Fiziologija biljaka, seminarski rad

1. SEMINARSKI RAD
FIZIOLOGIJA BILJAKA
PRIMJENA FIZIOLOGIJE BILJAKA U
POLJOPRIVREDI I AGRONOMIJI
Mujkić Amina
Kadrić Melisa

2. Poljoprivreda predstavlja sistemski proces proizvodnje tvari za
čovjekovu prehranu i za ishranu životinja. Poljoprivreda je
među najstarijim ljudskim djelatnostima.
Agronomija je nauka o obradi zemlje i o poljoprivredi općenito.
Bavi se svim pitanjima koja se odnose na proizvodnju
osnovne ljudske i životinjske hrane, i obnovljive izvore energije.
Fiziologija biljaka je egzaktna nauka i ona
predstavlja teoretsku osnovu biljne proizvodnje.

4.  Grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem biljaka zove se
RATARSTVO. Odnosno uzgojem biljaka koje rastu na livadama,
pašnjacima, njivama (žitarice, industrijske biljke, ljekovite biljke).
 Grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem i preradom povrća je
POVRTLARSTVO.
 Grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem i preradom voća je
VOĆARSTVO.
 Grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem vinove loze i proizvodnjom
grožđa je VINOGRADARSTVO.

6.  Biljke su autotrofni organizmi, sposobni da vrše proces
fotosinteze. Razvojem prvih listova biljka počinje da
samostalno stvara hranu.
 Zahvaljujući ovom procesu moguć je ŽIVOT.
 Fiziološki procesi biljnog organizma teže ka
uspostavljanju vitalnosti, samoodrživosti i produkciji
jedinjenja, samim tim su biljke uključene u neprekidno
kruženje materije i energije u prirodi.

7. Biljna proizvodnja predstavlja prvi stupanj u poljoprivrednoj
proizvodnji.
Izvjesni biljni proizvodi koriste se kao sirovina za stočnu
proizvodnju, tj. za drugi stupanj poljoprivredne proizvodnje.
Biljni proizvodi se koriste za ishranu ljudi i stoke
i kao sirovina u industriji.
UPOTREBA

8.  U posljednjih pedeset godina,
poljoprivrednici se oslanjaju na
hemijska gnojiva kojima u tlo
unose dodatne hranjive tvari
čime se povećava prinos na
usjevima.
 Mnogi poljoprivrednici prskaju
usjeve pesticidima koji ubijaju
insekte, korov, bolesti i ostale
nametnike. Iako ovo može biti
od velike pomoći
poljoprivredniku, prevelike
količine pesticida mogu biti
štetne i otrovne po čovjeka i
okoliš.
POLJOPRIVREDA DANAS

9.  Stenovalentne biljne vrste
opstaju u veoma uskim opsezima
intenziteta nekog ekološkog
faktora. Biljke mogu biti
stenovalentne za jedan ili više
ekoloških faktora.
 Eurivalentne biljne vrste opstaju
u širokim opsezima intenziteta
nekog ekološkog faktora.
 Klimatski faktori
(svjetlost, temperatura,
vlaćnost...)
 Edafski faktori (fizičko-
hemijske karakteristike
zemljišta)
 Orografski faktori
(reljef, nadmorska
visina...)
Ekološki faktori imaju veliki uticaj na fiziološke
procese biljke, a samim tim i na prihode koje one
daju.

10. ISHRANA BILJA JE U ŠIREM SMISLU DIO FIZIOLOGIJE BILJKA JER IZUČAVA ISHRANU
POLJOPRIVREDNIH I DRUGIH BILJNIH VRSTA NA RAZLIČITIM PRIRODNIM STANIŠTIMA.
 Biljkama za rast i razvoj
neophodna su makro i mikrohranjiva.
 Većinu hranjiva biljke usvajaju iz
prirode, koja mogu biti anorganska ili
organska, ovisno o tome da li potiču iz
minerala zemljine kore ili su produkti
razgradnje žive tvari, npr. humusa.
 Biljke hranjiva također mogu
nadomijestiti iz gnojiva (stajski gnoj,
gnojavka i drugi) i mineralnih
gnojiva proizvedenih industrijski.

