1. Predmet: Fizika
Razred: Prvi - svi smjerovi
Broj časa: 71/72
Tema: Mileva Marić-Ajnštajn
Profesor fizike: Zijad Begić
2.
3. OPŠTI PODACI
Nema mnogo umnih žena u srpskoj istoriji čija biografija
toliko dugo čeka da bude upotpunjena, kao što je to slučaj
sa Milevom Marić Ajnštajn (1875-1948).
Gotovo ceo vek naučnici, istoričari i publicisti pokušavaju
da slože sve delove biografskog mozaika Mileve Marić
4. OPŠTI PODACI
Kćerku Miloša i Marije Marić iz Titela, rođenu s kraćom
levom nogom, ali i blistavim intelektom, zahvaljujući
kojem je i dospela na studije matematike i fizike
Univerziteta u Cirihu gde je upoznala Alberta, istorija je
decenijama oslovljavala isključivo kao suprugu Alberta
Ajnštajna (1879-1955).
5. KOLIKO JE MILEVA
DOPRINIJELA AJNŠTAJNOVIM
NAUČNIM OTKRIĆIMA?
Koliko je Mileva doprinela naučnom radu svog supruga,
kome je docnije pripisana kompletna slava za izum Teorije
relativiteta, dilema je koja živi već 91 godinu. Tačno
toliko vremena proteklo je od kada je Ajnštajnu uručena
Nobelova nagrada.
6. NIKADA RAZRIJEŠENA
MISTERIJA
Ni posle Milevine smrti 1948. godine u Cirihu, i
Ajnštajnove u Americi (Prinston, 1955. godine),
malo novog se moglo otkriti o ovom bračno-
naučnom paru. Naučna dokumentacija, kao i
kompletna njihova pisma koja su razmenjivali i
posle razvoda jer je u Cirihu sa Milevom ostao
njihov mlađi sin Eduard, koji je bolovao od
šizofrenije, dugo su bila pod duplim ključem Arhiva
u Jerusalimu.
7. DA LI JE TEORIJA RELATIVITETA
ZAISTA AINŠTAJNOVA?
Tek 2006. godine obelodanjen je deo te prepiske, a
Ajnštajnova biografija, koju je napisao uoči svoje smrti,
i danas je pod embargom.
Ipak, na osnovu delimično objavljene prepiske, kao i
zahvaljujući pismima koje je Mileva razmenjivala
tokom Drugog svetskog rata sa svojim kumovima
Gajinovima u Novom Sadu, sve učestalije postavlja se
pitanje: da li bi Ajnštajn bez svoje supruge uopšte
uspeo da smisli i izračuna Teoriju relativiteta?
8. KNJIGE O MILEVI
Do sedamdesetih godina prošlog veka, kod nas je
postojala samo jedna knjiga o Milevi. Njen autor, prof.
Desanka Đurić Trbuhović već u naslovu "U senci Alberta
Ajnštajna", podstakla je polemike koje i danas traju: da li
je Mileva nepravedno i smišljeno odgurnuta u Albertovu
naučnu senku?
9. Ne namećući konkretan odgovor, profesorka Đurić-
Trbuhović prenosi svedočenja savremenika o tome kako je
u leto 1905. u Kać, mesto nadomak Novog Sada stigao u
prvu posetu tazbini jedan od najčuvenijih fizičara svih
vremena Albert Ajnštajn sa suprugom Milevom, jednom
od prvih žena-fizičara u Evropi, i njihovim 14-mesečnim
sinom Hansom Albertom.
10. Savremenici u toj knjizi govore da je zbog nekonvencionalnog
ponašanja i duge, neuredne kose, Albert u tada izrazito
konvencionalnoj novosadskoj sredini, ubrzo prozvan "šašavim
Marićevim zetom".
Devedesetih godina prošlog veka porodični prijatelj Marićevih,
Novosađanin Đorđe U. Krstić, u izdanju Matice srpske, objavio
je knjigu "Mileva i Albert Ajnštajn - ljubav i zajednički naučni
rad". Mada knjiga obiluje svedočenjima rođaka i prijatelja
Marićevih, na pitanje: da li je Mileva koautor Teorije
relativiteta i drugih Albertovih izuma, Krstić je odgovorio:
Verujem da je u stvaranju tih naučnih dela učestvovala i
Mileva, ali nemam nijednog čvrstog dokaza za to.
11. SVJEDOČENJE ROĐAKA
Jedan od malobrojnih preostalih Milevinih rođaka,
diplomirani inženjer poljoprivrede iz Kaća Dragiša Marić,
kao dečak slušao je kako su "naša dobra Mica i naš ludi
zet" tokom letnjih noći ispisivali Teoriju relativiteta ispod
duda u Kaću, gde je u porodičnoj kući slavni bračni par sa
svojim sinovima Hansom Albertom i Eduardom u
nekoliko navrata dolazio u goste. Računali su, navodno,
nešto do kasno u noć, uz gunđanje Milevinog dede što
toliko troše petrolej.
12. Svestan je Dragiša da njegovo porodično predanje ne postoji
"crno-na belo" i samim tim ne uvažava se u naučnom svetu.
Nada se, ipak, da krunski dokaz o Milevinom doprinosu
naučnom radu njenog muža i dalje krije Arhiv u Jerusalimu.
- Milevin i Albertov sin Hans Albert, s kojim smo gotovo do
njegove smrti bili u kontaktu, svedočio je da su posle smrti
njegovog oca u Americi, tajne službe svu njegovu naučnu
dokumentaciju, kao i Milevina pisma, tajno preselile u arhiv u
Izraelu - kaže Dragiša Marić.
Uvidom, prvenstveno u te naučne proračune, po Albertovom i
Milevinom rukopisu, lako bi se moglo razaznati koliko je njeno
stvarno učešće u naučnim dostignućima koja su promenila
čovečanstvo.
13. NAUČNICA, A NE
KUVARICA
Da je umna, patrijarhalno vaspitana Srpkinja iz Vojvodine, ceo
svoj potencijal podredila uspehu svog supruga, nesporno je i za
Miloša Jovanovića, reditelja i scenaristu nedavno premijerno
prikazanog prvog našeg igrano-dokumentarnog filma o slavnoj
Titeljanki "Frau Ajnštajn".
- Nije Mileva bila Albertu ni sobarica, ni kuvarica, nego
obrazovana žena i supruga koju je upoznao u Cirihu na
studijama kada je njoj bila 21, a njemu 17 godina - kaže reditelj
Jovanović.
- Sigurno se u svom naučnom radu oslanjao na Milevu, a ta
naučna dela ispisala je njihova ljubav.
14. Mileva noću radila naučne proračune, pošto bi uspavala
sinove
Mileva, Albert i mali Hans Albert
15. ISTRAŽIVANJA
Najdalje u istraživanju naučne enigme o Milevi Marić Ajnštajn
otišle su norveška istoričarka mr Anastasija Hajdi Larvol i
profesorka srpskog porekla koja živi i radi u Njujorku dr
Radmila Milentijević.
Obe su imale retku priliku da odvojeno, svaka za sebe i u
različitom vremenskom periodu, "zavire" u deo arhive Alberta
Ajnštajna na Hebrejskom univerzitetu, i došle su gotovo do
istovetnog zaključka: Milevino poznavanje matematike i fizike
omogućilo joj je da učestvuje u Ajnštajnovim naučnim
istraživanjima, i ona je, van svake sumnje, u njima i
učestvovala!
16. PISMA KAO DOKAZ
Uporište za tvrdnju o nespornom Milevinom doprinosu
teoriji relativiteta, obe istoričarke pronašle su u pismima
koja je bivši bračni par razmenio tokom braka, ali i posle
razvoda. Mileva i Albert razdvojili su se 1914. posle 11
godina braka, pošto je on dobio mesto profesora u Bernu,
a zatim se oženio bliskom rođakom Elzom, s kojom nije
imao dece.
17. Ta pisma je sasvim slučajno, posle Milevine smrti
1948. godine u Cirihu, pronašao u jednoj kutiji stariji
sin Ajnštajnovih, Hans Albert. On je želeo da
prepisku publikuje, ali su ljudi bliski Ajnštajnu
izdejstvovali sudsku zabranu.
Manji deo prepiske objavljen je 1987. godine, a
ostatak je odnet u Jerusalim i tek od 2006. samo
delimično otvoren za javno istraživanje.
18. ISTRAŽIVANJE PROF.RADMILE
MILENTIJEVIĆ
Milentijevićeva je jedna od retkih, a svakako jedina s
naših prostora, koja je dobila dozvolu da tri i po meseca
izučava arhivsko blago podataka o Albertu Ajnštajnu u
Izraelu. Na osnovu tih podataka pre dve godine u izdanju
Matice srpske objavila je knjigu "Mileva Marić Ajnštajn -
život sa Albertom Ajnštajnom".
