2. Mikroorganizmi se koriste od davnina.
Proizvodni mikroorganizmi
Velika količina enzima
Velike metaboličke aktivnosti
Brzo razmnožavanje
Naučna osnova za iskorištavanje
mikroorganizama dobivena je u 20 vijeku.
20 vijek - Razrađeni su tehnološki
postupci za dobivanje brojnih
proizvoda mikrobiološkim putem.
Tokom razmnožavanja može se mjeriti gustina
populacije, dobivaju se
vrijednosti koje u zavisnosti od vremena formiraju
karakterističnu krivu
rasta populacije.
3. Prema brzini porasta i množenja MO na krivoj se mogu
razlikovati:
Lag faza,
Logaritamska ili eksponencijalna, faza,
Stacionarna faza,
Faza izumiranja.
4. LAG FAZA
(eng. lag = zaostajanje)
Ovo je faza mirovanja ili početna faza.
Kada se nađu u novoj svježoj hranjivoj sredini
mikroorganizmi se počinju prilagođavati
izmjenjenim fizičko-hemijskim uslovima.
U ovoj fazi nema razmnožavanja- samo
uvećavanje ćelija.
5. LOG FAZA
(EKSPONENCIJALNA)
Mikroorganizmi se razmnožavaju geometrijskom
progresijom.
Kada su okolišni uslovi prikladni, počinje dijeljenje
ćelija, a potom ubrzanje rasta.
Ova je faza od posebnog značaja za industrijsku
proizvodnju, jer se u njoj stvara najveći broj
proizvoda metabolizma.
6. STACIONARNA FAZA RASTA
U ovoj fazi isti broj mikroorganizama nastaje i nestaje.
(isti je broj živih i mrtvih ćelija).
Ugibanjem velikog broja ćelija oslobađaju se hranjive materije koje
služe kao hrana ćelijama koje i dalje rastu i razmnožavaju se.
Zato krivulja rasta nakon stacionarne faze i ne pada naglo. U ovoj
fazi su mikroorganizmi manje osjetljivi na dejstvo spoljnih činilaca.
Neki mikroorganizmi npr. mogu formirati spore i tako
produžavati ovu fazu.
U ovoj fazi dolazi do stvaranja vrlo značajnih proizvoda
metabolizma određenih mikroorganizama kao što su npr. vitamini,
enzimi i antibiotici.
7. FAZA ODUMIRANJA
Odumire veći broj mikroorganizama nego što nastaje.
Poslije stacionarne faze životna sposobnost mikroorganizama
opada, jer je došlo do pogoršanja uslova sredine, koja je
pretrpjela znatne fizičko-hemijske izmjene.
Brzina odumiranja populacije također zavisi od djelovanja
spoljašnjih činilaca i svojstava samih mikroorganizama.
Vremenom cijela populacija odumire, što može trajati
nekoliko dana (asporogene bakterije mliječne kiseline), više
godina (sporogene bakterije).
8.
9. Osnovne vrijednosti tokom gajenja MO su:
1.BRZINA PORASTA
2.GENERACIJSKO VRIJEME.
Ove vrijednosti se mogu i matematički izraziti.
10. Npr. RAST BIOMASE
A=2^n x a (ćelija)
B=2^n x b (g)
A=broj ćelija
B=težina biomase
a=broj ćelija na početku određivanja
b=težina biomase na početku određivanja
N= broj dijeljenja ćelija za vrijeme t
T=n/t Srednje generaciono vrijeme svih MO u kulturi.
11. Sf= (g) šećera / (g) biomasa na čas
Sf predstavlja količnik između količine potrošenog šećera i
prisutne biomase u toku jednog časa.
Sf se može smanjivati jer se mijenja koncentracija proizvoda.
na koji način hraniti populaciju
maximalna moć razmnožavanja MO
12. Industrijski soj mora biti:
Čista kultura
Ne smije biti patogen ( vakcina )
Mora biti prilagođen uslovima tehnoloških
procesa
13. INDUSTRIJSKE PODLOGE
Voda
- Enzimske reakcije
Ugljikohidrati
- energija
Najčešći izvori ugljikohidrata u industrijskim podlogama su:
Škrob, saharoza, glukoza, melasa, žitarice, brašno,
metan, fenol, krezoli, mliječne kiseline, etanol ..)
