Skripta hrvatska povijest u xix stoljecu
•
0 likes•118 views
Skripta: Hrvatska povijest u 19. stoljeću, 2007.
Recommended
More Related Content
What's hot
What's hot (20)
Similar to Skripta hrvatska povijest u xix stoljecu
Similar to Skripta hrvatska povijest u xix stoljecu (16)
More from Martina Matijaško
More from Martina Matijaško (20)
Skripta hrvatska povijest u xix stoljecu
- 1. 1 HRVATSKA POVIJEST U XIX. STOLJEĆU 1790. – 1914. Doba revolucionarnih i nacionalnih pokreta u Europi zateklo je hrvatski narod na južnim i jugoistočnim rubovima Austrijskog Carstva, a dijelom i u Osmanskom Carstvu. Hrvatske su zemlje bile periferija Monarhije, stalno pod diktatom centra, prvo Beča, a onda Pešte. Pod teškim uvjetima uzrokovanima promjenjivim unutrašnjim odnosima u ustrojstvu Monarhije, odnosima između velikih sila te specifičnim prilikama na Balkanu te zaostajanjem u razvoju, hrvatski nacionalni pokret pokušava ostvariti svoje ciljeve: osobito ujedinjenje Hrvatske i Slavonije s Dalmacijom te što veću političku i gospodarsku autonomiju. Leopold II. (1790. – 1792.) Smrću Josipa II. godine 1790. propao je i njegov pokušaj modernizacije, prije svega zbog otpora plemstva. Josipa II. je naslijedio njegov mlađi brat Leopold II. koji je od 1765. bio veliki vojvoda toskanski gdje je provodio brojne državne i crkvene reforme. Međutim nije imao snage te reforme provesti i u državi na čijem je bio čelu. Kako je nakon brata zatekao državu u vrlo teškim prilikama, plemstvo se bunilo protiv reformi koje je Josip II. pokušao provesti, a tu je bio i rat s Turskom. Treći dan nakon krunidbe (14. III. 1790.) Leopold II. je izdao proglas za Mađarsko i Hrvatsko plemstvo u kojem objavljuje da je primio i ugarsko- hrvatsku krunu te da će staležima ostaviti njihova prava i slobode koje im daju ustav i zakoni. Od reformi Josipa II. nije povukao edikt o vjerskoj toleranciji te o osobnoj slobodi kmetova dok je državni ustroj vraćen je na stanje prije reformi. Hrvatski sabor 1790. Na dan 29. III. sazvano je zasjedanje Ugarsko-hrvatskog sabora u Budimu. Zadatak sabora bili su izbori palatina, sastavljanje kraljevske inauguralne diplome te primanje kraljevske prisege i svečana krunidba. Ujedno je Leopold pristao na sklapanje primirja s Turskom. Iako je poruka kralja Leopolda primirila Ugarsko i Hrvatsko plemstvo, jedan dio plemstva je smatrao da je samovolja Josipa II. poništila Pragmatičku sankciju te da je time prekinuta veza između dinastije i naroda te bi Ugri i Hrvati trebali birati sebi novu dinastiju ili s Leopoldom utvrditi novi ugovor. Kod ugarskog se plemstva počela javljati ideja o preporodu narodnosti i narodnog jezika. Smatrali su da treba postojati neovisna i jedinstvena mađarska država od Karpata do Jadrana u kojoj bi službeni jezik trebao biti mađarski. Na zasjedanju Ugarsko-hrvatskog sabora 1790. – 1971. godine predstavnici hrvatskog plemstva odlučno se suprotstavljaju ideji o uvođenju mađarskog kao službenog jezika u banskoj hrvatskoj. Potom je Hrvatski sabor djelomično popustio i dopustio da se mađarski uvede u škole kao neobavezan predmet. Time je označen početak dugotrajne defenzive pred nacionalizmom mađarskog plemstva. Za 15. IV. 1790. sazvana je velika skupština zagrebačke skupštine koja je poslala molbu Ugarskom namjesničkom vijeću da se imenuje novi ban (grof Ivan Erdödy) te da se dopusti saziv Hrvatskog sabora kako bi se izabrao novi protonotar. Na tom je zasjedanju veliki župan zagrebački Nikola Škrlec u svom govoru napomenuo kako bi se Hrvatska i Ugarska trebale stvoriti jaču zajedničku vlast kako bi se djelomično moglo izbjeći samovolju izvršne vlasti. Hrvatski je sabor sazvan 12. V. 1790. pod zasjedanjem bana Ivan Erdödya. Sabor je zaključio da će se za Hrvatsku i Ugarsku osnovati zajednička vlada čiji će zadatak biti provjera odluka izvršne vlasti kako one nebi bile u opreci s ustavom i zakonima Ugarske i Hrvatske sve dok se ponovno ne osvoje oni dijelovi Hrvatske koje drže Turci i Mlečani. Tu se podrazumijevao
- 2. 2 zapadni dio današnje Bosne do Vrbasa s Jajcem (Turska Hrvatska), zapadna Hercegovina s Ljubuškim (Turska Dalmacija) te Mletačka Dalmacija do Neretve. Dubrovnik je tada još bio samostalna republika dok se Boka Kotorska nazivala Mletačkom Albanijom, a te su od 1815. ta dva područja ušla u okvire toponima Dalmacija. Osim toga, Hrvatski sabor donio je odluku prema kojoj se pitanje daće za uzdržavanje vojske, koja se izravno daje kralju, mora ubuduće raspraviti i prihvatiti samo na ugarskom saboru, ali odvojeno od ugarske ratne daće. Budimski sabor S tim su zaključcima na sabor u Budimu stigli hrvatski predstavnici Nikola Škrlec, Adam Škrlec i Franjo Bedeković. Na saboru u Budimu (od 11. VI.) ugarsko je plemstvo odmah započelo raspravu o mađarskom jeziku s time da se zahtijevalo da se na tom jeziku vodi rasprava na saboru te da se na mađarskom vodi i saborski dnevnik. Protiv toga su se odmah pobunili predstavnici hrvatskog plemstva, posebno Bedeković koji je izjavio kako bi bila velika sramota kad bi hrvatski narod, izgubivši svoj jezik, prestao biti zasebni narod i postao slugom Mađara. Slijedećeg dana se odlučeno kako će se uz mađarski tekst saborskog dnevnika kao originalan izdavati i latinski prijevod te da oni koji ne znaju mađarski mogu raspravu voditi na latinskom. Nakon toga krenula je rasprava o krunidbi novog kralja, a u vezi s tim i rasprava o inauguralnoj diplomi koju je trebalo sastaviti prije krunidbe. Većina sabora je diplomu htjela sastaviti na način koji bi mogao posve zajamčiti neovisnost Ugarske. Rasprava je trajala šest tjedana da bi naposljetku Leopold II. preko ugarskog dvorskog kancelara obavijestio sabornike kako ne namjerava prihvatiti novu diplomu već da će potpisati onu Karla III. ili Marije Terezije. Na to je sabor sastavio diplomu koja je bila kombinacija tih dviju, a Leopold je dopustio južnougarskim i hrvatsko-slavonskim krajiškim Srbima sabor koji se sastao u Temišvaru. Srbi su na tom saboru zatražili da im se dodijeli Banat kao vojvodina s despotom na čelu te da se u Beču osnuje posebna srpska Dvorska kancelarija, poseban srpski ured za rješavanje srpskih civilnih i crkvenih pitanja te posebni srpski sabor. Posebna Ilirska dvorska kancelarija (Iliri = Srbi) u Beču je osnovana 20. II. 1791., a na čelu joj je bio bivši hrvatski komesar i ban grof Franjo Balassa. Budimski je sabor nastavio vijećanje te je donio prijedlog o postupnom uvođenju mađarskog kao službenog jezika u sve urede u Ugarskoj i Hrvatskoj. Tome su se suprotstavili predstavnici hrvatskog plemstva na čelu s banom Erdödyjem (Regnum regno non praescribit leges.) i zagrebačkim biskupom Maksimilijanom Vrhovcem. Usporedo s raspravom o jeziku, otvorena je i rasprava o građanskom pravu protestanata. Ban se usprotivio tome jer na osnovi starih hrvatskih zakona i kraljevskih potvrda protestantima se u Hrvatskoj i Slavoniji ne mogu dati građanska prava te su tako i mađarski jezik i građanska prava protestanata ostali ograničeni na mađarski dio kraljevstva. Nakon te rasprave, sabor je Leopoldu II. ponudio kombiniranu inauguracijsku diplomu, ali on ju je vratio te izjavio kako će prihvatiti samo diplomu Karla III. ili Marije Terezije. Nakon što je sabor primio taj odgovor, te nakon što je saznao da srpski sabor u Temišvaru, Ugarsko-hrvatski sabor u Budimu je prihvatio prijedlog kralja te je krunidba zakazana za 15. XI. 1790. u Požunu. Požunski sabor Sabor u Požunu otvorio je kralj Leopold II. 10. XI. 1790. Sabor je za palatina izabrao mlađeg Leopoldovog sina nadvojvodu Aleksandra, a zatim prihvatio inauguracijsku diplomu Marije Terezije. Kralj je okrunjen 15. XI. 1790. Na saboru je kralj zastupao reforme dok su se staleži tome protivili, ali ne otvoreno kao do tada. Odlučeno je da se kruna sv. Stjepana više nikada ne smije iznositi iz Ugarske, određen je rok od šest mjeseci za odabir novog kralja nakon smrti njegovog prethodnika i sl. najvažnija odluka Požunskog sabora je čl. 10 prema kojem se kralj obvezuje da će Ugarsku i Hrvatsku smatrati posve nezavisnom državom. Nadalje,
- 3. 3 kralj izjavljuje da Ugarskoj i Hrvatskoj zakone može određivati samo zakonito okrunjeni kralj u sporazumu sa staležima sabranima na saboru što je značilo da se zakoni više neće određivati dvorskim naredbama ili patentima i sl. Jednako tako, određeno je da kralj ne može tražiti novac za vojsku i sl. bez sporazuma sa saborom. Određeno je da se sabor mora sastajati svake tri godine, ili prema potrebi. Posebnim je člankom određeno da je vrhovna politička vlast u Ugarskoj Ugarsko namjesničko vijeće koje je izravno podložno kralju. Određeno je da se nikakav strani jezik ne smije uvoditi kao službeni, a mađarski se mora odmah uvesti u gimnazije, akademije i na sveučilište dok se kao službeni još uvijek može koristiti latinski. Pitanje reformi je skinuto s dnevnog reda, a potvrđena je jedino sloboda preseljenja kmetovima i seljacima. Na saboru su hrvatski predstavnici tražili da zagrebačka, križevačka i varaždinska županija i dalje ostanu pod Ugarskim kraljevskim namjesničkim vijećem kako je odredila Marija Terezija međutim da se u vijeću dade glas i hrvatskome banu (čl. LVIII.). Hrvatski autonomni poslovi trebaju se i dalje raspravljati samo u hrvatskom saboru. Jednako je tako zatraženo da se pitanje hrvatske ratne daće raspravlja samo na zajedničkom Ugarsko- hrvatskom saboru (čl. LIX.) (vidi Hrvatski sabor 1790.). Hrvatski sabor 1791. Nakon povratka iz Požuna, ban Ivan Erdödy je sazvao sabor koji je primio izvještaj hrvatskih poslanika sa požunskog sabora. Prihvaćeno je da će se mađarski jezik učiti u hrvatskim i slavonskim pučkim i srednjim školama kao izborni predmet. Time je završen politički rad 1790./1791. Sabori u Budimu i Požunu su pokazali kako je Hrvatska, polako, ali sigurno, postajala zavisna o ugarskoj većini u saboru. Posebno su važni zakonski članci LVIII i LIX. čije dalekosežne posljedice još tada nisu bile toliko uočljive, a u budućem razvoju događaja će upravo oni znatno oslabiti samostalnost zasebnog Hrvatsko-slavonskog kraljevstva; u svijesti ugarskog plemstva nestalo je ravnopravnosti između Ugarske i Hrvatske, a Hrvatska se počela shvaćati kao sastavni dio Ugarske. Padom kompetencije hrvatskog sabora, pada i vlast njegova predsjednika; ban postepeno postaje samo izvršni organ Ugarskog namjesničkog vijeća. Leopold II. je sa sultanom Selimom III. potpisao mir u Svištovu (Bugarska) kojim je bilo dogovoreno da sultan vrati sve što je osvojeno u Srbiji, osim Stare Oršave, Dvora na Uni, Drežnika, Petrova sela, Papca i Srba u današnjoj Hrvatskoj. Nakon toga sklopio je savez s Pruskom protiv Napoleona, međutim ubrzo je umro (vjerojatno od upale pluća – ožujak 1792.). Franjo I. (1792. – 1835.) Franjo I. je bio najstariji sin Leopolda II. međutim nije bio zagovornik liberalnih ideja svoga oca, a ni vremena u kojem je živio. Njegovo četrdesettrogodišnje vladanje dijeli se u dvije faze. Prvu fazu (1792. – 1815.) karakteriziraju neprestani ratovi s Francuskom i Napoleonom, a drugu (1815. – 1835.) unutrašnji nemiri uzrokovani njegovom neliberalnom vladavinom. Za ugarsko-hrvatskog kralja Franjo I. je okrunjen u Budimu 6. VI. 1792. Odmah nakon krunidbe zatražio je od ugarskih i hrvatskih staleža novake i izvanrednu ratnu daću jer mu je Francuska objavila rat. Zbog ratnog su stanja Ugarska i Hrvatska ponovno došle pod neograničeni utjecaj Beča. Poseban strah kod kralja i konzervativnog plemstva izazivala je mogućnost širenja francuskih revolucionarnih ideja iako se to javljalo iznimno rijetko i sporadično. Žrtva toga straha bio je bivši franjevac Ivan von Martinović koji je u Ugarskoj formirao tajno udruženje te animirao neke pojedince na dizanje revolucije. Martinović i njegovi suradnici ubrzo su uhvaćeni i pogubljeni (Josip Kralj se ubio).
