Стрес, наставна јединица за други разред гимназије али корисна и практична па се може користити и за друге смерове код којих је обрађена по плану у мањем обиму.
Литература:
Психологија, 2012, Уџбеник за други разред гимнaзије, Биљана Милојевић Апостоловић, Логос, Београд
Психологија, 2011, Уџбеник за други разред гимнaзије, Жарко Требјешанин, Завод за уџбенике и наставна средства, Београд
Стрес, наставна јединица за други разред гимназије али корисна и практична па се може користити и за друге смерове код којих је обрађена по плану у мањем обиму.
Литература:
Психологија, 2012, Уџбеник за други разред гимнaзије, Биљана Милојевић Апостоловић, Логос, Београд
Психологија, 2011, Уџбеник за други разред гимнaзије, Жарко Требјешанин, Завод за уџбенике и наставна средства, Београд
Source: Sulejmanović, D. (2012). Kognitivno- bihejvioralna terapija u radu sa prasuicidantima. U: Kolenović- Đapo, J. et al. (Ur.) Zbornik radova Drugog kongresa psihologa Bosne i Hercegovine sa međunarodnim učešćem, Banja Luka: Društvo psihologa RS, 125-133.
This document provides information about diabetic retinopathy, including what it is, its stages and symptoms, risk factors, how it causes vision loss, detection and treatment methods. Diabetic retinopathy is a complication of diabetes that damages the retina's blood vessels and can cause vision impairment or blindness if left untreated. It discusses the four stages from mild nonproliferative to proliferative retinopathy. Detection is through annual dilated eye exams, and treatment options depend on the stage, including laser surgery and vitrectomy. Controlling blood sugar, blood pressure and cholesterol through lifestyle changes and medication can help prevent or slow progression of the disease.
This document summarizes the causes and types of amblyopia, or lazy eye. It discusses two main types of amblyopia that develop from issues with either motor or sensory components in the eye. Functional amblyopia occurs when suppression or inhibition of the amblyopic eye develops as a result of abnormal visual input during critical periods of visual system development.
1. 1
SOCIJALNI PRISTUP U PSIHIJATRIJI
Prof dr Marko Munjiza,
e-mail: marko. munj@sbb.rs
munjizamarko011@gmail.com
Web stranica na Internetu: www.munjiza.com
2. 2
SADRŽAJ
I Istorijski osvrt
II Sociodinamski aspekti socijalnog pristupa
III Važniji izvori socijalnog pristupa
1.Uži psihijatrijski izvori
2. Nepsihijatrijski izvori
IV Preventivno orijentisana psihijatrija kao izvor
socijalnog pristupa
V Socijalni pristup u preventivnim aktivnostima
1. Pojedini oblici prevencije (primarna,
sekundarna i tercijarna)
3. 3
SADRŽAJ
VI Sociodinamski koncept organizacije psih.službe
1. Terapijski značaj organizacije službe
1.1. Socioterapijski klubovi
VII Sociokulturni činioci u socijalnom pristupu
VIII Druga područja psihijatrije značajni za
sociodinamski pristup
IX Zaključak
X Literatura
4. 4
U V O D
Socijalni pristup u psihijatriji nije ni
izdaleka jasno određen kao što je to slučaj
sa biomedicinskim i/ili psihodinamskim
modelima koji inače, imaju i znatno dužu
istoriju.
5. 5
U V O D-nastavak
• Ta neodređenost predmeta i
ciljeva uslovljena je nedovoljnom
jasnoćom položaja u odnosu na
veći broj društvenih disciplina i
naučnih oblasti koje savremena
psihijatrija koristi
6. 6
U V O D-nastavak
• Danas se koristi više termina
vezanih za ovu oblast;
sociodinamski, socijalni i
preventivni pristup, psihijatrija u
zajednici, sociologija mentalnih
poremećaja i slično.
7. 7
Istorijski osvrt
• Socijalni pristup u psihijatriji svoj početak duguje
bar dvema veoma važnim fazama razvoja
psihijatrije u celini i to pre svega moralnom
tretmanu krajem 18. i tokom 19. veka.
• Kasnije se nadovezuje tzv. kulturna i socijalna
faza, posebno tokom proteklog 20. veka sa
radikalnom reorganizacijom i većom
humanizacijom u psihijatrijskim bolnicama širom
sveta.
8. 8
Istorijski osvrt/nastavak
• Poslednjih pola veka idu i nastojanja za što
celovitiju integraciju psihijatrijskih pacijenata u
socijalni sistem i društvenu zajednicu u celini.
