Poremećaji govora , ritma i tempa - mucanje

2.  Svako je dijete jedinstveno i ima svoj individualni
tempo razvoja.
U narednim slajdovima predstavljeni su u
prosjeku uzrasti do kojeg će većina djece
savladati navedene
vještine.
Ukoliko Vaše dijete nije svladalo neku od vještina
navedenih za pojedini uzrast, to ne mora značiti
da ono ima poremećaj u jezično-govornom
razvoju.
Ipak, ukoliko ste odgovorili sa «NE» na većinu
tvrdnji obratite se logopedu radi daljnjeg
savjetovanja.

3. Slušanje i razumijevanje
Od rođenja do 3 mjeseca
• Boji se jakih zvukova.
• Utiša se ili smije kada
mu se govori.
• Izgleda da prepoznaje
Vaš glas i smiri se ako
plače.
• Povećava ili smanjuje
cuclanje kao odgovor na
zvukove.
Jezik i govor
Od rođenja do 3 mjeseca
• Proizvodi glasove i
zvukove zadovoljstva
(guče).
• Plače različito za
zadovoljavanje različitih
potreba.
• Smiješi se kada Vas vidi.
Treba se zabrinuti ako
• majka ne komunicira s djetetom
• postoje teškoće u hranjenju zbog oralno
motornih problema

4. Slušanje i razumijevanje
4 - 6 mjeseci
• Okreće oči u smjeru
odakle dolaze zvukovi.
• Odgovora na promjene u
tonu Vašeg glasa.
• Primjećuje igračke koje
proizvode zvukove.
• Obraća pažnju kada čuje
muziku
Jezik i govor
4 - 6 mjeseci
• Brbljavi zvukovi koji
sliče govoru s više
različitih zvukova,
uključujući p, b i m
(papa,
ba-ba,ma-ma…)
• Vokalizira uzbuđenje
i
nezadovoljstvo.
• Proizvodi grgljajuće
zvukove kada ga se
ostavi
samog ili kada se igra
Treba se zabrinuti ako
• Dijete veći dio vremena šuti
• Ne razvija kontakt očima
• Slabo ili nikako reagira na buku

5. Slušanje i razumijevanje
7 mjeseci – godinu dana
• Uživa u igrama skrivača
lica iza dlanova.
• Okreće se i gleda u
smjeru odakle dolaze
zvukovi.
• Sluša kada mu se govori.
• Prepoznaje riječi za
obične predmete poput
«šoljica», «cipela» i «sok».
Jezik i govor
7 mjeseci – godinu dana
• Brbljanje ima i duge i
kratke grupe zvukova
kao
«tata upup bibibibi»
• Koristi se govorom ili
zvukovima koji nisu plač
kako bi dobilo i zadržalo
pažnju.
• Imitira različite
govorne
zvukove.
• Izgovara 1 ili 2 riječi
(papa,
tata, mama) iako ne
moraju biti jasni.
Treba se zabrinuti ako
• se ne upušta u vokalnu igru s odraslima
• nije počelo ili je prestalo brbljati
• nema dosljedne reakcije na buku
• ne pokušava komunicirati vokalizacijom
ili pokazivanjem
• ne reagira na pojedine riječi i zapovjedi
• ne služi se nizom različitih glasova u
raznim
intonacijama

6. Slušanje i razumijevanje
1 – 2 godine
• Pokazuje na nekoliko
dijelova tijela kada ga se
upita.
• Sluša jednostavne
zapovijedi i razumije
jednostavna pitanja
(«Kotrljaj loptu», «Poljubi
bebu»).
• Sluša kratke priče,
pjesmice i stihove.
• Pokazuje slike u knjizi
kada ih se imenuje
Jezik i govor
1 – 2 godine
• Svakog mjeseca izgovara
sve više riječi.
• Koristi 1-2 upitnih riječi
(«»Gdje maca?», «Ide
papa?
», «Što to?»).
• Slaže po 2 riječi zajedno
(«još kolača», «neće
soka», «mamina knjiga»).
• Koristi mnoge različite
suglasnike koje dolaze na
početku riječi
Treba se zabrinuti ako
• ne razumije verbalne naloge ( npr. «daj medu» )
• nije zainteresirano za govor
• ne pokušava oponašati govor odraslih
• samo «mumlja» i pokazuje predmete,bez
korištenja
riječi