11. Biljke za svoj životni ciklus ne zahtjevaju jednake
količine hranjivih elemenata, te ćemo podijeliti
hranjiva prema zastupljenosti u biljkama na:
 Makrohranjiva – C,O H, N ,K Ca Mg S gdje se
njihov sadržaj u suhoj tvari biljke (osim ugljika,
kisika i vodika) kreće od 2-60 mg/g.
 Mikrohranjiva - željezo (Fe), bor (B), bakar (Cu),
cink (Zn), molibden (Mo), mangan (Mn) .
 Ugljik, vodik i kisik biljke usvajaju iz okoline i
oni čine 90-99% sastava biljke, dok su ostalo
druga hranjiva.
 U poljoprivrednoj proizvodnji osobito su važna
makrohranjiva dušik, fosfor i kalij jer ovisno o
njihovim zalihama u tlu, nadomještamo ih
gnojidbom, kako bi biljke imale ujednačen rast i
razvoj te optimalne prinose.

12. Magnezij je sastavni element hlorofila i važan je u
prometu energije i rezervnih tvari, te je aktivator
različitih enzima.
Simptomi nedostatka magnezija vezani su za
razgradnju hlorofila i prvo se pojavljuju na starijem
lišću u obliku hloroza, a kasnije i na mladim listovima.
Manjak magnezija je čest na laganim i pjeskovitim
tlima.
Utječe na prinos biljaka i upravo
zato se u ishrani bilja najviše pažnje
posvećuje ovom elementu.
Azot utječe
na otpornost biljaka na visoke i niske
temperature te bolesti.
Uslijed nedostatka azota list biljaka postaje
kraći, uži i blijedozelen zbog manjeg
sadržaja hlorofila, same biljke brže
stare i prinos je smanjen.
Biljke obilno ishranjene azotom imaju
intenzivan porast vegetativnih organa
i modrozelenu boju lišća.
Samo primjenom
velikih količina dušika iznad potrebnih,
opada prinos biljaka.
Magnezij (Mg) Azot (N)

13. POLJOPRIVREDA I SALINITET
Poljoprivreda uveliko ovisi o zdravom tlu u kojem
se uzgajaju biljke i životinje.
Na većini tala postoji sloj vode duboko pod zemljom.
Drveće koristi ovaj sloj iz kojeg svojim dugim korijenjem
dohvaća tu duboku vodu.
Kad s nekog područja
odstranimo veliku količinu drveća ovaj sloj može se
pomaknuti prema gore pa čak toliko da podzemne vode
počinju izbijati na površinu.
Ukoliko je ta voda slankasta, sol će ubiti sve biljke
jednom kada se podigne na visinu od dva metra ispod
površine tla.
Postoje mnoga područja na kojima je
nemoguće uzgajati biljke jer su postala preslana.

14. KISELOST ZEMLJIŠTA
 Kiselost zemljišta je jedan od važnijih faktora
koji utiču na prirast biljaka, prinos i sveukupno
uspješno gajenje i produktivnost biljne
proizvodnje. Mjeri se pH vrednošću zemljišnog
rastvora.
 Ukoliko u zemljišnom rastvoru
prevladavaju H+ joni, onda je zemljište kiselo,
ako prevladavaju OH – joni onda je ono
alkalno, a ukoliko je podjednako H+ i OH-
jona, onda je zemljište neutralne reakcije.
 Rododendron (Rododendronu u divljini prija
kiselo zemljište puno humusa), Magnolia,
Plavi mak...

15. Poljoprivrednici i ljubitelji bilja često se bore s
problemima kao što su nekvalitetno, kiselo ili
onečišćeno tlo, te suša ili prekomjerna vlaga.
Jedan od načina povećanja plodnosti tla je
zelena gnojidba ili sideracija.
To je postupak pri kojem u tlo unosimo zelenu
masu odabranih biljaka, koje nazivamo siderati.

