The Book of Wisdom, or the Wisdom of Solomon, is a Jewish work written in Greek and most likely composed in Alexandria, Egypt.

2. POGLAVLJE 1
1 Ljubite pravdu, vi koji ste sudije na zemlji: mislite o
Gospodu dobrim (srcem) i u jednostavnosti srca tražite
ga.
2 Jer će se naći od onih koji ga ne iskušavaju; i pokazuje
se onima koji mu ne vjeruju.
3 Jer lukave misli odvajaju se od Boga, a njegova moć,
kad je iskušana, kori nerazumne.
4 Jer u zlobnu dušu mudrost neće ući; niti boraviti u
tijelu koje je podložno grijehu.
5 Jer sveti duh discipline će pobjeći od prijevare i udaljit
će se od misli bez razuma, i neće ostati kad nepravda
uđe.
6 Jer mudrost je duh pun ljubavi; i neće osloboditi
hulitelja svojih riječi, jer je Bog svjedok njegovih uzda, i
pravi promatrač njegova srca, i slušalac njegovog jezika.
7 Jer Duh Gospodnji ispunjava svijet, i ono što sadrži
sve ima znanje o glasu.
8 Zato se ne može sakriti onaj koji govori nepravedne
stvari, niti će ga mimoići osveta kad kažnjava.
9 Jer će se istraga u savjetima bezbožnika, i glas
njegovih riječi će doći do Gospoda radi očitovanja
njegovih zlih djela.
10 Jer uho ljubomore sve čuje, i buka mrmljanja nije
skrivena.
11 Zato se čuvajte mrmljanja, koje je neisplativo; i
suzdržite svoj jezik od psovki, jer nema riječi tako tajne
koja će proći uzalud; a usta koja vjeruju ubijaju dušu.
12 Ne tražite smrt u zabludi svog života, i ne navlačite
na sebe propast djelima ruku svojih.
13 Jer Bog nije stvorio smrt, niti mu je drago uništavanje
živih.
14 Jer je sve stvorio da bi postojalo; i naraštaji svijeta
bijahu zdravi; i u njima nema otrova razaranja, niti
kraljevstva smrti na zemlji:
15 (Jer je pravednost besmrtna :)
16 Ali bezbožnici su to svojim djelima i riječima
dozivali k sebi: jer kad su mislili da im je prijatelj, oni su
se uništili i sklopili savez s tim, jer su dostojni
sudjelovati u tome.
POGLAVLJE 2
1 Jer bezbožnici rekoše, rasuđujući sami sa sobom, ali
ne u pravu: Naš život je kratak i mučan, a u smrti
čovjeka nema lijeka: niti se znalo da se iko vratio iz
groba.
2 Jer mi smo rođeni za svaku avanturu: a poslije ćemo
biti kao da nikada nismo bili: jer dah u našim nozdrvama
je kao dim, i mala iskra u pokretu našeg srca:
3 Koje ugašeno, naše tijelo će se pretvoriti u pepeo, a
naš duh će nestati kao meki zrak,
4 I naše će ime biti zaboravljeno s vremenom, i niko
neće imati naša djela u sjećanju, i naš će život proći kao
trag oblaka, i raspršit će se kao magla, koja se tjera
zrakama sunce, i savladana svojom toplinom.
5 Jer naše vrijeme je vrlo sjena koja prolazi; a nakon
našeg kraja nema povratka: jer je brzo zapečaćeno, tako
da se više niko ne vraća.
6 Hajde, dakle, uživajmo u dobrim stvarima koje su
prisutne: i brzo koristimo stvorenja kao u mladosti.
7 Napunimo se skupocjenim vinom i pomadama, i neka
ne prođe ni jedan cvijet proljeća.
8 Okrunimo se pupoljcima ruže, prije nego što se uvenu:
9 Neka niko od nas ne ode bez svog dijela naše
sladostrasnosti: ostavimo na svakom mjestu znakove
svoje radosti: jer ovo je naš dio, i naša je žreb ovo.
10 Ugnjetavajmo jadnog pravednika, nemojmo
poštedjeti udovicu, niti poštujmo drevne sijede vlasi
starih.
11 Neka naša snaga bude zakon pravde: jer ono što je
slabo nije ništa vrijedno.
12 Zato zasjedajmo pravednike; jer on nije na našem
redu, i on je čist protivno našim djelima: on nas kori da
vrijeđamo zakon, i prigovara našoj sramoti zbog
prijestupa našeg obrazovanja.
13 On tvrdi da ima znanje o Bogu, i sebe naziva
djetetom Gospodnjim.
14 On je stvoren da ukori naše misli.
15 Žalosno nam je i da ga gledamo: jer njegov život nije
kao život drugih ljudi, njegovi su putevi drugačiji.
16 Mi smo od njega cijenjeni kao krivotvorine: on se
kloni naših puteva kao od prljavštine, on proglašava kraj
pravednika blagoslovljenim, i hvali se da mu je Bog otac.
17 Pogledajmo jesu li njegove riječi istinite: i dokažimo
šta će se dogoditi na kraju s njim.
18 Jer ako je pravednik sin Božji, pomoći će mu i
izbaviti ga iz ruku njegovih neprijatelja.
19 Ispitajmo ga sa gnušanjem i mučenjem, da upoznamo
njegovu krotost i dokažemo njegovu strpljivost.
20 Osudimo ga sramotnom smrću, jer će se po svojim
riječima poštovati.
21 Takve su stvari zamišljali i bili su prevareni, jer ih je
njihova vlastita zloća zaslijepila.
22 Što se tiče tajni Božjih, nisu ih poznavali: niti su se
nadali plaći pravednosti, niti su prepoznali nagradu za
neporočne duše.
23 Jer Bog je stvorio čovjeka da bude besmrtan, i učinio
ga da bude slika svoje vlastite vječnosti.
24 Ipak zbog zavisti đavola smrt je došla na svijet; i oni
koji se drže njegove strane nalaze je.
POGLAVLJE 3
1 Ali duše pravednika su u ruci Božjoj, i neće ih dotaći
muka.
2 U očima nerazboritih izgledalo je da umiru, a njihov
odlazak smatra se bijedom,
3 I odlaze od nas u potpuno uništenje, ali su u miru.
4 Jer iako su kažnjeni u očima ljudi, ipak je njihova nada
puna besmrtnosti.
5 I pošto su malo kažnjeni, bit će mnogo nagrađeni: jer
ih je Bog dokazao i našao ih dostojnima za sebe.
6 Kao zlato u peći, okušao ih je i primio kao žrtvu
paljenicu.
7 I u vrijeme njihove posjete oni će blistati i trčat će
amo-tamo kao iskre među strnjikom.
8 Oni će suditi narodima i imati vlast nad ljudima, a
njihov će Gospodar vladati zauvijek.

3. 9 Oni koji se u njega pouzdaju, razumjet će istinu, i
vjerni u ljubavi ostat će s njim; jer je milost i milosrđe
za njegove svete, i on se brine za svoje izabrane.
10 Ali bezbožnici će biti kažnjeni prema svojoj mašti,
koji su zanemarili pravednika i napustili Gospoda.
11 Jer tko prezire mudrost i odgoj, on je jadan, i nada im
je uzaludna, trudovi njihovi beskorisni, a djela
neisplativa.
12 Njihove su žene lude, a njihova djeca zle:
13 Njihovo potomstvo je prokleto. Zato je blagoslovena
neplodna koja je neokaljana, koja nije upoznala gresnu
postelju: ona će imati plod u poseti dušama.
14 I blagosloven je evnuh, koji svojim rukama nije
učinio bezakonje, niti zamišljao zle stvari protiv Boga:
jer će mu se dati poseban dar vjere i baština u Hramu
Gospodnjemu ugodnije njegovom umu.
15 Jer slavan je plod dobrog rada, i korijen mudrosti
neće pasti.
16 Što se tiče djece preljubnika, oni neće doći do svog
savršenstva, i sjeme nepravednog kreveta bit će
iskorijenjeno.
17 Jer iako dugo žive, neće se smatrati ništa; i njihov
posljednji vijek bit će bez časti.
18 Ili, ako brzo umru, nemaju nade, niti utjehe na dan
kušnje.