Socijalni pristup obogatio je psihijatriju u celini.
Njemu dugujemo fleksibilnu i solidnu
organizovanu službe, organizaciju
epidemioloških istraživanja, uvođenje grupne
terapije, razvoj više savremenih modela
prevencije, manju stigmatizaciju i etiketiranje
obolelih i njihovih porodica, bolju pravnu zaštitu
pacijenata i drugo.
9. 9
Istorijski osvrt/nastavak
• Institucionalna faza ovog pristupa u
psihijatriji pojavljuje se od 50-tih godina
prošlog veka.
• To dovodi do boljeg definisanja sadržaja
aktivnosti u okviru socijalnog pristupa u
psihijatriji.
• Sve više se uvažava sociokulturna
implikacija dijagnostičkih pristupa, tretman
i prevencija psihijatrijskih poremećaja
10. 10
Istorijski osvrt/nastavak
• Sve ove faze mogu da se sažmu u četiri grupe
aktivnosti:
1) sociološke i antropološke;
2) epidemiološke i antropološke;
3) preventivnu i
4) terapijsku aktivnost.
• Sadržajno određenje pomenutih tematskih
okvira pojma socijalnog pristupa u psihijatriji
može se iskazati i u dve glavne hipoteze i to: a)
sociodinamski orijentisanu aktivnost i b)
preventivne aktivnosti.
11. 11
SOCIODINAMSKI ASPEKT SOCIJALNOG PRISTUPA
• Sociodinamska dimenzija socijalnog
pristupa u psihijatriji prvenstveno se
ogleda se u različitim socioterapijskim
postupcima, rehabilitaciji i poboljšanju
kvaliteta života psihijatrijskih bolesnika.
12. 12
SOCIODINAMSKI ASPEKT SOCIJALNOG PRISTUPA/nastavak
• U ovaj oblik aktivnosti uvode još:
• grupno vođenje, savetovanje, neki oblici
organizacije psihijatrijske službe kao na primer
ustanove za parcijalnu hospitalizaciju, tretman u
porodičnoj sredini, zaštitne radionice,
socioterapijske klubove.
• Ovde je karakteristična vremenska, prostorna i
funkcionalna povezanost, međuzavisnost i
važan dinamični odnos.
13. 13
SOCIODINAMSKI ASPEKT SOCIJALNOG PRISTUPA/nasavak
• Za razliku od drugih pristupa u psihijatriji kao
npr. biološki, psihodinamski, gde su jedini
nosioci aktivnosti lekari, u socijalnom pristupu
kao nosioci aktivnosti pored lekara značajnu
ulogu igraju brojni profili koji čine multidisci-
plinarni tim stručnjaka.
• Tu mogu da spadaju i članovi bolesnikove
porodice, njegove radne i socijalne sredine i
značajne osobe iz pacijentovog okruženja
SOCIODINAMSKI ASPEKT SOCIJALNOG PRISTUPA/nastavakSOCIODINAMSKI ASPEKT SOCIJALNOG PRISTUPA/nastavak
14. 14
VAŽNIJI IZVORI SOCIJALNOG PRISTUPA
Uži psihijatrijski izvori
Uži psihijatrijski izvori za ovaj koncept
psihijatrije su veoma brojni. Kao najvažniji
mogu se navesti sledeći činioci i postupci:
15. 15
VAŽNIJI IZVORI SOCIJALNOG PRISTUPA
Uži psihijatrijski izvori
• psihijatrijska praksa u celini i
• posebno psihijatrijske bolnice,
• psihodinamski pokret koji je začetnik
principa psihodinamike psihijatrije,
• uvodjenje pojedinačnih i grupnih postupka
u tretman sve većeg broja psihijatrijskih
pacijenata
16. 16
VAŽNIJI IZVORI SOCIJALNOG PRISTUPA-nastavak
• Oni pružaju bolji uvid u različite socijalne
uloge koje se događaju.
• Za bolje određenje socijalnog modela u
psihijatriji veoma je važna teorija
psihologije malih grupa i to naročito
kohezija grupe, uticaji i aktivnosti unutar
grupa, njena struktura i podela vlasti u
grupi.
17. 17
VAŽNIJI IZVORI SOCIJALNOG PRISTUPA-nastavak
Nepsihijatrijski izvori
• Takozvani nepsihijatrijski izvori socijalne
dimenzije u psihijatriji, takođe su veoma
brojni.