- 4. 4 Dalmacija dolazi pod vlast kralja Franje i traži sjedinjenje s Hrvatskom U napoleonskim ratovima nestala je Venecija (mir u Campoformiu 1797.), a njezini su posjedi u Istri, Dalmaciji i Boki Kotorskoj pripojeni Austriji. Središte vlasti za Istru smješteno je u Kopar, a za Dalmaciju u Zadar. Nakon vijesti o padu Venecije u tim je prostorima došlo do nemira (posebno u Šibeniku, Trogiru i Splitu) s ciljem da se skrše povlastice plemstva, ali su se sudionici jednako neprijateljski postavili i prema «jakobincima», tj. francuskoj upravi. Kako bi se spriječili daljnji nemiri, među višim se slojevima (obrazovano plemstvo i svećenstvo) javlja ideja o sjedinjenju s Hrvatskom. Na čelu tog pokreta bili su Splićani grof Draganić-Vrančić i nadbiskup Cippico, makarski biskup Blašković, franjevac Andrija Dorotić i pravoslavni generalni vikar Gerasim Zelić. Pisanjem proglasa Narode slavni na čelu pokreta za ujedinjenje počinje se isticati franjevac Andrija Dorotić. S tom idejom su dalmatinski predstavnici krenuli prema Beču. U Senju ih je krajiški pukovnik uvjerio da nije potrebno odlaziti do Beča jer carska vojska stiže u Dalmaciju, a uz to se obvezao da će u Zagreb otpremiti njihovu molbu banu kao predstavniku kralja. Ubrzo se u Dalmaciji pojavila carska vojska koja je dočekana s općim oduševljenjem naroda. Pokret za ujedinjenje Dalmacije i Hrvatske je proglašen nemogućim «poradi sadašnjega stanja». Građansku je upravu u Dalmaciji preuzeo carski komesar grof Raimund Thurn, a vojnu carski general Mato Rukavina. Dalmacija je u vrijeme priključenja Austriji bila u iznimno lošem gospodarskom stanju, a ni Austrija nije izravno poticala razvoj te pokrajine. Osim uspostave slobode plovidbe i trgovine te gradnje nekih luka, nije bilo drugih izravnih investicija u Dalmaciju. Postanak Austrijskog Carstva i požunski sabor 1805. U međuvremenu se nastavljao rat između Napoleona i Habsburške Monarhije te su 1805. (bitka kod Austerlitza i mir u Požunu) Francuzima prepuštene Istra i Dalmacija, a Boku Kotorsku su zauzeli Rusi. Sljedeće je godine francuska vojska (general Lauriston) ušla u Dubrovnik čime je prestala postojati Dubrovačka Republika (službeno 31. I. 1808.). Osim toga, na europskom je planu srušeno Sveto Rimsko Carstvo te je nastalo Austrijsko Carstvo (1806.), međutim, to nije poremetilo odnose između Ugarsko-hrvatskog kraljevstva i vrhovne vlasti. U vrijeme rata s Napoleonom sastao se sabor u Požunu. Kralj je tražio dodatna sredstva za rat, a ugarski staleži uvođenje mađarskog jezika u sve ugarske urede te u hrvatske škole kao obavezan predmet. Tome su se odupirali hrvatski predstavnici, posebno zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. Odlučeno je da se mađarski kao službeni u upravi uvodi samo u ugarskom dijelu kraljevstva. Nakon sabora u Požunu sastao se hrvatski sabor u Varaždinu koji je odlučio da nikada ni jedan drugi jezik osim latinskog neće biti službeni u javnoj upravi. Francuska uprava u Dalmaciji: Vincenzo Dandolo Napoleon je 1805. vojno zapovjedništvo u Dalmaciji predao generalu Augustu Marmontu, a civilnu upravu Mlečaninu Vicenzu Dandolu (nadređeni mu je talijanski potkralj Beauharnais – Dalmacija dio Kraljevine Italije). Sjedište cjelokupne uprave bila je zemaljska vlada (providurija) u Zadru na čijem je čelu bio providur; Dandolo. Kao savjetno vijeće djelovalo je Glavno vijeće Dalmacije od 48 članova kojem je predsjedao providur. Pod francuskom je vlašću stanovništvo izjednačeno u pravima i dužnostima prema državi te su tako među njima uklonjene staleške razlike. Uvođena je moderna uprava i sudstvo, a posebna pažnja posvećivala se gospodarskom i prosvjetiteljskom radu. Prvo obilježje preporoda dugo vremena zanemarivane Dalmacije bile su novine Il Regio Dalmata – Kraglski Dalmatin; službeno glasilo francuske uprave u Dalmaciji. Izlazile su u Zadru od 1806. – 1810 na talijanskom i hrvatskom jeziku te su ujedno i prve novine na hrvatskom jeziku. Osim novina, osnivane su gospodarske komore, a u dalmatinskim se gradovima osnivaju licej
- 5. 5 sveučilišnog karaktera u Zadru, sedam gimnazija u gradovima te pučke škole za djevojčice i dječake u većim mjestima. Gradile su se i ceste: Lujzijana; od Karlovca do Rijeke; građena od 1804. do 1811. Nakon nove pobjede Napoleona i mira u Schönbrunnu godine 1809. u svim je hrvatskim krajevima južno od Save uspostavljena francuska vlast (Ilirske pokrajine) sa sjedištem u Ljubljani. Time je Habsburškoj Monarhiji posve zatvoren izlaz na more s ciljem da se osigura širenje dalje prema istoku i oslabe francuski neprijatelji; Rusi i Britanci (nakon mira s Rusijom u Tilzitu Ilirske pokrajine obuhvaćaju i Boku Kotorsku). Auguste Marmont tada postaje guverner Ilirskih pokrajina. On je uveo red i sigurnost u pokrajinama; hrvatski, uz francuski, postaje službeni jezik u dijelu javne uprave. Osim toga, Marmont je usavršio Dandolov sustav školstva te osnovao dodatne liceje, gimnazije te osnovne i obrtne škole. Nakon Marmontova odstupanja (1811.), Napoleon je dekretom Ilirske pokrajine podijelio u šest provincija: Kranjska, Koruška, Istra, civilna Hrvatska, Dalmacija i Dubrovnik te vojna Hrvatska. Nakon Napoleonovih poraza 1813. francuska se vlast povlači iz Dalmacije i Istre, a one ponovno ulaze u sastav Habsburške Monarhije. Austrijske vlasti poništavaju sve akte francuske uprave, a sve je potvrdio Bečki kongres 1815. Budimski sabor 1807. Zbog vojničkih potreba, kralj Franjo I. je u travnju 1807. sazvao Ugarsko-hrvatski sabor u Budimu. Nakon prihvaćanja kraljevih zahtjeva, na saboru je ponovno na dnevni red došlo pitanje jezika. Predloženo je da se u ugarske vojne regimente mađarski uvede kao zapovjedni jezik. Tome se oduprlo hrvatsko plemstvo te je zahtjev propao. Hrvatski su predstavnici na saboru zatražili pripojenje Rijeke Kraljevini što je ugarsko plemstvo prihvatilo, a kralj je donio zakonski članak u kojem se kaže da «grad Rijeka s lukom, već od carice i kraljice Marije Terezije diplomom Kraljevini utjelovljena, pripada istoj Kraljevini.» osim toga, gradskom gubernatoru se daje glas u velikaškoj kući, a zastupnicima grada u staleškoj kući Ugarskog sabora (gornji i donji dom). Na to su reagirali predstavnici Hrvatskog sabora te su gubernator i zastupnici Rijeke dobili glasove u oba sabora što je trajalo do 1848. Obnovljeni apsolutizam Nakon Napoleonova pada u Austrijskom Carstvu se uzdiže kancelar Klemens Metternich. Nakon Bečkog kongresa kralj Franjo I. dolazi pod njegov utjecaj te započinje razdoblje obnovljenog apsolutizma. Kraljevske su se odredbe provodile silom te je nastupilo političko mrtvilo u Kraljevstvu. Do pobune je došlo kad je kralj pokušao sakupiti oko 30 000 vojnika za borbu protiv revolucije u Italiji i Španjolskoj. Županije su se oduprle tome te je kralj morao sazvati sabor. Požunski sabor 1825. – 1827. Hrvatski su predstavnici na sabor stigli sa molbom Hrvatskog sabora za ujedinjenjem Dalmacije i Vojne krajine s Hrvatskom te da ubuduće tri slavonske županije plaćaju porez kao hrvatske jer pripadaju banskoj upravi. Nakon vijećanja od gotovo dvije godine, sabor je obnovio zakonske članke iz 1971. Mađarski staleži su ponovno zatražili uvođenje mađarskog u sve škole i urede po svim zemljama krune sv. Stjepana. Taj je prijedlog odbijen, ali je Hrvatski sabor, koji se sastao nakon Požunskog donio odluku u mađarskom kao obaveznom jeziku u svim hrvatskim školama. Požunski sabor 1830. Sabor je sazvao kralj Franjo I. kako bi za ugarsko-hrvatskog kralja bio okrunjen njegov sin Ferdinand. Hrvatski sabor je na sabor u Požunu poslao zastupnike s nalogom da se stvori zakon o obaveznom učenju mađarskog jezika u hrvatskim školama kako bi se Hrvatska i
- 6. 6 Slavonija što čvršće vezale uz Ugarsku; uvjet je da službeni jezik u Hrvatskoj i Slavoniji i dalje ostane latinski. Izdana je knjižica (autorom se smatra protonotar Josip Kušević) pod nazivom De municipalibus iuribus et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae ili Iura municipalia u kojoj se na temelju isprava dokazuje zasebni državnopravni položaj Kraljevine u odnosu na Ugarsku, a posebna se pažnja posvećuje 1102. godini. Unatoč tome, rasprava na saboru je krenula u smjeru mađarskih zahtjeva: uvođenje mađarskog kao službenog jezika te građansko pravo za protestante. Mađarsko plemstvo je tvrdilo kako je «Hrvatska dio Ugarske…». Mađarski nije uveden kao službeni, a pitanje protestanata je ostavljeno za sljedeći sabor, ali su hrvatski poslanici nakon sabora izjavljivali kako su «Mađari navalili na municipalna prava Hrvatske». (Pavao Štoos: Kip domovine) Uoči narodnog preporoda Modernizatorske, odnosno pretpreporodne ideje prodiru u Hrvatsku sporo, ali nezaustavljivo još od kraja XVIII. st. – središnja ličnost u tim poticajima zagrebački je biskup Maksimilijan Vrhovac (1752. – 1827.). Među mnogim i raznorodnim aktivnostima ističe se da je 1794. kupio tiskaru u kojoj vlastitim novcem u sljedećih trideset godina tiska brojna književna, znanstvena i vjerska djela; pritom se u Zagrebu uz njegovu pomoć otvara prva opća civilna bolnica, po uzoru na Beč. Kada je francuska uprava 1813. propala, upravo Vrhovac traži novi upravni ustroj: ujedinjavanje «Hrvata južno od Save» sa sjevernom Hrvatskom, što se u Beču ocjenjuje kao izvor mogućih nereda. Kada je Akademijina biblioteka 1819. otvorena za javnost (kasnije postaje Nacionalna i sveučilišna biblioteka), jedna od ključnih osoba u tome opet je bio Vrhovac. Darovao je nekoliko tisuća knjiga te od svećenstva tražio da skuplja narodno blago i stare knjige, «ilirske» riječi, prirječja, poslovice, popijevke. Važan je bio i Josip Šipuš (o. 1770. - ?) koji je 1796. napisao knjižicu Temelj žitne trgovine, prvu ekonomsku studiju objavljenju na hrvatskom jeziku. U duhu ideja francuske revolucije, Šipuš se zauzima za poticanje trgovine te ističe jezično jedinstvo kao jedan od uvjeta napretka. Prethodnik mu je bio slavonski veleposlanik Ivan Kapistran pl. Adamović Čepinski koji je 1774. objavio Gospodarski pravilnik u kojem je objašnjavao suvremeno vođenje posjeda. Nakon mnogih vrlo važnih izdanja u XVIII. st. na samom početku XIX. st. franjevac, Dubrovčanin Joakim Stulli objavljuje kapitalni trosveščani i trojezični latinsko-talijansko- ilirički (hrvatski) rječnik, na gotovo 5000 stranica. Kako se u tadašnjim preporodnim pokretima na europskom prostoru jezik smatrao bitnim obilježjem nacije, taj je napor u istraživanju i afirmiranju narodnog jezika logičan. Hrvatska je tada bila politički i kulturno razjedinjena, regionalizmi su bili vrlo snažni i tru su dijalekta imala samostalne norme i funkcionirala gotovo kao tri standardna jezika. Kako bi se prebrodila pokrajinska razbijenost hrvatskog prostora i stvorili preduvjeti za integraciju hrvatske nacije, postupno se afirmira ideja o stvaranju zajedničkog književnog jezika i pravopisa, koji bi se onda uveo u javni život. Od 1810. godine bilo je prilično mnogo inicijativa da se ujednači jezični standard svih hrvatskih pokrajina, ali znatniji pomaci događaju se tek potkraj dvadesetih. Tada nositelj te ideje postaje grupa vrlo mladih ljudi u Zagrebu koja je u Ljudevitu Gaju dobila sposobna vođu i organizatora. Većina njih (Fran Kurelac, Mojo Baltić i dr.) je bila na studiju u Gracu krajem dvadesetih god. XIX. st. Njima su se s vremenom pridruživali novi i novi pristaše, ne samo Hrvati – Stanko Vraz bio je Slovenac, Dimitrije Demeter Grk, bilo je i Srba, a Gajeva obitelj vukla je podrijetlo iz Burgundije i Slovačke (LJ. Gaj je rođen 1809. u Krapini gdje mu je otac bio ljekarnik, a doselio se u Krapinu iz Požuna. Studirao je filozofiju u Beču i Grazi i pravo u Pešti te doktorirao filozofiju u Leipzigu.). Iako je među njima bilo i plemića, većina su bili pučani – trgovci, intelektualci. Zameci građanskog društva u krilu tradicionalnog, «feudalnog», bili su ona socijalna osnovica na kojoj je moglo doći do aktiviranja procesa hrvatske nacionalne integracije i razmaha preporodnog pokreta. Bio je to uglavnom pokret imućnijih, jer se, izuzimajući krupne zemljoposjednike, jedino u trgovini mogao stvoriti znatniji kapital. Gaj je 1830. napisao knjižicu pod naslovom Kratka osnova horvatsko-
- 7. 7 slavenskoga pravopisanja u kojoj je uz ortografsku reformu na osnovi suvremene češke ortografije predložio stvaranje jedinstvena pravopisa za sve Južne Slavene, posebno one koji pišu latinicom. Takvim jezičnim ujedinjavanjem stvorila bi se osnovica za otpor mađarskom plemstvu koje je, nošeno sve jačim mađarskim nacionalnim pokretom, nastojalo od Karpata do mora stvoriti nacionalnu mađarsku državu. Kratka osnova postaje temelj zajedničkog pravopisa za hrvatske zemlje te uvod u prvu fazu hrvatskog preporodnog pokreta. Nakon Ljudevita Gaja, godine 1832. izdao je zagrebački pravnik Ivan Derkos knjižicu Genius patriae super dormentibus suis filiis u kojoj predlaže da se sva narječja u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji slože u jedan jezik, ne pučki već književni, kojim bi se pisala znanost, periodični spisi i književnost. Odabirući u kasnijoj fazi za osnovu hrvatskoga jezičnog standarda štokavsko narječje, kojim govori većina Hrvata, ali i gotovo svi Srbi te Crnogorci i bosansko- hercegovački muslimani, pokret se od samog početka nastojao proširiti na šire prostore južnoslavenske jezične zajednice. Širinu je nastojao ostvariti upotrebom ilirskog imena, koje je već korišteno u upravnoj praksi i knjiškoj predaji. Naime, mnogi su učeni ljudi još od XVIII. st. smatrali da se ime antičkih stanovnike rimskih provincija Dalmacije i Panonije – Ilira – može upotrijebiti kao zajedničko ime svim Južnim Slavenima, uključivši i Makedonce i Bugare, kao nadređeno svim pokrajinskim i narodnim imenima. Slavistička znanost smatrala je tada da su svi Slaveni jedan narod i da govore istim jezikom koji ima četiri narječja: rusko, poljsko, češko i ilirsko. Budući da je u tadašnjoj europskoj znanosti prevladavalo mišljenje da je osnovno obilježje nacije jezik, u iliraca se javila težnja za jedinstvenim «ilirskim» književnim jezikom. Samim tim u njih se rađala ideja o jedinstvenoj «ilirskoj» naciji koja, po njima, obuhvaća sve Južne Slavene, tobožnje potomke Ilira. Ilirsko ime, na koliko umjetno bilo, pružilo je najpogodniji okvir za nadilaženje pokrajinskih antagonizama, jer je pobuđivalo uvjerenje da je slavenski živalj jugoistočne Europe autohton, a takav je osjećaj snage bio prijeko potreban kao brana mađarskom i drugim stranim pritiscima. Sva maštanja i nastojanja iliraca da svoju ideju prošire na slovenski i srpski nacionalni prostor, pri čemu su najviše željeli ostvariti veze sa Srbima u Vojvodini kao dijelu Habsburške Monarhije, završila su neuspjehom iako je bilo pojedinaca koji su se oduševili ilirizmom. Naime, i slovenska i srpska nacionalna svijest već su se bile počele formirati: Slovenci su već relativno dugo stvarali svoj jezični standard, a srpski je nacionalni pokret u Monarhiji doživio snažan polet zahvaljujući uspostavi Kneževine Srbije. Tako je ilirski pokret na početku i na kraju ostao hrvatski nacionalni pokret koji je udario temelje hrvatskoj nacionalnoj svijesti i ideji solidarnosti južnih Slavena, te pod ilirskim imenom uspješno nadilazio posebnosti hrvatskih pokrajina. Otpor iliraca Mađarima nije se ograničio samo na jezik nego je obuhvatio i druga pitanja koja su u vezi s jezičnim iskrsla u mađarsko- hrvatskim odnosima, ali i u odnosu Hrvata s Bečom. Pravi osnivač hrvatskog narodnog političkog programa bio je grof Janko Drašković koji je potkraj 1832. izdao u Karlovcu prvi hrvatski, i to štokavskim narječjem pisani politički spis pod naslovom Disertacija ili razgovor darovan gospodi poklisarom. U njemu su po prvi puta iznesene političke ideje koje su do propasti Monarhije ostale hrvatskim narodnim idealom; grof Drašković savjetuje buduće poslanike na Ugarsko-hrvatski sabor neka zatraže da se u jednu političku cjelinu kao Velika Ilirija (Kraljevstvo Iliričko) skupe Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Vojna krajina, Rijeka i Bosna, a zatim da im se pridruže i slovenski krajevi Kranjska, Koruška i Štajerska. Hrvatski je sabor prihvatio Draškovićev program, a isto tako i malobrojno, ali sve utjecajnije građanstvo oko kojeg se okuplja sva hrvatska politička elita. Prigodne pjesme bile su tada najpogodniji oblik da se mobiliziraju širi slojevi. Ljudevit Gaj je napisao 1832. pjesmu Horvatov sloga i zjedinjenje poznatiju kao Još Horvatska ni propala. Ta je pjesma postala izuzetno popularna i nazivana je «hrvatskom Marseljezom» (prva izvedba Sidonija Rubido Erdödy).
