Recommended
More Related Content
Viewers also liked
Similar to Emir Nisic-SLIKE SUDBINA
More from Emir Nisic
More from Emir Nisic (13)
Emir Nisic-SLIKE SUDBINA
- 1. 1
- 2. 2 Emir S. Niši : Ovu knjigu posve ujem mom nedavno preminulom prijatelju Aliji Arifu Deli u, pjesniku i piscu, koji je bio važna podrška mome književnom stvaralaštvu od samih po etaka, valjda što je najviše od svih vjerovao u moj talenat i znao na pravi na in da me podstakne na stvaranje novih djela.
- 3. 3 Predgovor Dragi itaoci, od srca vam hvala na vašoj plemenitoj namjeri s kojom ste evo i na ovoj stranici moje knjige. ar pisanja i ar itanja veoma su sli ne, prožete su nekom tihom strepnjom, kod mene je ta strepnja u obliku brige koliko e vas biti, a vaša je da li ete na ovim stranicama prona i pri u koja vam se dopada. Što se mene ti e, ako moju knjigu pro ita barem jedan ovjek moj cilj je ispunjen, sve iznad toga je preba en plan, a ako se vama od ovih tridesetak pri a dopadne samo jedna, vi odista niste zalud itali. Prvi razlog zbog kojeg pišem je taj što mi je to u krvi, ja moram pisati i stvarati, druga ije ne znam, drugi razlog je moj bijeg od sumorne i gorke svakodnevnice u kojoj se nalazi svako ko živi na prostorima bivše Jugoslavije. Bijeg od toga ja sam pronašao u pisanju, u jednom mom svijetu koji neumorno stvaram, evo godinama, koliko radi sebe toliko i radi svih vas. O emu sam ja pisao govori i sam naziv knjige, o sudbinama meni znanih i neznanih ljudi, o mojim uspomenama iz djetinstva koje su možda jako sli ne vašim uspomenama. Nesretne ljubavi su tako er tema nekih mojih pri a, valjda zato što je nesretnih ljubavi toliko puno na ovome svijetu, da su one izgurale sve sretne ljubavi ak i iz mojih pri a. U ovoj knjizi možete doživjeti i plamen rata i miris sretnih vremena, a neke e vas pri e lijepo i nasmijati. Osmijeh je jedan od najljepših poklona, i ako moje pri e izazovu smijeh, bit e to još jedan uspijeh za mene. Ne znam u ovom momentu koliko sam rijeka pomenuo u ovoj knjizi, ali jesam poprili an broj, to je zato što ja rijeke volim, a mnoge pri e su se rodile baš dok sam šetao pored rijeka koje su mi žuborom šaputale o emu da pišem. Ja još uvijek imam djetinju vjeru u ljepotu, u ljubav, u dobre vile, u aroliju, zato i jesam pisac. Pisac mora vjerovati u te stvari, zbog svih vas, zbog nekih novih generacija koje e se odlu iti da se bave ovim istim stvarala kim poslom. Ja nisam pisac koji se bazira samo na svoj zavi aj, iako za mene kažu da sam u taj zavi aj slijepo zaljubljen, ja svoje teme tražim i po Vojvodini i po Hercegovini, po Krajini, Semberiji... Možda je tako i bolje, da bi se razbila monotonija podru ja koje se ina e kod ostalih pisaca konstantno ponavlja, moje pri e su vam zato jedno svojevrsno putovanje. Putovanje u kojem možete otkriti sli nosti i razlike geografskog podru ja, te sli nosti i razlike ljudskog mentaliteta.
- 4. 4 Ja sam se u pri i „ aci sa pruge“, prisjetio svojih školskih dana, koji su bili ukrašeni nekom dalekom željom za nikad dostižnim odrastanjem, koje je eto, nekim udom došlo. I ve sam u godinama kada za tim danima žalim. Drago mi je što je ova pri a nagra ena na jednom književnom konkursu. Baš kao i pri a „Gljive“, gdje je opisana jedna bolna i tužna sudbinska slika. I tu sam okusio slast književne nagrade, i mislim da su u ovoj godini te nagrade sasvim dovoljne. Sada mi treba jedna ve a i zna ajnija, a to je priznanje italaca. Ovu godinu ja krunišem knjigom koju itate, i drago mi je što mogu da pratim davno zadani tempo jedna godina- jedna knjiga, tako da mi je ova peta u nizu. Ovu knjigu posve ujem mom nedavno preminulom prijatelju ali i kolegi Aliji Arifu Deli u, koji je za mene bio i ostao najve i pisac kojeg je izrodilo Spre ko polje. U februaru mjesecu ove godine ja sam napisao jednu pripovijetku o Aliji Arifu, te mu istu dao na itanje, njemu se dopala, i re e da se tu nema šta dodati, nakon toga sam mu govorio o tome kako želim da se ta pripovijetka na e u mojoj novoj knjizi za koju e mi on napisati recenziju, što je on oduševljeno i prihvatio. Ali ve 13. juna, sudbina je naslikala jednu tamnu sliku, sa ovoga svijeta otišao je moj prijatelj i saradnik, tako da je moja pri a o Alijinom životu bila pri a koja je poslužila za oproštaj od ovog velikog ovjeka, i koja je kao takva objavljena i u medijima. Svoju vje nu ku u on ima na rubu onog istog polja na kojem je živio, a ono e do vje nosti pod tim mezarom igrati predstave prolje a, ljeta, jeseni i zima. Ja ne znam da li postoji mogu nost da na onom svijetu moj prijatelj pro ita sve ovo, ali pošto sam vi ao i ve a uda svojim o ima, mogu slobodno vjerovati da je mogu e, i da e u mojim pri ama prepoznati dobar dio svog života i jedne osebujne ljubavi za stvaranjem. Otišao je sa ovoga svijeta rano, u godinama u kojim pisac od sebe treba dati najviše, i u vremenu kada e imati vremena da stvara, a pri e napisane u tom godinama ljudskog života svakako su obimnije i ljepše, a samim tim i ugodnije za itanje. Ova knjiga objavljena je u ime prijateljstva, jednog prijateljstva koje nije prekinuto smr u mog dobrodušnog Alije Arifa Deli a. Ne znam kako je za ostale ljude, ali pisac na ovome svijetu, pisac je i u vje nom raju gdje mu se duša odmara. Autor
- 5. 5 Recenzija Kako je cilj svake recenzije podizanje kvalitete objavljenog autorovog djela tako se nadam da u dostojno zamijeniti Aliju Arifa Deli a, ovjeka kojem je prvobitno pripao ovaj zadatak..., ispisa mudrih slova o liku i djelu pisca Emira S. Niši a. Autor se u svom jedinstvenom uratku odlu io za koncizan obim od 32 pripovjetke koje nas svojim kratkim naslovom, a logi nim redoslijedom, uvode u srž onoga o emu pisac govori. „Jasno a, jednostavnost i kratko a te logi nost slijeda misli i prikaza“, osnova su najauteni nijih književnih simbola pripovjedaka pa se takav slijed stilskog kriterija autenti no može primjeniti i na djelo „Slike sudbina“ bez kriti ke potrebe da se nešto oduzme ili doda... Ne navodi Niši bez razloga u predgovoru djela svoje motive pisanja re enicom: „Ja moram pisati stvarati, druga ije ne znam“. Životna inspiracija u stvarima, likovima, rijekama, pejzažima, životu obi nog zaboravljenog bosanskog ovjeka, godinama se tkala u najtemeljitije potrebe piš evog izražavana, potrebe da se ispri a neispri ano, dodatkne netaknuto, najbolje sakrije od zaborava... Pisac s razlogom dodaje cijeloj toj strukturi autenti an bosanski jezik naroda ruralnih krajeva Bosne i Hercegovine što stavlja poseban akcenat važnosti publikacije sadržaja ovakve prirode... itaju i djelo „Slike sudbina“ italac može doživjeti neprikosnoven osje aj da je zaista bio u ur eviku, Kalesiji, Maslama, Husimovcima, Musi ima... i inim bosanskim mjestima gdje se, kako sam naslov kaže, svakodnevno vrte slike sudbina malog – velikog ovjeka te prosto kao italac ostajem u žalu da autor nije prošetao i drugim mjestima kako bi ih autenti no opisao i prenio. I kada se vode i glasom zdravog razuma upozorite da je sli nost sa stvarnim likovima puka slu ajnost, ste i ete putpuni utisak živosti i bivstvovanja Spre kog polja i svega onoga što u njemu živi i diše. Tako u pripovijetki „Stanice u Maslama“ autor kaže: „O ima sam poljubio sve krovove ku a“, te je to doslovno tako... Autor ljubi zavi aj, ljude koji u njemu žive, tradiciju i bosansku golgotu... „Stara vrata nenine ku e koja mogu istim tonom da zaškripe“, nezamjenjiv je zvuk uspomena piš evog djetinjstva sa
- 6. 6 uzavrelim žarom da taj isti zvuk bude opisan i ispri an. Neizbrisiv je i motiv rata i požrtvovanosti naroda devedesetih godine prošlog vijeka ali i rata protiv fašizma koji se danas kao benefit rijetko istakne u posebnim prilikama. Niši veli a i tu potrebu za odbranom ljudskog dostojanstva, ma ime ono bilo ugroženo, opisuju i tako put muslimanskih porodica iz Užica 1862. godine, njihovo naseljavanje na ovim prostorim a onda i cjeloživotnu borbu za opstanak. Autor silovito pokušava da nas podsjeti na vlastite korijene, ko smo i odakle smo, stavljaju i se tako u ulogu istori ara. Tu svoju nakanu najbolje opisuje rije ima: „Svi oni koji su oštetili, uništili ili pomijerali ste ke, protiv samih sebe su radili, jer stari Bogumili su za takve ostavili strašne kletve“... Neizostavan je i simbol žene u autorovim tekstovima... On jasno opisuje životni put i socijalni položaj nekadašnjih žena, majki, doma ica, koje su mahom bile neškolovane, nezaposlene, koje su rano stupale u brak, ra ale djecu, i ko zna da li su ikada bile istinski sretne, ali koje su isto tako na le ima nosile ogromno životno iskustvo... Susreti i ispijanje kafe, druženje, bosanska sijela i teferi i, boravak u prirodi, naše vikendice i vrtovi, sitne stvari..., sve su to pomalo izgubljeni motivi na koje nas autor podsje a opominjuju i nas nemilosrdno da savremeni ovjek tr i za bujicom materijalnih stvari, žive i prebrzo i uskra uju i vrijeme suštinskim životnim vrijednostima. Nemogu e je ne spomenuti i motiv ljubavi koji se kao nit provla i u svim autorovim tekstovima. I sam kaže da: „Pjesnik bez žene koja ga voli, nije pjesnik, on je jedna bezglasna tuga“. Neuzvra ene ljubavi, bol u koji prerasta svaka tiha patnja, koja ne jenjava ak ni kada se ispri a, samo je poruka koju nam Niši šalje da toliko toga još nije re eno ni zapisano. „Ne znam zašto ljudi pokvare ljubav i pokvare sre u“, pitanje je koje autor ponavlja iznova i iznova, svjestan pomalo mezohisti ke injenice da upravo takve ljubavi ra aju najljepše pri e te beskompromisno kaže: „Samo jedna žena za mene postoji ak ni kad me ne voli više“...