• Tu su pre svega institucionalni vidovi
međuljudskih odnosa, teorije socijalne
komunikacije i polja, psihologija malih
grupa.
• Ovi stavovi proističu iz brojnih socioloških i
socijalnopsiholoških studija i istraživanja.
18. 18
VAŽNIJI IZVORI SOCIJALNOG PRISTUPA-nastavak
• Njihova osnovna koncepcija svodi se na stav o
važnosti interpersonalnih odnosa i socijalnih
interakcija i relacija u kojima se rađa i formira
ličnost.
• Tako objekti psihijatrijskog interesovanja postaju
interpersonalni, međuljudski odnosi u svim
oblicima i okolnostima u kojima postoje.
• Sve to dovodi do razvoja grupne terapije, koja je
i bogat izvor za socijalni koncept u psihijatriji
19. 19
VAŽNIJI IZVORI SOCIJALNOG PRISTUPA-nastavak
• Psihofarmakoterapija je veoma važan
faktor za unapređenje socijalnog pristupa
u psihijatriji.
• Primenom savremenih psihofarmaka
značajno je omogućen vanbolnički
tretman velikom broju psihijatrijskih
bolesnika
20. 20
VAŽNIJI IZVORI SOCIJALNOG PRISTUPA-nastavak
• Pojam i razvoj grupne terapije kao načina
lečenja izraz je sve veće afirmacije u
psihijatriji da je pacijent ne samo biološko i
psihološko, već i socijalno biće
21. 21
VAŽNIJI IZVORI SOCIJALNOG PRISTUPA-nastavak
• Kao mogući zaključak može se naglasiti
da je nezaobilazno međusobno
približavanje i dopunjavanje socijalnog
modela sa
• biološkim,
• psihodinamskim,
• bihevioralnim i
• drugim konceptima u psihijatriji
22. 22
PREVENTIVNO ORJENTISANA PSIHIJATRIJA KAO DEO
SOCIJALNOG PRISTUPA
U najširem smislu reči preventivno
usmerena psihijatrija obuhvata nekoliko
značajnih oblasti koja su relativno nova
polja delatnosti u savremenoj psihijatriji.
23. 23
PREVENTIVNO ORJENTISANA PSIHIJATRIJA KAO DEO SOCIJALNOG
PRISTUPA-nastavak
• Danas psihijatrija raspolaže velikom
lepezom direktnih i indirektnih mera u
prevenciji velikog broja psihijatrijskih
poremećaja
24. 24
PREVENTIVNO ORJENTISANA PSIHIJATRIJA KAO DEO SOCIJALNOG
PRISTUPA-nastavak
Postoji dosta argumenata za tvrdnju da
zadovoljavajućim merama primarne
prevencije je moguće uspešno sprečiti čak
dve trećine psihijatrijskih poremećaja i
oboljenja
25. 25
Socijalni pristup u preventivnim aktivnostima u psihijatriji
Ovaj spektar aktivnosti u psihijatriji ne
odnosi se samo na tri klasična oblika
prevencije primarne, sekundarne i
tercijarne već poslednjih nekoliko decenija
obuhvata koncept psihijatrije u društvenoj
zajednici i epidemiologiju psihijatrijskih
poremećaja.
26. 26
Pojedini oblici prevencije
1. Primarna prevencija
- Nedovoljna teorijska znanja i iskustvo
lekarima predstavljaju problem u radu na
polju zaštite i unapređenja opšteg
mentalnog zdravlja.
- Ovo po pravilu treba da bude
multiprofesionalna timska aktivnost.
Postoje kritične tačke u planiranju mera
primarne psihijatrijske prevencije.
27. 27
1. Primarna prevencija/nastavak
• Danas je još uvek teško odrediti prirodu
tzv. pozitivnog mentalnog zdravlja koje je
podjednako biološki, psihološki i socijalno
kulturni fenomen, a ne samo blagostanje i
odsustvo određenih simptoma.
• Njegovo određenje je izvan psihijatrije, čak
i mentalne higijene u spletu složenih
interakcija sredine i individualnih ljudskih
potreba.
28. 28
1. Primarna prevencija/nastavak
- Specifična zaštita mentalnog zdravlja
predstavlja preventivno-medicinsku i
psihološku zaštitu u užem smislu reči, ono
se bavi merama za sprečavanje bolesti.
