1. Pramaljetna pjesma
U praskozorje što sniva zagrljaj
Milosna Jeka Višeg Svijeta
zasja na platnu s osmijehom djeteta
Onog Što Usnu Vječno Mlad.
Skliznuše s krošanja, miljenica tama
sablasne svile zemnih mrzlina,
zaljulja šumor kolijevke zdenca,
probudi plamne praporce inja
čvorove, izdanke, puti, pletiva,
mirišuć' usnama kosu Praženstva,
dotiče, priziva, budi, cjeliva,
prstima putuje u njedra breza.
Podrhtaj duše, čestica svjetla
pomaknu u snu pupoljak mlad,
Tajanstven Vjesnik, Glazbenik Sfera,
učini čudom da minu zebnja,
Onaj Koji Zazivlje Ime Cvijeća
prosu nam na put Suncostaj.
Vlado Karagić