19. IZJAVA MILENTIJEVIĆEVE
- Imala sam privilegiju da iščitam 800 pisama koja su Mileva i
Albert razmenili pre i posle razvoda i da se uverim da je
njihova ljubav tinjala do kraja njihovih života - kazala je
Milentijevićeva na promociji svoje knjige u Novom Sadu. - Iz
tih pisama nedvosmisleno se može zaključiti da su njih dvoje
zajedno stvorili teoriju relativiteta.
Prepiska, prema mišljenju dr Milentijević, dokazuje da su njih
dvoje delili naučne ideje, vodili naučne rasprave i zajedno
istraživali. U svojim pismima Albert govori o "našim novim
proučavanjima", "našim istraživanjima", "našoj teoriji", "našem
radu", kao i o "našem radu o relativnom kretanju".
20. “MALA MOJA VEŠTICE”
Na osnovu tih pisama koja su na potpuno nov i, za mnoge,
neočekivan način osenčila bračnu i naučnu vezu dvoje
Ajnštajna, Anastasija Hajdi Larvol snimila je dokumentarni
film "Mala moja veštice", u kojem je ljubavnu prepisku
pretvorila u dijalog.
Njeno filmsko ostvarenje 2009. godine prikazano je na
komemorativnoj sednici u Cirihu, kad su se vlasti posle 36
godina setile Mileve Marić, platile zakupninu njenog grobnog
mesta i ponovo postavile nadgrobnu ploču na grobnom mestu
broj 9357 na ciriškom groblju Northajm.
21. “RELATIVNOST JEDNE
LJUBAVI PROŠLOG MESECA”
Svojim filmom i predavanjem "Relativnost jedne ljubavi
prošlog meseca" na Kolarcu u Beogradu, norveška
istoričarka želela je da poruči svetu da je Albert bio veći
manipulator nego naučnik, te da je za "Nobela" zaslužnija
Mileva od njega samog.
- Mnogo toga upućuje na zaključak da su se Albert i
Mileva dogovorili da zajedničkim naučnim radom i
znanjem kreiraju i promovišu jednog genijalnog naučnika
i univerzitetskog profesora koji će zarađivati za celu
porodicu - tvrdi Larvolova.
22.
Taj genije je za gotovo kompletnu svetsku javnost do
sada bio samo Ajnštajn, jer je privatna istorija
Alberta i Mileve prošla mnogo cenzura da bi se
održao mit o Ajnštajnu, jednom od najvećih umova
čovečanstva.
- Takva slika o Ajnštajnu proteklih decenija branila
se po svaku cenu, i zbog njenog očuvanja fondacija
"Albert Ajnštajn" zabranila je objavljivanje ljubavne
prepiske Alberta i Mileve - kategorična je mr
Anastasija Hajdi Larvol.
23. IZ PISAMA
Iz prepiske bračnog para Ajnštajn, bar onog njenog dela
koji je do sada objavljen, proizilazi da je Mileva naučne
proračune radila noću, pošto bi prethodno uspavala
sinove, a potom ih je predavala mužu.
Veliki ruski fizičar Avram Fedorovič Jofe svedočio je da je
u rukama imao originale tri najvažnija "Ajnštajnova
članka", koji su bili potpisani sa Ajnštajn - Mariti. Prezime
Mariti bila je švajcarska verzija prezimena Marić, pod
kojim je Mileva upisana u gradski registar kantona Cirih.
24. OPREČNI STAVOVI DVIJU
ISTRAŽITELJKI
Ajnštajn se, po viđenju dr Milentijević, i u kritičnim trenucima svog života
oslanjao na Milevu. U jednom pismu on piše:
"Bez tebe mi nedostaje samopouzdanje, bez tebe i ne osećam želju za
radom. Bez tebe moj život nije život."
I dok je profesorka Milentijević sklonija zaključku da ovakve Albertove
izjave Milevi svedoče da je njihova ljubav tinjala do kraja života, za
Anastasiju Hajdi Larvol to je potvrda da je Albert bio veliki manipulator:
- Svoja pisma počinjao je najčešće ljubavnim cvrkutanjem, a obavezno
završavao postavljanjem zadataka čije rešenje traži od Mileve! Zato su čak i
njena malobrojna dostupna pisma nekompletna, jer je cenzura iz njih
izbacila matematičke proračune i naučne instrukcije koje je slala Albertu -
smatra Larvolova.
25. TRI ŽENE NAUČNICE
Osim krotkog vaspitanja koje je iz porodičnog doma u
Titelu ponela u svet, a koje je podrazumevalo
povlađivanje mužu, Mileva je oduvek patila od nedostatka
samopouzdanja zbog urođenog fizičkog nedostatka - kraće
leve noge. To u velikoj meri objašnjava i njeno odsustvo
ambicije da sebe ističe u prvi plan kao naučnika. Osim
toga, u to vreme ženska profesionalna karijera nije bila
uobičajena pojava. Naučnim radom u Evropi tada su se
bavile svega tri žene.
26. Upoznali se na predavanju, a posle tri godine se zavoleli.
Albert nije pokazivao talenat za računanje
Studenti Mileva i Albert
27. RAZLIČITOSTI SE
PRIVLAČE
Milevu i Alberta u startu su delile brojne razlike. Ona je
bila četiri godine starija od njega, poticala je iz srpske, on
iz jevrejske porodice. Imali su ipak, jednu presudnu,
zajedničku osobinu: oboje su u ranim godinama bili
samotnjaci. Nisu se mnogo družili sa vršnjacima i radije
su čitali naučno-popularne knjige.
28. O PORODICI MARIĆ
Marići su poreklom iz dela današnje Vojvodine koji se
nekada zvao Šajkaška, a bio je deo Austrougarske sve do
1918. Titel, u kojem se 19. decembra 1875. rodila Mileva
Marić, kao najstarija od troje dece Miloša (1846-1922),
oficira austrougarske vojske, i Marije, rođene Ružić
(1846-1935), bio je u to vreme značajno komandno mesto
srpskih graničara na Dunavu i Tisi.
29. Pravoslavna porodica Marić koja slavi Svetog Stefana,
prvi put se 1720. godine pominje u popisu žitelja Kaća
(nedaleko od Novog Sada). Miloš i Marija venčali su se u
Titelu 1867. godine, a prvo dvoje dece Milica i Vukašin
rano su im umrli. Uoči Milevinog rođenja, Miloš je
napustio vojnu službu i preselio se s porodicom u Rumu,
gde se zaposlio kao sudski pisar. U Rumi je Mileva 1883.
godine dobila sestru Zorku, a dve godine docnije i brata
koji je, po starom pravoslavnom običaju porodica u
kojima umre prvo muško dete, poneo očevo ime kako bi
"oterao iz kuće uroke".
30. O PORODICI AJNŠTAJN
Ajnštajnovi jevrejski preci došli su u 16. veku u Virtenberg i
brzo su se prilagodili nemačkoj sredini. Albertov otac Herman
(1847-1902) bio je vlasnik radnje za elektrotehnički materijal u
Ulmu. Majka Paulina, (rođena Koh (1858-1920) izdanak je
bogate porodice.
Kada je Albert imao godinu dana (rođen je 14. marta 1879),
porodica Ajnštajn preselila se u Minhen da bi razvijala
porodični posao. Ubrzo je Albert dobio mlađu sestru Maju
(1881-1951), koja je docnije napisala da je on u ranom
detinjstvu bio miran dečak, ali je u povremenim napadima besa
bio vrlo grub, i čak je nekoliko puta fizički povredio.
31. SVJEDOČENJE MAJE
AJNŠTAJN
Prema svedočenju Maje Ajnštajn, Albert u ranim
godinama školovanja nije pokazivao nikakav naročit
talenat za računanje. Kasnije, u Luitpoldovoj gimnaziji u
Minhenu bio je prosečan učenik iz svih predmeta, osim iz
latinskog jezika i matematike. Već tada je uživao u čitanju
knjiga iz euklidske geometrije.
- Školski drugovi zvali su ga "bidermajer", a taj nadimak
se u to vreme davao obično dobrodušnim malograđanima
- svedočila je Albertova sestra.
32. “ALBERT NIJE VOLIO
GIMNAZIJU”
Albert nije voleo gimnaziju zbog mehaničkih metoda
učenja i zahteva za "bubanjem" školskog gradiva. Nije
trpeo ni autoritativne profesore jer u životu, inače, nije
podnosio autoritete. Kada je postao slavan naučnik,
jednom se osvrnuo na to, pomalo ironično:
- Valjda zato što sam uvek potcenjivao autoritete, sudbina
me je kaznila: dodelila mi je da i sam postanem autoritet!