- 7. 7 Ostajem u ubje enju da nije bez razloga pripovijetka „Rastanak sa rodnim krajem“ ostavljena za kraj... Autor pokazuje sa koliko bi se tuge odvojio od svog zavi aja, svoje inspiracije, svog cjeloživotnog smisla... „Ima li tamo neka sli na rijeka, ako ima, ho u li imati vremena da odlazim do rijeke“, pita se... te u isto vrijeme nama kao itaocima daje odgovor potvr uju i onu mudru izreku Duška Radovi a, da prije nego što krenemo tražiti sre u, trebamo provjeriti da li smo ve sretni. „Sre a je mala, obi na, neupadljiva, i mnogi je ne znaju vidjeti“, a to je upravo ono što nam Niši u svom djelu nesebi no pokazuje... Novinarka Edita Jakovljevi
- 8. 8 Alija Arif, pisac-pjesnik Svijet sam spoznavao u strašnom ratu koji je plamtio oko mene, sva moja prva saznanja koja pamtim vezana su za taj period. Rat je obilježio sve nas, a u tom ratu uo sam za pjesnika Aliju iz Dubrava. U vrijeme kada je ljudima najmanje bilo do pjesme, a još manje do pjesnika, na slavan glas izašao je moj sadašnji prijatelj Alija Arif Deli . Godine 1995. objavio je svoju prvu zbirku pjesama pod nazivom „Na rubu polja“. Ono što me uvijek fasciniralo kod Alije je to što je on govorio slikovitim jezikom našeg kraja, u svakoj metafori propoznavao sam sve motive o kojima tada nisam bio kadar govoriti, ali sam ih barem razumio. Istina je da moj Alija odista živi na rubu našeg Spre kog polja, baš je njegova avlija posljednja ta ka tog polja, iza nje slijedi cesta, a iznad ceste uzvišenje, a svako uzvišenje kraj je polja. Na tom rubu polja, nastajale su mnoge divne pjesme, od kojih su vjerujem mnoge ostale neobjavljene. Alija je u ratu koji pomenuh bio i na bojnom polju, a sve je to ostavilo traga u onome što je stvarao. Logi no je da vojnik piše ratne pjesme pa se tad javila i pjesma „Preobražaj za arane svijesti“. Vjerujem da je u to vrijeme nastala i njegova slavna ratna poema koja e kasnije biti samostalna knjiga pod nazivom „Ljubav zemlje i ovjeka“. Poema je to koju prožima snažna emocija i ini se da je napisana negdje na ratištu u rijetkim momentima predaha, koje je pjesnik iskoristio da stvori veli anstveno djelo. Kao da je Tuzla prepuna ratnih rana govorila u toj poemi. Fascinirala su me njegova djela kada sam neke godine u našoj Gradskoj biblioteci odlu io pro itati sva djela naših lokalnih pisaca, odnosno pjesnika, njih smo uvijek imali više. Iz njegovih prvih knjiga u io sam kako se voli domovina, kako se o domovini piše i kako se za nju bori. O pjesnicima sam najviše nau io zahvaljuju i njegovoj knjizi „Zavi aj me ini pjesnikom“. Samo ovaj naziv jedne pjesme, jedne zbirke pjesama, vredniji je od mnogih romana koji su okrunjeni slavnom Nobelovom nagradom. Ljepšu istinu do tada nisam uo. Ja esto razmišljam o tome, zaista je zavi aj pjesnikom u inio Aliju, pa i mene samog. Naš kraj predvina je izložba pjesni kih motiva i nama zaista nije teško da napišemo najljepše pjesme. Do e mi nekad pa zamislim pjesnika, bilo kojeg, ali eto neka to bude moj prijatelj Alija, kako sjedi usred Spre kog polja, s papirom i perom u rukama, a oko njega, sve miline tog polja i on ih samo uzima perom i stavlja na papir, sve niže rije i
- 9. 9 kao bisere i uvijek se rimuju divote, a kada podigne pogled po tom rubu polja, gore sve naki eno tradicijom, toplinom doma, posuto arolijom da svjetluca u oku pjesnika. U takvoj divoti lako je napisati pjesmu, lako je prona i živopisne likove za pri e, lako je biti pjesnik, pisac, slikar... Uvijek imaš inspiraciju, i kad kiša kupa krajolik, i kad spava usnuo snijeg na krovovima, i kad bježi prolje e, i kad se munje iscrtaju po nebu. U nesre i su ljudi stvarali pijadesal ljepote, tako je u nesre i obojenoj krvlju, prožetoj gla u, krenuo u svijet poezije moj dobri prijatelj Alija. Pisao je o šapatu trava u našem kutku svijeta, kako se boje igraju na livadi, kasnoj jeseni koja se zavu e iza uglova starih ku a, o prvom snijegu i napuštenoj vodenici. Naš narod vjeruje da se oko vodenica skupljaju udna, mitska bi a, a ja oko vodenica pamtim samo pjesnike, slikare, fotografe i kamermane. E, da li je pjesnik mitsko bi e, o tome neka pri a netko drugi... Meni su pjesnici uglavnom bra a, meni su oni dragi i znani, oni su mi radost i oni su vje ni. Neki pjesnici vje nim u ine i druge ljude, voljene žene, djecu, djedove, sestre, bra u, svoje u itelje, neznane prolaznike i svakome ko im je na neki na in drag i mio. Alija je divne pjesme posvetio svojoj djeci i, naravno, supruzi, koja mu je oduvijek podrška i snaga. Pjesnik bez žene koja ga voli i nije pjesnik, on je jedna bezglasna tuga. Onaj pjesnik uz koga je svakim danom voljena žena, jedan je od najsretnijih ljudi, ona je jedno sunce koje ga prati i koje samo njega grije. Moj Alija pripada sretnim pjesnicima. Ve dugo tvrdim da je formu, oblik i dušu Kalesije rije ima najbolje oslikao moj dobri prijatelj u zbirci pjesama „Duša starog Kalesa“. Kad ugledam Kalesiju koja proviruje iz magle, u mome sje anju poput svjetla bljesne neki od stihova iz ove zbirke. Drvena munara Atik džamije, kao da je svjetionik za brodove koje niko vidio nije, a koji su nevidljivi plovili najljepšom rijekom na svijetu da bi do Alije Arifa Deli a dovezli najljepši materijal za gradnju pjesama o Kalesiji. Nakon toga uslijedio je „Žubor islama“, a veoma zapažena je bila knjiga „Nekrologij šehida i poginulih boraca op ine Živinice“, izašla godine 2001., koja je svoje drugo izadnje doživjela 2011. godine. To je knjiga o ljudima koji su u najljepšem životnom dobu poginuli na bojnom polju. Zalud. Ostavili su toliko uplakanih supruga, toliko djece je bilo uskra eno za o ev zagrljaj, toliko majki još i danas lije suze. Alija je njihova imena i njihove životne
- 10. 10 pri e skupio na jedno mjestobi time im napravio velik i lijep spomenik u literaturi. Napisao je i objavio Alija Arif Deli i „Pri e za djecu“ 2003. godine, knjigu koja se, vjerujem, dopala svakome djetetu koje ju je pro italo. Mogla su djeca da odsanjaju pri e u punom spektru boja, da prepoznaju likove u svojim komšijama, da doznaju ono što ranije nisu znala. Dok su djeca sanjarila, Alija Arif Deli je pisao. U daljnjem periodu posvetio se jednoj važnoj temi koja e se te i kroz njegova djela, a to je Srebrenic, još jednoj dodirnoj ta ki mog prijatelja i mene, jer ja sam svoju prvu knjigu napisao o Srebrenici i to onoj anti koj koju su zvali Domavia. Alija je pisao o bolu i patnji koji je nekad važnu Domaviju pogodio u minulom ratu. Prva knjiga „Hodo aš e u Poto are“ pojavila se 2008. godine, a u njoj su pobrojani utisci autora s manifestacije „Marš mira 2007“, koja se obilježava u znak sje anja na patnju i bol Srebrenice. Ova knjiga ima važne povijesne elemente jer su u njoj i fotografski dokumentovani doga aji i ljudi s ovog teškog puta kojeg je autor zajedno sa ostalim u esnicima prešao pješice. Tema se autora veoma dojmila pa se odlu io objaviti dopunjeno izdanje prethodne knjige, ali pod nazivom „Srebrenica zemlja iz bajke“. Knjiga je na veoma dobar na in pojasnila i približila itaocu ovaj nimalo lagan put kojeg svake godine prepješa e dobrovoljci od Nezuka do Poto ara. Motiv Srebrenice sadržan je i u zbirci poezije „Sinovi Srebrenice“. Iste godine izlazi i njegova veoma uspješna i zna ajna knjiga za ove prostore „Na krilu zemlje - za usnule vrstim snom, kamen je odgovor nebu“, koja je zapravo prošireno izdanje knjige „Nekrologij šehida i poginulih boraca op ine Živinice“. Poslije dugogodišnjeg napornog rada 2012. godine, pojavila se po meni najzna ajnija knjiga Alije Arifa Deli a „Svjetlost Tatarica“. Sva ljubav prema rodnom kraju presudila je da autor svojim Živinicama ostavi jednu savremenu putopisnu monografiju, koju su ispri ali kulturni spomenici, prirodne ljepote, ljudi, sela i institucije koje se nalaze na ovom podru ju. Uvijek e mi u sje anju ostati dan koji smo proveli zajedno hode i kroz moj Stari ur evik gdje je on prikupljajo gra u za navedeno djelo. Stara groblja, mostovi, izvori, mir ravnice, pri e koje su li ile na bajke, šumovi vodenica i toplina vatre ispod tavulje za pekmez, koje niko nikad nije stavio u redove knjiga, posloženi su na najbolji mogu i na in u Alijinim. Sve je to Alija uvezao svojim pjesmama i pripovijetkama koje su kao ukrasi u knjizi o starim Tataricama (stari naziv za Živinice). Velika mi je ast, što je ovako
- 11. 11 plodan pisac, moj drag prijatelj Alija Arif Deli , napisao recenziju za moju knjigu „Stari nišani u ur eviku“. Najbolje je kada recenziju piše neko ko te poznaje kroz tvoja djela, ko ih razumije i voli. Alija se esto pohvali svojim pri ama Himzo i Pilav, i to s razlogom. Pilav je pri a koja govori o ljubavi i našem starom svadbenom obi aju, jasan je prikaz ljepote nekadašnjeg života i vremena za kojim autor vjerovatno ezne. Pri a o Himzi zanimljiva je ratna slika, naslikana perom, koju e ponajbolje razumjeti oni koji su baš na ovom podru ju preživjeli minuli rat. Ne znam odakle izviru pri e, ne znam odakle piscima tolika volja da pišu pri e poput „Sa dna duše Jusine“ i ne znam odakle itateljima mo da sebe prepoznaju u nekom Jusi, u Verteru, u Nikoletini...? Da li u dnu srca, sje anja ili na dnu duše Alijine izni u pri e koje natapa ljepota našeg kraja poput najrodnije kiše, koje izrastaju u vrijedna djela? ini mi se da svaki pisac svojim djelima u knjiženosti koja mi li i na grad, gradi po jedan neboder. U tom arobnom gradu postoji jedan velik neboder na kome piše Alija Arif Deli .
- 12. 12 aci sa pruge Pruge su rijeke od šina i pragova, po kojima plove pružni brodovi, koji se nazivaju vozovi da bi spajali ili razdvajali ljude, sve po potrebi sudbine. Kod nas je izgradnja pruga zapo ela na kraju 19. vijeka i tada su na neko vrijeme ili pak zauvijek promijenile neke gradove i mjesta. Zahvaljuju i jednoj takvoj uskotra noj pruzi, cijeli jedan dio moga naselja zove se Stara Pruga. I danas se prepoznaju ostaci trase kojima je nekad vijugala pruga i stara lokomotiva, prevoze i drva i ugalj. Dio te trase još uvijek postoji pored glavne ceste, a njome su do škole u ur eviku putovali aci iz Kova a, Nuki a, Alji a, Musi a, Novog Naselja, Sejdi a...U neka davna doba djeca su se plašila vozova, nazivali su ih bakrenom mašinom, plašili IH se kao crnog avola, neki su zbog tog straha od bakrene mašine napuštali školu. Mi, djeca koja su preživjela krvav rat, prestali smo se plašiti svega i sva ega, možda još te 1998. godine kada smo iz naše podru ne škole u Starom ur eviku prešli u centralnu školu ur evik, kako bismo poha ali peti razred. Neki su u školu išli autobusom, a neki pješice. Koliko god se nama iz autobusa inilo lijepim i arobnim to što naši drugari lagano prolaze pored svih ku a, što na putu sretnu i ma ku i psa, što se utrkuju do izvora, što nam veselo mašu kre u i se ka istom cilju kao i mi, tako se i njima inilo lijepim i nepoznatim to što mi ekamo autobus na stanici, što se vozimo rasklimanim autobusom skoro tri kilometra, što u njemu pri amo i s autobuskih sjedišta promatramo svijet u prolazu. Mahali smo i mi njima, nekad bismo ih dozivali iz autobusa koji su imali djelimi no pomi na stakla. Osim toga, odvažni i hrabri aci iz Musi a i Salki a pješa ili su pre icom preko stadiona i pruge kojom je odista išao voz. Hodanje prugom oduvijek je bilo zabranjeno, ali u ovom kraju se nije naro ito marilo za to. Ovoj tre oj maloj skupini aka bilo je i najljepše putovati do škole. Pruga koju pominjem išla je do rudnika koji je preko puta naše škole. Prolazila je dolinom pored rijeke Gostelje, daleko od ceste i nekadašnje uzane pruge. Sa strane je bila strma kosa na vrh koje je bio nogometni stadion, a nešto malo dalje smještene su prve ku e u Musi ima. U ono posljeratno vrijeme nije se poštovao red vožnje autobusa, firma Živinicetrans bila je u raspadu kao i autobusi koji su nas vozili, esto autobusi nisu stizali, a u povratku ku i znali smo ih ekati satima i pri
- 13. 13 tome dobro ogladniti, pa bismo ku ama kretali pješice starom prugom. esto se znalo desiti da nas vozi i pijan šofer, a mi nismo shvatali opasnost toga, veselilo nas je kad malo brže ulazi u krivine i kad pri a bezvezarije i prostote. Dešavalo se da nekada neko od nas koji putujemo autobusom krene s onim acima koji idu pješice ili bi pak neko od njih krenuo s nama. Takvi bi bili rado do ekani u novo društvo. U petom razredu sekcije su bile uglavnom subotom pa smo mi koji bismo poha ali neku od sekcija, morali svakako pješa iti do škole, jer su subotom autobusi za koje nam je važila mjese na karta bili rijetki poput dobitka na lutriji. I ja sam samim tim mnogo puta kora ao trasom stare pruge. Osim toga, nekada bih znao krenuti ku i i novom prugom. Prvi put sam ku i krenuo novom prugom zajedno s acima s pruge jednog toplog majskog petka na kraju petog razreda, prvo trasom stare pruge, gdje smo se kod skretanja za Živ i e napili vode na izvoru koji je tu postojao. Onda smo prešli cestu i na putu prema Živ i ima svratili do stare Trumi a vodenice. Bila je oronula, stara, sve ano tiha i ponosna na svoje godine, pusta i zapuštena, pored nje se nalazio lijep zeleni rije ni vir, u koji su poskakali neki od aka. Ja sam sjedio u hladovini pored vodenice, s još nekim drugom, ali ta no se ne mogu sjetiti ko je to bio, sje am se da sam mu govorio kako bi bilo lijepo da ovu vodenicu obnovimo kao družba Pere Kvržice. Tada je iz pravca Živ i a naišla TV ekipa, koja je gore bila na zadatku, pa su usput snimali vodenicu i ake koji se tako veselo kupaju i veselo ska u s olupine jednog Fi e kojeg je neko bacio u rijeku; skakali su sa njegovog krova zamišljaju i da su sko ili sa skakaonice koja je samo malo niža od oblaka. Zanimljivo je to da je kamerman koji nas je tad snimao sada moj veoma dobar prijatelj. Ne znam da li još u TV arhivu postoji snimak ove stare vodenice, koju je samo godinu dana kasnije odnijela vodena bujica u beskraj vje nosti, negdje toliko daleko i toliko duboko da sam je i ja jedva pronašao da bih je pomenuo u pri i. Bio sam nedavno tu gdje je nekada bila vodenica. Našao sam samo dosta kamena od koga su bili izgra eni njeni temelji. Obilazio sam okolo po šipražju nadaju i se da u možda prona i mlinski kamen, ali uzalud. Onda smo nastavili dalje preko mosta, a nedaleko je ležala zatravljena pruga sa svim znakovima i upozorenjima da se radi o usnuloj pruzi koju iz sna svaki dan probudi voz koji prevozi ugalj. Mi smo kora ali nekad pokušavaju i da svojim djetinjim korakom uhvatimo dva pružna praga. A kada bismo promašili neki od njih,
- 14. 14 oglasilo bi se kamenje prosuto izme u njih, kao da nam se smije. S naše desne strane bila je rijeka, zastajali smo i gledali neke ribare; s naše lijeve strane po injala je strma kipa, kako se naziva rudno odlagalište jalovine, a po njoj su izrasle divlje trave, gusto šiblje i trska koja se njihala milovana vjetrom. Nekad bi se na pruzi znala sun ati i zmija, koju bi hrabro napali aci kamenicama i tukli je sve do smrti. Iza nas su ostajali zamišljeni ribari, mrtvi poskoci, dio prolje a koji je kao i mi hodao po pruzi. ekao nas je novi dio pruge. U svojim ruksacima nosili smo knjige prošarane crtežima, imena simpatija i sva djetinja maštanja, ne mare i za budu nost koja dolazi. Na jednom dijelu pruge nekad smo se rastajali, ja bih produžio dalje do Lijehe gdje sam se ponovno vra ao na cestu kojom bih ubrzo stigao do ku e, a moji drugovi iz Musi a, prenjali su se uz Kipu, gdje bi zastajali na stadionu, jer svi su bili veliki ljubitelji nogometa. A onda su se rasipali kroz selo svako prema svojoj ku i dok su iz dvorišta mamile prve zelene vo ke i sve je odisalo nekim mirom, li ilo je da e život vje no stajati na tom mjestu, baš kao voz kada se pokvari na pruzi. Ako bih nastavio dalje sam do Lijehe, pjevušio bih neku meni dragu pjesmu, a prate i vokal uvijek su mi bile ptice. Nekada bih radostan poskakivao po kolosijeku, radostan od djetinje slobode od koje su mi izrastala krila. Sad je od moje sre e ostao samo kolosijek kojim sam poslije toliko godina odlu io prošetati putuju i na neko svoje istraživanje kulturnih spomenika. Nadao sam se da u možda tu prona i onog dje aka kakav sam nekad bio. Naj eš e sam ovom prugom putovao petkom, s prolje a, dok sam bio osmi razred, nije mi se ekao autobus pa bih ja s nekim od drugova krenuo prugom. Osvrtao sam se iza da me ne bi uplašio nailaze i voz. A i kada bi naišao, mi ga se nismo plašili, samo bismo se sklonili sa strane i mahnuli mašinovo i, on bi nas pozdravio glasnim krikom sirene, koji je u neku ruku glas svakoga voza, jedan poseban jezik, koji razumiju samo oni koji su blizu voza koji prolazi. Još uvijek ujem voz koji prolazi jer pruga nije daleko od moje ku e, tamo je preko rijeke, vidim esto, prolaze i putevima koji presijecaju prugu, da neki aci s ruksacima na kojima su ispisana neka imena kora aju prugom, onako lagano i sretno kako sam nekada kora ao ja. Prolje a djetinjstva provedena na pruzi, tako su posebna i dragocjena. aci s pruge, rasuli su se vo eni životom po raznim stranama svijeta, nekad sretnem nekoga od njih, ali samo malo li e na one moje drugare, sada su to neki druga iji ljudi s onim istim imenima koja su bila
- 15. 15 napisana u školskim dnevnicima zajedno s mojim imenom. Vjerujem da bi i oni krenuli nekim vozom koji bi nas mogao vratiti u one proljetne dane, baš onakve kakvi smo i bili, gdje bi pronašli vodenicu i prugu prekrivenu sre om. Napomena: Ova pri a je nagra ena tre om nagradom u kategoriji kratkih pri a autora do 30 godina, na etvrtom me unarodnom festivalu poezije i kratke pri e „Mihajlo Kova “ u Novom Sadu.