19 Jer užasan je kraj nepravednog naraštaja.
POGLAVLJE 4
1 Bolje je ne imati djece i imati vrlinu: jer je spomen na
to besmrtan: jer je poznat Bogu i ljudima.
2 Kada je prisutna, muškarci uzimaju primjer za to; a
kada ga nestane, oni ga požele: nosi krunu i zauvek
trijumfuje, dobivši pobedu, težeći neokaljanim
nagradama.
3 Ali umnožavajuće leglo bezbožnika neće napredovati,
niti će duboko ukorijeniti kopile, niti će postaviti čvrste
temelje.
4 Jer iako cvjetaju na granama neko vrijeme; iako ne
stoje poslednji, biće uzdrmani od vetra, i zbog sile
vetrova biće iskorenjeni.
5 Nesavršene grane bit će otkinute, plodovi im
neisplativi, nedozreli za jelo, da, uzalud.
6 Jer djeca rođena u nezakonitim krevetima svjedoci su
zla protiv svojih roditelja na njihovom suđenju.
7 Ali ako pravednik bude spriječen smrću, ipak će biti u
miru.
8 Jer časna starost nije ono što stoji u dužini vremena,
niti se mjeri brojem godina.
9 Ali mudrost je ljudima sijeda kosa, a neokaljan život je
starost.
10 On je ugodio Bogu i bio je ljubljeni od njega, tako da
je živeo među grešnicima bio preveden.
11 Da, brzo je odveden, da ta zloća ne izmijeni njegov
razum, ili prijevara zavede njegovu dušu.
12 Jer opčinjenost nevaljalom zamagljuje stvari koje su
poštene; a lutanje požude potkopava jednostavan um.
13 On, postavši savršen za kratko vrijeme, ispuni dugo
vremena:
14 Jer je duša njegova bila ugodna Gospodu, pa je
požurio da ga odvede od zlih.
15 Ovo su ljudi vidjeli, ali nisu razumjeli, niti su to
umislili, da je njegova milost i milost sa njegovim
svetima, i da ima poštovanje prema svojim izabranima.
16 Tako će pravednik koji je mrtav osuditi bezbožnike
koji žive; i mladost koja je ubrzo usavršena mnogo
godina i starost nepravednika.
17 Jer oni će vidjeti kraj mudrih, i neće razumjeti šta je
Bog u svom savjetu odredio o njemu, i u koji cilj ga je
Gospod stavio u sigurnost.
18 Oni će ga vidjeti i prezreti ga; ali će ih Bog ismijavati
na prezir: i oni će od sada biti podli leš i sramota među
mrtvima zauvijek.
19 Jer će ih rastrgnuti i baciti naglavačke, da će ostati
bez riječi; i on će ih otresti iz temelja; i oni će biti
potpuno opustošeni i ožalošćeni; i njihov spomen će
nestati.
20 I kada odbace račune o svojim grijesima, doći će sa
strahom, a njihova će ih bezakonja uvjeriti u lice.
POGLAVLJE 5
1 Tada će pravednik stati s velikom smjelošću pred
licem onih koji su ga mučili, a nisu polagali račune o
njegovim trudovima.
2 Kada to vide, uznemiriće se strašnim strahom i biće
zadivljeni neobičnošću njegovog spasenja, toliko iznad
svega što su očekivali.
3 A oni koji se kaju i uzdišu zbog tjeskobe duha reći će
u sebi: To je bio on, koga smo ponekad imali u
podsmijehu i izreci za sramotu:
4 Mi smo budale smatrali njegov život ludilom, a njegov
kraj bez časti:
5 Kako je on ubrojen među djecu Božju, a sudbina mu je
među svetima!
6 Zato smo skrenuli s puta istine, i svjetlost pravednosti
nam nije obasjala, i sunce pravednosti nije izašlo nad
nama.
7 Umorili smo se na putu zla i uništenja: da, prošli smo
kroz pustinje, gdje nije bilo puta; a što se tiče puta
Gospodnjeg, nismo ga poznali.
8 Šta nam je koristio ponos? ili šta nam je dobro
donijelo bogatstvo s našim hvalisanjem?
9 Sve te stvari prođoše kao sjena i kao stub koji je brzo
prošao;
10 I kao brod koji prelazi preko valova vode, koji kad
prođe, ne može se naći ni traga, ni puta kobilice u
valovima;
11 Ili kao kada ptica proleti kroz zrak, ne može se
pronaći nikakav znak njenog puta, već se propušta
lagani zrak koji se udara udarima njenih krila i rastaje uz
njihovu silovitu buku i kretanje, i tu se kasnije ne može
naći nikakav znak kuda je otišla;
12 Ili kao kada se strijela odagna u znak, ona razdvoji
zrak, koji se odmah ponovo spoji, tako da čovjek ne
može znati kuda je prošla:
13 Tako smo i mi na sličan način, čim smo se rodili,
počeli privući ka svom kraju, i nismo imali znaka vrline

4. da pokažemo; ali smo bili progutani u našoj vlastitoj
zloći.
14 Jer nada je bezbožnika kao prah koji se raznosi
vjetrom; kao tanka pjena koja se tjera olujom; kao dim
koji se tu i tamo raznosi olujom i prolazi kao uspomena
na gosta koji ostaje samo jedan dan.
15 Ali pravednici žive dovijeka; i nagrada im je kod
Gospoda, i briga za njih je kod Svevišnjeg.
16 Zato će primiti slavno kraljevstvo i prekrasnu krunu
iz ruke Gospodnje, jer će ih svojom desnicom pokriti, a
rukom će ih zaštititi.
17 Svoju ljubomoru će uzeti za potpuni oklop, a
stvorenje će učiniti svojim oružjem za osvetu svojih
neprijatelja.
18 On će obući pravednost kao oklop, a pravi sud
umjesto kacige.
19 On će uzeti svetost za nepobjediv štit.
20 Svoj će žestoki gnjev naoštriti za mač, i svijet će se s
njim boriti protiv nerazumnih.
21 Tada će gromovi pravog cilja otići van; i iz oblaka će,
kao iz dobro nategnutog luka, poletjeti do cilja.
22 I tuča puna gnjeva bit će bačena kao iz kamenog luka,
i morska voda bjesnit će na njih, i poplave će ih surovo
potopiti.
23 Da, jak vjetar će se suprotstaviti njima, i kao oluja će
ih odnijeti: tako će bezakonje opustošiti cijelu zemlju, a
zlodjela će srušiti prijestolje moćnih.
POGLAVLJE 6
1 Čujte dakle, kraljevi, i razumite; naučite se vi koji ste
suci na kraju zemlje.
2 Poslušajte, vi koji vladate narodom, i slavite se u
mnoštvu naroda.
3 Jer vam je dana vlast od Gospoda i vlast od Svevišnjeg,
koji će iskušavati vaša djela i ispitivati vaše savjete.
4 Jer, kao službenici njegovog kraljevstva, niste pravo
sudili, niti ste se držali zakona, niti ste išli po Božjem
savjetu;
5 Strašno i brzo će doći na vas, jer će oštar sud biti
onima koji su na visinama.
6 Jer će milosrđe uskoro oprostiti i najzlobnijem, a
moćni će biti silno mučeni.
7 Jer onaj koji je gospodar nad svime neće se bojati
ničije osobe, niti će se bojati ni čije veličine, jer je
napravio male i velike, i brine se za sve podjednako.
8 Ali silne će snaći teška kušnja.
9 Vama dakle, o kraljevi, govorim da se naučite
mudrosti i da ne padnete.
10 Jer oni koji drže svetost svetima bit će suđeni svetima,
a oni koji su tako naučili naći će što da odgovaraju.
11 Zato naklonite moje riječi; poželite ih i bićete
poučeni.
12 Mudrost je veličanstvena i nikada ne nestaje: da, lako
se vidi od onih koji je ljube, i naći od onih koji je traže.
13 Ona onemogućava one koji je žele, u tome da im se
prvo otkrije.
14 Tko je traži rano, neće imati velikih muka, jer će je
naći kako sjedi na svojim vratima.
15 Razmišljati o njoj, dakle, savršenstvo je mudrosti: i
tko pazi na nju, brzo će ostati bez brige.
16 Jer ona obilazi tražeći one koji su je dostojni,
pokazuje im se blagonaklono na putevima i susreće ih u
svakoj pomisli.
