Seminarski rad: RANOSREDNJOVJEKOVNA CRKVA SVETOG SPASA NA VRELU CETINE. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi, 2007.

1. SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za arheologiju
Katedra za opću srednjovjekovnu
i nacionalnu arheologiju
RANOSREDNJOVJEKOVNA CRKVA SVETOG
SPASA NA VRELU CETINE
Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi
Seminarski rad
MENTOR: STUDENT:
dr. sc. Mirja Jarak Martina Jalšovec
Zagreb, 2007.

2. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
2
I. Sadržaj
I. Sadržaj..............................................................................................................................2
II. Uvod..................................................................................................................................3
III. Arhitektura crkve...........................................................................................................4
Tlocrt i elevacija...................................................................................................................4
Zapadni korpus ...................................................................................................................7
Zvonik ...............................................................................................................................7
Westwerk ..........................................................................................................................8
Crkveni namještaj..............................................................................................................12
Oltar.................................................................................................................................12
Oltarna pregrada s natpisom .......................................................................................12
IV. Kadionica iz Vrlike......................................................................................................17
V. Zaključak.......................................................................................................................19
VI. Popis litarature .............................................................................................................20

3. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
3
II. Uvod
Crkva Sv. Spasa na vrelu Cetine najbolje je sačuvana ranosrednjovjekovna
crkva na prostoru rane hrvatske države. Njezini ostaci okruženi grobljem stoje u selu
Cetina gdje iz više vrela izvire istoimena rijeka. U srednjovjekovnim izvorima XII.
stoljeća naziv sela glasio je Vrh Rika
te se i to ime kao naziv lokaliteta
susreće u literaturi koja se bavi
problemom ove crkve (Jelovina 1990:
31 - 35; Marasović 1995: 37 – 38.).
Počeci istraživanja lokaliteta
sežu u kraj XIX. st. kada franjevac
Lujo Marun objavljuje opis crkve i
dataciju smještajući građevinu u
starohrvatsko razdoblje. Do novih pomaka u istraživanju dolazi tek više od pola
stoljeća kasnije. Godine 1947. započinju sustavna arheološka istraživanja koja
provodi Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu pod stručnim vodstvom
Stjepana Gunjače. On tom prilikom crkvu datira u X. stoljeće. U daljnjim
istraživanjima koja su trajala do 1957. Gunjača je, između ostaloga, utvrdio izvorni
trolisni oblik svetišta te otkrio ulomke arhitrava oltarne pregrade s natpisom župana
Gostihe što je postalo osnovom za datiranje ove crkve u vrijeme rane hrvatske
države, tj. u IX. stoljeće (Jelovina 1990: 36; Marasović 1995: 38 – 39.).
Cilj ovog seminarskog rada je detaljan prikaz crkve Svetog Spasa na vrelu Cetine;
njezinih arhitektonskih i kamenoklesarskih osobitosti, kako bi se kroz tu prizmu
stekao uvid u vrijednost istovrsnih objekata nastalih na užem geografskom prostoru
u približno isto vrijeme, tj. na području rane hrvatske države devetog stoljeća – tada
tek kneževine pod okriljem moćnih Karolinga.
Karta 1. PPoolloožžaajj llookkaalliitteettaa..

4. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
4
III. Arhitektura crkve
Tlocrt i elevacija
Kroz povijest istraživanja nekoliko se puta mijenjao i tlocrtni prikaz crkve Sv.
Spasa. Najraniji tlocrt crkve objavio je 1896. god. Lujo Marun dok je, nakon
istraživanja, njegov ispravak donio Stjepan Gunjača. Upravo se taj tlocrt, iako ne
potpuno precizan, najčešće reproducira u stručnoj literaturi koja se bavi crkvom Sv.
Spasa. Najpreciznijim prikazom crkve smatra se tlocrt (tl. 1) koji je nastao prilikom
arhitektonskog snimanja objekta pod vodstvom Instituta za povijest umjetnosti u
Zagrebu (Jurković 1995: 56.).
Crkva površine 22 x 7 metara longitudinalnog je oblika s jednim brodom i
troapsidalnim prezbiterijem te westwerkom i zvonikom na zapadnoj strani (Jelovina
1990: 37; Katalog 2000: 248.). Takav je raspored prostora, posebno svetište trolisnog
oblika, naveo neke istraživače da podrijetlo ove crkve potraže u ranokršćanskim
trokonhnim crkvama na istočnoj jadranskoj obali. Tako Tomislav Marasović u svojoj
klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture crkvu ubraja u tip jednobrodnih crkava s
troapsidnim prezbiterijem napominjući kako uzore za oblik treba tražiti u
ranokršćanskim crkvama kao što je crkva Sv. Martina u Pridrazi kod Zadra
(Marasović 1978: 57.).
Tlocrt 1. TTllooccrrtt ccrrkkvvee SSvveettoogg SSppaassaa.. ((pprreemmaa PPeettrriicciioollii 11999955:: ssttrr.. 2266..))

5. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
5
Iako je utjecaj oblika vidljiv, u kasnijim su raspravama istraživači, počevši od
Stjepana Gunjače, ukazivali na jasne razlike između ranokršćanskog i
ranosrednjovjekovnog rasporeda triju apsida (tbl. 1.) koje se nadovezuju na tijelo
crkve (Petricioli 1995: 25.). Kao bitna razlika ističe se činjenica da je kod
ranokršćanskih crkava samo središnja konha služila kao prezbiterij dok se dvije
bočne postavljaju okomito na njenu os te čine dio broda crkve. Kod srednjovjekovnih
trokonhnih istočnih završetaka sve tri konhe zajedno čine svetište omeđeno
oltarnom pregradom. Postavljene su u trolist pri čemu je os bočnih blago usmjerena
prema središtu građevine, a zbog umanjenih dimenzija gotovo i ne izlaze izvan
parametara bočnih zidova broda. Ove razlike negiraju i bilo kakvu mogućnost
postojanja ranije, ranokršćanske, trokonhne crkve na lokalitetu Sv. Spasa, kao što
tvrdi J. Belošević (Belošević 1998: 125.), te su jedan od temelja za dataciju crkve u
predromaničko razdoblje (Marasović 1995: 44 – 45; Petricioli 1995: 25.).
Unutrašnjost crkve lezenama je podijeljena na dva pravokutnika nejednake
površine od kojih se veći nalazi u istočnom dijelu broda. Dvije se lezene nalaze i na
zapadnom zidu broda gdje flankiraju glavna ulazna vrata crkve kao i središnji otvor
westwerka. S vanjske su strane, kao ojačanje zidova, masivni zaobljeni kontrafori koji
se sužavaju prema vrhu gdje su bili povezani istaknutim zidom. Na južnom se zidu,
između kontrafora otvaraju tri uska prozora, jednako kao i na bočnim apsidama, dok
se na sjevernom zidu nalaze vrata gljivastog oblika (Marasović 1995: 46; Jelovina
1990: 37.).
Tabela 1. UUssppoorreeddbbaa
rraannoossrreeddnnjjoovvjjeekkoovvnnoogg ii
rraannookkrrššććaannsskkoogg ttrrookkoonnhhnnoogg
pprreezzbbiitteerriijjaa;; SSvv.. SSppaass nnaa
vvrreelluu CCeettiinnee ((vviiddii ttll.. 11..)) ii SSvv..
MMaarrttiinn uu PPrriiddrraazzii.. ((pprreemmaa
CCaammbbii 22000022:: ssttrr.. 337777))

6. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
6
Obli su kontrafori posebnost ove i još nekoliko crkava izgrađenih na uskom prostoru
omeđenom rijekama Zrmanjom i Cetinom. Crkva sv. Spasa, katedrala u Biogradu na
moru te tri crkve u Biskupiji kod Knina; Sv. Cecilija na Stupovima te «četvrta crkva»
i crkva na Lopuškoj glavici pripadaju skupini crkava s oblim kontraforima koje je Ivo
Petricioli kao grupu spomenika isključivo domaćeg karaktera gradnje datirao u
vrijeme druge polovice IX. stoljeća (Petricioli 1995: 21 – 22; Jurković 1987: 64.). Osim
arhitektonskih elemenata ovu grupu u jednu cjelinu povezuje i kameni crkveni
namještaj radionice koja je djelovala krajem IX. st., a koju je Nikola Jakšić, vodeći se
istraživanjima I. Petriciolija, nazvao klesarskom radionicom iz vremena kneza Branimira
(Burić 1995: 95 - 96.).
Slika 1. MMaakkeettaa ccrrkkvvee SSvv.. SSppaassaa nnaa vvrreelluu CCeettiinnee uu MMuuzzeejjuu hhrrvvaattsskkiihh
aarrhheeoolloošškkiihh ssppoommeenniikkaa.. ((pprreemmaa MMaarraassoovviićć 11999955:: ssttrr.. 4422..))

7. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
7
Zapadni korpus
Zapadni korpus crkve koji čine zvonik i westwerk vjerojatno je najzanimljiviji,
ali i najvrjedniji sačuvani dio arhitekture Sv. Spasa. Njihova jedinstvena očuvanost
daje znanstvenicima mogućnost usporedbe i prepoznavanja sličnih slabije sačuvanih
funkcionalnih prostora sakralnih objekata nastalih u približno isto vrijeme na užem
prostoru rane hrvatske države.
Zvonik
Zvonik crkve Sv. Spasa smješten je na njenom zapadnom pročelju u osi broda,
tj. po sredini građevine, što ga čini tzv. aksijalnim zvonikom. Najbolje je sačuvani
primjer ranoromaničkog zvonika na hrvatskom prostoru te se, kao i crkva, datira u
drugu polovicu IX. st. Zvonik je četvrtastog oblika i vrlo masivne građe. Dojam
masivnosti pojačava relativno slaba raščlanjenost zidova jednostavnim prozorskim
otvorima na drugom i trećem katu te biforom na najvišem, četvrtom katu zvonika
(Marasović 1978: 93 – 94.). U prizemlju zvonika nalazi se glavni ulaz u samu crkvu
dok se prvi kat može protumačiti kao predvorje westwerka. Upravo je ovdje,
jednostavnim platoom nad portalom crkve, završavalo stepenište (sl. 1.) koje je
započinjalo na sjevernoj strani crkve te je služilo kao poseban prilaz za istaknutog
člana zajednice, vjerojatno župana donatora (Marasović 1995: 51). Zbog postojanja
tragova dvostrešnog krova za istočnoj fasadi crkve, pri svodu drugog kata, povijest
istraživanja lokaliteta bilježi zanimljivu raspravu o mogućnosti postojanja ranije,
niže faze zvonika što bi značilo da je njegov danas sačuvani oblik mlađi od same
crkve. Stjepan Gunjača je, prilikom istraživanja, ukazao na podjednaku tehniku
zidanja zvonika i same crkve te time potvrdio njihovu istovremenost dok je ostatke
krova protumačio kao okapnicu nad krovom crkve čime je pobio mogućnost kasnijeg
dozidavanja zvonika do njegove pune visine (Marasović 1995: 51 – 52; Petricioli: 25.).

8. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
8
Westwerk
Nakon Franačko-bizantskog rata i razgraničenja između dvaju rivala mirom u
Aachenu 812. godine, mlada hrvatska kneževina dolazi pod direktan utjecaj snažne
franačke države i crkvenog centra u Aquilei. Ubrzo nakon toga u kneževinu dolaze
franački misionari te započinju veliki val pokrštavanja šireći zapadni ritual nepoznat
na prostoru koji je do tog vremena bio pod snažnim utjecajem bizantskih priobalnih
gradova. Novi oblik ispovijedanja vjere te snažan naglasak na povezivanju crkve i
države, tj. predstavnika vlasti, donosi i arhitektonske inovacije snažnog karolinškog
pečata. To su u prvome redu centralne šesterolisne građevine memorijalnog
karaktera te longitudinalne crkve s po tri apside, aksijalnim zvonikom, westwerkom i
presvođenim prostorima (Jurković 2000: 183 - 187.). Tim se općim zapadnjačkim
elementima predromaničke arhitekture pridružuje i potpuno lokalna inovacija koja
se očituje u oblom oblikovanju kontrafora kod nekih sakralnih objekata dajući tim
spomenicima šire europsko značenje u povijesno-umjetničkom smislu (Jurković
1987: 70.).
Kao najznačajnija inovacija u sakralnoj arhitekturi IX. st. na prostoru
onodobne hrvatske kneževine izdvaja se westwerk. Taj oblik organizacije zapadnog
prostora crkve na područje kneževine najvjerojatnije donosi benediktinac Gottschalk
koji je četrdesetih godina IX. st. boravio na dvoru kneza Trpimira (Budak 1994: 73.).
Upravo je Gottschalk, kao redovnik u samostanu u Fuldi, imao prilike svjedočiti
gradnji crkve na Petersbergu kraj Fulde koja je u tlocrtnoj koncepciji, kako svetišta,
tako i westwerka, gotovo identična crkvi Sv. Marije na Crkvini u Biskupiji kod Knina
(Jurković 1987: 79 - 81.). Datacija crkava s westwerkom veže se uz skupinu crkava s
oblim kontraforima koje pak kameni crkveni namještaj smješta u uže vrijeme
vladavine kneževa Trpimira i Branimira. Tako se pregradnja, tj. dogradnja westwerka
u Crkvini i izgradnja crkve na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina prema
crkvenom namještaju datiraju u sredinu IX. st. dok se izgradnja crkve Sv. Cecilije na
Stupovima u Biskupiji te crkve Sv. Spasa prema istim parametrima datira u
osamdesete godine istog stoljeća (Jurković 2000: 188 - 189.).

9. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
9
Westwerk se, kao dio arhitekture sakralnih objekata, pojavljuje krajem VIII. st. s
Karlom Velikim i njegovim programom obnove Rimskog Carstva (Jurković 1995:
60.). Kako bi postigao svoj politički cilj, Karlo, ali i njegovi nasljednici uspostavljaju
koncept uske povezanosti crkve i države pri čemu vladar nastupa kao Kristov
namjesnik što mu daje svojevrsnu nedodirljivost. Kako bi se takav sustav mogao
proširiti u sve dijelove Carstva, bilo je neophodno pokrstiti prvenstveno vladajuće
slojeve još uvijek poganskih naroda na franačkom teritoriju te ih, kao saveznike,
uklopiti u zapadnoeuropski kulturni krug (Jakšić 2006: 14.).
Najznačajnija materijalna ostavština iz koje se mogu iščitati takve tendencije
karolinških vladara na prostoru rane hrvatske države je upravo crkvena arhitektura.
Hrvatski velikaši prve polovice IX. stoljeća obnavljaju stara i podižu nova vjerska
zdanja. Značajno je da su neke od tih crkava sagrađene na privatnim posjedima
prvaka te dobivaju ulogu koja uvelike prelazi njihovu sakralnu funkciju. Primjer
takve crkve je Sv. Marta u Bijaćima kod Trogira koja je služila kao administrativno
središte gdje su sastavljane i potvrđivane vladarske isprave kao što je Trpimirova
darovnica (Jurković 1987: 73.). Jednako tako, značajna je i crkva Sv. Marije u
Biskupiji kod Knina koja je tokom IX. stoljeća služila kao mauzolej hrvatskih vladara
i velikodostojnika. Ugledni članovi ondašnjeg društva svoje su posljednje počivalište
našli upravo u prizemlju westwerka te crkve (Jurković 1987: 82.).
Većina se istraživača slaže u tvrdnji kako je westwerk, kao specifičan način
arhitektonskog oblikovanja zapadnog pročelja crkve, izrazit karolinški izum u čijoj
se funkciji ogleda politika vladajućeg sloja franačke države. To je prostor iz kojeg
velikaš sa svojom svitom prati vjerske obrede, fizički odvojen od svojih podanika
(Kaiserkirche, Eigenkirche) te zasebna crkva unutar crkve posvećena Kristu (Jurković
1995: 60 - 61.).

10. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
10
Westwerk crkve Sv. Spasa na vrelu Cetine (tl. 2.) jedini je sačuvani primjer takve
gradnje na prostoru ranosrednjovjekovne hrvatske države. Nastavlja se na zapadni
zid broda crkve s kojom čini jedinstvenu cjelinu, a organski je povezan i sa
zvonikom koji se uzdiže po sredini pročelja.
Prizemlje westwerka služilo je kao predvorje crkve te je izvedbom svodova
podijeljeno u tri segmenta. Središnji, najširi dio, presvođen je križnim, dok su bočni
dijelovi presvođeni bačvastim svodovima. Ovakva izvedba svodova, čime prizemlje
westwerka postaje kripta, otvara mogućnost postojanja capse s relikvijama Sv.
Spasitelja, na što sugerira titular crkve, ili pokopa velikaša na čijem se posjedu crkva
nalazila. Kako ukopi u kripti iz razdoblja IX. stoljeća nisu evidentirani, može se
pretpostaviti postojanje sarkofaga koji su danas izgubljeni (Katalog 2000: 248.).
Tlocrt 2. TTllooccrrtt pprriizzeemmlljjaa ii kkaattaa ccrrkkvvee SSvv.. SSppaassaa nnaa vvrreelluu CCeettiinnee..
((pprreemmaa JJuurrkkoovviićć 11999955:: ssttrr 6611..))

11. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
11
Katu westwerka prilazilo se s vanjske, sjeverne strane crkve gdje je započinjalo
stubište do prvog kata zvonika i malih vrata koja su se otvarala u njegovoj zapadnoj
fasadi. Sada je kat zvonika preuzimao ulogu predvorja te je njegov svod bio križno
izveden. Kao što je postojala mogućnost postojanja svojevrsne capse ili minijaturnog
oltara u čast Krista Spasitelja u prizemlju, tako se i ovaj prostor može protumačiti
kao atrofirani oblik zasebne crkve posvećene Sinu Božjem. Naime, u južnom se zidu
prvog kata zvonika, na visini od osamdesetak cm od poda, otvara mala polukružna
niša koja seže gotovo do svoda te se čini idealnom za postavljanje minijaturnog
oltara ili relikvijara (Jurković 1995: 63; Katalog 2000: 248.).
Kat zvonika široko se otvara prema prostoru westwerka te zajedno čine cjeloviti
prostor orijentiran prema svetištu crkve. S ovog je mjesta lokalni dostojanstvenik,
zajedno sa svojom svitom, kroz široki središnji i dva manja bočna lučna otvora
mogao pratiti svete obrede (sl. 2.).
Slika 2. ŽŽuuppaann GGoossttiihhaa pprraattii lliittuurrggiijjuu;; uuzzdduužžnnii pprreessjjeekk ccrrkkvvee SSvv.. SSppaassaa.. ((pprreemmaa JJuurrkkoovviićć 11999955:: ssttrr.. 6644..))

12. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
12
Crkveni namještaj
Oltar
Oltar crkve sastojao se od stupića gotovo metar visine na kojem je stajala
jednostavna menza u obliku kamene ploče s plitkim četvrtastim udubljenjem na
sredini. Stupić oltara je na prednjoj strani ukrašen križem sastavljenim od troprute
dvotračne pletenice s okom u sredini te profilacijom na rubovima (Burić 1995: 93;
Katalog 2000: 250.).
Oltarna pregrada s natpisom
Ulomci kamenog crkvenog namještaja crkve Sv. Spasa otkrivani su u
istraživanjima lokaliteta najčešće kao spolia u kasnijim grobnim konstrukcijama.
Analizom fragmenata te njihovim spajanjem uspješno je rekonstruiran vjerojatan
izgled oltarne pregrade (sl. 3.) crkve kao i samog oltara koji je stajao u svetištu. Osim
toga, otkriveni su i ulomci arhitektonske dekoracije protumačene kao okviri portala
crkve (Burić 1995: 91.).
Slika 3. PPrreettppoossttaavvlljjeennaa rreekkoonnssttrruukkcciijjaa oollttaarrnnee pprreeggrraaddee ccrrkkvvee SSvv.. SSppaassaa.. ((pprreemmaa BBuurriićć 11999955:: ssttrr.. 9944..))

13. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
13
Oltarna pregrada svetišta crkve najznačajniji je dio namještaja čiji su ulomci
otkriveni na lokalitetu Sv. Spasa. Rekonstruirana je od fragmenata pluteja i pilastara
koji čine njezin donji segment te od ulomka zabata, kapitela i stupića koji je danas
izgubljen. Najbolje sačuvani dijelovi pregrade su dva arhitrava s natpisom.
Donji segment pregrade, bogato ukrašen pleternim motivima, vjerojatno se sastojao
od četiri pluteja omeđenih s po dva pilastra. Prolaz prema svetištu crkve tvorila su
dva pilastra na kojima su stajali stupići s kapitelima kao potporanj zabatu i
arhitravima pregrade. Do tih se pilastara nalazio po jedan uži plutej također omeđen
pilastrom sa stupićem. Donji dio pregrade završavao je s po jednim širim plutejom
koji se naslanjao direktno na završne zidove bočnih apsida.
Pluteji i pilastri ukrašeni su različitim troprutim pleternim motivima koji se
mogu podijeliti u dva tipa – mreža A i mreža B. Varijantama mreže A ukrašeni su uži
pluteji i pilastri, dok su mrežom B, tj. pleterom u izvornom smislu riječi, ukrašeni širi
bočni pluteji. Uspoređujući ulomke kamenog crkvenog namještaja iz crkve Sv. Spasa
s fragmentima namještaja sa desetak lokaliteta od kojih se većina nalazi na teritoriju
hrvatske kneževine, Tonči Burić potvrđuje rezultate istraživanja I. Petriciolija i N.
Jakšića te izradu oltarne pregrade i drugih elemenata skulpture pripisuje klesarskoj
radionici iz vremena kneza Branimira čije sjedište smješta u Split (Burić 1995: 93, 95 – 96,
108.). Radionica je djelovala u drugoj polovici IX. stoljeća, paralelno s tzv.
benediktinskom klesarskom radionicom, a odlikuje se jednostavnom ornamentikom i
grubom izradom kamenog crkvenog namještaja (Jakšić 2006: 24.).
Središnjim dijelom pregrade dominirao je zabat od kojeg je sačuvan tek mali
ulomak na kojem se mogu prepoznati prikaz križa i ptice. Pretpostavlja se da je u
sredini zabata bio prikazan neukrašen i obrubljen križ prema kojem su bile okrenute
dvije ptice što je uobičajena ikonografija onovremenih zabata oltarnih pregrada. Rub
zabata bio je ukrašen zavojnicama, a u donjem se segmentu vjerojatno nalazilo
natpisno polje koje nije sačuvano (Burić 1995: 93.).

14. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
14
Najznačajniji sačuvani dio oltarne pregrade svakako su dva arhitrava s natpisom (sl.
4, 5.) koji donosi ne samo svjedočanstvo o titularu crkve već navodi i ime njenog
graditelja; velikaša koji je sjedeći u westwerku prisustvovao vjerskim obredima u
svojoj privatnoj crkvi.
Nalazi ulomaka dvaju arhitrava oltarne pregrade te njihovo ponovno spajanje i
čitanje natpisa mogu se sa sigurnošću nazvati najznačajnijim rezultatima istraživanja
koje je na lokalitetu crkve Sv. Spasa proveo Stjepan Gunjača. Desni je arhitrav,
zajedno s ulomcima lijevog, pronađen kao spolia u kasnosrednjovjekovnom grobu
1948. godine, dok je ostatak ulomaka lijevog arhitrava pronađen u kasnijim
istraživanjima (Delonga 1995: 117.). Te su dvije grede u gornjem segmentu
jednostavno ukrašene nizom zavojnica koje su okrenute prema središnjem motivu
križa. U donjem se dijelu nalazi natpisno polje stiliziranim kimationom odvojeno od
gornjeg ukrasa.
Slika 4. LLiijjeevvii aarrhhiittrraavv
oollttaarrnnee pprreeggrraaddee..
((pprreemmaa DDeelloonnggaa 11999955::
ssttrr.. 111188..))
Slika 5. DDeessnnii aarrhhiittrraavv
oollttaarrnnee pprreeggrraaddee..
((pprreemmaa DDeelloonnggaa 11999955::
ssttrr.. 111199..))

15. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
15
Natpis je pisan semiuncijalom, pismom korištenim u razdoblju od V. do IX. stoljeća
što je omogućilo datiranje spomenika, kako natpisa, tako i crkve, ne kasnije od kraja
IX. stoljeća (Jelovina 1990: 39.). Natpis, od kojeg je središnji dio kao dio zabata
izgubljen, u svom originalnom obliku glasi:
+ AD 0N0REM D(omi)N(u)M N(ostri) IESU CHR(ist)I EGO GASTICA HUPPANUS D(onavi)…
…I ET ANIME MEE ET MATR[i]S MEE NOMINE NEMIRA ET F[i]LIIS MEIS NOMINE.
U prijevodu natpis govori sljedeće: «U čast Gospodina našega Isusa Krista, ja župan
Gostiha darovao sam (ili posvetio) [ovu crkvu za spas] i moje duše i u ime majke
moje Nemire i u ime mojih sinova (djece).» (Delonga 1995: 118.).
Analizirajući natpis, njegove karakteristike kao tipičnog ranosrednjovjekovnog
posvetno-donatorskog natpisa, ali i specifičnosti vezane prvenstveno uz osobe koje
natpis spominje, Vedrana Delonga smatra kako se radi o jednom od najrječitijih
epigrafičkih spomenika ranoga hrvatskog srednjovjekovlja (Delonga 1995: 136.).
Gastica huppanus. Mjesto na kojem je imenovan donator crkve smatra se
povijesno najznačajnijim dijelom ovog natpisa. Ovdje se, u latiniziranom obliku,
imenom spominje jedan župan; načelnik hrvatske ranosrednjovjekovne teritorijalne
jedinice. U vremenu o kojem je riječ župani zauzimaju iznimno visoko mjesto u
hijerarhiji državne vlasti te je i ovdje riječ o visokorangiranom velikodostojniku
(Delonga 1995: 120.). Lingvističkim analizama koje je provela V. Jakšić-Cesarić
utvrđeno je kako se iza latiniziranog oblika imena Gastica ne krije župan Gastika, kao
što je to smatrala ranija historiografija, već slavensko muško ime Gostiha što će reći –
župan Gostiha (Delonga 1995: 124.).
Ad onorem dominum nostri Iesu Christi. Sam početak natpisa donosi ime titulara
crkve, iznimno rijetkog na prostoru ranosrednjovjekovne hrvatske kneževine.
Posvete crkava Isusu Kristu vjerojatne su još jedino na lokalitetima u Pađenu te u
Mokrom Polju. Međutim ti su spomenici vrlo fragmentirani te ne može biti riječi o

16. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
16
sigurnom postojanju crkava Isusa Krista osim u Cetini gdje se i u tradiciji naziva
Sveti Spas očuvao spomen nekadašnjeg titulara crkve; Krista Spasitelja (Delonga
1995: 132.).
Martis …Nemira et filiis. Kao posebnost natpisa ističe se spominjanje užih
članova obitelji župana Gostihe, posebno majke, što je izniman slučaj među
mnoštvom latinskih epigrafičkih spomenika s prostora rane hrvatske države.
Uobičajeni način isticanja članova obitelji na spomenicima ove vrste je pomoću općih
odrednica kao što su supruga, sinovi i sl., a s ciljem traženja božanske zaštite.
Međutim, ovdje se uz sinove ili djecu navodi i osobno ime ženske članice obitelji.
Kao objašnjenje spominjanja županove majke Nemire nameće se mogućnost kako je i
ona osobno, uz Gostihu, sudjelovala u financiranju izgradnje crkve ((Delonga 1995:
125.).
Ovako razlomljen i analiziran, natpis potvrđuje svoju znanstvenu vrijednost kao
odrednica za dataciju građevine u kojoj se nalazio te njezinog titulara, međutim,
njegova je vrijednost to veća jer donosi odjeke davno prošlog vremena i ljudi; života
koji bi bez njega bili zaboravljeni.

17. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
17
IV. Kadionica iz Vrlike
Crkva Sv. Spasa stoji usred velikog groblja gdje se na površini od 11.250 m2 nalazi
oko 1200 grobova (Jelovina 1990: 43.). Većina grobova datira u razvijeni i kasni
srednji vijek kada crkva postaje župna te joj se prigrađuje velika istočna četvrtasta
apsida, međutim, sam se početak pokopavanja datira u kraj IX. stoljeća, tj. u vrijeme
gradnje crkve (Katalog 2000: 148; Jelovina 1990: 47.).
Uz groblje crkve veže se slučajni nalaz malene ranosrednjovjekovne kadionice (sl. 6.)
danas pohranjene u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Kadionica je
u muzej dospjela 1925. godine, a smatralo se da je pronađena na lokalitetu Runjavica
u blizini Stare Vrlike, srednjovjekovne Vrh Rike, te je pod tim imenom ušla u
znanstvenu literaturu. Kasnijim istraživanjima opovrgnuta je mogućnost nalaza
kadionice na Runjavici te se danas smatra kako je pronađena upravo na groblju
crkve Sv. Spasa (Vinski-Gasparini 1958: 93.).
Kadionica predstavlja jedinstven nalaz tog tipa u cjelokupnoj karolinškoj produkciji
liturgijskih predmeta, a oblikom joj je najsličnija istovremena neukrašena kadionica s
Gradišta nad Bašljem u Sloveniji (Katalog 2000: 251 – 252.).
Kadionica visoka 6,2 cm izrađena je od lijevanog srebra, a sastoji se od jajolike
zdjelice koja stoji na okrugloj stožastoj nozi i tri lanca povezana kukom za vješanje.
Ukras na zdjelici podijeljen je u tri pojasa. Gornji je pojas ukrašen s dva niza
pozlaćenih duboko rovašenih rombova dok se središnji ukras kadionice sastoji od
niza rovašenih i pozlaćenih arkada koje su spojene poprečnim trakama. Rubovi
arkada i poprečnih traka naznačeni su linijom izvedenom niellom1, a na isti su način
ocrtani i motivi palmeta u praznom prostoru između arkada. Donji je pojas zdjelice
ukrašen nizom rovašenih naizmjeničnih trokuta. Noga je također ukrašena
rovašenjem i pozlatom. Na gornjem se rubu kadionice nalaze tri alke za
1 Niello se dobivao miješanjem srebra, bakra i sumpora ili žive, bakra, olova i sumpora; tako nastala
tamna masa utiskivana je u urezane udubine. U: Povijest svijeta. (ur. V. Brodnjak), str. 293, Zagreb:
Naprijed.

18. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
18
pričvršćivanje srebrnih lanaca na kojima je kadionica visjela. Lanci su povezani
trokrakom petljom također ukrašenom pozlatom na čijem se vrhu nalazi
jednostavna kuka (Vinski-Gasparini 1958: 95.).
Zbog jajolikog oblika zdjelice i stožaste noge te načina ukrašavanja, kadionica iz
Vrlike vezana je uz ranosrednjovjekovne kaleže od kojih se najviše uspoređuje s tzv.
Tassilovim kaležom iz Kremsmünstera. Na tom su kaležu kao ukrasni motivi
također korištene arkade, a kao tehnike izrade ukrasa rovašenje, pozlata i niello
(Vinski-Gasparini 1958: 97.). Kako se Tassilov kalež datira u kraj VIII. st. tako se i
izrada njemu slične kadionice iz Vrlike datira u isto razdoblje, točnije u posljednju
četvrtinu VIII. stoljeća (Katalog 2000: 251; Vinski-Gasparini 1958: 97.).
Na završetku prikaza crkve Sv. Spasa i uz nju vezanih nalaza, kadionica iz Vrlike
predstavlja samo još jedan dokaz o izrazitom utjecaju franačkog svjetonazora te
snažnih vjerskih i s njima nerazdruživih političkih impulsa koji su u
ranosrednjovjekovnu hrvatsku državu stizali iz središta moći karolinških vladara.
Slika 6. Kadionica iz Vrlike. (prema Hrvati i Karolinzi. Rasprave i vrela; str. 8.)

19. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
19
V. Zaključak
Tisućljetna crkva Sv. Spasa na vrelu Cetine neprocjenjiv je spomenik
ranosrednjovjekovne arhitekture na hrvatskom prostoru. Iznimno dobro sačuvana,
ona stoji kao jedini preostali primjer sakralne arhitekture kakva je nastajala pod
velikim utjecajem karolinške vlasti u IX. stoljeću, ali i kao odraz samosvijesti lokalne
vlasti i klesara-graditelja koji gradeći i ukrašavajući crkve na uskom prostoru rane
hrvatske države stvaraju jedinstven predromanički arhitektonsko-umjetnički izražaj.
Čitajući posvetno-donatorski natpis župana Gostihe i njegove majke Nemire ulazimo
u društveni život ranosrednjovjekovnog velikaša koji gradi crkvu na svojem
posjedu. Tim činom Gostiha pokazuje svoju moć na prostoru koji je pod njegovom
upravom. Prihvaća zapadnjačke elemente crkvene arhitekture i njihovu funkciju, ali
i same misionare čime dokazuje vjernost vrhovnoj franačkoj vlasti.
Time crkva Sv. Spasa nije i ne može biti samo još jedan od arheoloških i povijesno-
umjetničkih lokaliteta već jedinstveno svjedočanstvo o društvu o kojem izvori
govore malo, a zavrijedilo je da se o njemu zna mnogo.

20. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
20
VI. Popis literature
Belošević, J. 1998. Počeci kršćanstva kod Hrvata u svjetlu arheološke građe. Radovi;
Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet Zadar, Razdio povijesnih znanosti 36(23),
101 – 140.
Budak, N. 1994. Prva stoljeća Hrvatske. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
Burić, T. 1995. Predromanička skulptura iz crkve Sv. Spasa u Cetini. Starohrvatska
prosvjeta III/ 22, 91 – 115.
Cambi, N. 2002. Antika. Zagreb: Mozaik knjiga.
Delonga, V. 1995. Donatorski natpis župana Gostihe iz crkve Sv. Spasa u Cetini (Vrh
Rici). Starohrvatska prosvjeta III/22, 117 – 139.
Hrvati i Karolinzi. Katalog. 2000. (ur. A. Milošević), Split: Muzej hrvatskih arheoloških
spomenika.
Jakšić, N. 2006. Između Europe i Mediterana. U: Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti,
str. 13 – 61. Zagreb: Galerija Klovićevi dvori.
Jelovina, D. 1990. Starohrvatska crkva sv. Spasa na vrelu rijeke Cetine i groblje oko
nje u svjetlu arheoloških istraživanja. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 30,
31 – 48.
Jurković, M. 1987. Crkve s westwerkom na istočnom Jadranu. Pravci istraživanja.
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 26, 61 – 85.
Jurković, M. 1995. Sv. Spas na vrelu Cetine i problem westwetka u hrvatskoj
predromanici. Starohrvatska prosvjeta III/22, 55 – 80.
Jurković, M. 2000. Arhitektura karolinškog doba. U: Hrvati i Karolinzi. Rasprave i
vrela. (ur. A. Milošević), str. 164 – 189. Split: Muzej hrvatskih arheoloških
spomenika.
Marasović, T. 1978. Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture
u Dalmaciji. U: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. (ur. A.
Mohorovičić), str. 5 - 129. Split: JAZU & Arhitektonski fakultet Sv. u Zagrebu.
Marasović, T. 1995. Crkva Sv. Spasa na vrelu Cetine. Starohrvatska prosvjeta III/22,
37 – 54.
Petricioli, I. 1995. Crkva Sv. Spasa na vrelu Cetine. Starohrvatska prosvjeta III/22,
19 – 28.

21. Ranosrednjovjekovna crkva Svetog Spasa na vrelu Cetine. Karolinški utjecaji u ranoj hrvatskoj državi.
21
Vinski-Gasparini, K. 1958. Ranosrednjovjekovna kadionica iz Stare Vrlike.
Starohrvatska prosvjeta III/6, 93 – 103.