zoran

1. MAY KARL
Naslov originala
WINETOUS ERBEN
WINNETOUOVI NASLJEDNICI
UVOD
S njemačkoga prevela: JOZEFINA STRIČEVIĆ
Bilo je to jednog lijepog, toplog proljetnog jutra. Mili, blagi tračak sunca prokrao se kroz prozor poželjevši
mi — dobro jutro! — Tada dođe k meni ,Sf-dašce' iz svog prizemlja noseća mi prvu jutarnju poštu koju je
pismonoša upravo bio uručio. Kako je to obično tokom dana često činila, tako je i sada sjela prema meni i
stala otvarati pisma da mi ih čita. Prije no što če započeti čitanje, imao sam osjećaj kao da me netko pita: —
Tko je ,Srdašce'? Tako se u stvari' nitko ne zove Mora da je ime od milja.
Zaista, to je bilo ime od milja. Ono potječe iz prve knjige mojih .Priča sa sela'. U njoj se spominju ^zorno
brdašce', .uzorno seoce', .uzoran vrtić' i .uzorna kućica' u kojo.) živi .Srdašce' sa svojom majkom. Mada ime
.Srdašce' ne predstavlja neko fizičko oličenje moje supruge, ono predstavlja njeno duševno oličenje. Njezin
portret toliko sam bio zavolio da sam ga nazvan .Srdašce', py .je samo po sebi razumljivo što se to ime malo-
pomalo prenijelo i na original. Nije to bilo uvijek' Naime. k;ida se na nebu počinju navlačiti oblaci, a to se
uvijek događa mojom krivicom, kažem joj .Klara'. Počinju li se razilaziti, tada joj kažem ,Klanca Kada
potpuno iščeznu, kažem joj .Srdašce', i to zboč toga što ona lično nikada ne izaziva naoblaku
Dok oe moje uobe no.ia.fa UH Ratu, cijelim prizemljem raspolaže ona. U njemu gazduje neumorno i mar-
Ijivo kao svesrdna domaćica. Dočekuje posjete mojih sve brojnijih čitalaca i odgovara na mnoga pisma, jer
sam ne mogu da to obavljam. Uvijek mi pročita sva pisma. Naročito važna pisma obično odlaže na stranu
kako bi mi ih na kraju pročitala.
Tako je bilo i danas. Kada je sve ostalo bilo obavljeno, ostale su dvije stvari, koje su nam se već na prvi
pogled učinile neobičnim i zbog čega smo ih i bili odvojili. Bilo je to, naime, jedno pismo iz Amerike i
antropološki stručni list. U ovom posljednjem bio je naslov jednog dužeg članka podvučen olovkom. Naslov
je glasio: — Izumiranje indijanske rase u Americi i njihovo nasilno istiskivanje od strane Kavkazaca t
Kineza. — Odmah sam zamolio .Srdašce' da mi pročita taj članak, jer sam slučajno za to imao vremena.
Poslušala me. Pisac je bio dobro poznati, istaknuti profesor univerziteta. Pisao je s velikom toplinom o
Crvenokošcima i što god je govorio o njima bilo je ne samo blagonaklono već i pravedno. Za uzvrat bih mu
rado stegnuo ruku. Jednu je grešku, međutim, ipak učinio, koja je bila isto toliko općenita koliko i ne-
shvatljiva. Naime, on je miješao Indijance Sjedinjenih Država sa čitavom rasom širom Sjeverne i Južne
Amerike. Osim toga brkao je duševno odumiranje rase sa njenom fizičkom smrću. Dobio sam dojam da u
svome radu ide za tim da glavni zadatak ljudskog roda traži u razvoju podvojenosti naroda i pojedinaca, a ne
u sve više rasprostranjenom saznanju da se sva plemena, svi narodi, sve nacije i rase postepeno moraju
sjediniti predstavljajući jednog jedinog, velikog plemenitog čovjeka, uzvišenog nad svim što je živo-tinjsko.
Pismo iz Amerike bilo je vjerovatno predano na .Dalekom Zapadu', samo gdje, to se na zatvorenom omotu
nije moglo utvrditi, jer su obje strane bile pune žigova i rukom ispisanih mjesta, tako da je sve ostalo bilo
nečitko. Adresa se jedino zadržala u svojoj prvobitnoj jasnoći, i to svakako zbog originalne kratkoće
Indijanaca. Ona se sastojala jedino iz tri riječi i glasila je;
MA Y rtadebeul. Germanv.

2. Otvorili smo koverat i izvukli komad presavijenog papira, koji je oćito bio rezan nekim velikim nožem,
vjerojatno lovačkim. Pismo je sadržavalo slijedeće redove na engleskom jeziku, koje navodim u prijevodu.
Teška, neuvježbana ruka napisala ih je olovkom:
»Old Shatterhandu.
Hoćeš li doći do Mount Winnetoua? Ja ću svakako doći. Možda čak i Avaht-Niah, taj stogodišnjak. Vidiš li
da umijem pisati? I da pišem na jeziku bljedolikih?
Wagare-Tey Poglavica Šošona.«
Pročitavši to, Iznenađeno pogledah .Srdašce', a i ono mene. Nas nije možda začudilo to što smo primili
pismo sa Dalekog Zapada i što je od Indijanaca. To se veoma, često dešava. Začudilo me je, međutim,' to što
je pismo stiglo ud poglavice Zmija-Indija-naca, koji mi još nikada nije pisao. Njegovo ime Wa-gare-Tey
znači isto što i ,2utj Jelen'. U mojoj knjizi .Božić' moći ćete o njemu više doznati. U ono vrijeme, znači prije
više od trideset godina, bio je mlad i prilično neiskusan, ali dobar, pošten čovjek, Winnetouu i meni vjeran,
pouzdan prijatelj. Njegovu ocu Avaht--Niahu, koji je bio skroz pošten čovjek, bilo je preko šezdeset godina.
Imao je velik utjecaj, a njime se uvjek koristio samo nama u prilog. Zbog njegove duboke starosti i zbog
toga što o njemu više nikada nisam čuo, smatrao sam da je umro. Sada sam iz pisma vidio da još živi i da se
fizički i duševno dobro osjeća, jer da nije tako, pisac ni u kom slučaju ne bi mogao kazati da će ratni
poglavica Šošona možda također doći na Mount Winnetou.
Ja, doduše, nisam uopće imao pojma gdje se ta planina nalazi. Znao sam jedino to da su Apači sa drugim,
njima prijateljski naklonjenim plemenima namjeravali da se s'ože i da neku planinu, koja se po svom
položaju, svojim svojstvima i važnosti odlikuje, nazovu imenom svoga voljenog poglavice. Nisam jošništa
bio dočuo da je stvar obavljena, a pogotovu mi nije bilo saopćene na koju je planinu pao izbor. Svjestan sam
doduše bio da to nije mogla biti neka planina izvan područja na kojem se Apači kreću. Kako se logori i
pašnjaci Zmija-Indijanaca prostiru sjeverno od njih, udaljeni nekoliko dana jahanja, sigurno se radilo o
nekom izuzetno važnom slučaju, kada se čovjek, kor ;je dostigao starost od stotinu godina, odvažio da krene
na ovaj put, i to ne toliko iz nužde koliko zbog mladalačkog srca koje ga je gonilo na to.
Zbog čega je htio da ode sa svojim sinom tako daleko na jug? To nisam znao. Iako sam o tome duboko
razmišljao, ipak nisam uspio da na to pitanje sigurno odgovorim. Nije mi ništa drugo ostalo već da čekam
hoće li i sa koje druge strane stići slični dopisi. Nu pismo nisam mogao odgovoriti jer mi sadašnje boravište
obaju poglavica nije bilo poznato. U svakom slučaju imali su ozbiljan razlog da potraže , područje Apača
koje je bilo toliko udaljeno od njih. Pretpostavljao sam da se ovaj razlog nije odnosio na tijesne međusobne
odnose, već da je općenitog značenja. Kako je moja adresa tamo prijeko poznata i kako se s mnogim
tamošnjim živim osobama, o kojima sam u svojim knjigama pričao i o kojima ću još pričati, dopisujem,
mogao sam se ponadati da ću uskoro, čuti nešto opširnije.
Kako sam mislio, tako se i zbilo! Jedva dva tjedna kasnije stiglo je jedno drugo pismo, i to od strane onoga
od koga bih naimanje očekivao neki znak života ili čak i dopis. Na koverti se nalazila tačno ista adresa. Na
engleskom pisani sadržaj glasi u prijevodu:
»Dođi na Mount Winnetou na veliku, posljednju bitku! I daj mi konačno svoj skalp koji mi duguješ već
čitava dva ljudska vijeka! To ti piše
To-kei-chun, Poglavica Racurroh Komanča.«
I samo dva tjedna kasnije primio sam, a opet na istu adresu, slijedeći dopis:
»Imaš U smjelosti, tada dođi ovamo do Mount Winnetoua! Jedini metak, koji još imam, čezne za tobom!
3
Tangua
Najstariji poglavica plemena Kiowa. Napisao njegov sin Pida, sadašnji poglavica Kiowa, čija duša
pozdravlja tvoju.«
Oba ova pisma pružala su značajna razjašnjenja, i to ne samo u psihološkom smislu. Pomalo mi se činilo kao
da su ih izdiktirali To-kei-chun i Tangua na istom mjestu i pod istim utjecajem. Obojica su me još uvijek
nepomirljivo mrzila kao i nekada. Bilo mi je samo neobično to što me je sin Tangue i unatoč toj mržnji
pozdravljao, ali mi ipak nije bilo'teško shvatiti taj znak zahvalnosti. Međutim, bilo je najvažnije od svega što
su i Apačevi neprijatelji naumili da krenu gore na Mount VVinnetou. Bilo je tu govora o .velikoj posljednjoj
bitki'. To je zvučalo veoma opasno. Počeo sam se ozbiljno zabrinjavati. Da nije možda tamo prijeko netko,
recimo, neki stari, raniji protivnik, koji se sada u mojim starim danima htio sa mnom našaliti i izrugati ne bih
li nasjeo i krenuo na to ludo putovanje za Ameriku? No, nakon pola mjeseca, primio sam slijedeće pismo,
predano u Oklahomi, a koje je za mene predstavljalo dokumenat kojemu sam mogao da poklonim puno
povjerenje:
»Dragi moj, bijeli brate!
Veliki, dobri Manitou u mom srcu nalaže mi da ti saopćim da su na Mount Winnetouu pozvani savjet starih
poglavica i savjet mladih poglavica da zasjedaju i sude bljedolikima, i da se ujedno donese odluka u vezi s
budućnošću Crvenokožaca. Ti ćeš doći, ali i ja ':u doći. Moja se duša veseli tvojoj. Brojim dane, sate i mi-
nute dok te opet ne budem ugledao!
Tvoj crveni brat Matto Schahko . , glavica Osaga.«