- Realizuje se otklanjanjem uzroka bolesti
pre nego što deluju na čoveka i/ili
primenom lične zaštite i jačanjem
odbrambenih snaga pojedinca.
29. 29
1. Primarna prevencija/nastavak
- Uspeh mera primarne prevencije meri se
dostignutim stepenom, kvalitetom zdravlja
stanovništva.
Postepeno se fokus procesa pomera sa
borbe protiv bolesti na borbu za bolje
zdavlje.
- Mere primarne prevencije mogu se
podeliti na opšte, nespecifične i specifične.
30. 30
1. Primarna prevencija/nastavak
• Opšte mere imaju za cilj da uklone ili
ublaže štetne činioce i da podstiče one
pozitivne koji unapređuju mentalno
zdravlje. To su pre svega:
• osiguravanje uslova za normalan rast i
razvoj,
• borba za zdravu sredinu, zdrave uslove i
stilove življenja i
• pomoć u stresnim i kriznim situacijama.
31. 31
Specifične mere primarne prevencije
• Specifične mere primarne prevencije
uključuju veći broj ekoloških i drugih
faktora koji utiču na više psihijatrijskih
poremećaja i oboljenja koji se mogu
uspešno prevenirati.
• Tu je pre svega velika grupa mentalnih
retardacija, psihoorganskih sindroma, gde
su mogućnosti za uspešnu prevenciju
relativno velike.
32. 32
Specifične mere primarne prevencije
• Znatno manje mogućnosti postoje za
endogene psihoze.
• Složeno delovanje brojnih, prvenstveno
spoljašnjih psihosocijalnih činilaca u pojavi
neurotskih, psihosomatskih,
somatoformnih poremećaja, poremećaja
ličnosti i bolesti zavisnosti omogućava
primenu uspešnih mera prevencije.
33. 33
Specifične mere primarne prevencije/nastavak
• Programi primarne prevencije često se
usmeravaju na pojedince i grupe sa
povećanim rizikom razvoja psihičkih
poremećaja.
• Da bi bili kompletniji i uspešniji, takvi
programi treba da obuhvate porodičnu i
socijalnu sredinu.
34. 34
Sedundarna prevencija-rano otkrivanje,
dijagnostikovanje i lečenje
• Kada se uzme u obzir da su mere
primarne prevencije još uvek nedovoljno
efikasne, onda značaj sekundarne
prevencije postaje još veći.
• Poznato je da se i u lečenju psihijatrijskih
poremećaja postižu bolji rezultati ako se
oni što ranije otkriju i započne što je
moguće ranije lečenje.
• Primera za to ima veoma mnogo.
35. 35
Sedundarna prevencija-rano otkrivanje,
dijagnostikovanje i lečenje-nastavak
1) Rano otkrivanje, dijagnostikovanje i lečenje
treba da je usklađeno sa aktuelnim
dostignućima psihijatrije i medicine uopšte i
drugih stručnih i naučnih disciplina koje se bave
čovekom;
2) Dobroj koordinaciji i povezanosti psihijatrijske
službe sa drugim zdravstvenim službama i
društvenim sektorima koji brinu o mentalnom
zdravlju stanovništva i
36. 36
Sedundarna prevencija-rano otkrivanje,
dijagnostikovanje i lečenje-nastavak
3) Zdravstveni i socijalni segmenti službe
treba da nauče da prepoznaju mentalne
poremećaje i zajedničkim radom pomažu
njihovo lečenje.
Sam izbor tretmana zavisi od prirode
psihijatrijskog poremećaja, ali i drugih
okolnosti.
37. 37
Sedundarna prevencija-rano otkrivanje,
dijagnostikovanje i lečenje-nastavak
• Najočigledniji su poremećaji u ranom
detinjstvu kada se u tom uzrastu može
mnogo više postići nego u adolescentnom
i pogotovu u srednjem i kasnijem životnom
dobu.
• Uspešno sprovođenje mera sekundarne
prevencije moguće je ukoliko je ispunjeno
nekoliko uslova:
38. 38
Sedundarna prevencija-rano otkrivanje,
dijagnostikovanje i lečenje-nastavak
• Prednost imaju one metode i mere koje
zahtevaju manje angažovanje kadra i
vremena, zatim gde je moguće uključiti
porodicu i užu socijalnu sredinu, jer često
od njihovog učešća zavisi konačan uspeh
tretmana.