- 8. 8 Hrvatski sabor 1832. U to vrijeme ban je bio barun Franjo Vlašić. On je tom prigodom za potkapetana kraljevine izabrao generala Jurja Rukavinu, a on se na toj časti u saboru zahvalio na hrvatskom što je izazvalo oduševljenje okupljenih (prvi govor u saboru na hrvatskom jeziku – Ivan Kukuljević, 1843.). Na raspravi o poslanici za budući požunski sabor posebno se istakao grof Karlo Sermage koji je rekao sljedeće: «I doista, ako nećemo da sami sebe zavaravamo, moramo priznati kako sva nakana Mađara ide za tim da sve naše pradjedovske običaje i zakonito stečena prava i privilegije … svojom dušmanskom premoći na saboru dokinu…». Na saboru su poslanici trebali zahtijevati da se banska vlast opet obnovi u starom ugledu i moći sjedinjenjem Vojke krajine, Rijeke i Dalmacije, a u pogledu vojne kontribucije da se povlači zak. čl. LIX iz 1791., tj. da se o tom pitanju ponovno raspravlja samo na hrvatskom saboru. Požunski sabor 1832. – 1836. Među ugarskim predstavnicima na saboru osjećala se potpuna većina privrženika napretka i narodne mađarske misli; na čelu im je bio Ferenz Deák, zaladski županijski poslanik. Na saboru je predloženo potpuno ukidanje kmetstva čemu se suprotstavilo hrvatsko plemstvo (ako se kmetovi oslobode plemstvo će propasti jer u zemlji nema radnika, a i da ih ima siromašno plemstvo ih nebi moglo plaćati). Zakon je, unatoč protivljenju, prihvaćen, ali nije proveden u cijelosti (Metternichov utjecaj na Franju I.) te je seljacima dopušteno seljenje te otkup tlake gotovim novcem. Mađari su na saboru tvrdili kako je Slavonija oduvijek čisto ugarska zemlja, kao i Rijeka i «ugarsko» primorje cara Josipa. Tome su se hrvatski predstavnici odlučno suprotstavili (ban Vlašić u gornjem domu sabora: «Rijeka nije samo po historijskom pravu i geografskom položaju hrvatska, već i po zdravom razumu…».). Ferdinand V. (1835. – 1848. – za ugarsko-hrvatskog kralja okrunjen 1830.) Kralj Franjo I. umro je 2. III. 1835. te ga je naslijedio sin Ferdinand V. U to vrijeme sabor u Požunu još uvijek nije zaključen, međutim, nije se morao prekidati jer je Ferdinand V. već ranije okrunjen za kralja. Ferdinand nije bio vičan vladanju te je oformljena «državna konferencija» koja je zapravo vladala umjesto njega. Na čelu konferencije bio je knez Metternich, a uz njega kraljeva braća, nadvojvode Ludovik i Franjo Karlo. Sabor. Mađarski predstavnici su ponovno zatražili uvođenje mađarskog jezika u sve škole trojedine kraljevina i to od petog razreda gimnazije kao nastavni jezik uz to da ga nakon deset godina moraju naučiti svi koji žele stupiti u poslove javne službe. Unatoč opiranju hrvatskih predstavnika, gornji i donji dom sabora donijeli su zaključak prema kojem se u Hrvatsku i Slavoniju uvodi mađarski jezik kao službeni. Hrvatsko plemstvo se obratilo kralju te je on (tj. Metternich) odbio potvrditi taj zakonski članak. U saboru je svečanu izjavu hrvatskog plemstva prenio Herman Bužan: «Hrvati se neće odroditi od svojih otaca, već narodnost svoju čuvati svim dopuštenim sredstvima, a municipalna prava njihova na osnovi zakona nikad ne mogu biti predmetom rasprave u ugarskom saboru, koji nema nikakva prava miješati se u unutarnju upravu Hrvatske. Hrvati se ne bore za mrtvi latinski jezik, nego za svoje pravo, jer oni mogu sebi odrediti službeni jezik koji hoće, pa i hrvatski, a taj je baš u posljednje doba veoma napredovao.» Hrvatski narodni preporod Pravi početak hrvatskog narodnog preporoda označio je 1835. izlazak prvog broja Novina horvatskih i njihovog književnog priloga Danica horvatska, slavonska i dalmatinska. Dozvolu za izdavanje tih tiskovina Ljudevit Gaj dobio je od kralja Franje I. još 1834. U Danici su tiskani književni prilozi na novom jezičnom standardu i pravopisu, bilo je i proze i pjesama, i dopisa i političkih analiza. Najveću su odjek imale pjesme, pretežno rodoljubna sadržaja, mnoge bez veće umjetničke vrijednosti, ali neobično važne za stvaranje preporodne
- 9. 9 atmosfere. U Danici je 1835. Antun Mihanović (1796. – 1861.) objavio pjesmu Horvatska domovina koja će pod nazivom Lijepa naša domovino postati hrvatska himna (1846. uglazbio Josip Runjanin). Novine i Danica su u početku tiskane na kajkavskom narječju, ali već nakon godine dana izlaženja Lj. Gaj je prihvatio štokavski govor Hrvata i Srba kao opći književni jezik, novi pravopis te ilirsko ime kao oznaku narodnog jedinstva (između Hrvata i Srba). Politika iliraca temeljila se na tradiciji hrvatskoga državnog prava, ali su usporedo s time nastojali promicati ideju o kulturnom, čak nacionalnom jedinstvu južnoslavenskih naroda. Njihov «politički kroatizam» sastojao se u programu obrane i što veće samostalnosti Hrvatske i Slavonije u odnosu na Ugarsku, te sjedinjenja s Dalmacijom. Bečka vlada je u početku poticala ilirski pokret zbog zajedničkog straha od pretjeranog jačanja Ugarske8Gaju se dopušta otvaranje tiskare). Velik dio velikaša i sitnog seljačkog plemstva iz sjeverozapadne hrvatske suprotstavljao se ilircima zahtijevajući da se u javnu upotrebu uvede kajkavski, a kao službeni mađarski, te da se stvori što uži savez s Ugarskom; u krajnjoj liniji jedinstvena mađarska država koja bi obuhvatila i hrvatski etnički prostor (budući mađaroni). Plemstvo koje se suprotstavljalo ugarskim zahtjevima na saborima (ukidanje kmetstva, mađarski jezik i pitanje protestanata) pronašlo je u ilircima dobrog saveznika. Otvarane su brojne čitaonice od kojih je prva bila u Varaždinu (Metel Ožegović), a najvažnija zagrebačka s grofom Jankom Draškovićev kao predsjednikom, a započelo se raditi i na pitanju hrvatskog kazališta oko čega se posebno trudio Dimitrije Demeter. Požunski sabor 1839. – 1840. Osim uobičajenih nesuglasica oko građanskog prava protestanata i ukidanja kmetstva (za što se hrvatsko plemstvo borilo zbog vlastitih klasnih interesa) plemstvo se odupiralo i pokušajima Ugarske da prostore trojedne kraljevine izjednači s ugarskim teritorijem. Nakon sabora u Požunu, sastao se hrvatski sabor u Zagrebu pod predsjedanjem banova zamjenika zagrebačkog biskupa Juraja Haulika (ban Vlašić je umro 1840. te novi još nije bio izabran). Tom je prilikom donesen zakonski članak prema kojem se u kraljevskog zagrebačkoj akademiji i po svim gimnazijama hrvatski (na štokavskoj osnovi) uvodi u nastavu. (1841. – osnovano «Gospodarsko društvo» za unapređenje poljoprivrede u hrvatskoj; 1842. – unutar zagrebačke čitaonice osnovana «Matica ilirska») Postanak mađaronske i ilirske stranke Sve do 1840. u Hrvatskoj nije bilo izrazitih političkih stranaka osnovanih s istaknutim programom i organizacijom. Na temelju gore opisanih stavova u Hrvatskoj je početkom 1841. osnovana Hrvatsko-ugarska stranka (horvatsko-ugarska stranka; mađaroni) koju su vodili braća baruni Levin i Juraj Rauch te turopoljski grof Antun Danijel Josipović. Stranka je u Zagrebu osnovala «kazino» kao protutežu ilirskoj «čitaonici». Politički program stranke bilo je ukidanje «ilirskog» imena u korist «horvatskog», ukidanje novog pravopisa i «vlaške» štokavštine u korist kajkavštine te tješnje veze Hrvata i Mađara u jednoj jedinstvenoj državi. Kao odgovor na mađarone iste je godine osnovana Ilirska stranka koja je zagovarala ugarsku ustavnost kao zajednički politički okvir za posebni državnopravni položaj ujedinjene Hrvatske. Osim toga, ilirci su se zalagali za uvođenje hrvatskog kao službenog jezika javne uprave te za jedinstvenu kulturnu zajednicu s Hrvatima u Bosni, Slovencima i Srbima s jednim književnim jezikom koji je nazivan «ilirskim». U lipnju 1842. za bana je imenovan erdeljski plemić grof Franjo Haller koji je trebao umiriti prilike u Hrvatskoj. On je dvoru predložio zabranu ilirskog imena – naredba o zabrani izdana je 1843. uz dodatak da kralj i nadalje odobrava kulturnu djelatnost, prije svega rad oko unapređenja hrvatskog jezika, te obećava štititi hrvatska municipalna prava. Zabrana nije mogla naštetiti samom pokretu – Ilirske narodne novine preimenovane su u Narodne novine, Ilirska stranka postala je Narodna stranka, a Matica ilirska – Matica hrvatska. Ilirski naziv je ionako izgubio svoju opravdanost, kako zbog neuvjerljivih znanstvenih argumenata tako i zbog odbijanja (tj.
