za svoja djela i svako nosi svoj teret. Ali, svatko mora biti svjestan toga, u čemu mu može pomoći upravo ova metoda “porodičnog rasporeda”. Duša će prihvatiti tu novu sliku tokom vremena na najkorisniji mogući način, bez upuštanja u priče, razmišljanja, analize ili istraživanja što sve je potpuno nepotrebno. Važno je izvući pouku da niti jedan budući izdanak te porodice takvo nešto loše više nikad ne uradi. A to je
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 55 dovoljno i omogućit će svim potomcma da se razvijaju neometano, u budućnosti, od tog tereta. Priznati ono što jeste-zvuči jednostavno, zar ne? Koliko nas je takvih koji to možemo? Da li je moguće i da li je potrebno prihvatiti baš sve onakvo kakvo jeste: ljubav, dobrotu, mržnju, nepravdu? O tome govori Bert Helinger u svojim knjigama. On razmatra pitanja života i smrti, sudbine, savjesti, pravde i nepravde, krivice i nedužnosti, dobra i zla. On ne zazire niti od pitanja duše i duhovnosti, životne misije i nečeg većeg od nas ( valjda zato što je i teolog). Ono što je najviše iznenadjujuće kod njega je činjenica da centralnu ulogu u polju psihoterapije on dodjeljuje- ljubavi. Ne baš onoj sentimentalnoj ili romantičnoj, već onoj koja predstavlja pokretačku snagu. Međutim, Bert Helinger je izvrgnut i mnogim kritikama, pridošlim naročito iz redova njegovih sunarodnika. Naročito su žestoke one vezane za njegovu percepciju incesta i Hitlera, a zamjera mu se i izvjesna doza misticizma. Neki od njegovih kritičara predviđaju da će njegovo djelo poslije njegove smrti, zajedno sa njim, završiti na “smetlištu historije” . Međutim, u stvarnosti ne izgleda baš tako jer njegov “Family Constellation” svakim danom stiče sve više pristalica, a i rezultati su prilično opipljivi. Prije negoli se pristupi izvođenju postupka porodičnog rasporeda, važno je saznati neke činjenice koje mogu dati najznačajnije informacije za rad u “Family constellation”. U tom se sastoji bitna razlika u odnosu na konvencionalnu terapiju koja
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 56 interpretira stanje na osnovu opisa karaktera, osobnosti i interpersonalne dinamike. Zato je ovdje najvažnije pitanje: Što se desilo u životu članova tvoje sadašnje familije ili u nekoliko zadnjih generacija tvojih predaka, što je bilo traumatično, neobično, a što je značajno promijenilo tok potonjih događaja? To podrazumijeva pitanja kao što su: Da li je netko u sadašnjoj familiji ili familiji vašeg porijekla : -Umro za vrijeme porođaja? -Patio od bolesti ili nesposobnosti zbog porođaja? -Bio životno ugrožen? -Izvršio samoubistvo? -Služio ili umro u vojnoj službi? -Imao abortus ili spontani pobačaj? -Imao napušteno dijete ili dijete dato na usvajanje? -Imao težak porođaj? -Odvojen od majke u ranoj dobi? -Doživio traumatičan doživljaj u djetinjstvu? -Imao životno ugrožavajući doživljaj? -Imao dugotrajnu bolest? -Pokušao suicid? -Izvršio kriminalno djelo uključujući i ratni zločin? -Učestovao u holokaustu ( genocidu) kao žrtva ili izvođač? -Postao nestala osoba? -Prešao u svećenike ili monahe? -Nasilno mijenjao vjeru ( i naciju!)?
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 57 -Bio skrajnut iz društva zbog vjere, nacije, rase, seksualne orjentacije i dr. -Prognan i izbjegao u drugu zemlju? -Živio neobičan život? - ili sl. Ovo su stvari koje naša duša ne može tek tako probaviti, jer ona nije mašina koju možete naprosto uključiti ili isključiti, što se često pokušavalo. Misli mogu biti brze, ali duša je spora! Zato smo mi, na nivou duše, duboko povezani sa svim članovima našeg porodičnog sistema, bez obzira bili oni živi ili mrtvi. Iz tih “porodičnih šema” proističu mnogi problemi koje ljudi imaju. Mnogi su nesvjesni tih “porodičnih šema” pa je najbolji način da se sa njima bavimo upravo onaj na nivou energije. Ako mi održavamo sve što je u vezi sa našom familijom u svjesnoj ljubavi, respektujući njihove sudbine i njihove terete kao njihove sopstvene, tada nas oni neće opterećivati i kočiti u našem životu. Tako se patnja uzrokovana time zamjenjuje saznanjem o tome. U protivnom, može se desiti da smo opeterćeni pitanjem: “čiji život ja živim?” i n taj način uhvaćeni u zamku transgeneracijskih porodičnih veza i sudbine koja ne pripada nama već nekom našem pretku iz dvije, tri ili više generacija prije nas. Takva zbrka može uticati na naš lični i profesionalni život rezultujući u psihološkim i fizičkim bolestima i disharmonijom. Te nevidljive sile imaju snagu da nas zapletu u sudbine koje ne
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 58 pripadaju nama, sudbine koje datiraju iz vremena dve, tri i više generacija prije nas, što predstavlja baštinu koje se ne možemo riješiti za života. Zahvaljujući Bertu Helingeru ta zbrka može postati vidljiva i rješiva. Tehnika primjene metode porodičnog rasporeda Tehnika provođenja “porodičnog rasporeda” može biti individualna ili grupna, s tim da pojedinac samo u nekoliko rečenica iznese simptome koji ga onemogućuju i smetaju mu u životu. Nakon toga klijent bira po ličnom nahođenju, između ljudi koji su prisutni u grupi, po jednog predstavnika za svakog ključnog člana porodice: oca, majku, brata, sestru i sl., koji tako postaju živi model originalnog porodičnog sistema. Tako se dobija porodična konstelacija ili drugim rječima porodično energetko polje kome pripada i osoba na čijem problemu se radi ( klijent), što uskoro rezultira iznošenjem nesvjesne porodične dinamike na svjetlo dana. Ono što je nama, zasad, najčudnije je činjenica da se ti predstavnici članova porodice ubrzo počnu ponašati kao što bi se ponašali sami članovi te porodice: osjećaju njihovo unutrašnje stanje, ponekad čak i izgovaraju iste rečenice koje su karakteristične za osobu koju predstavljaju, iako o toj osobi nemaju nikakva konkretna znanja. To se objašnjava energetskim “znanjem” prisutnog klijenta. Međutim, činjenica je da se na taj način otkrivaju nesvjesne veze klijenta sa sudbinom porodičnih predaka. Događaji kao što su smrt novorođenčadi, isključenje člana porodice, ubistvo
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 59 člana porodice ili ubistvo izvršeno od strane člana porodice, zlostavljanje drugih od strane članova te porodice i sl. vodi ka stvaranju konfuzije koja kasnije ometa nečiji život i njegove odnose. Posljedice toga mogu biti osjećaj izolovanosti, depresija, mentalne i fizičke bolesti, nesreće, financijski problemi, problemi uspostavljanja odnosa sa drugima i čak suicidne misli i pokušaji samoubistva. Kad klijent “vidi sebe” na pozornici u interpretacije nekog izabranog člana grupe, on mnogo lakše dođe do spoznaje i na kognitivnom i na energetskom nivou jer energija, kad dođe do iscjeljenja, automatski iscjeljuje i tijelo i dušu. Pri ovakvom radu čak i male gestikulacije reprezenata članova posmatrane porodice mogu dati korisne informacije. Riječi se minimalno upotrebljavaju i zbog toga im je snaga veća. Konstelacioni rad rezultuje pokretanjem promjena na veoma dubokom nivou- na nivou duše ( energije). Kad se članovi porodice postave u centru kruga u odnosu jedni na druge, dolazi do neobičnog fenomena: predstavnici članova ove porodice počnu osjećati i ponašati se kao stvarni članovi te porodice. Najbolje objašnjenje ove pojave dao je biolog dr Rupert Sheldrake: polje energije koje se zove morfološko polje, spaja ljude, mjesto i čak i životinje i ima memoriju i uticaj. Dr Sheldrake je dokumentovo postojanje ovog polja u svojim brojnim knjigama, a Bert Hellinger je posmatranjem tog “knowing field” spoznao kako ga upotrijebiti da bi se modelirala ranije sakrivena dinamika u njemu.
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 60 Svaki pojedinac posjeduje jedinstveno energijsko polje koje se pomjera i zavisi od njegovog fizičkog, emocionalnog, mentalnog i spiritualnog zdravlja. Facilitator u radionici prati tu energiju kako pojedinaca u grupi tako i čitave grupe. Energijska i intuitivna svjesnost pomaže mu da sagleda dublja unutrašnja kretanja i proces ozdravljivanja klijenta i da formira krug energije koja je kanalisana kroz sve učesnike. U suštini mehanizam događanja u okviru “porodičnog rasporeda” nije do kraja razumljiv. Da bi se dalje moglo razumjeti što se događa, mora se proći obuka, jer se ovdje radi i o hipnozi i o nečem sličnom što se dešava i u ritualima vračeva i općenito o ulaženju u sferu nesvjesnog, pa se to i ne može objasniti na nivou svjesnog. Drugim riječima radi se o nečem što se može iskusiti ali ne i objasniti ( bar ne zasad), jer predstavlja jednu od većih misterija života. Ta znanja bi nam mogla biti na raspolaganju samo ako bismo dozvolili sebi da idemo izvan našeg mentalnog razumjevanja životnih događanja i situacija. Upravo zbog toga se konstelacioni pristup smatra nekom vrstom svetog rituala, iako su snaga i jačina tog rituala veoma realni, kaošto je i snaga i efekt ovakvog rada ako se on obavlja predano i sa integritetom. Bilo kako bilo, Family Constellation je visoko efikasan način ozdravljivanja na dubokom osjećajnom energetskom nivou, sa dugotrajnim a često i trajnim rezultatima promjene. Sam tok rada u radionici “porodičnog rasporeda” može se naći na internetu, a facilitatori koji ga obavljaju su prethodno prošli bar dvogodišnje
P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 61 intenzivne obuke u kojima su stekli potrebna znanja i izvježbali specifičnu osjetljivost za ovaj posao, te dobili potrebni certifikat. Sindrom konvertizma u svjetlu „porodičnog rasporeda“ Sistemska zbrka u familiji nastaje ako se razne neriješene traume prenose kao baština na naredne generacije i djeluju na njih bez obzira na to da li su oni svjesni tih događaja iz prošlosti ili ne ( taj fenomen je poznat pod nazivom Invisible Loyalities). Stalni sukobi, ratovi i strani okupatori su na ovim našim prostorima ( Turska, Austrija, Venecija, Mađarska i dr. ) su ostavili velike i strašne posljedice na stanovništvo. To je razdvojilo brojne srodnike, nerijetko i najbliže; usmjerilo ljude u nove zajednice drugačije kulture, izmjestilo ih u nove prostore, suočilo ih sa novim iskustvima, osuđujući ih istovremeno na sjećanja i pamćenja; dovelo ih je u nova najčešće neželjena podaništva, u nove vjere u koje inače nikad dobrovoljno ne bi ni htjeli ići.. Najgore od svega što im se desilo je opasni SINDROM višestrukog nasilnog KONVERTIZMA, koji im je time „instaliran“, koji ih prati i danas, a prema tvrdnjama psihologa i psihijatara on će čučati potisnut u dušama njihovih potomaka i hiljade godina ( što je tvrdio još i Freud!) uz stalnu opasnost da izbije na površinu i manifestira se u najgorem mogućem obliku ( npr. kao genocid nad svojom nekonvertovanom sabraćom kao 1941, 1991.)
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija
Psihopatologija

Recommended

Svetski dan pcela
Svetski dan pcelaSvetski dan pcela
Svetski dan pcela
MilicaVidanovic
 
Vrste motiva,ii 8
Vrste motiva,ii 8Vrste motiva,ii 8
Vrste motiva,ii 8
Simonida Vukobrat
 
Inteligencija
InteligencijaInteligencija
Inteligencija
Теодора Митић
 
Tamna faza fotosinteze
Tamna faza fotosintezeTamna faza fotosinteze
Tamna faza fotosinteze
Ljubica Lalić Profesorski Profil
 
Sjemenjače
Sjemenjače Sjemenjače
Sjemenjače
Katarina Čamber
 
Pamćenje i zaboravljanje
Pamćenje i zaboravljanjePamćenje i zaboravljanje
Pamćenje i zaboravljanje
Profpsiholog
 
VRSTE I OBLICI PSIHOZA
VRSTE I OBLICI PSIHOZAVRSTE I OBLICI PSIHOZA
VRSTE I OBLICI PSIHOZA
tolnik
 
Vrste neurotransmitera
Vrste neurotransmiteraVrste neurotransmitera
Vrste neurotransmitera
Simonida Vukobrat
 

Recommended

Svetski dan pcela
Svetski dan pcelaSvetski dan pcela
Svetski dan pcela
MilicaVidanovic
 
Vrste motiva,ii 8
Vrste motiva,ii 8Vrste motiva,ii 8
Vrste motiva,ii 8
Simonida Vukobrat
 
Inteligencija
InteligencijaInteligencija
Inteligencija
Теодора Митић
 
Tamna faza fotosinteze
Tamna faza fotosintezeTamna faza fotosinteze
Tamna faza fotosinteze
Ljubica Lalić Profesorski Profil
 
Sjemenjače
Sjemenjače Sjemenjače
Sjemenjače
Katarina Čamber
 
Pamćenje i zaboravljanje
Pamćenje i zaboravljanjePamćenje i zaboravljanje
Pamćenje i zaboravljanje
Profpsiholog
 
VRSTE I OBLICI PSIHOZA
VRSTE I OBLICI PSIHOZAVRSTE I OBLICI PSIHOZA
VRSTE I OBLICI PSIHOZA
tolnik
 
Vrste neurotransmitera
Vrste neurotransmiteraVrste neurotransmitera
Vrste neurotransmitera
Simonida Vukobrat
 
Uslovi za život
Uslovi za životUslovi za život
Uslovi za život
The Little Art School "The Blue Bunny"
 
6. Postanak vrsta i teorije specijacije
6. Postanak vrsta i teorije specijacije6. Postanak vrsta i teorije specijacije
6. Postanak vrsta i teorije specijacije
ltixomir
 
Svetla faza fotosinteze
Svetla faza fotosintezeSvetla faza fotosinteze
Svetla faza fotosinteze
Ljubica Lalić Profesorski Profil
 
Koren
KorenKoren
Koren
Ivana Damnjanović
 
Самоникле јестиве биљке - Samonikle jestive biljke
Самоникле јестиве биљке - Samonikle jestive biljkeСамоникле јестиве биљке - Samonikle jestive biljke
Самоникле јестиве биљке - Samonikle jestive biljke
Душан Тадић
 
ZNACAJ EMOCIJA ZA MENTALNO ZDRAVLJE
ZNACAJ EMOCIJA ZA MENTALNO ZDRAVLJEZNACAJ EMOCIJA ZA MENTALNO ZDRAVLJE
ZNACAJ EMOCIJA ZA MENTALNO ZDRAVLJE
tolnik
 
Shizofrenija
ShizofrenijaShizofrenija
Shizofrenija
Katarina Čamber
 
Izdanak i metamorfoze izdanka
Izdanak i metamorfoze izdankaIzdanak i metamorfoze izdanka
Izdanak i metamorfoze izdanka
thedzo
 
Psihički poremećaji
Psihički poremećajiPsihički poremećaji
Psihički poremećaji
nasaskolatakmicenja1
 
Raznovrsnost živog sveta i principi naučnog klasifikovanja
Raznovrsnost živog sveta i principi naučnog klasifikovanjaRaznovrsnost živog sveta i principi naučnog klasifikovanja
Raznovrsnost živog sveta i principi naučnog klasifikovanja
Ivana Damnjanović
 
27 rast i razvoj
27 rast i razvoj27 rast i razvoj
27 rast i razvoj
ppnjbiljana
 
Učenje je lako kada znas kako - Radmila Milić
Učenje je lako kada znas kako - Radmila MilićUčenje je lako kada znas kako - Radmila Milić
Učenje je lako kada znas kako - Radmila Milić
Edukacija Obrazovni portal
 
Fiziologija zivotinja uvod 2016
Fiziologija zivotinja uvod 2016Fiziologija zivotinja uvod 2016
Fiziologija zivotinja uvod 2016
Ljubica Lalić Profesorski Profil
 
Pubertet i adolescencija
Pubertet i adolescencija Pubertet i adolescencija
Pubertet i adolescencija
Kristina Franka
 
Vegetativno razmnozavanje
Vegetativno razmnozavanje Vegetativno razmnozavanje
Vegetativno razmnozavanje
Tanja Jovanović
 
Prilog 1. Kratki vodič
Prilog 1. Kratki vodičPrilog 1. Kratki vodič
Prilog 1. Kratki vodič
Pogled kroz prozor
 