16.  Odabiru se biljke koje brzo rastu i
stvaraju velike količine zelene mase.
Drugo važno svojstvo siderata je
sposobnost vezivanja atmosferskog
dušika pomoću kvržica na korijenu.
.
Usjeve za sideraciju biraju seovisno o
podneblju, kako bi što bolje uspijevali i
stvorili što više zelene mase.
Mogu se koristiti i divlje i
poludivlje biljke.
 Leguminoze i neleguminoze biljke.
 Najbolje rezultate dobijemo
kombinacijom leguminoznih i
neleguminoznih siderata. Najviše se
koriste krmne repice i uljana repica.
Koji se usjevi koriste za sideraciju: Glavne skupine siderata su:

17.  Leguminoze koje se koriste za
zelenu gnojidbu su:
 Lupina , grahorica, crvena i bijela
djetelina, aleksandrijska ili
perzijska djetelina, smiljkita,
grašak, stočni bob, soja, kokotac,
seradela...
 Neleguminoze koje se koriste za
zelenu gnojidbu su:
 Repice, ogrštice, gorušica, stočna
rotkva, uljana rotkva, raž, ječam,
zob, suncokret i mnoge druge.
 Na teškim tlima dobro
uspijevaju: bijela djetelina,
grašak, grahor i bob.
Na lakšim tlima: seradela, žuta
lupina i heljda.

18. INDUSTRIJSKE BILJKE S AGRONOMSKOG I
POLJOPRIVREDNOG ASPEKTA
 Iako na vremenske prilike ne možemo utjecati, nužno je poznavati zahtjeve suncokreta
prema ekološkim uvjetima, te određenim agrotehničkim mjerama (obradom, gnojidbom,
izborom hibrida i rokovima sjetve) nastojati ublažiti eventualne negativne utjecaje
vremenskih prilika.
 Prinos sjemena i ulja suncokreta ovisi o količini oborina u fazi intenzivnog porasta i fazi
nalijevanja sjemena.
 U našim proizvodnim područjima, ako oranje obavimo na vrijeme, tijekom jesensko-
zimskog razdoblja može se u tlu akumulirati do 200 mm/m2 vode, što je značajna rezerva
vlage za sušna razdoblja tijekom vegetacije.
 Za normalan rast i razvoj suncokretu je potrebno još oko 300 mm oborina tijekom
vegetacije.
 Međutim, ako veća količina oborina padne u drugom dijelu vegetacije (juli) ona pogoduje
pojavi i širenju bolesti suncokreta, koje značajno smanjuju prinos.
 Suncokretima najviše odgovaraju plodna, drenirana tla, neutralne reakcije. Na slabije
plodnim tlima potrebno je obilnije gnojiti (prema analizi tla), a na kiselim tlima neophodno
je obaviti kalcizaciju.

19.  Konoplja je poznata kao biljka za proizvodnju vlakana od prije oko 5 000 godina, a znatno kasnije
kao ljekovita biljka.
 Konopljino se vlakno odlikuje velikom čvrstoćom, elastičnošću i otpornošću na vodu, pa se
upotrebljava za proizvodnju užadi, konopca, jedara, platna, izradu odjeće i obuće, cerada.
 Konopljino sjeme ima više od 30 % ulja, pa se od njega dobiva ulje, koje se može upotrebljavati u
ljudskoj prehrani.
 Agroekološki uvjeti
 Temperatura
Minimalna temperatura klijanja iznosi 1 - 2 °C, a optimalna oko 30 °C. Pri temperaturi oko 7
do 9 °C sjeme puno brže niče. Konoplja može izdržati niske temperature do -4 °C.
 Voda
Ima velike potrebe za vodom. Najviše vode zahtjeva u razdoblju od oblikovanja pupova do
cvatnje, u konoplje za vlakno, a do zriobe u konoplje za sjeme.
 Svijetlost
Konoplja je biljka kratkog dana. Skraćivanjem dnevnog osvijetljenja ubrzava se razvoj biljke,
smanjuje se njezina visina, a nastaju i promjene u građi i obliku lista. Pravilnom gustoćom
sklopa i rasporedom biljaka osigurava se najbolje korištenje svjetlosti.
 Tlo
Najbolja tla za uzgoj konoplje su černozemi, aluvijalna tla i livadske crnice. Koliko konoplja
reagira na kakvoću tla vidi se po tome da će ona u malom prostoru, ako je tlo heterogeno
(neujednačeno), znatno varirati u visini i ukupnom razvoju, pa se konoplja uzima kao kultura koja je
pokazatelj plodnosti tla.