39. 39
Tercijarna prevencija-rehabilitacija i kvalitet života
Tercijarna prevencija, rehabilitacija u
psihijatriji i poboljšanje kvaliteta života ima
za cilj da otkolni i/ili ublaži posledice
poremećaja ili bolesti, da ponovo
uspostavi izgubljenje sposobnosti i razvije
nove.
Osnovni cilj je da se bolesnik osposobi za
što zdraviji život u porodičnoj, socijalnoj i
radnoj sredini
40. 40
Tercijarna prevencija-rehabilitacija i kvalitet života
• Tercijarna prevencija mora da počme od samog
početka tretmana. Time se značajno ublažava ili
otklanja alijenacija pacijenata i pojava
sekundarnih posledica invaliditeta i
hendikepiranosti.
• Izbor ciljeva, programa, rehabilitacionih tehnika i
procedura zavisi od vrste i stadijuma bolesti,
vrste simptoma, poremećaja ponašanja i
stepena oštećenja koje je bolest izazvala.
41. 41
Tercijarna prevencija-rehabilitacija i kvalitet života
• Ove ciljeve određuje stepen izgubljene i
očuvane sposobnosti i rehabilitacioni
potencijali bolesnika. Mora se voditi
računa o pozitivnim i negativnim faktorima
vezanim za ličnost bolesnika, njegovu
porodičnu i radnu sredinu.
• Savremeni program teži da pacijent
postigne veće i pouzdanije funkcije za
život i rad nego što su postojali pre bolesti.
42. 42
PSIHOSOCIJALNI I SOCIODINAMSKI KONCEPT ORGANIZACIJE RADA NA
ZAŠTITI I U NAPREĐENJU MENTALNOG ZDRAVLJA
• Današnja organizacija i funkcionisanje
psihijatrijske službe doživela je svoju ekspanziju
tokom dvadesetog veka.
• Viševekovni oblik psihijatrijske zaštite odvijao se
isključivo u okviru psihijatrijskih bolnica.
• Tokom poslednjih sedamdeset godina i naročito
posle drugog svetskog rata osnivaju se prve
institucije za delimičnu, parcijalnu hospitalizaciju
u psihijatriji.
43. 43
PSIHOSOCIJALNI I SOCIODINAMSKI KONCEPT ORGANIZACIJE
RADA NA ZAŠTITI I U NAPREĐENJU MENTALNOG ZDRAVLJA-
nastavak
• U okviru psihosocijalnog koncepta sledi široko otvaranje
brojnih vanbolničkih ustanova i razvoj koncepta
psihijatrije u društvenoj zajednici.
• Nasuprot ranijih velikih psihijatrijskih bolnica danas se
prednost daje manjim psihijatrijskim odeljenjima u okviru
opštih bolnica. Time se velikoj meri otklanjaju brojni
nepovoljni aspekti same psihijatrijske hospitalizacije.
44. 44
Prednosti sociodinamskog koncepta u psihijatriji
Stacionarni oblik lečenja i tretmana u
psihijatriji još uvek ima dosta negativnih
aspekata u odnosu na parcijalnu
hospitalizaciju i vanbolničko lečenje.
45. 45
Prednosti sociodinamskog koncepta u psihijatriji-nastavak
• U prvom redu to je šok za pacijenta kada
treba da bude primljen u psihijatrijsku
bolnicu.
• Na zatvorenim odeljenjima javljaju se
sekundarni problemi koji nisu direktno u
vezi sa oboljenjem i poremećajem kao što
je pojava hospitalizma
46. 46
Prednosti sociodinamskog koncepta u psihijatriji-nastavak
• Štetne posledice se javljaju i zbog dužeg
odvajanja pacijenata iz njihovog
svakodnevnog socijalnog okruženja i
ambijenta.
• Isto tako prisutan je strah od naknadnog
etiketiranja pacijenta i njegove porodice.
47. 47
• Sve to ukazuje da je vanbolnički oblik
tretmana prihvatljiviji, a istovremeno je
značajno i jeftiniji.
• Međutim i kod ove kategorije pacijenata
takođe se javljaju određeni problemi.
48. 48
Prednosti sociodinamskog koncepta u psihijatriji-nastavak
• U prvom redu to je priroda samog
mentalnog poremećaja koji zahteva
intenzivniji tretman, duže odsustovanje iz
svakodnevnih profesionalnih i drugih
psihosocijalnih aktivnosti, značajno je
povećan rizik od novog recidiva bolesti.
• Ovaj oblik lečenja ne omogućava primenu
svih dostupnih metoda i vrsta tretmana.