Razviće biljaka
Razviće biljakaRazviće biljaka
Razviće biljaka
Suzana Budisalic
 
Pokreti kod biljaka
Pokreti kod biljakaPokreti kod biljaka
Pokreti kod biljaka
biosblogbtf
 
Drustvene organizacije i institucije
Drustvene organizacije i institucijeDrustvene organizacije i institucije
Drustvene organizacije i institucije
angelinabrankovic51
 
Teorije licnosti
Teorije licnostiTeorije licnosti
Teorije licnosti
Anita Kliment
 
Bruce h. lipton biologija vjerovanja
Bruce h. lipton biologija vjerovanjaBruce h. lipton biologija vjerovanja
Bruce h. lipton biologija vjerovanja
Alen Batista
 
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tr...
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tr...Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tr...
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tr...
Balazs Pankasz
 

More Related Content

What's hot

Izdanak i metamorfoze izdanka
Izdanak i metamorfoze izdankaIzdanak i metamorfoze izdanka
Izdanak i metamorfoze izdanka
thedzo
 
Pokreti kod biljaka
Pokreti kod biljakaPokreti kod biljaka
Pokreti kod biljaka
biosblogbtf
 

What's hot (20)

Uslovi za život
Uslovi za životUslovi za život
Uslovi za život
 
6. Postanak vrsta i teorije specijacije
6. Postanak vrsta i teorije specijacije6. Postanak vrsta i teorije specijacije
6. Postanak vrsta i teorije specijacije
 
Svetla faza fotosinteze
Svetla faza fotosintezeSvetla faza fotosinteze
Svetla faza fotosinteze
 
Koren
KorenKoren
Koren
 
Самоникле јестиве биљке - Samonikle jestive biljke
Самоникле јестиве биљке - Samonikle jestive biljkeСамоникле јестиве биљке - Samonikle jestive biljke
Самоникле јестиве биљке - Samonikle jestive biljke
 
ZNACAJ EMOCIJA ZA MENTALNO ZDRAVLJE
ZNACAJ EMOCIJA ZA MENTALNO ZDRAVLJEZNACAJ EMOCIJA ZA MENTALNO ZDRAVLJE
ZNACAJ EMOCIJA ZA MENTALNO ZDRAVLJE
 
Shizofrenija
ShizofrenijaShizofrenija
Shizofrenija
 
Izdanak i metamorfoze izdanka
Izdanak i metamorfoze izdankaIzdanak i metamorfoze izdanka
Izdanak i metamorfoze izdanka
 
Psihički poremećaji
Psihički poremećajiPsihički poremećaji
Psihički poremećaji
 
Raznovrsnost živog sveta i principi naučnog klasifikovanja
Raznovrsnost živog sveta i principi naučnog klasifikovanjaRaznovrsnost živog sveta i principi naučnog klasifikovanja
Raznovrsnost živog sveta i principi naučnog klasifikovanja
 
27 rast i razvoj
27 rast i razvoj27 rast i razvoj
27 rast i razvoj
 
Učenje je lako kada znas kako - Radmila Milić
Učenje je lako kada znas kako - Radmila MilićUčenje je lako kada znas kako - Radmila Milić
Učenje je lako kada znas kako - Radmila Milić
 
Fiziologija zivotinja uvod 2016
Fiziologija zivotinja uvod 2016Fiziologija zivotinja uvod 2016
Fiziologija zivotinja uvod 2016
 
Pubertet i adolescencija
Pubertet i adolescencija Pubertet i adolescencija
Pubertet i adolescencija
 
Vegetativno razmnozavanje
Vegetativno razmnozavanje Vegetativno razmnozavanje
Vegetativno razmnozavanje
 
Prilog 1. Kratki vodič
Prilog 1. Kratki vodičPrilog 1. Kratki vodič
Prilog 1. Kratki vodič
 
Razviće biljaka
Razviće biljakaRazviće biljaka
Razviće biljaka
 
Pokreti kod biljaka
Pokreti kod biljakaPokreti kod biljaka
Pokreti kod biljaka
 
Drustvene organizacije i institucije
Drustvene organizacije i institucijeDrustvene organizacije i institucije
Drustvene organizacije i institucije
 
Teorije licnosti
Teorije licnostiTeorije licnosti
Teorije licnosti
 

Similar to Psihopatologija

Bruce h. lipton biologija vjerovanja
Bruce h. lipton biologija vjerovanjaBruce h. lipton biologija vjerovanja
Bruce h. lipton biologija vjerovanja
Alen Batista
 
Ekonomist_Globalno-poslovno-okruženje_Identificiranje-sličnosti-i-razlika-međ...
Ekonomist_Globalno-poslovno-okruženje_Identificiranje-sličnosti-i-razlika-međ...Ekonomist_Globalno-poslovno-okruženje_Identificiranje-sličnosti-i-razlika-međ...
Ekonomist_Globalno-poslovno-okruženje_Identificiranje-sličnosti-i-razlika-međ...
SanelaPasicDelahmeto
 
Gustav le bon - Psihologija gomile
Gustav le bon - Psihologija gomileGustav le bon - Psihologija gomile
Gustav le bon - Psihologija gomile
boshkosavich
 
50 savjeta za zdravlje
50 savjeta za zdravlje50 savjeta za zdravlje
50 savjeta za zdravlje
Ana Rasic
 
Tinejdžeri i poremećaj raspoloženja
Tinejdžeri i poremećaj raspoloženjaTinejdžeri i poremećaj raspoloženja
Tinejdžeri i poremećaj raspoloženja
Obiteljski centar
 
Trgovac i papagaj.docx
Trgovac i papagaj.docxTrgovac i papagaj.docx
Trgovac i papagaj.docx
JobKir1
 
Norman w.walker i vi mozete postati puno mladji
Norman w.walker i vi mozete postati puno mladjiNorman w.walker i vi mozete postati puno mladji
Norman w.walker i vi mozete postati puno mladji
costica12
 

Similar to Psihopatologija (20)

Bruce h. lipton biologija vjerovanja
Bruce h. lipton biologija vjerovanjaBruce h. lipton biologija vjerovanja
Bruce h. lipton biologija vjerovanja
 
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tr...
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tr...Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tr...
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tr...
 
Ekonomist_Globalno-poslovno-okruženje_Identificiranje-sličnosti-i-razlika-međ...
Ekonomist_Globalno-poslovno-okruženje_Identificiranje-sličnosti-i-razlika-međ...Ekonomist_Globalno-poslovno-okruženje_Identificiranje-sličnosti-i-razlika-međ...
Ekonomist_Globalno-poslovno-okruženje_Identificiranje-sličnosti-i-razlika-međ...
 
Droga ij
Droga ijDroga ij
Droga ij
 
Ima li pravde za homoseksualce ij
Ima li pravde za homoseksualce ijIma li pravde za homoseksualce ij
Ima li pravde za homoseksualce ij
 
Ima li pravde za homoseksualce
Ima li pravde za homoseksualceIma li pravde za homoseksualce
Ima li pravde za homoseksualce
 
Paavo Airola - gladovanje uz sokove
Paavo Airola - gladovanje uz sokovePaavo Airola - gladovanje uz sokove
Paavo Airola - gladovanje uz sokove
 
Vjera i nada
Vjera i nadaVjera i nada
Vjera i nada
 
Psihologija licnosti - pog.pdf
Psihologija licnosti - pog.pdfPsihologija licnosti - pog.pdf
Psihologija licnosti - pog.pdf
 
Gustav le bon - Psihologija gomile
Gustav le bon - Psihologija gomileGustav le bon - Psihologija gomile
Gustav le bon - Psihologija gomile
 
Sara Asančaić priprema za maturu ličnost i psihički poremećaji (1)
Sara Asančaić priprema za maturu ličnost i psihički poremećaji (1)Sara Asančaić priprema za maturu ličnost i psihički poremećaji (1)
Sara Asančaić priprema za maturu ličnost i psihički poremećaji (1)
 
50 savjeta za zdravlje
50 savjeta za zdravlje50 savjeta za zdravlje
50 savjeta za zdravlje
 
OSNOVNE ISTINE O „ZNANSTVENOJ“ OSNOVI SPOLNOGA ODGOJA (4. MODUL)
OSNOVNE ISTINE O „ZNANSTVENOJ“ OSNOVI SPOLNOGA ODGOJA (4. MODUL)OSNOVNE ISTINE O „ZNANSTVENOJ“ OSNOVI SPOLNOGA ODGOJA (4. MODUL)
OSNOVNE ISTINE O „ZNANSTVENOJ“ OSNOVI SPOLNOGA ODGOJA (4. MODUL)
 
Narkomanija biologija
Narkomanija biologijaNarkomanija biologija
Narkomanija biologija
 
Tinejdžeri i poremećaj raspoloženja
Tinejdžeri i poremećaj raspoloženjaTinejdžeri i poremećaj raspoloženja
Tinejdžeri i poremećaj raspoloženja
 
Teenageri i poremećaj raspoloženja
Teenageri i poremećaj raspoloženjaTeenageri i poremećaj raspoloženja
Teenageri i poremećaj raspoloženja
 
Trgovac i papagaj.docx
Trgovac i papagaj.docxTrgovac i papagaj.docx
Trgovac i papagaj.docx
 
Ips
IpsIps
Ips
 
Norman w.walker i vi mozete postati puno mladji
Norman w.walker i vi mozete postati puno mladjiNorman w.walker i vi mozete postati puno mladji
Norman w.walker i vi mozete postati puno mladji
 
stajalista
stajalista stajalista
stajalista
 

More from antivladinforum

More from antivladinforum (20)

Facebook
FacebookFacebook
Facebook
 
Srebrenica id1
Srebrenica id1Srebrenica id1
Srebrenica id1
 
Propast islama
Propast islamaPropast islama
Propast islama
 
Full page
Full pageFull page
Full page
 
Nasa thefutureof-war
Nasa thefutureof-warNasa thefutureof-war
Nasa thefutureof-war
 
Nismart2 overview
Nismart2 overviewNismart2 overview
Nismart2 overview
 
Istina o bosni_i_hercegovini_dokumenti_1991_1995
Istina o bosni_i_hercegovini_dokumenti_1991_1995Istina o bosni_i_hercegovini_dokumenti_1991_1995
Istina o bosni_i_hercegovini_dokumenti_1991_1995
 
Facts and figures 031413
Facts and figures 031413Facts and figures 031413
Facts and figures 031413
 
Rvi (armija bih) krediti
Rvi (armija bih) kreditiRvi (armija bih) krediti
Rvi (armija bih) krediti
 
Biz sredstva
Biz sredstvaBiz sredstva
Biz sredstva
 
Antivladin forum spisak lažnih rvi
Antivladin forum spisak lažnih rviAntivladin forum spisak lažnih rvi
Antivladin forum spisak lažnih rvi
 
Democratiya13 hoare
Democratiya13 hoareDemocratiya13 hoare
Democratiya13 hoare
 
Al qaeda-albania-macedonia
Al qaeda-albania-macedoniaAl qaeda-albania-macedonia
Al qaeda-albania-macedonia
 
Hitna sjednica-zahtjev
Hitna sjednica-zahtjevHitna sjednica-zahtjev
Hitna sjednica-zahtjev
 
Hitna sjednica-prijedlog zakljucka
Hitna sjednica-prijedlog zakljuckaHitna sjednica-prijedlog zakljucka
Hitna sjednica-prijedlog zakljucka
 
United states patent 6630507
United states patent 6630507United states patent 6630507
United states patent 6630507
 
Europska konvencija o ljudskim pravima
Europska konvencija o ljudskim pravimaEuropska konvencija o ljudskim pravima
Europska konvencija o ljudskim pravima
 
Zivko budimir-zalba
Zivko budimir-zalbaZivko budimir-zalba
Zivko budimir-zalba
 
Kroatisch serbisch-bosnisch 01
Kroatisch serbisch-bosnisch 01Kroatisch serbisch-bosnisch 01
Kroatisch serbisch-bosnisch 01
 