33. MILEVINA ŠKOLSKA
DRUGARICA
Evocirajući uspomene na školske dane sa Milevom Marić u
Srpskoj višoj devojačkoj školi u Novom Sadu, Jelisaveta
Baroko svedočila je Đorđu A. Krstiću, autoru knjige "Mileva i
Albert Ajnštajn" da je Mileva "uvek sve znala, ali je bila mirna,
povučena i nije volela da se ističe".
- Zvali smo je "svetica" - sećala se Milevina školska drugarica.
- Verovatno zbog hromosti nije se u vreme školskog odmora
uključivala u igre sa decom. Stajala je po strani i gledala kako
ostale devojčice jurcaju po dvorištu.
34. “PRVI RED S ODLIKOM”
Nikada nije rasvetljen povod zbog kojeg se Mileva iz
novosadske ženske škole preselila u realku u Sremskoj
Mitrovici, ali se pretpostavlja da je to učinila da bi bila bliže
roditeljima u Rumi. Na kraju četvrtog razreda gimnazije
Mileva je imala najviši uspeh "prvog reda s odlikom". Najviše
ocene dobila je iz matematike i fizike, mada je povremeno,
tokom školovanja, odsustvovala zbog nežnog zdravlja.
Ponosan na školski uspeh svoje kćerke, otac Miloš je često
prepričavao kako mu je jedan profesor rekao:
- Pazite da ovo dete ne upustite, ona je redak fenomen!
35. STANJE U AUSTROUGARSKOJ
U XIX VIJEKU
U Austrougarskoj, ženska deca nisu imala pravo upisa na
viosoke škole sve do 1897. godine. Razloge je naveo
tadašnji ministar za nauku Gauč, koji je u bečkom
državnom saboru 1896. godine objasnio da bi
"konkurencija obrazovanih žena prouzrokovala smanjenje
muških zarada, a time i smanjenje brakova, i tako, imala
teške posledice po porodični život".
36. UPIS U “KRALJEVSKU
GIMNAZIJU”
Polovinom 1892. godine, pošto se porodica Marić
preselila u Zagreb, Milevin otac napisao je molbu vlastima
da dozvoli upis njegovoj kćerki u Kraljevsku veliku
gimnaziju. Molba je uslišena.
Tokom školovanja u Zagrebu, Mileva je bila oslobođena
plaćanja školarine, a ubrzo je zbog dobrih ocena i vladanja
dobila i stipendiju od 100 forinti. Zbog bolešljivosti,
završne ispite polagala je početkom septembra 1894, a
najbolje ocene imala je iz matematike i fizike.
37. STUDIJI U CIRIHU
Ubrzo je Miloš Marić svoju natprosečno darovitu kćerku
otpratio u Cirih, u kojem je ženskoj deci već tada, na
nemačkom jeziku, bilo dozvoljeno da studiraju na
univerzitetima i visokim školama.
Kad je položila prijemni ispit, Mileva se 14. novembra 1894.
godine upisala u Višu devojačku školu. U leto 1896. upisala je
studije medicine na univerzitetu u Cirihu, a već u oktobru
prebacila se na Državnu politehničku školu, na studije
matematike i fizike. Bila je tek peta žena koja je uspela da se
upiše u ovu školu.
38. LJUBAV NA ČASU FIZIKE
Na predavanjima iz fizike, 21-godišnja Mileva upoznala je
mladog kolegu Alberta Ajnštajna, koji je tada imao 17
godina. Prve tri godine dopisivali su se tokom ferija, a
onda, 1899. godine, među njima je planula ljubav.
39. ŠKOLA
Na Državnoj politehničkoj školi u Cirihu, koja je kasnije
prerasla u danas veoma cenjeni univerzitet, Mileva Marić
je pohađala predavanja iz nemačkog, francuskog,
latinskog jezika, matematike, fiziologije, fizike, istorije
pevanja, analitičke geometrije i stenografije.
40. Kako to već samo sudbina može da udesi, u Cirihu, koji
je 1896. godine vrveo stranim studentima, Mileva Marić
iz Titela i Albert Ajnštajn iz Ulma, unajmili su stanove u
susedstvu. Ona je stanovala kod Johane Behtold u
Platenštrase broj 74, u centru studentske četvrti, a on je
iznajmio sobu u susednoj Unionštrase.
Albert Ajnštajn svira na
koncertu
41. IZLET NA ALPE
Mlada Srpkinja i četiri godine mlađi Jevrejin sretali su se
na putu do fakulteta, na predavanjima, u
biblioteci...Razmenjivali su knjige, upoređivali beleške,
iznosili utiske o predavanjima. Oboje su voleli prirodu i
uživali u izletima na Alpe.
Prosečne visine, crne kovrdžave kose i smeđih očiju,
Albert je među studentkinjama bio na glasu kao zgodan i
šarmantan mladić. Mileva, tiha i povučena devojka
krupnih očiju, bila je gotovo neprimetna. Za sve, osim za
Alberta.
42. PRVI SUSRET
Nema pouzdanih podataka o njihovom prvom susretu, ali
u najstarijem sačuvanom pismu koje je Mileva krajem
1897. godine poslala Albertu iz Hajdelberga, zahvaljuje
mu na "predivnoj zajedničkoj šetnji, krajem prethodne
školske godine
43. ZABORAVLJENA LJUBAV
Ajnštajnovi biografi navode da je u to vreme on bio
opčinjen Milevom toliko, da je potpuno zanemario
svoju dotadašnju simpatiju Mariju Vinteler, koja je
tada bila učiteljica u Osbergu.
"Ti pišeš da se ne želiš više dopisivati sa mnom, ali
zašto, dragi", uzalud je ucveljena Marija pokušavala da
pokoleba Alberta.
44. 4,3 I 4,6
On i Mileva bili su marljivi i ambiciozni studenti. Njena
prosečna ocena na prvoj godini bila je 4,3 a njegova 4,6. Na
ciriškom fakultetu znanje se tada vrednovalo ocenama od jedan
do šest.
Da li se posle te prve godine Mileva malo uplašila svojih emocija
prema Albertu ili je želela da se posveti kvalitetnijem izučavanju
njenog omiljenog predmeta fizike, nije poznato. Tek, ona se
oktobra 1897. ispisala sa Politehnike da bi u trećem semestru
mogla da sluša predavanja na uglednom Univerzitetu u
Hajdelbergu u Nemačkoj. Učinila je to svesna da se na taj
Univerzitet ne može upisati, jer je upis ženama bio odobren tek
kasnije, od 1900. godine.
45. DR.FILIP LENARD
Jedan od Milevinih predavača bio je i ekspert za teorijsku fiziku,
budući nobelovac dr Filip Lenard (1862-1947). U jednom pismu
bez datuma, koji je Mileva uputila Albertu, ubrzo po dolasku u
Hajdelberg, ona opisuje zanimljivo predavanje dr Lenarda.
"Bilo je lepo na predavanju profesora Lenarda", pisala je Mileva.
"On sada drži kurs kinetičke teorije gasova. Pošlo se, dakle, od
postavke da se molekuli kiseonika kreću brzinom od preko 400
km u sekundi, pa je onda dobri profesor računao, postavio
jednačine, diferencirao, integralio, vršio zamene... Na kraju se
ispostavilo da se ti molekuli, doduše, kreću tom brzinom, ali
prelaze put dug samo stoti deo debljine jedne vlasi"!
46. Kinetička teorija gasova bila je, kasnije se pokazalo, tema
koja će Ajnštajnu postati veoma važna u proučavanju
Braunovog kretanja. Upravo ta problematika biće u
središtu većine Ajnštajnovih radova iz 1905. godine.
Iz prethodnog Milevinog pisma, vidljivo je da je ona još
tokom letnjih ferija svom ocu Milošu pominjala Alberta.
Dirnut njenom pričom, Miloš Marić poslao je mladom
Jevrejinu smotuljak duvana, uzgajanog na imanju u Kaću.
"Svakako ćete jednom morati sa mnom da pođete tamo,
kod mojih roditelja. Divno ćete se provesti", napisala je
Mileva Albertu.
47. Iz njegovog pisma upućenog 16. februara 1898. saznaje se
da se Mileva vratila u Cirih kako bi nastavila studije na
Politehnici. Do početka 1899. godine, njihovo prijateljstvo
preraslo je u ljubav.