- 16. 16 Gljive U našu ku u stigao je dragi gost, hadžija Rahman Papriki , dobrodušan starac, prijatelj naše ku e, koga zbog njegovog malo neobi nog prezimena od kad zna za sebe zovu Paprika. Kod nas bi navra ao esto, jer moj djed je njegov drug iz djetinjstva. esto su se prisje ali kako su lovili ribu, kako su se kupali u viru kod vodenice, teških fizi kih poslova koje su još kao djeca radili i tu je bilo još na stotine pri a koje sam ja posebno volio. S nekom djetinjom radoš u uvijek su pri ali o nekim stvarima koje su decenijama daleko i koje se dijelom mogu vratiti samo sje anjem. Pri e su zapo injale slu ajnim spomenom ne ega što je asociralo na nešto ili pitanjem: “Sje aš li se ti toga i toga?“ - Ideš li ti, Jusufe, još u gljive? - Ma kakvi, ne smijem, otrovno je to sad. I poberu po šumama to oni Kuljanci pa prodaju, ne možeš ni na i gljivu od njih. - E, da ti pri am. Bio ja u bolnici kad ujem sanitet zavija, ja na onaj prozor, kad vidim iznesoše jednog djeda i jedno malo dijete. Šta je sad, Bože mili? Mislim se ja tako, kad kažu, otrovali se gljivama. - Svake godine se potruje puno naroda pa apeluju preko vijesti da se ne jedu gljive, puna bolnica bude. - Jest', al' sad eš ti ut'. Vidim ja nekakav hoda po hodnicima, savio se, od sobe do sobe. ,,Šta je bolan s tobom”, a on kaže otrovo se gljivama, kad ja skontam to je onaj od jutros. Traži, kaže, unu e, i ono je tu doveženo. Kad nai e neka sestra te njega uze za ruku i u sobu. Nema šetat', moj prijatelju, po bolnici. Poslije on meni pri a kako je to bilo. Kreno on da obi e 'šenicu i poveo to unu e svoje, a ono je možda imalo tri godine. I obilazili oni tako 'šenicu, dobro rodila kaže, kad nai u na je'nu grunu gljiva. Ljuta e, dobre, i on to nabere. A ono dijete jadno, umorilo se, kaže: ,,Ostavi mi djede tu jednu gljivu”. Ma ostavit e tebi djed, ostavit e, ne boj se ti ništa, to on njemu tako rek'o, i kad je ispeko na onoj dagari, on onu jednu gljivu i dije'tu dadne. Kad prvo je djedu došla muka od toga, a onda i dijete pozelenilo svo, i umrlo jadno, nisu djedu ni rekli. A djeda su, moj jarane, objesili naopa ke u sali na neku šipku i svu mu krv zamijenili. To je otrov, bolan! Sve je zatrovano, i krv, nije samo žel'dac. Od tada ja to
- 17. 17 više ne jedem. Ja sam reko, gotovo je s gljivama, nek' jede ko ho e, ja ne u. Prije sam brao, odem u Vrankovine pa naberem, al' žena prvo skuha sve pa tek onda ispe em. Opet to nije sigurno, nikad to ne znaš, ima ljudi razumiju se u gljive i imaju onu knjigu pa se otruju. Nije se igrat' s tim. Eto šta ti je gljiva, da zbog nje izgubiš unu e, da se otruješ, al' o'jk ti je proklet pa i to ho e da poj'de. Napomena: Ova pri a je nagra ena tre om nagradom u kategoriji kratkih pri a autora do 30 godina, na Devetom me unarodnom festivalu poezije i kratke pri e „Duško Trifunovi “ u Novom Sadu.
- 18. 18 Staro mezarje u Tojši ima Svako groblje u mom kraju ima neku svoju pri u. Sve se one svode uglavnom na isto, a proizvod su ljudskog straha, a možda i ista istina. S prvim mrakom, na vijugavom strmom puteljku koji vodi u Gornje Tojši e, znali su nekada utihnuti koraci prolaznika, sve zbog legende u koju neki i danas vjeruju. Možda, još dok su bili djeca, pripovijedalo im se o starom mezarju koje se nalazi na jednoj osami pored puta, u nekom gluhom procjepu ovog svijeta, odakle ih, do e li do nevolje, niko nikad ne e uti. O strašnim kricima u no ima, pogotovu zimskim, koji su dopirali iz pravca mezarja, pri alo se tad, a ista pri a se može uti i danas, samo dosta rje e. uli su se ti udni zvuci iz davnih vremena ak do Dedaji a, a možda i dalje. Krici su nekad li ili na dje iji pla , nekad na cviljenje ranjenog psa, ali sve to nekako druga ije, kao da nije s ovoga svijeta, zvuci su bili ispunjeni ehom koji je dopirao iz daljina o kojima ljudski um slutiti ne može. Zbog strašnih urlika, mnogi po Gornjim Tojši ima no ima nisu spavali, a danju bi za sve to nalazili neka razumna objašnjenja.. - To zviždi vjetar kad uni e u dolinu kod potoka. - Misliš, Mumine, da j' to? - Nejma šta drugo bit', to ti je. - A, jest', pravo i veliš, vjetar, a narod pri a kre e mrtva djeca. - Mrtvi ne kre e, moj Hasane. Neki su i sami sebe uvjerili da im se to samo pri injava i da nema nikakvih krikova no u, jer dešavalo se da krike nekad ne uju oni ije su ku e najbliže mezarju, ali ih uju oni ije su ku e dalje, ali taman tako da ja ina i smjer zvuka otkriva da dolaze s mezarja. Onda su neki, vra aju i se ko zna odakle, dok su prolazili pored mezarja, uli te krike, nikad glasnije i strašnije te su im se privi ale vatre koje su gorjele iz mezarova ili pak neke male crne siluete koje su se kretale i skrivale iza starih nišana s turbanima. Takvi bi se u prvi tren skamenili od straha i ostali bez snage; taj kratak period straha izgledao bi kao vje nost, kao zadnji ljudski asi, a onda bi bježali prema prvoj ku i, prema prvom svjetlu. Ipak su žene pri ale druga ije kada se danju sastanu da piju kavu kod
- 19. 19 neke kone, bez okolišanja i lažne utjehe, s dozom straha po injala je pri u neka od njih. Nekada davno, pri ale su, a niti jedna nije znala kazati kad, u to groblje žene su zakopavale svoju izvanbra nu djecu ili esto žensku djecu, jer bilo je sramota roditi žensko dijete u neka vremena. Krici su baš pla te djece koja nisu našla svoje uto ište na onom svijetu nego na ovome moraju odživjeti svoj odre en broj godina te se no u oglašavaju pla em. Neka od njih primijetila je da u okolnim njivama u blizini mezarja nikada nema ptica i to je zna ilo nešto, a one nikako nisu mogle znati šta. Ovakve razgovore ulo bi neko od djece, te pri u prenosilo ostaloj djeci u komšiluku. Kada bi nastupio period u kome se krici ne uju, onda i strašne pri e o groblju prestaju, ali ipak no u se zaobilazi taj brežuljak koji se po strahu pamti. I kada bi opet nastupila zima, oživjele bi pri e i svi strahovi. Nekad bi se no u za uo samo jedan krik, a nekada su trajali dugo. Djeci se od toga ledila krv u žilama i esto su, pretvaraju i se da spavaju, ekali pono kako bi uli strašne krike. Preplašena njihova srca zastajala su pogo ena umiru im krikom. Zato no u i danas rijetki prolaze pored malog mezarja na brežuljku, iako su pri e, a i strašni krici, odavno utihnuli. Još uvijek je najcrnja no kod malog mezarja na brežuljku i u krošnjama u blizini rijetko se mogu vidjeti ptice. Nešto strano, nešto strašno i nejasno ipak postoji.
- 20. 20 Hajnalka U ravnom Banatu odve je leto, užareno, pusto, utljivo i mirno. Šapatom vreline uspavljuje sve na zemlji. Sva sela ovde prošarana su ne samo cve em ve i narodom raznih vera i nacija, što je bogatstvo kakvog nema nadaleko. Po prašnjavom drumu pro e po neko dete, neka ko ija i na njoj premoreni ko ijaš, koga je jadnog sunce speklo i koji se najeo prašine. Pred nekom ku om, gde ima klupa pod nekim dudom, lipom, tisom, topolom ili nekim drugim stablom, sede starci i starice, gledaju i put kojim im je prošao život. Ostali ko zna gde su, Mi a brija je u svojoj radnji, ako mušteriju nema, onda sigurno s nekim igra šah. - Toplo leto, ni ja ne pamtim da je nekad ovako bilo. To više za sebe kaže moj stari komšija Jezda, zna da ga ja i ne slušam. Baš me briga za leto, za decu, za školu, još koji satak pa e da oladi sunce. Imam ja svoju muku, ve u nego Banat, a sva mi u duši spava. Cela celcata muka, ve a od Banata u mojoj duši, e, sad zamislite to. Ispri o bi' ja to mome starom Jezdi, al' Jezda je naš, posle e da se šega i. A vi, jelte, niste naši, vi ste tu onako, vas možda pošalju u drugo selo. U itelju moj dobri, jeste li vi nekad voleli? Ja ne znam kako je to tamo kod vas u velikoj varoši, u Beogradu, ali ovde je druga stvar. Svi su ovde voleli neku Ma aricu, i moj deda, i baba moj, pa i ja sam. Dedin brat, stric Jordan, je oženio neku svoju Marisku, pobegli za Ameriku, nikada nisu došli. Ja i ne znam tog strica. A kako da ih ne voleš kad su onako lepe, kad su onako belog lica, mekanog, pa mirišu na neku radost, sve te mame, veruj mi, lepših od Ma arica nema. Svaka ast i našim curma, ali što je lepše, lepše je. Sve ja to razumem, to je druga vera, to je drugi narod, ali je i bolje što je tako. Moj baba je govorio da daju deci nji'ova imena, a ko da i on nije volo neku. Volo sam, i volem. Znali smo se od kad smo bili deca, nešto je ona mla a od mene, dve godine, tri, ali smo se znali. Otkad je bila dete, najlepša je bila. Sve imala neke 'aljinice na cveti e, pa šeširi e, i slamnate i satenske. Otac joj je ovaj naš tu gazda Ellek, ovaj što mu je ku a iza onog tamo roglja, om'a tre a, desno. Znate ga, onaj što mu je žena debela Begoina. E, on vam ima tri ere: Aniku, Apolku i Hajnalku. Ja bi' dao sve što imam i ono što nemam, a što u imati, samo da mi Ellek bude tast, ni miraz ne tražim, niti išta. Samo da mi da svoju crnokosu Hajnalku. Volela je i ona mene, iako se u nju zagledao
- 21. 21 neki deran tu iz Martonoža, isto neki nji'ov Ma ar. Al' volela ona mene pa nije marila. Volela je, odistinski jeste. Krene ona tako, pre u šetnju, sa svojim sestrama i majkom. A ja upregnem svoje dorate pa samo gore-dole i uvek joj namignem ispod šešira, a ona celo svoje divno lice pretvori u osmeh. Tako sam znao da me 'o e, a majka joj se mršti samo, vidi asszony Begoina zašto ja tako teram konje. Kada ih sretnem u šoru dok prolazim pored njih, ja im kažem onako s osmehom:,, Jó napot kívánok”, a samo odgovara stara majka Begoina - Jo nopot! Ali jedne nedelje uberem ti ja nekih ruža što ih gajidu moja majka pa s ve eri odem do njihovog šora i kada sam bio siguran da su svi zaspali, ja odem pod njen pendžer pa pokucam, ali ništa. Pokucam ja opet, a neki muški glas povika: - Ki az? Ja se skamenih, ne znam gde u. A u tome se otvoriše kapci na pendžeri i brkati gazda Ellek po e da galami i da psuje kad me ugleda. Još buketi u rukama, pa bilo je o ito što sam došo. Uh, koje sam ja sre e, da prvu ve e pogodim baš na prozor od roditeljske sobe moje drage. Kad neko nema sre e, baš je nema. Ali za neki dan, sreo sam je samu, kada je majka poslala kod jedne tu frau Klare, to je ona stara Švabica, koja pravi razne kola e i slatka. Sretoh je, a ona vitka, u dugu joj crnu kosu ušao proletnji povetarac pa se igra s njom, ona svojim krupnim sme im o ima gleda mene izgubljenog, usnama se smeje, mrsi prste. Nisam umeo ništa da joj kažem, kao ni stotine njih u mom selu koji su voleli neku Ma aricu. Na po etku ne znaš ništa, a posle nau iš da divaniš ma arski tako lako kao da se smeješ. Rekoh joj: ,,Hajnalka, szeretlek''. Bilo je dovoljno, ona se onda glasno nasmeja, u belo joj lice u e neka crven onako lagano pa zagrize donju usnu, a meni se uvrnu pamet. Kao da najlepši an eo ispred mene stoji, kao da je sleteo na zemlju, pod ove dudove samo zbog mene. - Nézze meg. Re e mi nekako tiho dok se smešila, re e pogleda me u sred mojih o iju kao da mi kroz njih uli još više ljubavi, još više želje za njom. Re e mi onako glasno još samo: ,,Megyek”, i lagano ode, a uz mene ostade njen miris, ona arolija njene blizine. Bili smo ceo minut sami, Hajnalka i ja, sami na svetu, tad ništa osim nas postojalo nije. Odzvanjalo je u mojoj glavi još dugo njeno slatko izgovoreno „megyek” i ta re
- 22. 22 uspavala me te no i. im se probudim od tad, prva misao koja do e u moju glavu bila je crnokosa Hajnalka, koja je cela dva šora dalje od mene, gde se možda i ona budila u isti tren. Uvek sam se pitao šta li radi jutrom, kako se umiva, da li baš tad kad ona otvori, dan nas obasja radoš u sve anom. Tih dana ja sam, posle doru ka, iako me ekalo puno posla, odlazio na bicikli do ku e koja je žuta po tremu, sve gledaju i preko zida, gledaju i kroz šupljine na kapiji, crni li se negde njena crna kosa. Ako bi je jutrom video, ceo dan mi je bio lepši. Nosila me neka snaga pa sam i pored svojih poslova, pomagao komšiji Damilu, kojeg sam molio da me u i ma arski. Pristao on ako mu budem pomagao oko svinja, a imao svega tri svinje, pa tu i nije bilo naro itog posla, to mi do e kao neki odmor. Posle je sve nekako krenulo lepše, Hajnalka mi je slala poljubce kad me vidi, mahala mi rukom sva sre na. Ja sam sve manje pecao, sve manje lutao po nasipima i kanalima, sve manje timario konje, jedino što sam radio, bilo je to da sam voleo Hajnalku, ni disao nisam, samo sam je voleo. Posle sam znao koji je njen pendžer, išao sam no om kod nje, gledali smo se više nego smo pri ali, jer kad se dvoje vole, onda re i i ne trebaju. Ljubio sam je prvo u obraz, a posle mi je dala da joj ljubim usne, svejedno kako; bilo mi je lepo kad je usnama dotaknem ja kao da u em u carstvo nebesko, carstvo u kome caruje moja Hajnalka, žena lepša od svih. Mene je Damil u io ma arski, ali onako površno. Ja ga pitam kako se kaže srce, on kaže „szív” pa ja to upamtim, a nekad i zapišem, moja-én , cvet-virág, slatka-csinos... Ne znam ko je nju u io srpski, ali je govorila poprili no dobro. Razumeo sam je sve, a posebno drago mi je njeno pismo koje mi je dala jedne no i, pre nego je nestala sa pendžere. Još ga uvam, u njemu piše: „Ti moja ljubav, Zoran. Ja ne znam kako živeti bez ti. Moj otac ne e dati mene. On mnogo ljuta ovek. Ja voleti tebe, ne dati niko, ceo život, ti tako lepi i smešni. Sre a moja si ti. Ve no tvoja Hajnalka.” Sigurno je smešno bilo i moje pismo gde su bile izmešane srpske i ma arske re i, jer druga ije nisam umeo. Hteo sam da iskoristim sve one nau ene re i pa sam ih stavio uz naše re i.