Deep dive
Deep diveDeep dive
Deep dive
 

Psihopatologija

  • 1. “PSIHOPATOLOGIJA” Autor: Dr Radojka Praštalo Psihopatologija 4
  • 2. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 1 4.1. Psihopate U svijetu je 2008. nastupila velika kriza koja se svakim danom samo produbljuje i ne vidi joj se kraj. Kažu-ekonomska! Međutim, po svoj prilici nije samo ekonomska, već opća. Neki od rijetkih američkih novinara i analitičara još od 2005. upozoravaju da će korporacijski psihopate dovesti svijet u katastrofu. Međutim, nitko nije reagovao, a psihopate su se osim u korporacijama namnožile još i u svim drugim oblastima i potpuno preuzele u svoje ruke upravljanje ekonomijom, politikom i svijetom uopće. Sad je već više nego jasno da se to desilo. Zato su psihopate postale predmet medicinskih istraživanja. Ustanovljeno je da su to ljudi koji imaju genetski naslijeđenu osobinu koja ih sprečava da imaju osjećaj humane empatije, tj. saosjećanja prema drugima. Naučna istraživanja pokazuju da je 21. stoljeće sa financijskim institucijama velikog obrta novca i širenja globalne moći veoma pogodno za psihopate i njihovo bogaćenje ma račun drugih i na račun kompanije za koju rade. Visoko pozicionirani psihopata može veoma lako slomiti svjetsku ekonomiju zbog svoje naslijeđene osobine nemogućnosti sagledavanja mogućih posljedica svog djelovanja. A što je najgore, psihopate su najčešće i savjetnici vlada i savjetuju ih kako da izađu iz krize u koju su dospjeli
  • 3. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 2 – njihovom zaslugom! To je isto kao da ste zadužili piromana da gasi vatru! Psihopatija nije bolest i ne može se liječiti, već je to psihološki defekt, odnosno emocionalna gluhoća, kako ju je nazvao Robert Hare. Njihovo fiksiranje na lični interes ide do te mjere da se prema ljudima ponašaju kao prema ovcama. Nauka to objašnjava naslijeđenom genetskom abnormalnošću u oblasti amigdale mozga. Ljudska sposobnost za izgradnju socijalnog kapitala podrazumijeva da ljudi mogu saradjivati i vjerovati jedni drugima. Na osnovu toga možemo predviđati kako će se tko ponašati u određenim situacijama, na čemu gradimo svoje povjerenje prema njemu. Socijalni kapital je ljepilo koje drži na okupu naše zajednice, složena društva, velike institucije i ekonomiju, što sve može nemilosrdno da uništi samo jedan psihopata koji se nađe na poziciji moći. A takvih moralnih monstruma čija lakomost nema granica je, prema rezultatima naučnih istraživanja, oko 1% u populaciji ( oko 3 milona u USA!). Između takvih se regrutuju i moberi kojih je sve više i više. Oni su doveli svijet u katastrofu! Sad se katastrofa pokušava razriješiti, ali rezultata nema niti ga može biti! To što se radi u ime nekog “rješavanja” problema ne može dati nikakve poželjne rezultate jer se nije počelo sa protjerivanjem psihopata sa ključnih pozicija i njihovom zamjenom sa ljudima od savjesti, čija amigdala je normalna i zdrava! Tako svijet i dalje ostaje, kako autor Boddy kaže, potpuno psihopatski institucionaliziran! Naime, i oni koji
  • 4. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 3 se navodno izaberu na “slobodnim” izborima su uglavnom psihopate ili njihovi poslušnici u čemu je naša sveopća tragedija jer oni, ni jedni ni drugi, nisu sposobni da išta urade u cilju opšteg dobra. Zato je otpočela akcija “Okupirajmo Wal1 Street” u kojoj se mogu vidjeti i parole vezane za onih 1%/99%, što nije slučajno. Zar ne? 4.2. Psihologija balkanskog stanovništva (iz „Knjige za bolji život na Balkanu“) Značaj poznavanja psihologije čovjeka Psihologija izučava ponašanje zdravog čovjeka, a psihijatrija se bavi psihički bolesnim ljudima. Psihologija ima sve veći značaj jer prati čovjeka od rođenjado smrti. Naročito joj je velik značaj u doba kad je čovjek radno sposoban. Danas svaka ozbiljna firma koja želi da bude uspješna, mora imati bar jednog psihologa koji će za njihove potreba izučavati ponašanje zaposlenih, poslovnih partnera i potencijalnih kupaca. Za mnoge nesreće i nedaće stanovnika Balkana krivo je njihovo ponašanje. Zbog njihove neinformisanosti i neprosvjećenosti postoji sklonost ka fatalističkom gledanju i ponašanju. Naime, ljudi obično misle ovako:” Ja sam onakav kakav jesam. Kao što je neka osoba rođena visoka ili niska, plavooka ili smeđeoka, debela ili mršava, tako je i sa ponašanjem. Neki su ljudi rođeni sa
  • 5. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 4 samopouzdanjem, drugi su povučeni, neki su inteligentni, neki tupi..” Međutim, naučna istraživanja su samo u neznatnoj mjeri potvrdila takvo fatalističko gledanje. Svi smo mi rođeni sa širokim spektrom mogućnosti. Zato bi trebalo da budemo zainteresovani da se oslobodimo onih oblika ponašanja koje smo posisali sa majčinim mlijekom, ukoliko su se pokazali kao neadekvatni, a koji nisu upisani u naš genetski kod. Mi smo ih samo naučili posredstvom okoline u kojoj živimo. To drugim rječima znači da svaki svjestan pojedinac može da utiče na svoje ponašanje u željenom smjeru. Mnogobrojnim eksperimentima u eksperimentalnoj psihologiji dokazano je da se različiti oblici ponašanja, pod određenim uslovima, mogu naučiti, te da se od naučenog ponašanja, opet pod određenim uslovima, pojedinac može odučiti. Međutim, treba biti svjestan da to nije ni lako ni jednostavno. Ali, ipak je moguće! Čudesna zamršenost psihičkog ustrojstva čovjeka otežava to sama po sebi, a posebno kad je u interakciji sa uticajima okoline koju je često veoma teško kontrolisati. Ipak, vrijedi pokušati! U razvijenim zemljama psihologija je veoma popularna i cijenjena nauka. Nažalost, kod nas većina stanovništva ne zna ni da takva nauka postoji a da se i ne govori o tome kako se ništa ne zna o tome kako se ta nauka može upotrijebiti u cilju poboljšanja i uljepšanja života svakog pojedinca i društva u cjelini. Ipak, izdavačka preduzeća su se potrudila da se takva literatura stavi na raspolaganje i balkanskom stanovništvu. Nažalost, na Balkanu se malo čitaju knjige. Zbog toga se preporučuje
  • 6. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 5 stanovništvu da takve svoje loše navike hitno mijenja, što je u njihovom vlastitom interesu. Za početak mogle bi im se preporučiti baš knjige iz oblasti popularne psihologije čiji najprikladniji predstavnik je komplet od tri knjige iz biblioteke popularnae psihologije izdavača Prosvjeta Zagreb, pod naslovom PSIHOLOGIJA USPJEHA I, II i III, autora Dejla Karnagija. Kad bi bar dio stanovništva primijenio u svom životu neka saznanja iz ovih knjiga, došlo bi do znatnih promjena na bolje u njihovom vlastitom životu, ali i u životu osoba iz njihove okoline, a da pri tom nije potrebno uložiti nikakva dodatna materijalna sredstva. Ako se desi, što ni u kom slučaju nije opravdano, da se neki ljudi opiru samom prijedlogu za takvu njihovu promjenu pravdajući se starošću ili nečim sličnim, treba im dati do znanja da pravila promjene ponašanja ne poznaju granice u pogledu godina, spola i obrazovanja. Štaviše, ona se mogu naučiti i primijeniti u praksi u izuzetno kratkom vremenskom periodu. Način na koji se ljudi sami ( i oni oko njih) ponašaju, kao i razlozi njihovih reakcija u određenim situacijama, za većinu ljudi su gotovo misterij. Ako korištenjem knjiga iz biblioteke popularne psihologije razmrsite taj misteruj, umjesto da budete žrtvom okolnosti, postat ćete gospodarom svoje sudbine. Sve što se traži od vas je da žrtvujete malo vremena i truda danas, da biste izmijenili na bolje svoju budućnost sutra. Pomenuta literatura će pomoći svima onima koji žele graditi uspješniju sliku o sebi i teže zadanom cilju ili pak imaju prepreke u ostvarivanju uspješnog života. Pri tom svi trebaju imati na umu da način međusobnog saobraćanja
  • 7. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 6 ljudi, u svakom društvu, mnogostruko utiče na način života i da obrazovanje, između ostalog, znači i doraslost svim životnim situacijama. Te knjige će vas, između ostalog, poučiti kako da potstaknete neke nove misli, ideje, ambicije, kako da brzo i lako steknete prijatelje i naklonost drugih ljudi, ali i da izbjegnete nesporazume u javnoj i privatnoj sferi. Savjeti iz tih knjiga će vam pomoći kako da se suprostavite konfliktnim situacijama, ali i kako da dominirate u raznim prilikama, što je osnovna pretpostavka svake društvene promocoje. Autori ovakvih knjiga ne zapostavljaju ni ovaj posljednji aspekt odnosa jer su njihovi ispitanici uglavnom poslovni ljudi ili oni koji to tek žele da postanu. Ne treba posebno naglašavati koliko je značajno razmatranje tog aspekta života za one koji su gotovo pola stoljeća živjeli uz real-socijalistička pravila rada i života. Neosporno je da je sposobnost suzbijanja briga uz težnju za uspjehom značajan činilac svake društvene igre. Imajući za cilj da preformulira, osavremeni i iznese prastare istine o ljudskoj prirodi te ohrabri sve one koji ispituju i ocjenjuju vlastite postupke, pomenuti autor se služi nizom primjera iz stvarnog života. Tako su ove knjige postale autentična zbirka prokušanih recepata i tehnika samoispitivanja, a ti konkretni primjeri iz života učinili su ove knjige veoma interesantnim štivom za široku čitalačku publiku. Naime, knjige se čitaju u jednom dahu, a usput se osjeća i potreba stalnog vraćanja na pojedine, već pročitane, odlomke. Toliko su sugestivne da nećete moći odoljeti a da nešto od toga ne usvojite i ne isprobate u vlastitom životu što će se zasigurno, pozitivno
  • 8. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 7 odraziti na kvalitet vašeg života ali i na kvalitet života osoba iz vašeg okruženja. Znati postupati sa ljudima je jedna od najvećih teškoća s kojima se susreće poslovni čovjek. Nije toliko teško naći dobrog stručnjaka, bilo da je on inženjer, knjigovođa ili arhitekta, koliko je teško pronaći takvog stručnjaka koji uz svoje tehničko znanje posjeduje i sposobnost jasnog izražavanja misli, nadahnjivanja i vođenja svojih saradnika. Američki bogataš Rokfeler je jednom prilokom rekao:” Vještina ophođenja s ljudima isto je tako kurentna roba kao što su šećer i kafa. Za tu vještinu spreman sam platiti više nego za bilo šta drugo pod suncem.” Ali nažalost, toj vještini ljude nitko ne podučava. U našoj sredini se za ovu dimenziju ljudskih osobina čak ne zna ni da postoji, a kamoli koliki joj je značaj i kako je forsirati. Zbog toga su takvi ljudi rijetki, a njihova vještina u tom pogledu je obično prirođena ( nešto kao talenat) ili stečena u porodici ili eventualno na nekom kursu ( kakvih u razvijenim zemljama ima sve više i više). Nažalost, kod nas, pored toga što se o tome ništa ne zna ( a samim tim ništa u tom smislu i ne preduzima), još se i oni rijetki talentovani pojedinci sputavaju i onemogućavaju na sve moguće načine a naročito kroz politiku koja se pokazala besprijekorno funkcionalnom jedino po tom pitanju. Zbog toga će u ovoj knjizi biti nešto rečeno i o tome. Naravno ne sa pretenzijom da se narod pouči u tome smislu, već da ga se upozori na postojanje i ove dimenzije života i da mu se ukaže na njenu važnost za uspješnost u poslu i životu uopće. Više detalja o tome, oni znatiželjniji ( a rekla
  • 9. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 8 bih i savjesniji) mogu saznati iz knjiga popularne psihologije. Iako je umijeće ophođenja sa ljudima važno u svim političkim sistemima, ipak se mora naglasiti da je u društvenim uređenjima slobodne inicijative ono važnije nego igdje. Od njega direktno zavisi poslovni i svaki drugi uspjeh pojedinca a samim tim i njegova egzistencija. A mi smo sada baš na početku stvaranja takvog društvenog sistema. Treba li onda uopće naglašavati koliko će to biti važno za naše stanovništvo u vremenima koja dolaze? “Velika je razlika između onoga što jesmo i što bismo trebali biti. Koristimo samo mali dio naših tjelesnih i umnih zaliha. Uopćeno govoreći, ljudsko biće živi ispod prosjeka svojih sposobnosti. Obdareno je svakakvim sposobnostima od kojih se mnogima nikada ne služi.”, rekao je američki filozof Viljem Džejms. Gore pomenute knjige će vam pomoći da otkrijete, razvijete i upotrijebite neke od tih neiskorišćenih sposobnosti. Prilikom donošenja odluke kako ćete se ophoditi prema drugim ljudima imajte uvijek na umu: ljudi su krvavi pod kožom i nisu prvenstveno bića razuma već bića osjećaja, podložna predrasudama, ispunjena ponosom i taštinom. Ako o tome budete vodili računa, činit ćete manje grešaka i bit ćete uspješniji. Zato, umjesto da na prečac osuđujete ljude, pokušajte da ih razumijete. Nastojte da dokučite uzroke njihova ponašanja, što će biti mnogo korisnije od pukog kritiziranja. Razumijevanje rađa saosjećanje, toleranciju i dobrotu. A da bismo to mogli, moramo imati na umu da svaki zdrav, odrastao čovjek želi:
  • 10. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 9 -zdravlje i dug život, -dovoljno hrane, -dovoljno sna, -novac i sve što novcem može kupiti, -sretan spolni život , -dobrobit vlastitoj djeci i -osjećaj da nešto znači. Gotovo sve navedene želje bivaju, u manjoj ili većoj mjeri, zadovoljene osim jedne koja je isto tako duboka kao ona za snom ili isto tako potrebna kao ona za hranom, a koju je najteže zadovoljiti. To je ona koju Frojd naziva željom za osobnom veličinom, a Davej željom da budemo važni . Ljudi su toliko željini pažnje i priznanja da ponekad doslovno polude u nastojanju da ih dobiju. Znajući to, zamislite kakva čuda možete postići odajući iskreno priznanje ljudima u svakodnevnom životu! Međutim, nemojte pogriješiti, te umjesto priznanja isporučiti nekome laskanje! Laskanjem ćete rijetko šta postići kod pametnih ljudi jer je laskanje plitko, sebično i neiskreno. Ipak, ono ima prođu kod nekih ljudi i to prvenstveno kod onih koji toliko žude za priznanjem da su spremni progutati bilo šta baš kao što čovjek koji umire od gladi neće oklijevati da jede travu i korijenje. Pitat ćete se, kakva je razlika između priznanja i laskanja? Priznanje je iskreno, a laskanje neiskreno, tj. priznanje izvire iz srca a laskanje iz jezika. U vezi s tim postoji i poslovica: Ne boj se neprijatelja koji te napada, nego prijatelja koji ti laska. Znati postupati sa ljudima veliko je umijeće, a jedan od najboljih savjeta za provođenje tog umijeća dao je Henri Ford ovim riječima: ” Ono se sastoji u
  • 11. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 10 sposobnosti da sagedamo stav drugog čovjeka, te da uzmognemo posmatrati stvari s njegovog stanovišta kao sa svog vlastitog.” Ovo pravilo je toliko jednostavno i toliko jasno da bi svatko, iole pametan, morao shvatiti njegovu vrijednost i ponašati se u skladu sa njim. U stvarnom životu, nažalost, većina ljudi naprosto se na njega ne obazire. Svijet vrvi od grabežljivaca i sebičnjaka. Stoga rijetki pojedinci, koji nesebično pokušavaju pomoći drugima, imaju malo takmaca i puno uspjeha. Oven D. Jang je rekao:” Čovjek koji se znade staviti u kožu drugih ljudi i gledati stvari njihovim očima, ne treba brinuti za vlastitu budućnost.” Ta osobina je u psihologiji poznata pod pojmom empatija, a temelji se na svijesti o vlastitim emocijama. Nažalost, naše škole su odavno prestale da odgajaju djecu, već ih samo obrazuju ( i to neadekvatno), tako da su sve sadašnje zrele generacije emocionalno nepismene. Valjda baš zbog toga, u zadnje vrijeme, može se ponegdje od stručnjaka za psihologiju čuti vapaj za potrebom razvijanja emocionalne inteligencije koja podrazumijeva vještinu komuniciranja osobe sa svojom okolinom. To drugim riječima znači da su psiholozi (nažalost, samo oni) postali svjesni da je današnjem čovjeku, više nego ikad ranije, potrebno ostvariti dobru koordinaciju između razuma i osjećaja, a to se podrazumijeva upravo pod pojmom emocionalne inteligencije. Ne može se reći da je to posve nova kategorija u psihologiji, jer je postojalo i nešto pod čim se to podrazumijevalo i ranije - bio je to karakter. Međutim, kako se ta kategorija uslijed svega što se događa u zadnjih nekoliko decenija