Kako se njihova veza produbljivala, Mileva je Alberta
upoznala sa prijateljicama. Jedna od njih, Milana Bota,
studentkinja psihologije iz Kruševca, napisala je svojim
roditeljima i ovo:
"Marićeva me je sad upoznala s njenim dobrim prijateljem.
Nemac je, zove se Ajnštajn, divno svira violinu".
48. POČETAK ROMANSE
Tokom uskršnjeg raspusta te godine, Albert je otišao u Milano,
gde se u međuvremenu preselila njegova porodica, noseći sa
sobom Milevinu sliku. Namerio je da je, na taj način, predstavi
roditeljima. Njegovo pismo iz Milana prvi je sačuvani dokaz
njihove romanse:
"Zahvaljujući tome što ste mi upravo dobro "oprali" glavu, živo
sam se setio Vas", piše Ajnštajn Marićevoj 20. marta 1898. godine.
Za razliku od rasejanog i neurednog Alberta, Mileva je bila
dosledna i odlučna u svemu čega se latila. Svoje obaveze detaljno
je planirala. Pokušavala je i u Albertov život da unese red, te on
stoga to u pismu i naziva "pranjem glave
49. “ŽIVOT SA ALBERTOM
AJNŠTAJNOM”
U svojoj knjizi "Život sa Albertom Ajnštajnom" Radmila Milentijević
navodi reči Voltera Ajzaksona koji je analizirao koliko su Albert i
Mileva bili srodne duše. Zaključio je da su oboje bili intelektualci koji
su čeznuli da podele svoju ljubav prema nauci i drugim čarima života.
Albert je Milevi pisao da je svojoj majci Paulini pokazao njenu
fotografiju koja je "ostavila dubok utisak na moju staru".
Kasnije, pošto je shvatila de je vrag odneo šalu i da se njen Albert
ozbiljno zaljubio u Milevu, Paulina Ajnštajn pokušala je sve da ga
odgovori od ženidbe. Jedan od njenih "argumenata" bio je i da je
Srpkinja previše obrazovana:
"Šta će tebi "žena knjiga"", uzalud je savetovala svog sina Paulina
Ajnštajn.
50. GOSPOĐICA ZA DIVLjENjE
Amerikanka Katarina Ovens Pir u svojoj knjizi "Albert
Ajnštajn" (Hamburg, 1951) zapisala je kako je
interesovanje za matematiku zbližilo Alberta i Milevu
na studijama u Cirihu. "Gospođica Marić je u
matematici i fizici bila prominentna studentkinja",
zabeležila je Ovens Pir. "Albert je bio bojažljiv mladić,
divio se odgovorima koje je ta gospođica davala na
seminarskim vežbanjima. Ubrzo su počeli da rade
zajedno. Davno, pre ispita, objavili su da će se jednog
dana venčati".
51. Žena prvi savjetnik!
Sedam godina Albert nosio u glavi ideju o svojoj
čuvenoj teoriji. Paulina Ajnštajn uporno protiv braka
sina i Mileve
Mileva iz studentskih
dana
52. MILEVA ODLAŽE ISPIT
Ljetni raspust 1898. godine Mileva je, kao i obično,
provela kod kuće u Novom Sadu i Kaću. Otputovala je
iz Ciriha početkom avgusta putničkim vozom, za koji
je kupila najjeftiniju kartu.
Te jeseni, sve kolege s druge godine ciriške Državne
politehničke škole polagale su prelazni diplomski ispit.
Najbolju prosečnu ocenu dobio je Albert - 5,7, od
maksimalnih šest. Svoj ispit, iz nedovoljno poznatih
razloga, Mileva je odložila za narednu godinu.
53. TREĆA GODINA STUDIJA
Na trećoj godini studija u Cirihu (1898/1899) ljubav i saradnja gospođice Marić i
gospodina Ajnštajna sve više su se produbljivale. To je veoma vidljivo i iz
Albertovog pisma koje je avgusta 1899. godine, iz hotela „Raj“ u
Metmenštetenu u Švajcarskoj, poslao Milevi u Kać:
„Kada sam prvi put čitao Helmholca, nikako nisam mogao da shvatim što Vas
nema pored mene, a ni sada se ne osećam mnogo bolje“, pisao je mladi
Ajnštajn, očigledno zaljubljen i u Milevin intelekt.
U svojoj knjizi „Mileva i Albert Ajnštajn“, Novosađanin Đorđe U. Krstić, koji se
bavio istorijom fizike i bio jedan od prvih istraživača života i dela slavnog
naučnog para, navodi da je u naredna dva pisma koja je poslao Milevi u Kać,
Ajnštajn puno razmišljao o elektrodinamici pokretnih tela. To je tema koju
danas podrobnije poznajemo u okviru posebne teorije relativiteta. U tim svojim
razmišljanjima Ajnštajn se oslanjao i na Milevino mišljenje.
54. KO JE BIO GENIJE?
Znatno kasnije, 1952. godine, prisećajući se kako je nastala ta teorija, Ajnštajn je rekao da
je „ta problematika bila moj život i glavna preokupacija preko sedam godina“.
To je upravo period od kada se Mileva vratila iz Hajdelberga, pa sve do 1905. godine, kada
je Albert, u saradnji sa Milevom, tada već svojom venčanom suprugom, objavio
revolucionarni članak o toj teoriji.
Naučnici, među kojima je bio i poljski psihijatar Leopold Infeld, na osnovu tog članka
zaključili su da je Ajnštajnov um genijalan:
„U tom jednom primeru vidimo neke značajne crte Ajnštajnovog genija - zapisao je
Infeld. Iznad svega, tu je sposobnost da se postavljaju pitanja, zatim i moć da se
godinama razmišlja o istom problemu, sve dok se tema ne pretvori u svetlost
razumevanja. I treće: on poseduje sposobnost da formuliše jednostavne, idealizovane
eksperimente koji se nikada ne mogu izvesti u praksi, ali koji, ako se propisno analiziraju,
rasvetljavaju i menjaju naše shvatanje sveta koji nas okružuje.“
55. MILEVA POLAŽE
PROLAZNI ISPIT
U jesen 1899. godine, Mileva je položila prelazni diplomski
ispit s prosečnom ocjenom 5,05, a iz fizike dobila je 5,5, kao
i Albert godinu dana ranije.
Kada nije bio na predavanjima, mladi par je najradije
boravio kod Mileve u pansionu, a da bi joj bio što bliže,
Albert je iznajmio sobu u obližnjoj Union ulici. Iz pisama
koje su Milevine drugarice slale svojima, vidljivo je da su
njih dvoje kod Mileve često pili kafu. On je pušio, a ona je
pripremala jelo, najčešće kobasice iz paketa koje su joj slali
roditelji.
56. NESHVAĆENA LJUBAV
Albertova majka Paulina, u Milanu, međutim, do koje je
stigao glas o velikoj ljubavi njenog sina „prema onoj ženi-
knjizi“, nije imala razumevanja za lepotu njihovih
zajedničkih trenutaka. U nedatiranom, ogorčenom pismu
Albertovoj tetki Heleni Kaufler, koju je često viđala u
Cirihu, Mileva pita:
„Smatrate li da me ona (Paulina) uopšte ne trpi, strepela je
mlada Kaćanka. Da li mi se u Vašem prisustvu izrugivala?
Znate, na trenutak sam sebi izgledala potpuno bedna, ali
sam se tešila jer je najvažnija osoba (Albert), kao što
znamo, drugačijeg mišljenja i kad mi on opisuje lepe slike
budućnosti, ja zaboravim svu onu bedu“.
57. U narednom pismu iz Ciriha, datiranom 9. marta 1900.
godine, Mileva obaveštava Helenu da je prebolela
Paulinino ruganje i da su dan ranije proslavili Albertov
21. rođendan. U tom pismu, ona navodi da je profesor
Veber prihvatio njen predlog za diplomski rad i da je
„čak bio njime veoma zadovoljan“.
„Mnogo se radujem istraživanjima koja me čekaju s tim
u vezi, a Albert je takođe za sebe izabrao zanimljivu
temu“, piše Mileva.
58. NEUSPJEŠAN ISPIT
Usmeni diplomski ispiti na odeljenju 6-a, koje su pohađali
Mileva i Albert, održani su 27. jula 1900. Polagali su
teorijsku i eksperimentalnu fiziku, teoriju funkcija,
astronomiju i branili diplomski rad. Ajnštajn je dobio
ocenu 4,91, a Mileva 4,0. Pretpostavlja se da ćutljivoj i
povučenoj Milevi nije odgovaralo da usmeno polaže ispite.
Iz diplomskog rada Albert je od mogućih 24 dobio 18, a
Mileva 16 poena. Usledilo je još neprijatnije iznenađenje iz
teorije funkcija. Mileva je dobila najnižu ocenu od svih
kolega (samo pet poena) što je njen prosek ocena znatno
pokvarilo i zbog toga, jedina u razredu, nije dobila
diplomu.