49. 49
Prednosti sociodinamskog koncepta u psihijatriji-nastavak
• Svi navedeni negativni aspekti bolničkog i
vanbolničkog tretmana mogu se uspešno
otkoniti primenom prelaznih institucija u
kojima se obavlja parcijalna, delimična
hospitalizacija. Tu spadaju:
• dnevne,
• noćne i
• vikend bolnice.
• Njihova je uloga u dvostruka.
50. 50
Prednosti sociodinamskog koncepta u psihijatriji-
nastavak
• Kao prelazne ustanove omogućavaju
postepen prelaz pacijenata sa bolničkih
odeljenja u zajednicu.
• U njih se ne primaju samo pacijenti sa
bolničkih odeljenja nego mnogima to biva i
prvo psihijatrijsko lečenje za mnoge
dispanzerske pacijenente.
• Time se značajno umanjuju negativni
aspekti potpune hospitalizacije
51. 51
Terapijski značaj organizacije psih. službe
• Neki organizacioni oblici psihijatrijskih
institucija deluju terapijski u
organizacionom pogledu i putem tretmana
koji se u njima provodi.
• Tipičan primer su Socioterapijski klubovi
lečenih pacijenata.
• Tretman u njima najviše se približava
relativnim životnim uslovima.
52. 52
Terapijski znaćaj organizacije psih. službe-nastavk
• Sem socioterapijskog kluba u ovu grupu
tretmana spadaju terapija u sopstvenoj ili
tuđoj porodici, kućno lečenje, posebne
stambene jedinice za psihijatrijske
pacijente, zaštitne i radionice za invalide
53. 53
Terapijski znaćaj organizacije psih. službe-nastavak
• Tretman u klubovima omogućen je velikim
terapijskim potencijalima zdrave socijalne
sredine koja se u psihijatrijskim bolnicama mora
veštački stvarati.
• Što se tiče užih indikacija za uključivanje u klub
prednost se daje pacijentima sa hroničim
poremećajima sa čestim recidivima koji
predstavljaju problem za život u zajednici i
opterećuju bolničke institucije, čineći tzv.
sindrom okretnih vrata.
54. 54
Terapijski znaćaj organizacije psih. Službe/nastavak
U savremenoj psihijatriji postoji veliki broj
različitih oblika institucionalne organizacije
službe.
U našoj zemlji centralno mesto u ovoj
organizaciji zauzima Dispanzer za
mentalno zdravlje.
Terapijski znaćaj organizacije psih. službe
55. 55
Terapijski znaćaj socioterapijskog kluba/nastavak
• Preko njega ostvarena je koordinacija sa
službama primarne zdravstvene i socijalne
zaštite.
• To čini istovremeno i savremeni model
sveobuhvatne psihijatrijske službe ili
psihijatriju u društvenoj zajednici
56. 56
Značaj organizacije služe u socoodinamskom pristupu u
psihijatriji
• Pri organizaciji ovakvog koncepta psihijatrijske
službe treba voditi računa o teritoriji koju ona
pokriva, dostupnost njihovim korisnicima,
kontinuitet u radu i sveobuhvatnost za sve vrste
poremećaja i potreba mentalnog zdravlja u
celini.
• Za razliku od tradicionalne vanbolničke
psihijatrijske službe, centar ili dispanzer treba da
raspolaže multidisciplinarnim timom stručnjaka.
• Time se prelazi i barijera tradicionalnog
kabinetskog specijalističkog tretmana u
osnovnoj zdravstvenoj zaštiti.
57. 57
Značaj organizacije služe u socoodinamskom pristupu u psihijatriji-nastavak
Posmatranjem mentalnog zdravlja i
psihijatrijskih poremećaja u socijalnom
kontekstu omogućavaju da se
preventivne, terapijske i rehabilitacione
mere i aktivnosti izvode uz aktivno učešće
i saradnju drugih segmenata primarne
zdravstvene zaštite i socijalnih službi.
58. 58
Značaj organizacije služe u socoodinamskom pristupu u psihijatriji-
nastavak
• Multiprofesionalna struktura stručnjaka treba da
čini mobilnu ekipu koja smo jedan deo vremena
provodi u dispanzeru, a mnogo više „pokriva
teren” lokalne društvene.