  • 12. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 11 potisnula gotovo potpuno na marginu ( a bez nje se očigledno ne može), to se javila potreba njene renesanse, pa makar i pod drugim imenom. Mnogo je ljudi na svijetu koji u toku školovanja uče Vergilijeve stihove,višu matematiku i sl., a da nikad ne proniknu u tajne vlastite prirode. Oni naprosto i ne znaju da je to moguće, jer im o tome nitko nije nikad govorio. O tome govore upravo knjige iz oblasti popularne psihologije. Iz njih ćete saznati kako da upoznate samoga sebe, a samim tim i druge ljude, što će uticati na porast sposobnosti ophođenja sa drugim ljudima. Da biste u tome uspjeli, svakodnevno nađite vremena za razmišljanje o vlastitom ponašanju i analizirajte greške koje ste u toku tog dana načinili. Na kraju nedelje napravite rezime u stilu: Kakve sam greške učinio u toku nedelje? Šta me je na njih navelo? Kakve su one posljedice izazvale? Kako sam mogao bolje postupiti? Kakvu sam pouku izvukao iz takvog ponašanja? Budete li se ponašali u skladu sa gore rečenim, bit ćete u mogućnosti da i kod svojih bližnjih ( i ne samo njih) pobudite želju za pozitivnim, konstruktivnim djelovanjem. “Ako to postignete, cijeli svijet će biti uz vas, a ako ne - ostat ćete sami.”, kaže Overstrit. Želite li imati prijatelje među ljudima, morate za njih nešto učiniti: morate im posvetiti vremena, energije, nesebične ljubavi i pažnje. Također morate pri susretu s ljudima biti srdačni i veseli i pokazati iskreno interesovanje za njih i njihove probleme. Ne kaže slučajno stara kineska poslovica:”Tko se ne zna smješkati, neka se ne igra trgovca.” Naravno, to se
  • 13. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 12 ne odnosi samo na trgovce. Vedar smješak koristit će svakom ljudskom biću i u raznim situacijama. Također imajte na umu da su ljudi toliko ponosni na svoja imena, te se slobodno može reći da je čovjeku njegovo ime najslađa i najvažnija riječ na svijetu. Zato pamtite imena i oslovljavajte ljude što češće imenom. Život svakog čovjeka krcat je problemima razne vrste. Zbog toga, dobrog slušatelja jednako cijene velikani kao i obični ljudi. Stara je istina da mnogi ljudi odlaze ljekaru zbog toga što im je potreban slušatelj pred kojim će moći istresti sve svoje probleme. Nažalost, ljudi se sasvim drugačije ponašaju i najčešće uopće ne slušaju šta im sagovornik govori jer su u mislima zaokupljeni onim što oni imaju namjeru reći sagovorniku, tj. onim što njih lično tišti. Želite li da vas ljudi izbjegavaju, preziru i da vam se smiju iza leđa, poslužite se ovim receptom: nikad ne slušajte što vam ljudi govore već pričajte o sebi bez prestanka. Mnogi se, nažalost, pridržavaju tog recepta. To su gnjavatori prepuni sebe, opijeni vlastitom veličinom, zaljubljeni u vlastito ja. Treba znati da čovkoji koji govori samo o sebi, on i misli samo na sebe. A “Čovjek koji misli samo na sebe je neodgojen čovjek, bez obzira na formalno obrazovanje”, rekoao je Batler, predsjednik kolumbijskog sveučilišta. Zato, želite li postati dobar sagovornik, pretvorite se u pažljivog slušatelja. Želite li postat zanimljivim, zanimajte se za ljude i njihove probleme i uspjehe. Da, potaknite svoga sagovornika da vam priča o svojim uspjesima. Imajte na umu da vašeg sagovornika više zanimaju njegovi problemi, želje i uspjesi, negoli vaše brige. U
  • 14. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 13 tom pogledu trebalo bi učiti od Ruzvelta, američkog političara. Svi koji su ikad razgovarali s njim bili su iznenađeni širinom i raznovrsnošću njegova znanja. Bilo da je razgovarao sa seljakom, umjetnikom, političarom ili diplomatom, on je za svakoga znao naći pravu riječ, sa svakim zapodjenuti zanimljiv razgovor. Kako mu je to uspijevalo? Prije svakog najavljenog posjeta on se potrudio da sazna nešto više o sklonostima i zanimanjima dotične osobe, pa bi onda do duboko u noć prelistavao knjige čitajući sve što bi mu došlo pod ruku u vezi sa odgovarajućom temom. Kao veliki državnik, Ruzvelt je shvatio da najkraći put do čovjekova srca vodi preko razgovora o stvarima za koje se čovjek živo zanima. Kad bi se uspjelo u tome da se balkanski čovjek navede da prihvati bar nešto od onog o čemu se govorilo u prethodnom tekstu, život na Balkanu bi postao ljepši i bolji. Naravno, ništa ne može preko noći. Oni koji su shvatili značaj takvih promjena u ponašanju i shvatanjima čovjeka, neka svojim primjerom pokušaju navesti bar svoje bližnje na razmišljanja u tom smislu. tj. neka im stave bubu u glavu koja će ih bar poticati na takva razmišljanja. A kakav je to uopće balkanski čovjek i zašto je neophodno da on promijeni svoje razmišljanje, shvatanje i ponašanje? Psihologija balkanskog čovjeka Čudan je balkanski čovjek. Ako netko sa strane posmatra njegovo ponašanje, analizira njegove stavove i posmatra njegovo djelovanje u okviru
  • 15. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 14 društva u kojem živi, ne može da se oslobodi utiska da taj čovjek konstantno radi u korist svoje štete! Zbog toga nije čudo što mu se to sve vraća na najgori mogući način: kroz ratove, bijedu i nesreću svake vrste. Ne kaže uzalud narodna poslovica: Svatko je kovač svoje sreće. Ali i nesreće! Najžalosnija činjenica na Balkanu je upravo ta što je ovdje bilo i još uvijek ima mnogo, mnogo više kovača nesreće negoli kovača sreće, a to se skrši kao nesreća i na jednima i na drugima. Zato svaki stanovnik Balkana treba da bude iskren bar prema sebi i da analizirajući objektivno svoje ponašanje, činjenje i nečinjenje postane svjestan svojeg vlastitog udjela u nesrećama koje se dešavaju balkanskom stanovništvu i njemu samome. Psihologija čovjeka kao višeg bića je vjerovatno bar slična (ako možda ne i ista) u svim krajevima svijeta, ali je ona različitim tradicijama, religijama, političkim sistemima, prosvjećivanjem i obrazovanjem u mnogome korigovana i usmjeravana, planski ili neplanski, u pozitivnom ili negativnom smislu. Ovdje na Balkanu, u nedostatku ozbiljnih političkih sistema, svi ovi razni uticaji su se reflektovali na stanovništvo uglavnom negativno tako da se konstantno ima situacija koja bi se mogla uporediti sa raštimovanim orkestrom. Tako razne tradicije, umjesto da doprinose bogatstvu kulture, one samo unose razdor i zabunu u stanovništvo koje je u tom smislu veoma šaroliko. Religije djeluju još pogubnije, potpuno destruktivno zahvaljujući činjenici da ih mnogobrojni zlonamjernici konstantno zloupotrebljavaju u svrhu svojih vlastitih ciljeva, shvatajući njihovu moć.
  • 16. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 15 Ozbiljnih političkih sistema na Balkanu nikad nije ni bilo, a što se obrazovanja i prosvjećivanja tiče ono je uvijek na margini i nikad nije bilo suštinsko već uvijek samo formalno. Zbog toga je balkanski čovjek upravo takav kakav je. Da bi ga bolje upoznali, dajmo riječ onima koji su ga najbolje poznavali i koji su ga u svojim djelima bezbroj puta opisali. Ivo Andrić, u ZNAKOVIMA PORED PUTA, kaže:” Čovek koji nastoji da poraste tako što u svojim, a zatim u svačijim očima umanjuje sve oko sebe, da bi to postigao, on primenjuje nadljudski i neljudski visoka merila na svačija dela i postupke. Pred njegovim sudom ne može niko opstati, ni tu meru izdržati, pred njim se sve spušta, povija i smanjuje do nepostojanja. Jedinica mjerenja je nula. Kad tako sve oceni, premeri i sravni sa zemljom, onda se pobednički prošeta tom pustinjom, kao melanholičan trijumfator, žaleći se na nesposobnost ljudi i nesavršenost stvari. A iza njegovih leđa odmah se ispravlja i diže sve što je on svojim merenjem oborio i unizio i dobija ponovo svoju stvarnu meru i visinu koju je oduvek imalo. Ali on, on se nikad ne okreće da bi pogledao iza sebe, ide samo napred, pobednički i sigurno, i meri i obara sve, a sam ništa ne zna do to i ničeg nema do svojih visokih merila, i svog beskrajnog zadovoljstva zbog njih.” Slijedeći citat iz istog djela kaže:” Na kraju, svi računi i sve ispitivanje, sve se svodilo na jedno: pravo prokletstvo njegovog života dolazilo je od visokog mišljenja koje je imao o sebi. I što je najgore, on toga nije bio svestan; to mišljenje je
  • 17. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 16 živelo u njemu kao što živi u nama naš krvotok i stalno lučenje žlezda, a mi ga nismo svesni, ne znamo ga, ne osećamo i ne vidimo drugačije do po njegovim krajnjim posledicama. To je čoveka zavodilo na hiljade krivih puteva i pogrešnih zaključaka u životu, nagonilo ga da uzroke svim svojim mnogobrojnim nedaćama i nezadovoljstvima, i svim protivrečnostima svog života -traži tamo gde oni nisu i ne mogu biti.” U slijedećem citatu iz istog djela, Ivo Andrić kaže:” Istinski ponos dovoljan je sam sebi. Samo, istinski ponos je redak. Mnogo češće susrećemo oholost, sujetu, uobraženje: nekad su pod njegovim vidom i imenom, a nekad goli, bez maske. Oni nikad nisu dovoljni sami sebi. Da bi se potpuno ispoljili i izživeli , njima treba tuđe divljenje i priznanje, često i tuđe poniženje; oni su za onoliko veći za koliko drugog umanjuju, a ta veličina nikad im nije dosta, stoga su stalno nemirni, u pokretu, tražeći na šta bi mogli da se popnu i izdignu, dok je ponos uvek miran, zadovoljan onim što je i gde je, i samo ne da nikom na sebe. Ponosni ljudi, prirodno, često stradaju zbog svog ponosa, ali im njihov ponos pomaže da podnesu svako stradanje. Naprotiv, sujetni ljudi se i ponižavaju da bi zadovoljili svoju sujetu i, naravno, ne uspjevaju u tome, jer sujeta se, kao ćudljiva žena iz rđavog društva, odjednom okreće i predbacuje im ono što su zbog nje učinili.” Na jednom mjestu Ivo Andrić piše:” Nekad davno napisao sam da je jedna od čovekovih slabosti njegova mala i ograničena sposobnost predviđanja, naročito kad su u pitanju ne sitne i svakodnevne, nego krupne i sudbonosne stvari. ( To ne znači da
  • 18. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 17 nije oduvek i svuda bivalo izuzetnih, velikih ljudi koji su bili sposobni da svetlošću svoga duha obasjaju uža ili šira područja budućnosti.) Ali bez obzira na tu našu ograničenu sposobnost predviđanja, i svaki od nas običnih ljudi treba da razvija i usavršava svoje umne i moralne snage i da savesno vrši svakodnevne dužnosti i poslove, kako bi mogao spreman dočekati tu teško predvidljivu budućnost i sa što više razuma, hrabrosti i ljudskog dostojanstva stati pred svaki zadatak i svako nepredviđeno iskušenje, koje ona može da donese.” Često smo primorani da se zapitamo jesu li neki od ljudi koji su bili (ili još uvijek jesu) na vodećim funkcijama u politici uopće normalni ljudi? Prema zvaničnim medicinskim statistikama poznato je da je u svakoj populaciji prisutan ogroman postotak ljudi za koje se to ne bi moglo reći. Zbog toga je neophodno obezbijediti mehanizme koji bi mogli spriječiti dolazak takvih ljudi na vlast. Ako se to ne obezbijedi, manijaci poput Hitlera, Staljina, Lenjina i mnogih drugih bit će i u buduće u mogućnosti da izazivaju katastrofe poput onih koje su takvi psihopatski bolesnici izazvali. Da je takvih bolesnih političara bilo ( a i sad ih ima) na političkoj sceni Balkana, neosporno je. Zato nije slučajno što se u ZNAKOVIMA PORED PUTA našao i ovaj odlomak: “Jeste li primetili koliko ludaka i manijaka ima oko nas? Obratite pažnju, pa ćete videti. I kod onih koje smatramo normalnim javi se povremeno blesak nekog ludila, ili nečeg što liči na ludilo, potraje duže ili kraće, pa prođe kao da nije nikad ni postojao. Ali vi posle toga znate na čemu ste i gde da svrstate toga
  • 19. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 18 čoveka. Istina, ima i takvih sa kojima se družite ili viđate godinama, a da nikad niste primetili ništa što bi moglo da liči na ludilo. To znači samo da taj nije imao prilike da se oda. Ili vi niste umeli da vidite. Jer, primetili vi to ili ne, možete slobodno uzeti kao pravilo da u svakom od ovih oko vas ima kvasac ludila, ovakvog ili onakvog, većeg ili manjeg. (Razume se da to važi i za vas, lično, u odnosu prema drugim ljudima.) Različite su i mnogobrojne sitne ili krupne vrste duševnih poremećaja od kojih ovi ljudi pate, nekad primetno, a nekad skriveno, ali mi se čini da ih ponajčešće napada i zanosi ludilo veličine, golemaštvo raznih oblika i stepena.” Analizirajući pažljivo psihološke osobine stanovništva svoje domovine, Ivo Andrić kaže: “Često mi se čini da je od svih naših ljudskih rđavih osobina najteže podnositi samovolju. Lakše se branimo od svakog drugog zla nego od nepredvidljive i neuračunljive ćudljivosti, od osećajnog i misaonog nereda sirovih i surovih ljudi. Svaki se rđav nagon pre ili posle zadovolji ili smiri, a samovolja nas prati i goni stalno, susreće gde to ne očekujemo, pogađa gde se ne nadamo, jer se ona ne zaustavlja ni pred čim. Samovoljni i osioni ljudi, kakvih u nas ima dosta, u svakom vremenu i u svima redovima, nanose društvu više štete nego pijanci, kradljivci ili ubojice. I plemenitija osećanja, kojih samovoljni ljudi nisu potpuno lišeni, unapred su otrovana i obesnažena njihovom samovoljom koja može da stvara samo nered i pustoš, u njima i oko njih.”
  • 20. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 19 I Meša Selimović je bio obdaren nekom vrstom sklonosti za analiziranje psiholoških osobina ljudi iz svog okruženja. Njegova djela su prepuna takvih analiza ili bolje rečeno, od njih se i sastoje. Citirajmo nešto od toga: ..“Imao sam jednu nepoželjnu osobinu, ni od koga nikad nisam tražio nikakvu uslugu. Mojoj nezavisnosti ljudi su postavljali razne prepreke. Namjerno ili prirodno, nevažni i zavisni ljudi uvijek nailaze na podršku jačih. Ja sam uvijek išao uspravno, ništa nisam tražio što mi normalno ne pripada, sa svakim sam razgovarao ravnopravno, ne sagibajući ni kičmu ni šiju. Primijetio sam da čovjek ne smije da bude nezavisan a još manje pametan, jer će ga snaći mnoge nevolje.. ..Ne volim ljude koji rade kod kadije. Da mu je kičma od željeza pukla bi za dva mjeseca. Njega nije trebalo ni lomiti, on se savija prije dodira. Sličan je vodi, nema svog oblika, prilagođava se sudu u koji ga uspu. Ništa mu nije gadno, ako mu je korisno, jer je imao jedan cilj u životu: da uspije.. ..Što ima više skloništa iza kojih se ljudi kriju, sve je više prostora za ljudsko zlo. Čovjek uvijek izmisli razlog izvan sebe, da bi se oslobodio od odgovornosti i krivice, što je podsticaj za zajedničku neodgovornost. Teško čovječanstvu dok je tako!.. ..Sve će proći, gospodine,- govorio je tihi Ibrahim Paro (TVRĐAVA) . Ali kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?.. ..Mislim da je naziv tačan: otpadnik, konvertit, čovjek koji je promijenio vjeru. Bili smo hrišćani, pa
  • 21. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 20 smo ostavili staru vjeru i uzeli novu, okupatorovu. Zar to nije otpadništvo? Međutim, ja sam ipak vezan za bosansko i muslimansko porijeklo i uvjeren sam da je naša složenost ( zbog dugogodišnjih tuđih navika koje smo prihvatili) zbog čudne istorije, zbog stvorenih kompleksa, zbog hiljada spletenih čvorova izuzetno bogata stvaralačkim mogućnostima. Možda su svoju prevjeru plaćali većom revnošću u novoj vjeri. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme u strahu od ma kakvog rješenja. Emocionalna pozlijeđenost može u nama okrenuti u potpuni nihilizam i cinizam ili u neutoljivu emotivnu glad ili buntovništvo, otpor, težnju za nezavisnošću svih ljudi i svih vjera, stalno osjećanje povrijeđenosti koje se nikad i ničim ne može rekompenzirati, zbog čega je čovjek stalno u stavu odbrane.” Ako pravilno shvatimo poruke pisaca zključit ćemo da su nam oni željeli savjetovati da svatko od nas prepozna kod sebe iste takve mane i da ih, u svom vlastitom interesu, pokuša bar obuzdati. Kako su ovdje citirani odlomci iz djela naših pisaca, to je očigledno da se radi o opisivanju karaktera ljudi sa našeg područja. Međutim, time se ne želi reći da su svi drugi ljudi van ovih balkanskih područja, bolji. Niti govora! Oni su samo uspjeli ( ili ih je nešto na to prisililo) da svoje takve loše osobine stave pod kontrolu, bar u onolikoj mjeri u kolikoj je to neophodno da one ne bi, u većim razmjerama,