59. “ŽENE NEMAJU ŠTA DA
TRAŽE U POLITEHNICI”
Postoje mišljenja da problem, zapravo, nije bio u
Milevinom neznanju već u shvatanju profesora teorije
funkcija, Minkovskog, da žene nemaju šta da traže na
Politehnici.
Početkom avgusta 1900. godine, na Državnoj
politehničkoj školi u Cirihu podeljena su konačna
svedočanstva. U njima, Albertov prosek ocena je 4,7, a
Milevin 4,7, ali ona, za razliku od njega, nije dobila
diplomu.
60. Čim je dala diplomski ispit, 27. jula 1900, Mileva je otputovala u Kać, a Albert u
švajcarsko seoce Melhtal, sa majkom Paulinom i sestrom Majom. U pismu
Milevi opisao je razgovor sa majkom:
- Ona me sasvim bezazleno upitala: „Šta će biti sa Dokserl?“
- Biće mi žena - odgovorim ja isto tako bezazleno.
Mama se bacila na krevet, zarila glavu u jastuk i zaridala.
- Upropastićeš sebi budućnost, ona nije prilika za pristojnu porodicu. Ona je
jedna knjiga kao i ti, a tebi treba žena. Kada ti napuniš 30 godina, ona će biti
stara veštica!
Pošto je Milevi verno preneo dijalog sa majkom, Albert je na kraju pisma
dodao:
- Kada bih opet, što pre, mogao da budem sa tobom u Cirihu, blago moje!
Hiljadu puta te pozdravlja i ljubi tvoj Johonesl.
61. Venčanje na Badnji dan
Kumovi jedini gosti na venčanju Mileve i Alberta u
Cirihu. Veo misterije oko sudbine vanbračne ćerke
Lizerl
Mladenci Mileva i Albert
62. MILEVIN NEUSPJEH NA
POLITEHNICI
Po završetku školske 1901. godine, Albert je otputovao sa majkom Paulinom na odmor
strepeći od njenih sve žešćih prigovora zbog veze sa Milevom. Ona je ostala u Cirihu da bi
26. jula opet izašla na diplomski ispit. Ponovo ga nije položila.
Bez diplome sa Politehnike, Mileva nije mogla da dobije ni pravo na doktorat na Ciriškom
univerzitetu. Posle pet godina studiranja, njena akademska sudbina bila je u potpunom
rasulu.
Sva utučena, zaputila se roditeljima u Novi Sad. Novi krah na završnom ispitu, međutim,
nije bio jedini razlog njenoj utučenosti. Nosila je svojima još jednu vest - bila je u trećem
mesecu trudnoće! Na to suočenje sa svojom porodicom putovala je bez Alberta. Uoči tog
njihovog privremenog razdvajanja rekla mu je:
- Ja ovako trudna ne smem i ne mogu u Novi Sad!
Ni Milevini roditelji nisu bili naklonjeni njihovoj vezi, ali najteža, gotovo nepremostiva
prepreka bila je Albertova porodica.
63. 4 RAZLOGA PROTIV
Albertova majka Paulina imala je bar četiri razloga „protiv“. Najpre, Mileva je bila Srpkinja i
pravoslavka, a Albert Jevrejin. Početkom 20. veka, u malograđanskim porodicama, nije se
blagonaklono gledalo na ženidbu sinova - jedinaca obrazovanim ženama. Najzad, Mileva je bila
bezmalo četiri godine starija od Alberta, a uz to je i hramala.
Jedino ohrabrenje za Milevu su bila pisma koje joj je Albert slao pošto se vratio u Cirih, uzalud
pokušavajući da na Politehnici dobije posao koji mu je obećao profesor Veber. S njim poslednjih
meseci studija nije bio u dobrim odnosima i profesor Veber ga više nije želeo za asistenta.
Uoči povratka kod porodice u Milano, Milevi, kojoj su roditelji, u blagoslovenom stanju, pružili
porodičnu podršku i ljubav, Ajnštajn je pisao:
- Bez tebe mi nedostaje samopouzdanje, bez tebe ne osećam želju za radom niti se radujem životu.
Ukratko, bez tebe moj život nije život!
U jednom od narednih pisama on Milevi saopštava svoju odluku.
- U vezi sa našom budućnošću, ja sam doneo sledeću odluku: potražiću odmah bilo kakvo mesto,
makar ono bilo bedno. Moji naučni ciljevi i moja lična sujeta neće me sprečiti da preuzmem i
podređenu ulogu. Čim nađem takvo mesto oženiću te i dovesti te k sebi. Ali, nikome neću napisati
nijednu reč pre nego što sve to bude obavljeno.
64. ROĐENJE LIZERI
Venčanje je upriličeno tek početkom 1903. godine, a godinu
pre toga, vanbračno je rođena Milevina i Albertova kćerka
Lizerl, čija sudbina je i danas, 11 decenija docnije, obavijena
velom misterije.
Iz tog perioda kćerka se samo ovlaš pominje u svega tri
pisma koja su njeni roditelji međusobno razmenili 1902.
godine. Krajem januara te godine, Lizerl je u tajnosti
rođena u domu Milevinih roditelja u Novom Sadu. Podaci
koji na to upućuju sadržani su u Albertovom pismu iz
februara 1902. godine. Iz njega se saznaje da je Mileva imala
težak porođaj.
65. ALBERTOVA ODLUKA
Nešto ranije, početkom 1902. godine Albert je dao otkaz u privatnoj školi u
Šafhauzenu, mada je trebalo da bude angažovan do kraja te godine. Odmah
potom povukao je svoju doktorsku disertaciju koju je predao nekoliko meseci
ranije Ciriškom univerzitetu.
Učinio je to, najverovatnije, po savetu prof. Klajnera, koji je zapazio da je
Ajnštajn svoj rad uradio brzopleto. Potom je otputovao u Bern odakle je,
saznavši da je upravo postao otac, Milevi 4. februara 1902. napisao pismo.
- Milo moje zlato, koliko li samo patiš kada više sama ne možeš ni da mi pišeš. I
naša draga Lizerl mora odmah da upoznaje svet s te strane. Samo da mi opet,
kada moje pisamce stigne, budeš krepka i raspoložena. Kada sam primio pismo
od tvog oca toliko sam se prestravio da sam se bezmalo obeznanio, jer sam
odmah naslutio neko zlo. U poređenju s tim, sve ostale nedaće nisu ništa. Eto,
zaista je došla Lizerl, baš kao što si ti želela.
66. VJENČANJE
Početkom juna te godine, Mileva je otputovala u Bern kod Alberta, ostavivši
kod roditelja petomesečnu Lizerl. Sredinom istog meseca Albert je dobio
privremeno radno mesto tehničara treće klase u Zavodu za patente Švajcarske,
za godišnju platu od 3.500 franaka. Mileva se vratila u Novi Sad.
U Bern kod Alberta ponovo je došla da bi 17. decembra objavili veridbu, a
sutradan u Cirihu najavili su venčanje i zakazali ga za 6. januar 1903. godine.
Bilo je to skromno venčanje. Jedini gosti bili su venčani kumovi Moric Solovin i
Konrad Habit, njihovi prijatelji sa studija. Medenog meseca nije bilo, a
mladenci su se uselili u svoj prvi bračni dom, stančić u Ulici Tilirštrase broj 18
na desnoj obali reke Are. Gradskim vlastima prijavili su se kao par bez dece. U
to vreme u Novom Sadu, njihova Lizerl bližila se prvom rođendanu.
67. ALBERTOV USLOV
Pretpostavlja se da je Albertov uslov za brak bio da se vanbračno
rođena kćerka i dalje drži u tajnosti, te da se da docnije na
usvajanje. To je bio ustupak njegovoj porodici koja nije
odobravala brak.
Ajnštajnov biograf Piter Majklmor zabeležio je da su prijatelji
bračnog para Ajnštajn primetili veliku promenu u Milevinom
ponašanju i pomislili su da se njihovoj romansi, uprkos venčanju,
bliži kraj.
- Nešto se desilo između njih dvoje, ali je Mileva samo rekla da je
u pitanju nešto „suštinski lično“ - piše Majklmor. - Prijatelji su
slutili da je za to Albert odgovoran, hrabrili su Milevu da istraje,
ali je ona i dalje govorila kako je posredi nešto previše lično.
Tajila je to čitavog života.
68. Profesorka Radmila Milentijević u svojoj knjizi „Mileva
Marić Ajnštajn - Život sa Albertom Ajnštajnom“ (Matica
srpska, 2010) iznela je verziju prema kojoj je Lizerl
vanbračna kćerka Alberta i Mileve, data na usvajanje i
živela je u Beogradu.