7. Slušanje i razumijevanje
2 – 3 godine
• Razumije razlike u
značenju («idi -
stani»,
«unutra - van»,
«veliko -
malo», «gore -
dolje»).
• Sluša dvije
zapovijedi za
redom («Uzmi knjigu i
stavi je na stol».)
Jezik i govor
2 – 3 godine
• Ima riječ za skoro sve
oko sebe.
• Koristi 2-3 «rečenice»
kako bi pitalo i
razgovaralo o stvarima.
• Njegov je govor
razumljiv veći dio
vremena i većini
slušatelja
koji ga poznaju.
• Često traži ili
usmjeruje
pažnju na predmete tako
što ih imenuje
Treba se zabrinuti ako
• ne izvodi dvočlane zapovjedi
• ne povezuje dvije riječi
• govor je nerazumljiv bliskim osobama
• ne razvija se simbolička igra

8. Slušanje i razumijevanje Jezik i govor
3 – 4 godine
• Čuje Vas kada ga
zovete
iz druge sobe.
• Sluša televiziju ili radio
na istom stupnju
glasnoće
kao i ostali članovi
obitelji.
• Razumije jednostavna
pitanja:
«tko?», «što?»,
«gdje?», «zašto?»
3 – 4 godine
• Govori o aktivnostima
u
vrtiću ili u kućama
svojih
prijatelja.
• Ljudi izvan obitelji
obično razumiju
djetetov
govor.
• Koristi mnoge rečenice
koje imaju 4 ili više
riječi.
• Obično govori lako,
bez
ponavljanja slogova ili
riječi.
Treba se zabrinuti ako
• ima nerazumljiv govor
• vokabular i riječ. konstrukcija
siromašni
• izraženija i produžena nefluentnost
govora (fiziološko
mucanje)

9. Slušanje i razumijevanje Jezik i govor
4 – 5 godina
• Obraća pažnju na kratke
priče i odgovara
jednostavnim pitanjima o
njima.
• Čuje i razumije veći dio
onoga što je rečeno kod
kuće i u vrtiću
4 – 5 godina
• Proizvodi glasove
jednako čisto kao i ostala
djeca.
• Koristi rečenice s mnogo
detalja (npr. «Volim čitati
svoje slikovnice»).
• Priča priče koje su
dosljedne temi.
• Lako komunicira kako s
drugom djecom tako i s
odraslima.
• Izgovara veći dio glasova
pravilno osim nekoliko
kao što su l ,lj, r, s, z, c, š,
ž ,č, ć, đ,dž ( potrebna
procjena logopeda )
• Koristi se gramatikom
jednako dobro kao i ostali
članovi obitelji.
Treba se zabrinuti ako
• ne može ispričati kratak slijed
događaja
• postoje teškoće u razumijevanju
složenijih jezičnih
konstrukcija
• je govor nerazumljiv
• je prisutna loša artikulacija
• se ne gubi nefluentnost
• postoje teškoće u sporazumijevanju
s drugom djecom

10.  Govor je bio-psiho-socijalna funkcija
 Pod govornim poremećajima se
podrazumijevaju sve smetnje u govornom
funkcionisanju koje na bilo koji način remeti
verbalnu komunikaciju
 Govorni poremećaji se mogu javiti
samostalno ili kao prateća smetnja mnogim
drugim poremećajima
 Većina govornih smetnji je blaže prirode i
zahteva kraće korektivne postupke

11. Pojam,klasifikacija i priroda
govornih poremećaja
Govorni poremećaji su nepravilnosti u
izgovaranju i jezičkom izražavanju, koji mogu
da zahvate sve modalitete govora i glasa,
strukturu jezika, artikulaciju, čitanje i pisanje,
a prouzrokovani su uticajem sredine ili
patološkim promenama na slušnom ili govornom
sistemu koje mogu biti urođene ili stečene.
Dijele se na: poremećaje glasa, poremećaje
artikulacije, poremećaje ritma i tempa govora,
poremećaje jezičko-govorne strukture i
poremećaje čitanja i pisanja.