17 Jer njen pravi početak je želja za disciplinom; a briga
o disciplini je ljubav;
18 A ljubav je držanje njenih zakona; a paziti na njene
zakone je osiguranje neiskvarenosti;
19 I neraspadljivost nas približava Bogu:
20 Stoga želja za mudrošću dovodi do kraljevstva.
21 Ako vam je užitak u prijestolima i žezlima, o kraljevi
naroda, poštujte mudrost, da možete vladati zauvijek.
22 Što se tiče mudrosti, šta je ona i kako je nastala, reći
ću vam, i neću skrivati misterije od vas, nego ću je
tražiti od početka njenog rođenja, i iznijeti znanje o njoj
na svjetlo, i neće preći preko istine.
23 Niti ću ići sa zavišću koja proždire; jer takav čovjek
neće imati zajedništva s mudrošću.
24 Ali mnoštvo mudrih je dobrobit svijeta, a mudar je
kralj oslonac naroda.
25 Primite, dakle, pouku mojim riječima, i dobro će vam
doći.
POGLAVLJE 7
1 I sam sam smrtnik, kao i svi, i potomak onoga koji je
prvi stvoren od zemlje,
2 I u utrobi moje majke bio je oblikovan da bude meso u
vremenu od deset mjeseci, sabijeno u krvi, od sjemena
ljudskog, i zadovoljstva koje dolazi sa snom.
3 I kada sam se rodio, uvukao sam se u običan vazduh i
pao na zemlju, koja je slične prirode, i prvi glas koji sam
izgovorio bio je plač, kao i svi drugi.
4 Bio sam negovan u pelenama, i to s pažnjom.
5 Jer nema kralja koji je imao neki drugi početak
rođenja.
6 Jer svi ljudi imaju jedan ulaz u život, i sličan izlazak.
7 Zato sam se molio i dao mi se razum: zazvao sam
Boga, i došao mi je duh mudrosti.
8 Više sam je volio prije žezla i prijestolja, i ništa nisam
cijenio bogatstvo u poređenju s njom.
9 Niti sam s njom uporedio ni jedan dragi kamen, jer je
svo zlato u njoj kao malo pijeska, a srebro će se pred
njom smatrati kao glina.
10 Voleo sam je iznad zdravlja i lepote, i izabrao sam da
je imam umesto svetlosti: jer svetlost koja izlazi iz nje
nikada ne ugasi.
11 Sve dobre stvari zajedno su mi došle s njom, a
nebrojeno bogatstvo u njenim rukama.
12 I radovao sam se svima njima, jer mudrost ide ispred
njih, a nisam znao da im je ona majka.
13 Marljivo sam učio i slobodno je komuniciram: ne
krijem njeno bogatstvo.
14 Jer ona je za ljude blago koje nikad ne prestaje: koje
oni koji koriste postaju prijatelji Božji, pohvaljeni za
darove koji dolaze iz učenja.
15 Bog mi je dao da govorim kako hoću i da zamišljam
kako dolikuje za ono što mi je dato: jer je on taj koji
vodi mudrosti i usmjerava mudre.

5. 16 Jer u njegovoj smo ruci i mi i naše riječi; sva mudrost
takođe i znanje izrade.
17 Jer mi je dao izvjesno znanje o stvarima koje su,
naime, da znam kako je svijet stvoren i djelovanje
elemenata:
18 Početak, kraj i sredina vremena: promjene skretanja
sunca i promjena godišnjih doba:
19 Krugovi godina i položaji zvijezda:
20 Prirode živih bića i bijes divljih zvijeri: nasilje
vjetrova i ljudska razmišljanja: raznolikost biljaka i
vrline korijena:
21 I sve takve stvari koje su ili tajne ili očigledne, ja ih
znam.
22 Jer mudrost, koja čini sve stvari, naučila me je: jer u
njoj je duh razuma svet, jedan jedini, mnogostruk,
suptilni, živahan, jasan, neokaljan, jasan, nepovrijeđen,
koji voli ono što je dobro brz, koji se ne može dozvoliti,
spreman da učini dobro,
23 Ljubazan prema čovjeku, postojan, siguran, slobodan
od brige, koji ima svu moć, nadgleda sve stvari i prolazi
kroz sve razumne, čiste i najtananije duhove.
24 Jer mudrost je pokretljivija od svakog kretanja: ona
sve prolazi i prolazi kroz sve stvari zbog svoje čistoće.
25 Jer ona je dah sile Božije i čisti uticaj koji teče iz
slave Svemogućeg; stoga ništa oskvrnjeno ne može pasti
u nju.
26 Jer ona je sjaj vječne svjetlosti, neokaljano ogledalo
sile Božje i slika njegove dobrote.
27 I kao samo jedna, ona može sve; i ostajući u sebi, ona
sve čini novim; i u svim vijekovima ulazeći u svete duše,
čini ih prijateljima Božjim i prorocima.
28 Jer Bog ne voli nikoga osim onoga koji prebiva s
mudrošću.
29 Jer je ljepša od sunca, a iznad svega reda zvijezda: u
usporedbi sa svjetlošću, nalazi se ispred nje.
30 Jer poslije ovoga dolazi noć, ali porok neće
nadvladati mudrost.
POGLAVLJE 8
1 Mudrost moćno seže od kraja do kraja, i slatko
naređuje sve.
2 Voleo sam je, i tražio je od mladosti, želeo sam da je
učinim svojom suprugom, i bio sam zaljubljenik u njenu
lepotu.
3 Time što je upoznata s Bogom, ona veliča svoju
plemenitost: da, sam Gospodar svega ju je volio.
4 Jer ona je upućena u tajne poznanja Boga i voli
njegova djela.
5 Ako je bogatstvo imetak za poželjeti u ovom životu;
šta je bogatije od mudrosti koja sve čini?
6 I ako razboritost radi; ko je od svih njih lukaviji radnik
od nje?
7 I ako čovjek voli pravednost, njeni su radovi vrline: jer
ona uči umjerenosti i razboritosti, pravdi i hrabrosti: što
je takve stvari, jer ljudi ne mogu imati ništa korisnije u
svom životu.
8 Ako muškarac želi mnogo iskustva, ona zna stvari iz
davnina i dobro nagađa ono što će doći: ona zna
suptilnosti govora i može izložiti mračne rečenice: ona
predviđa znakove i čuda, i događaje godišnjih doba i
vremena.
9 Stoga sam namjeravao da je odvedem k sebi da živi sa
mnom, znajući da će ona biti savjetnik u dobrim
stvarima i utjeha u brigama i tuzi.
10 Zbog nje ću imati procjenu među mnoštvom i čast
kod starijih, iako sam mlad.
11 Naći ću se brze uobraženosti u prosuđivanju i diviće
mi se u očima velikih ljudi.
12 Kad zadržim jezik za zubima, oni će me odmarati, a
kad progovorim, dobro će me poslušati: ako mnogo
govorim, stavit će ruke na svoja usta.
13 Štaviše, pomoću nje ću zadobiti besmrtnost i ostaviti
za sobom vječni spomen onima koji dolaze poslije mene.
14 Ja ću postaviti ljude u red, i narodi će mi se pokoriti.
15 Strašni tirani će se uplašiti, kad samo čuju za mene;
Naći ću se dobrim među mnoštvom i hrabrim u ratu.
16 Kad uđem u svoju kuću, odmorit ću se s njom, jer
njezin razgovor nema gorčine; i živjeti s njom nema tuge,
već veselja i radosti.
17 Sada kada sam razmatrao ove stvari u sebi, i
razmišljao o njima u svom srcu, kako je to biti u savezu
s mudrošću besmrtnost;
18 I veliko mi je zadovoljstvo imati njeno prijateljstvo; a
u djelima ruku njenih beskrajno je bogatstvo; i u
obavljanju konferencije s njom, razboritost; i u
razgovoru s njom, dobar izvještaj; Išao sam tražeći kako
da je odvedem sebi.
19 Jer sam bio duhovito dijete i dobrog duha.
20 Da bolje, pošto sam dobar, došao sam u tijelo
neokaljan.