- 23. 23 ,,Vilo én Hajnalka, szeretlek, mnogo, i više od toga. Ništa szépen nema od tebe. Ti si virág najlepši u celom Banatu. Med je csinos, a ti si sla a. Tvoja szobatudós meni zna i mnogo. Ni moj baba ne e da uje za tebe jer si druge vere. Volim te zauvek vilo én.” Da, nisam ti kaz’o. Naši su bili vrsto protiv. Sve na svetu je bilo protiv nas, njene kere što larmadu no om na mene, njen brkati otac, njihove guske ak, cve e, drve e, šorovi, ljudi, ma sve... Ljudi, izgleda, uživaju u rastavljanju voljenih pa su tako išli neki njenom babi, neki mome, govorili svašta protiv mene ili nje. Tako je Hajnalka jedne no i rekla da ne dolazim više, da više ne može biti moja. Plakao sam dok sam je pitao zašto i kako... Nisam se pomirio s tim, dolazio bih pod pendžer, ona nije otvarala; vozio sam biciklu pored njihove ku e, ona se nije osvrtala; mahao joj s kola, slao pozdrave po sestrama, po drugaricama, ali zalud. U utala moja Hajnalka kao da je ukrao neko, kao da se odselila na mesec. Tu je blizu, samo dva šora daleko, a kao da nikada nije postojala. Ne znam kako je bilo njoj. Meni je teško, svako jutro po injalo mi je suzama, onda sam sve više po eo da pecam, da hodam po kanalima, po nasipima, da dole utim kao da sam sve pogubio, a i jesam, bila mi je sve. Prestao sam da jedem, moja majka se brine. Ne pamtim kada sam se poslednji puta nabokao. Mada i ne osetim glad. Ja sam gladan njenih pogleda. Otac se nije ljutio što mu ne pomažem, znao je zbog ega sam takav, bio je sre an što je to gotovo, svi su bili sre ni. Možda je i Hajnalka bila sre na, što joj ne dolazim više. Tešio sam sebe da e to pro i, ali više je meseci prošlo od tada nego smo se voleli mi, ali eto, meni je samo gore, svakoga dana. Pri a se da e uskoro svatovi, njeni svatovi. Kako to da preživim? Kako da prihvatim to da e biti tu e ono što sam ljubio ja? Kako? Ho u li ja ikad na i svoju sre u? Ho e li biti iko sli an njoj da onako umiljato gleda, da se smeje, da ima najtamniju kosu, da slatko govori? Ne e. Uspela je da na sav emer moga života doda dosta bola, dosta više nego ja mogu podneti za jedan život. Istrgla je srce u kome je još uvek njeno ime. Pominjem joj ime i dok spavam, to znam, zaobilazim ku u koja je žuta po tremu. Pevam, nešto tiho i tužno. I kad utim ja govorim szeretlek, szeretlek, szeretlek... Kome to govorim, da li sebi ili njoj? Njoj, koja to od mene više nikad ne e uti; njoj koja je izgradila beskrajan zid me u nama iz
- 24. 24 nekog svog razloga. Možda da je ne grdi otac. Možda jer je videla da ja nisam neka naro ita sre a, siroma’, paor. Možda je taj koga su joj izabrali neki školovan i bogat ovek. E, koliko mi misli pro e u jednom sekundu kroz glavu, a u svakoj misli samo je ona. Moj u itelju, vidiš li ti šta je ljubav? Najsla a zabluda. Ostao sam samo ja da volem, a kad do e jesen, Hajnalka e voleti nekoga drugog, ispod tu eg šešira skrivati svoju tamnu kosu od sjaja jesenjeg zlata. Do e mi nekad da sko im u reku kad pomislim na tu svadbu koja se sprema, nemam ja dovoljno jako srce za to. Predug e biti dan u kome e ona nekome na svojim grudima odneti najsla e žudnje, da se njima sladi sve dok je živ. Ramena nežna prekivena dugom crnom kosom, njen lagani korak, njen dah, njene snove, sve što je kratko bilo moje, Bog je namenio nekome ko je sre an. Ja sam ostao uskra en za sre u u ovom životu. Još uvek joj se nadam, a kada ode sa svatovima, onda ne u mo i ni to. Najgore je oveku koji se ne nada. Je li to ono: „Ve no tvoja Hajnalka”? Van-e szeretni?
- 25. 25 Kre ane u Gra anici Od kamena iznad Gra anice ljudi su od davnina pravili nadgrobne spomenike, nasipali svoje puteve, klesali mlinsko kamenje što vrtilo se u vodenicama na gra ani koj rijeci te na rje ici Toplici, a odnosili su to mlinsko kamenje još i dalje, kažu. Nije Gra anlijama nikad bio problem prona i pogodan i dovoljno težak kamen kada kisele kupus ili sire sir. Bog je, kažu, svakome dao neku blagodat od koje e da živi. Pored Spre kog polja, koje široko je i plodno da hrani gladna usta, dao je stanovnicima Gra anice kamen kre njak i prostrane šume u Bišini da iz njih crpe drva. Niko ovdje ta no ne zna kada se u Gra anici po eo pe i kre , ali sigurno je on kao vezivno sredstvo bio prisutan u srednjem vijeku pa je i potreba za njim bila velika. No, zahvaljuju i kre u, mnogi u Gra anici su se najeli kruha i od tog istog kre a završili škole, u jednoj divnoj eri, u kojoj je u ovom selu bilo i puno vo a, puno žita, puno vodenica, goveda, a ponajviše kre ana. Prvo je trebalo oti i po kamen, koji se dovozio prvo na zaprežnim kolima, pod planinu Bišinu. Sakupljao se kamen vrijednim rukama doma ina, a kada bi došli do novca, onda bi nabavljali traktor ili Tami , kojim bi prevozili kamen do kre ane. Kada bi se skupila gomila kamena, onda bi trebalo po drva i kre ana bi se zidala dva-tri dana. Bio je to težak posao, prije svega jer su sve sirovine teške, šta to ima od kamena teže? Teška su drva, teško je bilo i sazidati kre anu. Ako bi se desilo da kre ana pri zidanju padne, za doma inovu dušu svezala bi se sva muka svijeta, jer sva težina onog posla, sav znoj, sav umor odjednom mu se u ino teži i samo bi utao i ljutito puhao. Niti bi gledao u ženu, niti bi razgovarao s njom. Tad bi mu smetalo svako od njegove djece, tada bi se sa kre anom urušio sav trud i sva uložena teška muka ispod Bišine. Skupljena drva kao da su gomila muke, teške muke, teže od kamena svakog. I kad se zapali kre ana, vrijedni doma in dežura no u pokraj kre ane i pijucka rakiju. Jela se vru a proha s kajmakom i sirom, nekad poga a, pekli se pe enjci, kokavci, bundevno sjemenje, sve uz zvuk razigrane vatre koja pucketa. U posao oko kre a uklju e se svi uku ani, pravilo je da se od težine kamena dobije polovina kre a, kojeg poslije prodaju po pijacama u Kalesiji, Zvorniku, Vlasenici, Sarajevu, Šapcu, Loznici, Kladnju, Olovu... ili im kupci dolaze sami pred
- 26. 26 njihove ku e. Sedamdesetih godina iz Gra anice su odlazili mladi i u Njema ku i tamo su neki stekli prijatelje. Obi aj je bio da prijatelje dovedu u svoj kraj, da im pokažu kako se to živi u Jugoslaviji. Kada su Nijemci vidjeli kre ane koje se dime u Gra anici, mislili su da su to dimnjaci fabrika koje postoje u zemlji. To su pri ali svojima u Njema koj, uz obrazloženje kako se kod nas zapravo dobro živi, ali da to skrivamo. Naše kre ane bile su male fabrike koje su nahanile gomile djece i istima u ruke dale diplome. Takvima je kre ana samo simbol nekadašnjeg života pa i sje anje na taj život zna da umori, da vrati znojna ela, miris vatre, miris zapaljenog kamena i krvavu bjelinu kre a.
- 27. 27 Ljubopitljivo dijete Avdu u Sekretarijatu za urbanizam i imovinsko-pravne poslove nerviraju stranke, uglavnom neuke, sa nekim svojim zahtjevima kakvi nemaju traga u zakonima i propisima. Sve službenike nerviraju takvi, ja ne poznajem niti jednog kolegu koji sve to može stoji ki da podnese, ne poznajem niti jednog od nas koji nije elav, to mi sami sebi upamo kosu od silnog posla, jer s ljudima je najteže raditi. Avdo ima nešto kose na glavi, svega desetak dlaka. Do penzije mu je ostalo dvanaest dugih godina, koje su se otegle i svaki dan kao da je sve duži. Dani vode ka slobodi, a svoju slobodu Avdo zamišlja tako što e živjeti u svojoj vikendici na selu i raditi po bašti daleko od grada, vreve, stranaka i ovog našeg sekretarijata; gdje e mo i nešto da raducka i duboko uti. - Mir, tišina, vjetar piri, ptice cvrkuj u, ista voda, ist vazduh, uvijek ima vo a... Trebaš do i, druže Kostadinovi u, gore kod mene, da vidiš to i osjetiš. Oazu mira zadnjih mjeseci po elo je da narušava jedno dijete iz komšiluka kojem se Avdo, nekim udom, u inio zanimljiv. O tome mi je Avdo prvo nešto pri ao, a dobar dio toga i sam sam vidio i uo kada sam ga odlu io posjetiti jedne subote. - Da me je napala kuga, lakše bi mi bilo. Do e pa hoda oko mene, pa me pita i propituje, a ja mu ništa ne mogu, dijete je to. Istina, ne ini nikakav zijan. Ali je dosadniji od komarca. Pa ti, druže, znaš da ja gore odem da se odmorim, da ispeglam živce, ali ne da se, eto. Mališan se zove Galib, iz istog je sela, živi u ku i na isto nim strminama od Avdinog imanja te kad uje zvuk Yuga ili ako ga ne uje pa ga opazi parkiranog pored vikendice oko koje je, istina, velika širina i jedan idili an mir, a on potr i i mir razbije u komade. Još ispod šume glasno vi e: - Avdoooo, Avdoooo, druže Avdooo... A drug Avdo, recimo, tek je otpo eo neki posao, posao koji voli i koji ga opušta, ali eto ti ga sad, lupi se po elu i sjedne, sad je sve zalud, ovoga se malog šale ne riješi. Tr i dje arac od nekih 7 godina kao da se raduje najdražem gostu, gleda u mene koji sam mu stran i samo pri e blizu Avde i stade. Za uti.
