Tadijanović

3,385 views

Published on

Tadijanović

Published in: Travel
0 Comments
1 Like
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

No Downloads
Views
Total views
3,385
On SlideShare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
3
Actions
Shares
0
Downloads
7
Comments
0
Likes
1
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

Tadijanović

  1. 1. O.Š. „ANTUN MIHANOVIĆ“ SLAVONSKI BROD MIHANOVIĆEVA 35 BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA PJESNIK ZAVIČAJA Juraj Galić, 8.c Juraj Kirchofer, 8.e Dunja Blažević, 8.e Marija Blažević, 8.e Mentorica:Snježana Vinarić,prof. Slavonski Brod, ožujak 2009.
  2. 2. Uvod Neki govore da niti jedan čovjek ne živi vječno, no svi smo mi željeli i nadali se da će naš Tadija biti vječan. Zato nas je njegova smrt potakla na razmišljanje o pjesniku poljana, pjesniku snova, pjesniku zavičaja, čije pjesme žive i živjet će u nama vječno, kao i vrijedna majka koja, dugo u noć u zimsku gluhu noć, bijelo platno tka. Jednog davnog ,hladnog jesenskog dana, točnije 4. studenog 1905. godine u skromnoj seoskoj kući rođen je dječak, mala svijeća velikog plama, dijete koje će kao čovjek i pjesnik svojim radom obilježiti jedno stoljeće. U malom slavonskom selu Rastušju, nadomak tada gradića Slavonskog Broda rođen je već spomenuti dječak imenom Dragutin Tadijanović, za nas pjesnik slavonske ravni. Običan dječak, dječak Slavonije, dječak malog sela, oranica i livada, ali čovjek velike i beskrajne duše. Čovjek čije će riječi istim plamom gorjeti i stoljećima nakon što nestane i posljednje biće koje ga je poznavalo. Njegov je život bio dug i pun, prošao je dva svjetska rata, dočekao zoru hrvatske države i dao joj svoj osebujan pečat. Pun ljubavi i mašte, uspona i padova, život koji je izgledao kao bajka, ali i kao epopeja jednog velikog životnog uspjeha. Sve to nas je motiviralo za pisanje ovoga rada. Naš pokušaj da se jednim malim radom i neznatnim u usporedbi s opusom tog velikana književnosti u Hrvata, bar malo prisjetimo stogodišnjeg života. I to života koji je sam po sebi luč, vodilja mnogim pjesnicima danas i sve dok bude postojala lijepa riječ. Jer on je to svakom našom zapisanom riječju zaslužio. Zaslužio je i time što je proslavio svoje malo selo, naš grad, što je umnogome obogatio naš duh i zadužio nas je da ga se sjećamo i svih pjesama koje nam je tako nesebično poklonio.
  3. 3. Život i djelo Dragutina Tadijanovića Dragutin Tadijanović je rođen kao najstariji sin zemljoradnika Mirka Tadijanovića i Mande rođ. Kegljen. Selo je tada imalo dvjestotinjak stanovnika. Nižu pučku školu je pohađao od 1912. do 1916. godine u Podvinju (selo pokraj Slavonskog Broda). Od 1916. do 1918 godine pohađao je Višu pučku školu, a od 1918. Realnu gimnaziju U Slavonskom Brodu. Od jeseni 1920. godine, kao učenik 5. razreda Realne gimnazije, stanuje u brodskom Franjevačkom samostanu i već tada piše pjesme. Koliko nam je poznato, zabilježeno ih je devet. Nabavio je knjigu Hrvatska antologija(Umjetno pjesništvo starijeg i novijeg doba), Huge Badalića iz 1892. godine radi boljeg upoznavanja hrvatskog pjesništva. Te iste godine s grupom gimnazijalaca prvi puta odlazi u Zagreb, što je uvelike doprinijelo njegovom upoznavanju novih obzora i proširilo vidike mladog pjesnika. Godine 1922. pod pseudonimom Margan Tadeon objavljena mu je u srednjoškolskom listu „Omladina“ pjesma „Tužna jesen“ koja je jedina njegova pjesma objavljena u vrijeme gimnazijskih dana. Pod svojim imenom počinje objavljivati tek 1930.godine u časopisima "Književnik" i "Hrvatska revija". Sa svojim ocem 1924. godine odlazi u Beč i tom prilikom prvi puta posjećuje operu. U Zagrebu je na Gospodarsko-šumarskom fakultetu upisao studij šumarstva (1925.), ali je kasnije prešao na Filozofski fakultet (Povijest južnoslavenske književnosti i filozofije 1928.). Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1937. godine. Mnogi događaji i doživljaji ( lijepi i ružni ,sretni i tužni) obilježili su razdoblje njegovog studiranja. Prva pjesnička zbirka pod nazivom „Lirika“ objavljena mu je 1931.