- 10. 10 nezainteresiranosti) Slovenaca i Srba za pokret; zabrana ilirskog imena koristila je afirmaciji hrvatskog. Požunski sabor 1843. – 1844. Uoči tog sabora sastao se hrvatski sabor u Zagrebu na koji je pod vodstvom mađarona došlo golemo mnoštvo seljačkog plemstva zbog premoći u glasovima – ban Haller je odgodio sabor do trenutka kad su ovi otišli. Ovaj je puta za predstavnika u gornjem domu Ugarsko- hrvatskog sabora izabran Herman Bužan, a u donjem Karlo Klobučarić i Metel Ožegović. Na hrvatskom saboru te godine (1843.) mladi je hrvatski plemić Ivan Kukuljević Sakcinski (1816. – 1889.) izrekao prvi zastupnički govor na hrvatskom jeziku. U govoru je naglasio sljedeće: «Mi smo malo Latini, malo Nijemci, malo Talijani, malo Mađari, malo Slaveni, a ukupno, iskreno govoreći, nismo baš ništa! Mrtvi jezik rimski i živi mađarski i talijanski, to su naši tutori; živi nam se groze, mrtvi nas drže za grlo…». Nakon tog govora, borba za jezik s Mađarima ulazi u završnu fazu, u kojoj su strane još bile nepomirljive. Na požunskom saboru je mađarsko plemstvo zahtijevalo od hrvatskog da se služi samo mađarskim jezikom koji je tada bio službeni u ugarskom saboru. Nakon što im je zabranjeno izlagati na latinskom jeziku, hrvatski predstavnici su odbili govoriti mađarski te su protestno napustili zasjedanje sabora. Nakon njihova odlaska, ugarski su staleži donijeli odluku da se u većini županija u Hrvatskoj u roku od šest mjeseci mađarski uvede kao službeni i nastavni jezik. Taj zakonski članak kralj nije potvrdio, međutim odredio je da u roku od šest godina i hrvatski poslanici moraju na ugarskom saboru govoriti samo mađarski. Nakon toga je (1845.) pismom ponovno dopustio upotrebu ilirskog imena, ali samo u literaturi. Ustavna borba. 1845. – 1848. U srpnju 1845. je ban Heller imenova velikim županom zagrebačkim te mu je kralj povjerio organizaciju izbora za skupštinu Zagrebačke županije. Najveći sukobi vodili su se oko toga kako će biti sastavljene liste plemića izbornika. Ban i župan je pravovaljanom proglasio listu mađarona čime im je bila zajamčena pobjeda na izborima. Nakon izbora podžupana koji su obavljali mađaroni, oko sedam sati navečer, na Markov trg su izašli narodnjaci te Kamenitom ulicom krenuli prema Donjem gradu. U tom trenutku je s tavanskog prozora kuće mađarona Tadije Ferića ispaljen hitac, vjerojatno kao znak veselja zbog pobjede mađarona. Hitac je uzrokovao negodovanje narodnjaka te je ban Haller naredio vojsci da isprazni Markov trg i zatvori sve prilaze. Unatoč tome na trgu je ostalo nekoliko narodnjaka i radoznalih promatrača, a kad je mladi ilirac Mirko Bogović izvukao svoju sablju i njome napao jednog časnika koji ga je verbalno uvrijedio potpukovnik Satory je naredio paljbu te je poginulo 22 ljudi (29. VII.). Ban Haller je nakon tog tragičnog događaja u očima narodnjaka bio glavni krivac te je zatražio od kralja razrješenje dužnosti. Unatoč svemu, zagrebačka županija je ostala u rukama mađarona koji su tražili ukidanje Narodnih novina, zatvaranje Gajeve tiskare, vraćanje kajkavskog pravopisa i ograničavanje štokavštine na Požegu i Osijek te potvrdu prava mjesta i glasa na saboru seljačkom plemstvu. Zagrebačka županijska skupština je proglasila valjanima zakone stvorene na posljednjem požunskom saboru iako su takve odluke bile u kompetenciji jedino hrvatskog sabora. Nakon toga je ban Haller započeo pripreme za saziv sabora, a narodnjaci su ponovno s njim stupili u kontakt: Janko Drašković, Juraj Oršić, Franjo Kulmer, biskup Juraj Haulik i Ivan Kukuljević. Na sabor su mađaroni doveli velik broj seljačkog plemstva, ali je pročitano kraljevo rješenje kojim se pravo glasa na saboru daje samo banskim pozvanicima i zastupnicima županija, gradova i kaptola. Nakon toga mađaroni i seljačko plemstvo napuštaju sjednicu sabora, a preostali sabornici donose odluke u narodnjačkom duhu. Uređen je sastav hrvatskog sabora: seljačko plemstvo je isključeno, a mjesta i glas dobivaju srpski i grkokatolički episkopi; od kralja je zatraženo vraćanje hrvatske samostalne vlade (po uzoru na Kraljevsko vijeće iz vremena Marije Terezije), uspostava banske vlasti u njenom
- 11. 11 punom opsegu, ujedinjenje Dalmacije i Rijeke s banskom Hrvatskom, podizanje Akademije na rang sveučilišta te zagrebačke biskupije na rang samostalne nadbiskupije što je. Nakon što je sabor raspušten, ban Haller je odstupio s dužnosti, a zamijenio ga je zagrebački biskup Juraj Haulik. Godine 1847. ponovno se sastao hrvatski sabor: priprema za Ugarsko-hrvatski sabor u Požunu koji se trebao održati te godine. U Ugarskoj je već djelovao Lajos Kossuth koji je zahtijevao potpunu samostalnost demokratske Ugarske, s vladom odgovornom saboru narodnih zastupnika i s Austrijom povezanom jedino personalnom unijom. Takva je Ugarska bila zamišljana od Karpata do Jadrana s mađarskim političkim narodom. Hrvatski sabor je za poslanike u Požunu izabrao Hermana Bužana te Metela Ožegovića i Josipa Bunjika. Oni su trebali zastupati narodnjačku ideju oslobođenja Hrvatske od mađarske dominacije, ali bez prekida saveza s ugarskom krunom, te se suprotstaviti pokušajima uvođenja mađarskog jezika kao nastavnog u gimnazije i akademije u kraljevinama. Osim toga, sabor je zaključio da se u Hrvatskoj u javni život kao službeni jezik uvede hrvatski. (Danas u subotu 23. listopada odlučiše jednoglasno slavni Stališi i Redovi kraljevinah Dalmacije, Horvatske i Slavonie, da se narodni naš jezik město latinskoga na čast diplomatičku uznese.) Sabor 1847. smatra se posljednjim hrvatskim saborom feudalnog karaktera. U drugim hrvatskim zemljama nacionalno buđenje teklo je mnogo sporije i teže. U dalmatinskim školama nastavni je jezik bio talijanski, kao i u javnim službama, pa tek 1844. pod utjecajem iliraca počinju izlaziti nakon gotovo pola stoljeća prekida novine na hrvatskome – Zora dalmatinska u Zadru. Tek će dvadesetak godina kasnije preporodni pokret dobiti na zamahu, u sukobu s dalmatinskim autonomašima. Požunski sabor 1847. i 1848. Sabor je otvorio kralj Ferdinand V. (u studenom 1847.) govorom koji je izgovorio na mađarskom jeziku što je izazvalo neopisivo oduševljenje među ugarskim staležima. Među prvim pitanjima kojima se sabor pozabavio bila je tužba zagrebačke županije u kojoj se tvrdilo da su poslanici hrvatskog sabora nezakoniti jer su izabrani nakon isključenja velikog dijela plemstva. Sabor je prihvatio tužbu te predao izvještaj posebnom odboru «za ispitivanje hrvatskih smutnja» kojim je predsjedao Lajos Kossuth. Hrvatski predstavnici su odbili kompetencije ugarskog sabora nad odlukama hrvatskog te su odbili poziv na suđenje čime je ta priča bila završena. Nakon toga pokrenuta je rasprava o mađarskom jeziku i narodnosti. Određeno je da se u «Ugarskom primorju» u svim uredima u službenoj korespondenciji može koristiti samo mađarski jezik, a uz njega, u domaćim poslovima, još i talijanski. U trima slavonskim županijama (požeška, virovitička i srijemska) se još šest godina može koristiti latinski, a nakon toga mađarski. Osim toga određeno je da se na svim službenim dokumentima, na brodovima, na novcu, pečatima i sl. mogu koristiti samo ugarski državni grb i zastava te svi natpisi trebaju biti pisani mađarskim jezikom. Sve se to odnosilo i na užu Hrvatsku gdje se u službenim dopisima može koristiti mađarski, a u unutrašnjim poslovima latinski. Oba su doma prihvatila te odluke te se hrvatsko plemstvo moglo obratiti jedino kralju. Ubrzo nakon toga, u veljači 1848., u Parizu je izbila revolucija koja se proširila čitavom Europom. U Beču je pao Metternich te Ferdinand proglašava slobodu tiska te austrijskim narodima obećava ustav na osnovi parlamentarne vlade. Ugarski sabor je preko svečanog poslanstva od kralja zatražio ukidanje kmetstva, urbara i crkvene desetine, narodnu vojsku, od austrijske vlade nezavisnu vladu, ukinuće cenzure, izjednačavanje svih staleža općim plaćanjem poreza. Kralj je odgovorio na zahtjeve ta imenovao prvu ugarsku neovisnu i odgovornu vladu s grofom Lajosom Batthyányem kao predsjednikom (Kossuth – ministar financija). Kralj je u Požun stigao 10. IV. u pratnji brata Franje Karla i njegovog sina Franje Josipa kako bi sankcionirao odluke sabora donesene ranije. Odredio je kako će se od sada
- 12. 12 sabor sastajati svake godine u Pešti (do tada svake tri godine u Požunu) te je točno odredio koliko zastupnika šalje pojedina županija, slobodni grad – Hrvatska (18). Sankcioniran je članak o grbovima i zastavi. Određeno je da ugarske boje i grb trebaju upotrebljavati svi ugarski brodovi dok pridružene strane mogu koristiti i svoje boje i grb. U Hrvatskoj je također došlo do reakcije na revoluciju. U Beč je poslano poslanstvo (barun Franjo Kulmer) koje je zahtijevalo sazivanje Hrvatskog sabora, teritorijalnu cjelovitost Hrvatske i njeno tješnje povezivanje s austrijskim narodnim zemljama. Istodobno se u Zagrebu pripremala velika narodna skupština koja je trebala nadomjestiti Sabor (org. Kukuljević; Gaj je 23. III. bio u Grazu kod nadvojvode Ivana gdje je agitirao za Jelačića). Mnogi važniji ljudi iz Hrvatske predlažu dvoru da se za novoga hrvatskoga bana imenuje pukovnik prve banske regimente Josip Jelačić (1801. -1859.), lojalan austrijski časnik, ali i Hrvat blizak idejama ilirizma. Jelačić je 23. III. imenovan banom (instalacija – srpski patrijarh Josif Rajačić), generalom te zapovjednikom obiju banskih regimenti. «Narodna skupština» u Zagrebu 25. III. (vratio se Gaj) usvaja Narodna zahtijevanja, program čitava narodnog pokreta u Hrvatskoj 1848./1849. Skupština za bana bira Josipa Jelačića. Narodna zahtijevanja: Slavenski narod Trojedne Kraljevine želi ostati vjeran habsburškoj dinastiji te i nadalje u okviru Ugarske, ali se zahtijeva više samostalnosti u odnosu prema Pešti. Zahtjeva se i sjedinjenje Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, samostalna vlada odgovorna Hrvatskom saboru koji više ne treba biti staleški, financijska neovisnost o Ugarskoj te ukinuće svih staleških privilegija («jednakost sviuh bez razlike stališa i vjere pred sudom» + «jednakost nošenja tereta ili plaćanje štibre i daće sviuh bez razlike stališah») i kmetstva («odrješenje podanikah (kmetovah) od robote ili tlake i zatim od podaničtva»). Traži se i povratak hrvatskih graničara iz Italije u Hrvatsku kako se nebi borili u sklopu austrijske vojske protiv talijanske revolucije, ali i zbog sve veće opasnosti od rata s Mađarima. Kako u novoj ugarskoj vladi nije bio ni jedan Hrvat, ban je izdao proglas prema kojem svako poglavarstvo i općina može djelovati prema vlastitoj odgovornosti i odbijati službene naloge ugarske vlade sve dok se ne sastane hrvatski sabor – time su zapravo prekinute mnogovjekovne Hrvatske veze s Ugarskom. Jedan od najvažnijih Jelačićevih proglasa, ako i ne najvažniji je otvoreno pismo od 25. travnja 1848. u kojem proglašeno ukidanje feudalnih odnosa, tj. kmetstva i tlake. Ubrzo je ugarska vlada proglasila da svrgava Jelačića, ali on se na to nije obazirao. Već 18. V. u Zagrebu je osnovano Bansko vijeće, tj. samostalna hrvatska vlada – definitivan prekid svih odnosa s ugarskom vladom. Ubrzo nakon toga po prvi su puta raspisani izbori za sastav novog sabora koji je počeo zasjedati 5. VI. 1848. (osim predstavnika banske Hrvatske sudjeluju i zastupnici Vonje krajine, Dalmacije, Rijeke i Međimurja). Sabor je instalirao bana, potvrdio ukidanje kmetstva (ranije – ugarski sabor i Jelačić), protegao obvezu plaćanja poreza na plemstvo i svećenstvo. Najvažnije pitanje bilo je državnopravni položaj Hrvatske prema Austriji i Ugarskoj. Zatražen je preustroj Habsburške Monarhije po uzoru na Švicarsku: ustavna federacija koja jamči građanske slobode, sa središnjim parlamentom za zajedničke poslove u Beču. U takvoj bi državi Hrvatska, uz slovenske zemlje i dijelove južne Ugarske (Bačka, dijelovi Banata i Baranje) činila jednu od federalnih jedinica – austroslavizam: federacija i više slobode za slavenske narode. Do početka srpnja Sabor je završio s radom, a zbog krajnje nesređena stanja – seljačkih buna i napetosti s Mađarima – zastupnici su Jelačiću dali diktatorske ovlasti. Na kraju zasjedanja Sabor se Manifestom naroda hrvatsko-slavonskoga obraća europskoj javnosti: objašnjava politiku austroslavizma, izlaže genezu hrvatsko-mađarskog sukoba i argumentima prirodnoga i povijesnoga prava potkrepljuje zahtjev hrvatskoga naroda da bude slobodan narod u slobodnom Austrijskom Carstvu. Sukladno saborskoj preporuci, Jelačić je nastojao smiriti odnose s Ugarskom (pregovori u Beču posredovanjem nadvojvode