• U realizaciji programa zaštite i unapređenja
mentalnog zdravlja, vanbolničke institucije u
osnovnoj zdravstvenoj zaštiti predstavljaju
najvažniju kariku u socijalnom konceptu
organizacije psihijatrijske službe
59. 59
Značaj organizacije služe u sociodinamskom pristupu u psihijatriji-nastavak
- Ovaj segment zaštite mentalnog zdravlja u svoj
svakodnevni rad sve više uključuju različite
oblike neinstitucionalnog tretmana i pomoći:
volontere, terapeute laike, značajne osobe
- Oni predstavljaju važan pokret koji „obogaćuje”
svakodnevnu psihijatrijsku praksu.
Taj veliki ljudski potencijal potvrđen je u brojnim
organizovanim humanitarnim asocijacijama
uključujući i one organizacije koje se bave
pružanjem pomoći potencijalnim pacijentima.
60. 60
Značaj organizacije služe u socoodinamskom pristupu u psihijatriji-nastavak
• Značajne vrednosti neinstitucionalnih
oblika pomoći su realna mogućnost da se
zadovolji veliki deo ljudskih potreba i
razrešavanje brojnih problema kojima se
bave psihijatrijske institucije.
61. 61
• Najčešće forme i oblici koji se koriste u
svakodnevnoj praksi su:
• klubovi za uzajamnu pomoć,
• udruženja građana sa ciljevima i namenama
pomoći drugim osobama na jednoj teritoriji i
određenim grupama stanovništva (oboleli
schizofrenije, starije osobe, usamljeni i sl.).
• Tu spadaju i savetovališta koja se bave
emocionalnim i psihosocijalnim problemima.
62. 62
Značaj organizacije služe u socoodinamskom pristupu u psihijatriji-nastavak
• Ove aktivnosti treba da funkcionišu u većoj
funkcionalnoj povezanosti i koordinaciji sa
ustanovama primarne zdravstvene zaštite i
psihijatrijskih vanbolničkih službi.
• Na taj način povećan je stručni i društveni značaj
ovog vida pomoći u psihijatriji.
• Poseban problem predstavlja tradicionalna,
alternativna medicina kojoj narod veruje i uživa
značajnu popularnost. Da bi se otklonili brojni
štetni efekti potrebno je i ove aktivnosti uključiti u
primarnu zdravstvenu zaštitu.
63. 63
• Poseban problem predstavlja
tradicionalna, alternativna medicina kojoj
narod veruje i uživa značajnu popularnost.
• Da bi se otklonili brojni štetni efekti
potrebno je i ove aktivnosti uključiti u
primarnu zdravstvenu zaštitu.
64. 64
2. Sociokulturni faktori
Danas se pridaje veliki značaj delovanju
sociokulturnih činilaca na mentalno
zdravlje, javljanje i raširenost psihijatrijskih
poremećaja.
Vremenom se u ovoj oblasti izdiferenciralo
nekoliko različitih pristupa koji se mogu
grupisati u tri osnovne podgrupe:
65. 65
2. Sociokulturni faktori-nastavak
• Proučavanje kvalitativnih razlika za pojedine
psihijatrijske poremećaje u različitim
sociokulturnim sredinama.
• Zajednička osnova nepovoljnog delovanja
sociokulturnih činilaca i kulture na mentalno
zdravlje svodi se na sledeće negativne aspekte:
određivanje modela određenog broja specifičnih
mentalnih poremećaja, formiranje posebne
strukture ličnosti sa večim rizikom od
dekompenzacije, pojave psihijatrijskih
poremećaja.
66. 66
2. Sociokulturni faktori-nastavak
a) Ispitivanje kvantitativnih aspekata
duševnih poremećaja u jednoj ili više
sociokulturnih sredina;
b) proučavanje kvantitativnih aspekata
mentalnih poremećaja u pojedinim
sociokulturnim sredinama i
67. 67
2. Sociokulturni faktori-nastavak
c) Studije koje se bave ispitivanjem
specifičnih oblika psihijatrijskih
poremećaja koji su karakteristični za
geografski ograničene sociokulturne
sredine.
68. 68
2. Sociokulturni faktori-nastavak
• Ovde spada i proučavanje kvalitativnih
razlika za pojedine psihijatrijske
poremećaje u različitim sociokulturnim
sredinama.
69. 69
• Zajednička osnova nepovoljnog delovanja
sociokulturnih činilaca i kulture na
mentalno zdravlje svodi se na sledeće
negativne aspekte: određivanje modela
određenog broja specifičnih mentalnih
poremećaja, formiranje posebne strukture
poremećaja i sl.