- Imam mnogo dokaza da je devojčicu Lizerl usvojila
Milevina najbolja prijateljica iz studentskih dana Helena
Kaufler, koja se kasnije udala za Milivoja Savića i preselila u
Beograd. Podaci do kojih sam došla ukazuju na to da je
Lizerl bila majka penzionisanog profesora Popovića sa
Beogradskog univerziteta - napisala je Milentijevićeva
69. Nobel ocu - novac deci
Novčani deo Nobelove nagrade, odlukom suda, pripao
Milevi i sinovima. Albert odbio ponuđenih 100.000
kruna miraza
Mileva i Albert sa
sinom prvencem
70. POSLIJE VJENČANJA
Poslije tamne epizode u vezi sa njihovom vanbračno rođenom kćerkom Lizerl,
koju su najverovatnije dali na usvajanje, nikada je ne spomenuvši ni svojim
kasnije rođenim sinovima (stariji Hans Albert za sestru je saznao iz pisama,
slučajno otkrivenih 10 godina posle majčine smrti), Mileva i Albert venčali su se
u Bernu 6. januara 1903. Od tada je njihov život krenuo uzlaznom linijom.
Mileva 20. marta 1903. piše prijateljici Heleni Kaufler, koja se u međuvremenu
udala za Milivoja Savića i preselila u Beograd, da se posvetila novim
dužnostima, vođenju domaćinstva:
"Ja sam, ako je to uopšte moguće, još više vezana za svog dragog, nego u ciriška
vremena. Samo s njim razgovaram i on je moje jedino društvo. Najsrećnija sam
kada je pored mene i često se ljutim na njegovu dosadnu kancelariju koja mu
oduzima puno vremena. Zaposlen je kao ekspert u ovdašnjem Zavodu za
duhovnu svojinu i svakog dana osam sati obavlja vrlo dosadan posao."
71. NOVI STAN-NOVI ŽIVOT
U tom periodu u Bernu, sasvim logično, produbila se i
njihova naučna saradnja. Osim zajedničkog večernjeg rada
na naučnoj tematici sa Albertom, Mileva je prisustvovala i
sastancima Akademije "Olimpija", osnovane godinu dana
ranije na inicijativu rumunskog studenta filozofije u Bernu.
Albert je bio predsednik te akademije.
Kako je Mileva ponovo bila u blagoslovenom stanju,
supružnici su se preselili u veći stan na drugom spratu u
Ulici Kramgase 49. Tu se 14. maja 1904. godine rodio njihov
sin Hans Albert, a iste godine u tom stanu Mileva i Albert
postavili su temelje kvantne teorije.
72. SVJEDOČENJE ĐORĐA
KRSTIĆA
Da je to bila prava porodična idila, svedoči i
novosadski fizičar Đorđe U. Krstić, koji je bezmalo
pola veka izučavao zajednički život i rad Ajnštajnovih.
"Bili su to srećni dani i zato što su posle rođenja unuka
'omekšali' i Milevini roditelji", zapisao je Krstić na
osnovu svedočenja familije Marić i njihovih prijatelja.
Milevin otac Miloš doputovao je u Bern da vidi unuka i
mlade supružnike i da Albertu uruči miraz, kako je u
to vreme nalagao običaj u srpskim porodicama.
73. ZAJEDNIČKI NAUČNI RAD
Miloš Marić pružio je zetu 100.000 austrougarskih kruna (oko
25.000 dolara), ali je iznenađeni Albert, uz dozvolu svoje
supruge, taj neočekivani dar - odbio. Rekao je da se Milevom nije
oženio zbog novca, već iz ljubavi, "zato što je ona moj anđeo
čuvar i inspiracija".
Albert i Mileva bili su u to vreme veoma posvećeni zajedničkom
naučnom radu, s tim što je ona uporedo vodila brigu o
domaćinstvu i negovala dete. On je imao 26, a ona bezmalo 30
godina. Tih dana poslali su u "Annalen der Physik" četiri naučna
članka, od kojih je prvi bio "O nastanku i apsorpciji svetlosti".
Taj članak bavio se jednačinom fotoelektričnog efekta u kojem je
upravo zahvaljujući Ajnštajnu uveden, danas opšteprihvaćen,
pojam "kvantna svetlost".
74. NOBELOVA NAGRADA
I danas se to zove Ajnštajnova jednačina fotoelektričnog efekta.
Upravo za to otkriće Albert je 1922. godine dobio Nobelovu
nagradu, čiji je novčani deo, istina pod pritiskom suda radi
izdržavanja dece, prepustio tada već bivšoj supruzi Milevi.
Iz sreĆnih godina braka sa Milevom, naročito iz 1905, potiču sva
značajna Albertova otkrića, pa tako i "O elektrodinamici
pokretnih tela". Do tada, a to je period od gotovo 200 godina, ova
oblast fizike čvrsto se bazirala na klasičnim postulatima Isaka
Njutna (1643-1727). Engleski fizičar je tvrdio da pravo vreme teče
samo od sebe i baš zato je ravnomerno i nezavisno od ikakvih
predmeta.
75. AJNŠTAJNOV DOKAZ
Tek 1871. godine Ernst Maks je načeo Njutnovu teoriju dijalektičkim
objašnjenjem da se "u našem koncipiranju vremena izražava najdublja i
najopštija povezanost predmeta". Potom su američki fizičari Albert
Abraham Majkelson (dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1907) i
Edvard Vilijams Morli eksperimentalno utvrdili da je brzina svetlosti
nezavisna od kretanja svetlosnog izvora i posmatrača.
Ali to dugi niz godina nije bilo i dokazivo, pa je Ajnštajnov članak prvi
postavio temelje danas opšteprihvaćene specijalne teorije relativiteta.
Ovom teorijom Ajnštajn je nedvosmisleno dokazao da koncept
univerzalnog i apsolutnog vremena na kojem počiva kompletna
Njutnova kinematika ne stoji na pouzdanim naučnim temeljima.
76. AJNŠTAJNOVA
INSPIRACIJA
U svojoj knjizi "Mileva i Albert Ajnštajn", Đorđe Krstić navodi da je
jedne večeri 1905. godine, posle razgovora sa svojim prijateljem iz
ciriških dana Mikelom Besoom, Albert dobio snažnu inspiraciju za
teoriju relativiteta, te je od tada na njoj radio kao u transu.
O tome P. Mičelmor u svom osvrtu na život i delo Alberta Ajnštajna
piše:
"Prenos širokog teorijskog koncepta, u matematički logičan oblik na
papiru, trajao je pet nedelja i bio je veoma naporan. Ajnštajn je posle
toga bio toliko iscrpljen da je dve nedelje morao da odleži u krevetu.
Mileva je nekoliko puta proveravala članak i tek onda ga je poslala,
rekavši svom mužu: Ovo je vaoma lepo delo!"
77. PRESUŠILA INSPIRACIJA
Objavljivanje do tada nepoznatih pisama Mileve i Alberta 1987.
godine podstaklo je polemike o Milevinom doprinosu
Albertovim naučnim radovima. Glavni urednik "Sabranih spisa"
Džon Stačel u uvodniku je naveo da je Mileva bila "rezonator
Ajnštajnovih ideja". Dve godine kasnije, fizičar Evan Haris Voker
bio je mnogo konkretniji, rekavši da su njih dvoje radili kao tim.
U tekstu objavljenom u prestižnom časopisu "Fizika danas",
Voker kaže: "Njihove zajedničke godine izrodile su Ajnštajnova
najveća dostignuća. Njegova fizika bila je tada ispunjena smelim
idejama o izobličavanju prostora i vremena, o gravitaciji, o
protonima koji su zapravo svežnjevi energije. Ali kada se njegov
brak sa Milevom okončao, Ajnštajnova je fizika postala
konzervativna. On više nije bio predvodnik avangardnih fizičara.
78. Ponižena i skrhana Mileva napušta porodični pakao.
Rastanak na železničkoj stanici u Berlinu, po sećanju
starijeg sina Hansa Alberta, tada desetogodišnjaka, bio
je potresan
Milena i Albert zajedno
79. KRAJ ROMANSE
Porodica Ajnštajn se iz Berna oktobra 1909. preselila u Cirih. Na
tamošnjem univerzitetu, Albert je predavao uvod u mehaniku i
termodinamiku i vodio seminar iz fizike, a u letnjem semestru
predavao je i kinetičku teoriju toplote. Već krajem te godine,
Ajnštajn je postao aktivan član Udruženja fizičara u Cirihu.