- 28. 28 Tek poslije re e: - Nisam uo kad si došo. Bio sam na onoj strani kod groblja, skupljo jaja iz gnijezda, kad ujem idu kola i ja potr im. To mu se zvuk moga Stojadina u inio kao zvuk Avdinih kola koja je zanesen igrom propustio uti i do ekati. Avdo samo prevr e o ima, a ja znam: to je baš onaj mali o kome mi je govorio. Krenusmo u podnožje imanja gdje je i lijep potok da mi pokaže kolega kako je kalemio vo e, onaj mali ostade da stoji na onom istom mjestu i baš razmišljam - neko mirno dijete. Kad taman po esmo da gledamo kako se primio koji kalem, a ono dijete zavika: - Avdo, Avdo, šta radiš? - Gledam kaleme. - Aha. - A šta radi taj drug? - I on gleda. Krenusmo dva metra dalje, a ono dijete opet: - Avdo, Avdo, Avdo. Ovaj se pravi da ne uje i još jedno dvadeset puta usmo kako ga doziva i zasigurno prestao ne bi da mu se ovaj nije odazvao. - Šta je? - A šta sad radiš? - Gledam kaleme. - A šta su kalemi? - Ne znam, pitaj ovog druga. Onda po e da doziva mene ne znaju i mi ime. - Druže, druže, druže. - Kaži, mladi u!? - A šta su kalemi? - Kalemi su kad ho eš da na jabuci rastu banane - našalih se. A on dotr a do nas pa po e dalje da ispituje. - Avdo, a ho e li stvarno to biti banane? - Ho e.
- 29. 29 - A kad e bit' banana tu? - Na ljeto, kad ugrije. - A kad e ljeto? - Još malo i eto ga. - A kol'ko malo? - Jebo te banane, vidi šta mi uradi - to Avdo re e meni. Tako je za vrijeme moga posjeta Avdinom imanju ovaj mali uvijek išao za nama i pitao sve i svašta, ja sam se smijao, Avdo se mrštio, a mali bio neumoran. - Radiš li ti, druže, s Avdom na poslu? - Radim, svaki dan. - I ja u kad budem veliki raditi sa Avdom. - Još mi samo to treba, promrlja Avdo. Na odlasku mi je i mahao dugo, a Avdo je sjedio nekako tužno jer on više odavno nije doma in na svom imanju. Znao je Avdo šta ga eka, a to je izgledalo otprilike ovako: Uzeo Avdo grablje i po eo da grabi pokošenu travicu, a on e: - Šta to radiš, Avdo? - Grabim. - A 'što? - Moram, da bude ljepše. - Lijepo je nama i 'vako. Imaš li ti, Avdo, konja? - Konja? Nemam. - A mi imamo. - Znam. - A imaš li kravu? - Nemam. Vidiš i sam. - Mi imamo dvije. Je l' znaš kako se zovu naše krave? - Šara i Mrkulja. Onda jednu minutu tajac, taman da Avdo predahne i da na trenutak zabroravi na dijete koje mu smeta. - Avdo, ima li Boga? - Rekli su da ga nema.
- 30. 30 - A kakav je Bog? - uj kakav je, ja ti kažem da ga nema. To pitaj hodžu Ismeta i popa Tadiju, nemoj mene mu iti s tim. - Je li plav? - Ko je li plav? Yugo? Vidiš i sam da je plav. - Je li Bog plav? - Ostavi se dijete Boga, ako me ko uje šta pri am s tobom, imat u problema. - Ima li Bog djece? - Ama, ako ih ima, neka su samo daleko od mene. - Avdo, ho eš li ti nekad umrijeti? - Ne u, još mi se živi. - E, onda ne u ni ja. - E, ja baš ho u, umrijet u evo ovaj as pitaš li me još nešto. - Umrijet u i ja s tobom, druže Avdo, asna rije . A jesi li ti komunista? - Jesam. -Ako si ti druže Avdo komunista, onda sam i ja, jer ja sam uvijek s tobom, ti si meni najbolji drug. A je li more slano? - More? Odakle sad more ? Jest, slano je. - Pa ko ga je posolio? -Posolio ga crni avo, šta me dijete isptuješ toliko!? - Kako onda mogu da ga piju? - Šta da piju? - Pa more! - O, kako poželim da se vratim na poso. Drago dijete, pusti me više. - Šta ti misliš, Avdo, je li dalje more ili sunce? - Najdalji je moj mir, kako vidim. - Povedi me na more kad budeš išo sa ženom i djecom. Povedi me, Avdo, molim te. - Divan bi mi onda odmor bio! Nedugo zatim Avdo je dobio novo radno mjesto, postao je šef Sekretarijata za plan, budžet, analize i inspekcijske poslove. To mu je mjesto više odgovaralo i mogao je da se odmara od stranaka koje su sad rijetko dolazile, uglavnom je itao novine. Sve
- 31. 31 rje e je odlazio do imanja jer mu je ono dijete idalje smetalo. Vi ali su ga vikendom po gradskim parkovima kako lagano šeta i sjedi na klupi. ekao je da se onaj dje ak zamom i pa da po ne ganjati cure ili se baviti ne im te da ga tako ostavi na miru, da Avdo odživi svoje skromne i mirne snove. Odlazio bi da radi na imanju samo kad je kiša, navu e kabanicu pa grabi liš e, a lijepim danima, kad baš mora, ostavljao bi kola u dnu sela pa krišom se prikradao svome imanju i onda u tišini i brzini odradio šta treba, da ga ne vidi ono dijete. Tome je brzo došao kraj. otac tog radoznalog dje aka je dobio posao u gradu te je i ta porodica otišla sa sela. Onda se Avdo obradovao te nas zvao na imanje da nas asti. Proslavili smo i to, a kad je malo popio rakije, Avdo je tiho mrmljao: - Koga li sad ispituje: ,,Je li Bog plav? Jesu li nas slagali da je Tito umro? Od kojeg se vo a pravi eurokrem? Zašto nema okolade sa sirom i kajmakom? Ko u gradu ima najljepšeg konja?"
- 32. 32 Masle pod snijegom Zima je po Maslama ovih dana prosula svoju bijelu aroliju, pažljivo je redala pahulje po krovovima, po svakoj njivi i avliji, po putevima, po snovima i uspomenama. Od svog ranog doba dolazio sam u Masle zimi i pronašao neku draž u tom snijegu koji pokrije i umiri sve zvukove i sa sobom donese neke nove radosti. Sli no je i danas, iako snijeg nije naro ito dubok, ali podjednako je aroban kao i svi oni raniji snjegovi koji su neumorno padali u ovom kraju otkad se ja sje am. Pod nogama pršti smrznuto tlo, hladno a steže kosti i dah, polako sipaju nove pahulje i ve e se bliži svojom tamom, ali još uvijek se lijepo vide ive na brežuljku i ku e iz kojih se puše dimnjaci. Sve nekako kao da zvoni od sve ane tišine, koja kao da ho e re i da je snježna zima jedan poseban praznik koji se tako divno doživi u mjestima iz djetinJstva, mjestima punih uspomena. Ovdje sam znao do i i provoditi svaki svoj zimski raspust kod djeda i nene, a u to vrijeme djeca su imala svoju stazu za sankanje baš pored njihove ku e. Zamislite moje neizmjerno dje ije veselje tih bijelih dana u kojima je snijeg iz tople sobe li io na gomile bijelog perja. Sje am se da smo tu na tom putu, kada je popustila zima, lomili led, a sada vidim veselu djecu kako prolaze vra aju i se iz škole, svako malo diraju i snijeg rukama. Na okolnim brežuljcima vidim stare ku e u kojima je sigurno topla pe , a u nekoj od njih vjerovatno postoji neko dijete koje se igra ili promatra zimski pejzaž onako kako sam to i ja volio. Mogao sam cijele dane presjediti na se iji pored prozora i gledati brežuljke prekrivene snijegom i tihe prolaznike. Znam da je Prela zimi veoma hladna, ali i tada žubori kada prelazi preko kamenja, a sa strane svoga korita esto se okiti ledenicama. I svaki puteljak, koji je nekome pre ica, sada je pokriven, a tragove po snijegu ostavljaju ma ke i poneki pas koji se u zimskim no ima sklup a u ne ijem sijenu. Pred nekim ku ama stoji jedan bijeli stražar koga su napravila djeca, Snješko Bijeli baš, simbol zime i dje ijeg veselja, zbog koga su djeca prave i ga pokvasila svoje rukavice. Inje spava na granama, ptice slije u pokraj prozora, odzvanjaju dje iji glasovi, ma ke su se skupile na pragovima, magle stakla na starim prozorima, ljudi nekuda idu utke, trude i se da ne naruše tišinu koju je ovdje zarobila zima. Dva meni najdraža bi a iz Masla, draga bi a moga djetinstva s kojim sam u rana jutra pio aj, sada su na mjesnom mezarju, gore pri vrhu, gdje im snijeg
- 33. 33 pokriva vje ne ku e. Bez njih je meni zima posve druga ija, a ja sam još uvijek ono isto dijete koje je dolazilo u Masle da tu provede najljepše dane zimskog raspusta, jedno odraslo dijete kojem nedostaje dvoje dragih staraca.
- 34. 34 Nasljedstvo majke Mejre Mršava i zamišljena starica sa maramom na glavi, sjedila je u avliji u šarenom proljetnom hladu, tiha i zamišljena. Po dimijama i po njenoj bluzi prosuli su se sitni plavi cvjeti i, a na marami procvale ruže. Bila je sama i u o ima joj je odzvanjala samo a, a pogled ciljao u neka davna vremena. Obradovala se što sam ja, neznanac, došao tako iznenada, ponudila me da sjednem i po ela da pri a: - Ja sam se sine udala davno, ne mogu se sjetit' godine da ti kažem. Iz Fajtovaca sam ja i udam se kad mi je bilo osamnest godina za Muhameda u Okre . Tu smo živjeli sa svekrom i svekrvom i bilo ih je puna ku a. Svekar mi je bio Mujo i dobar o'j'k je bio. Živjelo je nas osmero u jednoj maloj drvenoj ku i, a moj Muhamed radio u rudniku u Kamengradu, bio palioc mina, lagumaš se to kaže, moj sine, i dobru platu imo. Znam da j' to bila dobra plata, a sad koliko je to u ovim sadašnjim parama, to ti ne znam. Onda se mi odijelimo od njih, dadne nam svekar da napravimo ku u, šeperušu napravili, to su, ako znaš, one prijašnje drvene ku e. Za tu ku u, da ti pravo kažem, pomago je dosta moj babo rahmetli, pla o je majstorima, nabavljo crijep i japiju i sve što je trebalo. Eh, tu sam ja uselila s mojim o'j'kom, i živjeli smo tu neko vrijeme, tu mi se rodi prvo dijete, moja Jasmina. I jedan dan do e meni svekar i kaže: ,,Snaho, ova ku a je mala i stara, propada i prokišnjava, puno nas je. Bil' vi da vam mati dadne miraz u Kamengradu, što ima njivu pa vi doli pravite ku u, a nama neka ova ku a vaša nova?" Pitam ja svoga Muhamed bi l' on, kaže bi, nek smo doli, nek je bliže i rudniku, poslu, pa i sanskoj aršiji. Prsti su njeni umorni ve , a lagano ih mrsi, da li od muke ili od straha što to pri a meni neznanom... Prošlost, ma kakva bila, ma gdje spavala, uvijek nam se lijepom ini. Tako i majka Mejra ljepotu vidi u kristalom okviru svoje mladosti, koju mi je u kratkim crtama ispri ala.
- 35. 35 - I tako, zamijenimo mi s njom, tu ku u za njivu od petnest duluma u Kamengradu. To je ovo što vidiš. Radio moj Muhamed u rudniku, a ja šta u, po nem nosit' u Sanu mlijeko, mladi sir, suhi sir i kajmak. Kupovale žene od mene najviše, kažu, Mejra ista, kod Mejre je dobra roba, druge žene sipale vodu u mlijeko, manje kajmaka izvagaju pa ti kažu kila je tu i svašta radile, a ja nikad, sve pošteno i kako treba, obraz je, sine, najvažniji. Oteli se krava pa ja tele na pijacu i zaradi se nešto. Pa rodi nam se i drugo dijete, moj Asim, i životarilo se polahko i nekako. Kosili njivu, pomagali i gori svekru i svekrvi, uvijek u slozi bili sa svima. I ovu veliku štalu smo mi sagradili, prodamo kravu i još para namirimo pa uzmemo bloka, pa pijeska, i ovo, i ono, sagradi se i to. Trideset godina sam ja nosila mlije no u Sanu, samo sad ne mogu zadnjih godina, oslabilo se. Odem kad šta treba u opštinu ili na sud kad sam išla skoro, jer ho u da mi se da što je moje, nisam ni ja život bezveze provela, stekla sam nešto, je l' tako? Ovo njeno pitanje, nije ni ekalo svoj odgovor, odredila ga je ona ve prije nego me je to pitala, još prije nego je otišla u sud da i tamo ispri a svoju muku i taman da sam nešto i rekao starici Mejri, njoj to ne bi bilo važno. - Kad je bilo avionsko snimanje, do e komišija i kažu da se obilježi zemlja i moj Muhamed obilježio, babo mu pomogo. Ja im ispekla kahvu i pitu napravila, oni jedoše, umorili se, ko da sad gledam, sjedili baš tudi. I kad je to završeno, ode moj Muhamed do komišija da upiše zemlju na sebe, oni kažu: ,,Ne možeš ti to upisat'", i do e moja svekrva rahmetli i kaže: ,,Ja sam tu njivu dala njima i njiva je Muhamedova." I tako smo tu živjeli lijepo sve, Muhamed ode u penziju, Jasmina se udade, ona se mlada udala, baš pa mi nešto žao bilo, al' ljepše je majka rodila ovdi nije. Dolazili momci od Krupe, iz neki' sela, ne umijem ti kaz'ti. Pa momci iz Trnove, Šehovaca, Kruhara, sve bi do i pa oko kapije naše, neki dolazili biciklima, neki motorom, a bio je i jedan iz Sanice, kola neka im'o pa prolazi po itav dan gori-doli putem. On ti je sad u opštini neki važan, možda ga i znaš ti, ime sam mu zaboravila... Eh, moj sinko, zaboravim i šta sam jela nekad. Al' ne e moja Jasmina njega pa ne e i uda se u Gornji Dabar za jedno fino mom e, al ko da je na tu ku u neko sihire bacio, umre mu prvo otac, pa
- 36. 36 izgubi poso, stoka im silna stradala, pa po e i da pije taj zet, a moja Jasmina od one ljepote, po e da propada, ne li i na sebe, sve mi dolazi tužnija, sve tiša, ko da joj neko ljepotu obriso. Meni žao, pitam je: ,,Tu e li on tebe, ' eri? Ako tu e, ti hajd' ovamo, mlada si još, na eš drugu sre u." Kažem ja to njoj tako, a srce mi se kida, moj sine. Asim se moj poslije oženi i sve nekako krenulo fino. Da kažeš, odahnuli smo, rahat bili, unu ad dobili, sve nam kako treba. Stoka napreduje, zemlja ra a dobro i rat se preko glave prevalio, ti znaš šta je sve bilo, zapamtio si rat sigurno. Onda opet sve polahko i nanovo. Ne pro e puno od rata, razboli se moj Muhamed i ode u bolnicu u Biha . Do em ja njemu, on sve slabiji svaki dan. Kroz 15 dana je i umro. Ukopasmo ga, dolazio nam svit, kako je i obi aj. Do e poziv sa suda, meni i ovom sinu što sa mnom živi; pitam ga šta je to, kaže on: ,,Ovo je za zemlju", a mi baš na taj dan dogovorili s hodžom da damo Muhamedu tehvid et'erest dana. Al' oš'la moja Jasmina na sud i rekla da ho e ku u i zemlju. Bolje da je babi došla na tehvid, eto ti moje Jasmine, ušla prokletinja neka u nju. Asim i ja nismo išli. Kad kasnije do e opet poziv i mi odemo, Asim s posla, a mene Jasmina vozila doli... Tu zaplaka umorna starica, a i mene to dirnu u srce, uplaši me starost koja e i meni po redu i pravilu do i. Ho u li i ja imati muke i tuge kakve ima Mejra ili u biti u ve im nevoljama? Pri ala je dalje svoju tugu; Mejra se na ostavinskoj raspravi izjasnila da želi samo da joj ostane penzija poslije njenog muža te da je ostalo ne zanima. Sutkinja se nasmijala i pri tome rekla da nikad brže i jednostavnije nije završila ostavinu. Mejra na zapisnik pritisnu prst i nakon nekoliko dana, poštar donese rješenje u kojem piše da se imovina rahtemtli Muhameda dijeli na dva dijela: sinu Asimu i k erki Jasmini. Kad je Asim vidio šta je to u stvari, po eo da galami na majku, da krivi sestru što uzima njegovo, jer on je cijelo vrijeme s roditeljima bio, a ona se udala mlada, odakle joj pravo da se ona ubacuje u imanje za koje je on život dao. ak se i komšije uklju ili u taj problem pa su nagovarali Mejru da ona tuži sina i k erku te na taj na in traži poništenje rješenja o naslije ivanju jer jadna nije znala ni šta je pitaju, da kaže i to da je istjeruju iz ku e.