- 13. 13 Ivana). Na konferenciji s mađarskim ministrima ban je kao uvjete pomirbe iznio mogućnost sjedinjenja ugarskih ministarstva rata i financija s centralnom vladom u Beču dok bi ostala ministarstva Hrvati priznavali samo ako im se zajamči potpuna unutarnja nezavisnost s općenitom uporabom hrvatskog jezika. Ugarski sabor te uvjete nije prihvatio. I dok su se hrvatsko-mađarski odnosi sve više zaoštravali, a Jelačić je počinjao okupljati i naoružavati krajiške čete (zaposjeda Rijeku), u lipnju su se na području današnje Vojvodine (u južnoj Ugarskoj) Srbi pobunili protiv mađarske vlasti, jer njihove umjerene nacionalne zahtjeve mađarska vlada nije željela ispuniti. Zbog toga će se Jelačić sve više povezivati s tamošnjim Srbima što će prerasti u prvi više ili manje organiziran i svjestan pokret s ciljem što čvršće suradnje hrvatske i srpske političke elite (instalacija). Otkako su propali pregovori, u Hrvatskoj je u srpnju i kolovozu sve više sazrijevala svijest o neizbježnosti sukoba s Mađarima. Intenziviraju se pripreme za rat, skuplja se novac i darovi za vojsku i sl. Kad su pripreme bile gotove, Jelačić je ugarskoj vladi najavio rat: «Mi hoćemo jednakost i ravnopravnost svih naroda i narodnosti što živu pod ugarskom krunom. Budući da ugarsko ministarstvo drži da ne može pristati na ove uvjete, nalaže nam čast i dužnost da pokušamo zadnje: da se latimo oružja.» U isto vrijeme Jelačić je pisao i nadvojvodi Karlu: «Zar svi da steknu slobodu, a samo mi Hrvati i Slavonci da budemo prepušteni samovolji mađarskoga ministarstva?» Kako se revolucionarno vrenje u Mađarskoj nije smirivalo, Jelačić je početkom rujna s oko 40.000 hrvatskih vojnika prešao Dravu, pripojio Hrvatskoj Međimurje (11. IX. 1848. – Čakovec) te preko Mure prešao u Mađarsku. Ugarski je sabor privremeno vođenje državnih poslova povjerio Lajosu Kossuthu te ga izabrao za predsjednika odbora «za zemaljsku obranu». Na čelo ugarske vojske stao je sam palatin, nadvojvoda Stjepan u želji da krene protiv Jelačića, ali mu je iz Beča naređeno da u bana ne dira. Nato je palatin predao vrhovno zapovjedništvo generalu Mógi te se odrekao palatinske časti kao posljednji ugarski palatin. Prva veća bitka odvijala se između Pákozda i Velenceja, međutim bez uvjerljiva pobjednika. U međuvremenu je i u Beču izbila revolucija te Jelačić i knez Windischgrätz opsjedaju grad u kojem su se utvrdili pobunjenici; dvor je preseljen u Olomouc. Ovdje je Jelačić porazio generala Móga (30. X.) te Kossuth na njegovo mjesto stavlja Artura Görgeya. Nakon oslobađanja Beča (31. X.), Jelačić i Windischgrätz se vraćaju u Ugarsku. Car i kralj Ferdinand V. se 2. XII. 1848. odrekao carske i kraljevske krune, a isto je učinio i njegov brat Franjo Karlo. Novi car i kralj tako je postao osamnaestogodišnji Franjo Josip I. Franjo Josip I. (1848. - ) Odmah nakon preuzimanja vlasti, novi car i kralj imenuje bana Jelačića gubernatorom Rijeke, a zatim posebnim dekretom i civilnim i vojničkim gubernatorom Dalmacije. Time je Jelačić u svojim rukama imao vlast nad svim hrvatskim zemljama unutar Monarhije osim Istre i Kvarnera. Jednako tako je barun Franjo Kulmer imenovan hrvatskim ministrom bez portfelja, ali s mjestom i glasom u ministarskom vijeću i s dužnošću posrednika između dvora i hrvatske vlade. Ugarski sabor je na to reagirao pozivom svima u zemlji da ne slušaju nikoga tko ne priznaje zakon, ustav i sabor. Dvor je na to odgovorio tako da je knezu Windischgrätzu i banu Jelačiću dao zapovijed da oružjem slome otpor Mađara, tj. mađarsku revoluciju. Rat koji se vodio poznat je kao «zimska vojna» u kojoj je Jelačićeva krajiška vojska pobijedila mađarsku revolucionarnu kod Mošona i Đura te generala Perczela kod Móora u blizino Stolnog Biograda te generala Görgeya kod Téténya. Jelačić i Windischgrätz su u Budim i Peštu ušli 5. siječnja 1849., a Kossuth je sabor preselio u Debrecen. Tamo je održano zasjedanje Ugarskog sabora, a sastavljena je i nova vojska (Dembiňski i Bem) koju je u dvodnevnoj bitki kod Kápolne porazio Windischgrätz. Nakon te pobjede Franjo Josip I. objavljuje novi ustav (4. III. 1849.). Taj se ustav obično naziva Oktroirani (nametnuti) ustav jer nije izglasan u parlamentu već je donesen direktno
- 14. 14 na dvoru. Iako je austrijski parlament već četiri mjeseca zasjedao, kao što je bilo i obećano, te je čak donesen demokratski ustav, taj je sad zanemaren i raspušten. Oktroirani je ustav bio obnova starog carskog sistema i negacija svih težnji naroda Monarhije i demokratskih dosega revolucionarnih gibanja. Ustavom je određeno kako je Austrijsko Carstvo slobodna i nedjeljiva ustavna nasljedna monarhije koja se sastoji od pojedinih krunovina koje su međusobno nezavisne jedna od druge, ali sve zajedno čine jednu cjelinu. Glavni grad je Grad Beč, koji je sjedište državne vlade, a sve su narodnosti u toj državi ravnopravne i svaka ima pravo čuvati i njegovati svoju narodnost i jezik. Zakonodavstvo u državnim poslovima vrši car s državnim saborom, a u zemaljskim poslovima car sa zemaljskim saborom. Državni se sabor sastaje u Beču. Ustavom je ostalo zajamčeno ukidanje kmetstva. Ugarskoj se određuje poštovanje ravnopravnosti svih narodnosti i jezika u svim prilikama javnog i građanskog života. Osniva se samostalna Vojvodina Srbija na dijelu teritorija južne Ugarske i Srijema u Hrvatskoj. Hrvatskoj se potvrđuje prekid državnopravnih veza s Ugarskom te se sabor upućuje na raspravu o uvjetima udruživanja Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Novi ustav je u Hrvatskoj dočekan s nezadovoljstvom1 (umjesto nametnutog ustava očekivale su se potvrde saborskih zaključaka iz lipnja 1848.) te ga Sabor nije htjelo proglasiti. Sabor je poslao caru peticiju, ali dvor nije htio popustiti. Hrvatskim je predstavnicima dano do znanja da, ako ne prihvate ustav, Hrvati će se smatrati jednakim buntovnicima kao i Mađari. Ni Jelačić nije svojim utjecajem na dvoru uspio spasiti ideju austroslavizma te je u određenim demokratskim krugovima postajao nepopularan. U Monarhiji je nametanjem ustava nastupilo desetogodišnje razdoblje koje se po ministru unutarnjih poslova Alexanderu Bachu (1813. – 1893.), glavnom predstavniku apsolutističke i centralističke politike dvora, nazivalo Bachovim apsolutizmom. Kraj mađarske revolucije (koju Mađ. nazivaju «rat za oslobođenje») Nakon proglašenja oktroiranog ustava Mađari su ponovno počeli okupljati vojsku kojoj je glavni zapovjednik bio Görgey. Na svim su linijama potisnute austrijske čete, Poljak Bem je istisnuo carsku vojsku iz Erdelja, a general Perczel porazio Srbe koji su podigli ustanak u južnoj Ugarskoj. Görgey je uspio na juriš osvojiti Budim, a Kossuth je na oktroirani ustav odgovorio proglašenjem mađarske neovisnosti. Kossuth je za predsjednika Ugarske izabran 19. IV. 1849. Tim korakom nisu bili zadovoljni konzervativni krugovi te je i sam general Görgey u ime čitave vojske priznao Franju Josipa I. legitimnim ugarskim kraljem, a svoje je ratne operacije ograničio samo na očuvanje ugarskih zakona iz 1848. što je poremetilo odnose između njega i predsjednika. Na austrijskoj strani se protiv Mađara borio general Welden, dok je Jelačić poslan u Slavoniju gdje je zauzeo Osijek, a zatim upao u južnu Ugarsku gdje je postigao velik uspjeh. Tek ga je kod Heđeša (Hegyes) zaustavio mađarski general Vetter. Car Franjo Josip I. je u međuvremenu zatražio pomoć od ruskog cara Nikole I. koji mu je poslao vojsku pod vodstvom generala kneza Paskjevića. Nakon toga su ruska i austrijska carska vojska potisnule Mađare, a Kossuth bježi iz Pešte u Segedin te u Arad. Prvog dana kolovoza Kossuth je vrhovnu vojnički i građansku vlast predao Görgeyu, a on se predao carskim vojskama. Nakon predaje, Kossuth je krunu sv. Stjepana dao zakopati u zemlju u blizini Oršave. Posljednji mađarski general koji se predao bio je Klapka (27. IX.) te je time završila mađarska revolucija. Vođe revolucije su kažnjene: u Pešti je pogubljen grof Batthyány, a u Aradu 13 generala (Görgey je bio pomilovan). 1 Kukuljević: «Najveće nezadovoljstvo porodio je način, kojim se nama od vlade novi ustav narinuti želi. Naš narod, koji je od stoljećah i stoljećah naučen bio svaku naredbu, koja u život i budućnost zasjecaše, samo na saboru pretresivati i primati, vidi najedankrat sada da mu se ista starinska sloboda silnom nogom pogaziti hoće…»
- 15. 15 (Bachov) apsolutizam (neoapsolutizam) Poslije skršene mađarske revolucije Bansko vijeće je u Hrvatskoj proglasilo oktroirani ustav temeljnim državnim zakonom. Otada je, sve do 1860., u Hrvatskoj, kao i u cijeloj Monarhiji vladala austrijska vlada (ministarstvo). Potkraj 1849. je uređena Srpska vojvodina s Temišvarom kao glavnim gradom, a s njome je združen i dio srijemske županije (iločki i rumski kotar), ali je zato Hrvatskoj pripojeno Međimurje. Odmah na početku 1850. u cijeloj je Monarhiji uvedeno vojnički organizirano oružništvo (žandarmerija), od kojega je na Hrvatsku otpala čitava regimenta (1000 ljudi). U Hrvatskoj su uvedeni monopol duhana, biljezi, poštanske marke (prvi brzojav), austrijska zemljarina i sudstvo prema austrijskom načelu, po kojemu su se razlikovali kotarski i županijski sudovi te zemaljsko sudište (Banski stol u Zagrebu), dok je najviši prizivni sud bilo vrhovno sudište u Beču. Sa sudstvom su uvedeni i austrijski građanski i kazneni zakonik te postupak koji nisu bili prilagođeni situaciji u Hrvatskoj te je pravosuđe time bilo prilično usporeno. Car je 1850. potvrdio zaključke Hrvatskog sabora iz godine 1848., ali prilagođeno oktroiranom ustavu. Raspušten je Hrvatski sabor, a Banska vlada je podvrgnuta centralnoj bečkoj. Zemlja je razdijeljena na šest županija (riječku, zagrebačku, varaždinsku, križevačku, požešku i osječku) koje su bile razdijeljene u kotareve. Kao jezik uprave ostavljen je hrvatski. Osim što je ukinut Sabor i što su županije prestale biti samoupravne (podređene su Banskoj vladi), gušen je opozicijski tisak, ukinute su čitaonice kao središta kulturno-političkog rada, zabranjena je hrvatska zastava, a njemački se počeo uvoditi u nastavu i upravu. Cilj je bila germanizacija mladih ljudi; državna ideologija išla je za tim da su svi nenjemački narodi, osim talijanskog, nezreli za obrazovanje inteligencije te se novi znanstveni rezultati mogu usvojiti samo posredovanjem «više» njemačke kulture. S jedne strane Beč počinje opsežan program reformi na teritoriju čitavog Carstva s krajnjim ciljem da se ustroji moderno društvo temeljeno na slobodnoj privredi i kapitalističkim odnosima. Radilo se o neoapsolutizmu; ostao je tradicionalni apsolutizam s policijskom prisilom i monarhijom kao jedinim suverenom, a s druge strane, omogućene su reforme za stvaranje građanskog društva. Sam Jelačić 1851. pokušava reformirati obrt i trgovinu prema liberalnim načelima no cehovi nisu odmah ukinuti, ali ubrzo nestaju. Ujedno pokušava, ali samo djelomično uspijeva prevoditi ili objavljivati osnovnoškolske i srednjoškolske udžbenike na hrvatskom jeziku. Razdoblje otvorenog apsolutizma započelo je tzv. Silvestarskim patentom proglašenim 31.XII.1851. Tada je ukinut omraženi oktroirani ustav te u potpunosti nestaje ustavnog uređenja. Stvara se vojno-birokratski centralizam koji podupire gospodarsku modernizaciju, ali sprečava političku djelatnost. Glavni predstavnici trećega austrijskog apsolutizma u proteklih sto godina (Josip II., Franjo I.) bili su ministri Alexander Bach (unutarnji poslovi), Antun Schmerling (pravosuđe) i grof Leo Thun (bogoštovlje i nastava). U Hrvatskoj je ban Jelačić i dalje ostao na vlasti, ali se Banska vlada preoblikovala u Carsko kraljevsko namjesništvo pod koje su potpadale politička i redarstvena uprava, bogoštovlje i nastava, obrt i trgovina. Zemlja je podijeljena na pet okružja (riječko, zagrebačko, varaždinsko, požeško i osječko) s okružnim predstojnicima na čelu. Njemački jezik postaje službeni, a najvažnija činovnička mjesta dobivaju Nijemci te Česi i Slovenci (mora znati njemački i dokazati da nije politički sumnjiv). Škole i društvo se polako germaniziraju. Zbog lošeg vođenja procesa ukidanja feudalnih odnosa mnogi plemići osiromašuju te traže posao kao činovnici. Tendencija da se Hrvatska što više odvoji od Ugarske potvrdila se 1852. kada je papinskom bulom (Pio IX.) zagrebačka biskupija podignuta na rang nadbiskupije. Od LJ. Gaja su otkupljene Narodne novine te postaju službeno glasilo vlade, a Gaj njihov urednik sa stalnom plaćom. Gotovo potpuno zamire stvaralački zanos iz vremena preporoda, a na temelju konkretnih prilika u pedesetima izrastaju dvije nove ideologije: jugoslavizam i hrvatski ekskluzivni nacionalizam.