  • 22. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 21 zagorčavale život i njima i ostalima. Što se tiče stanovništva Balkana, ono još nije dostiglo taj stepen razvoja na kojem bi moglo samo zaključiti da ga takve karakterne osobine vuku u propast, a do sada se nije našao nitko dovoljno svjestan i sposoban da stanovništvu nametne takav kodeks ponašanja u kojem bi se takve karakterne osobine okvalificirale kao loše, nepoželjne i opasne. A u interesu je svakog stanovnika Balkana da se bar nešto učini u tom smislu. Jer takva situacija kakva je sada na Balkanu, ne može odvesti narode Balkana u bolju budućnost jer ne postoje nikakvi zdravi moralni principi ( niti bilo kakvi mehanizmi) koji bi onemogućili da ljudi sa lošim psihološkim osobinama lako dolaze do najviših instanci vlasti, da se tu dugo zadržavaju i uzrokom su katastrofa koje su bile pogubne u prošlosti, koje su pogubne u sadašnjosti a bit će pogubne i u budućnosti. Sa žaljenjem se, pored svega gore rečenog, mora još konstatovati da je osnovna životna filozofija stanovnika Balkana ona koja se može iskazati rečenicom: Da komšiji crkne krava ( pa makar i moja crkla)! To je, doduše, izum neprosvijećene, primitivne sredine. Sama činjenica da je ta ideja na Balkanu još uvijek veoma prisutna, mora ozbiljne ljude navesti na razmišljanje. Znači li to da smo mi na Balkanu još uvijek prevashodno primitivna sredina? Ono što najviše užasava je činjenica da je ovakva filozofija života jednako zastupljena kod nepismenih kao i kod univerzitetskih profesora!
  • 23. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 22 I kod njemačkog naroda postoji poslovica koja kaže: Die reinste Freude ist die Schadefreude. To bi u slobodnom prevodu značilo: Najčistiji oblik radovanja je zlobno likovanje nad nevoljama onih kojima zavidimo, a što bi se moglo smatrati identičnim sa onim gore rečenim. Međutim, po stepenu razvoja koji je dostiglo njemačko društvo, mora se zaključiti da je filozofija života iskazana gornjom sentencom potisnuta i marginalizovana, te nije više u stanju da iza sebe ostavlja pustoš. Nažalost, na Balkanu je ona još uvijek u žiži života i predstavlja osnovu za građenje sopstvenog stava većine pojedinaca prema ostalim iz svog okruženja, pa i šire. Naravno, sva činjenja vođena ovom destruktivnom maksimom su krajnje destruktivna, a to vuče čitavo društvo nazad. Svaka nova, dolazeća generacija nema šta bolje da nauči od prethodne do to isto, zbog čega i ona postaje ista takva ( ili još gora), a što je izašlo na vidjelo posljednjih godina na Balkanu. Kao rezultat dugogodišnjeg prisustva ovakvog circulos vitiosus-a, očigledna je sve veća prisutnost primitivizma među svim slojevima stanovništva. A primitivizam nije nešto čime bi se neko društvo moglo ponositi. Naprotiv. Iako bi svatko iole razuman brzo i lako mogao uvidjeti negativne posljedice ovakve svoje životne filozofije ( čak i na sebe samoga), žalosno je da to ne uviđaju čak ni oni koje smatramo obrazovanima. Jer, da to uviđaju, borili bi se protiv nje, a ne bi bili njeni najdosljedniji privrženici, kao što to jesu. Pa zar nije više nego očigledno da ako mojem komšiji ne crkne krava, bit će više mlijeka i mesa za sav narod. A taj narod, ako bude bolje živio, bolje će i raditi, što će
  • 24. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 23 voditi ka bogatijem društvu i bogatijoj državi. A u bogatijoj državi bit će bolje i zdravstvo i školstvo i sudstvo i privreda i penzije i sve ostalo. A to znači da će i meni biti bolje! Zar svaka osoba ne bi trebalo da teži k tome i da radi samo ono što vodi ka takvom cilju? A naš balkanski čovjek se upravo suprotno ponaša! On ne samo da želi da komšiji crkne krava, nego će čak uraditi sve što god može da se to i desi, a ni najmanje mu neće biti žao svog truda. Pri tom mu ni u jednom trenutku neće pasti na pamet da se zapita : Šta ako takvih kao ja ima mnogo? Šta ako su svi takvi? Kud će nas to odvesti? Da li ću ja, kao jedinka, na kraju od toga svega imati korist ili štetu? Balkanski čovjek je toliko ograničen u dometu svog razmišljanja da ne može shvatiti kako su to sve naše zajedničke krave i ako sa njima ide sve dobro, onda se i mi svi možemo nadati nekom boljitku. A ako ne ide, svi možemo očekivati samo propast. Osim toga treba imati na umu da pored razočarenja, uzbuđenja i žurbe još i mržnja, zavist i pakost kvare duševnu harmoniju čovjeka i prizivaju glavobolju i bolesti svake vrste. Svi oni koji se u takvom društvu raznim kriminalnim radnjama i sitnim i krupnim pakostima obogate, bogatstvo neće moći obdržati, a pogotovo to neće poći za rukom njegovim potomcima, jer ratovi se ovdje javljaju u ciklusima a za sobom ostavljaju pustoš. Suština balkanskog mentaliteta ( koji vuče porijeklo od Dinaraca, a vidjeli smo da tih gena imaju svi stanovnici Balkana), je i veća sklonost ka usmenoj negoli pisanoj komunikaciji, što ima za posljedicu nesklonost ka čitanju knjiga. Takav epski mentalitet poštuje tuđu ličnost što ima za posljedicu
  • 25. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 24 individualnost. Međutim, ta osobina, iako se sama po sebi ne bi mogla okarakterisati kao loša, funkcioniše samo u manjim zajednicama, gdje svatko svakog zna. Kad čovjek iz takve sredine dođe u sredinu u kojoj je anoniman, on često zaboravi svaki moral jer ga tu više nije stid svojih suseljana koji ga znaju kao poštenog, moralnog čovjeka, te je sklon da radi svašta što se ne bi moglo smatrati moralnim. Sjetimo se samo onih snimaka na TV koji su prikazivali automobile sa zagrebačkom registracijom čiji su vlasnici u prikolicama, nakon pada Srpske Krajine, nemilosrdno pljačkali sve i svašta i vozili to kući u Zagreb, jer su vjerovali da ih tu nitko neće vidjeti i prepoznati. Proradili u njima “ geni primitivizma”! Osim prethodnih osobina ovom stanovništvu bi se mogla pripisati i pretencioznost, osornost i netrpeljivost. Naime, naše stanovništvo je sklono pretjerivanju i megalomaniji. Osrednjost ih ne zadovoljava i samo nešto veličanstveno ih može pokrenuti na akciju. Oni rade svoj posao nevoljno, smatrajući sebe pozvanim za lakše i bolje plaćene poslove, a često nemaju sposobnosti ni za to što rade. Kod nas bi svaki radnik htio biti direktor! Doduše, veoma često se mogu naći primjeri da netko bez stvarnih zasluga i sposobnosti zauzima visok položaj, što je “dalo pravo” i onima drugima da smatraju kako im takvo mjesto pripada. Tome je naročito doprinijela skoro pedesetogodišnja politika negativne kadrovske selekcije i mogućnost da bravar bude šef države, a nesvršeni učitelj glavni ideolog i teoretičar tog političkog sistema.
  • 26. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 25 Također postoji sklonost ka kompliciranju jednostavnih stvari ( Što bi jednostavno kad može komplikovano?), kao i težnja ka “prepričavanju Markovih konaka” umjesto konkretnog rada. Jedna od velikih mana dinarskog mentaliteta je sklonost da se marginalne razlike pretvaraju u provalije, neznatno razilaženje u mišljenju izaziva trajno neprijateljstvo. Kao da dvoje ne mogu imati različite ukuse, različite političke orijentacije a biti dobri prijatelji ili se bar uvažavati. Valjda je to razlog što Slaveni doživljavaju Zapad kao emocionalnu pustinju, a Zapad Slavene kao ljude koji se pretjerano uzbuđuju nizašto, što se može ilustrovati slijedećom anegdotom: “Zašto Srbin poteže revolver ako mu netko kaže da je magarac?”- pitao Englez nekog našeg čovjeka. “Pa zar je mogao drugačije da reaguje?”- začudi se on. “Mogao je, ako se razmišlja ovako: Prvo, tko je on da sudi o tome? Drugo: možda je čovjek u pravu.”-posavjetuje Englez. Drugim riječima moglo bi se reći da je narod bez tolerancije i trpeljivosti zbirka ostračćenih i međusobno nepomirljivo sukobljenih pojedinaca. Javne i privatne diskusije se pretvaraju u lični obračun, drski i grlati odnose pobjede, a čak ih ni javno mnijenje ne osuđuje. Naširoko se primjenjuje ona narodna utuk na utuk , ne odgovara se argumentom na argument, nego se ide na čovjeka ( čak i toljagom, kamenom, revolverom) a pogotovo blaćenjem i omalovažavanjem. Postoji opća nestrpljivost da se sasluša drugoga. Kultura govora ( i općenito kultura) zahtijeva da se sasluša drugi, da mu se ne upada u riječ, da se tek poslije pauze i
  • 27. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 26 razmišljanja odgovori, poštujući sagovornika i njegove argumente. S obzirom na sve ovo gore navedeno, zar može neki od naroda Balkana tvrditi da nema takve manire i dinarske gene? Ako ipak tvrdi, molim da iznese protivargumente ( ako ih ima). Citirajmo ponovo Andrića:”I kad ljude grdimo sa puno razloga, ne smemo izgubiti osećanje mere i granice. Stvarajte i utvrđujte nove mere, ali ne prezirite stare i ne razarajte ih bez potrebe, jer na njima često počinju nove.” Pritajena ili otvorena mržnja prema istaknutim ličnostima nije specifičnost samo našeg stanovništva ( iako je veoma istaknuta crta našeg balkanskog mentaliteta), niti je vezana isključivo za samoupravni socijalizam ( mada se tamo uzdigla do nivoa osnovne filozofije života). Ovaj “manir” je poguban za svako društvo u kojem eskalira, pa bi ga trebalo držati pod kontrolom. U tom cilju bi roditelji trebali svojoj djeci već u osnovnoj školi savjetovati: “Nemojte mrziti druge iz razreda što bolje od vas sastavljaju pismene radove ili što bolje znaju matematiku. Možda će oni jednog dana izmisliti lijek koji će vama spasiti život. U svakom slučaju veća je vjerovatnoća da će to učiniti oni, negoli oni koji ne znaju ni matematiku ni svoj materinji jezik.” Nažalost, samoupravni socijalizam je potencirao tu osobinu kod masa. Osnovni razlog za to je bio harizmatski vođa koji nije trpio oko sebe pametne i karakterne ljude. To se prenijelo na sve spratove hijerarhijske piramide, uključujući i prizemlje. Zbog toga je samoupravni socijalizam iza sebe ostavio kadrovsku pustoš, koja nas je dovela u
  • 28. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 27 ovako tešku situaciju, a njene posljedice se ne mogu popraviti desetljećima, tj. baš toliko dugo koliko su trajali i uzroci. Samoupravni socijalizam je nalagao uniformnost mišljenja, njegovane stereotipe. Pametni i kritični umovi bili su prisiljeni da se brane ćutanjem. U protivnom, izmislili bi im se grijesi i bili bi osuđeni na “lomaču” . To je hranilo zadovoljstvom prazne duše socijalista- naći neku izmišljenu manu u velikom čovjeku i time utješiti sebe u svom osjećaju inferiornosti. Međutim, bez velikih umova i jakih karaktera, nema progresa. Netko čak reče: Da bi se imala domovina, treba imati jak karakter. Utoliko je jedno društvo stvaralačkije, ukoliko podstiče i nagrađuje inventivnost, pamet i karakter, a suzbija i kažnjava lijenost, glupost i beskarakternost. Svi veliki narodi, oni koji su dali doprinos razvoju civilizacije, znali su to. S obzirom kako se radilo kod nas zadnjih pedesetak godina ( a i dalje se u tom pogledu radi isto), zar smo mogli proći bolje i zar se imamo čemu nadati? Prosječan čovjek zato teži uravnilovci. On u hijerarhiji vrijednosti vidi sopstvenu smrt jer uspostavljanje hijerarhije vrijednosti svodi svakog prosječnog ( i ispodprosječnog) na njegove skromne “dimenzije”, oduzima mu pravo na neodgovornost i na slobodu u razaranju. Također, uspostavljanje hijerarhije vrijednosti otvara polje individualnom stvaralaštvu što omogućuje formiranje duhovne elite- karijatide hrama kulture čiji portal nije ništa drugo do lice moderne civilizacije kojoj i mi pripadamo.
  • 29. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 28 Nipošto se ne smije zaboraviti da bez velikih ljudi, bez podsticanja izuzetno sposobnih nema napretka i da se njihovim sputavanjem dolazi do toga da neznalice odlučuju o važnim stvarima i da će od toga svima biti gore. U svjetlu toga, neka se svaki stanovnik Balkana upita koliki je njegov vlastiti doprinos ovom kaosu u koji smo dospjeli. U tom pogledu su nevini samo oni koji su bili digli svoj glas oprotiv takvih nakaznih filozofija života i zbog toga, na razne načine, stradali. Svi ostali su sukrivci jer su ćutali a time takve pojave odobravali. Sad uživaju u plodovima takvog svog (ne)djelovanja. Kod balkanskog stanovništvo primjetljiva je još jedna opasna osobina primitivizma koja se ogleda u omalovažavanju žena.Većina balkanskih muškaraca iz straha da žene ne ugroze njihovu ( bijednu) poziciju, sa svim svojim kompleksima, frustracijama i primitivizmom, svaki pokušaj žene da bude ravnopravna sa muškarcem, automatski proglašavaju feminističkim pokretom. Međutim, žene ne žele da prevaziđu muškarce i da budu iznad njih, već samo žele da stoje sa njima rame uz rame i da participiraju u svemu, čak i u politici gdje se donose sudbonosne odluke po pitanju sudbine čitavog naroda, a gdje se muškarci nisu baš pokazali razboritima i uspješnima. Pogotovo ne ovi na Balkanu. Pri tom je interesantno da su u tom pogledu najugroženije one žene za koje se posumnja da su pametne. Njih treba još i uništiti! Naravno, objašnjenje za to leži u podsvjesnom priznanju Balkanca da je on u stvari minoran, a želi da bude superioran. Tu njegovu navodnu superiornost može da ugrozi i samo jedna pametna žena! Zato se svaki
  • 30. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 29 Balkanac sa toliko strasti ostrvi na takvu ženu, ma gdje da se ona pojavi, a naročito ako se pojavi u blizini njegovog radnog mjesta! U tom pogledu su isti gotovo svi muškarci sa ovog područja bez obzira na formalno obrazovanje. I ova osobina nije specijalnost Balkana već ostatak primitivizma. Jednom prilikom je američka glumica Barbara Strejsend izjavila: “ Postoji potreba omalovažavanja uspješne žene.” Vjetovatno to nije rekla bez razloga, već je to osjetila na vlastitoj koži. Međutim, u američkom društvu se , izgleda, uspješno nose sa ovakvim ostatkom primitivizma što se može zaključiti po broju uspješnih žena u američkom društvu. A slobodnih strelaca sa osobinama primitivizma svakako da i tamo ima i uvijek će ih biti. Samo, njihov uticaj je ipak pod kontrolom. Za našu sredinu se to ne bi moglo reći. Kod nas upravo takvi kolo vode! Velika je šteta što se sposobnosti žena još nikad nisu znatnije cijenile i koristile na ovom području. Možda je baš to razlog što je situacija na Balkanu još uvijek takva kakva jeste. Možda je baš zbog toga stanovništvo u nedozvoljivim razmjerama obrazovno zapušteno. Možda je baš to razlog što se ratovi na ovom području javljaju tako često. Jedno je sigurno: žene u tome nisu imale nikakvog udjela jer su odlučujuću riječ, do sada, na ovom području uvijek i jedino imali muškarci!. Pogledajmo do čega je to dovelo. Zato imamo pravo da kažemo: Da su u svemu tome bar nekakvog udjela imale žene, sigurno je da ne bi bilo sve tako crno kao što jeste. Ovu tvrdnju je teško
  • 31. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 30 argumentovano opovrći! Nju balkanski muškarci opovrgavaju jedino galamom i nasiljem. U toku ovog rata izašla je na vidjelo još jedna, neobjašnjiva karakteristika balkanskog stanovništva, a to je: opća destruktivnost. Ne ogleda se to samo u strasti za rušenjem neprijateljiskih kuća, već svega što se može smatrati tekovinom civilizacije, uključujući tu i ono što je njima samima neophodno za koliko- toliko normalan život. Sa stanovišta zdravog razuma, ova pojava je potpuno neobjašnjiva i jedino prihvatljivo objašnjenje bi bilo: silazak sa uma takvih pojedinaca! Navedimo samo jedan takav drastičan primjer: Željeznica Republike Srpske je čitavo vrijeme rata gotovo besplatno prevozila narod. Zaposleni na Željeznici ili nisu primali nikakvu naknadu za svoj rad ili je ona bila simbolična samo da se ne bi moglo reći da baš ništa ne primaju. Za uzvrat, od svog naroda, bili su nagrađeni nečuvenim vandalizmom nad objektima i sredstvima za rad svog preduzeća. Svi vagoni koji su saobraćali za vrijeme rata, potpuno su demolirani i uništeni, tako da su se i po zimi putnici morali voziti vagonima bez prozora i vrata, sa izrezanim meblom na sjedištima. Kad se rat završio, odgovorni u ŽTP-u su pomislili da je doba ludila prošlo i nabavili su polovne vagone u inostranstvu, kako bi i naše stanovništvo moglo da se vozi u prevoznom sredstvu dostojnom čovjeka, a ne u vagonima koji više ni stoci ne bi odgovarali. Međutim, slijedilo je veliko razočarenje: u veoma kratkom roku, i ovi vagoni su doživjeli istu sudbinu! Ne možemo a da se ne zapitamo akvi i koji ljudi su se vozili u tim vagonima u inostranstvu kad su vagoni mogli poslije višegodišnje upotrebe