21 Ipak, kada sam shvatio da je drugačije ne mogu
dobiti, osim što mi je Bog dao; i to je takođe bila tačka
mudrosti da se zna čiji je ona dar; Molio sam se
Gospodu, i molio ga, i svim svojim srcem rekao sam,
POGLAVLJE 9
1 O Bože mojih otaca i Gospode milosti, koji si sve
stvorio svojom riječju,
2 I odredio čovjeka svojom mudrošću da ima vlast nad
stvorenjima koja si ti stvorio,
3 I uredi svijet prema pravednosti i pravednosti, i izvrši
sud s poštenim srcem:
4 Daj mi mudrosti koja sjedi kraj tvoga prijestolja; i ne
odbaci me od svoje djece:
5 Jer ja sam tvoj sluga i sin sluškinje tvoje slaba osoba,
kratkog vremena, i premlada za razumijevanje suda i
zakona.
6 Jer, iako čovjek nikada ne bude tako savršen među
djecom ljudskom, ipak, ako tvoja mudrost nije s njim,
neće se smatrati ničim.
7 Izabrao si me da budem kralj svoga naroda i sudac
tvojim sinovima i kćerima:
8 Zapovjedio si mi da sagradim hram na tvojoj svetoj
gori i oltar u gradu u kojemu živiš, nalik na sveti šator,
koji si pripremio od početka.
9 I mudrost bijaše s tobom, koja zna tvoja djela, i bila je
prisutna kada si stvorio svijet, i znala je što je ugodno u
tvojim očima i pravo u tvojim zapovijedima.

6. 10 O, pošalji je sa svojih svetih nebesa i s prijestolja
slave svoje, da se, budući da je prisutna, radi sa mnom,
da znam šta je tebi milo.
11 Jer ona zna i razumije sve, i ona će me voditi
trezveno u mojim djelima i sačuvati me u svojoj moći.
12 Tako će moja djela biti prihvatljiva, i tada ću
pravedno suditi tvom narodu i biti dostojan sjediti na
stolici svog oca.
13 Jer koji je to čovjek koji može znati Božji savjet? ili
ko može misliti šta je volja Gospodnja?
14 Jer misli smrtnih ljudi su jadne, a naše zamisli su
samo nesigurne.
15 Jer raspadljivo tijelo pritiska dušu, a zemaljski šator
opterećuje um koji razmišlja o mnogim stvarima.
16 I jedva da pogodimo dobro o stvarima koje su na
zemlji, i trudom pronalazimo stvari koje su pred nama:
ali stvari koje su na nebu koji su istraživali?
17 A tvoj savjet koji je znao, osim da ne daš mudrost i
pošalješ svog Svetog Duha odozgo?
18 Jer tako su bili reformirani putevi onih koji su živjeli
na zemlji, i ljudi su bili poučeni stvarima koje su tebi
ugodne, i spašeni su kroz mudrost.
POGLAVLJE 10
1 Sačuvala je prvog formiranog oca svijeta, koji je
stvoren sam, i izvela ga iz njegovog pada,
2 I dao mu moć da vlada svim stvarima.
3 Ali kada je nepravednik otišao od nje u svom gnjevu, i
on je poginuo u bijesu kojim je ubio svog brata.
4 Zbog čijeg razloga je zemlja potopljena potopom,
mudrost ju je ponovo sačuvala i usmjerila put
pravednika u komadu drveta male vrijednosti.
5 Štaviše, smušeni su narodi u njihovoj opakoj zavjeri,
otkrila je pravednika i sačuvala ga besprijekornog Bogu,
i održala ga jakim protiv njegove nježne samilosti prema
svom sinu.
6 Kad su bezbožnici izginuli, ona je izbavila pravednika,
koji je pobjegao od vatre koja je pala na pet gradova.
7 O čijoj je zloći i dan-danas svjedočanstvo pustoš koja
se dimi, i biljke koje rađaju plodove koje nikad ne
sazrijevaju, a stojeći stup od soli spomenik je
nevjerničke duše.
8 Jer, ne gledajući na mudrost, oni su zadobili ne samo
ovu povredu, što nisu znali za stvari koje su dobre; ali je
i ostavio iza sebe svijetu spomen na njihovu glupost:
tako da se u stvarima u kojima su vrijeđali nisu mogli ni
sakriti.
9 Ali mudrost je izbavila od bola one koji su je pratili.
10 Kada je pravednik pobjegao od gnjeva svoga brata,
ona ga je vodila pravim putevima, pokazala mu
kraljevstvo Božje i dala mu znanje o svetim stvarima,
obogatila ga na putovanjima i umnožila plodove
njegovih trudova.
11 U pohlepi onih koji su ga tlačili, stajala je uz njega i
učinila ga bogatim.
12 Branila ga je od njegovih neprijatelja i čuvala ga od
onih koji su ga čekali, i u teškom sukobu dala mu je
pobjedu; da bi znao da je dobrota jača od svih.
13 Kad je pravednik bio prodan, nije ga ostavila, nego
ga je izbavila od grijeha: sišla je s njim u jamu,
14 I nije ga ostavila okova dok mu nije donijela žezlo
kraljevstva i moć protiv onih koji su ga tlačili; za one
koji su ga optužili, pokazala ih je kao lažove, i dala mu
je vječnu slavu.
15 Izbavila je pravedne ljude i neporočno sjeme od
naroda koji ih je tlačio.
16 Ona uđe u dušu sluge Gospodnje, i odupre se
strašnim kraljevima u čudima i znacima;
17 Dao je pravednicima nagradu za njihov trud, vodio ih
na čudesan način, i bio im za zaklon danju i svjetlo
zvijezda noću;
18 Preveo ih kroz Crveno more i vodi ih kroz mnogo
vode:
19 Ali ona je potopila njihove neprijatelje i izbacila ih iz
dna bezdana.
20 Zato su pravednici plijenili bezbožnike i hvalili tvoje
sveto ime, Gospode, i jednodušno veličali tvoju ruku
koja se borila za njih.
21 Jer mudrost otvori usta nijemima i učini jezike onih
koji ne govore.
POGLAVLJE 11
1 Ona je uspjela njihova djela u ruci svetog proroka.
2 Išli su kroz pustinju koja nije bila naseljena, i razapeli
šatore na mjestima gdje nije bilo prolaza.
3 Oni su stajali protiv svojih neprijatelja, i bili su
osvetljeni svojim protivnicima.
4 Kad su ožednili, pozvali su te, i voda im je data iz
kremenog kamena, i žeđ im je utažena iz tvrdog kamena.
5 Jer čime su kažnjeni njihovi neprijatelji, od toga su oni
u svojoj potrebi imali koristi.
6 Jer umjesto vječne rijeke koja teče gnusnom krvlju,
7 Za očiti ukor te zapovijedi, kojom su djeca ubijena,
dao si im obilje vode na način kojem se nisu nadali:
8 Objavljujući tom žeđom kako si kaznio njihove
protivnike.
9 Jer kada su bili suđeni, ali u milosrđu, kažnjavani,
znali su kako su bezbožnici suđeni u gnjevu i mučeni,
žedni na drugačiji način od pravednih.
10 Za ove si opominjao i kušao, kao otac, a drugoga,
kao strogog kralja, osudio si i kaznio.
11 Bilo da su bili odsutni ili prisutni, podjednako su bili
uznemireni.
12 Jer ih je obuzela dvostruka tuga i stenjanje zbog
sjećanja na prošlost.
13 Jer kada su čuli svojim kaznama da drugi imaju
koristi, imali su neki osećaj za Gospoda.
14 Koga su poštovali s podsmijehom, kada je mnogo
prije bio izbačen na izgon djece, njemu su se na kraju,
kada su vidjeli šta se dogodilo, divili.
15 Ali zbog glupih smišljanja njihove zloće, kojom su se,
prevareni, klanjali zmijama bez razuma i podlim
zvijerima, poslao si mnoštvo nerazumnih zvijeri na njih
radi osvete;
16 Da bi znali da u čemu čovjek sagriješi, time će biti i
kažnjen.

7. 17 Jer tvoja Svemoćna ruka, koja je stvorila svijet od
materije bez oblika, nije htjela da pošalje među njih
mnoštvo medvjeda ili žestokih lavova,
18 Ili nepoznate divlje zvijeri, pune bijesa, tek stvorene,
koje izdišu ili ognjenu paru, ili prljave mirise
razbacanog dima, ili ispucavaju užasne iskre iz očiju:
19 Od čega ne samo da bi ih šteta mogla odmah uništiti,
nego bi ih i užasan prizor potpuno uništio.