Mileva piše prijateljici Heleni Savić da je njen muž veoma
zadovoljan svojim novim položajem:
"Radi vrlo mnogo, puno je i objavio. Prošlog septembra držao je
predavanje na skupu nemačkih prirodnjaka u Salcburgu. Kao što
vidiš, uz takvu slavu ne ostaje mnogo vremena za ženu. Pročitala
sam iz tvojih šaljivih redova da moram da budem ljubomorna i
na nauku. Ali, šta da se radi, nekom biser, nekom kutija"
80. Ni rođenje mlađeg sina Eduarda (28. jula 1910) nije sprečilo
neumitnu krizu u braku Mileve i Alberta. Razlozi nisu bili u
činjenici da su se na Albertovo insistiranje, preselili iz Ciriha u
Prag, gde je on počeo da predaje mehaniku i termodinamiku.
Osim što se u tom periodu potpuno predao nauci, Albert se
počeo ponovo zbližavati sa svojom porodicom, koja mu je zbog
njegove sve veće naučne slave, oprostila ženidbu sa Milevom, ali
ju je i dalje ignorisala.
Kobna po njihov brak bila je Albertova poseta Berlinu u zimskom
semestru 1912. godine kada je pozvan na razgovor sa tamošnjim
fizičarima. Tih nedelju dana proveo je uglavnom kod svoje
rođene tetke Fani Ajnštajn. Ali, najviše vremena provodio je,
ipak, sa njenom kćerkom, a svojom sestrom Elzom Levental,
koju je poznavao iz detinjstva.
81. ELIZA-UZROK KRAJA
Elza se upravo razvela od Maksa Leventala s kojim je imala dve kćerke. Nedugo po
povratku u Prag, Albert i Elza razmenili su nekoliko pisama. Albert je pisao svojoj novoj
ljubavi:
"Draga Elza, još jednom ti kažem: volim te. Ja patim čak više nego ti, jer ti patiš samo
zbog onog što nemaš. Imam osećaj da neće biti dobro ni za nas, ni za druge da se još više
zbližimo".
BraČna kriza privremeno se stišala, Ajnštajnovi su se iz Praga vratili u Cirih. Naredne
pune dve godine prošle su u Milevinim pokušajima da putovanjima iz njihove mladosti
po mestima u južnoj Švarcajskoj, ponovo probudi ljubav svog muža.
Slali su prijateljima razglednice iz kojih se vidi da su bili srećni. Ali, sa svakog od tih
putovanja, Albert se obavezno javljao Elzi. Sanjario je da bi s njom mogao da ponovo oseti
onaj zanos koji mu se u studentskim danima u Cirihu, dogodio s Milevom. Elza je,
međutim, sanjala o pompeznom, bučnom životu sa svojim sada već slavnim rođakom.
82. ALBERTOVI ZAHTJEVI
Iz pisama koje su razmenjivali prijatelji Ajnštajnovih, vidljivo je da se
Mileva "skoro razbolela zbog neprestanih uzbuđenja". Vrhunac se desio
jula 1914. godine kada je Albert sročio i uručio Milevi listu uslova za
nastavak zajedničkog života. Na tom ponižavajućem spisku, Albert je
Milevi propisao o čemu mora da se brine i od čega mora da odustane,
ako želi i dalje da živi s njim u istom stanu.
Po njegovom zahtevu, ona je trebalo da se brine: da su njegova odela i
veš čisti i u dobrom stanju, da on redovno dobija tri obroka dnevno u
svojoj sobi, da su mu spavaća i radna soba uredne, a posebno da njegov
pisaći sto bude na raspolaganju samo njemu.
"Treba da odustaneš i od svih ličnih odnosa sa mnom, osim ukoliko to
nije neophodno iz društvenih razloga. Posebno moraš da se odrekneš
prava da kod kuće sedim pored tebe, da zajedno šetamo ili putujemo".
83. U međusobnim odnosima, Albert je naložio Milevi i da mu
ne prebacuje "što ti ne nudim nežnosti, a od tebe ih ne
očekujem".Tražio je, takođe, da što manje razgovara s njim
i da ga, ni rečima ni postupcima, ne ponižava pred
sinovima.
U svojoj knjizi "Mileva i Albert Ajnštajn", Đorđe U. Krstić
zaključuje da je simptomatično to što je Albert zabranio
Milevi da prilazi pisaćem stolu, onom istom koji su delili
poslednjih 15 godina i za kojim su nastala njihova
zajednička naučna dela, čija slava je docnije u potpunosti
pripisana Albertu.
84. MILENINA ODLUKA
Pošto je sva slomljena nekoliko dana razmišljala, Mileva je odlučila da sa decom
napusti porodični pakao u Berlinu. Dan pošto je Austrougarska monarhija
objavila rat Srbiji, što je bio znak za početak Prvog svetskog rata, Mileva je s
decom otputovala u Cirih.
Rastanak na železničkoj stanici u Berlinu, po sećanju starijeg sina Hansa
Alberta, tada desetogodišnjaka, bio je potresan. Ponižena i skrhana, Mileva je
grcala u suzama. Pošto ih je ispratio, Albert je napisao pismo Elzi:
"Juče sam poslednji put razgovarao s njom. Oprostili smo se uvređeni. Ona je
moje postupke doživela kao zločin prema njoj i deci. Ali, znam da je to najbolje
što sam mogao učiniti, pa makar se deca otuđila od mene".
Istog dana, napisao je još jedno pismo Elzi u kojem je obaveštava da je posetio
svoju majku Paulinu i njene (Elzine) roditelje.
"Svi su bili presrećni što je Mileva otišla, javljao je Albert Elzi. Jedino su mi
zamerili što sam joj obećao previsoku finansijsku pomoć".
85. NE TRAŽIM RAZVOD
Plašeći se da bi Mileva mogla njegovu preljubu da iskoristi kao
zakonsku prepreku za razvod, Albert je obećao da neće tražiti
razvod. To potvrđuje u pismu od 18. avgusta 1914.
"Nemam nameru da od tebe tražim razvod, nego samo da sa
decom ostaneš u Švajcarskoj", napisao je Milevi i obećao da će
nju i decu izdržavati sa 400 franaka mesečno, što je na godišnjem
nivou iznosilo 4.800 franaka. To je, međutim, za 2.200 franaka
manje nego što je bilo predviđeno u njihovom Sporazumu o
razvodu.
Bez imalo griže savesti, Albert je Milevi napisao da je to "sve što
mogu da ti priuštim" i zamolio je za vesti "o mojim dragim
dečacima". Sličnu "igru" izbegavanja obaveza, Albert je ponovio i
nekoliko godina docnije kada je, po sudskom nalogu, trebalo da
ustupi Milevi novčani deo Nobelove nagrade.
86. Nikada pred drugima nije pustila suzu niti otvorila
dušu. Sud sprečio štampanje pisama bračnog para
Ajnštajn
87. NOVČANA NAGRADA OD
NOBELA
U Japanu, na proputovanju sa novom suprugom Elzom, Ajnštajn je novembra
1922. godine saznao da je dobio Nobelovu nagradu. Sva slava je pripala njemu,
mada se znalo da je to bio rezultat zajedničkog rada sa tadašnjom suprugom
Milevom. Uostalom, upravo zbog toga, Albert je uoči razvoda i pristao da
novčani iznos Nobelove nagrade prepusti Milevi i njihovim sinovima Hansu
Albertu i Eduardu.
Novčani deo nagrade iznosio je 121.572 švedske krune. Toliko je u to vreme
vredela desetogodišnja zarada univerzitetskog profesora. Činjenicu da je sav taj
novac morao da ustupi bivšoj supruzi Ajnštajn je krio i od rođaka i od
prijatelja.
Presudom o razvodu od 14. februara 1919. godine, novac od Nobelove nagrade
trebalo je da na Milevino ime bude položen u švajcarsku banku. Ona je imala
pravo da raspolaže kamatom, a glavnicu je mogla da podiže jedino uz Albertovu
saglasnost. To nije išlo glatko, pa je Albert jedno vreme bio u zavadi i sa
Milevom i sa njihovim sinom Hansom Albertom.
88. MILEVIN ŽIVOT BEZ
AJNŠTAJNA
Kada je kasnije novosadski fizičar i biograf Ajnštajnovih Đorđe U. Krstić
razgovarao sa Hansom Albertom, on je zaplakao. Ispričao je Krstiću da je otac
na sve načine pokušavao da izbegne dogovor da iz Berlina šalje novac za
izdržavanje dece.
Popustio je slavni naučnik tek kad je Mileva poručila: "U redu, onda ću da
napišem tvoju i moju autobiografiju. Moram da živim od nečeg".