20. ZRENJE PLODA

21. ZRENJE PLODA
- kao dio fiziologije rasta i razvoja biljaka je jako bitan u
poljoprivredi.
Svaki usjev bi prvobitno trebao da rezultira
plodom (prolazeći kroz brojne fiziološke procese), što naravno utiče na
pozitivnu ili negativnu poljoprivrednu proizvodnju.
 Za svaku vrstu i sortu voća i povrća karakteristični su procesi rasta, zrenja i
dozrijevanja. To su različite faze u razvoju plodova, a u svakoj od njih se
odvijaju određeni procesi koji se različito manifestiraju na svojstva voća i
povrća.
 Poslije branja u nekim plodovima počinju brže promjene sastava i strukture,
pa je takvo voće relativno kratkog roka trajanja, kao što je npr. jagodasto
voće, neke vrste bobičastog i južnog voća.
 Kod nekih vrsta voća procesi promjena odvijaju se sporije i takvo voće ima
duži rok trajanja, kao npr. jabučasto, koštičavo i orašasto voće.
 Kad je u pitanju voće, njegov plod se stvara iz cvijeta pa se vremenom,
usljed niza biohemijskih i fizioloških promjena, razvija kroz nekoliko faza.

22.  Dozrijevanje plodova voća ispoljava se na nekoliko načina:
1. promjenom boje pokožice (epiderme) – u nezrelom voću npr.
preovladava zelena boja koja potječe od pigmenta hlorofila, a poslije
se javljaju druge prirodne boje kao što su karotenoidi (narandžasti),
flavoni (žuti), antocijani (crveni),
2. omekšavanje teksture ploda; dolazi uslijed hidrolize netopljivih
protopektina u topljive pektinske tvari,
3. razvijanjem svojstvenog mirisa i okusa tj. arome,
4. promjena u hemijskom sastavu staničnog soka; dolazi do hidrolize
škroba u šećere, oksidacije nekih kiselina, razgradnje tanina ,
5. nakon branja nastavlja se respiracija ili disanje – proces primanja
kisika i otpuštanja CO2 kao i transpiracija – proces otpuštanja vode.
 Faktori koji utječu na intenzitet navedenih procesa:
 vanjske – temperatura, mikroorganizmi, enzimi, svjetlost, ventilacija,
sastav atmosfere u kojoj se nalazi plod...
 unutarnje – rezultiraju iz hemijskog sastava, fizičke strukture, a na neki
način su definirani specifičnostima pojedinih sorti voća.

23.  Zaštitna sredstva (pesticidi) su tvari
za suzbijanje štetnih organizama.
 Mogu biti sintetičke hemijske tvari ili
(rijetko) i prirodnog podrijetla.
 Važan dio njege biljaka u najširem
smislu čini i održavanje ekosistema koji
je u skladu s prirodom.
 Postoji čitav niz bioloških sredstava za
odbranu od štetočina. To mogu biti biljke
koje sprječavaju oboljenja ili napade
štetočina, ili korisne životinje koje tjeraju
štetočine.
 Sredstvo za prskanje od Pelina (Artemisia absinthium)
Koristi se protiv lisnih uši, hrđe, grinja, gusjenica i mrava.
 Sredstvo za prskanje od Preslice (Equisetum)
Koristi se protiv biljnih bolesti, kao što su plijesan, hrđa,
protiv raznih vrsta grinja i crvenog pauka.
 Sredstvo za prskanje od crnog i bijelog luka (Allium)
Kod pojave grinja i plijesni i u slučaju da lišće postane
smeđe.
PESTICIDI BIOPESTICIDI

25. HVALA NA PAŽNJI!