20 Da, i bez ove moći, pali su jednim udarcem,
progonjeni iz osvete i raspršeni dahom sile tvoje; ali ti si
sve odredio u mjeri i broju i težini.
21 Jer ti možeš pokazati svoju veliku snagu u svako
doba kad hoćeš; i ko može odoljeti sili ruke tvoje?
22 Jer je cijeli svijet pred tobom kao malo zrno vage, da,
kao kap jutarnje rose koja pada na zemlju.
23 Ali ti imaj milosti prema svima; jer ti možeš sve, i
namiguješ na grijehe ljudi, jer bi se oni trebali popraviti.
24 Jer ti voliš sve što jesu i ne gnušaš se ničega što si
stvorio; jer nikad ne bi ništa napravio da si mrzio.
25 A kako bi išta mogla izdržati, da nije bila tvoja volja?
ili sačuvan, ako nisi pozvan od tebe?
26 Ali ti poštedi sve, jer su oni tvoji, Gospode,
dušeljupče.
POGLAVLJE 12
1 Jer je tvoj neraspadljivi Duh u svemu.
2 Zato malo-pomalo kažnjavaš one koji vrijeđaju, i
opominji ih tako što ih prisjećaš na ono što su uvrijedili,
da ostavljajući svoju zloću povjeruju u tebe, Gospode.
3 Jer je tvoja volja bila da rukama naših otaca uništiš i
one stare stanovnike tvoje svete zemlje,
4 Koga si mrzio zbog činjenja najodvratnijih djela
vještičarenja i zlih žrtava;
5 A također i one nemilosrdne ubice djece, i ždere
ljudskog tijela, i praznike krvi,
6 Sa svojim sveštenicima iz sredine njihove
idolopokloničke ekipe, i roditeljima, koji su svojim
rukama ubijali duše bez pomoći:
7 Da bi zemlja, koju si cijenio iznad svih drugih, mogla
dobiti dostojnu koloniju Božje djece.
8 Ipak, i one si poštedio kao ljude i poslao ose, preteče
svoje vojske, da ih malo-pomalo uništi.
9 Ne da nisi bio u stanju da bezbožnike dovedeš pod
ruku pravednika u borbi, ili da ih odmah uništiš
okrutnim zvijerima, ili jednom grubom riječju:
10 Ali izvršavajući svoje presude nad njima malo-
pomalo, dao si im mjesto pokajanja, ne znajući da su bili
nevaljao naraštaj, i da je njihova zloba uzgojena u njima,
i da se njihova razmišljanja nikada neće promijeniti.
11 Jer to je od početka bilo prokleto sjeme; niti im ti iz
straha ni od koga čovjeka dao oprost za ono u čemu su
sagriješili.
12 Jer ko će reći: Šta si učinio? ili ko će odoljeti sudu
tvome? ili ko će te optužiti za narode koji ginu, koje si
stvorio? ili ko će doći da stane protiv tebe, da se osveti
za nepravednike?
13 Jer niti postoji Bog osim tebe koji brine za sve, kome
bi mogao pokazati da tvoj sud nije nepravedan.
14 Ni kralj ni tiranin neće moći okrenuti lice protiv tebe
za bilo koga koga si kaznio.
15 Dakle, pošto si i sam pravedan, ti naređuješ sve
pravedno: misleći da nije u skladu s tvojom moći osuditi
onoga koji nije zaslužio da bude kažnjen.
16 Jer je tvoja moć početak pravednosti, i pošto si ti
Gospodar svega, čini te da budeš milostiv prema svima.
17 Jer kada ljudi ne povjeruju da si pun moći, ti
pokazuješ svoju snagu, a među onima koji to znaju ti
pokazuješ njihovu smjelost.
18 Ali ti, ovladavajući svojom moći, sudiš pravedno i
naređuješ nam s velikom naklonošću: jer možeš koristiti
moć kad hoćeš.
19 Ali takvim si djelima poučio svoj narod da pravednik
treba da bude milosrdan i učinio si svoju djecu dobrom
nadom da se pokaješ za grijehe.
20 Jer kad bi neprijatelje svoje djece i osuđene na smrt
kaznio s takvim promišljanjem, dajući im vrijeme i
mjesto, kojim bi se mogli izbaviti od svoje zlobe:
21 S kolikom si opreznošću sudio svojim sinovima čijim
si se očevima zakleo i sklopio saveze dobrih obećanja?
22 Prema tome, dok nas ti kažnjavaš, ti bičuješ naše
neprijatelje hiljadu puta više, s namjerom da, kada
sudimo, pažljivo razmišljamo o tvojoj dobroti, a kada
sami budemo osuđeni, da tražimo milost.
23 Stoga, dok su ljudi živjeli raskalašeno i nepravedno,
ti si ih mučio njihovim vlastitim gadostima.
24 Jer su zalutali vrlo daleko na putevima zablude, i
držali su ih za bogove, koji su čak i među zvijerima
svojih neprijatelja bili prezreni, prevareni, kao djeca
nerazumna.
25 Zato si njima, kao djeci bez razuma, poslao presudu
da im se rugaš.
26 Ali oni koji ne bi bili reformirani tim ispravljanjem, u
kojem se on zabavljao s njima, osjetit će sud dostojan
Boga.
27 Jer, gle, zbog čega su se zamjerili, kad su bili
kažnjeni, to jest za one za koje su mislili da su bogovi;
sada kažnjeni u njima, kada su to vidjeli, priznali su ga
za pravog Boga, koga su prije poricali da znaju; i stoga
ih je naišla krajnja osuda.
POGLAVLJE 13
1 Doista su tašti svi ljudi po prirodi, koji ne znaju Boga,
i ne bi mogli po dobrim stvarima koje se vide da ga
poznaju: niti su razmatranjem djela priznali majstora;
2 Ali smatrani su ili vatra, ili vjetar, ili brzi zrak, ili krug
zvijezda, ili nasilna voda, ili nebeska svjetla, za bogove
koji upravljaju svijetom.
3 čijom su ih ljepotom, ako su bili oduševljeni, uzeli za
bogove; neka znaju koliko je Gospodar od njih bolji: jer
ih je stvorio prvi autor ljepote.
4 Ali ako su bili zapanjeni njihovom snagom i vrlinom,
neka po njima shvate koliko je moćniji onaj koji ih je
stvorio.
5 Jer po veličini i ljepoti stvorenja srazmjerno se vidi
njihov tvorac.
6 Ali ipak, za to ih treba manje kriviti: jer oni možda
griješe, tražeći Boga i želeći ga pronaći.

8. 7 Budući da su upućeni u njegova djela, oni ga marljivo
ispituju i vjeruju svome pogledu: jer su stvari koje se
vide lijepe.
8 Ali ni oni nisu za pomilovanje.
9 Jer kad bi mogli znati toliko, da bi mogli ciljati na
svijet; kako nisu prije saznali Gospodara toga?
10 Ali jadni su oni, i u mrtvim stvarima je njihova nada,
koji ih nazivaju bogovima, koji su djela ljudskih ruku,
zlato i srebro, da pokažu umjetnost i sličnost zvijeri, ili
kamen za ništa, djelo drevne ruke.
11 Sada stolar koji siječe drvo, nakon što je posjekao
drvo za tu svrhu, i skinuo svu koru vješto okolo, i lijepo
ju je obradio, i napravio od njega posudu prikladnu za
život čovjeka;
12 I nakon što je potrošio otpad svog posla da dotjera
svoje meso, nasitio se;
13 I uzevši sam otpad među onima koji nisu služili,
budući da je iskrivljen komad drveta i pun čvorova,
marljivo ga je izrezbario, kada nije imao ništa drugo da
radi, i formirao ga vještinom svog razumijevanja, i
oblikovalo ga prema slici muškarca;
14 Ili ga načini kao neka zlobna zvijer, prekrivši ga
crvenom bojom i bojom obojivši ga u crveno, i prekrivši
svako mjesto na njemu;
15 I kad mu je napravio prikladnu prostoriju, postavio je
u zid i učvrstio je željezom.