  • 32. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 31 još biti prodati kao polovni, u izvanrednom stanju, a koji i kakvi se to ljudi voze u našim vagonima, koji nakon upotrebe u toku istog perioda, mogu samo završiti na otpadu? Šta reći o kulturi jednih i drugih i kako se ne upitati: Zaboga, tko sve ne spada u ljude? Pa zar takvi ljudi uopće zaslužuju da imaju prevozno sredstvo? Izgleda da ih je trebalo ostaviti da idu pješice ili na konju kao u srednjem vijeku, kad im progres i civilizacija ne odgovaraju. Takvi nisu ništa bolje ni zaslužili. Jedino je šteta ( i nepravda) što ono malo normalnih i kulturnih ljudi mora da trpi posljedice pameti i rada tih divljaka, koji se ni sa stokom ne bi mogli uporediti, a da se pri tom stoka ne povrijedi! Kako mi onda da ne budemo siromašno društvo? Većinu balkanskih stanovnika krasi još jedna čudna karakteristika za koju nisam sigurna da li je naslijeđena ili stečena. Radi se o nevjerovatnoj sklonosti ka primanju mita, korupciji i mogućnosti da se narod lako potkupi za male pare. Možda je ta sklonost ostala iz doba Turske Carevine jer je ta država sva bila zasnovana na tome, ali ti maniri su bili preuzeti i od strane komunista, i rekla bih tamo još usavršeni. Kao takvi imaju prođu i danas, a pogubni su za sudbinu i države i naroda. Zbog toga su, možda, sve dosadašnje države i propale jer je to krajnje nezdrava osnova na kojoj počiva neka država. Upravo bi na ovom mjestu bilo korisno opisati metod kojim su Švajcarci, još u l6. stoljeću oslobodili svoju vlast mita i korupcije. Na zidu gradske vjećnice u Bazelu postoji freska iz tog doba koja predstavlja detalj iz jedne perzijske legende. Na fresci je predstavljen tron na kom sjedi glavni sudija
  • 33. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 32 a tron je presvužen kožom prethodnog sudije, njegovog oca, koji je po nalogu kralja smaknut zbog primanja mita, a njegovom kožom je presvučen tron na kom će sjediti sve buduće sudije! Okrutno, zar ne? Svakako neprimjereno današnjem dobu, ali se ne može osporiti efikasnost! Međutim, nešto drugo sam htjela ovim da kažem: Nije čudo što narod koji se još od tada beskompromisno bori protiv mita i korupcije ima danas tako uspješnu državu, kao što nije ni čudo što narod koji još ni danas nije stavio na dnevni red pitanje borbe protiv te nemani, ni danas nema ništa što bi iole moglo da liči na pravu državu! U današnje vrijeme, kad se tek učimo višestranačju na Balkanu, primjetno je da političari drže svoje glasače za veoma glupe i kao takve uspiju jeftino da ih kupe. Najinteresantnije u svemu tome je što ih kupuju za njihov sopstveni novac! Naime, penzionerima se dugo vremena ne isplaćuju penzije, a zatim im se takve obezvređene isplate pred same izbore, čime političari namjeravaju kupiti njihove glasove. Šta reći za one glasače kod kojih to uspijeva? Mnogo sam razmišljala o poplavi kiča na Balkanu. Nisam bila sigurna da li i sklonost ka kiču treba pripisati lošim psihološkim osobinama balkanskog stanovništva ili uslovima života u kojima su se ti narodi našli. Bilo kako bilo, potrebno je nešto reći i o ovom fenomenu, iako nisam posve sigurna da li baš na ovom mjestu. Kič je pseudoumjetnost i za njegovu pojavu i procvat potrebni su slijedeći uslovi:
  • 34. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 33 -opća degradacija društva, -materijalni siromaštvo -marginalizacija pravih vrijednosti od strane vlasti pa i društva u cjelini, -destimulacija obrazovanih ljudi da se bave kulturnim djelatnostima jer se od tog posla ne može živjeti, -zatvaranje društva u sebe i njegova izolacija. To sve stvara plodno tlo za bujanje korova zvanog kič. U tom smislu kič je parazitska pojava protiv koje se veoma teško boriti, kad se jednom ukorijeni. Potpuno istrebljenje kiča je nemoguće, ali je veoma teško i njegivo svođenje u podnošljive granice kad mu se dozvoli da uđe u svaku poru života. Jedini način borbe je razvijanje osjećaja naroda za prave vrijednosti i veća ulaganja u istinsku kulturu, te nametanje te istinske kulture stanovništvu što je moguće jedino sistematskim i adekvatnim obrazovanjem i prosvjećivanjem. Kič se baš zato i javio što nije postojalo pravilo vrednovanja istinskih vrijednosti, pa su one marginalizovane. U tom vakuumu pojavio se kič kao nadomjestak, surogat istinske kulture zbog stagnacije u razvoju pravih vrijrdnosti. Kič je ekvivalent duhovne propasti jednog društva, a količina kiča je direktno srazmjerna dubini posrtanja tog društva. Kad bi se sad odjednom i uspjeli ukloniti svi oni uslovi koji su doveli do pojave kiča, žilavog kiča će se i dalje biti teško osloboditi jer u pozadini stoje velike materijalne koristi koje pojedinci izvlače plasirajući narodu kič i gurajući ga tako sve dublje i dublje u
  • 35. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 34 glib. Svaka kultura koja se zatvori sama u sebe i prestaje da saobraća sa svjetskom kulturom, mora postati žrtvom kiča jer praznine koje tim zatvaranjem nastaju, popunjavaju se kičem u nedostatku dovoljno vlastitih pravih vrijednosti. Jer, kič je nastao iz potrebe da se uljepša sumorna stvarnost u uslovima bijede i izolacije i svega što nosi loša situacija, ali on nije adekvatan nadomjestak za ono što nedostaje, već predstavlja jednu plitku obmanu i kamuflažu koja ima prođu samo kod onih ljudi čije obrazovanje i svijest nisu na zavidnom nivou Ali, ako takvo stanje predugo potraje, sve veći je broj žrtava kiča, pa i među onima koji nisu na tom nivou, ali ih dugo trajanje takve situacije prisililo na takvo srozavanje. Ako se takvi uslovi predugo održavaju, prijeti opasnost da kompletno društvo postane žrtva kiča, tj. pseudokulture. A ako neki narod, umjesto kulture i umjetnosti ima pseudokulturu i pseudoumjetnost kao svoju duhovnu odrednicu, onda je to i pseudonarod.. Prema izjavi Danila Kiša, poznatog jugoslavenskog književnika, koju je dao u jednom intervjuu 1973. godine, pojava kiča je usko vezana sa pojavom nacionalizma. Nije čudo što je to on baš tada izjavio, s obzirom da se već tada na našim prostorima počeo osjećati zadah kiča i nacionalizma, na što je veliki pisac pokušao da upozori. Svaka navodna kultura koja se zatvori sama u sebe je nedostatna i plodno tlo je za pojavu kiča. Zato nije čudno što se u jednom od brojeva zagrebačkog GLOBUS-a, mogla pročitati izjava kolumniste Zvonimira Berkovića, koji kaže “ Franjo Tuđman je vjerovatno jedan od najvećih
  • 36. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 35 proizvođača kiča na svijetu.” Nije onda ni čudo što ga hrvatska štampa naziva operetni vrhovnik!A bio je istovremeno možda i najveći proizvođač nacionalizma na svijetu, što potvrđuje ispravnost tvrdnje Danila Kiša. Kič se ne javlja samo u muzici ( iako je tu najočigledniji) već u svim ostalim oblastima života uključujući tu politiku i historiju.” Historija koja je pretvorena u mit ili kič ne može biti nikome učiteljicom života, pa ni Srbima i Hrvatima. Nije Broz sam kriv što je toliko dugo ostao na vlasti nego i narod koji ga je podržavao, za što nije kriva samo moć tog naroda nego i njegova slabost.”- kaže Predrag Matvejević. Zato kič treba na vrijeme preduhitriti i spriječiti inače će pojedinci i društvo postati njegovom žrtvom, što podrazumijeva da se samo istinskom kulturom i istinskom umjetnošću može pobijediti kič. Ostalo je sve prazna priča. Osnovne karakteristike kiča u muzici su: nespretno miješanje stilova, naglasak na izazivanju nekih trenutnih i plitkih pobuda, poziv na mržnju, osvetu i proklinjanje, upotreba ne više od polovice oktave muzičke ljestvice, naivan sadržaj bez ikakvih poruka i dubljih emocionalnih pobuda i sl. Ili, općenito: takva muzika ne može izazvati ništa pozitivno u emocijama i razmišljanjima svojih slušalaca, već samo primitivizam, destrukciju i sl., za razliku od pravih umjetničkih djela koja kod posmatrača izazivaju pozitivne emocije i pobuđuju na stvaralaštvo. Iako će na prvi pogled zvučati čudno, treba reći da se psihologija, ili bolje rečeno psihijatrija,
  • 37. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 36 bavi i problemom zaraćenih naroda. Postoje i stručnjaci za ovu oblast među kojima treba spomenuti dr Vamika Volkana, profesora psihijatrije na sveučilištu u Virdžiniji, porijeklom ciparskog Turčina. On se specijalizirao za konflikte između etničkih grupa i u tom cilju je formirao multidisciplinarni tim koji se sastoji od psihoanalitičara, psihijatara, psihologa, historičara, politologa i bivših diplomata. Oni svi zajedno izučavaju psihologiju velikih grupa, odnosno njihove konflikte. Rezultatima ovakvih istraživanja koristi se i američka vlada. Da se posveti ovim izučavanjima, dr Vamika je podstakla činjenica da psihologija identiteta naroda predstavlja veliku nevidljivu silu koja se upliće u svaki segment života- od ekonomije do pravnih pitanja i uzrok je iracionalnim odlukama- što je on primijetio u svojoj domovini. Dr Volkan kaže da se uglavnom radi o sukobima među susjedima i da zajednice mnogo lakše se oporave od drastičnih gubitaka koji su uzrokovani elementarnim nepogodama negoli od trauma koje im je prouzročio susjed. On smatra da sukob na Balkanu obično proističe iz sukoba među susjedima koji su se borili oko zemlje. Oni koji zakopavaju svoje mrtve na nekom mjestu, polažu pravo na tu zemlju. Ali, problem nastaje kad dvije grupe zakopavaju svoje mrtve na istoj zemlji. U takvim konfliktnim situacijama čovjek se želi sakriti pod svoj etnički šator, a to znači da mora biti siguran gdje mu je mjesto. To je često veoma teško utvrditi, pa su zbog toga i male razlike veoma značajne, što identitet grupe ne može dopustiti, pa zdušno radi na uvećavanju tih razlika. Zbog toga su isfabrikovani razni jezici na
  • 38. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 37 Balkanu, a ni jedan stranac ne može uočiti razliku između srpskog, hrvatskog i bošnjačkog. I ne samo stranac. A te razlike se baš iz gore navedenih razloga potenciraju. Ako je granica nejasna, dolazi do konflikta. Etnički sukobi se obično javljaju u onim sredinama gdje je borba za zemlju još uvijek značajna jer zemlja još uvijek predstavlja simbol moći i ugleda. U civiliziranijim sredinama je zemlja kao takva izgubila značaj jer se moć i ugled može ostvariti na mnogo drugih, efikasnijih načina, te je ta glad za zemljom manje uočljiva, a samim tim i etnički sukobi s e rjeđe dešavaju. Za međuetničke sukobe je karakteristično da se oni ciklički javljaju, zamru pa se pojave. Poslije konflikta uvijek mora proši neki period potreban da strane oplaču svoje gubitke. Traume koje strane nose su snažan osjećaj. On uključuje nesvjesne procese, tako da i slijedeće generacije upadaju u zamku nezavršenog posla.. Jedna od veoma loših i kontraproduktivnih karakteristika ljudi sa ovih prostora je velika sklonost ka laganju. Naravno, ne može se tvrditi da su svi skloni tome, ali se stiče utisak da nedopustivo velik procenat stanovništva jeste sklon laganju. Možda je takvim sklonostima doprinijela činjenica što je komunističkli politički sistem sav bio zasnovan na lažima pa je upravo takve osobe izbacio na površinu zbog čega se može steći utisak da je dominantna osobina balkanskog stanovništva- lažljivost. Recimo nešto više o tome. Psihoterapeut Brad Blanton u svojoj knjizi ISKRENOST BEZ REZERVE poručuje: laganje je loše po vaše zdravlje, istina može da bude lijek. On
  • 39. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 38 predlaže terapiju istinom, s obzirom da laž ostavlja posljedice i na fizičko zdravlje. Mnogi čiraši, osobe koje pate od nesanice ili imaju tegobe sa debelim crijevom uopće ne pomišljaju da su uzroci tih smetnji mnoštvo malih laži kojima se svakodnevno služe. Ljudi nisu svjesni toga da ih laži koštaju mnogo više nego što uopće mogu pomisliti. Međutim, dr Jovan Marić, šef Katedre za psihijatriju Medicinskog fakulteta u Beogradu smatra da ipak postoji jedna prilika kad je bolje slagati nego reći istinu. To je kad se procijeni da bi istina dramatično pokvarila odnose jer druga strana nije dovoljno zrela da prihvati istinu. U svakom drugom slučaju je ipak bolje reći istinu. Općoj poplavi laži i laganja doprinose pojedini politički sistemi. Nakon tridesetogodišnjeg iskustva vezanog za samoupravljanje koje je bilo prepuno dvoličnosti, licemjerja i zamjene teza, mnogi pojedinci su shvatili da u takvom sistemu prolazi samo laž, tj. da je laž jedino što se može dobro unovčiti. Zbog toga su generacije i generacije, živeći u takvom ambijentu, odmalena shvatile da se treba ponašati licemjerno. U nekim krajevima se licemjerno ponašanje podržava još i od strane religijskih službenika, pa se jedan normalan čovjek ne može uopće snaći u takvoj sredini. Neki psihijatri su pokušavali da ukažu na to da samoupravljanje kvari međuljudske odnose ( pomoću ove ideologije lako su se pljačkale široke narodne mase od strane kriminaliziranih političara lojalnih režimu) jer laž dominira na sastancima i zborovima, ali su zbog toga često imali neprilika, a naučna istraživanja vezana za ove sociopatološke pojave su im bila zabranjena. Također nisu smjeli
  • 40. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 39 ništa reći ni vezano za uticaj jezuitizma koji se plasirao preko oltara, a suština mu je također bilo licemjerje. Inače, psihijatrija razlikuje dva nivoa lažljivosti: patološku lažljivost ( poznatu kao sindrom Minhauzen) i običnu lažljivost. Prva se smatra bolešću a druga defektom moralnosti. Očigledno da se u gornjem tekstu radi o ovoj drugoj. Ipak, bez obzira na materijalne i društvene koristi koje su pojedinci sticali laganjem, mora se priznati da život zasnovan na lažima ne može biti lijep. Brzo počinju nesanice, košmarni snovi, preznojavanja i drugi neprijatni simptomi. Jer, teško je živjeti na dva kolosjeka i kontrolisati oba. Neminovno se mora desiti greška koja će učiniti da se lažov zaplete kao pile u kučine, a tada slijedi suočenje sa istinom. Svaki potencijalni lažov bi se morao upitati: Jesam li spreman na to? U tom smislu vrlo je ilustrativan slijedeći primjer: Prilikom pobjede na nekom takmičenju sportiskinji Jasni Šekarić su čestitali na pobjedi svi prisutni osim ekipe Republike Hrvatske. Povodom toga Jasna je izjavila: “ Stalno su motrili na njih i zato sve razumijem. Mi smo mirni i opušteni, oni opterećeni. Ali, to je ipak njihov problem.” Zaista je teško onima koji moraju da lažu ne samo ono što kažu već i ono što osjećaju. Tako smo stigli do pitanja morala. Moral Šta je zapravo moral? Definicija kaže: Moral je skup pravila nekog određenog društva o sadržaju i načinu međusobnih odnosa ljudi i ljudskih zajednica.
  • 41. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 40 Moralnost znači: ispravnost, poštenje, čestitost, krepost, vrlinu i etiku uopće. Pod etikom se podrazumijeva nauka o moralu koja vrši vrijednosnu procjenu i ukazuje na prave i istinske vrijednosti. U kontekstu gore rečenog, ako se osvrnemo oko sebe, nakon skoro pedeset godina ignorisanja svega onoga što se podrazumijeva pod etikom i nakon ovog posljednjeg rata, opravdano se pitamo: Je li igdje još išta ostalo od onoga što se podrazumijeva pod moralom? Sa žaljenjem moramo konstatovati da su u današnjim državama na Balkanu potpuno poremećeni svi sistemi vrijednosti potencirani etikom i moralom i da moral koji dolazi od strane organizovanog društva ne postoji. A kako bi i postojao kad uopće ne postoji ni organizivano društvo? Ovo što se trenutno ima na Balkanu je haos do haosa! Zar se organizovanim i moralnim društvima mogu nazvati društva u kojima ne funkcioniše ni policija, ni sudstvo, ni školostvo, ni zdravstvo, ni privreda, a na cijeni su, umjesto rada i stvaralaštva, kriminal, pljačka vlastitog naroda, šuplje ideologije, religijska diskriminacija, laži, prevare i obmane svake vrste i sve što je tome slično. Zbog toga, nakon toliko godina proživljenih u takvom okruženju bez morala, samo su izrazito čvrsti, savjesni i dobronamjerni ljudi ostali moralni. Naime, u tom periodu su srušene sve istinske moralne norme, a nametnute neke nove, koje bi po etičkom kriteriju prije mogle da se nazovu amoralom nego moralom. A društvo bez morala je dekadentno i ono ne samo da ne može naprijed nego ne može ni opstati. Ovakva situacija u postkomunističkom vremenu je stvorila prostor teolozima da nametnu