- 16. 16 Jugoslavizam izrasta na temeljima ilirizma (iako se izričito ograđuje od ilirskog imena), na programu povezivanja Južnih Slavena u Monarhiji u revoluciji 1848/49. U njemu se hrvatstvo, tj. hrvatski nacionalni osjećaj povezuje sa širim osjećajem prije svega kulturne pripadnosti slavenstvu i južnoslavenstvu kao okviru, čak uvjetu opstanka malobrojne i slabe hrvatske nacije. Jugoslavenska ideologija imat će u Hrvatskoj brojne tumače, odnosno više struja koje će na različite načine vidjeti odnos hrvatstva i jugoslavenstva. Njihov stav ovisit će o mnogim faktorima, među ostalim i o događajima u Monarhiji i na Balkanu, te o odnosima sa Srbijom i razvoju srpske nacionalnointegracijske ideologije. Glavni ideolog jugoslavenstva bio je Franjo Rački, ali, uz to, kao historičar i političar, branitelj hrvatskoga državnoga prava. Od pedesetih godina, kada se očituje kao hrvatska ideologija, jugoslavizam počinje mobilizirati obrazovane pojedince za stvaranje moderne građanske kulture. Svojim prepletanjem hrvatstva i jugoslavenstva obilježava književnost, borbu za standardni jezik i historiografiju. Jedan od najznačajnijih vođa tog pokreta, kao i ličnost hrvatske povijesti druge polovice XIX. st. je đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer (1815. – 1905.). Njegovim nastojanjem i novčanom potporom sagrađena je đakovačka katedrala, utemeljena Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te njezina galerija slika. Novčano je potpomagao Zagrebačko sveučilište, izdavačku djelatnost, naobrazbu darovitih pojedinaca i dr. S druge strane, Ante Starčević (1823. – 1896.) i Eugen Kvaternik (1825. – 1871.) već tada osuđuju Austriju kao «zakletog povijesnog neprijatelja» Hrvata: ona je za njih utjelovljenje svega zla koje se Hrvatskoj događalo u posljednjih nekoliko stoljeća. Starčević je smatrao da je politika Habsburške Monarhije ne samo onemogućavala razvoj Hrvatske nego i zatirala hrvatstvo, sustavno kvareći sve slojeve nekad ponosna i velikog hrvatskog naroda. I Starčević i Kvaternik ilirizam drže tragedijom, odbacuju južnoslavenski okvir hrvatstva i nastoje sve Južne Slavene proglasiti Hrvatima, a osnovne postavke Francuske revolucije smatraju temeljem bez kojeg pretpostavljena hrvatska država nebi ni mogla funkcionirati. Starčevićeva osnovna ideja bila je da se treba stvoriti samostalna hrvatska država izvan okvira Habsburške Monarhije. Starčević njeguje iluziju da jedini posjeduje spasonosni nauk, neku vrstu političkog evanđelja za hrvatski narod i njegovu budućnost, i pritom žestoko, ne birajući riječi, osuđuje sve koji misle drugačije. Za njega oni nisu politički protivnici, nego neprijatelji hrvatstva, «pasmina slavosrbska», neka vrsta poluljudi bez prirodne težnje za slobodom. Kao sluge tuđinaca Starčević je isticao i Nikolu Šubića Zrinskog i bana Josipa Jelačića, jer da su Austriji pomagali u zatiranju svijesti hrvatskog naroda o vlastitoj individualnosti, ističući im kao suprotnosti one Zrinske i Frankopane koji su se pobunili: njihov je kult pravaški pokret posebno njegovao. Premda su se javni prihodi u Monarhiji povećavali, ipak su postojali golemi dugovi (samoubojstvo ministra financija). To je financijsko stanje dodatno pogoršao Krimski rat nakon kojeg je Austrija ušla u rat s Francuskom Napoleona III. Nakon bitke kod Solferina (1859.) i gubitka Lombardije car otpušta ministra Bacha te ubrzo dolazi kraj apsolutizmu. U vrijeme rata s Francuskom umro je ban Josip Jelačić (1859.). Odmah nakon poraza kod Solferina i Magente car je, prisiljen na velike ustupke kako bi izbjegao financijski slom, izdao proglas u kojem je obećao suvremeno poboljšanje zakonodavstva i uprave u Monarhiji. U Ožujku 1860. car je sazvao svoj savjetodavni organ - Carevinsko vijeće u Beču (osim stalnih savjetnika pozvano je još 38 odličnika iz svih zemalja Monarhije – Hrvatska: Vranczany, Slavonija: Strossmayer, Dalmacija: Borelli). Vijeće se sastalo pod predsjedanjem nadvojvode Reinera. U raspravi o organizaciji države na površinu su izbile dvije struje: federalistička i centralistička, ali na kraju je prevagnula prva
- 17. 17 te je stvoren zaključak kako podržava određenu vrstu federalizma s centralnim parlamentom. Na sjednici je Strossmayer istaknuo da se hrvatske zemlje trebaju ujediniti, a Carstvo federalizirati te da se u hrvatsku u javnu upotrebu treba vratiti hrvatski jezik što je potvrdio i Vranczany. Predstavnik Dalmacije, conte Borelli se tome usprotivio te proglasio «slavo-dalmatsku» narodnost čime je postavio temelje dalmatinskog autonomaštva. Nakon toga je u hrvatskoj banom imenovan barun Josip Šikčević koji je odmah, nakon instalacije i po carevoj punomoći, u Hrvatskoj i Slavoniji kao službeni jezik vratio hrvatski. Tim je događajem opet oživio politički život u Hrvatskoj. Kad su uklonjeni znakovi njemačkog gospodarstva (čak su iz kazališta protjerani njemački glumci) počelo se razmišljati o stranačkom organiziranju. Budući da su «Narodne novine» već deset godina bile službeno glasilo dvorske politike, osnovane su nove novine: «Pozor». Obnovljeni politički život je posebno dobio zamah nakon što car objavljuje tzv. Listopadsku diplomu (20. X. 1960.). Tim je dokumentom, koji se može smatrati odgovorom na zaključke Carevinskog vijeća, u Ugarskoj i Hrvatskoj uspostavljena kombinacija apsolutizma i ustavnosti, federalističkih i centralističkih elemenata, te liberalnih načela i careva autokratizma. Za cijelu Monarhiju uvedeno je zajedničko zakonodavno tijelo (Reichsrat) i određeni zajednički poslovi: vojska, vanjski poslovi i vanjska trgovina, financije za zajedničke poslove, a ostalo je prepušteno zemaljskim vladama. Uz diplomu je išlo i više carskih reskripata, među kojima i jedan za bana Šokčevića, kojim car nalaže da što prije podastre prijedloge o sastavu hrvatskog sabora i o tome kako da se uredi odnos između Ugarske i Hrvatske. U Ugarskoj je obnovljena Ugarska dvorska kancelarija. Nakon objave Listopadske diplome u Zagrebu je sazvana Banska konferencija (55 političara) koja načelno odbija te dokumente. Predstavnici Hrvatske i Slavonije šalju predstavku caru i u njoj zapravo formuliraju osnovne elemente hrvatske državnopravne ideologije: Trojedna Kraljevina neovisna je o bilo kojoj drugoj. Zahtijeva se ujedinjenje Dalmacije, Kvarnera i dijelova Istre s Hrvatskom i Slavonijom te osnivanje Hrvatske dvorske komore kao tijela izvršne vlasti neovisne o Ugarskoj. Tri dana nakon što je primio predstavku (5. IX. 1860.) car je odgovorio: hrvatski je uveden kao službeni, u Beču je osnovan privremeni Hrvatski dvorski dikasterij, ban treba predložiti uređenje županija i velike župane (zahtijevalo se i imenovanje župana). Osim toga, car je odredio dolazak predstavnika Dalmacije na sljedeću konferenciju. Carev odgovor pročitan je na sjednici 10. rujna te je određeno da će se sljedeća konferencija održati kada dođu predstavnici Dalmacije. U Dalmaciji je talijansko činovništvo na čelu s carskim namjesnikom barunom Mamulom utjecalo na odluku Dalmatinaca te oni nisu stigli na sljedeću sjednicu Banske konferencije. Unatoč tome, ti su politički događaji utjecali na dalmatinske Hrvate koji su pod vodstvom dr. Mihe Klaića i don Mihovila Pavlinovića osnovali «Narodnu stranku». U međuvremenu, car je imenovao Ivana Mažuranića predsjednikom pr. Hrvatskog dvorskog dikasterija te sedam velikih župana (Zagreb – Ivan Kukuljević; Virovitica – J. J. Strossmayer). Mađari su uspjeli u nakani da se ukine Vojvodina Srbija, a Međimurje je vraćeno u zaladsku županiju; ponovno je započelo prepucavanje oko Rijeke. U veljači (26.) 1861. objavljen je tzv. Februarski patent koji je trebao protumačiti i provesti odredbe Listopadske diplome. Patentom je određeno da centralna vlada i centralni parlament u Beču i dalje ostaju vrhovna vlada za čitavu Monarhiju. Velikaši dom sastoji je od nadvojvoda, biskupa i od cara imenovanih članova, a donji određeni broj zastupnika biranih na pojedinim zemaljskim saborima. Car će imenovati predsjednike i potpredsjednike obaju domova od njihovih članova. Samo će ona zakonska odredba koju potvrde oba doma biti prihvaćena.
- 18. 18 Sabori 1861. Ugarski – 6. IV.; Dalmatinski – oko 10. IV.; Hrvatski – 15. IV. Hrvatski sabor započeo je svečanom instalacijom bana (prvi puta nakon 1848.) te izborom protonotara (nadbiskup Haulik) i vrhovnog kapetana. Usprkos nastojanju, u Saboru nisu bile zastupljene sve hrvatske zemlje: Dalmatinski sabor u Zadru, koji je imao autonomašku većinu, odbio je poslati izaslanstvo za pregovore o ujedinjenju, u Vojnoj krajini izbori nisu bili ni raspisani, u Rijeci nitko nije bio izabran, a iz Srijema su poslana samo dva zastupnika umjesto uobičajenih 15. Iako je vladar zahtijevao da Sabor raspravi samo pitanja koja su njemu bila po volji (odnos Hrvatske i Slavonije prema Ugarskoj, biranje poslanika za njegovu krunidbu kao kralja Ugarske i Trojedne Kraljevine za što je naglašeno da se obavlja jednim činom, izbor zastupnika za Reichsrat te način izbora za središnji parlament), zastupnici od njega dopisom zahtijevaju: slanje zastupnika Vojne krajine za Sabor, izdvajanje Senja iz V.K. kao slobodnog kraljevskog grada, ujedinjenje Hrvatske, Dalmacije, Dubrovnika, Boke Kotorske, Kvarnerskih otoka, dijela Istre i nekih pograničnih dijelova Slovenije, a ujedno se ističe da je i «Turska Hrvatska» zapravo dio Hrvatske (najzapadniji dio Bosne pod Osmanskim Carstvom). U dopisu se detaljno razlaže i potkrepljuje hrvatska državnopravna ideologija, kontinuitet hrvatske državnosti i argumentiraju zahtjevi za novim granicama. Car je na dopis odgovorio jedino uredbom da Vojna krajina na Sabor pošalje zastupnike, o ostalom ni riječi. Na prijedlog biskupa Strossmayera je u Saboru već tada sjedilo šest uglednih Dalmatinaca: Medo Pucić i Stjepan Ivičević na počasnim mjestima uz predsjednika te kao gosti Vinko Milić, Mihovil Pavlinović, Vicko Tripković i Miho Klaić. Hrvatski sabor je 1861. stvorio opsežne zaključke o uređenju županija, slobodnih kr. gradova, srednjim i pučkim školama, uvođenju hrvatskog kao službenog u čitavom javnom životu (v. dolje), o Narodnom muzeju, o JAZU i dr. U međuvremenu su završeni izbori u Srijemu i Vojnoj krajini te su po prvi puta u radu hrvatskog Sabora sudjelovali i Srbi. Sabor je, nakon dulje rasprave, zaključio da je, u odnosu prema Ugarskoj, nakon događaja 1848. nestala svaka pravna, administrativna i zakonodavna veza između Hrvatske i Ugarske te ih sada povezuje samo osoba zajedničkog vladara. Unatoč tome, Hrvatska je spremna stupiti u stvarnu vezu s Ugarskom, ali samo ako će biti poštovana samostalnost i nedjeljivost Trojedne Kraljevine (predlaže tzv. Osrednji odbor na čelu s Ivanom Mažuranićem). Protiv toga prijedloga većine iznesena su dva protuprijedloga; jedan su iznijeli unionisti; (djelomično bivši mađaroni, a buduća Unionistička stranka) na čelu s Mirkom Bogovićem. Tu se predlagala stvarna unija s Ugarskom, ali bez ikakvih uvjeta. Drugi prijedlog iznio je Eugen Kvaternik. On je tražio potpunu samostalnost za teritorijalno cjelovitu Hrvatsku, u dogovoru s vladarom, a bez ikakvih pravnih veza s Austrijom i Ugarskom, osim nekih zajedničkih poslova. Jedan od zahtjeva cara bio je izbor poslanika za Državno vijeće (Reichrat) u Beču. Sabor je zaključio kako Hrvatska nema nikakvih zajedničkih poslova s Austrijom te da nema potrebe slati poslanike za vijeće. Nakon toga car je raspustio Sabor (8. XI.), a odobrio je jedino prijedlog većine o odnosu Hrvatske i Ugarske (stupanje u stvarnu vezu uz poštivanje samostalnosti Trojedne Kraljevine). Ta je zakonska odredba (čl. XLII: 1861.) postao temeljem političke djelatnosti Narodne stranke («Pozoraši»): Strossmayer, Rački, Mrazović i dr. Ubrzo nakon raspuštanja Sabora (20. XI.) osnovana je Hrvatska dvorska komora na čelu s Ivanom Mažuranićem. Na Saboru se raspravljalo i o nazivu jezika u Hrvatskoj i Slavoniji: od četiri prijedloga (narodni, hrvatsko-slavonski, hrvatski ili srpski te jugoslavenski jezik) većinom glasova prihvaćen je naziv jugoslavenski. Odluku je sljedeće godine Hrvatska dvorska kancelarija poništila i odredila naziv hrvatski jezik. Sukladno političkim prilikama u kasnijim
- 19. 19 desetljećima XIX. i u XX. st. i službeni se naziv jezika mijenjao (hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski) iako je u svakodnevici korišten isključivo naziv hrvatski. U drugoj polovici XIX. st. završena je njegova standardizacija. Ilirci su obavili velik dio posla i novoštokavština kao osnovica više nije bila sporna. U duhu rješenja koje su ponudili ilirci nastavili su predstavnici Zagrebačke filološke škole, prije svih Adolf Veber Tkalčević i Bogoslav Šulek. Tražili su dosljednu upotrebu starih množinskih nastavaka, sve odlučnije uvodili ijekavski izgovor, u rječniku tražili sintezu sve dijalekatske i književne predaje. Bliska im je bila Riječka škola s Franom Kurelcem na čelu koja je tražila rješenja u slavenskoj starini. Suprotstavljala im se pak Zadarska škola koju je predvodio Ante Kuzmanić. On je odbijao ilirsko ime i prihvaćao samo hrvatsko te težio za standardizacijom orijentiranom strogo prema pučkoj ikavskoj štokavštini u duhu tradicije prosvjetiteljske književnosti. Konačnu standardizaciju provela je hrvatska škola «vukovaca» - prije svega Pero Budmani, Armin Pavić, Tomo Maretić i Ivan Broz. Oni su se ugledali na opus Vuka Stefanovića Karadžića (1787. – 1864.) i bili pod neposrednim utjecajem Đure Daničića, pa su se priklonili rješenjima zasnovanima na pučkoj ijekavskoj novoštokavštini, čime su dijelom prihvatili Kuzmanićeve ideje. Time su se hrvatski i srpski jezični standard značajno približili, no takvo će rješenje u XX. st. izazivati sporove. Sabor je podržao i prijedloge Strossmayera o osnivanju JAZU te o Jugoslavenskom kazalištu u Hrvatskoj. Godine 1861. se i u drugim hrvatskim zemljama unutar Habsburške Monarhije odvijaju važni događaji. U Istri je osnovan Istarski sabor sa sjedištem u Poreču: u njemu je samo jedan izabrani zastupnik bio Hrvat, te tri biskupa kao imenovani članovi (2 Hrvata, 1 Slovenac) – službeni jezik je talijanski. Središnja ličnost narodnog preporoda u Istri bio je Juraj Dobrila. On je 1857. postao pulsko-porečki biskup kao prvi Hrvat na tom položaju. Poslanice piše na hrvatskom jeziku, a u saboru se stalno zauzimao sa upotrebu «slavenskog» jezika. U Dalmaciji je 1861. osnovana Narodna stranka pod vodstvom Mihe Klaića i Mihovila Pavlinovića. Obojica su bili nosioci hrvatskog narodnog preporoda na tom području, a u političkom redu zauzimali su se za sjedinjenje s banskom Hrvatskom. Na prvom zasjedanju, iako su narodnjaci bili u manjini, Pavlinović je govorio hrvatski, što je bio samo uvod u intenzivna previranja. Sljedeće godine počinje izlaziti narodnjački list Il Nazionale, na talijanskom, uglavnom namijenjen inteligenciji i građanstvu uopće, ali s tjednim prilogom na hrvatskom, uglavnom namijenjenim seljaštvu. Tek se u sedamdesetima list u potpunosti tiska na hrvatskom, kao Narodni list. U prvoj godini izlaženja tadašnji glavni urednik, jedan od prvaka narodnog preporoda i povjesničar Natko Nodilo, zagovara sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Njemu se suprotstavljaju autonomaši čiji je najvažniji predstavnik Šibenčanin Nikola Tommaseo. On i njegovi istomišljenici nisu bili talijanski nacionalisti, ali su bili talijanofili, uglavnom obrazovani u Italiji, te su smatrali da Dalmacija treba ostati izvan hrvatskog narodnog preporoda, kao samosvojna, ni talijanska ni hrvatska. Već 1862. osniva se Matica dalmatinska koja pokreće glasilo Narodni kolendar s tekstovima značajnima za buđenje nacionalne svijesti. Te godine osnovane su i prve dvije «slavenske» čitaonice. Austro-ugarska nagodba (1867.) Godine 1861. sastao se i Ugarski sabor sa zadaćom krunidbe kralja, biranja palatina i slanja zastupnika u bečko Državno vijeće. Vođa sabora bio je Ferenz Deák. Sabor je caru poslao adresu u kojoj se tražila uspostava zakona iz 1848. i cjelokupnost sabora, tj. zastupanje Erdelja, Hrvatske i Slavonije, Vojne krajine i Rijeke, a odbijeno je prisustvovanje ugarskih zastupnika na bečkom Državnom vijeću jer je Ugarska vezana s ostalim zemljama Monarhije samo personalnom unijom, a ne stvarnom. Car je adresu odbio (ministar Schmerling).