  4. 4. godine. Nažalost ,1932. godine u rodnom selu je umro njegov otac. Još jedan događaj koji je u cijelosti obilježio njegov daljnji život vezan je za 1933. godine kada je u vlaku na putu iz Broda u Zagreb upoznao Jelu Ljevaković, svoju buduću suprugu. Jela je bila studentica povijesti umjetnosti. Te godine objavio je i svoju drugu zbirku pjesama „Sunce nad oranicama“. 1937. godina je bila za njega jako uspješna : postao je diplomirani profesor južnoslavenske književnosti i filozofije i objavio je zbirku pjesama „Dani djetinjstva“. Poznanstvo iz vlaka okrunjeno je brakom Dragutina Tadijanovića i Jele Ljevaković pred početak II. svjetskog rata. Vjenčali su se u crkvi Sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu. U nepravilnim intervalima, ali uvijek iznova izlaze nove zbirke pjesama ovog plodnog autora. Objavio je oko 500 pjesama u dvadesetak zbirki, a priredio je i nekoliko izdanja svojih izabranih i sabranih djela. Uz tako velik rad našao je vremena za pisanje kritičkih osvrta , urednički posao , književne susrete. Od svih napisanih zbirki možda bi mogli izdvojiti samo onu nama najpoznatiju, a prema našim saznanjima i najizdavaniju : „Srebrne svirale“. Najveći dio svog života pjesnik je proživio u Zagrebu u svom stanu koji je bio poput knjižnice, čiji se fond stalno bogatio jer je on marljivo skupljao knjige cijeli život. Da bi na kraju sve te knjige Tadija darovao gradu Slavonskom Brodu. Koji će od cijele izdašne zbirke cijelog njegovog života napraviti spomen dom u čast hrvatskom pjesničkom „čarobnjaku”. Tadija je ostavio jako puno osobnih stvari gradu kojega je jako volio i često boravio u njemu. I grad je volio njega i bio uz njega u svim njegovim i lijepim i tužnim trenutcima. Grad Slavonski Brod, u čast jednom od najvećih pjesnika hrvatske književnosti, možemo slobodno reći i pjesničkog „čarobnjaka “ uređuje Spomen-dom u prizemlju palače Horvat koji će po svom idejnom rješenju pokušati dočarati ambijentalne vrijednosti svake sobe pjesnikova zagrebačkog stana u Gajevoj ulici.
  5. 5. Spomen dom bit će napravljen kao muzej otvoren posjetiteljima koji će svaki na svoj način sebi dočarati bogat život velikog čovjeka. Posjetitelji će se unutar muzeja kretati slobodno razgledavati autentični namještaj, gledati umjetničke slike posvećene Tadijanoviću, čitati njegove pjesme i doživljavati čarobnu atmosferu čovjeka koji je život proveo s olovkom u ruci. Mladi naraštaji, koji nisu imali priliku susreti pjesnika uživo, moći će riječju, slikom i zvukom upoznati pjesnika i njegovo doba. Cijeli prostor može biti turistička poveznica svakog kulturnog događaja u Slavonskom Brodu. Književne večeri, promocije, predstavljanja, tribine i druge kulturne manifestacije dobit će na vrijednosti kada se budu održavale u bilo kojem prostoru Spomen-doma. Bilo bi dobro posjećivati i njegov rodni dom u Rastušju, mjestu gdje se rodila ljubav prema pisanju i uživanju u prirodnim ljepotama koje su puno puta bile inspiracija za njegove stihove. Zaključak Teško je riječima, pogotovo u ovom kratkom radu, opisati tako ispunjen, bogat i dug život. Možda baš naš tekst čovjeku može pokazati zašto pjesme i postoje, kako se u nekoliko riječi može predstaviti jedna ideja i ono najvažnije : naš je Tadija najbolji primjer za to. Danas ga se sjećamo kao jednog od najvećih pjesnika hrvatske književnosti i izrazitog majstora slobodnog stiha u kojem je izražavao baš ono što je osjećao. ...Vezi mi, zemljo , vezi od trave mekani sag I pokrij me njime umorna Kad snivao budem između crvi. Nada mnom će, u vjekove, drhtati zvijezda sumorna..
  6. 6. Literatura: 1. Mirković, Slavko. Brodska čitanka o Dragutinu Tadijanoviću 2005 : Za stoti rođendan. Slav.Brod :Posavska Hrvatska, 2005. 2. Tadijanović, Dragutin. Devedeset devet pjesama i još jedna. Zagreb:Školska knjiga, 2005. Suradnici: -Živi izvor: Miroslav Bjelobrk, nećak Dragutina Tadijanovića. - dr.sc.Dinka Kovačević, knjižničarka O.Š. „Antun Mihanović“, Slav. Brod

×