  • 42. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 41 tezu kako je socijalistički poredak odbacio crkvu i njene moralne norme, a da pri tom nije obezbijedio nekog novog čuvara morala To i jeste i nije tačno. Da socijalistički režim nije obezbijedio čuvara morala, to je tačno. A kako je i mogao kad socijalistički poredak ne zagovara pravnu državu, ljudska prava i sl., što u stvari jedino može da uspostavi pravi istinski moral? Nasuprot tome, socijalističko- komunistička ideologija favorizuje politički voluntarizam, licemjerje, laž, privredni kriminal i sl. Što se tiče moralnih normi koje navodno uspostavlja i čuva religija, one su vrlo diskutabilne. U vrijeme kad su nastajale današnje religije nije bilo pravnih država i međunarodnih organizacija pa su bili dobro došli bilo kakvi opći propisi koji bi uveli bar malo reda u tadašnje haotične uslove života. Možda su neki od tih propisa i mogli donekle zadovoljiti u to doba. Međutim, sasvim je deplasirano tvrditi da su sve moralne norme koje propisuju religije nastale prije hiljadu i više godina primjerene potrebama današnjeg čovjeka ili društva u cjelini. Naime, neke religije favorizuju kao ideal i takve vrline koje u sebi nemaju ništa ljudskog. One traže potpuno predavanje bogu, napuštanje društva, svojine pa i porodice i zahtijevaju krajnju uzdržanost i asketizam, te sa prezirom gledaju na stvarne ljudske vrline. Jasno je da se religiozni moral zasniva na ideji boga, ali kad bi taj i takav bog služio kao uzor moralnog ponašanja (a morao bi), onda bi čovjek morao biti okrutan, prevrtljiv, hirovit, ne bi mogao da istinski voli ( jer njegov bog svoju ljubav u trenu pretvara u mržnju), a natprirodne vrline bi se zasnivale na zanesenosti i zabludi. Posmatrajući protivrječni lik i
  • 43. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 42 isto takvo ponašanje kršćanskog boga, nijedan pravi kršćanin ne bi mogao imati one moralne dosljednosti i ustaljenosti bez kojih je nemoguće govoriti o moralu i njegovoj koristi za ljude. Štaviše, religiozni moral ima pogubne posljedice za društvo. Svugdje gdje on vlada iz temelja se ruše moralna shvatanja: ljudi se mrze umjesto da žive u ljubavi; u stalnom su sukobu umjesto da pomažu jedni drugima; oni se ubijaju i progone, preziru i uništavaju; najmanja razlika u njihovim religijskim učenjima (sekte) čini ih netrpeljivim neprijateljima. Dakle, neredi, nesloga, mržnja i nesreća obilježavaju puteve religioznog morala! Uprkos nekorisnom i izopačenom moralu kojemu religije uči ljude, njegove pristalice se usuđuju da kažu da bez religije ne bi bilo morala. Ali šta uopće znači biti moralan, npr., u kršćanskom smislu? To znači neprekidno se moliti, posjećivati crkve, kajati se, uzdržavati se od zadovoljstva, živjeti u pobožnosti i povučenosti. Kakvo dobro može proizaći za društvo iz ovakvih djelatnosti ? Ako ovakav moral vodi vjernike u nebo, on je na zemlji veoma nekoristan. Treba razlikovati religiozni moral od političkog. Prvi stvara svece a drugi korisne građane. Jedan stvara ljude nekorisne ili čak štetne po društvo, a drugi treba da stvara korisne i aktivne članove društva koji su u stanju da ispunjavaju zadatke muža, oca, prijatelja, druga, građanina. Ništa nije bolja situacija kad je u pitanju doprinos moralu od strane islama. Zar je moralno prisiljavati pripadnike drugih religija na prihvatanje islama koji im ne odgovara? Zar je moral prisiljavati
  • 44. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 43 svoje sljedbenike da se u svakom trenutku ( tj. kad god nekom nesavjesnom i vlastoljubivom moćniku padne na pamet) fizički žrtvuju za Alaha ? Kamo to može drugdje odvesti osim u rat? A rat je, ipak, najgora moguća pojava. Religije su razorile ljudski razum i moralan život, iskvarile politiku ( dajući joj neograničenu moć), izazivale ratove, unijele nemir u čovjeka, rasprostrle zlo i patnju, neznanje i glupost, a traže od nas da im priznamo njihove navodne zasluge! Umjesto nezasluženog priznanja, ograničimo im uticaj. U tu svrhu treba favorizirati prosvjećivanje, uništiti neznanje koje vodi u zablude. U doba prosvjetiteljstva često se govorilo: Znanje će zauvijek satrti čudovište koje je rodio mrak ljudske duše i uma, ono će raskinuti okove kojima je zlo okovalo čovjeka. U nekim sredinama se to desilo, ali u nekima još nije. Zato se ipak mora reći da je priroda ta ( a ne religija i njen smušeni bog) koja upućuje ljude da budu moralni. Nije potrebna nikakva božja intervencija da bi čovjek shvatio da je nepravda predmet prezira i nesreće, da ljudi treba da se pomažu, da zlo škodi i donosi propast svima, da dobro uživa opće priznanje. To sve proističe iz iskustva. Religija ( i svaka dogma, općenito) ne razara samo moral. Ona isto tako doprinosi i neprocjenjive štete istinskoj politici, ona izopačava njena načela, nepovratno odbacuje sigurnost, slobodu pravdu, unosi u politiku hir i samovolju. Ona štiti tiranine i voluntariste i dozvoljava njihovu neodgovornost i svirepost. Dovoljno je pogledati kakva je situacija u
  • 45. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 44 državama u kojima civilna vlast nije odvojena od religijske. To su sve islamske zemlje osim Turske. Ni u jednoj od tih zemalja kršćanska manjinska zajednica ne živi na civiliziran način, pa čak ni muslimanska koja je većinska. Nasuprot tome, u kršćanskim državama ( u kojima je crkva odvojena od države) islamske manjinske vjerske zajednice žive na civiliziran način, kao što skoro reče ser Alfred Šerman, bivši savjetnik Margaret Tačer. On je također konstatovao da muslimani nisu bili diskriminisani ni u jednoj Jugoslaviji, a Srbi i Hrvati jesu u Otomanskoj Carevini, zbog čega je strah ovih drugih od ponovnog uspostavljanja takve države sasvim opravdan. Jasno je da amoralni ljudi na vlasti služe negativnim primjerom svojem narodu u pogledu morala. Zato narod sam mora spriječiti da mu na vlasti budu amoralni ljudi, a to može jedino ako je potpuno svjestan svog prava, svoje mogućnosti i svoje obaveze da to učini. Pri tom mora biti svjestan toga da će jedino smjenjiva vlast koja se neprestano podvrgava procjeni svoje (ne)uspješnoasti biti, kroz to, prisiljena da bude moralna. Kao takva, jedino će ona moći obezbjeđivati uslove u kojima će narod morati biti moralan. Ne može se očekivati da se narod ponaša po onoj popovskoj: “Nemojte vi raditi što mi radimo, već vi radite što vam mi kažemo.” Tako su se ponašali i komunisti, a i sad je još tako jer se tog sindroma komunizma još dugo nećemo osloboditi. U takvoj situaciji onaj tko je to htio poslušati bio je moralan, a onaj koji se ugledao na vlastodršce, bio je nemoralan. Pri tom je ovaj drugi, nažalost, bolje prolazio. To je dovelo do potpunog
  • 46. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 45 kraha morala! Do sad, na balkanskim prostorima vaspitanje i moral nisu uopće zanimali vlast. Ona je konstantno pokazivala najdublju ravnodušnost prema najbitnijem faktoru koji doprinosi sreći naroda i države. Moral može da uspostavi samo pravna država, a održavati ga može svjestan narod kroz pravilno shvatanje i korištenje svojih demokratskih prava, onemogućujući tako da se na vlasti dugo održavaju amoralni političari koji sigurno vode državu i narod u neku novu propast. Sama pomisao na mogućnost smjenjivanja, natjerat će političara da bude moralan i efikasan 4.3. Porodični raspored (Family Constelation Berta Hellingera) SINDROM KONVERTIZMA U SVJETLU PORODIČNOG RASPOREDA Uvod Svaki čovjek je dio porodice u kojoj cjelokupan život čini odnos između njenih članova. Taj odnos je zavisan od dinamike unutar porodice, a on je temelj iz kojeg izlaze sva dešavanja u našem životu. Zbog toga mnogi koji to shvate, traže stručnu pomoć da bi poboljšali te odnose. Takvu pomoć pružaju stručnjaci za psihoanalizu ili općenito stručnjaci za psihologiju.
  • 47. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 46 Na osnovu ideje da je familija jedna interaktivna jedinica na koju utiču prošle generacije i na osnovu principa da je cijelo veće nego suma njegovih sastavnih dijelova, temelji se porodična terapija. Njen razvoj su trasirali Bowen, Satir, Minuchin, MRI grupa i Milan grupa. Ranih 60-tih godina Virginia Satir je uočila da simptomi koji se prepoznaju kod jednog člana familije imaju ulogu u balansu sistema, a sistem ima ulogu u održavanju tih simptoma, na osnovu čega je zasnovala svoju teoriju Family Reconstruction. Istraživačka grupa iz Italije je došla do spoznaje da problemi familije kao cjeline se prenose kao uzorak sa jedne generacije na drugu. I mnogi drugi autori su dali doprinos postavljanju osnova za razvoj metode Family Constellation koju je, zahvaljujući svojoj multidisciplinarnosti i velikom iskustvu, ustanovio Bert Hellinger. Ovo je jedna od novijih metoda tradicionalne medicine koja je svoje mjesto našla i u Srbiji gdje je ozvaničena Pravilnikom o tradicionalnoj medicini. Vlado Ilić, učenik rodonačelnika ove metode Berta Helingera, kaže:”Pomirenje u prošlosti-zalog za budućnost.” Naime, velika je mogućnost da se kroz porodični raspored dođe na nivo povrede u prošlosti koja je zapisana u našim genima, pa da se tu dođe do pomirenja, do iscjeljenja koje onda omogućava da se u sadašnjem životu bolje i kvalitetnije živi. “Porodični raspored” Berta Hellingera
  • 48. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 47 Porodični raspored-poredak ljubavi je fenomenološka metoda nastala 80-tih godina pod uticajem grupne dinamike, primalne terapije, transakcione analize i različiih oblika hipnoterapije koju je razvio i prilagodio savremenom terapeutskom pristupu, te metodološki uokvirio, njemački psihoterapeut, filozof, katolički teolog i pedagog Bert Hellinger. Ona se danas uspješno primjenjuje na svim kontinentima pod jednim od naziva: “Order of Love”, “Familienaufstellung”, “Family Constellation” ili “Helinger-Work”. Ova fenomenološka metoda svojim efikasnim iscjeliteljskim dejstvom prevazilazi okvire klasičnog terapeutskog rada. Ona uključuje transpersonalno, unutrašnji duševni domen, odnose unutar porodice i odnose unutar društvene sredine. Ovaj postupak prevazilazi granice ličnog i omogućava uvid u transgeneracijsku dinamiku i njeno dejstvo na pojedinca, u čemu je njen najveći značaj. Sama spoznaja tih dinamika koje se manifestiraju kroz tzv. kolektivno pamćenje a povezuju nas sa transpersonalnim, omogućuje nam uvid u povezanost i smisao međusobnih odnosa kroz vrijeme i time dovodi do nevjerovatnog napretka i konačnog rješenja mnogih problema. Pristup “porodičnog rasporeda” ( Family Constellation) proizlazi iz duge tradicije sistemskih terapija koje posmatraju život kao cjelinu a ne kao izolovane incidente ranjavanja i bola. Posmatrajući porodičnu situaciju u kontekstu veće cjeline, mi dobivamo uvid u dublje razloge zašto se stvari događaju tako kako se događaju.
  • 49. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 48 Polje porodične energije ili “duša porodice”, po rodonačelniku ove teorije Bertu Helingeru, je osnov za istraživanje i razumijevanje porodičnih relacija i eventualno iznalaženje rješenja za probleme koji opstruiraju naše biće. Ta “porodična duša” uključuje i žive i mrtve članove šire porodice i ima dubok uticaj na sadašnju generaciju. Takav uvid dobijen ulaženjem u dublji kontakt sa tim “poljem porodične energije” omogućuje uspostavljanje energetske ravnoteže unutar porodice. To je način da se radi na problemima koji utiču na nas na fizičkom, emocionalnom i dubljim nivoima svjesnosti. Na taj način Family Constellation - pristup omogućuje da se desi ozdravljivanje dublje, na nivou duše. Taj uzorak “porodične energije” Hellinger naziva “order of love” ili “poredak ljubavi”. Nekoliko tih “poredaka” su: da su članovi te familije povezani zajedničkom sviješću; da svatko ima pravo da pripada, dobija i gubi, što je izbalansirano kroz generacije, a rješenje našeg sadašnjeg problema je zasnovano na prihvatanju i razumijevanju veće cjeline čiji smo i mi dio. Kao što vidimo, radi se o sveobuhvatnom holističkom i integrativnom sagledavanju pojedinca i njegovog okruženja i uvidu u interaktivno djelovanje energetskih polja. Ovom oblašću se mogu baviti oni koji imaju završeno stručno obrazovanje humanističkih nauka, npr. ljekari, psihijatri, psiholozi, pedagozi, defektolozi, prosvjetni radnici, sociolozi i sl. Dodatnom edukacijom oni se upoznaju sa osnovnim teoretskim i metodološkim konceptima tzv. poretka ljubavi i prirodnim energetskim zakonitostima koje djeluju unutar
  • 50. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 49 porodičnog sistema, a sve sa ciljem kvalitetnijeg poimanja sopstvenog života ( ali i života drugih) i rješavanje svakodnevnih životnih problema.. Ovaj pristup kreiranjem slike porodičnog energetskog polja u obliku konstelacije nas ohrabruje da se okrenemo ka porodici porijekla i da kroz to dobijemo snagu na novi, zdrav način života. Znajući da smo duboko vezani za dušu naše porodice i da nikakva niti vremenska niti neka druga distanca to ne može promijeniti, postajemo sposobni da istražimo kompleksnost prošlosti naše familije. Otvoreno gledajući na našu familiju od njenog (pra)početka imamo priliku da vidimo i dobro i loše, i neotkrivene tajne i istinu i da istražimo izgubljeno i neobjašnjeno. Sagledavanjem tih različitih komponenata saznajemo dublje istine o našoj familiji i stvarima koje nas vezuju zajedno. Ako gledamo sa otvorenim očima, razumom i srcem, izbjegavajući moralne prosudbe, stičemo mogućnost da se otklonimo od onog što smeta našem napretku i da kanališemo energiju svoje porodice u produktivnije svrhe. Radeći sa poljem porodične energije naučili smo da sve razne grupe imaju kolektivnu svijest koja ima nesvjesni uticaj na one koji su u toj grupi. Način da se razumije taj energetski fenomen može proizaći iz posmatranja naše veze i identifikacije sa različitim grupama kojima pripadamo. Kao prvo, najjača duševna grupa kojoj pripadamo je naša familija porijekla. Poslije toga je naša veza sa našom baštinom i grupom koja predstavlja naše kulturno zaleđe. To može uključiti porodičnu religiju, rasu, etnicitet u
  • 51. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 50 kojima smo rođeni, zavičaj u kom živimo i naciju ili državu sa kojom se identifikujemo. Svaka od ovih većih duševnih grupa posjeduje oba i svjesni i nesvjesni energijski uticaj na naše ponašanje. U suštini ove metode centralno mjesto zauzima tzv. reprezentativni osjećaj. To je jedna od osnovnih ljudskih sposobnosti kojom se na tjelesnoj i osjećajnoj razini mogu osjećati iskustva i osjećaji drugih ljudi i imati spoznaja i “znanje” o njima iako prije toga nisu dobijene nikakve kognitivne informacije o njima. Biti “medijum” za prenošenje i iskazivanje iskustava drugih ljudi je sposobnost čovjeka koja ima svoje korijene u prapočetku ljudskog postojanja, pa se može smatrati kao jedno od najstarijih “znanja” ljudske vrste. To se koristi i u nekim drugim vrstama terapija- npr. u odavno opšteprihvaćenoj psihoanalizi, mada je najviši stepen diferencijacije ove sposobnosti postignut baš u “poretku ljubavi”. Porodični raspored, u suštini, predstavlja tzv. “polje znanja” pomoću kog se praktično odslikava energetsko stanje u okviru porodičnog ( ili nekog drugog) sistema, sa izuzetno velikim iscjeliteljskim potencijalom. Ovo energetsko- informativno polje već ulazi u oblast prirodnih nauka i “morfogentskih polja” Ruperta Sheldrake-a, koja imaju svoje informacije, ali na drugom nivou. Terapija “porodični raspored” ne bavi se samo površinskim simptomima, već traga za njihovim korijenima i probleme rješava na mnogo dubljem nivou, na kojem su i nastali. Rad u polju “poretka ljubavi” je orijentisan ka rješenju i podvrgava se prirodnim poretcima i zakonitostima koji djeluju