16 Jer se pobrinuo za to da ne padne, znajući da nije u
stanju sam sebi pomoći; jer je to slika i potrebna mu je
pomoć:
17 Zatim se moli za svoja dobra, za svoju ženu i djecu, i
ne stidi se govoriti s onim što nema života.
18 Za zdravlje priziva ono što je slabo; jer se život moli
onome što je mrtvo; jer pomoć ponizno moli ono što ima
najmanje sredstava da pomogne, a za dobar put traži od
onoga što ne može ni nogom naprijed:
19 I za dobijanje i dobijanje, i za dobar uspeh njegovih
ruku, traži sposobnost da uradi od njega, to je
najnesposobnije da uradi bilo šta.
POGLAVLJE 14
1 Opet, onaj koji se priprema za plovidbu i sprema se da
prođe kroz bijesne valove, doziva komad drveta koji je
truliji od posude koja ga nosi.
2 Jer zaista je želja za dobitkom to smislila, a radnik je
izgradio svojom vještinom.
3 Ali tvoje proviđenje, Oče, njime upravlja, jer si
napravio put u moru i siguran put u valovima;
4 Pokazujući da se možeš spasiti od svake opasnosti: da,
iako je čovjek otišao na more bez umjetnosti.
5 Ipak, ti ne želiš da djela tvoje mudrosti budu
besposlena, i zato ljudi svoje živote predaju malom
komadu drveta, a prolazeći uzburkano more u slaboj
posudi bivaju spašeni.
6 Jer i u staro vrijeme, kada su ponosni divovi nestali,
nada svijeta kojim upravlja tvoja ruka pobjegla je u
slaboj posudi i ostavila svim vjekovima sjeme naraštaja.
7 Jer blagosloveno je drvo kojim dolazi pravednost.
8 Ali prokleto je ono što je napravljeno rukama, kao i
onaj koji ga je napravio; i to zato što je, budući da je
kvarljivo, nazvano bogom.
9 Jer i bezbožnik i njegova bezbožnost su podjednako
mrski Bogu.
10 Jer ono što je napravljeno biće kažnjeno zajedno s
onim koji je to napravio.
11 Zato će čak i nad idolima neznabožaca doći do
posjete: jer su u stvorenju Božjem postali odvratnost i
sablazan dušama ljudskim i zamka nogama nerazumnih.
12 Jer smišljanje idola bilo je početak duhovnog bluda, a
njihovo izmišljanje kvarenje života.
13 Jer niti su bili od početka, niti će biti zauvijek.
14 Jer uzaludnom slavom ljudi uđoše na svijet, i stoga će
im uskoro doći kraj.
15 Jer otac koji je bio pogođen preranim žalovanjem,
kada je ubrzo oduzeo sliku svog djeteta, sada ga je
poštovao kao boga, koji je tada bio mrtav čovjek, i
predavao onima koji su bili pod njim ceremonije i žrtve.
16 Tako je s vremenom bezbožni običaj koji je postajao
sve jači bio držan kao zakon, a rezane slike obožavane
su po zapovijestima kraljeva.
17 Kojega ljudi nisu mogli poštovati u prisustvu, jer su
stanovali daleko, iz daleka su uzeli krivotvorinu
njegovog lika i napravili izričitu sliku kralja kojeg su
poštovali, da bi mu ovom svojom predusretnošću laskali
da bio odsutan, kao da je bio prisutan.
18 Takođe je izuzetna marljivost majstora pomogla da
se neznalice podstaknu na više praznoverja.
19 Jer, on je, možda voljan ugoditi nekom od autoriteta,
natjerao svu svoju vještinu da napravi sličnost na
najbolji način.
20 I tako ga je mnoštvo, privučeno milošću djela, sada
uzelo za boga, koji je malo prije bio samo poštovan.
21 I ovo je bio povod da se svijet prevari: jer ljudi, koji
su služili ili nesreći ili tiraniji, pripisivali su kamenju i
dionicama neprepoznatljivo ime.
22 Štaviše, to im nije bilo dovoljno, da su pogriješili u
spoznaji Boga; ali dok su oni živjeli u velikom ratu
neznanja, te tako velike pošasti nazivale su ih mirom.
23 Jer dok su ubijali svoju djecu u žrtvovanju, ili
koristili tajne ceremonije, ili pravili proslave čudnih
obreda;
24 Niti živote ni brakove više nisu čuvali neokaljanim:
ili su jedni drugoga izdajnički ubili, ili ga ožalostili
preljubom.
25 Tako da je vladala u svim ljudima bez izuzetka krv,
ubojstvo iz nehata, krađa i prikrivanje, pokvarenost,
nevjernost, nemiri, krivokletstvo,
26 Uznemiravanje dobrih ljudi, zaborav dobrih okreta,
okaljavanje duša, promjena roda, nered u brakovima,
preljuba i besramna nečistoća.
27 Jer obožavanje idola koji se ne imenuju je početak,
uzrok i kraj svakog zla.
28 Jer ili su ludi kad su veseli, ili prorokuju laži, ili žive
nepravedno, ili se olako zaklinju.
29 Jer se uzdaju u idole koji nemaju života; iako se
lažno kunu, ipak izgledaju da ne budu povrijeđeni.
30 Ali zbog oba razloga će biti pravedno kažnjeni: oboje
zato što nisu mislili dobro o Bogu, obraćajući pažnju na

9. idole, i također se nepravedno zakleli u prijevari,
prezirući svetost.
31 Jer nije njihova moć kojom se zaklinju, nego je
pravedna osveta grešnika koja uvijek kažnjava uvredu
bezbožnika.
POGLAVLJE 15
1 Ali ti si, Bože, milostiv i istinit, dugotrpljiv, i u
milosrđu sve naređuješ,
2 Jer ako griješimo, tvoji smo, znajući tvoju moć; ali
nećemo griješiti, znajući da smo tvoji uračunati.
3 Jer poznavati te je savršena pravednost: da, poznavati
tvoju moć je korijen besmrtnosti.
4 Jer, nije nas zavarao nestašni izum ljudi, ni slika
prošarana raznim bojama, slikarev jalov rad;
5 Pogled na koji mami budale da ga požele, i tako žele
oblik mrtve slike koja nema daha.
6 I oni koji ih prave, oni koji ih žele, i oni koji im se
klanjaju, ljubitelji su zla, i dostojni su da se u njih uzdaju.
7 Jer grnčar, kaleći meku zemlju, oblikuje svaku posudu
s mnogo truda za našu službu: da, od iste gline on pravi i
posude koje služe za čistu upotrebu, a isto tako i sve one
koje služe suprotno: ali šta je upotreba bilo koje vrste,
sam grnčar je sudija.
8 I razvratno upotrebljavajući svoje radove, on pravi
ispraznog boga od iste gline, čak i onoga koji je malo
prije bio napravljen od zemlje i sam, a nakon malo
vremena vraća se u isti, kada će njegov život koji mu je
posuđen biti zahtijevao.
9 Bez obzira na njegovu brigu, ne da će imati mnogo
posla, niti da mu je život kratak, nego nastoji da bude
bolji od zlatara i srebrnjaka, i nastoji raditi kao radnici u
mesingu, i smatra svojom slavom da pravi krivotvorine.
10 Njegovo srce je pepeo, njegova nada je odvratnija od
zemlje, a njegov život manje vredan od gline:
11 Zato što nije poznavao svog Tvorca, i onoga koji je u
njega udahnuo aktivnu dušu i udahnuo živi duh.
12 Ali oni su naš život smatrali razbibrigom, a naše
vrijeme ovdje tržištem za dobit: jer, kažu oni, moramo
dobiti svaki način, iako je to na zle načine.
13 Jer ovaj čovjek, onaj od zemaljske materije pravi
lomljive posude i rezane kipove, zna da se vrijeđa iznad
svih drugih.
14 I svi neprijatelji tvoga naroda, koji ga drže u
pokornosti, su najgluplji i jadniji od malih beba.
15 Jer oni su sve idole neznabožaca smatrali bogovima:
koji nemaju ni oči da vide, ni nos da udahnu, ni uši da
čuju, ni prste ruku da rukuju; a što se tiče njihovih
stopala, sporo idu.
