Seminarski rad: TROKONHNE CRKVE. Ranokršćanska arhitektura VI. st. na istočnoj jadranskoj obali, 2006.

1. SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za arheologiju
Ivana Lučića 3
Martina Jalšovec
TROKONHNE CRKVE
Ranokršćanska arhitektura VI. st. na istočnoj jadranskoj obali
Seminarski rad
Mentor:
prof. dr. sc. Mirjana Sanader
Zagreb, 2006.

2. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
2
I. Sadržaj
I. Sadržaj..............................................................................................................................2
II. Uvod..................................................................................................................................3
III. Crkva svetog Ciprijana u Gatima kod Omiša ..........................................................5
Istraživanje ....................................................................................................................................................5
Izgled građevine ............................................................................................................................................5
Prezbiterij i kamena skulptura .......................................................................................................................7
IV. Crkva svetog Martina u Pridrazi kod Zadra ...........................................................10
Istraživanje ..................................................................................................................................................10
Izgled građevine ..........................................................................................................................................10
V. Crkveni kompleks u Biočiću kod Drniša................................................................12
Istraživanje ..................................................................................................................................................12
Crkva svetog Petra.......................................................................................................................................12
Memorija.....................................................................................................................................................13
VI. Crkva svete Hermagore u Samageru kod Pule.......................................................14
Izgled građevine ..........................................................................................................................................14
Relikvijar.....................................................................................................................................................15
VII. Samostanski kompleks svetog Andrije u Betici kod Pule...................................16
Izgled građevine ..........................................................................................................................................16
Mozaički pod unutar kompleksa...................................................................................................................17
VIII. Zaključak...............................................................................................................19
IX. Popis slika .....................................................................................................................20
X. Popis kratica..................................................................................................................21
XI. Popis literature .............................................................................................................22

3. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
3
II. Uvod
Trokonhni (trikonkalni; trikonhalni*) oblik začelja crkve se na istočnoj
jadranskoj obali prvi puta javlja nakon Justinijanovih osvajanja na tom prostoru, tj. u
VI. stoljeću .1
Bizantski car Justinijan I. (Sl. 1.) formalno je vladao od 527.
do 565. godine, ali je već u vrijeme vladavine svog ujaka,
cara Justina I. bio stvarni upravitelj države. Nakon
stupanja na vlast, Justinijanov glavni cilj bilo je obnavljanje
nekadašnje veličine Rimskog Carstva što je značilo
ponovno osvajanje svih onih prostora koje su tokom
Velike seobe zauzeli barbarski narodi.2 Nakon borbi s
Perzijancima i Bugarima, unutrašnje krize i likvidacije
alanovandalskog kraljevstva u Africi, Justinijan se mogao
posvetiti politici na zapadu. Kao izgovor za napad na Apeninski poluotok i rat
protiv ostrogotskog kraljevstva u Italiji, car je iskoristio vijesti o ubojstvu ostrogotske
kraljice Amalasvinte koja je radila na uspostavljanju boljih odnosa vladajuće klase sa
starosjediocima na poluotoku te s Bizantom kojemu je formalno bila podložna. Rat je
započeo 535. godine te je trajao dvadeset godina, a borbe su vođene paralelno na
obje jadranske obale.3 Istočna je obala služila kao uporište bizantske vojske za
napade na Apeninski poluotok te je general Mund već 535. god. zauzeo Salonu.4
Nakon završetka rata i nestanka ostrogotske države u današnjoj Italiji, obnovljena je
nekadašnja Italska prefektura. Izvan područja prefekture ostale su Afrika i
Dalmacija; potonja je pripojena direktno Bizantu. Istra i Venecija su organizirane kao
dva zasebna pogranična vojvodstva.5
* trikonhos grč. građevina kojoj je tlocrt u obliku trolista. U: B. Klaić, Rječnik stranih riječi (Zagreb 2004)
1375.
1 N. Cambi, Antika (Zagreb 2002) 238.
2 M. Brandt, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka (Zagreb 1995) 68.
3 Isto, 71.
4 I. Goldstein, Bizant na Jadranu (Zagreb 1992) 20.
5 M. Brandt, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka (Zagreb 1995) 72.
Sl.1. CCaarr JJuussttiinniijjaann II..

4. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
4
Carstvo je time ponovno zavladalo istočnom jadranskom obalom te većina
kulturnih poticaja dolazi upravo iz Carigrada ili posredno, preko Ravene. U
crkvenom graditeljstvu to znači procvat objekata centralnog ili križnog tlocrta,
bazilika s dvostrukom ljuskom, longitudinalnih objekata s transeptom te objekata s
trokonhnim istočnim završetkom.6 Prema Nenadu Cambiju trokonhne su crkve bile
namijenjene složenoj liturgiji s naizmjeničnim pjevanjem jer glas iz nasuprotnih
apsida dobro odzvanja.7 Zanimljivo je kako su gotovo sve trokonhne crkve na
istočnoj jadranskoj obali izgrađene izvan gradskih naselja, tj. u okvirima
kasnoantičkih seoskih bogomolja koje obično nastaju uz vile rustike.8
S obzirom na to da na istočnoj jadranskoj obali postoji velik broj
ranokršćanskih crkava trokonhnog tlocrta, za potrebe ovog seminarskog rada
napravljen je odabir te će biti prikazane sljedeće građevine:*
6 N. Cambi, Antika (Zagreb 2002) 238.
7 Isto, 241.
8 P. Vežić, Starokršćanska arhitektura u Zadru i na zadarskom području. Godišnjak 12, 1987, 169.
* Pascale Chevaliere kao najvažnije trokonhne crkve u Dalmaciji navodi sljedeće: Gata, Cista, Cim,
Bilice, Tepljuh, Pridraga i dr. U: P. Chevaliere, Salona II. T-2 (Rim 1995) 68-83.
1. Crkva svetog Ciprijana u Gatima kod
Omiša
2. Crkva svetog Martina u Pridrazi kod Zadra
3. Crkveni kompleks u Biočiću kod Drniša
4. Crkva svete Hermagore u Samageru kod
Pule
5. Samostanski kompleks svetog Andrije u
Betici kod Pule
Sl.2. GGeeooggrraaffsskkii ppoolloožžaajj llookkaalliitteettaa

5. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
5
III. Crkva svetog Ciprijana u Gatima kod Omiša
Istraživanje
Ranokršćanska crkva na položaju današnje župne crkve sv. Ciprijana u
Gatima kod Omiša otkrivena je 1981. god. Zaštitna iskopavanja započela su 1982, a
sustavna su trajala od 1982. do 1986. godine kada je crkva potpuno istražena i
konzervirana.9
Izgled građevine
Crkvena građevina je centralnog tlocrta, dimenzija 20 x 18 metara dok sam
kompleks, osim crkve, obuhvaća i više pomoćnih prostorija od kojih su neke
gospodarskog karaktera.10
Arhitektonski, crkva se može podijeliti na protiron, narteks, ophodni hodnik ili
ambulatorij, središnji trokonhni dio i galerije (Sl. 3.).
9 J. Jeličić-Radonić i sur., Gata. Crkva Justinijanova doba (Split 1994) 20.
10 Isto, 21.
Sl.3. TTllooccrrtt ccrrkkvvee ssvveettoogg CCiipprriijjaannaa..

6. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
6
Narteks je izdužena pravokutna prostorija na zapadnom pročelju crkve čiji je
glavni ulaz naglašen širokim protironom (predvorjem). Pretpostavlja se da je narteks
na svojoj istočnoj strani, onoj okrenutoj samoj crkvi, imao tri ulaza od kojih je
središnji vodio u svetište, a druga dva prema ambulatoriju. Uz sjeverni i južni zid
narteksa nalaze se dvije manje prostorije povezane s pomoćnim zgradama uz
crkvu.11
Ophodni hodnik ili ambulatorij pravilnog kvadratnog oblika potpuno
okružuje središnji dio crkve*. Prostor hodnika je raščlanjen pilastrima, kako na
zidovima tako i na uglovima upisanih apsida, te pilonima podignutima u
međuprostorima. U vanjskom zidu ambulatorija nalaze se nisko postavljeni uski
prozori. Sama je crkva, zajedno s ambulatorijem, dobivala vrlo malo dnevnog svjetla
te je prostor vjerojatno bio osvjetljavan svijećama i uljanicama. Hodnik je bio oslikan
freskama geometrijskih motiva (Sl. 4.).12 Oblik ambulatorija ponavljale su galerije na
katu koje su potvrđene otkrivenim stepeništima pred zapadnim pročeljem crkve te
pored južnog zida iako ih je vjerojatno postojalo više. Prozori na gornjem katu bili su
izrađeni u obliku ostakljenih bifora sa stupićima s kapitelima u obliku akantusa i
impostima, a zidovi su vjerojatno bili ukrašeni freskama i štukaturama.13
11 J. Jeličić-Radonić i sur., Gata. Crkva Justinijanova doba (Split 1994) 42.
* Ambulatorij je izvorno pripadao antičkom grobnom kultu te se često nalazio u mauzolejima, a
kršćani ga preuzimaju zbog potreba kulta relikvija, tj. kao ophodni prostor oko dvorana koje su
sadržavale relikvije. Iz: J. Jeličić-Radonić i sur., Gata. Crkva Justinijanova doba (Split 1994) 53.
12 Isto, 51-53.
13 Isto, 54.
Sl.4. UUlloommaakk ffrreesskkee iizz ggaattaaččkkee ccrrkkvvee

7. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
7
U središnji trokonhni dio crkve pristupalo se kroz narteks. Prostor tvore tri
apside jednake veličine povezane u trolist te pretpostavljeni jednobrodni prostor (ili
apsida) na zapadnoj strani.14 Kasnija izgradnja prekrila je najveći dio središnjeg
crkvenog prostora te su od apsida sačuvana samo tjemena izvan temelja današnje
crkve. Apside su bile upisane u ravne zidove na čijim su se uglovima nalazili
pilastri. U sjevernoj apsidi sačuvano je originalno popločenje od opeka dok se u
njenu tjemenu nalazio prozor koji je ujedno i jedini dokazani način ulaska dnevnog
svjetla u središnji prostor crkve. U ravnim zidovima u koje je upisana južna apsida
nalazile su se dvije polukružne niše neutvrđenog karaktera. U unutrašnjosti apside
otkriveni su tragovi popločenja identičnih onima u sjevernoj apsidi te ostaci fresaka
biljnih i geometrijskih motiva. Od istočne apside sačuvan je samo središnji dio
tjemena upisan u ravan zid. Pretpostavlja se da je bila identičnog oblika kao i bočne
apside, međutim, kao dio svetišta njezin je pod bio popločan raznobojnim
mramornim pločicama.
Unutar prostora istočne apside, ispod razine poda, nalazila se konfesija
pravokutnog oblika. Sastojala se od kamene stepenice uz istočnu stijenku,
pravokutne udubine čije je dno popločano dvijema tegulama s urezanim motivom
križa te zapadne stepenice od tegula. U središnjoj udubini vjerojatno se nalazio
relikvijar.15
Prezbiterij i kamena skulptura
Prezbiterij se nalazio unutar istočne apside, a bio je omeđen oltarnom
pregradom koja je započinjala pri ramenima bočnih apsida odakle se pružala prema
zapadu u obliku grčkog slova pi. U prednjem, zapadnom dijelu oltarne pregrade
nalazila su se dva veća pravokutna pluteja, dok su na sjevernoj i južnoj strani
vjerojatno postojale manje ploče.16 Smatra se da su na glavnim plutejima bile
prikazane dvije ovce okružene drvećem te dva jelena okrenuti jedan nasuprot
drugome (Sl. 5.). Plutej s prikazom ovaca vjerojatno je sa strane završavao prikazom
stupova dok je ploča s prikazom jelena bila obrubljena motivom vinove loze. U
14 J. Jeličić-Radonić i sur., Gata. Crkva Justinijanova doba (Split 1994) 44-46.
15 Isto, 24-28.
16 Isto, 49.

8. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
8
sredini motiva vjerojatno se nalazio križ ili prikaz izvora života u obliku kantarosa ili
brežuljka s rajskim rijekama.17 Jasna Jeličić-Radonić smatra
da su ti pluteji, iako vrlo visoke kvalitete, nastali u domaćoj
salonitanskoj klesarskoj radionici te “predstavljaju izraziti
primjer ranobizantske plastike napravljen po uzoru na
poznate predloške orijentalnih radionica”.18
Unutrašnji zid istočne apside bio je ukražen reljefnim zidnim oplatama izrađenima
od raznih vrsta mramora i vapnenca u champlevé tehnici*. Na reljefima su bili
prikazani različiti figuralni, geometrijski i biljni motivi.19
Oltar se nalazio u centralnom dijelu istočne apside, iznad konfesije. Baza
oltara bila je izrađena od vapnenca. Na njoj su oltarnu menzu od žućkasto-bijelog
mramora nosila četiri mramorna stupića s kapitelima ukrašenima motivom
akantusa. Rekonstruirajući oltar iz gatačke crkve, Jasna Jeličić-Radonić došla je do
zaključka da se radilo o oltaru tipa cipus (cippus) s prozorčićem konfesije (fenestrella
confessionis) (Sl. 6.). Kod takvog se oltara po sredini, između stupova koji nose
menzu nalazi cipus.20 U ovom slučaju, cipus je bio flankiran stupićima s kapitelima
izvedenima u champlevé tehnici. Između stupića u donjem se dijelu otvarao
prozorčić konfesije dok je nad njom bila mramorna luneta s reljefnim prikazom
Uskrsnuća.21 Podrijetlo ovog tipa oltara je istočnjačko, jednako kao i kult svetog
17 J. Jeličić-Radonić i sur., Gata. Crkva Justinijanova doba (Split 1994) 78-81.
18 J. Jeličić-Radonić, Pluteji ranokršćanske crkve u Gatima kod Omiša. Prilozi 29, 1990, 18.
* Champlevé tehnika je vrsta inkrustacije primijenjena u tehnici plitkog reljefa gdje se pozadina
isklesanog motiva izrađuje umetanjem različito obojenih materijala – stucca, paste ili voska. Iz: J.
Jeličić-Radonić i sur., Gata. Crkva Justinijanova doba (Split 1994) 72.
19 Isto, 72.
20 J. Jeličić-Radonić, Ranokršćanski oltar u Gatima. Prilozi 31, 1991, 13.
21 J. Jeličić-Radonić i sur., Gata. Crkva Justinijanova doba (Split 1994) 91.
Sl.5. UUlloommaakk pplluutteejjaa

9. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
9
Ciprijana*. Međutim, utjecaj pod kojim je nastao upravo ovaj oltar u Gatima
vjerojatno je stigao iz Ravene gdje su oltari tipa cipusa posebno omiljeni.22
Ophodni hodnik, zajedno s centralnim trokonhnim prostorom crkve te oltarom
tipa cipus, je upravo ono što crkvu u Gatima čini tipičnim predstavnikom novih
arhitektonskih utjecaja Justinijanova vremena dok kamena plastika ukazuje na
jednak utjecaj u umjetničkom izražavanju.
* Sveti Ciprijan rođen je oko 200. godine u Kartagi. Bio je kartaški biskup, a ubijen je 258. god. u
vrijeme Valerijanovih progona kršćana. Do pojave Augustina smatra se jednim od najvećih crkvenih
pisaca ranog kršćanstva. Relikvije se čuvaju u Parizu i Kornelienmünsteru kod Aachena. Smatra se
zaštitnikom od kuge, a slavi se 16. rujna. Iz: E. Gorys, Leksikon svetaca (Zagreb 2003) 92-93.
22 J. Jeličić-Radonić i sur., Gata. Crkva Justinijanova doba (Split 1994) 48.
Sl.6. RReekkoonnssttrruukkcciijjaa oollttaarraa ttiippaa cciippuuss ss pprroozzoorrččiiććeemm kkoonnffeessiijjee

10. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
10
IV. Crkva svetog Martina u Pridrazi kod Zadra
Istraživanje
Ranokrščanska crkva svetog Martina u Pridrazi kod Zadra jedan je od najbolje
sačuvanih, a time i najvrijednijih spomenika tog tipa na istočnoj jadranskoj obali.23
Ovu je crkvu istraživao velik broj znanstvenika među kojima i E. Dyggve, Lj.
Karaman, S. Gunjača te P. Vežić. Građevina je obnovljena, a njena okolica arheološki
istražena nakon Domovinskog rata u kojem je bila teško oštećena (Sl. 8.).24 U
neposrednoj blizini crkve nalazi se djelomično istražena vila rustika.25
Izgled građevine
Crkva je gotovo u potpunosti sačuvala svoj izvorni oblik koji se sastoji od
jednobrodnog naosa i trokonhnog prezbiterija. Od originalnih arhitektonskih
dodataka nestao je zvonik te osmerostrana krstionica sa šesterostranom piscinom i
nišom na istočnoj strani koja se nalazila južno od crkve (Sl. 7.).26
23 N. Cambi, Antika (Zagreb 2002) 241.
24 A. Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na području današnje Zadarske nadbiskupije (Zadar 2002) 53.
25 Isto, 56.
26 P. Vežić, Starokršćanska arhitektura u Zadru i zadarskom području. Godišnjak 12, 1987, 161-177.
Sl.7. TTllooccrrtt ccrrkkvvee ssvveettoogg MMaarrttiinnaa

11. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
11
Jednobrodni naos je u unutrašnjem dijelu plitkim pilastrima podijeljen na dva
traveja dok treći tvore tri polukružne apside koje čine prezbiterij. Svećenička klupa
nalazila se uz zid središnje apside. Vanjski zidovi crkve raščlanjeni su plitkim
lezenama koje visinom sežu do krova, a na apsidama su povezane slijepim
lukovima. Između lezena, na sjevernoj i južnoj strani naosa nalaze se po dvije bifore
dok se jedna nalazi na zapadnom pročelju, iznad ulaznih vratiju crkve. U južnoj
apsidi nalazila su se vrata kroz koja se prilazilo krstionici izvan crkve, a cijeli prostor
oko apsida bio je ograđen zidom.27
27 A. Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na području današnje Zadarske nadbiskupije (Zadar 2002) 55.
Sl.8. DDaannaaššnnjjii iizzgglleedd ccrrkkvvee ssvveettoogg MMaarrttiinnaa uu PPrriiddrraazzii

12. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
12
V. Crkveni kompleks u Biočiću kod Drniša
Istraživanje
Selo Bioćič nalazi se u neposrednoj blizini Tepljuha, 7 km sjeverno od Drniša,
gdje je ubicirana antička Promona.28 Tu se, na temeljima antičke nekropole, nalaze
ranokrščanka crkva svetog Petra i trokonhna memorija koje zajedno čine najveći i
najsloženiji kompleks trokonhnog tipa u Dalmaciji (Sl. 9.).29
Kompleks je 1930-ih istraživao M. Abramić, a njegova je istraživanja objavio
N. Cambi.30
Crkva svetog Petra
Crkva je jednobrodna građevina koja je u svojoj ranijoj fazi na istočnoj strani
imala samo jednu izbočenu apsidu. Kasnijom prigradnjom dodane su apside na
sjevernoj i južnoj strani broda te je tako nastao trokonhni prezbiterij. Ujedno je crkvi
pridodano trapezoidno istočno dvorište. Po dva aneksa nalazila su se sa sjeverne i
južne strane crkve.31 Aneksi sa sjeverne strane su nepravilnog oblika te se smatra da
se radi o ranijoj antičkoj arhitekturi.32 Južni aneksi su paralelni s brodom crkve.
Jedan od ta dva aneksa, onaj jugozapadni, služio je kao predvorje crkve jer se ulaz
nalazio upravo na toj strani. Klasični zapadni ulaz bilo je nemoguće izvesti zbog
konfiguracije terena.33
Pod crkve bio je popločan nepravilnim vapnenačkim pločama u prostoru za
vjernike dok je u prezbiteriju bio uzdignut za jednu stepenicu te popločan pravilnim
pločicama. U sve tri apside nalazile su se klupe za svećenstvo.34
28 P. Chevaliere, Salona II. T-1 (Rim 1995) 185.
29 N. Cambi, Antika (Zagreb 2002) 241.
30 B. Migotti, Ranokršćanska topografija na području između Krke i Cetine (Zagreb 1990) 53.
31 P. Chevaliere, Salona II. T-1 (Rim 1995) 185.
32 B. Migotti, Ranokršćanska topografija na području između Krke i Cetine (Zagreb 1990) 53.
33 P. Chevaliere, Salona II. T-1 (Rim 1995) 185.
34 Isto, 185.

13. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
13
Memorija
Trokonhna memorija nalazila se jugoistočno od crkve. Građena je u dvije faze,
jednako kao i crkva, te je u prvoj imala jedan brod i apsidu na istočnoj strani dok u
kasnijoj fazi dobiva po dvije apside sa sjeverne i južne strane. Položaj tih apsida je
neobično primaknut zapadnom pročelju, a u njima su otkriveni grobovi što
potvrđuje njenu memorijalnu funkciju.35
35 B. Migotti, Ranokršćanska topografija na području između Krke i Cetine (Zagreb 1990) 53.
Sl.9. TTllooccrrtt kkoommpplleekkssaa uu BBiiooččiiććuu kkoodd DDrrnniiššaa

14. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
14
VI. Crkva svete Hermagore u Samageru kod Pule
Grobljanska crkva svete Hermagore nalazi se u selu Samager na sjevernoj
strani puljanskog zaljeva. Za razliku od prethodno spomenutih ranokršćanskih
trokonhnih objekata koji se nalaze u Dalmaciji, ova istarska crkva sagrađena je prije
Justinijanovih osvajanja (535. god.); točnije oko 500. god. Kako direktni utjecaji iz
Carigrada na istočnu jadransku obalu stižu tek nakon Justinijanova rata, smjer
strujanja ideja pod kojima je nastala Samagerska crkva treba potražiti u drugom
važnom središtu širenja bizantske kulture, u Raveni.36
Izgled građevine
Građevina dugačka 24, a široka 14 metara sastoji se od ulaznog portika s dva
stupa u pročelju i širokog trobrodnog naosa koji završava izbočenom polukružnom
apsidom na istoku (Sl. 10.). Naos je na tri broda podijeljen pomoću kolonade od po
dva stupa sa svake strane koji su postavljeni u liniji ramena središnje apside dok se u
nastavku kolonade, na zapadnom zidu crkve nalaze dva pilastra. Na sjevernoj i
južnoj strani naosa, prislonjene zapadnom zidu crkve, otvaraju se dvije poligonalne
apside.
36 B. Marušić, Kasnoantička i bizantska Pula. Kulturno-povijesni spomenici Istre 4, 1967, 15.
Sl.10. TTllooccrrtt ccrrkkvvee ssvveettee HHeerrmmaaggoorree

15. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
15
Sličan položaj bočnih apsida otkriven je u memoriji u Biočiću kod Drniša gdje
su apside uz zapadni zid dograđene kasnije, na već postojeću jednobrodnu
građevinu. Samagerska crkva je ranija od memorije u Biočiću te se usporedbom tih
dviju građevina može pratiti put ravenatskih utjecaja od sjevera prema jugu istočne
jadranske obale.
Relikvijar
Prema riječima Nenada Cambija relikvijar iz crkve svete Hermagore u
Samageru kod Pule je najljepši i najvažniji relikvijar do sada otkriven u čitavom
kršćanskom svijetu.37 Pronađen je 1906. godine u kamenoj cisti unutar istočne apside
te se vjerojatno nalazio u glavnom oltaru crkve te je sadržavao moći svete
Hermagore. Relikvijar je izrađen od slonovače, a ukrašen liturgijskim i vjerskim
motivima. Danas se nalazi u arheološkom muzeju u Veneciji kamo je prenesen iz
Pule u vrijeme Drugog svjetskog rata.38
37 N. Cambi, Antika (Zagreb 2002) 304.
38 M. Guarducci, La Capsella Eburnea di Samagher. Un Cimelio di Arte Paleocristiana nella Storia del Tardo
Impero (Trieste 1978) 5.
Sl.11. RReelliikkvviijjaarr iizz ccrrkkvvee ssvveettee HHeerrmmaaggoorree

16. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
16
VII. Samostanski kompleks svetog Andrije u Betici kod Pule
Samostanski kompleks u Betici razvijao se na položaju antičke vile rustike od
prve polovice V. pa sve do XII. Stoljeća (Sl. 12.).39 Jednako kao i crkva svete
Hermagore u Samageru, trokonhna forma ovog kompleksa razvila se prije
Justinijanovih osvajanja te se lako mogu prepoznati utjecaji sa talijanskog prostora,
tj. iz Ravene.
Izgled građevine
Početna točka razvoja je trokonhna kapela u istočnom dijelu kompleksa koja je
prvenstveno služila kao martyrium, tj. mjesto štovanja nekog nepoznatog lokalnog
mučenika. Izgradnja kapele datirana je u prvu polovicu V. stoljeća. Tokom vremena,
zapadno od kapele i oko nje širila se velika trobrodna bazilika pravokutnog tlocrta.40
Bazilika je bila otvorenog tipa (basilica discopetra), što znači da nije imala krov
te je služila gotovo kao munumentalni ulaz u kapelu. Ispred same bazilike nalazio se
veliki portik sa cisternom, a na južnoj strani kompleksa, na prijelomu bazilike i
portika jednostavna građevina s poligonalnom apsidom koja je identificirana kao
baptisterij s kraja VI. ili početka VII. stoljeća.
Posveta crkve nije poznata do vremena prije VI. st. kada se datira kamena
greda s natpisom na kojem se spominje sv. Andrija. U srednjem vijeku se kompleks
razvija u benediktinski samostan sv. Andrije.41
39 B. Marušić, J. Šašel, De la cella trichora su complexe monastique de St. André á Betika entre Pula et Rovinj.
AV 37, 1986, 335.
40 Isto, 335.
41 Isto, 337.

17. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
17
Mozaički pod unutar kompleksa
Ovaj kompleks nije fascinantan samo zbog svoje duge povijesti i
monumentalnosti već i zbog mozaika koji su ukrašavali pod srednjeg broda bazilike
i kapelu. U samoj kapeli crno-bijelim mozaičkim podom ukrašene su dvije pobočne
apside te središnji dio gdje je stajao oltar s grobom mučenika koji je ovdje štovan.
Mozaik središnjeg dijela poda bazilike podijeljen je u sva segmenta. U jednom se
ponavljaju motivi iz središnjeg dijela kapele dok se u manjem donjem polju koriste
motivi koncentričnih krugova, izduženih rombova i vitica. Gornji segment je datiran
u prvu, a donji u drugu polovicu V. stoljeća.42
42 B. Marušić, J. Šašel, De la cella trichora du complexe monastique de St. André á Betika entre Pula et Rovinj.
AV 37, 1986, 336.
Sl.12. TTllooccrrtt ssaammoossttaannsskkoogg kkoommpplleekkssaa uu BBeettiiccii

18. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
18
Posebnost ovih mozaika su posvete donatora. Unutar samih mozaičkih
podova izvedena su imena donatora te je naznačeno koliko je stopa mozaika
pojedini donator platio (Sl. 13.).43
43 B. Marušić, J. Šašel, De la cella trichora du complexe monastique de St. André á Betika entre Pula et Rovinj.
AV 37, 1986, 336.
44 Isto, 330.
PPrriijjeeppiiss ppoossvveettee ddoonnaattoorraa ssaa SSll..1133..4444
FLO
RENTIUS CUM
SUIS FE(CI)T P(EDES) CC
ČČiittaannjjee ppoossvveettee
FLORENTIUS SA SVOJIMA
NAČINIO 200 STOPA.
Sl.13. DDeettaalljj mmoozzaaiikkaa ss ppoossvveettoomm ddoonnaattoorraa

19. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
19
VIII. Zaključak
Justinijanova rekonkvista u VI. st. između ostalog sa sobom donosi i kulturna
strujanja iz prijestolnice, tj. Carigrada koja se osjećaju i u novom načinu oblikovanja
crkvenog prostora. Jedan od elemenata takvog oblikovanja je i trokonhni istočni
završetak crkvene građevine.
Osim s juga, iz samog centra, novi oblici šire se i s prostora Apeninskog poluotoka
gdje je glavno uporište bizantske kulture Ravenski egzarhat. Građevine trokonhnog
tlocrta ranije su na sjevernom nego na ostalim dijelovima istočne jadranske obale što
govori o snazi utjecaja bizantskog svjetonazora koji prenosi Ravena.

20. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
20
IX. Popis slika
Naslovna strana. Rekonstrukcija pluteja s prikazom jelena.. J. Jeličić-Radonić i sur.,
Gata. Crkva Justinijanova doba (Split 1994) str.
1. Car Justinijan.
(http://www.historyforkids.org/learn/medieval/history/byzantine/justinian.j
pg) (26.11.2006.)
2. Geografski položaj lokaliteta. N. Cambi, Antika (Zagreb 2002) str. 206.
3. Tlocrt crkve svetog Ciprijana. N. Cambi, Antika (Zagreb 2002) str. 239.
4. Ulomak freske iz gatačke crkve. J. Jeličić-Radonić i sur., Gata. Crkva Justinijanova
doba (Split 1994) str. 158
5. Ulomak pluteja. J. Jeličić-Radonić i sur., Gata. Crkva Justinijanova doba (Split 1994)
str. 81.
6. Rekonstrukcija oltara tipa cipus s prozorčićem konfesije. J. Jeličić-Radonić i
sur., Gata. Crkva Justinijanova doba (Split 1994) str. 49.
7. Tlocrt crkve svetog Martina. N. Cambi, Antika (Zagreb 2002) str. 240.
8. Današnji izgled crkve svetog Martina u Pridrazi.
(www.sjaj.hr/pridraga/images/jure15.JPG) (18.01.2007.)
9. Tlocrt kompleksa u Biočiću kod Drniša. N. Cambi, Antika (Zagreb 2002) str. 240.
10. Tlocrt crkve svete Hermagore. N. Cambi, Antika (Zagreb 2002) str. 247.
11. Relikvijar iz crkve svete Hermagore. N. Cambi, Antika (Zagreb 2002) str. 305.
12. Tlocrt samostanskog kompleksa u Betici. N. Cambi, Antika (Zagreb 2002) str.
248.
13. Detalj mozaika s posvetom donatora. B. Marušić, J. Šašel, De la cella trichora su
complexe monastique de St. André á Betika entre Pula et Rovinj. AV 37, 1986, 319.

21. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
21
X. Popis kratica
1. AV. Arheološki vestnik
2. Godišnjak. Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske
3. Prilozi. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji
4. Salona II. T-1. P. Chevaliere, Salona II. Ecclesiae Dalmatiae. L’Architecture
Paleochretienne de la Province Romaine de Dalmatiae (IV-VII S.), en dehors de la
capitale-Salona. Tome 1 - Catalogue (Rim 1995) 483 str.
5. Salona II. T-2. P. Chevaliere, Salona II. Ecclesiae Dalmatiae. L’Architecture
Paleochretienne de la Province Romaine de Dalmatiae (IV-VII S.), en dehors de la
capitale-Salona. Tome 2 – Illustrations et conclusions (Rim 1995) 208. str.

22. Trokonhne crkve. Ranokršćanska arhitektura VI. stoljeća na istočnoj jadranskoj obali.
22
XI. Popis literature
1. M. Brandt, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka (Zagreb 1995) str. 68-72.
2. N. Cambi, Antika (Zagreb 2002) str. 238-248, 303-307.
3. P. Chevaliere, Salona II. Ecclesiae Dalmatiae. L'Architecture Paleochretienne de la
Province Romaine de Dalmatiae (IV-VII S.), en dehors de la capitale, Salona. Tome 1 -
Catalogue (Rim 1995) 483 str.
4. P. Chevaliere, Salona II. Ecclesiae Dalmatiae. L'Architecture Paleochretienne de la
Province Romaine de Dalmatiae (IV-VII S.), en dehors de la capitale, Salona. Tome 2 –
Illustrations et conclusions (Rim 1995) 208. str.
5. I. Goldstein, Bizant na Jadranu (Zagreb 1992) str. 17-25.
6. E. Gorys, Leksikon svetaca (Zagreb 2003) 470 str.
7. M. Guarducci, La Capsella Eburnea di Samagher. Un Cimelio di Arte Paleocristiana
nella Storia del Tardo Impero (Trieste 1978) 141 str.
8. J. Jeličić-Radonić, Pluteji ranokršćanske crkve u Gatima kod Omiša. Prilozi povijesti
umjetnosti u Dalmaciji 29, 1990, str. 5-20.
9. J. Jeličić-Radonić, Ranokršćanski oltar u Gatima. Prilozi povijesti umjetnosti u
Dalmaciji 31, 1991, str. 5-20.
10. J. Jeličić-Radonić i sur., Gata. Crkva Justinijanova doba (Split 1994) 263 str.
11. B. Klaić, Rječnik stranih riječi (Zagreb 2004) str. 1375.
12. B. Marušić, Kasnoantička i bizantska Pula. Kulturno-povijesni spomenici Istre 4,
1967, str. 5-19.
13. B. Marušić, J. Šašel, De la cella trichora su complexe monastique de St. André á Betika
entre Pula et Rovinj. Arheološki vestnik 37, 1986, str. 307-342.
14. B. Migotti, Ranokršćanska topografija na području između Krke i Cetine (Zagreb 1990)
129 str.
15. A. Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na području današnje Zadarske nadbiskupije
(Zadar 2002) str. 52-56.
16. P. Vežić, Starokršćanska arhitektura u Zadru i na zadarskom području. Godišnjak
zaštite spomenika kulture Hrvatske 12, 1987, str. 161-177.