12.  Poremećaji izgovora,nepravilan izgovor
glasova
 Može se ispoljiti kao omisija(izostavljanje
nekog glasa), supstitucija (zamena nekog
glasa drugim), distorzija (iskrivljen
izgovor glasova).
 Dislaličan govor – tepanje
 Najučestaliji govorni poremećaji
 30 % dece predškolskog uzrasta i 16 %
dece osnovnoškolskog uzrasta pati od
poremećaja izgovora

13.  Defekti govornih aparata (mehaničke
dislalije)
 Labijalne - deformacije usana (nepravilno
izgovaranje glasova m,p,b)
 Dentalne -nepravilnosti i oštećenja na
zubima i deformacija vilice
 Lingvalne -posledica anatomohistoloških
promena na jeziku (nepravilan izgovor
glasova r i l)
 Palatalne -oštećenje funkcija nosa i nepca
(nepravilna artikulacija glasova k,g,h).

14. Pogrešno govorno vaspitanje:
 Loš govorni primer roditelja -govor se
uči imitacijom,pa djete usvaja
roditeljski govorni model.
 Tepajuća verbalna konverzacija-
fiziološko tepanje produženo van
granica tolerancije i kao govorno
ponašanje postane svojstveno djetetu.
Funkcionalni uzroci dislalije:
 Odnose se na redukciju fonematskog
sluha (nesposobnost diferenciranja
nekih glasova)

15.  Glas R – pravilan artikulacijski položaj : zubi
nemaju kontakt , jezik je podignut ka nepcu
i ima oblik lepeze a bočne ivice jezika se
naslanjaju na gornje kutnjake , vrh jezika
treperi i pri tome dodiruje gornje alveole ;
Usne su otvorene i glasnice trepere .

17.  Krećemo sa pravilno postavljenim artikulacijskim
položajem jezika, dobro bi bilo da djete postavite
ispred ogledala kako bi moglo da prati pokrete
govornih organa.
 Prvo uvježbajte pokrete jezika prema napred kroz
razne igre npr.
Vježba „Čiji su zubi čišći“
Opis: lagano otvoriti usta, osmjehnuti se i vrškom
jezika „počistiti“ gornje zube s unutarnje strane,
pokretima iz strane u stranu.
Pažnja: vrh jezika ne smije viriti van iz usta, niti se
uvrtati prema unutra; donja je vilica nepokretna.

18. Vježba „Gljiva“
Svrha: uvježbati podizanje jezika prema gore,
rastezati podjezičnu vezicu.
Opis: osmjehnuti se, priljubiti cijeli jeziik uz nepce i
široko otvoriti usta (gljiva na nožici).
Pažnja: obje bočne strane jezika moraju biti
priljubljene jednako čvrsto- nijedna se ne smije
iskriviti; usta se otvaraju sve jače.
Vježba „Ličilac“
Svrha: jačati mišiće jezika, uvježbati podizanje
prema gore i njihovu pokretljivost.
Opis: osmjehnuti se, otvoriti usta i „pogladiti“
vrškom jezika tvrdo nepce pokretima naprijed-
natrag.
Pažnja: u pokretu je samo jezik; paziti da jezik
ne izlazi iz usta.

19.  Započnite sa logatomima : Ara , Ero , Ura ,
Ror, Rir , Rur ...
 ( kombinujete vokale i glas R )
 Pređite na klastere kao što su Tr ,Dr , Br ;
vježbajte glas R u tim riječima : trava , treba
, trči , trg , trag ; Drvo , dren , draž, drag
drzak ; Brz , brdo ,brzina , brkovi ; ...
 Nakon toga pređite na riječi koje sadrže glas
R u sredini riječi , potom na kraju riječi i tek
onda uvježbavajte glas na početku riječi.

21. Kod izgovora glasa L pravilan položaj
artikulacijskih organa je : zubi nemaju kontakt
, vrh jezika je raširen iza gornjih sjekutića na
alveolama, srednji dio jezika se spušta dole,
bočne strane jezika su slobodne i vazdušna
struja slobodno prolazi ; Usne su poluotvorene
i glasnice trepere .
Uvježbavanje glasa L ide na isti način kao i
prethodni glas ; Dakle prvo u logatomima ,
zatim klasteri a potom idu riječi sa medijalnim
položajem glasa L , finalnim i na kraju sa
inicijalnim položajem glasa L .