Azot
Izvori: peptidi, amonijak, urea, žitne mekinje ...
14. SIROVINE
Za industriju vrenja i gajenja MO koriste se sirovine koje sadrže
šećere i polisaharide koji se hidrolizom prevode u šećer.
Najvažnija sirovina koja se kod nas koristi je MELASA.
MELASA je sirup koji se dobiva pri proizvodnji šećera iz koga se
ne može dobiti na ekonomičan način kristalni šećer. Sadrži saharozu
50% , ukupan sadržaj azota kreće se od 1,5-2,2%.
Melasa sadrži i biotike: Aneurin (B1), Riboflavin (B2), Biotin (B7)
i najviše Inozitola (B8). Mineralnih soli sadrži između 7-9 %.
Kao hranljivi supstrat odgovara za razvitak MO i kao sirovina za
dobivanje alkohola, kvasca, stočne hrane ...
Veći % šećera sprečava razvitak MO.
NEDOSTATAK – nije poznata tačna koncentracija sastava
15. HIDROL – sirup koji otpada pri kristalizaciji glukoze.
Sadrži glukozu koja lako previre dekstrine ( to je
polisaharid) koje ne može svaki MO da iskoristi.
U praksi se može koristiti i sok od šećerne repe, sulfitni
lug koji nastaje kao otpadak pri proizvodnji celuloze ...
16. Od ostalih sirovina treba
spomenuti žitarice npr. ječam
za proizvodnju piva, kukuruz
za proizvodnju alkohola,
krompir, otpaci od drveta
(celuloza i hemiceluloza).
Ovi proizvodi se mogu
hidrolizom prevesti u šećer.
17. U praksi se za proizvodnju pojedinih jedinjenja
mikrobiološkog porijekla koriste i SINTETIČKE
PODLOGE koje su hemijski definisane.
Takve podloge su skupe.
Od pomoćnih sirovina najčešće se koriste (NH4)SO4, H2SO4,
HCL a od pomoćnih materijala se koriste najčešće formalin i
hlorni kreč.
Kao sirovine mogu se također koristiti masti i ulja, zatim
ketokiseline, hidroksikiseline i aminokiseline.
18. Najčešće se kombinacijom manjeg ili većeg broja različitih
sirovina mogu dobiti hranjive podloge koje zadovoljavaju
potrebe pojedinih mikroorganizama.
Pošto praktično ne postoje sirovine koje sadrže sve supstance
koje moraju ući u sastav pojedinih hranjivih podloga, njihova
podjela se najčešće vrši prema supstanci koja je dominantna u
sastavu sirovina.
Na taj način sirovine se dijele na:
1. Izvori pojedinih biogenih elemenata (C,H,O,P);
2. Izvori mineralnih materija (oligo i mikroelemenata);
3. Izvore vitamina i drugih faktora rasta.
19. Sistemi gajenja MO u
industriji
U industriji se danas primjenjuju dva sistema
gajenja mikroorganizama:
1. Prekidni, statični (šaržni) ili diskontinuirani
sistem
2. Neprekidni, kontinuirani (dinamički) sistem
20. Prekidni ili diskontinuirani sistem gajenja
mikroorganizama
Dodaje se cijela količina sterilne hranljive podloge. Stavlja se u
fermentor i inokuliše sa proizvodnim MO. Rast i sinteza produkata
odvija se dok se hranljiva podloga ne potroši i dok se ne poveća
sadržaj metabolita.
Proces je dinamičan, ali traje kratko vrijeme. U praksi se prekidni
proces odvija na taj način što se mikroorganizmi unose u hranjivu
sredinu i čeka da dođe do transformacije npr. Šećera.
Kod proizvodnje piva sa kulturom Saccharomyces cerevisiae šećer
se transformiše u etanol i CO2. Pri tome kvasac se može ponovo
koristiti ili ide za stočnu hranu.