3. Ovo je pismo također bilo pisano na engleskom jeziku, i to od strane njegovog sina, čiji mi je rukopis bio
poznat jer se s njime dopisujem. Osim toga je Matto Schahko bio priložio i svoj kožnati totem, što je
činio
uvijek kada se radilo o nečemu važnom. Na osnovu toga mogao sam da odbacim svaku sumnju da mi se
netko želi narugati. Stvarno je nešto postojalo, i to nešto ozbiljno. Pomisao da odem prijeko me je sve više
zaokupljala. Naravno, za ostvarenje te moje zamisli bilo je prijeko potrebno da prije svega dođem do bližih i
određenijih podataka, Na njih, istina, nisam mor rao dugo čekati. Primio sam pismo na velikom arku,
presavijeno kao da je zvanično, koje je, doduše trebalo da predstavlja poziv, ali se zbog svojstvenog načina
pisanja mot-alo ispravnije smatrati službenim dopisom. Dajem ga u prijevodu:
»Veoma poštovani gospodine!
Na prošlogodišnjim zasjedanjima poglavica bilo je jednoglasno zaključeno da se brdo Stjenovitih planina,
koje toj svrsi najviše odgovara, ubuduće zove imenom najslavnijeg poglavice svih naroda. Sto se toga tiče,
izabran je najviši vrh, koji vam je barem geografski poznat, i na koji se tajanstveni vrač Tatellah-Satah bio
povukao. Na podnožju, odnosno na terasama ove planine, održat će se ove godine, sredinom septembra,
slijedeće skupštine:
1. Miting kampa starih poglavica.
2. Miting kampa mladih poglavica.
3. Miting kampa žena poglavica.
4. Miting kampa svih ostalih slavnih crvenih muškaraca i žena.
5. Završni miting pod rukovodstvom dolje potpisanog Komiteta.
Već prema ličnom nahođenju, Vi ćete se pojaviti ovdje i prijaviti se ili predsjedavajućem ili njegovu
zamjeniku, koji će vas upoznati sa predmetom svih ovih savjetovanja. Ujedno vas upozoravamo da se svi ovi
mitinzi, kao i sve pripreme, moraju držati u tajnosti pred pripadnicima ostalih rasa. Time vas obavezujemo
na najstrožu diskreciju. Vaše časno obećanje da ćete šutjeti smatramo s pravom kao da je već'dato. Ulaznice
za naše zborove, kao i oznake mjesta, preuzet ćete lično kod potpisanog zapisničara. Zbog boljeg razumije-
10
vanja imaju se svi govori ovog savjetovanja održati na engleskom jeziku.
S poštovanjem
Komitet.
Simon Bell (Tscho-lo-let), Profesor filozofije,
predsjednik.
Edward Summer (Ti-iskama) Profesor klasične filologije, zamjenik predsjednika, William Evening (Pe-
widah),
agent zapisničar.
Antonius Paper (Okih-tschin-
•-tscha), bankar, blagajnik,
Old Surehand, partikularist, direktor.«
Na samom dnu, uz ivicu dopisa, stajala je posebna primjedba koju je napisao sam'Old Surehand:
»Nadam se da ćeš bezuvjetno doći. Moju kuću smatraj kao svoju, iako ne budemo kod kuće. Kaa direktor
sada sam, na žalost, stalno na putu. Čeka te veliko, drago iznenađenje. Bit ćeš očaran napredovanjem naše
dvojice dječaka.
Tvoj stari, vjerni Old Surehand.«
Ovom dugačkom pismu priključit ću odmah i slijedeće, kraće, koje je pristiglo. Ono glasi;
»Brate moj!
Znam da si pozvan. Nemoj nikako izostati! Neopisivo se radujem tvome dolasku. Obojica dječaka pisat će ti
posebno.
Tvoj Apanatschka, poglavica Pohonim Komanča.«
.Obojica dječaka', ili kao što se Old Surehand izrazio ,naša dva dječaka', napisali su mi u nastavku slijedeće
redove:
»Visoko poštovani gospodine!
Kada ste nas sa našeg pogrešnog, primitivnog puta umjetnika strogo uputili da stremimo prema ne-
11čem višem, najvišem, obećali smo Vam da ćemo pred javnost istupiti tek tada kada stvarnim i neoborivim
majstorskim djelima budemo mogli dokazati kako crvena rasa ni u kom pogledu nije manje nadarena od bilo
koje druge, ćak i u odnosu na umjetnost. Našu smo nadarenost naslijedili od bake koja je, kao što i sami
znate, bila čistokrvna Indijanka Spremni smo da Vam damo dokaze, koje ste zahtijevali od nas. Obećali ste
nam da ćete i usprkos velikoj udaljenosti doći čim bude kucnuo čas i da ćete dati svoju ocjenu o našim
djelima. Smatramo da se ne moramo bojati toga ispita, pa Vas sredinom septembra očekujemo" na Mpunt
Winnetouu da Vam zaželimo dobrodošlicu. Doznali smo da ste pozvani da učestvujete u tim tajnim i veoma

4. važnim savjetovanjima. Čvrsto smo uvjereni da Vas ništa neće moći zadržati da blagovremeno stignete na
označeno mjesto. S najvećim poštovanjem ostajemo Vama uvijek odani
Mladi Surchand. Mladi Apanatschka.«
Ovo priključeno pismo imalo je svoj cilj. Iako su ga oba .dječaka' ovako stilizirala, a to jedino zato da me
žestoko bočnu, ipak me je obradovalo. Svaki onaj koji je pročitao moj putopis ,Old Surehand', lako će
pogoditi tko su ta dva dječaka. Onoga koji ga još nije pročitao moram zamoliti da to naknadno učini kako bi
mogao shvatiti ovu knjigu koja je ujedno i 3. knjiga ,Old Surehand' i .Sotona i Iskariot'.
Svakako se još sjećate kako se utvrdilo da su Old Surehand i Apanatschka bili braća koju su njihovoj majci,
toj tjelesno, duševno i duhovno veoma obdarenoj Indijanki, bili zatajili. Preobučena u Indijanca, pod
imenom Kolma Puschi, pretražila je tokom mnogih godina gradove Istoka, savane i prašume kako bi
rasvijetlila otmicu a da nije uspjela sve dok Winnetou i ja nismo otkrili tragove koje je tražila, a ujedno i
pronašli obadva sina, jednoga kao veoma glasovitog Zapadnjaka, a drugog kao ne manje slav-
nog poglavicu Romanca, dva vanređno dragocjena čovjeka koji su mi ostali vjerni prijatelji unatoč svim
promjenama kojima su bili od tada izvrgnuti njihovi životi, kao i moj.
Obojica su se kasnije oženila lijepim, inteligentnim sestrama iz naročitog plemena Winnetouova, iz
plemena Mescaloro-Apača. Svakoga od njih je bila zapala sreća da ima sina koji je naslijedio
obdarenost Kolme Puschi još u većoj mjeri. Imali su sredstava za usavršavanje tih odlika. Mladog Surehanda
i mladog Apanatschku su odveli na Istok kako bi postali umjetnici, jedan od njih arhitekt i kipar, a drugi
slikar i kipar. Nađe koje su u njih polagali ispunile su se. Kasnije su otišli na nekoliko godina u Pariz
kako bi ondje upoznali najčuvenije ateljee. Nakon toga su pošli u Italiju, a na kraju čak i u Egipat, sa zadat-
kom da se ondje upoznaju sa zakonima nekadašnje gigantske umjetnosti. Pri povratku su navratili i do
mene. Bili su mi veoma simpatični. Veselio sam im se ne samo zbog toga što su mog neuporedivog Winne-
toua obožavali kao poluboga, već i zato što su se kao umjetnici u svom znanju i nastojanju isticali i imali
temelja da se još više razviju. Međutim, biznis, ta prava američka osobina, bio ih je doveo na krivi put.
Zbog toga sam ih umjesto pohvale veoma ozbiljno upozorio, a pročitavši njihovo pismo, utvrdio sam da mi
to do danas nisu oprostili ni zaboravili. To je vjerovatno i bio razlog zbog kojega me njihovi očevi, a ni oni
sami, nisu upoznali sa svojim planovima za budućnost, kao ni sa s'ojim sadašnjim umjetničkim
stvaralaštvom. Pogotovo su šutjeli o uzrocima koji su tu dvojicu mladih ljudi naveli na to da prouče
upravo veličanstveno stvaralaštvo starih Egipćana. To je trebalo da ostane tajna. Pozivajući me k sebi da
dadem s^oj sud o njihovim .majstorskim djelima', počeo sam naslućivati da su se ta djela odnosila na
umjetnost starih Egipćana.
Za pisma, koja su jedno za drugim tako brzo pri-stizala, ne mogu ni u kom slučaju tvrditi da su mi
pričinjavala veselje. Zašto mi nisu odmah otvoreno i iskreno rekli o čemu se zapravo radi? Čemu ta ta-
12
13janstvena igra oko kamp-rnitinga? Velike l plodonosne misli rađaju se u netaknutoj osami, a ne u dugim
govorima od kojih se ionako mogu očekivati samo kratkotrajni uspjesi! Zašto to odvajanje starih poglavica
od mladih? Zbog čega još i crvene žene? Tko su bili ti ,osim njih još i ostali slavni crveni muškarci i crvene
žene'? Da nisu to možda ona gospoda, meni tako neobičnog, pa čak i sumnjivog Komiteta? Ovi žele da
rukovode završnim mitingom, znači da utječu i ispravljaju zaključke svih skupština! Imena obojice
profesora, koji su bili po rođenju Indijanci, bila su mi poznata, Lijepo su zvučala. Međutim, način njihovog
pisanja kojim su mi se obratili ne bi obradovao ni Sama Hawkensa, ni Dicka Hammerdulla, a ni Pitta
Holbersa. Zapisničar i blagajnik bili su mi potpuno nepoznati. Pa Old Surehand kao direktor? Šta je imalo to
da znači? Zašto je za tu stvar potreban poseban .direktor'? Možda zato da se moralna i materijalna
odgovornost prebaci na njega. Old Surehand je bio Zapadnjak prvoga reda. Hoće li se moći ogledati s
poslovnom lukavštinom jednog prepredenog američkog lišća, to, na žalost, nisam znao. Sto sam se duže i
intenzivnije udubljavao u tu stvar, to mi je postajala sumnjivija. Čak se i mojoj ženi nije dopadala. Kad sam
već i nju spomenuo, želim istaknuti da je i ona primila jedno pismo:
»Draga moja, bijela sestro!
Najzad, najzad će i moje oči da te ugledaju. Moja te je duša već davno vidjela. Gospodar tvoga doma i tvojih
misli doći će na Mount Winnetou kako bi s nama učestvovao u dogovoru koji se tiče nečega velikog i
lijepog. Znam da neće krenuti na taj put a da ga ti ne pratiš. Molim te, reci mu da na tebe i njega čeka naš
najbolji šator i da tvoj dolazak predosjećam kao neki dragi, topli tračak sunca, za koji moj život nije znao sve
do sada kada mi se bliži rastanak. Dođi, dakle, i obdari me svojim milosrđem, svojom dobrotom, sestro
moja.
Kolma Puschi.«
Moram napomenuti da se Srdašce dopisivalo s Kol--mom Puschi, pa se još i danas dopisuju, te je to pi-
14
smo imalo utjecaja na naše odluke. Budem H zaista pošao, sasvim je jasno da neću krenuti sam na put. Stigla
su još i druga pisma. Odabrat ću među njima još samo jedno, i to zbog toga što mi se učinilo kao najvažnije
od svih ostalih koja su se odnosila na ovaj predmet. Napisala ga je upravo kaligrafski uvježbana ruka na
veoma dobrom papiru. Pismo je bilo umotano u veliki Totem onoga koji ga je izdiktirao. Totem je bio od
kože antilope, tanke poput papira. Koža je bila bijela kao snijeg, a glatka kao porculan, i jedino su Indijanci