Albert se toliko uplašio da je odmah poslao pare. Prema svedočenjima bliskih
saradnika, kasnije je govorio da neće imati mira sve dok je ta žena živa.
Mileva je tim novcem u Cirihu kupila tri kuće. U jednoj od njih, na petom
spratu, živela je sama do kraja života. Povremeno je sa njom boravio mlađi sin
Eduard koji je zbog šizofrenije veći deo života proveo u ciriškom sanatorijumu.
89. MILENIN ŽIVOT
U tom stanu, Albert je nekoliko puta posetio bivšu suprugu i
obolelog sina. Poslednji put video ih je 1933. godine. Nekoliko
godina docnije, pred rastućim nacionalizmom, Ajnštajn se sa
starijim sinom preselio u Ameriku.
Prema pisanim biografijama supružnika Ajnštajn, kada im se
brak raspao, Mileva je doživela duševni i fizički slom od kojeg se
nikada nije oporavila. Godinama se borila s depresijom, a puno
podataka o Ajnštajnovom naučnom uspehu, kojem je
nesumnjivo mnogo doprinela, zauvek je zadržala za sebe.
Ljudi iz neposrednog komšiluka koji su sretali Milevu poslednjih
godina njenog života, svedočili su biografima da je bila jako
usamljena.
90. POSLJEDNJE GODINE
MILEVINOG ŽIVOTA
"Čuvala je nešto u srcu zbog čega je uvek bila tužna", sećala se Marija
Grendelmajer iz Ciriha. "Nikada nije pred drugima pustila suzu, nikada
nije otvorila dušu. Eduard joj je bio na srcu, svu je pažnju usmerila na
njega. Poslednjih godina delovala je zapušteno. Bila je loše obučena,
ruke su joj bile isušene, ali nosila je i dalje venčanu burmu".
Ostala je odana Albertu gotovo do kraja svog života. Usprotivila mu se
jedino kada je naumila da novac od prodaje kuće u Hutenštrase u
Cirihu, ostavi za lečenje mlađeg sina, kako bi ga obezbedila i posle
njene smrti.
Mileva Marić preminula je 4. avgusta 1948. godine u 73. godini, u
ciriškoj klinici "Eos" u koju je dospela mesec dana ranije zbog šloga.
Leva strana tela joj je bila oduzeta i otežano je govorila. Poslednji put se
ozarila kada je na samrti posetio sin Hans Albert.
91. POSLIJE MILEVINE SMRTI
Po pravoslavnom običaju, Mileva je sahranjena na ciriškom groblju
Nordhajm. Opelo je služio ruski sveštenik, otac Šubov, a u lokalnim
novinama objavljena je čitulja ovog sadržaja: "Odlazi na večni počinak
naša voljena majka Mileva Ajnštajn Marić" U potpisu: Hans-Albert i
Frida Ajnštajn iz Berklija (Kalifornija) i Eduard Ajnštajn.
Biografi su zabeležili da Ajnštajn u godinama posle razvoda, ni
najbližim prijateljima nikada nije pominjao bivšu suprugu. U pismu
Hansu Albertu on ispisuje i ovu surovu rečenicu:
"Da sam znao sve činjenice, Eduard nikada ne bi ni došao na svet"!
Sedamnaest godina posle svoje majke, Eduard je 25. oktobra 1965. umro
u sanatorijumu u Cirihu. Vest da je njegov slavni otac Albert Ajnštajn
preminuo 1955. godine u Prinstonu nikada nije ni doprla do njegove
svesti.
92. Njegov brat Hans Albert, ugledni stručnjak u oblasti hidrauličnog
inženjerstva, nadživeo ga je osam godina. Pokušao je da 1958. objavi
prepisku svojih roditelja koju je slučajno pronašao u jednoj kutiji.
Pisma su otkrivala i da su njegovi roditelji zajedno radili na naučnim
otkrićima koja su proslavila samo Alberta Ajnštajna.
PokuŠaj Hansa Alberta i njegova supruge Fride da publikuju prepisku
sprečen je sudskom tužbom. Učinili su to ljudi koji su po Ajnštajnovom
testamentu bili zaduženi da brinu o njegovoj zaostavštini.
Doprinos Mileve Marić svetskoj nauci kroz dela njenog muža trebalo bi
da bude još preciznije objašnjen narednih godina, kada će, kako je ovih
dana najavljeno, zbirka od 80.000 dokumenata iz privatnog i naučnog
života Alberta Ajnštajna u Izraelu biti postavljena na internet.
93. Mileva Marić je uvek bila ponosna na svoje srpsko
poreklo. Naročito je to vidljivo u pismima koja je od
1935. do 1948. iz Ciriha razmenjivala sa svojim
kumovima Đokom i Sidonijom Gajin u Novom Sadu.
Ukupno 30 pisama, ispisanih setom, nostalgijom i
nadom u povratak u zavičaj, prošle godine dr Drago
Njegovan priredio je u knjigu "Dragi moji kumovi", a
objavio je "Prometej". Mileva je pisala divnim
ćiriličnim rukopisom.
94. ZAKLJUČAK
Zena koja je ostala u senci svoga muza
Moze li se reci da je Mileva Maric „majka" teorije
relativiteta? Moze li se reci da je „vredan samo
onaj zivot koji je prozivljen za druge "? Gotovo je
sigurno da se u zivotu jedne zene t esko ili nikako
mogu sjediniti dve srece, licna i opsteljudska
jedna se mora zrtvovati. U borbi za Ajnstajna, Mileva
je izgubila sebe
95. ZAKLJUČAK
Velicinu jednog genija moze da prozre samo onaj ko u sebi nosi
slicnu energiju. Takvu energiju je
svakako posedovala Srpkinja Mileva Maric, prva supruga
nemackog nobelovca Alberta Ajnstajna.
Pretpostavlja se da je ova zena iz senke dala znacajan doprinos
Ajnstajnovom stvaralackom rad u,
pa se sve cesce postavlja pitanje da li su Ajnstajnovi najznacajniji
radovi zaista njegovi, ili iza njih
stoji Mileva Maric. Godinu 1905. nemacka Vlada je
proglasila godinom Alberta Ajnstajna, ali se
svakako treba prisetiti i zene koja je u njemu otkrila genija, sa
njim ostvarila brak i porodicu, ali
izgubila svoje mesto u svetskoj nauci.
96. ZAKLJUČAK
Imao je sedamnaest, a ona cetiri godine vise kada su se
sreli na ciriskoj politehnici. Bila je jedina
devojka u odeljenju u kome jeAjnstajn studirao, ijedna od
cetiri zene na svetu kojoj je dozvolje no
da izucava tehnicke nauke. U Srbiji u to vreme nije bilo
dozvoljeno zenama da studiraju, a u svetu
se sa podozrenjem gledalo na moguci uspeh zena u nauci.
Ali njen talenatza matematiku i fiziku
nisu mogli da ospore ni najveci skeptici. Bilojejasno daje
rodjena zena koja moze dati znacajan
doprinos nauci, znali su da ona moze promeniti svet.
97. ZAKLJUČAK
To je znao i mladi Albert.
Crnokosa, crnooka, grubih crta lica, mrgodnog
izgleda, hroma od rodjenja i slozenog karaktera,
Mileva se nikako nije uklapala u opis onih
atraktivnih i lakoumnih devojcica za kojima je
zudeo
Ajnstajn, ali je za njega imala nesto posebno, nesto sto je
odvajalo od ostalih devojaka. Imala je
energiju da prati njegov genijalni um i, sto je bilo vaznije,
imala je brilijantne ideje kroz koje je video
sebe medju zvezdama. Albertova jedina zeIja je bila da
dotakne vrh svetske nauke.
98. ZAKLJUČAK
Bez sumnje, spojila ih je zajednicka strast prema fizici i matematici, a ostaje
nedoumica da li je za
Alberta Ajnstajna Milevu Maric trajno vezala Ijubav ili teorija relativiteta.
Dugo ga nije primecivala, ali kada su posle casova ostajali sami
u biblioteci, resavajuci
matematicke zadatke, a nakon toga odlazila kuci potistena zbog rastanka,
morala je sebi priznati
da je beznadezno zaljubljena u cudaka, zanesenog i nemarnog, koji je uvek
negde kasnio i stalno
se izvinjavao, ali i plenio dobrodusnim osmehom. Ubrzo u istoj biblioteci
ostaje sama, nadneta nad
njegovim zadacima. On je radije vreme provodio u drustvu prijatelja i lepih
devojaka. Nije zelela da
prizna da je zbog svoje Ijubavi postala zrtva koristolju blja. Verovala je da ako
radi za njega, radi za sebe.