3. Po jednom narodnom predanju krajem XV vijeka iz
hercegovačkuh gudura ispod planine zvane Njegoš
stigao je u Crnu Goru na visoravan iznad Kotora i Boke
rodonačelnik porodice i loze Petrovića. Ta ista loza
podariće ovoj zemlji slavne vladare, junake I narodne
vođe, darovite pripovjedače i pjesnike, a među njima i
velikog našeg pjesnika Petra II Petrovića - Njegoša.
Pomislivši da je možda stigao na vrh svijeta, on izabra to
mjesto za svoje životno stanište i nazva ga Njeguši po
planini sa koje ovdje stigao.
Tu i danas postoji jedna duga seljačka kuća bez
svodova i podruma, srasla s kamenom iz koga je
nikla
7. ... Djetinjstvo je proveo na lovćenskim visinama
dje ima prostranih delova i brda; ima urvina i
šuma; ima i pećina i dubokih provala, u kojima
vječiti sneg stoji. Zimi, rijetko ko izlazi na
Lovćen, ljeti rijetko ko silazi sa Lovćena... Tu je
Rade proveo one dane što se u svakom životu
broje među srećne. Puška mu je bila prva
zabava, a gusle prvi učitelj...“
10. Tek što bješe zakoračio u jedanaestu godinu
života, njegov stric vladika Petar I Petrović
pozove dječaka u cetinjski manastir da se
školuje. Odlazak Rada Tomovog iz roditeljske
kuće u Njegušima u cetinjski manastir bio je
prva velika i sudbonosna prekretnica u
njegovom životu.
Teško je padalo saznanje Vladike Petara I „što
svoga najboljega i najdičnijega plemenika otkida
i od veselja, što ga dovodi među hladne
manastirske zidine, što osuđuje njegovu lepu
mladost na samoću, a samoća je tamnica. Znao
je dobro kako mu malo daje za ono što mu
oduzima...“
11.
12. Rade je ostao na Cetinju da
se knjizi uči... Odmah s
početka čitanje mu se
dopalo i vrlo ga zanimalo.
Pored sve svoje žive i
nestašne mladosti pročitao
je sve knjige što su u
manastirskoj riznici bile. Za
kratko vrijeme znao je
onoliko, koliko su znali i oni
što su ga učili...“
13.
14. UČITELJ MU JE BIO SIMA MILUTINOVIĆ SARAJLIJA.
„ Simina škola“, pisao je kasnije
Ljubomir Nenadović, „nije imala
označenog časa i mjesta. Njegova
nauka, kao i vasceli njegov život,
nijesu imali nikakve sisteme. On je
svoje učenike učio šetajući po
zelenim livadama i u hladovinio
ispod drveća. Katkad u deset minuta
govorio je: o grčkim bogovima, o
sejanju krompira... i o Hajduk
Veljku...“
15. „Samouk sam, ako štogod znadem:
po bukvici učio sam knjigu,
po ljudima učio sam svijet,
po zvijezdama i bogosloviju“.
18. „
„A ja na moje mjesto
nasljednikom,
upraviteljem i čuvateljem
od svega mojega i
crkvenoga činim i
ostavljam sinovca mojeg
Rada Tomova Petrovića, u
kojeg se nadam da će biti
čovjek od posla i
razuma...“
20. Stihovi iz pjesme
Mladost (Njegoš)
Ti si, o mladosti,
upravo cvijetak
ljudskoga života;
kad se čovjek
stobom
rastane, razdvoji.
tad sve brige teške,
nepostojne,
svjetske,
na glavu prifati;
u sindžir se sveže,
svobodu izgubi:
nuždom se pokora
i svakoj tegoti...
21. „Smrt je varalica, ali eto najzad dođe i strika više nema... Sirota
sam ja sad u ovom okolu od kamena... Kako ću, s kim ću? Ni na
moru mosta, ni u kamenu mozga...“
A ja što ću, ali sa kime ću?