21. Neprekidni ili kontinuirani sistem
gajenja mikroorganizama
Pri ovom sistemu gajenja kultura mikroorganizama može se održavati u eksponencijalnoj fazi tokom
njenog porasta u ustaljenim konstantnim uslovima.
Karakteristično za ovaj sistem gajenja je da u sud za gajenje pritiče svježa hranjiva podloga, a u
procesu metabolizma izmijenjena podloga sa dijelom mikroorganizama istom brzinom ističe.
U fermentor se dodaje određena količina hranljive podloge uz istovremeno odvođene već
fermentirane podloge. Ovaj način je bolji i jeftiniji.
Kontinuirani sistemi za gajenje mogu se podijeliti u dvije grupe:
*Prema toku fermentacionih procesa
*Prema tipu operacija
Homokontinualni:
- - višesudovni
- - jednosudovni
- - višesudovni sa vraćanjem biomase
Heterokontinualni
22. APARATI ZA GAJENJE MO
Ako se želi da se populacija mikroorganizama neprekidno razmnožava, onda se
moraju obezbijediti uslovi prema zahtjevima populacije mikroorganizama.
Za to se koriste različiti sudovi - aparati u kojima su obezbijeđeni fizičko-hemijski uslovi
izolovani od utjecaja spoljašnje sredine i na taj način kontrolisani od čovjeka.
Danas postoje brojni laboratorijski aparati za gajenje
mikroorganizama, npr.
- tresilice ili mućkalice (šejker),
- laboratorijski fermentori- bioreaktori (različiti tipovi) i dr.
U industriji se koriste aparati za gajenje mikroorganizama različite konstrukcije i
obima.
24. U sklopu sudova - bioreaktora za gajenje mikroorganizama, su
ugrađeni najneophodniji sistemi koji obezbijeđuju nesmetano
odvijanje fermentacionih procesa:
- sterilizacija i ubacivanje hranjive podloge
- Zasijavanje - inokulacija,
- miješanje hranjive podloge,
- produvavanje sterilnim vazduhom,
- sistem za održavanje temperature i dr.
Kod gajenja aerobnih mikroorganizama od posebnog je interesa
snabdijevanje mikroorganizama sa kiseonikom.
25.
26. SNADBIJEVANJE KULTURE
SA KISEONIKOM
AERIRANJE
Kultura u epruveti snadbjeva se sa kiseonikom kroz vatreni
zapušač, gdje vazduh difunduje kroz zapušač uslijed koncentracija.
Takav postupak snadbijevanja kiseonikom MO ne može se koristiti u industriji.
U industrijskoj proizvodnji mora se vršiti produvcavanje vazduha.
Poznato je da u sastav vazduha ulazi 4/5 azota i 1/5 kisika. I azot i kiseonik difunduju u tečnost.
Prisustvo azota za kulturu nije značajno, već samo kiseonik.
Mjehur vazduha koji prolazi kroz tečnost i izlazi napolje na graničnoj površini mjehura prema vodi
formira se sloj molekula vode drugačijeg energetskog stanja od onih u unutrašnjosti.
Dolazi do formiranja povšinskog napona, kisenik ruši taj granični sloj i prelazi u tečnost. Kiseonik iz
mjehura izlazi difuzijom.
27. RASPODJELJIVAČI VAZDUHA
Oni mogu biti pokretni i nepokretni. Nepokretni se sastoje iz
cijevi koje dovode vazduh a ovaj dalje izlazi kroz veći broj
otvora.
Cijevi se postavljaju što niže bliže dnu suda, ravnomjerno
raspoređene sa otvorima 0,2 mm.
Obično može biti jedna glavna centralna cijev a od nje polazi
veći broj radijalno raspoređenih cijevi sa otvorima. Ovakav
način snadbijevanja vazduhom je nedovoljno efikasan, jer su
otvori relativno veliki pa je i potrosnja vazduha velika.
S druge strane u industriji je teško kosristiti raspodjeljivače sa
malim otovrima, jer su skupi i brzo se zapušavaju. Zbg toga
se u industriji koriste pokretni obrtni raspodjeljivači.