70. 70
DRUGA PODRUČJA PSIHIJATRIJE U KOJIMA JE ZNAČAJAN
SOCIJALNI PPRISTU
Psihijatrija u zajednici, komunalna, socijalna psihijatrija
Ovaj koncept psihijatrije datira od
polovine 60-tih godina prošlog veka u
Francuskoj i SAD.
Nešto kasnije ovaj princip prihvaćen je i u
našoj sredini.
Osnovni cilj je da se smanji broj
psihijatrijskih pacijenata u zajednici i broj
osoba koje su onesposobljene zbog
emocionalnih poremećaja.
71. 71
Psihijatrija u zajednici, komunalna, socijalna psihijatrija/nastavak
• Radi se o prevenciji psihijatrijskih
poremećaja savremenom
konceptualizacijom mentalnog zdravlja.
• Za ovo je potrebna bolja koordinacija svih
psihijatrijskih institucija u zajednici, drugih
zdravstvenih i socijalnih ustanova i službi.
To praktično znači da se radi o primeni
principa preventivno orjentisane psihijatrije
u društvenoj zajednici.
72. 72
Psihijatrija u zajednici, komunalna, socijalna psihijatrija/nastavak
Kliničke psihijatrijske službe u zajednici vrše
praktično dosadašnju ulogu, tj. obezbeđivanje
dijagnostičkih i terapijskih postupaka u
psihijatrijskim ustanovama za potpunu i
parcijalnu hospitalizaciju.
Nekliničke službe treba da osiguraju maksimalnu
podršku zajednici u zaštiti mentalnog zdravlja
stanovništva.
Sadašnja praksa preventivne psihijatrije ima
dobru perspektivnu u bućnosti.
73. 73
DALJNJI PRAVCI SOCIODINAMSKOG PRISTUPA U PSIHIJATRIJI
UMESTO ZAKLJUČKA
• U ovom izlaganju nisu obuhvaćeni svi
aktuelni socijalni pristupi u psihijatriji.
• U bliskoj budućnosti može se očekivati
veći značaj trnaskulturalne psihijatrije,
bolje sagledavanje socijalnog ponašanja i
psihijatrijskih poremećaja, jasnije
definisanje psihosocijalnih faktora u
tretmanu i prevenciji psihijatrijskih
poremećaja.
74. 74
UMESTO ZAKLJUČKA
• Isto tako su aktuelne i psihosocijalne
posledice velikog broja mentalnih
poremećaja.
• Važnu oblast predstavljaju ispitivanje
dužine lečenja, stavovi prema
resocijalizaciji otpuštenih pacijenata,
smenjenje sigmatizacije i etiketiranja,
prevencija suicida i dr.
75. 75
UMESTO ZAKLJUČKA
• Očekuje se veći doprinos socijalne
epidemiologije pojedinim poremećajima,
pre svega u proučavanju depresija,
nepovoljnog delovanja životnih događaja
na mentalno zdravlje, sveobuhvatnije
proučavanje mentalnih poremećaja u
primarnoj zdravstvenoj zaštiti i porodičnoj
medicini.
76. 76
UMESTO ZAKLJUČKA
• Pouzdanija evaluacija korisnosti i
efikasnosti psihijatrijskih institucija,
omogućiće bolju i funkcionalniju
organizaciju ustanova i institucija u
psihijatriji i njihov daljnji razvoj.
77. 77
LITERATURA
• Bebington, P. E. ed by Social psychiatry
(Theory, metodology and practice)
Transaction Publisher, 1991, 247-264,
• Bhugra, D and Leff, J. (eds by): Principles
of Social Psychiatry, Blackwell Sientific
Publications, 1993, 530-545,
• Freeman C and Turer, P. (eds by):
Research Methods in Psychiatry, 2-ed,
Gaskell, London, 1992, 183-208,
78. 78
LITERATURA-nastavak
• Henderson A. S. and Burrows G. D.( eds by):
Handbook oh Socijal Psychiatry, Elsevier,
Amsterdam, 1988, 33l-339,
• Kaličanin, P. Etologija i patogeneza psihičkih
poremećaja - Opšti osvrt, U Kaličanin, P (ur.)
Psihijatrija - Etiopatogeneza, Medicinski fakultet,
Beograd,2002, 1-24,
• Tyrer, P and Francis, C ( eds by): Community
psychiatry in action (Analisis and prospects),
Cambridge University Press, 1995, 111-148.