Slavko Mihalić

1. SLAVKO MIHALIĆ

2. BIOGRAFIJA
• Rodio se 1928. godine u Karlovcu, a umro 2007. godine u
Zagrebu
• Od djetinjstva se bavio pisanjem, slikanjem i glazbom
• U Karlovcu završio gimnaziju, a u Zagrebu je diplomirao
hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom
fakultetu
• Bio je jedan od najistaknutijih predstavnika krugovaša
• Na Filozofskom fakultetu za krugovaše 1952. godine
pokrenuo je književni mjesečnik „Tribina”
• Profesionalno se bavio novinarstvom

3. STVARALAŠTVO
• Pokrenuo je „The Bridge”, reviju za
prevođenje hrvatske književnosti
• Bio je jedan od sastavljača „Deklaracije o
nazivu i položaju hrvatskog književnog
jezika” (1967.)
• Objavio je dvadesetak zbirki pjesama, od
kojih su najpoznatije: „Komorna muzika”,
„Posljednja večera”, „Klopka za
uspomene” te „Pohvala praznom džepu”

4. MAJSTORE, UGASI SVIJEĆU
Majstore, ugasi svijeću, došla su ozbiljna vremena.
Radije noću broji zvijezde, uzdiši za mladošću.
Tvoje neposlušne riječi mogle bi pregristi uzice.
Sadi u vrtu luk, cijepaj drva, pospremaj tavan.
Bolje da nitko ne vidi tvoje oči pune čuđenja.
Takav je tvoj zanat: ništa ne smiješ prešutjeti.
Ne uzmogneš li izdržati i jedne noći opet uzmeš
pero,
majstore, budi razuman, ne bavi se proročanstvima.
Pokušaj zapisati imena zvijezda.
Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta.
Samo klauni znadu kako se možeš izvući:
plaču kad im se smije i smiju se kad im plač
razara lice.

5. INTERPRETACIJA
• Pjesma „Majstore, ugasi svijeću” pripada zbirci pjesama pod nazivom „Klopka za
uspomene”
• Vrsta pjesme: lirska misaona pjesma
• Tema: položaj pjesnika u društvu koje guši slobodu izražavanja (politika diktira način
življenja i stvaranja)
• Motivi: majstor, svijeća, zvijezde, pero, proročanstva, klauni, plač
VANJSKA KOMPOZICIJA
• Strofa: pjesma se sastoji od tri trostiha i jednog četverostiha
• Stih: slobodan, stihovi različite duljine (osamnaesterci, sedamnaesterci,
• Rima: -
• Ritam: usporen, zbog interpunkcije i odabira riječi

6. PJESNIČKE SLIKE
• Vizualne: „Radije noću broji zvijezde, uzdiši za mladošću.”
„Sadi u vrtu luk, cijepaj drva, pospremaj tavan.”
• Auditivne: „…plaču kad im se smije i smiju se kad im plač / razara lice.”
STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA
• Epiteti: ozbiljna vremena, neposlušne riječi i oči pune čuđenja
• Metafora: „Tvoje neposlušne riječi mogle bi pregristi uzice.”
„Majstore, ugasi svijeću, došla su ozbiljna vremena.”
• Personifikacija: „Tvoje neposlušne riječi mogle bi pregristi uzice.”
„… i smiju se kad im plač / razara lice.”
• Simbol: „majstor” - pjesnik, „svijeća” - unutarnje svijetlo u svakom pojedincu (stvaralački poriv)
• Opkoračenje: „…plaču kad im se smije i smiju se kad im plač / razara lice.”
• Ironija: „Tvoje neposlušne riječi mogle bi pregristi uzice.” - pjesnikova kritika slobode izražavanja
• Sarkazam: „Sadi u vrtu luk, cijepaj drva, pospremaj tavan.” - pjesnik „majstoru” savjetuje
bavljenje svakodnevnim poslovima, kako se ne bi upuštao u ono nerazumljivo, u pisanje

7. ANALIZA I SINTEZA
1. Majstor u pjesmi predstavlja pjesnika, intelektualca i proroka:
„Tvoje neposlušne riječi mogle bi pregristi uzice.” - Pjesnik/Intelektualac
„Takav je tvoj zanat: ništa ne smiješ prešutjeti.” - Intelektualac
„ …majstore, budi razuman, ne bavi se proročanstvima.” – Prorok
2. Pisac daje sam sebi (majstoru) savjet kako bi se trebao baviti svakodnevnim poslovima te kako bi
trebao biti razuman to jest ne baviti se proročanstvima.
3. Njegov posao je opasan zato što „majstor” živi u vremenu koje zahtijeva poslušnost režimu, a svaki
oblik protivljenja istome bi mogao kobno završiti. Njegova djelatnost je podrivačka zato što se on
mora prilagođavati zahtjevima političkog vrha (režima), a time on gubi svoju slobodu izražavanja.
4. (MAJSTOR – KLAUN) Majstor je radnik, a klaun zabavljač, oni su potpune suprotnosti. Majstor može
postati klaunom. Majstor kao i svi oko njega može prešutjeti istinu, no upitno je želi li on to učiniti.
5. U „ozbiljnim vremenima” intelektualac je ograničen diktatorskim režimom, on je podcijenjen,
sputan i neshvaćen, a to poenta ove pjesme samo potvrđuje. Poenta pjesme je da je politika
upravljala umjetnošću u takvim „ozbiljnim vremenima”, a da pisac zbog toga nema slobodu
izražavanja.
6. Pjesma je nastala u Jugoslaviji u doba diktature (Josip Broz Tito), sloboda izražavanja je bila strogo

8. Hvala na pažnji!