28. POKRETNI OBRTNI RASPODJELJIVAČI
Raspodjeljivači kod kojih je količina stvorene biomase najveća u odnosu na
potrošnju vazduha, mogu se smatrati boljim raspodjeljivačima.
Npr. Vogelbuschov raspodjeljivač, koristi se u proizvodnji pekarskog
kvasca, okreće se 60 obrtaja u minuti.
Pri kretanju raspodjeljivača truba vazduha se siječe na polčice vazduha i
uslijed površinskog napona one se spajaju u mjehur.
Ušteda potršnje vazduha je za oko 60 % .
Svi aparati za aerobno gajenje MO sastoje se i iz uređaja za sterilizaciju
vazduha.
29. STERILIZACIJA VAZDUHA
Sterilizacija vazduha se može izvoditi: zagrijavanjem i filtriranjem.
Šreder i Duš pokazali su da se vazduh može sterilisati provođenjem kroz
sterilnu vatu i na snovu toga se razvila potreba za zapušačima od vate.
Sterilizacija vazduha se može vršiti propuštanjem kroz sterilisani
granulisani aktivni ugalj. Ugalj se postavlja između metalnih mreža.
Pri provođenju vazduha ugalj se steriliše pregrijanom vodenom parom
(150 ° C ) bez kiseonika da ugalj ne bi sagorio.
30. PRIPREMANJE I STERILIZACIJA
PODLOGE
Posle rastvaranja pojedinih jedinjenja vrši
se miješanje i sterilisanje u sudu za
sterilizaciju ili u samom sudu za gajenje –
FERMENTORU.
Uređaji za pripremanje hranljive podloge
treba da ima: vagu za mjerenje sastojaka
podloge, sudove za hranljiva jedinjenja,
sudove za baze i kiseline za regulisanje pH,
za određivanje specifične mase,
kvantitativno određivanje pojedinih
sastojaka i dr.
Svaka sirovina za gajenje MO prvo se
koriguje u pogledu njenog sastava. Izvrši
se njena analiza.
Rastvor se centrifugira radi odvajanja od
nerastvorenih jedinjenja a zatim izvodi
sterilizacija.
Pri izvodjenu procesa vodi se računa o
mogućnostima hemijskih reakcija koje se
dešavaju na viskim temperaturama.
Aminokiseline mogu reagovati sa
redukujućim šećerima, gdje se amino
grupe vezuju sa aldehidnom grupom.
Ovako nastalo jedinjenje na visokoj
temperaturi raspada se na odgovarajuće
aldehide koji zagrijavanjem daju
melanoide, koji mogu da koče
razmnožavanje nekih MO.
Zbog toga je potrebno izvesti
sterilizaciju za što kraće vrijeme pri nižoj
temperaturi. Za ove svrhe se koriste
brzostrujni izmjenjivači toplote.
31. OKSIDOREDUKCIJE MIKROORGANIZAMA U
INDUSTRIJSKOJ PROIZVODNJI-VARENJA
Ova oblast obuhvata mikrobiološke procesekoji dovode
do stvaranja proizvoda za potrebe čovjeka, životinja i
biljaka.
U procesima odvijanja oksidoredukcionih reakcija UH
dolazi do stvaranja alkohola, ketona i drugih organskih
kiselina kao glavnih proizvoda.
Razgradnjom organskih metabolita u živim ćelijama
oslobađa se neophdna količina energije za potrebe tih ćelija,
kao i prelazni materijalni proizvodi za stvaranje organskih
jedinjenja u njima.
Ti procesi poznati su pod imenom biološke oksidacije, koje
se odlikuju oksidoredukcionim reakcijama.
Pored UH metaboliti mogu biti i druga jedinjenja, kao što
su aminokiseline čijom se transformacijom oslobađa veća
količina energije.
Procesi se odvijaju u bioreaktorima.
Za odvijanje procesa koriste se odabrani sojevi za MO u
obliku čistih- starter kultura, koji treba da stvore što
veću kličinu proizvoda, i što boljeg kvaliteta
Poznato je da se oksidacije mogu
odvijati i van živih organizama.
Međutim, ovde se oksidacije
odigravaju u protoplazmi živih ćelija i
zato se nazivaju biolškim
oksidacijama.