Seminarski rad: DALJSKA GRUPA. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo, 2007.

1. SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za arheologiju
Katedra za prapovijesnu arheologiju
DALJSKA GRUPA
Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo
Seminarski rad
MENTOR: STUDENT:
dr. sc. Hrvoje Potrebica Martina Jalšovec
Zagreb, 2007.

2. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
2
I. Sadržaj
I. Sadržaj .......................................................................................................................2
II. Uvod.......................................................................................................................3
III. Daljska grupa..........................................................................................................5
Razvoj daljske grupe ..................................................................................................................5
Materijalna kultura....................................................................................................................8
Odnos daljske i bosutske grupe..................................................................................................8
IV. Vukovar-Lijeva bara.............................................................................................. 10
Istraživanje...............................................................................................................................10
Nekropola daljske grupe ..........................................................................................................10
Kosturni prapovijesni ukopi......................................................................................................11
V. Šarengrad-Renovo....................................................................................................14
Istraživanje...............................................................................................................................14
Grob 1.......................................................................................................................................15
Grob 2.......................................................................................................................................16
VI. Zaključak ..............................................................................................................17
VII. Popis literature.....................................................................................................18

3. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
3
II. Uvod
U vrijeme trajanja kasnobrončanodobne kulture polja sa žarama u panonsko-
karpatskom prostoru dolazi do promjena u smislu pojačane komunikacije s istokom,
tj. kavkasko-pontskim i donjopodunavskim područjem. Komunikacija postaje
posebno intenzivna u VIII. st. pr. Kr. kada u panonski prostor ulazi cijeli niz
arheološki potvrđenih novosti s istoka kao što su metalurgija željeza i novi način
ratovanja s istaknutom ulogom ratnika na konju. Pojava velikog broja ostava1 koje
sadrže konjaničku opremu, nakit dekoriran novom tehnikom; na proboj, te predmeti
izrađeni od željeza potaknuli su neke istraživače da relativno naglu pojavu tolikog
broja novosti protumače prodorom istočnih ratnika na konjima. Tako je nastao
pojam «tračko-kimerijskog udara» koji je u Panoniju stigao preko Karpata. U novije
vrijeme u znanosti taj se pojam, koji direktno upućuje na etničku pripadnost
Tračanima i Kimeranima, sve manje koristi za interpretaciju bitnih promjena koje su
u Karpatsku kotlinu stigle s istoka tijekom VIII. st. pr. Kr. (Majnarić-Pandžić 1998:
221.).2
Dosadašnja arheološka istraživanja u međuriječju Drave, Dunava i Save
potvrđuju činjenicu da VIII. st. pr. Kr. u tom prostoru nije bilo mirno. Život u
naseljima onodobne kulture polja sa žarama je znatno osiromašen te se smatra da se
velik dio stanovništva, nositelja kulture polja sa žarama, povukao u jugoistočno
alpsko područje. Nova naselja koja se razvijaju u tom razdoblju, kao npr. Busija,
smještena su na strateški povoljnim položajima te dodatno sugeriraju potrebu
stanovništva za zaštitom. Osim promjena u broju stanovništva i strukturi naselja u
VIII. i VII. st. pr. Kr. arheološki su dokumentirane i promjene u kulturnim
elementima. Zbog povećanja proizvodnje željeznih predmeta dolazi do povezivanja
s Balkanom i organizacije nove mreže trgovačkih putova s naseljima orijentiranima
prema područjima koja obiluju kvalitetnom željeznom rudačom. Postoje kontakti i s
jugoistočnoalpskim prostorom, također bogatim željeznom rudačom, iz kojeg
1 Šarengradska ostava. Ostava koja je sadržavala oko stotinu brončanih i željeznih predmeta slučajno je
otkrivena 1897. god. u Šarengradu kod Iloka. Datirana je u sredinu VIII. st. pr. Kr. Između ostalog u ostavi se
nalazilo željezno oružje i oruđe te konjska oprema, fibule i drugi nakit izrađeni od željeza i bronce. (Brunšmid
1899: 57-67.)
2 Naslovnica; Brončana figurica zmije, slučajni nalaz. (Šimić 2004: sl. 7, str. 264.)

4. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
4
pristižu italski utjecaji. Svjedočanstvo o novoj strukturi stanovništva je i promjena
načina ukopa. Uz stoljećima primjenjivanu incineraciju sada se pojavljuju kosturni
ukopi s opremom sukladnom glasinačkom i istočnoalpskom prostoru (Majnarić-
Pandžić 1998: 222.).
U keramici dolazi do promjene tipologije i načina ukrašavanja; ponajprije u
istočnim podunavskim prostorima gdje se javlja tzv. keramika Basarabi tipa (Sl. 1.).
Kasnije se ti utjecaji protežu i prema zapadu putem Srijema te tako povezuju
sjeveroistočnu Hrvatsku s intenzivnim kulturnim promjenama u vojvođanskom i
srpskom dijelu Podunavlja (Majnarić-Pandžić 1998: 223.).
Slika 1. KKeerraammiikkaa BBaassaarraabbii ttiippaa;; VVuukkoovvaarr--LLiijjeevvaa bbaarraa.. ((pprreemmaa MMaajjnnaarriićć--PPaannddžžiićć 11999988:: 222233..))
Cilj ovog seminarskog rada je posebnim osvrtom na nekropole daljske grupe
na lokalitetima Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo ukazati na kulturne novine
koje tijekom VIII. st. pr. Kr. pristižu u prostor istočne Slavonije. Utjecaji dolaze
prvenstveno iz susjedne bosutske grupe, ali i iz istočnoalpskih prostora prvenstveno
putem trgovine i kulturnih utjecaja, no ne treba isključiti i mogućnost doseljenja
novog stanovništva sa specifičnim kulturnim odlikama koje se uvelike razlikuju od
brončanodobne tradicije nositelja daljske kulturne grupe.

5. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
5
III. Daljska grupa
Razvoj daljske grupe
Daljska grupa nastala je na prijelazu iz XI. u X. st. pr. Kr. u okvirima starijeg
brončanog doba; točnije kao najmlađa faza srednjopodunavske kulture polja sa
žarama (Majnarić-Pandžić 1998: 203.). Grupa se razvijala tokom IX. i VIII. st. pr. Kr.
pod utjecajem grupe Vál u sjeveroistočnoj Transdanubiji kada prihvaća strane
elemente koji pristižu iz južnoruskih stepskih krajeva te se transformira u
stariježeljeznodobnu kulturnu pojavu (Majnarić-Pandžić 1994: 69.). Od VIII. st. pr.
Kr. kontinuitet grupe može se pratiti samo na eponimnom lokalitetu Busija u
Daljskoj planini u blizini Dalja te u Batini dok je drugdje on manje uočljiv (Vasić
1987a: 533.).
Na teritoriju Hrvatske grupa se na vrhuncu svog razvoja rasprostirala na cijelom
prostoru Podunavlja od sjeveroistočne Baranje na istok do Iloka. Prema zapadu grupa se
širila uz Dravu do zapadnih dijelova Osijeka, a nekoliko slučajnih nalaza s đakovačkog
područja označava moguću prisutnost daljske grupe i u tom prostoru. Na jugu su nalazi
daljske grupe iznimno rijetki južno od rijeke Bosut.
Slika 2. PPooddrruuččjjee rraasspprroossttiirraannjjaa ddaalljjsskkee ggrruuppee.. ((pprreemmaa ŠŠiimmiićć 22000044:: ssttrr.. 3366..))

6. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
6
Izvan Hrvatske grupa se rasprostirala na području jugozapadne Bačke u Vojvodini, između
lijeve obale Dunava i porječja rijeke Mostonge gdje je graničila s bosutskom kulturnom
grupom te u podunavskom dijelu Mađarske Baranje s granicom malo sjevernije od Mohača
(Sl. 2.) (Šimić 2004: 36.).
U ranijoj znanstvenoj literaturi postojala je teza o opstanku grupe na gotovo
istom prostoru sve do početka III. st. pr. Kr. kada sa zapada doseljavaju Kelti.
(Vinski-Gasparini 1983: 605 – 609., Šimić 2004: 36.). Novija istraživanja i analiza
ranije otkrivenog materijala daljske grupe koju je provela Carola Metzner-Nebelsick
opovrgavaju teoriju o trajanju grupe sve do ranog latenskog razdoblja. Na temelju
tipologije keramike kasnog brončanog i ranog željeznog doba C. Metzner-Nebesick
je uspostavila kronologiju keramičkih horizonata I-V za jugoistočnu Panoniju koje
stavlja u odnos s horizontima ostava podijeljenih u četiri faze (III-VII) od XI. do VII.
st. pr. Kr. Prema toj podjeli daljska je grupa trajala od kasnog X. do sredine VI. st. pr.
Kr., a prijelaz u rano željezno doba datiran je u prvu polovicu i sredinu VIII. st. pr.
Kr., tj. keramički horizont IIIa (Sl. 3) (Ložnjak-Dizdar 2004b: 230 – 233.).
Slika 3. Krroonnoollooggiijjaa ddaalljjsskkee ggrruuppee.. ((pprreemmaa MMeettzznneerr--NNeebbeellssiicckk 22000022,, ssll.. 7788..))

7. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
7
Ukoliko se kronološka podjela daljske grupe kako ju je postavila C. Metzner-
Nebelsick primijeni na relativnu kronologiju H. Müller-Karpea tada početak daljske
grupe treba staviti u vrijeme Ha B1, a prijelaz u rano željezno doba u Ha B3
(Ložnjak-Dizdar 2004b: 230 – 233.).
Naselja daljske grupe su slabo istražena, međutim, utvrđeno je da su građena na
terasama uz Dunav i Dravu; prvenstveno na prirodno utvrđenim položajima kao što su
Banovo Brdo kod Batine u Baranji, lokaliteti u Daljskoj planini te Vukovar, Sotin, Šarengrad i
Ilok (Šimić 2004: 38.).
Sustavno je istraživan vrlo mali broj nekropola daljske grupe. Nekropola u Batini
uglavnom je uništena, a materijal je skupljan na amaterski način te nema veći znanstveni
značaj. Pokojnici su pokapani uglavnom u žarne grobove s keramikom daljskog tipa iako
postoji i manji broj kosturnih ukopa. Nekropola u Daljskoj planini, na položaju Busija kod
Dalja istraživana je početkom XX. stoljeća, ali grobne cjeline nisu sačuvane. Nalazi su
uglavnom stranog, istočnog podrijetla, tj. keramika je ukrašena na način rane bosutske
kulture (Vinski-Gasparini 1983: 603.).
Nekropola u Vukovaru, na položaju Lijeva bara sustavno je istraživana od 1951. do
1953. te je najbolje istražena nekropola daljske grupe. Njezin inventar daje uvid u zbivanja u
prijelaznom razdoblju kraja VIII. i početka VII. st. pr. Kr. Osim navedenih, veća nekropola
daljske grupe nalazi se na lokalitetu Đepfeld kod Doroslova u Bačkoj, a od posebne važnosti
je lokalitet kod Šarengrada na Dunavu gdje je na položaju Renovo otkriven materijal iz
uništene nekropole (Vinski-Gasparini 1983: 604.).
U Sotinu, gdje se nalazi i naselje daljske grupe, otkriveno je nekoliko poremećenih
grobnih cjelina. Poznat je jedan kosturni grob koji je sadržavao četrnaest brončanih
nanogvica te paljevinski žarni grobovi. Na Vašarištu te na Šargaljici u blizini Sotina
pronađeno je nekoliko paljevinskih i kosturnih grobova s metalnim prilozima koji se datiraju
u sam početak starijeg željeznog doba (Ložnjak-Dizdar 2004a: 21.)

8. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
8
Materijalna kultura
Najobilnija materijalna ostavština daljske grupe su predmeti keramičke proizvodnje
koji se odlikuju tradicijom kasnobrončanodobne kulture polja sa žarama, a u razvoju grupe
prolaze kroz vrlo malo promjena. Osnovni keramički oblici su zdjela, šalica, lonac i vrč. Kao
žare su najčešće korišteni vrčevi visokog ljevkastog vrata i izraženog zaobljenog trbuha čiji je
gornji dio uvijek ukrašen gustim okomitim kanelurama iznad kojih su ponekada urezani
trokutići ili motiv jeline grančice (Šimić 2004: 60).
Zbog nedostatka arheoloških dokaza o lokalnoj obradi metala, udaljenih izvora
sirovine te činjenice da su gotovo svi metalni predmeti pronađeni u kontekstu daljske grupe
stranog podrijetla smatra se da nositelji grupe nisu sami izrađivali predmete od bronce ili
željeza već su ih uvozili. U prilog tome ide i činjenica da je teritorij daljske grupe smješten na
izrazito povoljnom položaju uz rijeke Dravu i Dunav kojima je tekla trgovina između istoka i
zapada Europe. Arheološki materijal koji ukazuje na trgovinu i razmjenu su česti nalazi lučnih
fibula tipa Vače kao tipičnih proizvoda istočnoalpskog kulturnog kruga te čunastih i
naočalastih fibula kao i predmeti od srebra i elektrona. (Šimić 2004.).
Odnos daljske i bosutske grupe
Bosutsku grupu prvi je kao zasebnu pojavu izdvojio Nikola Tasić kako bi
označio zapadnu varijantu rumunjske Basarabi kulture, rasprostranjenu u Srijemu i
sjevernoj Srbiji. Kao glavna nalazišta on je istakao višeslojna naselja u Srijemu:
Gradinu na Bosutu kod Batrovaca i Gomolavu kod Hrtkovaca na Savi. N. Tasić je
bosutsku grupu podijelio u tri faze: I (faza Kalakača), II (faza Basarabi) i III (horizont
kanelirane keramike) (Vasić 1987b: 536 – 540). Bosutska grupa rasprostirala se na
prostoru između Save i Dunava, u južnim dijelovima Bačke i Banata te u sjevernim
dijelovima Srbije. Granicu, točnije područje dodira i miješanja između daljske i
bosutske grupe N. Tasić je pretpostavio u prostoru između Županje, Vukovara, Šida
i Iloka dok je u kronološkom smislu ustvrdio kako faza I bosutske grupe kronološki
prethodi početku daljske grupe te da je suvremena grupi Vál koja je dio
kasnobrončanodobnog kompleksa kulture polja sa žarama u Mađarskoj (Tasić 1979).
Za promatranje odnosa između daljske i bosutske grupe najznačajna je faza
Bosut II koja je najbolje izražena u IIIb sloju na Bosutskoj gradini, a keramika se
javlja i na Gomolavi te na drugim lokalitetima. Keramika ove faze bosutske grupe

9. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
9
odlikuje se bogatim ukrašavanjem, boljom i finijom izradom te pojavom novih oblika
što se veže uz širenje Basarabi tipa keramike s istoka. Ornamentika je izvedena
urezivanjem, utiskivanjem i bijelom inkrustacijom. Dominira S-motiv, pojedinačno
ili u nizu, uske trake s kosim zarezima, spirale, malteški križ, šrafirani trokuti,
mrežasti motivi, motiv grančice jele i dr. te jednostavne životinjske figure (Vasić
1987b: 541).
Slika 4. KKeerraammiikkaa ddaalljjsskkee ggrruuppee;; LLiijjeevvaa bbaarraa.. ((pprreemmaa ŠŠiimmiićć 22000044:: ssll.. 2211,, ssttrr.. 6622..))
Slika 5. KKeerraammiikkaa BBaassaarraabbii ttiippaa,, BBoossuutt IIII;; ŠŠaarreennggrraadd--RReennoovvoo..
((pprreemmaa ŠŠiimmiićć 22000044:: kkaatt.. 1100,, ssttrr.. 226655..))

10. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
10
IV. Vukovar-Lijeva bara
Istraživanje
Istraživanja na lokalitetu Vukovar-Lijeva bara vršena su sustavno u razdoblju od
1951. do 1953. godine, a vodio ih je Zdenko Vinski uz stručnu pomoć Ksenije Vinski i Marcela
Gorenca (Vinski 1955: 231.). Na nekropoli su u sve tri kampanje otkrivena ukupno 444
kosturna i 101 žarni grob od čega 7 kosturnih ukopa pripada prapovijesnom periodu
datiranom od početka X. do početka VI. st. pr. Kr. dok su preostali srednjovjekovni, tj.
pripadaju ranosrednjovjekovnoj bjelobrdskoj kulturi (Vinski 1955: 234.). Osim grobnih nalaza
naslućeni su i naseobinski ostaci eneolitičke kostolačke kulture te brojni ulomci latenske
keramike mlađeg željeznog doba (Demo 1996: 29 - 31.).
Revizijom koju je proveo Željko Demo ustanovljena su još dva kosturna groba bez
priloga pripisana daljskoj grupi na osnovu orijentacije sjever-jug (Demo 1996: 29.).
Nekropola daljske grupe
Većina žarnih grobova daljske grupe oštećena je naknadnim ukopima u srednjem
vijeku te je svega nekoliko njih ostalo neoštećeno. Keramika u tim grobovima rađena je bez
kola, a najčešći primjerak je trbušasta posuda s okomito kaneliranim ukrasom na trbuhu,
uvučenim vratom i ljevkastim otvorom što predstavlja jedan od osnovnih oblika keramike u
daljskoj grupi (Vinski 1955: 235.). Osim keramike, prilozi u žarnim grobovima su iznimno
rijetki, a ustanovljeni su u svega 12 grobova. Kao značajne metalne nalaze Z. Vinski navodi
spiralni ukras od bronce, kolutiće, karike, ulomke karika i gumb od bronce te dvije oštećene
fibule tipa Vače koje svjedoče o komunikaciji s istočnoalpskim kulturnim krugom na prijelazu
iz VIII. u VII. st. pr. Kr. (Vinski 1955: 236.).
Na lokalitetu su, na šest različitih mjesta, ustanovljena zgarišta različitih oblika i
dimenzija od kojih je posebno zanimljivo jedno od manjih koje je bilo potpuno prekriveno
ulomcima grube daljske keramike (Vinski 1955: 238.). Neka od tih zgarišta mogu se definirati
i kao ognjišta uništenog naselja iz kasnolatenskog razdoblja (Demo 1996: 29.).
Prema nalazima, smatra se da su nositelji daljske grupe nekropolu na Lijevoj bari
koristili od početka X. pa do polovice VI. st. pr. Kr. (Balen-Letunić 1996: 32 –33.).

11. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
11
Kosturni prapovijesni ukopi
Pokojnici su ležali u običnoj zemljanoj raci, a od slavenskih grobova su se razlikovali
po orijentaciji sjever-jug te po prilozima. Od priloga i dijelova nošnje u ženskom grobu 320
otkriven je par brončanih spiralnih sljepoočničarki, a u muškom grobu 210 željezno koplje,
nož i lučna fibula dok u grobovima 206, 308, 407, 427 i 428 nije bilo nikakvih priloga (Vinski
1955: 237, Demo 1996: 29.). Posebno su važni ženski grob 202 i muški grob 269.
U ženskom grobu 202 je, između ostalog, otkriven dijadem sastavljen od konveksnih
limenih pločica i karičica od brončane žice koji su se nalazili u prvobitnom položaju, na glavi
pokojnice (Sl. 6.). Z. Vinski je smatrao kako ovakav ukras nema analogija te da prema njemu
nije moguća datacija grobne cjeline. Stoga je grob datiran uz pomoć žičane naočalaste fibule
s petljom u obliku osmice u sredini u sredinu VIII. st. pr. Kr. (Vinski 1955: 237.). Samu
dijademu moguće je usporediti s limenim pločicama koje su otkrivene kao dio Šarengradske
ostave koja se također datira u sredinu VIII. st. pr. Kr. (Vinski-Gasparini 1973: T 131).
Muški grob 269 mogao bi se, prema nalazima, nazvati ratničkim (Sl. 7.). Od oružja i
oruđa, u grobu su otkriveni željezno listoliko koplje te brus s brončanom drškom, a osim
toga i fibula tipa Vače I. Grob je datiran u VIII. st. pr. Kr. (Šimić 2004: 262.).

12. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
12
Slika 6. MMeettaallnnii nnaallaazzii iizz ggrroobbaa 220022.. ((iizzbboorr pprreemmaa ŠŠiimmiićć 22000044:: kkaatt.. 1144,, ssttrr.. 226677..))
Slika 7. MMeettaallnnii nnaallaazzii iizz ggrroobbaa 226699.. (( iizzbboorr pprreemmaa ŠŠiimmiićć 22000044:: kkaatt.. 44,, ssttrr.. 226622..))

13. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
13
Zbog paralele s kosturnim načinom ukopa Zdenko Vinski je smatrao kako grobove na
Lijevoj bari treba objasniti doseljenjem ratničkog ilirskog stanovništva, a otvorenom je
ostavio mogućnost datacije grobova i u rano latensko doba, međutim prema novijim
istraživanjima grobovi u Lijevoj bari trebaju se objasniti posljedicom utjecaja susjedne
bosutske grupe dok fibule tipa Vače upućuju na utjecaje istočnoalpskog kulturnog kruga;
najvjerojatnije putem trgovine (Ložnjak-Dizdar 2004a: 21.).
Osim u metalnim nalazima, prisutnost utjecaja s istoka očituje se i u nalazima
keramike tipa Basarabi u žarnim grobovima na Lijevoj bari (sl. 8.). Ona na lokalitetima
daljske grupe upućuje na komunikaciju nositelja daljske grupe sa istočnim susjedima preko
bosutske grupe, tj. putem Srijema.
Keramika tipa Basarabi općenito je izvrsne kakvoće, a među oblicima
prevladavaju zdjele s uvijenim ili povijenim obodom, oštro profilirani vrčići s
naglašenim niskim i trbušastim donjim dijelom i šalice s kaneliranim trbuhom.
Osobito se ističe ukras: bogate, maštovite i slobodno razvijene kombinacije
geometrijskih motiva, tekućih spirala, urezanim ili žigosanih, s nizovima žigosanih
S-motiva, katkada i s motivom malteškog križa i ponekim stiliziranim figuralnim
prikazom. Često su udubljeni motivi bili ispunjeni bijelom inkrustacijom (Majnarić-
Pandžić 1998: 222 - 223.).
Slika 8. DDiioo kkeerraammiikkee iizz ggrroobbaa 8899;; LLiijjeevvaa bbaarraa.. ((pprreemmaa ŠŠiimmiićć 22000044:: kkaatt.. 3300,, ssttrr.. 227722..))

14. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
14
V. Šarengrad-Renovo
Istraživanje
Dva kosturna groba na lokalitetu Šarengrad-Renovo slučajno su otkrivena
početkom XX. stoljeća. Prvi opis stanja nalaza donio je 1901. god. u svom pismu
povjerenik Arheološkog muzeja u Zagrebu S. Gjipanović.
Bila su dva groba u 0.5 m dubljine, jedan od drugoga po prilici 50 m daleko, u svakom
po jedan kostur. U prvom grobu bijahu na ručnim kostima narukvice i dugmeta i ovaj nakit s
glave, još k tomu ove dvije veće posude. Kod drugoga biješe tik lubanje ova mala posudica.
Kosturi bijahu tako položeni, da su im glave bile okrenute prema sjeveru, a noge prema jugu.
(Balen-Letunić 2004: 17.).
Revizija nalaza koji se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu te terenski
pregled područja Renova navode na zaključak kako je na tom mjestu postojala
nekropola daljske grupe koja je kasnije gotovo potpuno uništena. Kosturni ukopi
mogu se usporediti s onima u Lijevoj bari, a utvrđena veća količina kućnog lijepa
upućuje i na mogućnost postojanja naselja. Jednako kao i na Lijevoj bari, u Renovu
su prilikom rekognosciranja otkriveni ulomci keramike raznih prapovijesnih
razdoblja, kao i oni antičkog i srednjovjekovnog podrijetla (Ložnjak-Dizdar 2004a:
22.).

15. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
15
Grob 1
Od metalnih nalaza u grobu 1 nalazio se par brončanih narukvica od tri puta
spiralno uvijene žice koji se mogu usporediti s narukvicama iz ostave Šarengrad te
par oštećenih dvopetljastih fibula narebrenog luka izrađenih od bronce i željeza koje
se u podunavskim lokalitetima gotovo redovito nalaze s keramikom Basarabi tipa.
Osim toga, u grobu se nalazilo i brončano križno perforirano dugme te masivni
kolut od bronce ukrašen plitkim kanelurama koji se, uz «češljasto» oblikovane
aplike, definiraju kao dijelovi konjske opreme
Keramički inventar groba sastojao se od vrča uglačanih stjenki ukrašenih
ornamentikom Basarabi stila koji bliske paralele ima na nekropoli Vukovar-Lijeva Bara te u
keramici bosutske grupe. Druga keramička posuda iz groba je situlastog oblika i grublje
izrade s jezičasto oblikovanim drškama te predstavlja primjerak keramografije daljske grupe
(Balen-Letunić 2004: 17.).
Slika 9. MMeettaallnnii nnaallaazzii ii kkeerraammiikkaa iizz ggrroobbaa 11.. ((pprreemmaa BBaalleenn--LLeettuunniićć 22000044aa:: TT..55,, ssttrr.. 2266,, TT..66,, ssttrr.. 2277..))

16. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
16
Grob 2
U grobu 2 osim dviju keramičkih posuda nije bilo drugih nalaza. Vrč sivosmeđe boje,
niskog širokog trbuha i blago razgrnutog oboda te polukuglasta šalica smeđe boje pripadaju
keramici daljske grupe kakva se upotrebljava tokom gotovo cijelog trajanja te grupe (Balen-
Letunić 2004: 17.).
Slika 10. KKeerraammiikkaa iizz ggrroobbaa 22.. ((pprreemmaa BBaalleenn--LLeettuunniićć 22000044aa:: TT..77,, ssttrr.. 2288..))

17. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
17
VI. Zaključak
Sredinom VIII. st. pr. Kr. na nekropolama daljske grupe na lokalitetima Vukovar-Lijeva
bara i Šarengrad-Renovo dolazi do pojave novog načina ukopa pokojnika. Inhumacija te
metalni i keramički predmeti položeni uz pokojnike posve su strani nositeljima daljske grupe
što je prve istraživače ponukalo da nove pojave objasne doseljenjem ratnika sa istoka, tzv.
«Trako-kimerana» ili s bližeg, balkanskog prostora. Novije interpretacije ove kulturne
promjene koje su se najbolje odrazile upravo na nekropolama objašnjavaju utjecajima
daljskoj grupi bliske bosutske grupe te kulturnim i trgovačkim razmjenama radije nego
seobom većeg broja stanovništva na teritorije zapadno od Dunava.

18. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
18
VII. Popis literature
BALEN-LETUNIĆ, D. 1996. Pretpovijesna naselja i nekropola vukovarske Lijeve bare. U:
Vukovar – Lijeva bara. (Ž. Demo), str. 32 – 33. Zagreb: Arheološki muzej Zagreb.
BALEN-LETUNIĆ, D. 2004. Prilog arheološkoj topografiji šarengradskog prostora. Osječki
zbornik 27, 15 – 32.
BRUNŠMID, J. 1899. Prethistorijski predmeti željeznog doba iz Šarengrada u Srijemskoj
županiji. Vjesnik hrvatskoga Arheološkog društva IV, 59 – 70.
DEMO, Ž. 1996. Vukovar-Lijeva bara. Zagreb: Arheološki muzej Zagreb.
LOŽNJAK-DIZDAR, D. 2004a. Odnos daljske i bosutske grupe na prostoru hrvatskog
Podunavlja početkom starijeg željeznog doba. Prilozi Instituta za arheologiju u
Zagrebu 21, 19 – 35.
LOŽNJAK-DIZDAR, D. 2004b. C. Metzner-Nebelsick, Der «Trako-Kimmerische» Formenkreis
aus der Sicht der Urnenfelder und Hallstattzeit im sudostlichen Pannonien, I-II. Prilozi
Instituta za arheologiju u Zagrebu 21, 229 – 237.
MAJNARIĆ-PANDŽIĆ, N. 1994. Sjaj bronce i željeza u praskozorju povijesti. U: Vukovar.
Vjekovni hrvatski grad na Dunavu (ur. I. Karaman), str. 65 – 80. Zagreb: Nakladna
kuća «Dr. Feletar».
MAJNARIĆ-PANDŽIĆ, N. 1998. Brončano i željezno doba. U: Povijest umjetnosti u Hrvatskoj.
Prapovijest. (ur. A. Pavičić), str. 161 – 358. Zagreb: Naprijed: Institut za povijest
umjetnosti.
ŠIMIĆ, J. 2004. Daljska grupa. U: Ratnici na razmeđu istoka i zapada. Starije željezno doba na
tlu Hrvatske. (ur. ---), str. 36 – 77, 262 – 273. Zagreb: Arheološki muzej Zagreb.
TASIĆ, N. 1979. Teritorijalno, kulturno i hronološko razgraničenje daljske i bosutske kulture.
Balcanica 10, 7 – 17.
VASIĆ, R. 1987a. Daljska grupa. U: Praistorija jugoslavenskih zemalja V. (ur. A. Benac), str.
533 – 535. Sarajevo: Svjetlost: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
VASIĆ, R. 1987b. Bosutska grupa. U: Praistorija jugoslavenskih zemalja V. (ur. A. Benac), str.
536. – 554. Sarajevo: Svjetlost: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

19. Daljska grupa. Nekropole Vukovar-Lijeva bara i Šarengrad-Renovo.
19
VINSKI-GASPARINI, K. 1973. Kultura polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj. Zadar: Filozofski
fakultet – Zadar.
VINSKI-GASPARINI, K. 1983. Grupa Dalj. U: Praistorija jugoslavenskih zemalja IV. (ur. A.
Benac), str. 599. – 617. Sarajevo: Svjetlost: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine.
VINSKI, Z. 1955. Prethodni izvještaj o iskapanju nekropole na Lijevoj bari u Vukovaru 1951.,
1952. i 1953. godine. Ljetopis JAZU 60, 231 – 255.