2. Geografski položaj
• Geografski položaj Egipta izuzetno je povoljan. Sinajsko poluostrvo
predstavlja kopneni most koji povezuje Egipat sa Azijom.
Sredozemnim morem povezan je sa Evropom, dok Suecki kanal
predstavlja važno čvorište trgovačkih puteva između kontinenata.
3. Geografski položaj
• Na severu je Sredozemno more, na istoku Gaza, Izrael i Crveno
more, na jugu Sudan, a na zapadu Libija. Maksimalna dužina sever-
jug iznosi 1.105 km, a maksimalna širina 1.129 km. Površina Egipta
iznosi 997.739 km² (bez sporne oblasti Halaib, površine 20.580
km²). Manje od desetine od ukupne teritorije Egipta je naseljeno i
kultivisano. Teritorija obuhvata dolinu i deltu Nila, kao i Suecki kanal
koji povezuje Sredozemlje sa Sueckim zalivom, rukavcem Crvenog
mora.
4. Reljef
• Više od 90% teritorije zauzimaju
pustinje, uključujući Libijsku (tzv. Zapadnu
pustinju) na zapadu; deo Sahare, Arapsku
pustinju (tzv. Istočnu) koja se graniči sa
Crvenim morem i Sueckim zalivom, na
istoku. Libijska pustinja poznata je kao
„veliko peskovito more“ u kome postoji
nekoliko depresija od kojih je najveća
Katara. Od pustinjskih oaza u Libijskoj
pustinji najpoznatija su:
Barija, Daktila, Karija, Farafra i mnoge
druge.
5. Reljef
• Na izrazitom jugu duž granice sa
Sudanom nalazi se Nubijska pustinja,
ogromna teritorija kamenih površina
i peskovitih dina. Sinajsko poluostrvo
obuhvata peskovite pustinje na
severu i ogromne planinske vence na
jugu sa vrhovima koji se izdižu i do
2.100 m iznad Crvenog mora.
Planina Katarina (Džabal Katrina,
2.637 m) je najveća planina u Egiptu.
Nalazi se na Sinajskom poluostrvu
kao i planina Sinaj (Džabal Musa)
gde je prema hebrejskoj Bibliji
Mojsije primio deset Božjih
zapovesti.
6. Klima
• Egipat se nalazi u suptropskom području. Klimu odlikuju vruća i suva leta i tople
zime, tj. topli periodi od maja do septembra i hladni od novembra do marta.
Najviše temperature u oba perioda uslovljene su severnim vetrovima. U obalnim
područjima prosečne temperature kreću se od maksimalne 37 °C do minimalne 14
°C. Velika temperaturna variranja najčešća su pojava u pustinjama od maksimalne
dnevne 46 °C do minimalnih 6 °C tokom noći. Tokom zimskog perioda temperature
tokom noći padaju i do 0 °C. Područja sa najvećom vlažnošću nalaze se duž
sredozemne obale, a prosečna količina padavina iznosi 200 mm godišnje, dok je
prosečna količina padavina u Kairu samo 26 mm godišnje, a u pustinjskim
oblastima kiša pada jednom u nekoliko godina. Količina padavina opada idući ka
jugu, dok temperatura raste.
7. Vode
• Nil je druga reka po dužinina na svetu, duga 6.497 km. Njen tok kroz Egipat
je dug 1.550 km, a površina delte Nila je 24.000 km².
• Nil ulazi u Egipat kod Vadi Halfe na njegovoj južnoj granici. Teče kroz
pustinju 1,5-2 km širokom dolinom do Asuana. Od Asuana, pošto pređe
svoju poslednju kataraktu, Nil teče kroz dolinu koja se širi od 5-20 km i
proteže do Kaira nekih 700 km. Daljih 300 km do mora prolaze vode Nila
kroz vrlo prostranu deltu, razgranatu u mnogo rukavaca. Delta završava sa
lagunskom obalom dugom 250 km.
8. Vode
• Dolinu i deltu Nila pokriva izuzetno plodno zemljište koje je reka
hiljadama godina taložila u sloj debeo 10—12 m. Svake godine od
avgusta do oktobra vodostaj Nila poraste, reka se izlije iz korita i
poplavi svoju dolinu i deltu. Posle povlačenja ostavlja za sobom mulj
koji obnavlja plodnost tla.
9. Vode
• Na teritoriji Egipta Nil ne prima ni jednu
stalnu pritoku. Klima koja vlada nad
dolinom je izrazito topla, pustinjska.
Samo morska obala poznaje kiše. U
dolini Nila vlada trajna vedrina.
Vegetacijsko doba uopšte se ne prekida;
biljke neprestano rastu i dozrijevaju. Te
prirodne okolnosti stvorile su od doline
Nila najveću rečnu oazu na svetu. Koliko
se može iz istorijskih izvora zaključiti
ljudi se već 6.000 godina koriste tim tlom
i poplavama Nila: grade kanale, podižu
nasipe, izvlače vodu, sve do naših dana.
10. Vode
• Osim plodnog tla i nilske vode priroda je obdarila Egipat i značajnim
rudnim bogadstvom. Na Sinajskom poluostrvu i u crvenomorskom
primorju ima izdašnih izvora nafte. U tom primorju javljaju se i
fosfati. Zapadno od delte u sredozemnom primorju ima kamene soli.
11. Flora i fauna
• Vegetacija Egipta ograničena je na
deltu, dolinu Nila i pustinjske oaze. Najviše
rasprostranjena je kokosova palma. Od
ostalih vrsta drveća ovde se nalaze
akacija, tamaris, karob. Drveće koje je
doneto sa drugih kontinenata su
čempres, eukaliptus, mimoza kao i razne
vrste voćki. Aluvijalno tlo Egipta, naročito u
delti, pogodno je za gajenje različitih biljaka
i kultura, uključujući grožđe, razne vrste
povrća, cveća poput lotusa, jasmina i ruže.
U pustinjskim predelima najčešće raste
šiblje i trava za stoku. Papirus, nekada
zastupljen duž Nila, sada se može naći na
samom jugu Egipta. Zbog pustinjske
klime, Egipat ima nekoliko domaćih divljih
životinja. Gazele u pustinji, kao i
lisice, hijene, šakali, divlje svinje
naseljavaju različita područja, uglavnom
deltu i planine duž Crvenog mora.