1. D a h
Melem snenog pramaljeća
mrzloj travi pod krilima
letačice praskozorja
nježan šapće sklad.
Drhte vjedra od sokova
što ih zemlja iz ognjišta
korijenaka i vitica
odašilja put visova
golem čineć' hrast.
Šapću milja i čudesa
krijuć' skute potocima
što žubore njedra snježna.
Nad svim sniva sanak svijeta
u njem Žena Sunca vrijedna
Sunca, zvijezda i Mjeseca
srebrn-lijevka nad putima
blistaj-vrutka u grudima
na usnama trag blaženstva
a u kosi plam studenca
praženstveni dah.
Vlado Karagić