16 Jer ih je stvorio čovjek, a oblikovao ih je onaj koji je
posudio svoj duh; ali niko ne može napraviti boga
sličnog sebi.
17 Jer je smrtan, on radi mrtvu stvar zlim rukama, jer je
on sam bolji od stvari kojima se klanja; on je živio
jednom, ali nikada.
18 Da, obožavali su i one zvijeri koje su najmrznije: jer
su u poređenju zajedno, neke gore od drugih.
19 Niti su lijepi, toliko da bi se željeli u odnosu na
zvijeri: ali su prošli bez hvale Božje i njegovog
blagoslova.
POGLAVLJE 16
1 Stoga su sličnim bili dostojno kažnjeni, a mnoštvom
zvijeri mučeni.
2 Umjesto te kazne, milostivo postupajući sa svojim
narodom, pripremio si im meso čudnog okusa, čak i
prepelice da im pobude apetit:
3 Da bi oni, u želji za hranom, mogli zbog ružnog
prizora zvijeri koje su među njima poslane odvratiti čak
i od onoga što moraju poželjeti; ali ovi, koji trpe
oskudicu za kratko vreme, mogli bi postati učesnici
čudnog ukusa.
4 Jer bilo je neophodno da na njih, vršeći tiraniju, dođe
besparica, koju nisu mogli izbjeći; ali njima je trebalo
samo pokazati kako su njihovi neprijatelji bili mučeni.
5 Jer kad ih je obuzela užasna žestina zvijeri i izginule
su od uboda krivih zmija, tvoj gnjev nije trajao dovijeka:
6 Ali oni su bili uznemireni za kratko vrijeme, da bi bili
upozoreni, imajući znak spasenja, da ih spomenu
zapovijed tvoga zakona.
7 Jer onaj koji se okrenuo tome nije bio spašen nečim
što je vidio, nego tobom, koji si Spasitelj svih.
8 I ovim si natjerao svoje neprijatelje da priznaju, da si ti
koji izbavljaš od svakog zla:
9 Za njih su ubijeni ujedaci skakavaca i muha, niti im se
nađe lijek za život: jer su bili dostojni da budu kažnjeni
takvima.
10 Ali tvoji sinovi nisu pobijedili zube zmajeva
otrovnica, jer je tvoja milost uvijek bila na njima i
izliječila ih.
11 Jer su bili ubodeni da se sjete riječi tvojih; i brzo su
bili spašeni, da ne padnu u duboki zaborav, neprestano
se sećaju tvoje dobrote.
12 Jer ni trava, ni omekšivač nije ih povratio u zdravlje,
nego tvoja riječ, Gospode, koja liječi sve.
13 Jer ti imaš moć života i smrti: vodiš do vrata pakla, i
ponovo ih odvodiš.
14 Čovjek zaista ubija svojom zlobom; a duh se, kad
izađe, ne vraća se; niti će duša primljena ponovo doći.
15 Ali nije moguće izbjeći tvoju ruku.
16 Jer bezbožnici, koji su poricali da te poznaju,
bičevani su snagom ruke tvoje: čudnim kišama, gradom
i pljuskovima bili su proganjani, koje nisu mogli izbjeći,
i kroz vatru su propali.
17 Jer, što se najviše čudi, vatra je imala više snage u
vodi, koja gasi sve, jer svijet se bori za pravednike.
18 Za neko vrijeme plamen je bio ublažen da ne bi
spalio zvijeri koje su bile poslane protiv bezbožnika; ali
i sami bi mogli vidjeti i primijetiti da su progonjeni
Božjim sudom.
19 A u jednom drugom trenutku gori čak i usred vode
iznad snage vatre, da može uništiti plodove nepravedne
zemlje.
20 Umjesto toga, ti si hranio svoj narod hranom anđela i
poslao im s neba kruh pripremljen bez njihovog truda,

10. koji može zadovoljiti svačije užitak i pristajati na svaki
ukus.
21 Jer je tvoja hrana obznanila tvoju slatkoću tvojoj
djeci, i služeći se apetitu onih koji jedu, umirila se
prema svačijem ukusu.
22 Ali snijeg i led su izdržali vatru, i nisu se otopili, da
bi znali da vatra koja gori u tuči i iskri na kiši uništava
plodove neprijatelja.
23 Ali ovaj je opet zaboravio svoju snagu, da se
pravednik nahrani.
24 Jer stvorenje koje ti služi, koje si Tvorac, povećava
svoju snagu protiv nepravednika radi njihove kazne, i
smanjuje svoju snagu za dobrobit onih koji se u tebe
pouzdaju.
25 Stoga je čak i tada izmijenjen na sve načine i bio je
poslušan tvojoj milosti, koja hrani sve stvari, prema želji
onih koji su imali potrebu:
26 Da bi djeca tvoja, Gospode, koga ljubiš, znala da
čovjeka ne hrani uzgoj plodova, nego da je tvoja riječ
koja čuva one koji se u tebe uzdaju.
27 Jer ono što nije uništeno od vatre, zagrijano malim
sunčevim zrakama, ubrzo se istopilo:
28 Da bi se znalo, da moramo spriječiti sunce da ti
zahvali, a u zoru da ti se pomoli.
29 Jer će se nada nezahvalnih otopiti kao zimski mraz i
pobjeći kao neisplativa voda.
POGLAVLJE 17
1 Jer veliki su tvoji sudovi i ne mogu se izraziti: zato su
nenahranjene duše pogriješile.
2 Jer kad su nepravedni ljudi mislili da tlače sveti narod;
zatvoreni u svojim kućama, zarobljenici tame, i okovani
okovama duge noći, ležali su tamo prognani od vječnog
proviđenja.
3 Jer dok su trebali ležati skriveni u svojim tajnim
grijesima, bili su raštrkani pod mračnim velom zaborava,
užasno zaprepašteni i uznemireni čudnim priviđenjima.
4 Jer ni ugao koji ih je držao nije ih mogao zadržati od
straha, ali buka kao voda koja pada zvučala je oko njih, i
tužne vizije su im se javljale teška lica.
5 Nikakva moć vatre im ne bi mogla dati svjetlost: niti
bi sjajni plamen zvijezda mogao izdržati da obasja tu
užasnu noć.
6 Samo im se ukazala vatra koja se sama od sebe
zapalila, vrlo strašna: jer su bili jako uplašeni, mislili su
da su stvari koje su vidjeli gore od prizora koji nisu
vidjeli.
7 Što se tiče iluzija umjetničke magije, one su srušene, a
njihovo hvalisanje mudrošću je sramotno ukoreno.
8 Jer oni, koji su obećali da će odagnati strahote i
nevolje iz bolesne duše, i sami su bili bolesni od straha,
dostojni da im se smeju.
9 Jer iako ih se ništa strašno nije bojalo; ipak uplašen
zvijerima koje su prolazile i siktanjem zmija,
10 Umrli su od straha, negirajući da su vidjeli zrak, koji
se ni sa jedne strane nije mogao izbjeći.
11 Jer zloća, osuđena od svog vlastitog svjedoka, vrlo je
bojažljiva, i pritisnuta savješću, uvijek predviđa teške
stvari.
12 Jer strah nije ništa drugo nego izdaja pomoći koju
nudi razum.
13 A očekivanje iznutra, budući da je manje, više računa
neznanje nego uzrok koji donosi muku.
14 Ali oni su te noći spavali istim snom, koji je zaista
bio nepodnošljiv i koji ih je spopao sa dna neizbježnog
pakla,
15 Bili su djelomično uznemireni monstruoznim
priviđenjima, a dijelom klonuli, srce im je zatajilo: jer ih
je iznenada obuzeo strah, a ne traženi.
16 Dakle, ko god je tamo pao, bio je strogo držan,
zatvoren u zatvoru bez gvozdenih šipki,
17 Jer, bio on vinogradar, ili pastir, ili radnik u polju, bio
je sustignut, i izdržao je tu potrebu, koja se nije mogla
izbjeći: jer su svi bili vezani jednim lancem tame.
18 Bilo da je to zviždanje vjetra, ili melodična buka
ptica među raširenim granama, ili ugodan pad vode koja
teče silovito,
19 Ili užasan zvuk bačenog kamenja, ili trčanje koje se
nije moglo vidjeti od preskačućih zvijeri, ili ričući glas
većine divljih divljih zvijeri, ili odjek koji se odbija od
šupljih planina; ove stvari su ih natjerale da padnu u
nesvijest od straha.