- 37. 37 Pri a mi dalje kako je išla kod advokata i predala tužbu protiv svoje dvoje djece, jer druga ije nije mogla, iako je protiv Asima samo formalno jer on je, kaže, zlatan sin, a Jasmina, šta ona ima bratu da uzima ku u i zemlju, ima svoje tamo u Dabru?! - Krivo mi što mi je sva a me u djecom, morala sam tako. Šta ako me budu izgonili iz ku e? Kud' u ja? Nek imam svoje, nek sud odlu i, nek se vidi i ispitaju svjedoci da sam to ja pravila sa rahmetli Muhamedom, imaju papiri, ima sve. Šta ti misliš, sine, ho u li ja dobit' na sudu? Moja Jasmina nek majci ne dolazi na dženazu, haram joj sve bilo, da uzima moje, da uzima od brata, pa ima svoje, udala se, živi, imaju oni po Dabru njiva, imaju šume, silno imanje, da ti to vidiš samo. I taj zet se smirio sad, ne pije ko prije. Dobro joj je, šta ho e ona ovdi? Šta? Onaj njezin advokat kaže meni: ,,Neno, džabe to radiš. Sve i da dobiješ svoju polovinu, opet e je dijelit' tvoja djeca kad ti umreš i to do e na ovo isto." Ma nek on umre, ja ho u da živim još, a ne znam kol'ko u mo i. Kažem ti, sihire je neko bacio na tu ku u u koju se udala moja Jasmina pa i njoj se pamet oduzela, ho e majku svoju da iz ku e makne. Sram je bilo. A opet, voli se svoje dijete, ljuta sam ja na nju i ne mogu joj to halalit', ne mogu pa kad bi sve voda odnijela. Meni nikad nisu dolazile Muhamedove sestre, ljute se, kažu mi im oteli zemlju, a ja njihovu mater pomagala i sve se brinula, sama ja. Došle na sud pa lažu, lažu, a ja kažem: ,,Lažete", mene sudija onaj opominje, kaže: ,,Majka, ne smiješ ti tako." ,,Ma, smijem kad lažu, ako je ikom' oteto 'šta, to je meni, nit' sam znala šta radim, ni kako." ,,Pritisni ti, neno, ovdi prst i to je to", kaže, ,,do i e papir Vama, poštar e donijet'." Bolje da ga nije ni donosio. Kažem joj da mi je žao što je zadesilo sve to, jer vidim u njoj dobru dušu. Kažem, ali njoj to ne vrijedi. Ona kao da živi samo da bi do ekala sudsku odluku kojom e njoj, kao supruzi umrlog, pripasti polovina imovine, odluku koju godinama eka. - Ima djece pa poštuju roditelje, eno moj brat Suljo ima finu djecu, u Austriji su pa pošalju para, pa do u, pa donesu, pitaju treba li babo šta, brinu se. Da mu šta bude, isti
- 38. 38 dan bi došli svi. Ne otimaju, nije ni njima tamo ko u džennetu, nemoj misliti, tu i je to narod, teško je to, al' nazovu telefonom. Moja Jasmina ne zove ni telefonom da pita: ,,Imaš li majko kruha? Jesi li gladna, bolesna?" Ja sam sve na sudu rekla kako mi je i kako sam se patila kroz život. Znaju mene žene po Sani, uzimale od mene kajmak, nek pitaju njih je li Mejra nekog' prevarila. Boga se ja bojim, moj sinko, i svi trebaju, al' šta bi? Ne dolaze mi unuke više, a puno sam se poželila njih. Ta stvar ima da se riješi, taman se išlo na sud i u Biha , i u Saraj'vo ako treba. Mejra je gradila ovo i nije se odrekla ni ega, nije. Kako u ja znati šta treba kaz'ti na sudu? Ja mislila samo penzija je, a zemlja, zna se, dijeli se isto, svi imamo ista prava, zar more neko da se odrekne toga? Život. To nije samo rije , više je muka. Kad pogledam Mejru kroz ije sam imanje krenuo do rijeke jer mi je tako bliže, a zastadoh s njom i doznah toliko toga o njoj, zapitam se da li život ima svrhu i kako boli to kada se edo koje si od srca odvojio svoga bude tvoj protivnik? Osim što je naš kraj bogat vodom bistrom, hladnom i smaragdnom, ima ovdje i toliko lijepih suvenira iz ljudskih života. Gdje eš na i vrijedniji suvenir od sje anja i ponosa Mejrinog na djevoja ke dane njene Jasmine, kada su toliki momci nudili srca na dlanu? Svaki puta kada se sjeti toga, ona to iznova proživi, samo kra e, bez snažnog žara stvarnosti, a rijetko bez suze. Sudbina. Nije ista svima, a mijenjati je mogu, kako vjeruju nene poput Mejre, samo neke vra are kada ho e da napakoste nekoj ku i. Sudbina se piše u jednoj posebnoj no i ramazana za cijelu narednu godinu, kako je to jedne prilike govorio neki od hodža na dovi u Kamengradu. Njom trebaš biti uvijek zadovoljan, kažu pobožni ljudi. Jasmina, o kojoj sam i kasnije nešto uo, bila je ovdašnja ljepotica, za kojom je u neka vremena venulo svako muško srce i od ije su ljepote znale oslijepiti moma ke o i. Svaka generacija izrodi po jedan takav zanosan pupolj me u svojim ružama, posebno u selima na obalama Hatiraja, Blihe i Zdene. Danas je veoma nesretna jer joj majka i brat uskra uju pravo na nasljedstvo iza umrlog oca, muž joj pije, djeca slabo u školi u e. Po vjerovanju njene majke, na ku u u koju se udala Jasmina, ba eni su sihiri zbog nekih dukata koje je njen svekar pronašao i prisvojio.
- 39. 39 Mejra, za koju se ne zna da li e prije do ekati su eni aš ispuštanja duše ili sudsku odluku u njenu korist, ostala je sama na imanju petnaest dunuma širokom dok sam ja krenuo do rijeke koja te e podno tog imanja, kakvo bih i ja volio da imam. Ona kao i svaka dobrodušna starica ustaje zorom da klanja namaz, da se pomoli Bogu za one koje voli. Samo ona se razlikuje po tome što po cijele dane i no i samo o jednome misli, samo jedan papir eka. Bogatstvo. Sastoji se od dukata, imanja, ku a, miraza, nasljedstva. Uglavnom se za njega veže neko prokletstvo, pa se oko njega zavade bra a, pa ak roditelji i djeca, cijele generacije. Ono je bezvrijedno, ono je poput vazduha u usporedbi sa zagrljajem majke Mejre i njene Jasmine na bajramsko jutro. Što prije to shvate, lakše e im i ljepše biti, jer život je kratak, sudbina je odre ena, Jasmina sebi na i nesretna, Mejra usamljena i željna pažnje, a bogatstvo se na onaj svijet ne nosi, ono uvijek ostaje da druge sva a.
- 40. 40 Podveležje Ako nekad upitaš Mahmuta ulimana iz Dobr a kako je, on e ti umorno re i: - A, nikako, brate. Pravo i veli, šta je on vidio lijepo osim ove istine neba i stidno zelene trave, stijena koje se ispla u poslije kiše, a njemu je lijepo samo to kad zapali cigaretu pa ponudi mu jednu, odbiti ne e. Onda e on po eti da ti pri a kako je ro en „davno“, još dok su sela bila prepuna svijeta pa e ti onda nabrajati prezimena onih koji se sje a iz te svoje mladosti. - Puce, Špago, Jelovac, Smajki ... Kao da je to refren neke omiljene mu pjesme, kao da ih vidi sve dok izgovara ta prezimena ili ih možda tako zove da se vrate. Dodat e kako ih je svega još dvije stotine tu u selu.Onda e ti pri ati kako ih je kod oca bilo osmoro djece i kako je više bio gladan nego sit, kako je od malih noga po eo da radi.Onda e pomenuti gladne godine, pokušavaju i i rije ima i rukama svaku narednu do arati gladnijom od prethodne, o slabim ljetinama i teškim zima, o kišama heftenja ama i o ratu. Pominjat e i svoga dedu koji je živio 95 godina, a možda i više, ali su, eto, neki ra unali da mu je bilo toliko kada je umro. Sje a ga se on dobro, bio je to neki starac s osijedjelim brkovima, s ahmedijom i ibukom, koji je uvijek sjedio negdje po strani i samo davao primjedbe na sve što se radi. - Tako je valjda kad se ostari. Onda e se Mahmut sjetiti kao iznenada, da ti pripovijeda o tome kako su neki vi ali vile kod Husi a njiva i kako je u neka davna vremena pod jednom stijenom skoro na vrhu Veleža živio zmaj, koji je strašne nevolje nanio narodu i da je taj zmaj negdje nestao pred neki od ratova. - A mi smo ti doselili iz Koleška, ovde, da bi i odavde otišli svako za svojom nafakom. Al' ja ostado', nek sam na svome. Doma in Mahmut ima 50 ovaca, a lani ih je imao oko 100, samo je našao dobrog kupca pa to rasprodao, a njemu i babi ne treba više. Uvijek je imao, kaže, oko 30 koza i svako jutro on popije pola litra kozijeg mlijeka. Ima Mahmut pored ku e 80 košnica p ela, 50 je njegovo, a 30 nekog doktora iz Mostara o kojima se on brine, a ovaj mu
- 41. 41 nešto pla a. Pri ao je taj doktor Mahmutu kako je med ljekovit i dobar pa e ti i o tome on pri ati, dižu i med do nebeskih visina kao najve u svetinju. Ako si kojim slu ajem iz Mostara, zapravo sa tih istih brda, samo to rijetko priznaš i onima koji te poznaju, eh, to je tek za Mahmuta poslastica, da te propita malo o tvojima. Jer sje a se on nekoga od tvojih, pa je li živ taj i taj, a šta ti je bio onaj i tako. Njegova žena je isto iz Dobr a, ili što bi rekli, udala se iz Dobr a u Dobr . Ona plete vunene arape i pravi najbolji sir. Koga god upitaš za sir, od Dobr a do Nevesinja re i e ti da je baš njegov najbolji. Svako svoj sir okiva u zvijezde. Htio je Mahmut neku drugu da oženi, ali ona pošla za nekog veterinara negdje kod Stoca. - Odlu ila da se uda za prespektivan kadar, a vidio sam je ima tri- etiri godine kad je dolazila u svojih, ja bio u njih nekim poslom, zadesio se tu, a ona do e, poznade me, vidio sam joj na o ima. I sve što više o njoj pri a li i na nekog ruskog pjesnika, okovanog bolom za voljenom ženom. A onda e opet do i na neku temu o seoskom životu, o berbi gljiva, zna on gdje ih ima najviše, ali ih ne bere jer se njegov otac trovao gljivama, a on gledao te muke, i od tada gljive smatra nekom nevoljom, koja te mami samo da bi te prevarila. I njegova dva sina su po logi nom slijedu, poga ate, u Mostaru. A tri sestre ima Mahmut: jedna je udata u Gornje Gnojnice, druga u Svinarinu, a tre a u Rabinu. Dva brata su mu umrla, a od dvojice živih jedan je bio profesor, a drugi konobar. Oni ne dolaze u Podveležje, a i zašto bi, kada su dolje u Mostaru me u svojima kao da i nisu sišli sa sela. Ponudi mu onda još jednu cigaretu. - Sad ti je, moj brate, Mostar najve e selo. Sve su ti doli naši. Eto, pa i ti si naš, znam ti babu... I ovo što je ostalo još mladeži i neja i spustit e se do Neretve, prije ili kasnije. U Dobr u se ve dugo ne održavaju partijski sastanci, re e mi, jedino ih u itelj obavijesti o nekim važnim politi kim doga ajima. - Pri o mi u o neki dan, da Slovenija ho e da se odvaja od nas. A ne znam. Nije to na dobro. Samo ja ne smijem ništa pred u om, a možda je bolje i pred tobom da ništa ne pri am, i ti si možda pri Komitetu. Može li Mahmut sa svojih 65 godina još dugo i i za ovcama, sakupljati drva, popravljati suhozid, donositi vodu?