- 20. 20 Odbijanjem većine zahtjeva Ugarskog i Hrvatskog Sabora 1861. Monarhija je ponovno skrenula na put apsolutizma. Pod teretom tih prilika u Hrvatskoj je osnovana Samostalna stranka pod vodstvom Mažuranića, Haulika, Kukuljevića i Maksa Price. Osnovni program stranke bio je ulazak Hrvatske u stvarnu uniju s Austrijom, tj. nagodba s njom prije nego što to učini Ugarska. Nasuprot tome, članovi Narodne stranke ostali su vjerni programu unije s Ugarskom na osnovi čl. LXII. Kad je ministar Schmerling vidio da u Hrvatskoj ima svoju stranku (SS), pokušao joj je osigurati pobjedu na izborima za sljedeći saziv Sabora. Ban Šokčević je promijenio izborni red smanjujući broj zastupnika iz Hrvatske i Slavonije. Na izborima u Vojnoj krajini izabrani su gotovo samo časnici privrženi bečkoj vladi, međutim u Hrvatskoj i Slavoniji su unionisti i narodnjaci su potpuno pobijedili Samostalnu stranku dok su pravaši osvojili pet mandata. Rijeka! je na Sabor poslala 4 zastupnika. Rezultat izbora bio je težak udarac za Schmerlingovu vladu, ali veće je probleme izazvala vanjska politika te financijski problemi zbog čega je ministar dao ostavku. Car Franjo Josip I. je 20. X. 1865. povukao Februarski patent i obustavio djelovanje Državnoga vijeća «budući da velik dio Carevine usteže od zajedničkoga zakonodavnog rada…». Hrvatski je Sabor počeo zasjedati 12. XI., a glavna rasprava vodila se oko uređenja odnosa Hrvatske prema Ugarskoj. Izabran je odbor od dvanaest poslanika koji su pošli u Peštu na čelu s biskupom Strossmayerom. Tamo su se sastali s predstavnicima ugarskog sabora. Mađari su ponudili uvjete unije: Ugarska priznaje Hrvatskoj potpunu autonomiju jedino u pitanjima uprave, pravosuđa te bogoštovlja i nastave, a teritorij bez Rijeke i Međimurja. Hrvati te uvjete nisu prihvatili te su napustili Peštu bez dogovora. Strossmayer: «Ne žele nas imati uza sebe kao ravnopravan narod, već pod sobom, kao podložan.» Do godine 1865/6. zbog neuspjelih ratova Monarhije protiv Pruske i Italije, slomila se politika pritiska Beča u Hrvatskoj, Ugarskoj i Češkoj. Da bi spasio državu, Dvor mora pregovarati sa svojim najjačim protivnikom – Ugarskom. Car je osobno pozvao tadašnjeg najutjecajnijeg Ugarskog političara Deáka u Beč. Tamo je Deák caru rekao kako je mađarski narod već naznačio uvjete nagodbe (na saboru 1866.) te da od toga ne odustaje. Na carevo pitanje bi li on bio voljan sastaviti vladu, Deák je odbio i preporučio grofa Julija Andrássyja te je car i njega pozvao k sebi. Određeni konzervativni i bečki krugovi su započeli raditi na tome da zaustave provođenje nagodbe, međutim, novi ministar vanjskih poslova Fridrich Beust je bio sklon uređivanju odnosa. On je stupio u kontakt s Deákom i Andrássyjem te je sazvan ugarski sabor. Deák je predložio da se o carevu dopisu raspravlja čim Ugarska dobije natrag svoj stari ustav, a taj je prijedlog prihvaćen većinom glasova. Koloman Tisza je predložio da car prije svega potvrdi zakone iz 1848., međutim, njegov je prijedlog propao. Poslije toga, dvor je bio pred dilemom da li prihvatiti dualizam s Mađarima ili federalistički centralizam; car se odlučio za dualizam, a ministar predsjednik Belcredi koji je zagovarao drugu opciju, podnese ostavku. Car je ujedno prihvatio sve uvjete nagodbe kako ju je izradio odbor šezdesetsedmorice na ugarskom saboru 1866. te grofu Andrássyju povjeri sastavljanje vlade. Austro-ugarska nagodba (zak. čl. XII: 1867.) razlikuje zemlje krune sv. Stjepana i austrijske zemlje od kojih svaka čini samostalnu državu sa zasebnim parlamentom, ministarstvom i zakonodavstvom i upravom. Država je preimenovana u Austro-Ugarsku Monarhiju, a zajednički poslovi su vanjska politika, vojska i financije za zajedničke poslove. Hrvatska i Slavonija pripale su Ugarskoj, a Dalmacija i Istra Austrijskoj polovici države. Za austrijski dio Monarhije, zajedno s Nagodbom, počeli su vrijediti Temeljni zakoni koji sadržavaju liberalne elemente – opća građanska prava, jednako pravo naroda na vlastitu narodnost i jezik te ravnopravnost jezika u sredinama s nacionalno miješanim stanovništvom. U vrijeme donošenja nagodbe zasjedao je i Hrvatski sabor koji je caru trebao odgovoriti kako i dalje svoj odnos prema Ugarskoj temelji na čl. XLII: 1861. Sabor je zaključio kako treba
- 21. 21 napustiti ideju unije s Ugarskom te se dogovoriti direktno s Austrijom, međutim donesena je Austro-ugarska nagodba te ta ideja više nije imala smisla. Car je tada pozvao Sabor neka bude prisutan na ugarskom saboru te na krunidbi cara Franje Josipa za ugarsko-hrvatskog kralja što su Hrvati odbili. Zbog takvog razvoja događaja zatražio je ban Šokčević otpust te je na njegovo mjesto imenovan Levin Rauch (1819. – 1890.). On je s punom podrškom mađarske vlade nasilno proveo izbore promijenivši izborni red. Pobijedili su unionisti. Oni su prihvatili dualističko uređenje Monarhije te proglasili «narodno jedinstvo» s Mađarima. Narodnjaci su se povukli iz Sabora, a unionisti (poslanstvo od 12 članova pregovaralo s poslanicima ugarskog sabora) su 1868. proglasili Hrvatsko-ugarsku nagodbu koja je odredila državnopravni status Hrvatske i Slavonije za sljedećih pedeset godina. Nagodba polazi sa stajališta nedjeljivosti zemalja krune sv. Stjepana. U smislu nagodbe, kraljevina Ugarska i kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija sačinjavaju jednu te istu državnu zajednicu, kako naspram ostalih pod vlašću cara, tako i prema drugim državama što znači da prema vani Ugarska i Trojedna Kraljevina nastupaju kao jedna država. Hrvatskoj je priznata autonomnost u unutrašnjim poslovima zakonodavstva i uprave te u pravosuđu, bogoštovlju i nastavi. Hrvatima je priznat status političkog naroda koji s Ugarskom čini jednu državnu zajednicu. Ugarska je strana obećala da će poraditi na ujedinjenju Vojne krajine i Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom te je priznata cjelovitost hrvatskih zemalja, međutim, to nije moglo imati nikakvog efekta jer je Dalmacija ionako bila pod Austrijom. Po pitanju Rijeke određeno je kako Rijeka ne pripada teritoriju Kraljevine Hrvatske te je pitanje Rijeke ostalo neriješeno. Rijeka je u naknadnim pregovorima de facto pripala Ugarskoj na temelju odluke Ugarskoga sabora koju Hrvatski sabor nije izglasao nego je tekst te odluke naknadno prilijepljen na paragraf teksta Nagodbe koji je Hrvatski sabor već izglasao, a kralj potvrdio – Riječka krpica. O zajedničkim poslovima (svi ekonomski i financijski poslovi te vanjska politika) raspravlja zajednički Ugarsko-hrvatski sabor za koji poslanike bira, tj. šalje Hrvatski Sabor. Hrvatskog bana bira imenuje vladar na prijedlog i s odobrenjem ugarskog ministra predsjednika. U središnjoj vladi u Beču postoji hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar odgovoran Ugarskom, a ne Hrvatskom saboru. Hrvatska ima pravo na pet predstavnika u ugarskom izaslanstvu za rješavanje problema oko zajedničkih poslova s Austrijom, ali je i njih birao Ugarski sabor. Nagodba je hrvatskoj donijela i posvemašnju financijsku ovisnost o Ugarskoj. Iako je izgledalo da Hrvatska daje financijski paušal za zajedničke troškove zajedničke države i tzv. kvotu za zajedničke troškove cijele Austro-Ugarske, bilo je zapravo obratno – paušal je davala Ugarska. Hrvatski su prihodi bili podijeljeni na 55% za zajedničke poslove i 45% za hrvatsku autonomiju, ali Ugarska koja je upravljala porezima, nije davala Hrvatskoj njenih 45% nego samo paušal.
- 22. 22 Nezadovoljstvo je u Hrvatskoj bilo opće. Da bi nekako smirio situaciju, u Zagreb je početkom 1869. stigao car Franjo Josip i odobrio osnutak modernog sveučilišta te najavio ukidanje vojne krajine. Narodna je stranka, uz pomoć austrijskih vojničkih krugova u Vojnoj krajini vodila odlučnu opozicijsku politiku i snažno kritizirala vlast zbog odredaba Nagodbe. Pošto je 1871. premoćno pobijedila unioniste na izborima, proglasila je Nagodbu protuzakonitim. Dvadesetak dana kasnije u selu Rakovici, dvadesetak kilometara južno od Slunja, na području Vojne krajine, jedan od prvaka Stranke prava Eugen Kvaternik digao je ustanak te proglasio Privremenu narodnu vladu s ministrom unutarnjih poslova, obrane i financija. Uz hrvatske, njegovoj su se buni pridružili i srpski seljaci. U proglasu se obrazlažu ciljevi ustanaka: «oslobođenje naroda ispod švapsko-mađarskoga gospodarstva» i potpuna integracija Vojne krajine u civilnu Hrvatsku. Austro-ugarske vlasti proglasile su prijeki sud, a vojska je nakon samo tri dana opkolila ustanike i slomila bunu. Dio pobunjenika ubijen je u borbi, uključivši i Kvaternika, drugi su osuđeni na smrt i pogubljeni. I Stranka prava je stradala: Ante Starčević, iako nije imao nikakve veze s bunom, i drugi članovi, bili su zatvoreni, a stranačko glasilo Hrvatska prestalo je izlaziti. Ni nakon izborne pobjede Narodne stranke nije sve išlo u željenom smjeru: pritisci se povećavaju, jer je početkom 1872. za banskog namjesnika imenovan Antun Vukanović. Njegova vlada je tražila od činovnika pismenu obvezu kako će glasati za unioniste, a krivotvorenim dokumentima optuživala Narodnu stranku za veleizdajničku suradnju s Česima, Rusima i Srbima te čak mađarskim imigrantima oko Lajosa Kossutha. Unatoč pritiscima, na izborima je Narodna stranka dobila većinu, ali unionisti zajedno s virilnim članovima Sabora imaju većinu mandata. Narodnjaci pristaju ovjeriti mandate svim zastupnicima te prihvaćaju Nagodbu uz uvjet njene revizije. Potom su počeli pregovori o reviziji Nagodbe: hrvatska strana nije imala nikakvih instrumenata kojima bi mađarsku stranu prisilila na novi sporazum pa su Mađari otezali s pregovorima. Zato je Nagodba revidirana tek u jesen 1873. Hrvatska je ishodila ukidanje financijske odredbe po kojoj mađarska strana hrvatskoj vraća samo paušalnu svotu, umjesto 45% od svih prihoda Hrvatske Slavonije. Sada je tih 45% vraćano Hrvatskoj i Slavoniji, ali je li to uistinu bio taj iznos ili manje, hrvatska strana nije mogla kontrolirati. Ustupci koje je Hrvatska dobila bili su za mnoge nedovoljni pa se tako iz političkog života povukao i biskup Strossmayer, ali je nastavio djelovati kao mecena. Preporodna gibanja u Dalmaciji tekla su sporije nego u Hrvatskoj i Slavoniji, ali u sedamdesetima i ona dobivaju osjetniji zamah. Ključna je bila 1870. kada Narodna stranka pobjeđuje autonomaše na izborima za Dalmatinski sabor. Godine 1872. hrvatski jezik izjednačen je s talijanskim u vanjskoj službi ureda i sudova, ukinuta je dvojezična nastava te opčine odlučuju na kojem će se jeziku učiti. Tek je 1876. Narodni list, glasilo narodne stranke, počeo izlaziti isključivo na hrvatskom jeziku. Pobjeda Narodne stranke nad autonomašima na općinskim izborima u Splitu 1882. označila je i konačnu pobjedu hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji. Sljedeće je godine u Dalmatinskom saboru umjesto talijanskoga uveden «narodni jezik hrvatski ili srpski», ali je zastupnicima ostavljeno izabrati hoće li koristiti hrvatski ili talijanski. Međutim, Narodna stranka gotovo ništa nije govorila o sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom, te je to potaknulo širenje utjecaja Stranke prava. Gotovo istodobno narodni preporod dobiva snažniji zamah i u Istri: glasilo Naša sloga počinje izlaziti 1870. u Trstu. Iako je izglasan zakon o ravnopravnosti jezika na sudovima, u saboru je službeni i dalje bio talijanski. Prvi govor na hrvatskom pokušao je 1883. održati Matko Laginja, ali su ga spriječili talijanski zastupnici. Tek na izborima 1886/87. i kasnije, Narodna stranka postupno preuzima vlast u općinama. U sedamdesetima započinje preporod i među Bunjevcima i Šokcima u sjevernoj Bačkoj te južnim dijelovima Ugarske, sa Suboticom kao centrom.