22.  Najupadljiviji i najpoznatiji poremećaj-
mucanje ili dizartrija (narušavanje govornog
procesa koje se odnosi na redosled glasova,
trajanje, brzinu, ritam i tečnost)
 Psihoanalitička teorija o mucanju- u osnovi
mucanja leži skriveni emocionalni konflikt,a
mucanje predstavlja spoljašnju manifestaciju
tog konflikta.
 Svjesno želi da govori i zna šta želi reći, ali
ima nesvjesnu želju da ne govori (nesvjesni
motiv ometa svjesnu namjeru i dolazi do
zamuckivanja).

23. Teorija učenja:
 mucanje kao naučeno ponašanje (govorni
aspekt mucanja objašnjava se klasičnim
uslovljavanjem negativnih emocija a negovorni
aspekt instrumentalnim učenjem )
 bihejvioralna terapija mucanja (usmjerena
je na eliminaciju simptoma koji ustvari nisu
simptomi već neadaptivni načini ponašanja. To
saznanje je dobra polazna tačka ka izlečenju)

24. Organske teorije
 dominira shvatanje da u osnovi
mucanja leži neki organski supstrat
(različita oštećenja mozga,
neizdiferencirana lateralizacija
cerebralnih hemisfera -mješovita
cerebralna dominantnost, poremećaji
vokalne muskulature ...)
U momentu mucanja govorni aparat se
nalazi u grču a trajanje i lokalizacija
grča određuju intenzitet mucanja.

25.  Za pojavu mucanja potrebna su dva faktora:
1. predispozicija endogene prirode
(osjetljivost CNS, nasljedne dispozicije ili
anatomske,
organske i funkcionalne anomalije )
2. provocirajući činilac egzogene prirode
(emocionalni stres – pozitivan ili negativan (
u 90 % slučajeva je to emocionalna
uzbuđenost, akutni strah ...)

26.  Postoje tri tipa mucanja (u zavisnosti od
uzrasta i vrste):
1. razvojno ili fiziološko mucanje ( javlja se
između 2-4 god, traje nekoliko mjeseci )
2. benigno ili tranzijentno mucanje ( javlja
se oko 8.god, sponatano nestaje posle 2-3
god. )
3. trajno ili sekundarno mucanje ( javlja se
između 3-8 god )

27.  Djeca zastajkuju tokom govora
 Ponavljaju glasove , slogove , riječi
 Oklijevaju sa govorom
 Pomažu se centralnim glasom ili drugim
fraznim riječima
 Produžavaju glasove
 Nisu svjesna svog govora
 Odsustvo fizičkih konkomitanti

28.  Predstavlja oblik mucanja koje se javlja između
razvojnog i sekundarnog mucanja
 Mucanje je učestalije i napornije
 Povećane su tenzije mišićne
muskulature,trajanje grča je produženo
 Postaje svjesno svojih govornih smetnji i počinje
da pokazuje znake naprezanja kako bi savladalo
grčeve
 Osjećaj neugodnosti bez razvijanja
odbrambenih mehanizama

29.  Mucanje pokazuje opštu muskulaturnu
napetost a naročito govornih organa
 Djete počinje da se boji govora i pojedinih
govornih situacija
 Razvija svjest o sebi kao o osobi koja muca
 Javljaju se tikovi i odbrambeni mehanizmi
 Razvija se disritmija između disanja,
fonacije, artikulacije i govorno misaonih
tokova

30.  Udruženost sa dislalijom – teškoće sa
izgovorom nekih glasova daju dovoljno
osnove za nefluentan govor iz kojeg se može
izroditi mucanje .
 Disfazičan govor i mucanje – nedostatak
riječi za verbalnu komunikaciju kao i serija
apstraktnih pojmova kao preduslov za
misaono - jezičke operacije

31.  Downov sindrom prate senzorne teškoće-poteškoće
vida i sluha i razvojne teškoće, te se vežu uvijek i
teškoće u jezično - govornom razvoju i to na
receptivnom planu (teškoće razumijevanja) i na
ekspresivnom planu (teškoće izražavanja).
U govorno-jezičnom razvoju, treba znati da u djece
s Downovim sindromom kasne prve riječi, a
gramatički i semantički aspekt njihova jezika znatno
odstupa od standarda. Riječnik je siromašniji, a
izrazite su teškoće na planu artikulacije - gdje su
najizraženije poteškoće.
 Nije rijetkost i pojava netečnosti u govoru ( ne
samo kod djece, nego i kod odraslih ) s Downovim
sindromom -mucanje, kao posljedica teže uspostave
kontrole nad govorom i pokretima artikulatora.

32. U dojenačkoj dobi, a zbog specifičnosti mišićnog
tonusa, opuštenijih ligamenata i labavijih zglobova,
u većine djece s Downovim sindromom potrebno je
osim sa stručnjacima za dijagnosticiranje teškoća
grube ili fine motorike (neuropedijatrom,
fizijatrom, fizioterapeutom, rehabilitatorom)
posavjetovati se i sa stručnjacima o problemima
hranjenja, gutanja i žvakanja u čemu veliku ulogu
ima i logoped.
Tako će roditelji dobiti sve potrebne informacije
o postupcima s dojenčetom s Downovim sindromom
, pomoći pri hranjenju i oralno - facijalnoj
stimulaciji) te će se time osigurati optimalna
podrška porodici. Naime, primjereno odabrane
vježbe za poticanje ranoga motoričkog razvoja vrlo
su važne za tok daljnjeg razvoja fine motorike kao i

33.  Vježbe disanja imaju za cilj da nauče osobu
kako da ekonomiše vazdušnom strujom za
vrijeme govora i da stvori sinhronizaciju između
disanja i fonacije.
1. Stepen je razvijanje prirodnog, ravnomjernog i
ritmičkog disanja. Voljno usporavanje procesa
disanja i voljno ubrzavanje. Sve vježbe se rade
zatvorenih usta odnosno nosno disanje.

34. 2. Stepen je produžavanje ekspiratornog
kraka uz maksimalnu relaksaciju
dijafragme, torakalnog dijela, ramenog
pojasa, vrata i glave. Zastoj posle izdaha (
pauza ) , produžavanje inspirijuma , zastoj
posle udaha ( nosno disanje ) .
3.Stepen je eruptivni ili nagli udah i nagli
izdah. Potom lagani udah i lagani izdah.
4.Stepen – Produžavanje ekspiratornog kraka
sa povremenim zadržavanjem izdaha, a
potom se izdah nastavlja. Dug isprekidan
udah.

35. 5. Stepen – povezivanje izdisaja sa vokalom
uz kompletnu relaksaciju govornih organa.
Regulisanje izdaha prema jednosložnim,
dvosložnim, trosložnim i višesložnim
riječima.
6. Stepen – Izgovor kraće rečenice na jedan
izdah. Dugo normalno disanje prije prelaska
na sledeću rečenicu.
7. Stepen – Regulisanje disanja prilkom
izgovora dužih rečenica. Kontrola disanja
prilikom pričanja.
8. Kontrola disanja prilikom čitanja uz
pauzu i udah. Pojedinačnih riječi, kraćih
rečenica i složenih rečenica.

36.  Zadatak ove tehinke je :
1. Da automatizuje izdah i uspori prvu riječ
2. Da eliminiše sav stres koji ima veze sa
govorom.
Ovo postižemo samo kroz veliki broj vježbi
jer da bismo postigli automatizaciju
nečega moramo imati mnogo ponavljanja.

37. Osnovna vježba je vježba zagrijavanja .
Osoba treba da udahne vazduh i onda da
pusti da vazduh izlazi na usta sam od sebe.
Ne treba da vrši prisilan izdah , koliko god
vazduha izađe je sasvim dovoljno. Prilikom
izdisaja ne smije se čuti glas H niti šuštanje.
Vazduh treba da izlazi sasvim pasivno i
besčujno.
Tokom izvođenja vježbe treba misliti na
opuštanje i odmor.
Vježba traje jedan minut.

38.  Prvo ćemo proizvesti pasivan izdah a nakon
toga slijedi kratka riječ .
 Udahnuti blago i pustiti da vazduh pasivno
izlazi na usta , misliti na odmor i nakon
jedne sekunde izgovoriti riječ .
 Između izdaha i riječi ne bi trebalo da bude
pauze niti iznenadnog udaha.
 Za ovu vježbu je dobro koristiti gumeno
crijevo uz pomoć kojeg se prati udisaj i
izdisaj i da li ima šuma ili ponovnog udisaja
prije izgovora riječi.

39. Za djecu koja znaju da čitaju se nasumice
izaberu riječi iz novina ili časopisa, podvuku a
potom djete treba pogleda riječ, smjesti je u
kratkotrajno pamćenje, blago udahne i pusti
vazduh da izlazi pasivno, koncentriše se na
opuštanje a potom da izgovori riječ.
Vježba treba da se izvodi tri puta dnevno po
deset minuta. ( Najbolje bi bilo ujutro, posle
podne i uveče vježbati po 10 minuta )
Za malu djecu mogu se koristit slike sa
kratkim riječima. Zadatak je da pogleda sliku
umjesto čitanja a dalji slijed je kao i kod
pročitane riječi.

41. Primjeri kratkih riječi za čitanje :
Аnа, Аlо, Ако, Аlа, Амо
Око, Оpа, Оnа, Оbа, Оnо
Еvо, Ема, Еnо, Ето, Еrа
Uvо, Unа, Uđи, Uljе, Užе
Ivа, Imа, Ići, Izа, Idе
Pod, Puт, Pas, Puž, Pет
Bео, Biк, Bal, Bos, Bus
Мој, Мек, МIš, Мај, Мuž
Nos, Niš, Naš, Noć, Nar

42. Kod čitanja kratkih riječi akcenat stavljamo na
vokal u riječi, na vokalu produžavamo riječ
kratkotrajno. Npr: Idee , Vooz
Kada su u pitanju duže riječi postupak vježbanja
je isti: Blagi udah, pasivni izdah i nakon pola
sekunde izgovara se riječ s tim da dužu riječ
izgovaramo na način da samo jedan vokal u
riječi ćemo produžiti .
Npr . МААјка , Zvuuci , Škoola , Slaavno , ...
U zavisnosti od toga gdje se akcenat nalazi u
riječi da li na početku ili na kraju na tom vokalu
produžavamo riječ.

43.  Ova vježba se zove još i obilježene četiri
riječi. Vježbu rade djeca koja znaju čitati.
 Započinje se na isti način kao i pojedinačno
izgovorene riječi. Prije izvođenja vježbe se u
knjizi obilježe rečenice koje započinju
kratkom riječi. Nakon četvrte riječi stavlja
se kosa crta što označava kraj a iznad prve
riječi stavljamo slovo O da bi djete znalo da
tu treba da napravi kratku pauzu a potom
nastavi čitanje što prirodnije može bez
produžavanje vokala.

44. Primjeri rečenica od tri riječi :
Ја, pišem pismo.
Ти, јedeš kiflu.
Оn, čita knjigu.
Оna, uzima torbu.
Мi, pjevamo pjesmu.
Primjeri rečenica od četiri riječi :
Ema, ima mlađu sestru.
Gdje, si bio jutros?
Ja, idem u školu.
Una, je dobra djevojčica.

45.  Vježbu izvodimo na isti način kao prethodne.
Djete blago udiše, pasivno izdiše i mora biti
svjesno namjere da se odmori, nakon pola
sekunde izgovara prvu riječ na način da svaki
slog ravnomjerno produži . Nema pauze
između prve i druge riječi.
 Npr.
 Meesaar siječe meso nožem.
 Looptaaa je ispod kreveta.

46. Govor na ovaja način vježbamo kroz razne
situacije i igre , npr.
Vježba opisvanja slika – djete ima zadatak
da primjeni tehniku pasivnog izdaha i da
kratkom rečenicom opiše šta vidi .
Drugi primjer je da uz svako slovo azbuke
mora da smisli rečenicu koja počinje na to
slovo . Npr :
Vooz ,juri brzo. Aviioon, leti visoko.

47.  U vježbi intervju sa sobom zadatak je da sam
sebi postavi pitanje i da da kratki odgovor.
Kroz svaku vježbu se naglasak stavlja na
pasivan izdisaj s tim da u ovoj vježbi mora da
misli pored odmora i na to šta će da kaže.
Djete treba da ima dovoljno vremena i ne
treba ga požurivati .
 U vježbi jednostavan razgovor ga polako
uvodimo u spontanu konverzaciju. Postaviće
pitanje i sačekati odgovor a potom slušalac
postavlja pitanje a djete daje odgovor.

48.  Sistematsku desentizaciju koristimo za
eliminaciju stresova u govornim situacijama.
U pitanju je proces koji potiče iz oblasti
psihologije i koji se bavi modifikacijom
ponašanja.
 Osnovni princip je da se pripremi serija
govornih zedataka koja ne dozvoljva
neuspijeh. Kreće uvijek hijerarhijskim redom
od najjednostavnije do najteže situacije.
 Uspijeh je zagarantovan samo ako se vježba !