20 Jer je cijeli svijet obasjao jasnom svjetlošću, i niko
nije bio sputan u svom radu:
21 Samo se nad njima rasprostrla teška noć, slika one
tame koja će ih kasnije primiti; ali ipak su sami sebi bili
strašniji od tame.
POGLAVLJE 18
1 Ipak su tvoji sveci imali vrlo veliku svjetlost, čiji su
glas čuli, a ne vidjevši njihov oblik, jer ni oni nisu
pretrpjeli iste stvari, smatrali su ih sretnima.
2 Ali za to ih sada nisu povrijedili, od kojih im je prije
bila nepravda, zahvaljivali su im i molili ih za
pomilovanje što su bili neprijatelji.
3 Umjesto toga dao si im ognjeni stup koji gori, da bude
vodič na nepoznatom putu i bezazleno sunce da ih časno
zabavi.
4 Jer oni su bili dostojni da budu lišeni svjetlosti i
zatvoreni u tamu, koji su držali zatvorene tvoje sinove,
po kojima je neiskvareno svjetlo zakona trebalo dati
svijetu.
5 I kada su odlučili da pobiju bebe svetih, jedno dijete je
izbačeno i spašeno, da ih ukori, ti si oduzeo mnoštvo
njihove djece i potpuno ih uništio u moćnoj vodi.
6 O toj noći su naši očevi bili prethodno potvrđeni, da bi,
sigurno znajući kojoj su zakletvi dali vjeru, kasnije
mogli biti hrabri.
7 Tako je od tvoga naroda prihvaćeno i spasenje
pravednih i uništenje neprijatelja.
8 Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio i
nas koje si pozvao.
9 Jer su pravedna djeca dobrih ljudi tajno žrtvovala i s
jednim pristankom donela sveti zakon, da sveci budu
kao učesnici u istom dobru i zlu, očevi sada pjevaju
pjesme hvale.

11. 10 Ali s druge strane začuo se zloglasni vapaj
neprijatelja, i žalosna buka se pronijela za djecu koja su
oplakivana.
11 Gospodar i sluga su kažnjeni na jedan način; i kao što
je kralj, tako je patio i običan čovek.
12 Tako su svi zajedno imali bezbroj mrtvih sa jednom
vrstom smrti; ni živi nisu bili dovoljni da ih zakopaju:
jer je u jednom trenutku uništeno njihovo najplemenitije
potomstvo.
13 Jer budući da oni ne bi vjerovali ničemu zbog čarolija;
nakon uništenja prvenca, oni su priznali ovaj narod za
sinove Božije.
14 Jer dok je sve bilo u tihoj tišini i ta noć je bila usred
njenog brzog puta,
15 Tvoja svemoćna riječ skočila je s neba s tvoga
kraljevskog prijestolja, kao žestoki čovjek rata usred
zemlje uništenja,
16 I donio je tvoju nehvaljenu zapovijed kao oštar mač, i
uspravan ispunio sve stvari smrću; i dodirnuo je nebo,
ali je stajao na zemlji.
17 Tada su ih iznenada vizije užasnih snova bolno
uznemirile, a užasi su ih obuzeli neočekivani.
18 I jedan bačen ovdje, a drugi tamo, polumrtav,
pokazao je uzrok njegove smrti.
19 Jer snovi koji su ih uznemirili to su predvidjeli, da ne
poginu i da ne znaju zašto su bili u nevolji.
20 Da, kušanje smrti dirnulo je i pravednike, i došlo je
do uništenja mnoštva u pustinji; ali gnjev nije dugo
trajao.
21 Jer tada se neporočni čovjek požuri i stade da ih brani;
i donevši štit svoje ispravne službe, čak i molitvu, i
umirenje tamjana, postavio se protiv gnjeva, i tako
doveo nesreću do kraja, objavljujući da je on tvoj sluga.
22 Tako je pobijedio uništitelja, ne snagom tijela, niti
snagom oružja, nego je riječju pokorio onoga koji je
kažnjavao, navodeći zakletve i saveze sklopljene s
očevima.
23 Jer, kada su mrtvi padali u hrpe jedan na drugoga,
stajali između njih, zaustavio je gnjev i razdvojio put
živima.
24 Jer u dugoj haljini bijaše cijeli svijet, a u četiri reda
kamenja urezana je slava otaca, a tvoje Veličanstvo na
dijademi njegove glave.
25 Njima je uništitelj ustupio mjesto i uplašio ih se, jer
je bilo dovoljno što su okusili samo gnjev.
POGLAVLJE 19
1 Što se tiče bezbožnika, gnjev je došao na njih bez
milosti do kraja: jer je znao prije šta će učiniti;
2 Kako bi se pokajali i progonili ih, pošto su im dali
dozvolu da odu i brzo ih otpratili.
3 Jer dok su još tugovali i jadikovali nad grobovima
mrtvih, dodali su još jednu ludu namjeru i progonili ih
kao bjegunce, koje su molili da odu.
4 Jer sudbina, koje su bili dostojni, privukla ih je u ovaj
kraj i natjerala ih da zaborave stvari koje su se već
dogodile, da bi ispunili kaznu koja je nedostajala
njihovim mukama:
5 I da bi tvoj narod mogao proći divan put, ali bi mogao
naći čudnu smrt.
6 Jer čitavo stvorenje u svojoj pravoj vrsti bilo je iznova
oblikovano, služeći posebnim zapovijedima koje su im
bile dane, da bi tvoja djeca bila sačuvana bez povrede:
7 Naime, oblak koji zasjenjuje logor; i tamo gdje je prije
stajala voda, pojavila se suha zemlja; a iz Crvenog mora
put bez prepreka; a iz silovitog potoka zeleno polje:
8 Kuda je išao sav narod koji je bio branjen tvojom
rukom, gledajući tvoja čudesna čudesa.
9 Jer su išli na slobodi kao konji, i skakali kao jaganjci,
hvaleći te, Gospode, koji si ih izbavio.
10 Jer su još uvijek imali na umu stvari koje su se činile
dok su boravili u stranoj zemlji, kako je zemlja
iznjedrila muhe umjesto stoke i kako je rijeka izbacila
mnoštvo žaba umjesto riba.
11 Ali poslije su vidjeli novu generaciju živina, kada su,
vođeni svojim apetitom, tražili delikatno meso.
12 Jer prepelice su im došle iz mora za njihovo
zadovoljstvo.
13 I kazne su došle na grešnike ne bez prijašnjih
znakova silinom gromova: jer su pravedno patili prema
svojoj zloći, utoliko što su se prema strancima ponašali
teže i mrskije.
14 Jer Sodomci nisu primili one koje nisu poznavali kad
su došli, nego su ovi doveli u ropstvo prijatelje koji su ih
dobro zaslužili.
15 I ne samo to, već će se možda i malo poštovati prema
njima, jer su koristili strance koji nisu prijateljski
nastrojeni:
16 Ali ovi ih, koje su primili gozbama, vrlo teško
pogodiše i već su postali dionici istih zakona s njima.
17 Stoga su ovi bili pogođeni čak i sljepoćom, kao oni
na vratima pravednika: kada je, okružen strašnom
velikom tamom, svaki tražio prolaz na svoja vrata.
18 Jer elementi su se sami po sebi promijenili nekom
vrstom harmonije, kao što u psaltiru note mijenjaju
naziv melodije, a ipak su uvijek zvuci; što se može
dobro uočiti pogledom na stvari koje su učinjene.
19 Jer zemaljske stvari su pretvorene u vodene, a stvari
koje su prije plivale u vodi, sada su otišle na zemlju.
20 Vatra je imala moć u vodi, zaboravljajući svoju
vlastitu vrlinu; a voda je zaboravila svoju vlastitu
prirodu koja gasi.
21 S druge strane, plamen nije trošio meso raspadljivih
živih bića, iako su hodali po njemu; niti su otopili ledenu
vrstu rajskog mesa koja je od prirode bila sklona da se
otopi.
22 Jer u svemu si, Gospode, uzveličao svoj narod i
proslavio ga, niti si ga olako gledao, nego si mu
pomagao u svako vrijeme i na svakom mjestu.