Malo rukah, malena i snaga,
Jedna slamka među vihorove,
sirak tužni bez igđe ikoga!“
Moje pleme snom mrtvijem spava,
suza moja nema roditelja,
nada mnom je nebo zatvoreno,
ne prima ni pla;a ni molitve,
U ad mi se svijet pretvorio,
a svi ljudi pakleni duhovi.
crni dani, o crna sudbino
23. Položaj mladog gospodara bio je odveć
težak“, „Nije se imao ni na koga
osloniti do na svoju braću Crnogorce,
koji su opet rečenijem smutnjama bili
podijeljeni na dvije protivničke stranke.
Mladi gospodar niti imaše novaca, niti
vojske da savlada ove velike nevolje...“
„da je igđe brata u svijetu
da požali, ka da bi pomoga.
pomračina nada mnom caruje,
mjecec mi je sunce zastupio“.
24. Crna Gora će, zahvaljujući njegovoj odlučnosti i upornosti,
imala prvi svoj Senat u kome će 16 plemenskih glavara
upravljati zemljom; u zemlji je bila osnovana Gvardija,
neka vrsta policije koja će miriti zavađene i hvatati lupeže i
prestupnike; a uz Njegoša uvijek će biti i od njega se
nikad neće rastavljati tridesetak njegovih „ perjanika“,
odabranih junaka i delija, kojima po junaštvu i ratničkoj
vještini ne bješe ravnih.
25. Svoje prve stihove napisao je u dvanaestoj
godini . Poznata Njegoševa djela su: Gorski
vijenac, Luča mikrokozma , Glas kamenštaka,
Lažni car Šćepan Mali
26. Razbolio se vladika Rade. Tupa i spora smrt je prilazila
vladici Radu u obliku dugotrajne grudne bolesti.
Često je mijenjao klimu i boravio najčešće u Italiji. U njoj
je učio, više no sve drugo, a uman čovjek uči svud i vazda, i
umirući. Kad god je odlazio uvijek se pribojavao da to ne
bude konačni rastanak c Crnom Gorom. Tamo u tuđini
čežnja je još jača, pjevuši uvijek jednu te istu pjesmu,
dva-tri reda narodne crnogorske pjesme.
,,Oj javore, zelen bore,
Blago tebe usred gore…
27. VLADIKA JE TEŠKO BPLESTAN I
"Hvala ti Gospodi, jer si me na
brijegu jednoga tvojega svijeta
udostojio izvesti, i zrakah jednoga
tvojega svijeta, divnoga sunca,
blagovolio napojiti. hvala ti
Gospodi, jer si me na zemlji nad
milionima i dušom i tijelom
ukrasio.
PIŠE TESTAMENT
28. Koliko je patio, koliko bolovao
govori nam pjesma Dušana Kostića
“U Napulju”.
Vraća se u Crnu Goru i dovikuje
Lovćenu i sebi: “Nećemo se nikad
više rastaviti”. Pohrlio je u njen
posljednji kameni zagrljaj.
29. "
“Đe je zrno klicu zametnulo
Tu neka plodom i počine”
30. LUČ A MIKROKOZMA
„ Ako istok sunce svetlo rađa,
ako biće vri u luče sjajne,
ako zemlja priviđenje nije-duša
ljudska jeste besamrtna!
Mi smo iskra u smrtnu prašinu!
Mi smo luča tamom obuzeta!
GORSKI VIJENAC
„Ne trebuje carstvo neljudima ,
nako da se pred svijetom ruže.
Divlju pamet, a ćud otrovanu
divlji vepar ima, a ne čovjek.
Kome zakon leži u topuzu,
tragovi mu smrde nečovještom.
IDEJE I STVARALAŠTVO
„...Tvrd je orah voćka čudnovata,
Ne slomi ga al zube polomi...“
„ Al tirjanstvu stati nogom za vrat,
Dovesti ga k poznaniju prava –
To je ljudska dužnost najsvetija!...“
"...Spuštavah se ja na vaše uže
umalo se uže ne pretrže..."