- 23. 23 Jedna od posljedica revizije Nagodbe 1873. jest dolazak na bansku čast Ivana Mažuranića (do 1880.) – «prvi ban pučanin». Sedam godina njegova banovanja obilježeno je liberalnim reformama te gospodarskim i kulturnim naporima prema stvaranju građanskog društva, odnosno sve su se promjene događale u interesu hrvatskoga građanstva. Bio je to nastavak neoapsolutističkih reformi pedesetih, sada pod mađarskom kontrolom. Uprava se na svim razinama dijeli od sudstva. Izglasan je relativno liberalan zakon o tisku, te zakon o pravu na okupljanje. Zakonom je regulirano nestajanje posljednjih ostataka feudalnih odnosa. Stvaraju se uvjeti za modernu zdravstvenu u veterinarsku službu. Zakonski se olakšava i neobvezatno ukidanje obiteljskih seljačkih zadruga, odnosno njihovo postupno prilagođavanje građanskom pravu. Uvedena je i opća obveza pohađanja osnovnih četverogodišnjih škola, a Crkvi je oduzeto pravo uprave nad školama; uveden je decimalni sustav mjera za težinu i površinu. JAZU – osnovana 1867. – prvi predsjednik Franjo Rački – uvijek bila hrvatska akademija – pridjev jugoslavenska zbog želje prosvjetiteljskog rada na čitavom južnoslavenskom teritoriju. Romatizam: 1871. - 200. obljetnica žrtve Zrinskoga i Frankopana; 1874. – 800. obljetnica krunidbe kralja Dmitra Zvonimira i dr. --- August Šenoa, Oton Iveković, Ivan pl. Zajc Golema kočnica privrednom i društvenom razvoju hrvatskih zemalja bila je nemogućnost njihova političkog sjedinjenja. Dalmacija i Istra pripadale su austrijskom dijelu Monarhije, a ostatak Ugarskom. Velike štete nanijelo je i otezanje s priključenjem razvojačene Vojne krajine provincijalnoj Hrvatskoj. Velik problem bilo je stalno ugarsko kršenje Nagodbe, zbog čega je 1880. Ivan Mažuranić podnio ostavku. Potom je započeo novi krug teških i često prekidanih ugarsko-hrvatskih pregovora nakon kojih je sklopljena nova financijska nagodba. No, hrvatska je autonomija i dalje kočena, jer ju je mađarska vlada striktno nadzirala. Iz Zagreba su pred mađarsku vladu morale doći sve zakonske osnove odnosno izglasani zakoni na odobrenje, a vladar je potvrđivao ili odbijao potvrditi hrvatske zakone isključivo na prijedlog mađarske vlade. Zemlja je i u mnogim drugim stvarima ostala ovisna o mađarskoj vladi. Pešta je pristanak na sjedinjenje Vojne krajine s Hrvatskom uvjetovala smanjenjem broja hrvatskih zastupnika na zajedničkom saboru sa 55 na 40. kada je Hrvatski kraljevinski odbor na to pristao, konačno je u ljeto 1881. manifestom Franje Josipa I. Vojna krajina pripojena civilnoj Hrvatskoj. Takvo je stanje omogućavalo da mađarska strana protivno slovu Nagodbe uvodi mađarski jezik na željeznice u Hrvatskoj i otvara mađarske škole za financijske činovnike. Kada je u ljeto 1883. ravnatelj financija u Hrvatskoj Antal Dávid naredio da se na zgradu Financijske uprave u Zagrebu stave grbovi s dvojezičnim natpisom, iako su po Nagodbi mogli stajati samo hrvatski, izbile su velike demonstracije koje su se spontano proširile i na druge gradove, ali i na ruralna područja (nacionalna svijest prodire u seljaštvo). Franjo Josip je prihvatio prijedlog mađarskog ministra-predsjednika da se ukine ustav i postavi komesar – general Herman Ramberg koji je rukovodio upravom i zemaljskom vladom do izbora novog bana. (Grbove s natpisima zamjenjuju «nijemi grbovi».) Sa stajališta mađarske vlade sazreo je trenutak da se za bana nametne Mađar, koji je trebao smiriti stanje. Izbor je pao na veleposjednika iz Nuštra kod Vinkovaca – grof Károly Khuen- Héderváry (1849. – 1918.) je Hrvatskom banovao do 1903. Za razliku od Mažuranića i Pejačevića, koji su nastojali braniti hrvatsku autonomiju, Khuen je smatrao da mu je zadatak da se kao predstavnik mađarskoga ministra-predsjednika brine za provođenje Nagodbe isključivo u mađarskom interesu – postupci u skladu s mađarskom koncepcijom jedinstvene
- 24. 24 mađarske države koja hrvatsku autonomiju tumači kao nepotrebnu koncesiju štetnu a mađarske interese. Franjo Josip je podupirao takav stav jer je stabilnost Monarhije ovisila o mađarsko-austrijskom dualizmu i nije mogao riskirati da se zbog male Hrvatske zamjeri moćnim Mađarima. Dvadeset godina banovanja Khuen-Héderváryja obilježile su stalna politička napetost i nemogućnost opozicije da ugrozi vlast. Dan je kontrolirao Sabor: novi izborni zakon 1887. dopustio je samo vrlo skučeno pravo glasa i velik bio birača čine činovnici ustanova mađarske i autonomne hrvatske vlade. Izborna geometrija bila je koncipirana na štetu onih izbornih jedinica u kojima je bio moguć uspjeh oporbe. Prve godine Khuenove vladavine obilježili su skandali: tajno prenošenje komorskih spisa iz zagrebačkih arhiva u Budimpeštu. Kako je režim blokirao političke inicijative, tako se i velika gospodarska izložba 1891. u Zagrebu pretvorila u političku demonstraciju: tada je Lijepa naša domovino proglašena hrvatskom narodnom himnom. Potkraj osamdesetih godina, držeći da su radikalne promjene nemoguće, jačaju u Stranci prava elementi (Fran Folnegović i Josip Frank) koji napuštaju starčevićanski zahtjev za samostalnom hrvatskom državom izvan Monarhije i taktiku nesudjelovanja u politici dok traje dualizam. Stoga je u osamdesetima Stranka prava polako počela mijenjati političke ciljeve, te se zauzimati za maksimalnu hrvatsku državnost unutar Monarhije i za sjedinjenje s BiH. Realizam i moderna: Ante Kovačić, Eugen Kumičić, Silvije S. Kranjčević Politička apatija s kraja osamdesetih i iz devedesetih godina naglo je prekinuta 1895. godine kada je na svečano otvorenje nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta stigao i car i kralj Franjo Josip I. Politički krugovi u Zagrebu to tumače kao njegovo odobravanje promađarske politike bana Khuena, pa studenti spaljuju mađarsku zastavu na Jelačićevu trgu. Taj je simbolični čin obilježio značajnu prekretnicu u političkom i duhovnom životu Hrvatske. Mladi ljudi koji su tada izbili u prvi plan bili su izraziti antitradicionalisti i kritički su se odnosili prema dotadašnjim uzorima. Jedan od organizatora paljenja mađarske zastave, Stjepan Radić, pošto je odslužio šestomjesečnu zatvorsku kaznu, nastavio je intenzivan politički rad, studirao u inozemstvu, a potom s bratom Antunom osnovao 1904. Hrvatsku pučku seljačku stranku. Događaji 1895. pridonijeli su da se u hrvatskoj politici profiliraju nove ideološke opcije. Prva od njih je Socijaldemokratska stranka (os. 1894.) osnovana kao odgovor na postupno stvaranje svjesne radničke klase, prije svega iz sloja gradskih obrtničkih radnika. Godine 1911. ujedinile su se sve pravaške struje u banskoj Hrvatskoj, Dalmaciji, Istri i BiH te održale Prvu svepravašku konferenciju. Opozicija protiv Khuenova režima u Hrvatskoj je rasla, posebno u vezi s borbom za financijsku samostalnost Hrvatske od Ugarske. Kada je Ugarski kraljevinski odbor u ožujku 1903. odbio zahtjev da se ti financijski uvjeti poprave u korist Hrvatske, u Zagrebu se organizira javna skupština na kojoj se zahtijeva financijska samostalnost Hrvatske i političke slobode. Potom je zakazano pedesetak takvih skupština u drugim hrvatskim gradovima, ali ih je Khuen zabranio pa izbijaju demonstracije. U Zaprešiću je vojska pucala na seljake koji su na kolodvoru skinuli mađarsku zastavu, što je dodatno potaklo nemire. Neki od sudionika događaja bježe iz Hrvatske i alarmiraju inozemni tisak. Čitava Dalmacija pruža Hrvatskoj potporu, a slično se događa i u Istri. Potpora dolazi i iz Slovenije te od mladih srpskih političara. Nakon tri mjeseca previranja Khuen-Héderváry je napustio Hrvatsku (postaje ugarski ministar-predsjednik).
- 25. 25 S vremenom se oko dalmatinskih političara Frana Supila i Ante Supila okupljaju mnoge političke stranke i snage. Na sastanku 1905. u Rijeci većina hrvatskih opozicijskih stranaka i političara iz banske Hrvatske i Dalmacije prihvatila je tzv. Riječku rezoluciju. Koristeći se sukobom mađarske opozicije s bečkim dvorom, odlučili su se za pomoć Mađarima pod uvjetom da oni, kad dođu na vlast, omoguće ukidanje represivnog sustava i mađarske hegemonije u Hrvatskoj te pomognu pri ujedinjenju hrvatskih zemalja. Bio je to početak tzv. politike novog kursa. Dva tjedna kasnije srpski političari iz banske Hrvatske i Dalmacije na sastanku u Zadru prihvaćaju tzv. Zadarsku rezoluciju u kojoj prihvaćaju Riječku rezoluciju pod uvjetom da se prizna ravnopravnost Srba s Hrvatima u Hrvatskoj. Tako je nastala Hrvatsko-srpska koalicija koja je pobijedila na izborima za Sabor 1906. Koalicija je na vlasti, s banom Teodorom Pejačevićem, ostala na vlasti jedva nešto više od godinu dana: srušila ju je politika Beča koji je obećavao povlastice Dalmaciji ako odustane od «novog kursa» te bojkot Sabora od strane nekih pravaških zastupnika koji su se protivili upotrebi srpskog imena nazivu vladajuće koalicije. 1809. – aneksija BiH: za bana je u Hrvatskoj postavljen (1807.) režimski čovjek, Pavao Rauch, a Sabor nije ni sazivan. Godine 1809., mađarski ministar-predsjednik postaje Khuen-Héderváry, a banom je imenovan Nikola Tomašić, nekoć glavna ličnost Khuenove Narodne stranke. Tomaševićev je zadatak bio sporazumjeti se s Hrvatsko-srpskom koalicijom, ali u tome nije uspio pa je raspušten Sabor u kojem je Koalicija imala većinu. Neuspješni pregovori s Tomašićem bili su kap koja je Supilu prelila čašu te se on povlači iz politike, a ključna osoba postaje Svetozar Pribićević koji je njegovao bliske odnose sa Srbijom. Kada na saborskim izborima 1911. Tomašićeva režimska struja nije dobila većinu, ban je dao ostavku. Ubrzo je za bana imenova Slavko Cuvaj koji se sve probleme želio riješiti prijekim putem: počeo je plijeniti novine i objavio raspuštanje Sabora. Odmah su izbile demonstracije studenata i srednjoškolaca, a potom i generalni srednjoškolski štrajk. Kralj je ukinuo ustav i uveo komesarijat; Cuvaj je imenovan komesarom: guši tisak, ukida zakon o pravu okupljanja i postavlja policijske povjerenike u gradove. Dalmatinski i slovenski predstavnici u Reichsratu prosvjeduju te austrijski ministar-predsjednik osuđuje komesarijat što izaziva burnu reakciju mađarske vlade zbog upletanja austrijske vlade u poslove ugarskog dijela Monarhije. Cuvaja je pokušao ubiti bosanski Hrvat Luka Jukić, a mjesec dana nakon toga i Ivan Planinšak. Atentati su bili neuspješni, a Cuvaj je povučen na «dopust». U takvoj atmosferi izbijaju Balkanski ratovi, a 28. VI. 1914. u Sarajevu je izveden atentat na austrijskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu što je označilo početak Prvog svjetskog rata.