- 42. 42 - Zašto ne odeš svojima u Mostar? - A, snahe me ne žele, sinovi pod njihovom komandom, unu adima smetam. To sad samo interes neki gleda, kako da ti kažem... Šta njih briga za moju zemlju koja ništa ne vrijedi, za ovce, kome ja da to ostavim? Sebi u ostaviti i kad umrem, nek je moje, njima ne dam! Pa kad su mi došli da me vide, mene, babu? Drago je Mahmutu što još šaka aka poha a podru nu školu u Dobr u jer to zna i da tu mora biti u itelj, da e neko do i i obi i barem djecu. - Dolazili su prije, i doktori i televizija je dolazila, i svi, pa popisuju narod, stoku pregledaju, držali govorancije kako treba, šta treba, a sad nema nikoga. Što je to tako ja evo ne znam, a bilo bi dobro da opet neko do e, jer ima nas još ovde. Ako ga po neš ispitivati nešto politi ki, re i e ti da ima posla i da mora za ovcama, jer zna da je politika posao od kojeg poštenom seljaku nema koristi ve jedino zbog nje može da nastrada. Njegovo je da poštuje Partiju, direktive i da se ne miješa. Tebi ostaje da nastaviš svoju šetnju, da razgledaš slaborodne vo ke, procvjetale trave, da gledaš u daljinu i da se lagano spuštaš prema Mostaru, onim istim putem kojim je nose i breme nade, silazio tvoj dedo ili otac, da bi radio u fabrici, da bi mu bilo bolje. Da bi otišao iz Dobr a, a da taj isti Dobr nikada ne bi otišao ni iz njega, pa ni iz tebe, jer si ti ipak Podveležac, koliko god grebao noktima da se zoveš autohtonim Mostarcem. A možda si to oboje istovremeno. udan je život i dobro je što postoji Mostar. Jer da ga nema, gdje bismo iz tog Podveležja, koje se zaglavilo u vremenu, pobjegli svi mi? U prvim ulicama ve sre eš svoje vršnjake s kojim bi se, da nije bilo fabrika, igrao po podveleškim livadama i tukao se sa svakim kad ti naumpadne, ne znaju i za televizor, za bicikla i lizalice, a sve bi to pripadalo nekoj drugoj djeci, a vi osim poneke vo ke ništa drugo imali ne biste. Ne bi nam sve to donijele ni vile iz Mahmutove pri e na našu nadmorsku visinu. Ako nekad upitaš Mahmuta zašto on nikako ne voli i i u Mostar, iznenadit e te njegov odgovor.
- 43. 43 Polski Fiat Moj direktor pro itao je novinski lanak o uspjehu naše fabrike ravno stotinu puta, i to sve za jedan dan, kako to on voli ista i, u krugu svojih prijatelja, jer mu je srce raslo i on e taj lanak znati napamet sve dok je živ. Poznajem ljude koji su po nekoliko puta itali razne knjige, uglavnom djela Andri a, Selimovi a, Dostojevskog... jer je, kažu, lijep osje aj vratiti se tim knjigama. To sve nekako mogu razumjeti, ali knjiga koju je najviše puta itao moj komšija Atif Kreso na sebi ima naslov Fiat 126P. To baš i nije obi an priru nik za rukovanje automobilom, više je knjiga s puno podataka o istoriji fabrike Fiat, o korištenju, održavanju, na inima vožnje automobila, s mnogo tabela, shema i fotografija. Drug Atif Kreso je profesor opštenarodne odbrane i društvene samozaštite u jednoj od mostarskih škola, njegova supruga Zilha je službenica u pošti. Ova sasvim normalna porodica sa dvije k erke od kojih jedna ima 17, a druga 19 godina, živi u stanu od 68 kvadrata. Žive u zgradi do moje i poznajemo se sasvim malo, ali se ipak poznajemo, zapravo, druga Atifa znaju svi zbog onoga o emu u vam pri ati. Prije nekoliko mjeseci obratio sam se drugu Atifu s mojom namjerom da u skorije vrijeme planiram kupiti automobil. U inio sam to jer mi je bilo dosadno, mogao sam se obratiti bilo kojem prijatelju, kolegi ili mehani aru, ali sam se obratio baš drugu Atifu jer sam znao da e to biti jedna poprili na avantura koja e me dobro zabaviti. Zaista sam tražio automobil koji sam kasnije i kupio, ali drug Atif ima jednu specifi nu, da kažemo, bolest, a to je da se prema svom automobilu odnosi s nekom pretjeranom pažnjom. Svanula je sun ana i topla mostarska majska subota. Poslije doru ka i kafe, sjeo sam na balkon, a drug Atif je otklju avao garažu. Kada Atif Kreso otklju ava garažu, na balkone i prozore navali radoznao svijet kao da po inje neka komedija. I jeste komedija, besplatna. Pažljivo je ušao u garažu, zabrundao je i zazujao motor njegove crvene „peglice“ i auti se lagano izvukao iz svog skrovišta, motor je ugašen, a vlasnik je izašao. Pristuni posmatra i o ekivali su tipi nu ceremoniju pojavljivanja drugarice Zilhe s k erima, jer tako to obi no biva kada negdje putuju, ali ove subote Atif nam je pripremio iznena enje, odlu io je da samo izvrši redovnu subotnju kontrolu svoga automobila. Prvo je nekom mekanom krpicom obrisao ionako blistav
- 44. 44 lim na svojoj ,,peglici'', sve lagano kao da je miluje po bokovima, a promatra i bi nekome do sebe govorili da on peglici nešto šapu e ili pjeva. Dok je starim novinama brisao stakla i farove, li io je na majstora koji obavlja najpreciznije poslove i sve je to trajalo, a ja sam se u sve to umiješao kada je ve otvorio poklopac motora i krenuo kontrolirati teku ine u motoru. - Dobro jutro, komšija. Fali li ,,peglici'' šta ? - Dobro jutro, druže. A, ne, divan je to automobil, još mu ništa ne fali, a evo etiri je godine kako sam ga kupio. Polski Fiat, znate li vi šta to zna i? - E, baš sam Vas i htio pitati nešto u vezi s tim, ako dozvolite, jer znate, htio bih kupiti kola, neka polovna barem, potrebna su mi, a sad, ako biste Vi, druže profesore, imali neki savjet za mene kao laika, bio bih vam zahvalan. - Odli no! Kola su Vam danas dobar prijatelj, samo ih treba održavati, razumijem Vaše nevolje oko toga. Ja sam ranije imao Zastavu 750, 1969. godište, bila je solidna, pa sam htio kupiti novu Zastavu 850, ali je bila velika lista ekanja. Onda mi re e jedan profesor iz Gra evinske škole da se Reno 4 može dobiti brzo poslije uplate, nekih dva mjeseca možda, a onda nekako, ni sam ne znam kako, ujem u sindikatu da se može kupiti neki Fiat 126, potpišem za kredit i preuzmem auto za mjesec dana. - Ali ja bih neka polovna kola, imam nekih 9 miliona, pa šta mislite za Ladu 2103 ? - Ma kakva Lada, molim Vas?! Za Vas ne treba bolji auto od ,,pegle'', pa vi ste samac, druže, to je ekonomi no vozilo. Evo, ja u Vam dati knjigu koja e Vam pomo i u Vašoj odluci, još sutra u Vam je donijeti. Još je on tu meni nešto pokazivao na motoru, pa to kove, dozvolio mi je ak i da sjednem za upravlja njegovog ljubimca, da osjetim tu preglednost, jednostavnost, sav sretan što se zanimam za automobile i što e, ako me ubijedi, uskoro imati društvo u održavanju kola. Zaista, sutra ujutru na mojim vratima je bio drug Atif drže i knjižicu na kojoj je slika žute ,,peglice'', a krupnim slovima piše FIAT 126P, upozoravaju me da je dobro pazim i naravno vratim kada pro itam, jer mu ona esto zatreba.
- 45. 45 Napomenuo je da je ono najvažnije podvu eno crvenom kemijskom. Nisam se odmah dao na itanje knjige, nego sam pojurio na prozor da vidim to što e se dogoditi; prije svakog kretanja na put Atif je na pegli provjeravao sve iznova, i gume, i teku ine, dok su dvije k erke mrzovoljno sjedile na zadnjem sjedištu. U svemu ovome Atifu je pomagala supruga drugarica Zilha, koja bi prvo stala ispred automobila dok bi Atif palio svjetla, pa prvo desni a onda lijevi žmigavac. - Radi li desni? - Radi. - Radi li lijevi? - Radi. Po nevolji, peglica je imala i žmigavce na prednjim blatobranima pa je istrenirana supruga morala i njih da pregleda, poslije ega bi prešla iza zadnjeg dijela vozila dok bi Atif kroz spušteni prozor viknuo: - Rade li maglena? - Rade. - Ne ujem te ništa, rade li ? Sve ovo izazivalo bi glasan smijeh nas komšija, koji bi to s užitkom posmatrali. Nekada mi je drugarice Zilhe bilo žao, ali drug Atif je ovjek eli ne discipline, bez te pomo i ne bi joj dao ni da sjedne u peglicu. - Radi, radi. - Aha. A radi li stop-svjetlo? - Radi. - Je li oba?
- 46. 46 - Rade oba. - Pali li se rikverc? - Ne pali. - A nisam ni ubacio u brzinu. - Radi sad. - Radi li desni žmigavac? - Radi. - A lijevi? - Radi. Poslije toga, vidno ljutita žena bi ulazila u auto pažljivo zatvaraju i vrata kako je to izri ito drug Atif naredio. Peglica bi laganim brundanjem otišla na neki put. Sva ova procedura naro ito je smetala k erima, koje su esto zadirkivali drugovi zbog svega ovoga, a Zilha se žalila komšinicama kako e jednom zapaliti tu peglicu, jer je ona est povod za sva e u njenoj ku i. Ona je mrzila peglicu, više od svega na svijetu. Nakon toga sam, uz finu muziku, otvorio knjigu koju su za onakve poput Atifa i ovakve poput mene napisali inženjeri Zbignjev Klimecki i Roman Podolak, a neki su to s poljskog opet preveli nama na srpsko-hrvatski. Ovo je bilo, zamislite, tre e izdanje ovog priru nika. Pored prvog naslova “Uvod”, crvenom kemijskom je stavljen znak ta nosti, valjda da ne preko im, a prva re enica je bila podvu ena poput nekih definicija u školskim udžbenicima. Možda je ovo Atif smatrao definicijom svog autombila: “Fiat 126p predstavlja malo vozilo za 4 osobe, s etverotaktnim, dvocilindri nim motorom ugra enim u zadnjem delu. Školjka je s dvoje vrata, samonose a, savremena, bezbedna je, jer je varena, od prenosivih elemenata.” Na nekoj od narednih stranica
- 47. 47 slijedili su tehni ki podaci koje je drug Atif zasigurno znao napamet, ali su uglavnom svi oni bili potcrtani kao, recimo, radna zapremina 594cm3 , maksimalna snaga 23KS pri 4800 o/min. Podvukao je Atif i podatke o zazoru ventila, praznom hodu spojke, odnosu redukcije, dimenzije naplataka, prazan hod nožne ko nice koji je, vjerujem, mjerio lenjirom, zazor platinskih dugmadi i sve ostalo što mu je zaista nepotrebno kao obi nom voza u. Zanimljiv podatak je korisno optere enje, što me podsjeti na slu aj kada je Atif vodio porodicu na vaganje odmah nakon kupovine peglice. Piše da je to optere enje 320 kilograma (4 lica + 40 kg prtljaga). Zanimljivo mi je bilo to što drug Atif nije potcrtao podatke o maksimalnoj brzini automobila. Zato je podvukao 1899. godinu, koja je klju na jer je tada Fiat proizveo prvo motorno vozilo. ini se da je drug profesor Atif Kreso iz ovoga spremao neki ispit, zato je posebno pažljivo podvukao : “…u Torinu, u jesen 1972. godine, prikazan je novi automobil Fiat 126 s potpuno novom karoserijom moderne linije, polu-kombi i sa sigurnosnom konstrukcijom, poboljšanog rešenja motora i donjeg postroja”. Veoma važan doga aj za Atifa, jer da nije proizveden i predstavljen Fiat 126, on bi danas, zamislite, vozio neka druga kola. Izgleda da su na njega presudno utjecale rije i: “Poljski Fiat 126P kao i svaki suvremeni putni ki automobil, traži održavanje i odgovaraju u tehniku vožnje, shodno njegovoj nameni.” Ovo je mom komšiji nešto kao definicija koja se nau i i po kojoj se živi, nešto kao definicija marksizma. Zatim slijede upute o provjeri pri kupovini automobila Fiat 126P, sve ovo Atif nije znao, nažalost. Tek je poslije, itaju i knjigu, vidio šta je propustio i vrsto obe ao da e se od sada prema svome auti u rukovoditi kako to knjiga zapovijeda. Ve na strani 31 vidim da je podvukao podatak u tekstu u kome se jasno kaže: ”Maskimalna brzina automobila u dobrom stanju posle uhodavanja treba da iznosi 105 km/h.” Jedno od svetih pravila u poglavlju priprema automobila za vožnju stoji i provjera nivoa goriva, a greška u tom pokazivanju može biti 2-5 litara goriva, a dalje stoji da je najbolje ako se vozi sa punim rezervoarom. Nadalje su podvu ene maksimalne brzine u stepenima prenosa, zaustavni put, vu a vozila, a u poglavlju Tehnika vožnje podvu eno je gotovo sve. Kad ugledah kako je pažljivo zabilježio: ”Prilikom kretanja po odre enom luku, centrifugalna sila, koja je proporcionalna s težinom vozila i kvadratom brzine i obrnuto proporcionalna s polupre nikom luka, može da dostigne velike vrednosti”,
- 48. 48 pomislih da možda drug Atif i o tome u i djecu u školi. Sve ove upute se motaju po njegovoj glavi i on to sve stalno provjerava. Dok je imao Fi u, nije toliko mario za automobil, ali sad: “Prednje gume ne smeju da dodiruju ivi njak jer to može da izazove ošte enje guma… Paralelno prilaženje ivi njaku treba vršiti bez dodirivanja strana guma i ivi njaka.” To pojašnjava zašto on uvijek onako pažljivo parkira. Jasno je i zašto autom ne ide na posao ve samo u goste, na neke vježbe, na sahrane, izlete i tome sli no. Zamislite, na strani 54 podvu eno je: “Preticanje treba obavljati bez smanjenja brzine”. A nije ga valjda ranije obavljao ko e i? Kako se vozi u krivinama, pojašnjeno je, ali da li i ostali automobili imaju ovako detaljne upute za vožnju? “Ako je voza veoma premoren, najbolje je parkirati vozilo pored puta i odspavati. Radioaparat u vozilu i umerena unutarnja temperatura stvaraju bolju atmosferu voza u…” E, šta sve ljudi ne e napisati. Detaljno je opisana vožnja po kiši, vožnja kroz vodu, vožnja po magli, sve ono o emu nisam u io za vrijeme polaganja voza kog ispita. Trajnost automobila je naslov ispod kojeg je skoro sve podvukao, a ono kako ga on uva i održava nadzilazi te propisane okvire. Eh, onda na stranici 74 do em do mnogih odgovora koje ne znaju moje komšije, tu piše da svakih 500 km ili jednom sedmi no treba provjeriti: 1. nivo ko ione te nosti u rezervoaru; 2. pritisak u gumama. A sve ono što je nabrojano poslie 3000 km, Atif pregleda svake subote, osim kada je kiša, naravno. O održavanju motora piše skoro sve, ali on je, iako nema potrebe, sve to podvukao jer nekada može zatrebati. Sve napamet zna moj komšija o održavanju mjenja a i svih instalacija, o konzerviranju vozila uo i zimskog perioda, o dodatnoj opremi, a ja sve to pro itah do 233. stranice. Sad mi je jasnije puno toga. Za dva dana vratio sam knjigu svome komšiji uz rije i zahvalnosti, a on se ljubazno ponudi da krene sa mnom u kupovinu automobila kao iskusan stru njak. Rekoh mu da u ga o tome obavijestiti. U Atifovoj zgradi do prije 3 godine živio je jedan inženjer mašinstva, koji se zbog njega i odselio. Atif mu je dolazio stalno s nekim molbama, prijedlozima, s
- 49. 49 pitanjima, pa ga zvao da mu pregleda kola, pa da li je dovoljno stegnut neki šaraf , da li se to podešava tako ili onako… ovjek više nije imao mira pa je tražio premještaj bilo gdje, nadaju i se što dalje. Dobio fobiju od peglice zbog koje ga je komšija Atif budio i no u “samo da nešto upita”. Ja sam nakon toga kupio žutog Stojadina za 7,5 miliona od nekog bankarskog službenika ili kao što bi rekao drug Atif, to je Zastava 101, odnosno licencirani Fiat 128. - Ipak je to Fiat, oni su najkvalitetniji. Dugo je tog dana zagledao moj auto, savjetuju i mi da provjerim nešto, nešto ugradim, popravim, kontrolišem i sli no. A ja to im gorivo, pratim ima li vode za brisa e, zalupim esto vratima, jer se mora, Zastava je to. Ponekad ga operem, ali ne patim od fobija kao moj komšija Atif. Ipak je to samo automobil. Nemam nikakvo tehni ko upustvo za rukovanje svojim Stojadinom niti detaljnu tehni ku knjigu u kojoj piše kako u ga voziti uzbrdo. Za to vrijeme drug Atif koristi opštedetaljne metode za održavanje porodi nog automobila marke Fiat 126P, u narodu poznat kao pegla ili peglica, poklanjaju i previše pažnje tako malom automobilu.