5. znali da je tako izrade. Utisnuti znaci bili su obojeni cinoberom, kao i još nekom drugom meni nepoznatom
crvenom i plavom bojom. Sadržaj je glasio: v
»Bijeli moj, stariji brate!
Raspitao sam se za te jer sam želio da saznam boraviš li još među onima za koje se kaže da su živi. Odgovor
na to dalo mi je obavještenje da si pozvan na septembarsko savjetovanje da u njemu učestvuješ ovdje u
mojim brdima, čiji su mir i tišina osuđeni na vječitu propast. Preklinjem te i molim da se za ljubav sviju onih
koje si nekada volio, a možda ih i danas voliš, odazoveš pozivu! Hitaj ovamo, bilo gdje da si, i spasi svoga
Winnetoua! Počeli su o njemu krivo suditi, a i mene ne žele da shvate. Ti me nisi nikada vidio, a ni ja tebe.
Kao što ja nisam nikada čuo zvuk tvoga glasa, isto tako nisj ni ti nikada čuo moj. Danas, međutim, vapaj
moga straha razliježe se daleko preko mora do tebe, toliko jasno i glasno da ćeš ga čuti i morat ćeš
bezuvjetno doći.
Nitko ne zna da te ja zovem. Jedino zna onaj koji ovo piše. On je moja ruka; on zna da šuti. Prije no što ćeš
se ovdje pojaviti, svrati do Nugget Tsila. Smreka koja se nalazi u sredini onih pet velikih i tamnih, ukazat će
ti na nešto i reći ti ono što ovom papiru ne smijem povjeriti. Još te jednom molim: dođi, o dođi i spasi svoga
Winnetoua! Naumili su da ti ga zadave i unište!
Tatellah-Satah, čuvar velikog kumira.«
15Riječ Nugget, koja se u ovom pismu spominje, označava veća ili manja prirodna zrna zlata koja tragači ili
pronalaze pojedinačno ili ponekad u čitavim, bogatim nalazištima Tsil znači u jeziku Apača planina. Nugget
Tsil otprilike znači .Planina zrna zlata'. Zna se da je na toj planini ubio oca i sestru moga Winnetoua neki
Santer. Kasnije, pred samu Winnetouovu smrt, koja ga je snašla u srcu planine Hancock, saopćio mi je da je
svoju oporuku, koja je meni bila namijenjena, bio zakopao na Nugget Tsilu, i to do nogu svoga oca koji jo
ondje sahianjen, i da ću tamo ugledati mnogo zlata, VG-oma mnogo zlata. Kada sam iza toga bio od-jahao
na Nugget Tsil da uzmem oporuku, iznenadio me je u tome onaj Santer sa četom Kiowa Indijanaca, među
kojima se nalazio i zarobio me. Vođa čete bio je Pida, koji je tada još bio mlad, a koji me je sada, nakon više
od trideset godina, u pismu svoga oca, tog najstarijeg poglavice Tangua, pozdravio od srca: Santer -je ukrao
oporuku i pobjegao s njome da prisvoji zlato čije ja nalazište bilo opisano u Winnetou-ovu zavjuštaju. Ja sam
se izbavio od Kibwa i pojurio za njim. Stigao sam na odredište upravo u času kada je pronašao blago.
Sklonište se nalazilo na visokoj stijeni kraj obale zabitnog planinskog jezera, koje su obično zvali ,Tamna
voda'. Ugledavši me, pucao je u mene. Sta se iza toga dogodilo, moći ćete da pročitate u zadnjem poglavlju
treće knjige ,Winnetou*.
Što se Tatellah-Sataha tiče, tog ,čuvara velikog kumira', moram vam priznati da sam još oduvijek žarko želio
da jednom ugledam najtajanstvenijeg muškarca među svim Crvenokošcima i da s njime govorim No, nikada
mi se nije pružila prilika da rni se ispuni ž.elja koja je od srca dolazila. Tatellah-Satah u jeziku Taosa
doslovce prevedeno znači ,Tisuću Sunca:
, a u svakidanjem govoru ,Tisuću Godina'. Nosilac toga imena
dostigao je tako neobičnu, vanredno duboku starost da mu nitko ne bi mogao da odredi godine. Isto tako se
nije znalo ni gdje se bio rodio. On nije pripadao ni jednome plemenu. Visoko su ga cijenili svi crveni narodi
i nacije. Stotine i stotine pojedinaca vračeva, koji su tokom vremena stekli duhovnu na-
darenost l znanje, pripisivali su sve to njemu, najistaknutijem. Da bi se shvatilo šta to znači, potrebno je znati
da je u osnovi pogrešno ako čovjek u indijanskom ,vraču' gleda nadriliječnika, dodolu i opsjenara.
Kada su Crvenokošci počeli da dolaze u dodir sa bijelcima, svašta su vidjeli, čuli i doznali, što je na njih
ostavilo snažan utisak. Najviše ih je začudilo djelovanje naših. lijekova, naše medicine. Njihovo sigurno i
trajno djelovanje bilo im je neshvatljivo. Tada su prvi put čuli riječ medicina i povezali je sa pojmom čudo.
Ukratko, izraz .medicina' je po njihovim pojmovima imao isto značenje kao i riječ misterija. Svi njihovi
jezici i narječja su ga prihvatili. Što god je bilo u vezi sa njihovim vjerovanjem i istraživanjem sve su
označavali .medicinom'. Isto tako su označavali i sve one činjenice evropske civilizacije i znanosti koje nisu
shvatili, jer im nisu znali početak, a ni njihov razvoj. Bili su dovoljno iskreni i pošteni da otvoreno priznaju
kako su prednosti bljedolikih brojnije i veće od prednosti Crvenokožaca. Nastojali su da se izjednače s
bijelima. Od njih su bili poprimili mnogo dobra, ali, na žalost, i mnogo lošeg. Bili su toliko djetinjasti i
naivni da su mnoge stvari, koje su za bijelce bile obične ili čak beznačajne, smatrali za neobične, uzvišene, i
to sasvim prisvojili, a da prije toga nisu mislili i pitali kakve li će biti posljedice. Isto su tako bili poprimili i
riječ ,medicina' i njome označavali ono što im je bilo najuzvišenije i najsvetije ne znajući da su upravo time
uvrijedili i obeščastili ono, što im je najuzvišenije i sveto. U vrijeme kada su to .činili, izraz ,medicina' nije
baš bio na dobrom, časnom glasu kao danas. On je onda graničio s opsjenarstvom, nađriliječništvom i
vjetropirstvom. Kada su pak In-jdijanci u svojoj prostodušnosti predstavnicima teologije i nauke, koje su
zapravo bile tek u razvoju, nadjenuli ime .medicinari' (a kod nas vrač),' nisu ni slutili da su zauvijek
upropastili dobar glas koji su dotada ti ljudi uživali.
Mi tek danas možemo malo-pomalo sagledati na kome su zapravo stupnju razvoja bili prije no što im
t WinnetouO)Vi nasljednici
17se ukazala prilika da se upoznaju-sa .civilizacijom' bijelaca. Ta nam prošlost ukazuje na mnoge pojedinosti
kada su narodi Amerike bili na istom stupnju sa bijelcima. Sve što god se dobrog, velikog i plemenitog
ostvarilo među tim narodima i u tim zemljama, proizlazilo je iz duhovnih izvora i glava onih ljudi koje su
njihovi potomci kasnije nazivali ,medicinarima', tj. vračima, Tome krugu pripadaju bogoslovi, političari,
stratezi, astronomi, graditelji hramova, slikari, kipari, tumači quipua*, profesori, liječnici, ukratko sva lica i
sva plemena nosioci umnih i etičkih veličina onog vremena. Među tim prvacima, kasnije nazvanim ,

6. vračima', bilo je isto tako slavnih i veoma slavnih imena, kao što ih ima u historiji razvoja rasa u Aziji i
Evropi. Indijanac sigurno nije jedini krivac tome ako vračevi današnjice više nisu ono što su značili u
prošlosti. Duhovna elita kod Inka, Tolteka i Azteka, tj. ,kult vračeva' kod Peruanaca i Meksikanaca svakako
nije bio na nižem stupnju kulture od jednog pustolova Corteza i Pizzara.
Još nisam do sada upoznao ni jednoga bijelca koji bi od strane vrača bio upućen u njegove tajne i nazore, ili
da je simbole dotičnih običaja shvatio onako kao što bi ih čovjek morao shvatiti prije no Sto će se odvažiti da
tvrdi kako o njima može govoriti ili čak i pisati. Pravi vrač koji svoju dužnost i čast smatra ozbiljno neće se
nikada izložiti ruglu.
Molim svoje čitaoce da ova moja izlaganja nikako ne smatraju za dosadna ili čak suvišna. Morao sam ovo da
iznesem jer je vrijeme da budemo pravedniji i da se konačno oslobodimo grešaka koje je psihologija doskora
činila u vezi s crvenom rasom. Kao savjestan i vjerodostojan opisivač smatrao sam za svoju obavezu da,
ukoliko u Tatellah-Satahu želimo vidjeti jednoga od onih starih, velikih vračeva prošlosti, koji kao stubovi
stoje u slici umirućeg dana, pripremim ispitivačko oko za promatranje te slike.
Tajanstveni čovjek o kojem vam govorim s tako velikim poštovanjem, nije, kao što se možda čini, bio
* CJuipu — Kod starih Peruanaca naprava koda se sastoji od jednog užeta sa privezanim vrpcama različitih boja koje su služile
za bilježenje događaja, zapisivanje računa itđ.
18
moj prijatelj, nikako! Nije mi bio ni neprijatelj! On uopće nije bio ničiji neprijatelj. Njegove misli i osjećaji
bili su apsolutno pravedni i apsolutno humani, njegovjjpostupci također. Njegov stav prema meni bio je još
gcRri i obeshrabrujući nego da mi je bio i neprijatelj. Za njega ja uopće nisam postojao. Uopće me nije
udostojio ni pogledom. Zbog čega? To je zbog toga što je od onoga dana kada su otac i sestra moga
Winnetoua bili ubijeni mene smatrao za njihova stvarnog ubicu. Sestra je po vlastitoj želji i po želji čitavog
njezinog plemena bila određena da mi bude žena. Međutim, ja sam je odbio. Zvala se Nšo-tši i s pravom je
nosila to ime. Nšo-tši znači .Lijepi Dan'. Njezinom smrću sahranjena je i jedna svijetla, divna nada Apača, a
naročito draga, velika nada starog vrača Tatellah--Sataha. Za njega je ona bila najljepša i najbolja kćerka
svih plemena Apača. Tvrdio je da sigurno ne bi bila ubijena da se tada nisam uzdržao već da sam iziš_o
njihovim željama u susret. To sam, otvoreno govoreći, i priznao, iako se nisam osjećao odgovornim i nisam
imao bilo šta da sebi predbacim. Osjećam kao da je ta mila, požrtvovna prijateljica još i danas živa. Sa
svojim ocem, Intschu-tschunom, bila je pošla na put s namjerom da pođe na Istok gdje je htjela da stekne
više obrazovanje. Na tom su ih putu oboje ustrijelili kako bi ih .opljačkali. "VVinnetou, njezin brat, nije
nikada pomišljao da mi zbog puta, koji je ona zapravo zbog mene poduzela, išta predbaci. Tatellah--Satah
me je međutim nakon toga bio izbrisao iz svoga života i svih svojih proračuna, i to, kao što mi se bilo
učinilo, zauvijek. Još otkada ljudi pamte on stalno živi u najvećoj usamljenosti na visokoj planini. Jedino
poglavicama dozvoljava da mu se prjbliže, i to vrlo rijetko. Trebalo je da stvar bude od najveće važnosti pa
da se nekome dopusti da ga posjeti. Jedino Win-netou, koji je bio njegov miljenik, smio mu je dolaziti kad
god je htio. Njemu je bila svaka želja ispunjena, ako je njezino ostvarenje bilo moguće, osim jedne jedine,
koju je često, ali uzalud isticao, i to: da me jednom povede sa sobom.
19A sada, poslije toliko vremena, odjednom taj hitan poziv! Mora da su posrijedi veoma ozbiljni i veoma
važni razlozi čiji ciljevi nisu bili obični i svakodnevni, već su se odnosli na. nešto bolje i vrednije fyo sam,
primivši njegovo pismo, bio i nazreo. Sada sam već čvrsto odlučio da otputujem prijeko i da blagovremeno
stignem na Nugget Tsil pa da vidim šta mi ima reći ona smreka. Bilo je utvrđeno da će me na tom putu
pratiti Srdašce.
Nemojmo možda misliti da se je razveselila kada je to čula, naprotiv, ona se veoma uozbiljila. Mislila je na
napore tog putovanja i na opasnosti koje su skopčane s jahanjem kroz Zapad. Bilo je sasvim razumljivo da se
poglavice, koje će pristizati sa svih strana, neće služiti željeznicom. To je bilo sigurno već i zbog same
tajanstvenosti u kojoj je sve imalo da teče. Dok je razmišljala o naporima i opasnostima, nije mislila na sebe,
već samo na mene. Ipak mi nije bilo teško da je uvjerim »kako se danas još može govoriti o nekakvom
,Zapadu', ali ni u kom slučaju o ,Divljem zapadu', i kako za mene putovanje na konju znači oporavak, a ne
napor. Sto se nje ticalo, ona je bila dovoljno zdrava, hrabra, spretna, izdržljiva i bez prohtjeva, pa me mogla
pratiti. Znala je engleski i marljivim učenjem i suradnjom sa mnom bila je uzgred naučila i priličan broj
indijanskih riječi i izraza koji će joj dobro doći. Sto se pak jahanja ticalo, naš posljednji duži boravak na
Orijentu bio joj je dobra škola. Ona se tada pokazala sasvim spretnom i naučila je ne samo da upravlja dobro
konjima već i devama.
Kao uvijek i svuda, tako se i sada pokazala kao pametna domaćica koja vodi računa i o onome šta će sutra
biti. Bio sam od više američkih izdavača primio dopise u kojima su se raspitivali za objavljivanje mojih djela
na engleskom jeziku. Moje je Srdašce mi-shio da bih morao tu gospodu lično posjetiti, jer bih, u slučaju
prihvatanja njihovih uvjeta, lakše mogao s njima sklopiti ugovor nego preko pisama i na ovakvoj udaljenosti.
Originalne omotnice je snimila i izradila kopije u velikom formatu, jer je odlučila da ih ponese
20
kao uzorke radi prikaza. Veoma su joj uspjele. Srdašce se mnogo, mnogo bolje razumije u snimanje od
mene. Najbolje joj je uspio Winnetou, čovjek koji je uvijek težio za savršenstvom. Od jednog slikara po-
sjedujem i dva divna, dirljiva portreta; jedan predstavlja Abu Kitala, silovita čovjeka, a drugi Maran
Durimeh, čovječansku dušu. Kako je to dvoje određeno za slijedeće knjige, bili su također snimljeni, i to ne

