Domovinski rat druga prezentacija

1. DOMOVINSKI RAT

2.  Domovinski rat je bio obrambeno-osloboditeljski
(oslobodilački) rat za neovisnost i cjelovitost
hrvatske države protiv agresije udruženih
velikosrpskih snaga - ekstremista u Hrvatskoj,
BiH (posebice Republike Srpske), JNA te Srbije i
Crne Gore.
 Domovinskomu ratu prethodila je pobuna dijela
srpskoga pučanstva u Hrvatskoj, koja je izbila u
kolovozu 1990. Na strategijskoj razini
Domovinski rat sastoji se od tri etape. U prvoj
etapi, do siječnja 1992., izvršena je vojna
agresija na Hrvatsku, koja je bila prisiljena na
obranu. Oružani sukobi počeli su izbijati u
travnju 1991., uz postupno očitovanje
naklonjenosti JNA srpskim pobunjenicima, a od
kolovoza 1991. prerasli su u izravnu agresiju iz
Srbije.

3. U drugoj etapi, od
siječnja 1992. do svibnja
1995., došlo je do zastoja
u agresiji i do razmještaja
mirovnih snaga UN-a duž
crta prijekida vatre. Za
Hrvatsku je to bila etapa
diplomatskih nastojanja i
pregovora te strpljivog
jačanja snaga uz
provedbu operacija
taktičke razine u kojima
su oslobođeni manji
dijelovi teritorija.

4. U trećoj etapi, u svibnju i
kolovozu 1995., bile su
izvedene navalne operacije
u kojima je oslobođen
najveći dio okupiranoga
područja u Posavini i
zapadnoj Slavoniji te na
Banovini, Kordunu, u Lici i
u sjevernoj Dalmaciji.
Preostalo okupirano
područje u hrvatskom
Podunavlju reintegrirano je
uz pomoć prijelazne
međunarodne uprave
(1996.-1998.).

5.  Nabavivši oružje tajnim kanalima iz
inozemstva (među glavnim dobavljačima
bila je Mađarska), Hrvatska je potkraj
siječnja 1991. raspolagala s približno
30.000 komada uglavnom strjeljačkog i
ponešto protuzračnog i protuoklopnog
oružja. Hrvatske snage bile su ustrojene u
Zbor narodne garde (ZNG). Prva brigada
ZNG-a osnovana je u Zagrebu ("Tigrovi"),
gdje je 28. svibnja 1991. održana i prva
smotra (stadion Kranjčevićeva). Dana 26.
lipnja 1991. Sabor je donio Zakon o
obrani kojim je predviđeno da se
hrvatske oružane snage sastoje od ZNG-
a i Hrvatske vojske (HV).

6. Prva gardijska brogada “TIGROVI”.

7. Istočnoslavonsko bojište
To je bojište obuhvaćalo područje
tadašnjih općina Beli Manastir,
Osijek, Vinkovci i Vukovar.
Strateško značenje toga područja
bilo je određeno njegovim
položajem uzduž granice sa
Srbijom, kojoj je osvajanje
najistočnijega dijela Hrvatske bilo
nužno za uspostavu mostobrana
na desnoj obali Dunava i
napredovanje prema zapadu. Tu
je Hrvatska bila izložena izravnoj
agresiji iz Srbije, uz masovno
sudjelovanje JNA te korištenje
srbijanskog teritorija za napade.

8. Prvi oružani sukob dogodio
se 2. svibnja 1991. u
Borovu Selu kada je ubijeno
12 hrvatskih policajaca. U
svibnju i lipnju 1991.
postale su sve učestalije
provokacije u
istočnoslavonskim selima, a
Tenja kraj Osijeka i
Mirkovci kraj Vinkovaca
postali su glavna
pobunjenička uporišta.
Preko mosta kod Batine u
Baranju su iz Vojvodine 3.
srpnja ušli tenkovi JNA i
postupno zauzeli ključne
točke u tom dijelu zemlje.
Početkom srpnja (7. - 9.)
postrojbe lokalnih Srba
spalile su uz pomoć JNA
selo Ćelije.

9. Zapadnoslavonsko i podravsko
bojište
Obuhvaćalo je područje općina Novska, Nova
Gradiška, Pakrac, Grubišno Polje i Daruvar te
djelomice i općina Virovitica, Slatina, Orahovica i
Požega. Prvi oružani sukob bio je napad na
policijsku postaju u Pakracu u ožujku 1991. U
iduća četiri mjeseca sve su češća bila miniranja,
pucnjave i nemiri, a JNA je sve aktivnije
nastupala na srpskoj strani. U kolovozu 1991.
otvorena je prava bojišnica, gdje se ZNG
suprotstavljao Banjalučkomu korpusu JNA i
mjesnim pobunjenicima.