- 50. 50 Proljetna radost Zamirisao proljetni zrak kroz naš mali grad, ni snjegova nema na brdima, zemlja se zagrijala, sunce se cijelo propelo na prste i obasjalo onim milim svjetlom jedan kutak svijeta koji miruje neometan zna ajnim doga ajima. Utorak je, do po etka prolje a po kalendaru još samo 4 dana. Drug Avdo pije kafu sa službenicima u jednom opštinskom sekretarijatu, razvla e se neke uobi ajene lijene pri e, a njih Avdo ne sluša, on gleda kroz prozor dok drži šoljicu, do ekuje pogledom prolje e i vidi sebe kako radi u svom vo njaku na selu. U kancelariji su zapaljene cigarete stvorile gust oblak dima u kojem se samo razaznaju konture službenika, tek uješ da onaj pored prozora kaže: - Imaš li ti, Simo, nekoga da pogura stvar, da kona no dobijem tu Ladu koju sam uplatio još ljetos ? - Imam, i to brata od strica, ali šta mi vrijedi, i ja sam ekao skoro dvije godine, ne e da pomogne, a kada je njemu trebala gra evinska i ostalo, brate Simo, treba ovo, treba ono, a ti, ludi Simo, tr i, aš avaj referente i ostale. Misliš, neko mi je reko ,,hvala''? - A nije, sigurno. Ja direktora gimnazije astio i još mu neke stvari sredio oko vikendice, ali to neka bude me u nama, samo da onaj mulac šurjakov pro e razred i sve se nešto i danas osje am dužan ovjeku. Kad ja sjedim u kafani, a do e, ja odma' naru ujem, šta u, takav sam. Niko zahvalan, niko ništa. A dok je trebalo, molili, kumili, treba, ti se znaš s njim, pa samo mu reci. Eeee, moj Simo, ko da to ide tako! Pa ti znaš, treba astiti, treba ovjeku to re i nekako, odma' i on od tebe o ekuje nešto jer si i ti kao na položaju nekom... Razilaze se polako svako za svojim poslom, a drug Avdo Mehi , preturaju i po papirima, još uvijek u mislima vidi okre ene vo ke. Dolaze i stranke, uvijek istog uvoda: - Dobro jutro, drugovi, vi znate onaj moj slu aj... Avdo se mršti i ve mu je muka od svake stranke. Istina, utorak je, a njemu je ve svega dosta, ponajviše zbog toga što je petak daleko. Prošli vikend bilo je hladno,
- 51. 51 malo kiše, pa drug Avdo ništa nije mogao da uradi na svome imanju, a po nevolji, svi radni dani su sun ani i lijepi, a vikendi namjerno zahladne i još poklone kišu. Otvorio je prozor i kroz njega dolazi dah prolje a, cvrkut ptica, sve radosti koje donosi sunce. Strankama je svejedno, oni imaju svoje slu ajeve i to su im najve i životni problemi. - Tu je ograda bila i stariji pamte, ja imam i svjedoke. Ako treba, ja u njih dovest' nek' kažu. A taj Mustafa, to je o'jk koji ne pri a s pola sela i samo pomjera ogradu, a eno starog oraha, eno hrastova, pa tu je me a bila... Orah, jedno veliko stablo, postoji i na uglu Avdinog imanja, gdje on odmara dušu i nerve od ovih i ovakvih. Od njihovih slu ajeva, od njihove pravice, od njihovih laži, od svjedoka, od zaobilaženja propisa, i od sjednica, od paragrafa, od dnevnog reda, od partijskih rukovodilaca, od kongresa koji e uskoro... Još prije desetak dana, Avdo je nabavio kre kojim želi, ali nikako ne može, da okre i svoje vo ke. Ali prije toga treba ih i obrezati dok nije udario sok. Kao da svaku gran icu na stablima zna, on se sje a i sve bi htio negdje da to zapiše, da ne zaboravi. Ali do i e petak pa e drug Avdo ranije oti i s posla, oko jedan, pa pravac Kova i. Taj dan ne mora ru ati sa ženom, ne mora ekati djecu iz škole, oni neka rade šta ho e i kako ho e, neka ru aju, neka idu u kino. Hitno treba orezati i okre iti vo ke! Jer ako se u poslu zastane, polako e izrasti i trava pa dok se to pokosi, dok se ovo sve stigne... A što vrijeme odmi e, obrezivanje vo a sve je ve i rizik, a neki su ve davno obrezali, a on vikendima sjedio po sastancima, nije se moglo... Drug Avdo na pauzu ide u jednu staru i poznatu evabdžinicu, koja se nalazi u jednoj oronuloj ku i iji je vlasnik bio neki beg, o zlobi i okrutnosti tog bega i danas se pri a iako je umro nekako odmah poslije rata; sje aju ga se mnogi. U ovoj evabdžinici Avdu dobro poznaju, on se lijepo prošeta do nje prvo ulicom koja nosi ime po brigadi u kojoj se nekada borio Avdin otac, pa skre e u jednu drugu ulicu koja nosi ime po jednom našem revolucionaru, u kojoj se nalaze aš inice, buregdžinice, evabdžinice, brija nice, urarske radnje, pekara i jedna trgovina. Pozdravljaju ga dok prolazi, a u evabdžinici stalan je i poštovan gost; skida svoj mantil i dolazi do svog omiljenog mjesta s kojeg fino vidi ulicu, a prolaznici njega nešto teže i eka dok mu ne donesu evape i mineralnu vodu. Promatra prolje e koje je poranilo i sve misli u sebi da je šteta što mu propada tako lijep dan, a onoliko posla eka.
- 52. 52 - Kre treba zavariti, pripremiti makaze za obrezivanje, etku za kre enje, posložiti alat po šupi i vidjeti šta nedostaje, a onda krenuti kre iti vo e iz podnožja parcele ka vrhu i sve lagano. Da li e u subotu biti ovako sun ano? Donose mu ono što on obi no jede i pije te on uživa u prizoru lepine iz koje vire evap i i, a koja je djelimi no pocrnila po vrhu i to mu se ini idili nom slikom, slikom koja mami mirisom i pobu uje glad. Jede lagano dok ga pozdravljaju oni koje ulaze u evabdžinicu. Kad završi s jelom, ode da plati, uzima mantil i ide okolo jednom manjom ulicom, tu gdje je sada obdanište, a baš to mjesto predlagao je Avdo kao lokaciju za izgradnju partizanskog groblja. Svoju ideju predlagao je na skoro svim sastancima dok se izra ivalo idejno rješenje, ali neko nije želio groblje u sred grada, zalud što bi to bio jedan predivan park sa spomenikom, tako da je Avdin prijedlog odba en, a groblje je sad na periferiji grada. Tu, baš u toj ulici, postoji jedno dvorište u kome je neki doma in još u februaru obrezao vo e te je to pobudilo u Avdi misli koje ga od tada proganjaju. Dokon ovjek pa može da radi kad ho e, mislio je, i svaki put prolaze i pored tog dvorišta, zagledao bi je li ispravno obrazeno i uvijek mu se petak daljim inio. ak i kada je etvrtak, sutrašnji dan bio bi mu dalek i uvijek je strahovao od pogoršanja vremena, a strah je bio opravdan, i tako sedmicama. Ali evo i kalendarski prolje e je sve bliže, još 4 dana samo. Odlazio bi laganim korakom do opštinske zgrade te nastavljao da radi. U srijedu su mu javili za partijski sastanak koji e se održati u petak popodne. To ga je naljutilo. Baš taj isti dan konobar je odnio evape ovjeku koji je došao poslije njega u evabdžinicu, a on je izrevoltiran ustao te otišao kod buregdžije Arifovi a. Nije prolazio onom malom ulicom u kojoj je avlija s vo njakom. Sve je, ipak, popravljeno u etvrtak kada je javljeno da je sastanak odgo en za ponedjeljak. Sunce je zasjalo ja e i sve je govorilo da nas o ekuje lijep vikend. Stigao je i petak. Avdo je radosno pijuckao kafu ujutru, veseo se prošetao kroz dvije ulice, pojeo svoje evape, popio mineralnu vodu dok mu je u grudima cvjetala proljetna radost. Kada je poslije pauze pozavršavao neodložne poslove, sjeo je u svog plavog Yuga, otišao i kupio dva bureka „za ponijeti“, kupio je usput i tri piva te se odvezao dragim drumovima do svog imanja. Gore na vrhu Kova a, mirisale su probu ene trave i uo se cvrkut veselih ptica. Avdo je radio lagano, sve kao po propisu reklo bi se, odmarao se i divio ura enom poslu, a iz sje anja mu je pobjegla
- 53. 53 ona avlija u gradu. Vikend je proveo tu sa suprugom i djecom, jer na imanju uvijek ima posla za svakoga. Obrezao je vo e, okre io ga, popravio ogradu i bio okružen onima koje voli, daleko od zidova njihovog novog stana. Ru ak u takvom okruženju posebna je draž. U ponedjeljak je uz jutarnju kafu na poslu pri ao kolegama o svojim radovima i divno provedenom vikendu. Oni su, za razliku od njega, vikend prokockali gledaju i televiziju. Drug Avdo, po ustaljenom redu, radovao se novom vikendu, odlaze i u evabdžinicu, itaju i novine i rade i sa strankama od kojih vikendom odmara na svom imanju u rodnom selu.
- 54. 54 Radiotalasi u mom kraju Nikola Tesla je izumio radioaparat, ure aj koji do danas nije prevazi en, jedino je kroz vrijeme usavršavan, uglavnom dizajnerski. Ovaj aparat samim tim imao je svoje brojne faze, a svaka od njih je zanimljiva. Jednu od najzanimljivijih epoha radio je doživio u našoj zemlji šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stolje a kada dolazi i do široke upotrebe ovog aparata. U sve više stanova, ku a, brija nica, u sve više sela radiotalase privla ili su tadašnji glomazni radioaparati. Svakako je radioaparat ostao važan faktor i tokom osamdesetih, a naro ito devedesetih godina za vrijeme rata na našim prostorima. I ja sam vrlo rano zavolio radio, nisam nikada smatrao da u njemu žive mali ljudi ve mi je predodžba o radiotalasima bila poprili no jasna. Kao dijete iz ur evika, prvo sam slušao Radio Živinice, koji je u ono vrijeme postojao, a pored njega je u Živinicama egzistirao i RT Z, ija mi programska šema nije najbolje odgovarala. Volio sam slušati radio, znao sam u kojem je terminu neka emisija, radovao se dje ijim emisijama koje su postojale i koje su bile veoma lijepe. Povremeno bih slušao i Radio Kalesija, budu i da sam za podru je Kalesije bio oduvijek vezan, te bi me program tog radija podsje ao na mog djeda i nenu koji su slušali isti program u Maslama. S dragim ljudima povezivali su me radiotalasi. Za vrijeme rata, Radio Kalesija je bio smješten u Maslama, u ku i porodice Selimovi . U to vrijeme, popularne su bile želje slušalaca, koje su se emitirale u popodnevnom terminu, a sve estitke i pozdravi su se primali tokom dana telefonom. Moj djed Alija bi u svoj rokovnik prvo pisao nešto, a onda okrenuo broj te nekoj voditeljki izdiktirao pozdrave koje želi uputiti. Popodne bismo se skupili svi oko radija i ekali, a im bi voditeljka po ela da ita nama poznat tekst, svi bismo se u utali, još bi neko tad poja avao ton na radiju. Kada bi bilo puno pozdrava slušatelja, onda bi, recimo, naš pozdrav došao na red tek no u. Nekako je bilo lijepo uti da iz te kutije, odakle obi no uješ vijesti ili Šerifa Konjevi a, neko pominje i Subaši e, i Zuli e, i Niši e, i sve one koje bi djed Alija spomenuo u svom pozdravnom tekstu. Uvijek je nastojao da tu nikoga ne izostavi. esto smo u tim zimskim ve erima, skupljeni oko radija, uli imena nama znanih ljudi, prijatelja, komšija i tad bismo uz aktuelne i one starije