  • 52. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 51 unutar porodice ili sistema, dakle faktičkim kategorijama bez obzira na moralne kodekse. Povreda tih zakonitosti može dovesti do teških patnji i bolesti, a njihovo ponovno uspostavljanje, do iscjeljenja. Podvrgavanje tim prirodnim zakonitostima i prepuštanjem energetskim procesima doseže se do ljubavi koja postaje odlučujuća i noseća snaga porodice ( sistema). U te zakonitosti spada, npr., pravo svih članova porodice ( sistema) na pripadnost nezavisno od moralnih kodeksa. Tu spada i neprikosnoveno pravo na vlastitu sudbinu, na sopstvenu patnju i krivicu. Tako, djeca ne mogu da snose teret svojih roditelja, već moraju svojim roditeljima prepustiti da sami nose svoje breme, te tako doprinose prosperitetu vlastitog života. Teorija o morfogenetičkom polju kaže da se genetski prenose informacije o bolu, ljubavi, ljepoti... Sve je to u nama i zato treba raditi na sebi. Ne treba da “ispravljamo krive drine” naših predaka jer je to nemoguće, a moglo bi biti kontraproduktivno. Time bi samo sebi natovarili teret, nikome ne bismo pomogli. Radi se o tome da u nama postoje “energetske mrlje” i “energetski čvorovi” koje su vezali još naši preci, a koje ometaju normalan protok energije u nama. Uključivanje predaka i mrtvih članova porodice kao i onih koji su se u ratnim stradanjima energetski vezali za porodicu dovodi do pomirenja na jednom dubljem nivou, pa živi dobijaju novu snagu. To nije metoda “čarobnog štapića” koji može da liječi sve bolesti, već je više riječ o spoznaji i ličnom napretku.
  • 53. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 52 Rad u polju “poretka ljubavi” zahtjeva visoku stručnu postdiplomsku nadogradnju i kvalifikovanost. Podrazumijeva dobro poznavanje priznatih psihoterapeutskih metoda, ali i sposobnost praktičara “ poretka ljubavi” da se odrekne predstave o kontroli nad situacijom i da radi “bez namjere i straha”- kao što kaže Hellinger. Oblasti primjene Ova fenomenološka metoda je našla široku primjenu širom svijeta i to u oblastima: -socijalni rad (porodica, djeca, starateljstvo, usvajanje, dječji domovi, zatvori, nasilje, zlostavljanje, alkoholizam, narkomanija i druge bolesti zavisnosti, hendikepiranost i sl.); -psihoterapija (individualna patologija i forme sistemske vezanosti, iscjeljenje gubitka i ponovno uspostavljanje veze prekinutog odnosa, sklonosti ka suicidu, trauma, ratna trauma); -medicina (bolest i liječenje, organi, medikamenti, prevencija); -školstvo i obrazovanje ( sistem prosvjetnih radnika, učenika, roditelja i administracije); -kultura, pozorište i umjetnost; -savjetovalište za parove i porodice ( ljubav, intimnost, vezivanje, seksualnost, razilaženje, samohrani roditelji, smrt, bolest, nesreće, incesti, seksualno zlostavljanje i dr. ); -organizovanje, podučavanje, postupanje pri smjenjivanju profesionalnih i ličnih
  • 54. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 53 aspekata, spoznaja razlika; -rat, proganjanje žrtava i zločinaca, konvertovanja, integracija drugih kultura i rasa, - i sl. Temelj “porodičnog radsporeda” Mi nismo samonikli! Naši preci su na svojevrstan način zasijali ono što mi danas žanjemo, i dobro i loše. Bilo da smo toga svjesni ili ne, preci i primarna porodica određuju naš život u velikoj mjeri. Drugim rječima, mnogi naši životni problemi ( zdravlje, brak, materijalni problemi, posao, problemi sa djecom, bolesti i dr. ) imaju veze sa familijom u kojoj živimo, sa familijom u kojoj smo odrasli, kao i sa familijama iz kojih potiču naši roditelji i općenito preci. Mi nismo naslijedili od naših predaka samo boju očiju, kose ili sklonost ka epilepsiji već i različite psihološke osobine, traume i bolove koji mogu biti prikriveni. To je slikovitio rečeno u jednoj srpskoj poslovici: “When grandpas eat sour grapes the grandson’s teeth turn numb” ( Kad djed jede kiselo grožđe, unuku trnu zubi). Ovo je polazna tačka učenja Berta Helingera. Ponekad se blokade iz prošlosti prenose sa koljena na koljeno kroz više generacija i utiču na ponašanje potomaka. Jedan od vrlo efikasnih načina za otklanjanje ovih blokada je upravo “porodični raspored” ili popularnije- “poredak ljubavi”. Kad bolje razmislimo, mi nesvjesno u životu stalno koristimo elemente iz “porodičnog
  • 55. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 54 rasporeda”, bar za nekoliko prethodnih generacija. Doduše, zbog ponavljajućih ratova, progona, konvertovanja, genocida i sličnih ružnih događanja koja su svojstvena balkanskim prostorima, rijetko tko može da prati svoje porodično stablo dublje u prošlost od 3. koljena. Na Balkanu ne umiru u istom krevetu čak ni otac i sin, a kamoli dalji preci. Međutim, često ćemo se susresti sa tvrdnjama i pitanjima poput ovih: “Isti je kao njegov djed.”; “ Ima mnogo zajedničkog sa svojom babom, tetkom, ujakom”; “Da li se zna da je netko u široj ( ili “dubljoj”) porodici bolovao od šećerne bolesti, kancera, cistične fibroze ili sl.?”, “Da li je bilo slučajeva ludila ili suicida u porodici?” itd. To sve ukazuje da smo mi svi, manje-više, svjesni da na naš život bar u izvjesnoj mjeri utiče “prtljag” koji su nam u naslijeđe ostavili naši roditelji i preci. Zato je veoma korisno ne potiskivati i ne trpati “pod tepih” te činjenice, već se suočiti na vrijeme s njima kako nam ne bi upropastile život. Tim više, što mi za ono loše što su eventualno uradili naši preci, ili osjećamo ili nam netko natura krivicu. Međutim, to je nepotrebno i veoma opasno, jer svako je odgovoran za svoja djela i svako nosi svoj teret. Ali, svatko mora biti svjestan toga, u čemu mu može pomoći upravo ova metoda “porodičnog rasporeda”. Duša će prihvatiti tu novu sliku tokom vremena na najkorisniji mogući način, bez upuštanja u priče, razmišljanja, analize ili istraživanja što sve je potpuno nepotrebno. Važno je izvući pouku da niti jedan budući izdanak te porodice takvo nešto loše više nikad ne uradi. A to je
  • 56. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 55 dovoljno i omogućit će svim potomcma da se razvijaju neometano, u budućnosti, od tog tereta. Priznati ono što jeste-zvuči jednostavno, zar ne? Koliko nas je takvih koji to možemo? Da li je moguće i da li je potrebno prihvatiti baš sve onakvo kakvo jeste: ljubav, dobrotu, mržnju, nepravdu? O tome govori Bert Helinger u svojim knjigama. On razmatra pitanja života i smrti, sudbine, savjesti, pravde i nepravde, krivice i nedužnosti, dobra i zla. On ne zazire niti od pitanja duše i duhovnosti, životne misije i nečeg većeg od nas ( valjda zato što je i teolog). Ono što je najviše iznenadjujuće kod njega je činjenica da centralnu ulogu u polju psihoterapije on dodjeljuje- ljubavi. Ne baš onoj sentimentalnoj ili romantičnoj, već onoj koja predstavlja pokretačku snagu. Međutim, Bert Helinger je izvrgnut i mnogim kritikama, pridošlim naročito iz redova njegovih sunarodnika. Naročito su žestoke one vezane za njegovu percepciju incesta i Hitlera, a zamjera mu se i izvjesna doza misticizma. Neki od njegovih kritičara predviđaju da će njegovo djelo poslije njegove smrti, zajedno sa njim, završiti na “smetlištu historije” . Međutim, u stvarnosti ne izgleda baš tako jer njegov “Family Constellation” svakim danom stiče sve više pristalica, a i rezultati su prilično opipljivi. Prije negoli se pristupi izvođenju postupka porodičnog rasporeda, važno je saznati neke činjenice koje mogu dati najznačajnije informacije za rad u “Family constellation”. U tom se sastoji bitna razlika u odnosu na konvencionalnu terapiju koja
  • 57. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 56 interpretira stanje na osnovu opisa karaktera, osobnosti i interpersonalne dinamike. Zato je ovdje najvažnije pitanje: Što se desilo u životu članova tvoje sadašnje familije ili u nekoliko zadnjih generacija tvojih predaka, što je bilo traumatično, neobično, a što je značajno promijenilo tok potonjih događaja? To podrazumijeva pitanja kao što su: Da li je netko u sadašnjoj familiji ili familiji vašeg porijekla : -Umro za vrijeme porođaja? -Patio od bolesti ili nesposobnosti zbog porođaja? -Bio životno ugrožen? -Izvršio samoubistvo? -Služio ili umro u vojnoj službi? -Imao abortus ili spontani pobačaj? -Imao napušteno dijete ili dijete dato na usvajanje? -Imao težak porođaj? -Odvojen od majke u ranoj dobi? -Doživio traumatičan doživljaj u djetinjstvu? -Imao životno ugrožavajući doživljaj? -Imao dugotrajnu bolest? -Pokušao suicid? -Izvršio kriminalno djelo uključujući i ratni zločin? -Učestovao u holokaustu ( genocidu) kao žrtva ili izvođač? -Postao nestala osoba? -Prešao u svećenike ili monahe? -Nasilno mijenjao vjeru ( i naciju!)?
  • 58. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 57 -Bio skrajnut iz društva zbog vjere, nacije, rase, seksualne orjentacije i dr. -Prognan i izbjegao u drugu zemlju? -Živio neobičan život? - ili sl. Ovo su stvari koje naša duša ne može tek tako probaviti, jer ona nije mašina koju možete naprosto uključiti ili isključiti, što se često pokušavalo. Misli mogu biti brze, ali duša je spora! Zato smo mi, na nivou duše, duboko povezani sa svim članovima našeg porodičnog sistema, bez obzira bili oni živi ili mrtvi. Iz tih “porodičnih šema” proističu mnogi problemi koje ljudi imaju. Mnogi su nesvjesni tih “porodičnih šema” pa je najbolji način da se sa njima bavimo upravo onaj na nivou energije. Ako mi održavamo sve što je u vezi sa našom familijom u svjesnoj ljubavi, respektujući njihove sudbine i njihove terete kao njihove sopstvene, tada nas oni neće opterećivati i kočiti u našem životu. Tako se patnja uzrokovana time zamjenjuje saznanjem o tome. U protivnom, može se desiti da smo opeterćeni pitanjem: “čiji život ja živim?” i n taj način uhvaćeni u zamku transgeneracijskih porodičnih veza i sudbine koja ne pripada nama već nekom našem pretku iz dvije, tri ili više generacija prije nas. Takva zbrka može uticati na naš lični i profesionalni život rezultujući u psihološkim i fizičkim bolestima i disharmonijom. Te nevidljive sile imaju snagu da nas zapletu u sudbine koje ne
  • 59. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 58 pripadaju nama, sudbine koje datiraju iz vremena dve, tri i više generacija prije nas, što predstavlja baštinu koje se ne možemo riješiti za života. Zahvaljujući Bertu Helingeru ta zbrka može postati vidljiva i rješiva. Tehnika primjene metode porodičnog rasporeda Tehnika provođenja “porodičnog rasporeda” može biti individualna ili grupna, s tim da pojedinac samo u nekoliko rečenica iznese simptome koji ga onemogućuju i smetaju mu u životu. Nakon toga klijent bira po ličnom nahođenju, između ljudi koji su prisutni u grupi, po jednog predstavnika za svakog ključnog člana porodice: oca, majku, brata, sestru i sl., koji tako postaju živi model originalnog porodičnog sistema. Tako se dobija porodična konstelacija ili drugim rječima porodično energetko polje kome pripada i osoba na čijem problemu se radi ( klijent), što uskoro rezultira iznošenjem nesvjesne porodične dinamike na svjetlo dana. Ono što je nama, zasad, najčudnije je činjenica da se ti predstavnici članova porodice ubrzo počnu ponašati kao što bi se ponašali sami članovi te porodice: osjećaju njihovo unutrašnje stanje, ponekad čak i izgovaraju iste rečenice koje su karakteristične za osobu koju predstavljaju, iako o toj osobi nemaju nikakva konkretna znanja. To se objašnjava energetskim “znanjem” prisutnog klijenta. Međutim, činjenica je da se na taj način otkrivaju nesvjesne veze klijenta sa sudbinom porodičnih predaka. Događaji kao što su smrt novorođenčadi, isključenje člana porodice, ubistvo
  • 60. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 59 člana porodice ili ubistvo izvršeno od strane člana porodice, zlostavljanje drugih od strane članova te porodice i sl. vodi ka stvaranju konfuzije koja kasnije ometa nečiji život i njegove odnose. Posljedice toga mogu biti osjećaj izolovanosti, depresija, mentalne i fizičke bolesti, nesreće, financijski problemi, problemi uspostavljanja odnosa sa drugima i čak suicidne misli i pokušaji samoubistva. Kad klijent “vidi sebe” na pozornici u interpretacije nekog izabranog člana grupe, on mnogo lakše dođe do spoznaje i na kognitivnom i na energetskom nivou jer energija, kad dođe do iscjeljenja, automatski iscjeljuje i tijelo i dušu. Pri ovakvom radu čak i male gestikulacije reprezenata članova posmatrane porodice mogu dati korisne informacije. Riječi se minimalno upotrebljavaju i zbog toga im je snaga veća. Konstelacioni rad rezultuje pokretanjem promjena na veoma dubokom nivou- na nivou duše ( energije). Kad se članovi porodice postave u centru kruga u odnosu jedni na druge, dolazi do neobičnog fenomena: predstavnici članova ove porodice počnu osjećati i ponašati se kao stvarni članovi te porodice. Najbolje objašnjenje ove pojave dao je biolog dr Rupert Sheldrake: polje energije koje se zove morfološko polje, spaja ljude, mjesto i čak i životinje i ima memoriju i uticaj. Dr Sheldrake je dokumentovo postojanje ovog polja u svojim brojnim knjigama, a Bert Hellinger je posmatranjem tog “knowing field” spoznao kako ga upotrijebiti da bi se modelirala ranije sakrivena dinamika u njemu.
  • 61. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 60 Svaki pojedinac posjeduje jedinstveno energijsko polje koje se pomjera i zavisi od njegovog fizičkog, emocionalnog, mentalnog i spiritualnog zdravlja. Facilitator u radionici prati tu energiju kako pojedinaca u grupi tako i čitave grupe. Energijska i intuitivna svjesnost pomaže mu da sagleda dublja unutrašnja kretanja i proces ozdravljivanja klijenta i da formira krug energije koja je kanalisana kroz sve učesnike. U suštini mehanizam događanja u okviru “porodičnog rasporeda” nije do kraja razumljiv. Da bi se dalje moglo razumjeti što se događa, mora se proći obuka, jer se ovdje radi i o hipnozi i o nečem sličnom što se dešava i u ritualima vračeva i općenito o ulaženju u sferu nesvjesnog, pa se to i ne može objasniti na nivou svjesnog. Drugim riječima radi se o nečem što se može iskusiti ali ne i objasniti ( bar ne zasad), jer predstavlja jednu od većih misterija života. Ta znanja bi nam mogla biti na raspolaganju samo ako bismo dozvolili sebi da idemo izvan našeg mentalnog razumjevanja životnih događanja i situacija. Upravo zbog toga se konstelacioni pristup smatra nekom vrstom svetog rituala, iako su snaga i jačina tog rituala veoma realni, kaošto je i snaga i efekt ovakvog rada ako se on obavlja predano i sa integritetom. Bilo kako bilo, Family Constellation je visoko efikasan način ozdravljivanja na dubokom osjećajnom energetskom nivou, sa dugotrajnim a često i trajnim rezultatima promjene. Sam tok rada u radionici “porodičnog rasporeda” može se naći na internetu, a facilitatori koji ga obavljaju su prethodno prošli bar dvogodišnje
  • 62. P S I H O P A T O L O G I J A ( D R R . P R A Š T A L O ) 61 intenzivne obuke u kojima su stekli potrebna znanja i izvježbali specifičnu osjetljivost za ovaj posao, te dobili potrebni certifikat. Sindrom konvertizma u svjetlu „porodičnog rasporeda“ Sistemska zbrka u familiji nastaje ako se razne neriješene traume prenose kao baština na naredne generacije i djeluju na njih bez obzira na to da li su oni svjesni tih događaja iz prošlosti ili ne ( taj fenomen je poznat pod nazivom Invisible Loyalities). Stalni sukobi, ratovi i strani okupatori su na ovim našim prostorima ( Turska, Austrija, Venecija, Mađarska i dr. ) su ostavili velike i strašne posljedice na stanovništvo. To je razdvojilo brojne srodnike, nerijetko i najbliže; usmjerilo ljude u nove zajednice drugačije kulture, izmjestilo ih u nove prostore, suočilo ih sa novim iskustvima, osuđujući ih istovremeno na sjećanja i pamćenja; dovelo ih je u nova najčešće neželjena podaništva, u nove vjere u koje inače nikad dobrovoljno ne bi ni htjeli ići.. Najgore od svega što im se desilo je opasni SINDROM višestrukog nasilnog KONVERTIZMA, koji im je time „instaliran“, koji ih prati i danas, a prema tvrdnjama psihologa i psihijatara on će čučati potisnut u dušama njihovih potomaka i hiljade godina ( što je tvrdio još i Freud!) uz stalnu opasnost da izbije na površinu i manifestira se u najgorem mogućem obliku ( npr. kao genocid nad svojom nekonvertovanom sabraćom kao 1941, 1991.)