10. Sjevernodalmatinsko bojište
 Obuhvaćalo je zadarsko, šibensko i splitsko područje sa zaleđem.
Jedan od strateških agresorskih ciljeva bio je izlazak na
Jadransko more pa su sve ratne akcije u dalmatinskom zaleđu
svoju konačnicu trebale imati na obali. Pritisci na Hrvate i
njihov progon iz Knina počeli su već u proljeće 1991. Tijekom
ljeta i jeseni 1991. teror i opća nesigurnost proširili su se cijelim
područjem. Stvarni simboli otpora i stradanja bila su sela Kijevo
kraj Knina i Kruševo kraj Obrovca. Oružane provokacije
postupno su prerasle u topničke udare po dalmatinskim
gradovima. Na zadarskom području stanje je postalo kritično
polovicom rujna pošto je bila razbijena obrana Pridrage i
Novigrada, a jugoslavenska mornarica potpuno je blokirala
morski prostor. Nakon povlačenja s Masleničkog mosta i njegova
rušenja, jedina veza Dalmacije s ostatkom Hrvatske održavala se
preko otoka Paga. Održanje i osiguranje te prometnice bilo je
ključno za obranu cijele Dalmacije.

11.  Posebnu brutalnost pobunjenici i agresor
su iskazali u protjerivanju i zločinima
protiv civilnoga stanovništva, što se u
svjetskoj javnosti počelo nazivati etničkim
čišćenjem. Zbog strategije etničkoga
čišćenja Hrvatska je 1991. bila suočena s
velikim brojem prognanika, ljudi koji su
bili prisiljeni napustiti svoje domove na
okupiranim područjima. Prvi progoni
započeli su već u proljeće 1991. iz
kninskoga područja. Izbijanjem otvorene
agresije u ljeto 1991. uslijedili su
masovni progoni iz hrvatskog Podunavlja,
s Banovine, Korduna, iz Like i sjeverne
Dalmacije.

12.  Ovčara, odnosno pokolj u Vukovaru, je
bio ratni zločin kojeg su počinili
pripadnici JNA i srpskih paravojnih
postrojbi u noći sa 20. na 21. studenog
1991. tijekom srpske okupacije Vukovara
kada je ubijeno između 255 i 264 civila
i vojnika, većinom Hrvata, koji su, dok su
još uglavnom tada bili pacijenti,
deportirani iz vukovarske bolnice,
odvezeni u logor te potom smaknuti u
divljini. To je najveći pojedinačni pokolj
Domovinskog rata.

13. Bljesak
 Nepoštovanje sporazuma bilo je povod za
vojno-redarstvenu akciju Bljesak 1. i 2.
svibnja 1995., kojom je oslobođeno više
od 500 km2 teritorija u Posavini i
zapadnoj Slavoniji. Po učinkovitosti i
brzini provedbe, po logističkoj
koordiniranosti, kao i po rasulu što ga je
unijela u sve strukture pobunjeničkih
vlasti, ta je akcija rezultirala jasno
naznačenim novim odnosima vojne i
političke moći, stavljajući pobunjeničku
vlast pred alternativu brze integracije ili
vojnoga poraza.

15. Oluja
Hrvatske oru ž ane snage 4. kolovoza 1995. iz vi š e su
smjerova probile srpsku obranu. Udarnu silu č inile su
gardijske brigade HV-a i specijalne postrojbe MUP-a, a u
zaposjedanju terena pratile su ih domobranske postrojbe.
U akciji je s hrvatske strane sudjelovalo oko 150.000
ljudi, š to je zahtijevalo slo ž enu i preciznu razradbu.
Glavninu udara nosile su gardijske brigade HV-a. Već 5.
kolovoza oslobo đ en je Knin, a do 7. kolovoza, kada je
operacija završ ena, i cijelo dotad zaposjednuto podru čje
sjeverne Dalmacije, istočne Like, Korduna i Banovine. Na
me đ unarodnoj granici hrvatske snage spojile su se s
postrojbama 5. korpusa Armije BiH. Srpske snage povukle
su se u rasulu. Većeg otpora uglavnom nije bilo. Zajedno s
oru ž anim snagama iz Hrvatske je pobjegla i ve ćina
srpskog civilnog stanovništva (između 90.000 i 250.000
ljudi). Pona š anje HV-a i policije prema zate čenom
srpskom stanovni š tvu za vrijeme operacije bilo je
korektno.

17. KRAJ
ALEN ČRETNI
RONALDO HALAMEK