7. na kartonu, već na sasvim tankom papiru, tako da su slike sasvim lako mogle stati u kovčeg, a smotane ili
presavijene čovjek ih je mogao strpati i u džep.
Molim da tu moju na izgled čisto poslovnu primjedbu ne smatrate za dosadnu ili čak i suvišnu. I sami ćete
uvidjeti tokom mog pripovijedanja kako su upravo ove slike u nizu događaja igrale dosta važnu ulogu. Svaki
koji me poznaje znade i to da kod mene nema .slučajnosti'. Ponude knjižara su se razvodnile i rasplinule. Ja
uopće nisam imao vremena da tu gospodu posjetim. Njihova je namjera bila samo u tome da nas navedu na
ideju da izradimo kopije omotnica i da ih ponesemo sa sobom.
Ova sudbonosna namjera bila je još jasnija i raz-govjetnija u ponudi jednog drugog izdavača koja mi nije
bila upućena preko pisma već usmeno. Bilo je značajno što mi je učinjena tačno u isto vrijeme i od strane
jednog Amerikanca. U ovom slučaju vrijedne su pažnje sporedne okolnosti koje su isključile svaku pomisao
da se radi o nekoj slučajnosti.
Imam ovdje u gradu jednog prijatelja koji je kao liječnik i psihijatar imao veoma mnogo posla. U psihijatriji
je bio postigao značajne rezultate. Smatran je za autoritet i njegove savjete traže isto toliko stranci koliko i
domaći ljudi. Poznato je da naš grad posjećuju .mnogi stranci.
Jednom prilikom posjetio nas je taj naš prijatelj. Nije to bilo u nedjelju kada je bio slobodan, već sredinom
tjedna, i to kasno uveče, što- znači u vrijeme kada nas još nikada nije bio posjetio. Spomenusmo mu našu
odluku da brodom Llovdovim otputujemo za New York.
21
— Možda ćete donijeti nuggete (zrna zlata)? — Upitao je brzo. kao da je čekao da mu jedino to saopćim
— Kako ste se sjetili baš nuggeta? — odgovorio Sam mu.
— Upravo sam danas vidio jedan grumenčić. Bio je velik kao golubije jaje i netko ga je nosio kaomkra-sni
visuljak na lančiću sata — odgovorio je.
— A tko to?
— Nosio ga je neki Amerikanac koji mi je bio još i zanimljiviji od ovog grumenčića zlata. Govorio mi je
da je došao samo za dva dana i tražio je moje mišljenje u vezi s nečim što za svakog psihologa, prema tome i
za vas, dragi prijatelju, predstavlja jedinstven .slučaj'.
— Kako to?
— Radi se o jednoj obitelji u kojoj vlada naslijeđeni nagon za samoubistvom, nagon koji bezuvjetno
spopada sve članove obitelji a da ni jedan ne ostane pošteđen. Prvi znakovi obično sasvim neprimjetno na-
dolaze i postepeno postaju sve jači i jači, pa se više tomu ne mogu oduprijeti.
— Slušao sam već o takvim slučajevima, čak sam i lično bio upoznao jednoga koji je time bio opsjednut.
Bio je uz to još i liječnik na brodu kojim sam putovao od Sueza do Cevlona. Proveli smo čitav sumrak
zvjezdane noći na gornjoj palubi u psihološkim razmatranjima. Tu sam stekao njegovo povjerenje i saopćio
mi je što još nikome nije bio rekao. Njegov brat i njegova sestra već su bili oduzeli sebi život; otac
također. Majka je od jada i straha umrla. Druga njegova sestra slala je sada za njegova putovanja po ino-
stranstvu pisma u kojima mu je govorila kako više ne može da se odupire tom nesretnom nagonu. On
je postao samo zato liječnik jer je vjerovao da će možda naći sam put spasenja u slučaju da im se ne pruži
pomoć s druge strane.
— Sto je bilo kasnije s njirn i Jijegovom sestrom?
— To mi nije poznato. Obećao je da će mi pisati i poslati adresu, međutim, to nije učinio. Da li ja
slučaj vašeg Amerikanca isto tako žalostan?
22
— Sto se njega tiče, ne bih znao reći. Nije spomenuo nikakvo ime, pa čak ni svoje. Držao se kao da govori
jedino o znancima, a ne o vlastitoj obitelji. Prema utisku koji je ostavio na mene smatram da je lično
pogođen. Oči su mu bile neizrecivo tužne. Smatram ga za dobra čovjeka i zaista iskreno žalim što mu nisam
mogao obećati nikakvu sigurnu pomoć.
— Barem ste mu utjehu pružili.
— Da, savjet i utjehu. Ali zamislite kakva ga je sve nesreća zadesila. Majka se otrovala. Otac je nestao bez
ikakva traga. Od petero djece, a svi su bili sinovi, jedino su još samo dvojica na životu. Svi su bili oženjeni.
Žene su ih međutim napustile jer je u njihove djece još u devetoj ili desetoj godini bio izbio nagon za
»amoubistvom i razvijao se takvom brzinom da je «amo jedno jedino dostiglo šesnaestu godinu.
— Znači li to da su svi mrtvi?
—«- Da, svi. Jedino su još ona dva već spomenuta brata u životu. Oni se dan i noć bore protiv tog
samoubilačkog nagona. Ne vjerujem da će i jedan jđ njih biti toliko jak da u sebi savlada tog demona,
*— Užasno!

8. — Da, užasno! To je koliko zagonetno toliko i užasno! Taj se kobni nagon, naime, ispoljava tek u
drugoj generaciji. Prije ga nije bilo. Na žalost, nije mi mogao reći u koga se bio prvi put javio, da li u majke
koja se otrovala, ili u oca koji je nestao. Isto tako nisam mogao doznati da li se možda ova bolest počela
ispoljavati nakon kojeg događaja koji je bio vezan s kobnim duševnim potresima. U tom slu-'tju
čovjek bi barem imao kakvo uporište. Ovako sam «e morao ograničiti u svojim savjetima i preporučiti mu
naporan rad, i to fizički i duševni, savjesno izvršavanje dužnosti, naizmjence protkano vedrim, ali ni u
kom slučaju jeftinim razonodama, a prije svega produbljivanje i čeličenje snage karaktera i volje od
kojih u ovom slučaju sve najviše zavisi.
— Jeste li doznali u kakvim prilikama živi ta jadna obitelj?
— Da. To je zapravo bilo jedno od osnovnih pitanja koje sam mu morao postaviti. Nestali otac
23
je bio Zapadnjak, sgatter (najmitelj za pašu), trap-per, tragač zlata i još mungo toga, pa je sve što je stekao s
vremena na vrijeme donosio kući. Bili su to često zamašni iznosi. Obuzela ga manija da postane milioner,
što doduše nije postigao. Obitelj se, istina, obogatila, i to prilično obogatila. Petorica braće su se udružila i
osnovala veletrgovinu konjima, govedima, ovcama i svinjama ...
— Sigurno su imali mnogo posla s velikim klaonicama? — prekinuo sam ga.
— Svakako.
— To je u vezi s njihovom nastrojenošću opasno, veoma opasno!
— Neosporno! Masovno ubijanje stoke za klanje! Miris tople krvi! Stalni miris mesa i vonj le-
šine! To je u njima samo još više uvriježilo saža-Ijevanje i pothranjivalo i tovilo demona u njima! Onom
Amerikancu sam to rekao sasvim otvoreno i upozorio ga. Tada mi je saopćio da je i sam to osjetio i obojicu
savjetovao i pomogao im da prodaju trgovinu. To se zbilo prošle godine a da se nakon toga nije
opazila neka promjena ili čak smanjenje opterećenosti. — Ali, ja vas zabavljam u kasne sate stvarima
koje bi vama kao i meni mogle samo da pokvare san. Molim vas da me izvinete i mislim da je sada naj-
pametnije da se udaljim iz ove kuće prije nego me vi istjerate. Želim vam dobar san!
Tako je naglo završio i tako se brzo udaljio, što inače nije bio njegov običaj. To se također odnosilo i na
njegov današnji dolazak. Kao da nas je danas posjetio, i to izvan uobičajenog vremena, jedino zbog toga da
nam skrene pažnju na tog Amerikanca. To je i Srdašce također osjetilo.
— Njegova današnja posjeta uopće nije nalik na posjetu nekog prijatelja, već glasnika — rekla je. — Da nije
možda nešto posrijedi u vezi s tim Yenkijem što se i nas tiče? Ovakvo pitanje mogu da postavim jedino tebi i
nikome drugom, jer bi svaki drugi smatrao za razumljivo da me zbog toga ismijava!
Dao sam joj za pravo, l gle: sutradan prije podne, u vrijeme kada sam primao posjete, nešto prije je-
24
danaest sati, sjedio sam i radio. Uto sam začuo kućno zvono. Netko je ušao. Bio sam rekao da danas
apsolutno nikoga ne primam. Nakon izvjesnog vremena došlo je Srdašce k meni, stavila preda me posjetnicu
i rekla:
— Izvini! Drugačije nisam mogla. Ipak te moram prekinuti! Stvar-je i odviše neobična — čudit ćeš se.
Bacio sam pogled na posjetnicu. »Hariman F. Enters« stajalo je na njoj, jedino to i ništa više. S iščekivanjem
sam pogledao u Srdašce.
— Da, stvarno je čudnovato — potvrdila je. — On na svom lancu za sat nosi nugget veličine go-
lubijeg jajeta.
— Zaista? — Zaista? '•
— Da! A i oči su mu upadljivo tužne!
— I što želi?
— Da govori s tobom.
— Ja nemam vremena. Jesi li mu to rekla? Neka ponovo navrati!
— On još danas mora da ode, inače će zakasniti na brod. Rekao je da neće otići a da s tobom prije ne
porazgovori. Sjedit će sve dotle dok ne dođeš. Treba da mu kažeš koliko je skupo vrijeme koje ćeš zbog toga
izgubiti. Odmah će platiti.
— To je amerikanska besmislica! Da li ti je rekao što je po zanimanju?
— Izdavač. Izgleda da ne zna ni jednu našu riječ. Želi da ti otkupi ,Winnetoua'.
— Da mu nisi možda već dala i neki odgovor?
— Saopćila sam mu da smo iz Amerike već primili slične ponude i da ćemo uskoro otputovati Lloy-dovim
brodom kako bismo riješili stvar.
— Čuj, Srdašce, to što si učinila nije bilo baš pametno!
— Zašto?
— Onaj koji želi da ode na ,Zapad' taj se prije svega mora vježbati u šutnji bez obzira da li je tamo prijeko
još sve ,divlje' ili ne.
— Ali mi još nismo tamo!

9. — Rekao sam: već pri samoj pomisli da čovjsk želi otići prijeko; jesi li razumjela: želi! Uostlom,
namanije potrebno da odemo prijeko na Zapad pa da budemo šutljivi, jer on je već ovdje.
— Gdje?
— Eto. taj Amerikanac. Mr. Harlman F. Enterš predstavlja američki Zapad.
— Zbilja?
— Svakako! Ubrzo ćeš i sama uvidjeti da je to tačno. Bilo tko da je i bilo što da želi, mi ćemo se sada
ponijeti kao da smo u Americi. On je došao da nas uhodi. Okrenimo kolac! Pođi sada dolje i reci mu da ću
doći, samo mu nemoj ništa više reći. Uopće, s njime govori što manje!
Otišla je i nakon izvjesnog vremena pošao sam i ja za njom, Mr Enterš bio je dobro građen, glatko izbrijan
čovjek, u četrdesetoj godini. Davao je utisak dobrohotnog, ali svojim ponašanjem nije odavao visoko
obrazovanog čovjeka. Njegov nastup je bio skroman, ali unatoč tome i pomalo nadmen. Ono s tužnim očima
je bilo tačno. Izgleda da se uopće nije znao smijati, a kada bi se jednom nasmiješio, tada je to ostavljalo više
utisak boli negoli vedrosti. Moja žena nas je upoznala. Mi smo se naklonili i sjeli jedan nasuprot drugome.
Zamolio sam ga da mi kaže čime mu mogu biti na usluzi. Odgovorio mi je postavljajući pitanje:
— Vi ste Old Shatterhand?
— Tako su me zvali — odvratio sam.
— A i sada još?
— Vjsrovatno.
— Vi ćete uskoro otputovati prijek'
— Da. '
— Kamo? Koliko daleko?
— Još ne znam.
— Kojim brodom?
— Još nije određen".
— Koliko vremena';
. — To će biti odlučeno tek tamo.
— Vi ćete posjetiti stare znance?
— Možda.
— Hoćete li tokom svog putovanja skrenuti vije prema sjeveru ili prema jugu Sjedinjenih Država?
Sada sam ustao sa svog sjedala, naklonio se, okrenuo se i pošao prema vratima.
— Kamo namjeravate, Mr. May? — rekao je naglo dok sam odlazio.
Zastao sam i odgovorio:
— Ponovo na svoj posao. Zatražio sam od vas da mi saopćite što od mene želite. Umjesto da to učinite
postavili ste mi čitav niz pitanja za koja vam nitko nije dao ni najmanje prava. Nemam vremena da varn na
to odgovaram!
— Rekao sam Mr. May da ću smjesta platiti koliko to bude stajalo — ubacio je.
— To vi ne možete. Odviše ste siromašni da biste to mogli!
— Mislite? Zar stvarno ostavljam dojam tako siromašna čovjeka? Varate se, Sire!
— Sigurno ne. Čak da imate tisuću milijardi, ne biste mogli da to učinite!
— Ako tako smatrate, neka bude. Molim vas, sjednite još malo! Bit ću kratak koliko god mogu.
Čekao je dok mu nisam ispunio želju, pretvarajući se kao da se nećkam, te je nastavio:
— Ja sam izdavač. Poznajem vašeg ,Winnetoua'.
— Govorite li i čitate li njemački? — prekinuo sam ga.
— Ne — odgovorio je.
— Kako je onda moguće da poznajete tu pripovijest? Koliko ja znam, ona još nije prevedena na
engleski.
— Bila je pročitana u jednoj obitelji s kojom sam u prijateljskim vezama i u kojoj vladaju vašim
jezikom, pa su meni za ljubav tokom čitanja prevodili. To što sam tada čuo privuklo je toliko moju pažnju da
sam uzeo jednog mladog, nezaposlenog vašeg zemljaka, a sada Amerikanca, da mi je malo pomalo, već
prema prilici, čita kako bih sve razumio i kako bih mogao praviti zabilješke o svemu što mi se učinilo
potrebnim.
— O, zabilješke! Zbog čega zabilješke? Primijetio sam da ga je to pitanje dovelo u ,>nj2-
priliku. Pokušao je da to sakrije i odgovorio je:— Naravno, zabilješke samo čisto književnog karaktera, kao
izdavač, sasvim razumljivo! Na svom dalekom jahanju preko Zapada nosio sam ove zabilješke pa sam sve
provjeravao što je u vašim trima knjigama stajalo. Zbog toga vam i mogu reći da je sve tačno, sve, pa čak
i najmanja sitnica.
— Hvala! — rekao sam kratko, dok je gledao hoće H ta pohvala ostaviti kakav dojam na mene.
— Jedino dva mjesta — bio je nastavio — još nisam uspio da provjerim jer ih nisam mogao da
pronađem.
— Koja, Sire?
— Nugget Tsil i ,Tamnu vodu', gdje je Santers našao svoj dobro zasluženi kraj. Hoćete li tokom vašeg
sadašnjeg putovanja svratiti do tih mjesta?

10. — Možda, a možda i neću. Vidim da ste opet počeli s izlišnim pitanjima umjesto da mi kažete što
želite!...
Učinio sam pokret kao da ču ponovo ustati.
— Sjedite, sjedite još malo! — rekao je brzo. — Smjesta ću prijeći na stvar, ili tačnije ja se od nje
uopće nisam udaljio. Želio sam jedino da vam kažem da sam vaše knjige ocijenio i da smatram za vrijedno
da se one prevedu na engleski jezik.
— Ocijenio? Zato su potrebne duge godine!
— Tako je. tako je! — potvrdio je usrdno a da nije primijetio kako sada ja želim da ga uvrebam.
— Prošlo je dosta vremena dok nisam uspio da se dotaknem svih mjesta o kojima je riječ?
— Da li se to slagalo sa vašim poslom?
— Svakako, svakako. Tada smo imali veletrgovinu konjima, govedima, svinjama i ovcama, pa smo prili-
kom naših kupovina mnogo krstarili po starom Zapadu.
— Rekli ste ,mi'. Znači kompanjoni?
— Da, samo ne stranci već kompanjon:-braća. Bilo nas je petorica braće, no sada smo samo dvojica.
Još uvijek vodimo zajednički posao, samo se ne bavimo više konjima i govedima već knjigama. 2elimo da
vam otkupimo vašeg ,Winnetoua'.
— Samo njega? — upao sam u riječ.
— Da. samo njega — odgovorio je.
— Zašto ne i ostale knjige koje su također putopisi?
— Zato što nas one ne interesiraju.
— Mislim da je u tome mnogo važnije što zanima čitaoce?
— Možda, kod nas je međutim drukčije. Mi želimo jedino ,Winnetoua' i ništa više.
— Hm! Kako vi zamišljate taj posao?
— Vrlo jednostavno: prodat ćete nam ga sa svim pravima, jednom zauvijek, i,mi ćemo ga platiti'jednom
zauvijek.
— Kada će se izvršiti isplata?
— Odmah. Ja vam mogu dati ček za bilo koju banku. Koliko tražite?
— Koliko mi nudite?
— Već prema tome! Smijemo li štampati koliko želimo?
— Ako se budemo složili, da.
Pa i vrlo malo ako to budemo željeli?
- Ne.
— Kako? Sta? Ne?"
— Naravno ne! Svoje knjige pišem zato da se čitaju a ne da nestaju.
— Nestaju? — upitao je učinivši pokret kao da je iznenađen. — Tko vam je rekao da moraju ne-
stati?
— To uopće još nije rečeno. Vi ste međutim spomenuli da vam se dozvoli štampati onoliko koliko je vama
po volji.
— Naravno. Ako vidimo da te knjige rta engleskom nemaju uspjeha, mi ih u tom slučaju
nećemo štampati. To se samo po sebi razumije!
— Mislite li to ozbiljno?
— Da
— Recite mi da li je vaše putovanje ovamo kao i dolazak u ovaj grad imao još i neku drugu svrhu?
— Nema. Nema razloga da vam tajim da sam jedinu -bog vaših triju knjiga došao ovamo.
- Tada mi je žao što ste to*«putovanje uzalud poduzeli. Knjige nećete dobiti.
28
29Dok sam to govorio, bio sam ustao. I on je ustao sa svoje stolice. Nije mogao da sakrije ovo iznenadno
veliko razočaranje koje ga je bilo obuzelo. Pogled mu je postao bojažljiv, a glas mu Je zatitrao kada me je
upitao:
— Jesam li vas dobro razumio, Sire? Vi ne ;
da prodate ,Winnetoua'?
— Barem ne vama. Ja ne dajem svoje knjige da se pojedinačno prevode. 2eli li tko jednu ili samo nekoliko
njih, mora da ih sve uzme.
— Biste li pristali kad bih vam za ove tri knjige sada platio onoliko koliko zahtijevate za sve?
— Čak ni tada.
— Zar ste vi toliko bogati, Mr. May?
— Nisam, ni u kom slučaju. O nekom mome oogatstvu ne može da bude ni govora. Imam upravo
toliko koliko mi je potrebno za udoban život i za moje ciljeve, i ništa više. To mi je uostalom sasvim dosta.
A ako vi zaista poznajete moju pripovijest o .Win-netouu'. tada morate znati i to da ne težim za
bogatstvom, već za nečim uzvišenijim. dragocjenijim i za tim da svoje čitaoce obrađujem i
razonodim. Zbog toga je potrebno da moje knjige dospiju u ruke pravog izdavača, a da vi to niste, o tome
ste me upravo i uvjerili.
Moja je žena po meni vidjela, a iz onoga što sam rekao osjetila da moju odluku nitko ne može pokolebati.
Bilo joj je žao Yenkija. Stajao je pred nama s takvim licem i držanjem kao da ga je snašla nesreća koja se

11. više nikada neće popraviti. Skanjivao se da moju izjavu smatra kao posljednju moju riječ. Prigovarao je.
Pronalazio je razloge, davao obećanja, no uzalud. Konačno, kada mu ništa više nije pomoglo, rekao je:
— l unatoč svemu, ja se ipak nadam da ćete mi ustupiti ,Winnetoua'. Primjećujem kako Mrs, May nije
toliko uporna kao što ste vi. Posavjetujte se s njome i dajte mi vremena da porazgovorlm s bratom koji je
ujedno i moj ortak.
30
— Da ne mislite da se ponovo vratite ovamo? To bi bilo beskorisno, kao što je bio beskoristan i ovaj vaš put
— objasnio sam mu.
— Neće ni biti potrebno da dolazim ovamo jer ćete, kao što čujem, uskoro sami doputovati prijeko.
Dajte mi bilo koju tamošnju adresu i odredite dan kada vas čovjek može tamo naći, i ja ću doći,
— Čak bi i to bilo bez ikakva uspjeha! — uvjeravao sam ga.
— Po čemu to već sada znate? Zar ne bi bilo moguće da vam nakon dogovora s bratom pružim
takvu ponudu koja bi vašim ciljevima i željama bolje odgovarala od ove danas? .
Osjećao sam kako strepi da ga i sada odbijem. Ja sam ga sažaljevao, ali nisam smio da dozvolim da ovaj
osjećaj nadvlada moju odluku. Srdašce me je molećivo pogledalo. Primijetivši da to na me ne djeluje odmah,
uhvatila me je za ruku. Tada sam rekao:
— Dobro, neka bude. Razmislit ćemo o tome! Moja žena još nikada nije bila sa mnom u Americi. Naročito
želi da vidi slapove Niagare. Mi ćemo prema tome iz New Yorka krenuti za Albany Hudson parobrodom,
a odande željeznicom do Buffala, odakle je samo jedan sat do slapova. Stanovat ćemo na kanadskoj strani
Niagarinih slapova, i to u hotelu Clifton, gdje...
— Poznat mi je; veoma mi je dobro poznat! — prekinuo me je. — Tu je čovjek veoma dobro smješten. To
je prvorazredni hotel, tih, otmjen, opskrbljen svim dostignućima sadašnjice i...
— Well! upao sam mu sada u govor kako bih ga presjekao u hvalisanju kojim je želio da se istakne.
— Ako vam je poznat, onda je dobro. Dakle, tamo nas možete naći.
— Kada?
— To za sada još n*4 znam. Bit će najbolje ako se povezete s upravom hotela pa da vas smjesta obavijesti o
našem. dolasku.
— Tačno! To je najbolje, pa ću to i učiniti!
31
Na tome je i ostalo. Palo je još nekoliko uljudnih riječi pri oproštaju, te je ova posjeta bila završena, a bila je
od kudikamo veće važnosti no što sam mislio.
Srdašce sa mnom baš nije bilo najzadovoljnije. I odviše je naklonjena sažaljevanju i samilosti, a bojažljiv,
mučan pogled toga čovjeka još ju je danima progonio. Mislila je da nisam bio dovoljno učtiv i da sam u
svojim postupcima bio i odviše odbojan.
— Zašto si to učinio? — upitala je.
— Zato što me je slagao — odgovorio sam. — Zato što nije bio otvoren i iskren. Znaš li tko je on?
— Da.
— No, tko?
— Jedan od one dvojice preostalih sinova one nesretne obitelji čiji članovi umiru kao samoubice.
— Da. On je to u svakom slučaju, ali ima još i nešto drugo. On se ne zove Enters.
— Ti misliš da se on skriva pod lažnim imenom? Smatraš li ga za varalicu,- hohštaplera?
— Ne. Upravo zato što je pošten čovjek, on se ne otkriva pod svojim pravim, vlastitim imenom. On se
njega srami. Ja čak i naslućujem da se on jedino zbog mojih triju knjiga ,Winnetoua' odrekao toga imena.
Ona je bila toliko iznenađena da je čak i zaboravila da me dalje pita. Zbog toga sam bez ikakva povoda
nastavio:
— Smatraš li za moguće da sam uvjeren kako mu znam pravo ime?
— Reci mi ga! — zatražila je.
— Ovaj se čovjek zove Santer.
Ona se veoma začudila i ostavši bez daha upitala me:
~ Na kojega Santera misliš? Na ubicu Winnetou-ova oca i sestre?
— Da. Čovjek koji je bio kod nas njegov je sin.
— Nemoguće, nemoguće!
— Sigurno, sigurno!
— Dokaži!
32
— Napokon to nije toliko važno ti, si to mogla shvatiti isto tako brzo i lako kao i ja.
— Zaista? Za sada uviđam samo jedno: da ga smatraš za lazova zato što se umjesto Santera pred-
stavio kao Enters.

12. — Sasvim pogrešno! Da su moji zaključci proizišli iz one jedine činjenice, bio bih vanredno loš tumač
tragova, pravi zelenko, nespretnjaković, i morao bih se zbog svoje logike stidjeti. Molim te, uostalom, da se
samo sjetiš toga kalio je posebno zaposlio jednog čovjeka da mu čita kako bi mogao odmah da pravi
zabilješke. Koliko li je vremena moglo da prođe ot-kada je to činio?
— Popriličan broj godina. To je on i rekao.
— Lijepo! Radi čega je pravio one zabilješke?
— Iz čisto literarnih razloga, kao izdavač. Pa to je i sam rekao.
— Sasvim tačno! U tome se baš i sastoji laž, jer ovdje počinje trag koji nas vodi do njegovog stvarnog
imena. Priznao je i sam kako je u ono vrijeme bio veletrgovac stokom za klanje. Vrlo dobro znaš i sama
kada je prestao da se time bavi. Ili možda ne znaš?
— Kako ne bih znala! Ta je trgovina tek prošle godine bila prodana. Jučer je to rekao kad je bio kod
liječnika.
— I usprkos tome što je te zabilješke čisto ,lite-rarnog karaktera' pravio prije mnogo godina? Vjeruješ li ti u
to?
— Ne! Sada više ne! Sada i meni pomalo biva sve jasnije. Možda čak nije istina da je sada
izdavač!
— Nije mu to ni na kraj pameti! Zahvaljujući ovoj tvojoj ideji pogodila si pravi trag i složila se sa
mnom! Razmisli o tome: čim je kod nekog znanca čuo u mom ,Winnctouu', odmah je zaposlio
jednog čovjeka koji će mu tu pripovijest prevoditi i čitati. Može li se pretpostaviti da je kod toga
znanca uspio čuti sadržaj svih triju knjiga?
—''Mislim da nije.
— To je i moje mišljenje. On je ondje samo nešto načuo. Ako je nakon toga odmah uzeo nekog
Privatnog prevodioca, tada je i ono malo što je čuo
3 Winnetx>uovi nasljednici
33za njega moralo biti od ogromne važnosti l sigurno mu je to zadalo bol zbog nečega što je nosio u sebi i što ga je
duševno uznemirilo. Misliš li možda da je ono što je za njega toliko važno već onda bilo od .literarnog značenja'?
•>- Ne mislim
— Ili od poslovnog značenja?
— Ni to. Bilo je kao što si ispravno i naslutio, od psihološkog, duševnog značenja.
— To bi drugim riječima značilo da se sve to odnosilo na njegov duševni život, na privatni život na
obiteljski život, prema tome i na prilike u njegovoj porodici. Tokom čitanja pravio je zabilješke. Zašto
i u koju svrhu? Nije valjda zato da ih ne zaboravi! Sve što čovjeka potrese iz dna duše to svakako pamti i bez
zabilježaka. Priznao je da su mu se te zabilješke učinile ,potrebnim' i da su mu u njegovim provjeravanjima na
Zapadu godinama služile kao putokaz ...
— Kao putokaz za nestalim ocem? — upalo je brzo Srdašce.
Potvrdio sam joj u znak odobravanja i odgovorio:
— Pogodila si, dobro si to primijetila! Da, svakako za nestalim ocem! Mislio sam da iznesem još neke
pojedinosti da ti to bude jasnije. Kako si i sama odmah iznijela glavni razlog, to barem za sada
ne smatram više za potrebno. Upozoravam te još jedino na hitnost kojom je pokušavao da dozna položaj obaju
mjesta koja Još nisu pronađena', kao što se bio izrazio. Mislim na Nugget Tsil i ,Tamnu vodu'.
— Zar se ta žurba odnosi jedino na Santera?
— Da.
— A ne na neku drugu osobu? Ili na nuggete?
— Ne. Sto se osoba tiče, ja bih jedini došao u obzir, jer su svi ostali nevažni, ili čak i mrtvi, a pret-
postavka da je upravo zbog mene pretraživao godinama Zapad, bila bi smiješna. Svojom današnjom posjetom
bio je dokazao kako vrlo dobro zna da me svatko može brzo i lako pronaći. Sto se nuggeta tiče, pročitao je i sam
da su oni zauvijek izgubljeni da ih nitko više ne može pronaći. Dakle: u vezi s događajima kod
Nugget Tsila i ,Tamne vođe' dolaze u obzir samo dvije osobe, naime Santer i ja. Svi su ostali apsolutno sporedni,
nestali su. Ja ne dolazim u obzir, znači da ostaje samo još Santer. A sada, pazi Srdašce, ima još jedan važan razlog
na koji se oslanjam! Ovaj takozavni Mr. Enters hoće da kupi moga ,Winnetoua'. Radi čega? Valjda da ga prevede,
odštampa i rasparča?
— Ne, već kako bi spriječio da se ova pripovijest tamo prijeko pojavi na engleskom jeziku. Bio si u
pravu. To se moglo i osjetiti po njegovim riječima, a naročito po strahu koji nije umio da sakrije, pogotovo
kada je unatoč svim očekivanjima čuo da te knjige neće dobiti. Tamo prijeko ne treba nitko da bude
upoznat sa prošlošću i djelima njegova oca.
— Da. Ti si me svojim logičkim zaključkom preduhitrila jer sam i sam mislio da to prije tebe kažem. Vjerovao
je da će me punim džepom dolara moći nasukati, iako je iz knjige ,Winnetoua' morao doznati da
se ne hvatam na takav mamac. Njegov posjet, kao i ponuda, za mene zapravo predstavljaju uvredu na koju je
trebalo sasvim drukčije odgovoriti nego što sam to učinio.
— Da Se možda na mene ne ljutiš?
— Ljutim? Zbog čega?
— Zbog toga što sam te nagovorila da ga ne ođ-biješ, već da mu pružiš mogućnost sastanka.
— O ne! Ja ne bih dozvolio ni da me navedeš na pomisao da neko uzvišenije, možda čak i etičko blago prodam za
podle pare. Ti, ti bi sigurno bila posljednja koja bi mogla to od mene očekivati. Ponovni susret kod Niagare
prihvatio sam radi toga što su posrijedi veoma važni razlozi, i to da na oba brata Entersa ili Santera od sada

13. pomnjivo pazim. Poznato ti je da kod svakog iskusnog Zapadnjaka postoji navika da ne dozvoli
Približavanje opasnih ljudi s leda.
— Opasnih? — upitala je. — Smatram ovog Entersa, iako nam se čini da je Santer, ipak za dobra čovjeka.
— I ja. Zar i personificirana dobrota ne bi mogla Jednom da se pokaže tvrdokornom? Zar nema nečega
eksplozivnog u utučenosti, skoro bih rekao u bolećivojturobnosti toga čovjeka, od čega se čovjek rnora čuvati?
A poznajemo li njegova brata? Znaš i sama da braća ne moraju biti istog karaktera i istog temperamenta.
Uvjeren sam da ćemo ga kod Niagare upoznati,-pa će se već utvrditi kakav stav da zauzmemo prema obojici
a da ne budu prisiljeni da pođu sto-. parna svoga oca. Liječnik je jučer govorio o nekakvom demonu u njima.
Taj demon nas je ovdje otkrio i pronašao. To je nason Šantera za ubistvom. Vidiš kako je naše putovanje
počelo da biva zanimljivo još i prije no što smo prve korake učinili.
— Da, možda predviđaš kakvu opasnost?
— O ne! Znam jedino to da moramo otići prijeko pa da se upoznamo sa Mount Winnetouom i Tatellah--
Satahom, sa ,čuvarom velikog kumira'. Pisao mi je da moram ,spasiti' svoga VVinnetoua, Ako to treba da
učinim, za mene nema opasnosti. Možda za tebe?
— Nema ni za mene. Radosno ću poći s tobom!
— Neka nam putovanje bude sretno!
U ZEMLJU INDIJANACA KOD VELIKIH SLAPOVA
I evo nas kod slapova Niagare. Stanovali smo u Clifton-Houseu, nedaleko od kanadskog dijela visećeg
mosta. Iz ovog se hotela čovjeku pružao upravo vanredan pogled na grandioznu igru vode koja se ruši u
slapovima. Najbolje sobe u prvom katu okrenute su prema slapovima Svaka od njih spojena je sa dugačkom,
osam koraka širokom terasom koja je nadsvo-đena zajedničkim krovom koji leži na stubovima. Ako netko iz
hodnika uđe u svoju sobu i kroz suprotna vrata izađe ravno na terasu, pruža mu se jedinstven prizor, jer mu
pogled pada na oba slapa, na onaj ravni i onaj u obliku potkove.
Kada bi se ovaj hotel nalazio negdje u Evropi, ovu zajedničku terasu za sve goste u ovom redu soba smatrali
bi za nezgodnu i bila bi uz pomoć pregradnih zidova brže-bolje uklonjena. Ovdje se međutim svaki gost
ogradio doduše nevidljivim, no ipak visokim i jakim zidom, pa mu daščane pregrade nisu čak ni Potrebne da
se osigura od bilo čije nametljivosti ili indiskrecije. Stigavši ovamo ipak sam se obradovao što je soba na
uglu, najbliža do slapova, bila slobodna. Tako smo umjesto dva mogli imati samo jednog susjeda. A taj
jedan bili su zapravo dvojica i zvali su se — Hariman F. Enters i Sebulon L. Enters.
Slutio sam da braća neće čekati, već da će se nastaniti ovdje kako bi bili prisutni za našeg dolaska.
37Nisam ni pomišljao da bi naše sobe mogle biti jadna kraj druge. Moram priznati da mi nije bilo neprijatno
što su upravo ta dvojica bila do mene.
— Svaki novoprispjeli gost Clifton-hotela mora da se prijavi u recepciji. Jedino se tada traže obavje-
štenja od svakog gosta. U knjigu gostiju zapisani smo kao Mr. Burton i gospođa. Ovaj pseudonim je
bio potreban jer su me obavezali da pravi razlog zbog kojeg sam došao ovamo držim u tajnosti.
Bio sam prema tome prisiljen da zasad tajim pravo ime jer su ovdje za njega znali.
Naš stan se sastojao od tri prostorije. Soba moje žene gledala je prema slapu koji je imao oblik potkove. Bila
je veća od moje, no nije imala balkona. Moja je imala pogled na slapove koji pripadaju Sjedinjenim
Državama i bila je manja. Ona je zato imala , izlaz na terasu na kojoj sam se mogao sasvim ugodno smjestiti.
Između naših soba nalazila se prostorija namijenjena garderobi i toaleti i sve je bilo praktično povezano na
američki način. Kada su nam izdali ovaj stan i pokazali ga, upitao sam konobara tko pokraj nas stanuje.
— Dva brata — odgovorio je. — Oni su Yeenki i zovu se Enters. U stvari oni samo djelomično stanuju u
našoj kući. Jedino spavaju ovdje; hrane se negdje na drugom mjestu. Rano odlaze i vraćaju se tek uveče
kada se više ne poslužuje.
Izraz lica mu je bio tako neobičan dok je ovo govorio te sam počeo da se raspitujem:
— Zbog čega oni to rade? Slegnuo je ramenima i odgovorio:
— Naš je Clifton-House prvorazredan hotel. Svaki koji ne pripada ovoj kategoriji može tu prespavati,
ali se ne može hraniti i biti u vezi s ostalim gostima. On će možda jedanput i pokušati, ali veoma će brzo
primijetiti da su ga progledali i da ga izbjegavaju, oa će se čuvati svakog daljnjeg pokušaja.
Bilo je to veoma iskreno rečeno! Barem šezdeset posto ovdašnjih konobara su Evropljani. Ovaj ovdje je
međutim bio kanadski Englez. Zbog toga i. njegov samouvjeren i samosvjastan ton. Primijetivši da me
38
je počeo manje ispitivačkim, ali zato ocjenjivačkim ppgledom odmjeravati, rekao sam mu da spadam u onu
kategoriju koja daje napojnice. Prva se polovina daje odmah prilikom dolaska. Time gost daje na znanje da
rado prihvaća usluge. Druga se poloviaa daje pred odlazak, ili se uopće ne plaća, već prema tome da li je
gost bio dobro uslužen ili nije. Pri tome sam mu utisnuo u ruku prvu polovinu. Bez ustručavanja pogledao je

14. novčanicu. Tada se naklonio, i ni jedan Evropljanin ne bi uspio da u taj pokret unese veće poštovanje od
njega. Rekao je:
— Spreman sam na svaku vašu zapovijest! Preporučit ću to i sobarici! Da vam možda ta dvojica En-tersa ne
smetaju, Mr. Burtone? Mogli bismo ih smjesta
iseliti!
— Molim, ostavite ih; ne smetaju nam.
Naklonivši se kao i maloprije duboko i sa puno poštovanja, povukao se ozarenog lica. Kada je iza toga ušla
sobarica da se predstavi kako bismo je upoznali, primijetili smo da je već bila obaviještena o davanju
napojnica, pa smo joj pružili priliku da se isto tako efektno povuče kao i konobar. Mi to nismo učinili zato da
se razmećemo svojim novcem, a pogotovo to ne iznosim iz bilo kojeg razloga. Već sam bio rekao kako
nisam bogat, već da imam upravo toliko koliko mi je za život potrebno. Pogrešno je ako se netko prema
posluzi pokaže uviđavan i zahvalan tek onda kada je prekasno. Moji postupci su pokazali svoje djelovanje
po-čemu će se moći zaključiti zašto sam tako postupio.
Stigli smo poslije podne te smo još istoga dana poduzeli one dvije poznate vožnje koje svaki posjetilac
slapova Niagare mora bezuvjetno obaviti. Jedna od njih je vožnja željeznicom, a druga parobrodom.
Željezničke se tračnice spuštaju uz samu kanadsku obalu Niagare, a uz obalu koja pripada Sjedinjenim
Državama opet se penju. Duboko, duboko dolje kuha i ključa bujica. Stijene se dižu potpuno okomito uvis, a
tračnice su često jedva dva metra od same ivice Provalije. Čovjek duž nje juri brzinom leta. Budući da se
pred očima nalazi jedino beskrajan bezdan i su-
protna obala, čovjek od početka do kraja ima osjećaj kao da leti uvis pa se survava u dubinu. Druga se
vožnja vrši dobro poznatim i omiljenim parobrodom ,Maid of the Mist' (Djevica magle), koji plovi smjelo
čak do samih slapova kako bi na pogodnom mjestu Iskrcao na kopno one turiste koji se kod kuće žele
hvalisati.da su bili čak i ,iza vode'.
Kasnije smo uz zvuke odličnog dvostrukog gudačkog kvarteta večerali u velikoj blagovaonici koja se
nalazila u prizemlju hotela. Poslije smo se povukli u naš stan, ili tačnije, na moj slobodan balkon, koji nam je
pružao neopisiv užitak da gledamo slapove pod tajanstvenim mjesečevim sjajem. U tome je prošlo vrijeme, a
bilo je otprilike jedanaest sati kada je sobarica uletjela unutra i javila nam:
— Entersovi su ovdje.
— Gdje su? — upitalo je Srdašce.
— Još su dolje u prijavnici. Svako veće, kada dođu, obično listaju po knjizi gostiju i tek onda odlaze
u svoju sobu
— Zbog čega listaju?
— Da vide nije li možda stigao bračni par, neki Mr. May sa svojom ženom. Iz početka su se samo
raspitivali. Sada pak listaju jer osjećaju da se ovdje smatraju za suvišne. Čak ni ja s njima ne govorim.
Ona se udaljila, a mi smo napustili terasu kako ne bismo bili primijećeni. Ovo saopćenje je bio prvi plod
unaprijed date napojnice. Svakom posjetiocu Clif-ton-Housea poznato je da su sva vrata koja se otvaraju
prema balkonu iste konstrukcije. Podešena su tako da potpuno izoliraju prostorije i da nitko izvana ne može
da zaviri unutra, a ipak da propuštaju toliko zraka i svjetla koliko stanari gazele. Zbog toga su snabdjevena
oknima i žaluzijama koji se već prema potrebi mogu otvarati /i zatvarati i na njih navući zavjesa. Ovako
čovjek u svako doba dana može gledati napolje i čuti što se tamo zbiva a da ga ne opaze ili slušaju. Zbog
toga nismo upalili svjetla, ostali smo u mojoj sobi i otvorili žaluzije. Sa sigurnošću smo očekivali da se braća
neće zadržavati u sobi, već da će izići na terasu. .
Kako smo mislili, tako je i bilo. Nije dugo potrajalo i oni se pojaviše. Mjesec je još bio na nebu. Odmah smo
prepoznali onoga koji je bio kod nas. Razgovarali su međusobno i pri tome hodali gore-dolje. Kasnije su
sjeli, i to upravo uz onaj stol koji je stajao napolju u našem uglu. Bio sam zatražio da mi ga postave onamo
kako bih na njemu mogao da pišem, čuli smo i razumjeli svaku riječ, samo što je predmet nji-Inva razgovora
za nas zasad bio nevažan. Kasnije je međutim nastala pauza koju je prekinuo onaj kojega još nismo
poznavali, ciakle Sebulon, i stao glasnije govoriti:

15. — To je neprijatno! Veoma neprijatno što smo prisiljeni da toliko dugo sjedimo ovdje! Mogu da prođu
još i čitave nedjelje dok se oni ne pojave!
— Sigurno neće! — odgovorio je Hariman. — Oni će sigurno navratiti ovamo prije no što će posjetiti iz-
davače. Mogu stići svaki dan.
— A ti ćeš ostati pri svojoj namjeri?
— Da. Biću pošten! Ovaj čovjek doduše nije naročito lijepo postupio sa mnom, ali sa nepoštenjem
nećemo kod njega ništa postići. Ovakav je dojam bio ostavio na mene. A o njegovoj ženi bih gotovo mogao
kazati da sam je zavolio. Upravo bi mi pričinilo bol ako prema njoj ne bih mogao postupiti pošteno.
— Pshavv! Pošteno! Sta znači pošteno! Čovjek prije svega mora da bude pošten prema samom sebi. Ako
mislimo da sklopimo posao kojem mudro prilazimo..
— Pst! Tiho! — upozorio ga je onaj drugi.
— Zašto?
— Mogao bi da nas čuje stari.
Dok je to govorio, pokazao je na naša vrata.
— Stari? — upitao je Sebulon. — Poznato ti je kako taj iz dana u dan sve do ponoći sjedi dolje u čitaonici,
a iza toga čita u svojoj sobi do jedan sat. Svjetlo ne gori. znači da je još dolje.
— Ipak! A osim toga je sam i umoran. Idern spavati. Sutra ujutro za Toronto, a tek
prekosutra natrag. Potrebno je da budemo odmorni. Dođi!
41
Ustali su od stola i otišli u svoju sobu. To što smo doznali nije bilo mnogo, ali barem toliko da Ha-riman
Enters misli da bude prema nama pošten. A bili smo i uvjereni da ćemo Sebulon L. Entersa, njegovog brata,
moći također- prozreti.
Kada smo slijedećeg jutra otišli dolje na doručak, rekao nam je konobar da su naša dva susjeda već ramo
napustila hotel i ostavila poruku, ako se Mrs. i Mr. May pojave ovdje, da im se saopći da su braća Enters
otputovala za Toronto i da će se tek sutra navečer vratiti. Odmahnuo je prezrivo rukom i dodao:
— Siledžije, ta dvojica Entersa! Zamalo što se nisu ovdje onemogućili. Ti Mrs, i Mr. May iz Evrope,
koji tragaju za ovakvim ljudima, ne pristaju u ovu sredinu. Oni neće dobiti sobe!
Kako je samo bilo pametno što sam se upisao pod tuđim imenom! A i ova konobarova izjava upozorila nas
je da budemo oprezni, pogotovu što sšleđžlja može biti surov, ali .ne i loš čovjek.
U Ćlifton-Houseu postoje samo pojedinačni stolovi, a ne i veliki zajednički. Najugodnije se sjedi i ruča u
dugačkoj verandi koja je spojena sa velikom dvoranom. Uzama je toliko da u njoj imade mjesta jedino za
dva reda stolova. Odavde se pruža prekrasan pogled na slapove. Ovdje smo izabrali jedan stol j odlučili da
ga za sebe rezerviramo. Upitali smo konobara da li je to moguće, i on je odgovorio:
- Nije uobičajeno, no Mrs. i Mr. Burton mogu to dobiti. Pobrinut ću se. Ovaj stol nije najbolji, već onaj
zadnji, jer je čovjek izložen samo s jedne strane pogledu, odakle ga mogu čuti i dosađivati mu. No taj su već
dvojica gentlemana rezervirala. Zelja im nije bila odbijena.
Rekao je to uobičajenim, poslovnim tonom. Međutim dodao je tiše:
— Oni, naime, sve plaćaju sam« nuggetima! Predali su na čuvanje čitavu, tešku torbu s povećim zrnima
zlata!
Svi koji su došli i pošli k onom stolu da za njega sjednu bili su odbijeni. Kada je vrijeme doručku bilo već na
izmaku, ugledali smo dva muškarca kako
42
ulaze, te odmah privukoše pažnju svih gostiju. Bili su Indijanci i otprilike istih godina. To se vidjelo na prvi
pogled. Bili su visoki i pleća<ti, crte lica oštre, a ipak plemenite. Išli su, ni u koga ne gledajući, polako i
dostojanstveno do spomenutog stola i sjeli za nj. Nisu nosili indijanska odijela, već od fanog sukna, običnog
kroja, dok je njihova kosa bila podšišana isto onako kao i u ostalih ljudi. Čovjek se mogao mirne duše i
najvećom okladom kladiti da bi oni u sedlu, u savani i među kolosima stjenovitih planina djelovali više
zapovjednički nego ovdje. I usprkos od sunca opaljenoj koži, njihovo je lice ipak nosilo trag nevidljivog
daška, koji je svojstven samo onim ljudima koji mnogo razmišljaju i koji su naviknuti da uzvišeno misle. Za
takve ljude se obično govori da imaju produhovljen lik, produhovljene crte, a utisak te produ-hovljenosti je
to veći, dublji i trajniji ako iz očiju izbija i ona duboka sjeta, ona duševna žalost koja je svojstvena ljudima
prohujalih godina, odbrojenih dana i umirućim narodima. Ova tiha ali ipak jasno izražena, neopisiva tuga
izbijala je iz očiju ove dvojice Indijanaca.
— To su ti gentlemam — rekao fe konobar. — Fini su ljudi, iako su Indijanci! Veoma fini!
Zapucketao je prstima kako bi mu pohvala bila izrazi tija.
— Odakle su? — upitao sam.
— Ne bih znao tačno reći. Jedan od njih je izdaleka, veoma daleko, a drugi odnekle bliže. Obojica su došla
rijekom preko Quebeca i Montreala.
— A njihova imena?

16. — Mr. Athabaska i Mr. Algongka. Naročita imena, zar ne? Zvuče gotovo kao glazba! A zapravo i jeste kac
glazba: plaćaju samo nuggetima!
To je bilo njegovo mjerilo i nije se ni najmanje ustručavao da se njime posluži u našem prisustvu. Rekao
nam je još da ta dvojica .gentlemana' također stanuju u onom redu soba koje su pod njegovom kontrolom i
da su ondje zauzeli najveće i najskuplje sobe koje postoje. Zatim je pošao dalje da posluži i druge goste.
43
Mr. Athabaska i Mr. Algongka su veoma polako i veoma uzdržljivo doručkovali, i to tako kao da su
odrasli u hotelima kategorije Clifton-Housea. Bio je pravi užitak promatrati ih. Naravno, pazili
smo da ne budemo upadljivi. Bili su skromni, i u svakom, pa i u najmanjem pokretu tih veoma
zanimljivih ljudi ogledalo se izvjesno dostojanstvo, a to je Srdašce očaralo. Na njihovim rukama čovjek nije
mogao da vidi ni prstena, ni lančića sa satom, a ni bilo koji drugi predmet na osnovu čega bi se moglo
zaključiti da su . imućni ili čak i bogati. Bilo je to sasvim po ukusu moje žene koju gotovo uvijek
moram natjerati da kupi novi šešir ili novu haljinu! Moja je pažnja bila naročito usredsređena na jednu
drugu okolnost, naime na njihov veoma živ razgovor, što se zapravo kosilo s uobičajenom šutljivošću
Indijanaca. Veoma su marljivo unosili nešto u dvije knjige, a svaki je imao svoju. Izgleda da su im te
knjige služile za pravljenje zabilježaka i to veoma, veoma važnih, jer su ih čuvali s takvim oprezom i
ljubavi kao da su to najbolji, najdragocjeniji predmeti koje posjeduju. Sve što god su zapisivali činili su s
takvom lakoćom i sigurnošću, po čemu se moglo -zaključiti da su potpuno pismeni. Vidjelo se kako ti
ljudi nisu samo vješti rukovanju tomahavkom i lovačkim nožem, već perom i olovkom, i da su apsolutno
navikli na umni rad.
U Clifton-Houseu se nakon svakog obroka odmah plaća i napojnica. Kako smo to uradili nakon završenog
doručka, zapitao nas je konobar, i to zato što mu oku nije izmaklo naše interesiranje za one Indijance:
— Možda Mrs. i Mr. Burton žele onaj stol pored dvojice gentlemana?
— Da — odgovorilo je brzo Srdašce. Za sve obroke?
• • -- Stalno!
— Well! Postarat ću se!
Kada smo stigli na ručak, poglavice su već sjedile za stolom. I svi ostali stolovi su bili također zauzeti osim
onoga koji smo dali rezervirati. Naš nas je konobar već čekao i sapoći nam kako nas uprava mola da ova
mjesta stalno zadržimo. Sjedili smo sada tako
44
blizu dvojice Indsmena da smo svaku njihovu izgovorenu riječ mogli čuti. I opet su imali uza se one knjige.
U pauzama između jela naročito su mnogo zapisivali, a često i usred samog jela odlagali privre*
rrteno nož i viljušku. Zamislite samo koliko sam se iznenadio kada sam čuo da razgovaraju jezikom moga
Winnetoua i da su odlučili da proučavaju i utvrde tijesno srodstvo između svih jezika Athabaska, među
koje spada i jezik Apača. Za Athabasku je to značilo rad na raznim narječjima materinskog jezika, ali ne i
za Algongku. Izgleda da ovaj potječe iz kanadskog plemena Kriha. Tokom njihovog veoma živog
razgovora bio sam čuo jednu njegovu primjedbu koja je za mene bila veoma interesantna, i to da
ima nekoliko velikih popisa riječi Nahuatja, znači iz starog jezika Azteka koji je srodan sa njegovim mate-
rinskim. Slušajući ih, došli smo do veoma važnog podatka, koji su oni, istina, samo ovlaš ubacili, po kojemu
smo doznali da i oni namjeravaju do Mount Win-netoua. Čitav njihov razgovor tekao je na jeziku Apača,
Vježbali su se u tom jeziku jer nisu htjeli, kada stignu na cilj svoga putovanja, da ih smatraju za ne-
znalice. Kako je samo moralo biti bogato njihovo jezično znanje! Da. Bili su poglavice, sasvim sigurno! Ali
u svakom slučaju bili su još i više, mnogo više nego samo to! Samo šta? Nije trebalo da se sada tim pitanjem
pozabavim. Cilj njihova putovanja se poklapao s našim i bio sam uvjeren da ću ih tamo bolje upoznati no što
mi je bilo moguće ovdje na Niagari.
Poslije podne smo otputovali za Buffalo kako bi na ondašnjem šumskom groblju posjetili grob i spomenik
slavnog poglavice Sa-go-ye-wet-ha i položili cvijeće. Prema tom velikom čovjeku gajio sam upravo
vanrednu privrženost i poštovanje. Njega još i dan-danas zovu ,strong and peerless orator' (snažan i
neuporediv govornik) svih indijanskih Seneka. Groblje je lijepo, moglo bi se reći vanredno lijepo. Sto se tiče
njegova uređenja, slobodno se može reći da te Amerikanac u tome upravo genijalan. Već i sam Pojam smrti
on pokušava da umjetnički prevlada, jer kod njih nema humaka koji ionako ne predstavljaju

17. 45
ništa drugo već samo znak raspadanja. On, štaviše, smrt preobražava u nešto živo, jer za sahranjivanje bira
najradije takvo zemljište koje je veoma talasasto, što znači da je često ispresijecano. Njeguje ga kao svijetli,
suncem obasjani park pun zelenila. Nadgrobni spomenici ovdje nisu tijesno zbijeni, već raštrkani nadaleko.
Bio je lijep, vedar, sunčan topao dan. Kada smo na poglavičinu ploču bili položili cvijeće, sjeli smo na
donji rub njezinog podnožja odakle se uzdizao njegov kip visoko do samih vrhova okolnih stabala. Govorili
smo o njemu gotovo tiho, kao što se obično govori kraj grobova. Zbog toga nas i nisu čuli oni koji su se
iza naših leđa približavali spomeniku. Isto tako ih ni mj nismo čuli jer je zemljište unaokolo bilo obraslo
mekanom travom koja je prigušivala šum njihovih koraka. Čak nas nisu mogli ni vidjeti sve dok
nisu obišli ugao postolja koje nas je zaklanjalo. Tada su nas ugledali, a i mi njih. A tko je to bio?
Dvojica indijanskih poglavica iz Clifton-Housea! I oni su htjeli da posjete slavnog Seneku govornika,
a sada su utvrdili da je ista misao i nas dovela ovamo. Oni nisu ničim pokazali da su nas primijetili. Polako
su pošl} dalje duž ploča koje su bile postavljene ipred spomenika za njega i, za pojedine članove porodice.
Tu je ležalo naše cvijeće. Kada su ga ugledali, stali su.
— Uff! - rekao je Athabaska. — Tu je netko govorio jezikom ljubavi! Tko je to mogao biti?
— Nikako bljedoliki — odgovorio je Algongka. Sagnuo se i podigao nekoliko strukova cvijeća da
ih pogleda. Athabaska je isto tako uradio. Obojica su izmijenila brz pogled pun iznenađenja.
— Još je svježe, ubrano je tek pred jedan sat!
— rekao je Athabaska.
— Nema ni četvrt sata otkako je ovdje položeno
— nadodao je Algongka promatrajući tragove naših stopa koje su se još jas-no vidjele u travi. — Znači da
su to ipak bili bljedoliki!
— Da, ovi ovdje! Hoćemo li s njima govoriti? - Kako moj brat želi. To prepuštam njemu.
46
Pretpostavke poglavice bile su sasvim tačne. Ono cvijeće nismo ponijeli sa. Niagare, već je bilo odavde, i to
sasvim svježe ubrano. Srdašce je zadržalo dva struka, jedan za sebe, a drugi za mene. Kratko izrečene
rečenice dvojice Indijanaca bile su na jeziku Apa-ča. Nježno i oprezno su ponovo položili cvijeće ondje gdje
je i bilo. Tada se Athabastka obratio nama na engleskom jeziku:
— Mislimo da ste vi darovali ovo cvijeće. Da li je to tačno?
— Da — odgovorio sam ustavši učtivo sa svog mjesta.
— A kome je namijenjeno?
— Sa-go-ye-wat-hu.
— Zbog čega?
— Zbog toga što ga volimo.
— Ako nekoga volimo, moramo ga i poznavati!
— Mi ga poznajemo. Ali ga i shvaćamo.
— Shvaćate? — upitao je Algongka, suzivši jedva primjetno očne kapke, čime nam je dao na znanje da
u to sumnja. — Jeste li čuli njegov glas? On je već odavno mrtav! Već je skoro osam puta deset ljeta kako je
mrtav.
~ On nije mrtav. On nije umro. Njegov smo glas veoma često čuli. Čije su uši otvorene, taj ga i danas može
isto onako jasno čuti kao nekada kada je govorio .Zajednici vukova' svoga plemena. Oni ga, na žalost, nisu
čuli!
—• A šta je trebalo da čuju?
— Ne površan zvuk njegovih riječi, već njihov duboki od Manitoua podaren smisao.
— Uff! — uzviknuo je Athabaska. A koji smisao? ~ Da ni jedan čovjek, ni jedan narod, ni jedna
rasa ne smiju ostati u povoju. Da svaka, savana, svaka planina i svaka dolina, svaka zemlja i svaki kontinent
postoji zato da na njima žive civiliziirani ljudi, a n
e da se živi u tuči i batinjanju. Veliki Manitou je milostiv,
ali je i pravedan. Htio je da i Indijanac bude milostiv, a naročito prema vlastitoj crvenoj braći. Ali kada
Indsmemi nisu htjeli da prestanu sa međusobnim klanjem, poslao im je bljedolikog...
47— Kako bi nas još brže dao pobiti! — upao mi je u riječ Algongka.
Obojica su s očitom napetošću očekivali što ću im odgovoriti na tu upadicu.

18. — Ne, već da vas spasi — odgovorio sam. — Sa--go-ije~wat~ha je to shvatio i želio da i njegov narod,
njegova rasa to također shvati-. Međutim, njega nitko nije htio da sluša. Čak i danas ne bi bilo kasno da
Indijanac koji je ostao u povoju postane čovjek.
— Znači ratnik? — upitao je Algongka.
— O ne! Upravo je to igranje ratnika i Indijanaca u rasi najsigurniji dokaz da su ostali djetinjasti te da ih
moraju zamijeniti ljudi koji teže ka nečem višem. Postati čovjek ne znači postati ratnik, već ličnost.
Poglavica Seneka, na čijem grobu stojimo hiljadu je puta to rekao. Neka to ne bude moj, već njihov glas koji
vam to sada ponovo govori. Budete li to učinili, on ni za vas neće biti mrtav, već živ i živjet će u vama i
dalje!
Skinuvši šešir pozdravio sam ih želeći da se udaljim. Na svoje veliko iznenađenje Srdašce je sada počelo da
govori. Rekla je:
— I uzmite ova dva cvijeta! Nisu od mene, već od njega! Ovo cvijeće uviđavnosti, dobrote i ljubavi, koje je
nekada pružao svome narodu, samo je izvana uvelo, a miris mu je ostao. Pogledajte samo kako se sunčev
trak polako, tiho približava kako bi imena koja su uklesana u kamen obasjao i zagrijao! I slušajte šapat lišća
sa kojega nestaje sjena! I ovaj grob nije mrtav. Idemo.
Pružila je svakome po jedan cvijet.
— Ne idite, ostanite! — zamolio je Athabaska.
— Da, ostanite • još ovdje! — pridružio mu se Algongka. — Ako ga volite, mjesto vam je ovdje!
— Ne, sada — odgovorio sam. — Ja sam mu prijatelj: vi ste međutim njegova braća. Ovo mjesto
pripada vama. Mi imamo vremena.
Pošli smo. Nismo se ni jednom okrenuli. Kada smo dosta poodmakli, tako da nas oni nisu više mogli vidjeti,
Srdašce upita:
- Slušaj, da nismo možda napravili kakvu grešku?
— Nismo — odgovorio sam. — Zbog čega?
— Ti si im odmah održao podulji govor. A ja sam ih čak darivala cvijećem, iako su nam potpuno ne-
poznati. Da li je to otmjeno?
— Vjerojatno nije. Samo se zbog toga nemoj gristi! Postoje takvi trenuci u kojima su ovakve greške nešto
najbolje što se može učiniti. Uvjeren sam da je upravo sada bio jedan. od tih trenutaka. Naravno, pred
nekim drugim ljudima sigurno ne bih održao ,govor'. Vjerujem da poznajem Indijance, a osim toga uzeo
sam u obzir i predstojeće okolnosti koje mi nisu samo dozvoljavale već mi čak i nalagale da kažem više
nego što bih to vjerovatno u bilo kojem drugom slučaju učinio. Rezultat nam je uostalom pokazao
koliko je bilo ispravno ono što smo učinili. Pozvali su nas da ostanemo! Razmisli samo! Da ostanemo
kraj groba! S.njima, poglavicama! To je čast, veoma velika čast! Mi smo se po njihovu shvaćanju veoma
dobro ponašali. Da smo učinili neku grešku? Sigurno nismo!
Da sam bio u pravu, pokazalo se odmah pri našem povratku pred večer, i to zbog toga što nismo putovali
vlakom, već brodićem do Niagare. Tek što je konobar saznao da smo se ponovo vratili, pojavio se kraj nas i
pozdravio nas još dubljim poklonom nego do sada.'
— Izvinite što vas odmah uznemiravam — rekao je. — Imam da vam saopćim nešto veliko, nešto sasvim
neobično!
— A što? — upitao sam.
— Mr. Athabaska i Mr. Algongka danas neće večerati dolje, već gore u svojoj sobi!
Nakon toga nas je pogledao takvim pogledom kao da nam je saopćio nešto što je potreslo svijet, ili kao da
ima još da nam saopći.
~ Tako? — pretvarao sam se. — Zar je to nešto što se i nas tiče?
~ Po mom mišljenju jest! Naime, počašćen sam fer su mi dali nalog da pozovem i Mrs. i Mr. Burton!
To je bilo svakako nešto sasvim neočekivano. * