Surgery (Croatian language)

1. Domina Petrić

2. • U oko 2% ozlijeđenih bolesnika dolazi i do ozljede perifernih
živaca.
Nastaju djelovanjem:
• tupe sile (crush)
• laceracijom živca koštanim fragmentom ili nakon
penetrantne vanjske ozljede
• prekomjernim istezanjem
• akutnim pritiskanjem živaca (paraliza radijalisa, tourniquet
paraliza)
• poslije smrzavanja i opeklina
• kao kemijska ozljeda nakon injekcija
Klinički su demijelinizacija i degeneracija aksona uzrok
ispada senzoričke i/ili motoričke funkcije ozlijeđenog živca.

3. • Neurapraksija: dolazi do privremenog prekida provođenja
s demijelinizacijom živca na mjestu ozljede bez prekida
kontinuiteta živca.
• Do potpunog oporavka dolazi nakon remijelinizacije što može
trajati i do 12 tjedana.
• Aksonotmeza: dolazi do prekida aksona i njihova
propadanja distalno od mjesta ozljede te proksimalno do
slijedećeg Ranvierovog čvora.
• Dolazi do regeneracije aksona od mjesta ozljede prema
perifernim organima brzinom od 1 mm/dan jer je endoneuralna
ovojnica očuvana.
• Pojavljivanje Tinelovog znaka znači da postoji
regeneracija.
• Tinelov znak je osjećaj sijevajuće boli nakon perkusije
iznad područja regeneracije živca.
• Neurotmeza je potpuni prekid kontinuiteta živca bez
mogućnosti spontanog oporavka funkcije.

4. Sunderland Seddon Ozljeda Mogućnost
oporavka
I Neurapraksija Ionski prekid, moguća
djelomična
demijelinizacija
Potpuna
II Aksonotmeza Prekid aksona,
endoneuralna cijev
neoštećena
Potpuna
III Aksonotmeza Prekid endoneuralne
cijevi
Polagana,
nepotpuna
IV Aksonotmeza Očuvan samo
epineurium
Nikakva
V Neurotmeza Prekid kontinuiteta
živca
Nikakva
VI Neurotmeza Kombinirana ozljeda Nepredvidljiva

5. • Uz ostale simptome ozljede javljaju se ispadi motoričkog,
senzoričkog ili miješanog tipa te bolni sindromi.
• Avulzije u razini korjenova pleksusa brahijalisa mogu izazvati
žareće parestezije i disestezije.
• Bolni neuromi i kompresivni sy. na mjestu ozljede mogu
izazvati iznimnu lokalnu osjetljivost i bol.
• Djelomične ozljede mješovitih živaca mogu dovesti do
kauzalgija: hiperestezija i preosjetljivost na hladnoću,
smanjena je mišićna aktivnost.
• Važno je nakon ozljede započeti s fizikalnom terapijom.
• Denervacija mišića dovodi do atrofije i fibroze, ukočenosti
zgloba, atrofije neuromuskularnih ploča te trofičkih
promjena kože.

6. • Fizikalni pregled: evaluacija snage pojedinih mišićnih
skupina, stanje osjetljivosti se analizira ispitivanjem
osjeta lakog dodira; diskriminacija dviju točaka, osjet
propriocepcije i vibracije.
• RTG (ozljeda kosti)
• MRI (prekid kontinuiteta živca)
• EMNG u roku od 3 tjedna nakon ozljede živca.
• Mjerenje brzine perifernih živaca služi za razlikovanje
lakših od težih oštećenja (uz uvjet da je anatomski
kontinuitet živca očuvan).

7. • Zatvorene ozljede za koje ni kliničkim ni
dijagnostičkim pretragama nije ustanovljeno
poboljšanje u roku od 3 mjeseca.
• Otvorene ozljede s kliničkim znakovima motoričkog
ili senzoričkog ispada.
• Primarno kirurško zbrinjavanje ozljede perifernog živca
je neposredno nakon ozljede.
• Sekundarno se radi nakon određenog vremena.
• Cilj je ponovno uspostaviti kontinuitet živca.

8. • Direktni šav se najčešće koristi kod čistih reznih rana bez
defekta živca.
• Krajevi živca se spajaju epineuralnim šavom.
• Potrebno je paziti na pravilan smjer fascikula u
proksimalnom i distalnom dijelu.
• Moguće je koristiti graft živca.
• Graft živca se koristi bilo kod primarne ili sekundarne
rekonstrukcije kod ozljeda s defektom živca kod kojih nije
moguće rabiti direktni šav.
• Kao graft se najčešće koristi n. suralis.
• Graftovi se mogu usporedo stavljati ako je promjer živca velik.
• Kao graft se može koristiti i n. cutaneus antebrachii
medialis, naročito u zbrinjavanju ozljeda živaca prstiju.

9. • Prijenos živca se radi ako za rekonstrukciju nije moguće
uzeti proksimalni dio živca, kao kod avulzijskih ozljeda
brahijalnog pleksusa.
• Prijenos manje važnog živca koji je funkcionalan, može
biti odgovarajući motorički ili senzorički umetak.
Kirurško liječenje perifernog živca:
direktni šav živca (epineurium)
graft živca (presadak)
prijenos živca (neurotizacija)
ugradnja provodnika (˝conduit˝ metoda)

10. • Prijenos tetiva aktivnih mišića se radi kad se ne
očekuje oporavak živca za poboljšanje funkcije i
prevencije kontraktura.
• Većina autora drži da je potrebna imobilizacija 2 do 3
tjedna.
• Za to vrijeme bolesnik smije provoditi samo pasivne
vježbe za prevenciju kontraktura.
• Proces reinervacije se prati kliničkim pregledima i EMNG
pretragama.
• Klinički pregledi su Tinelov znak, obnova motoričke
funkcije i osjeta.
• Komplikacije su izostanak reinervacije te ograničena
obnova živca, što je često poslije mješovitih ozljeda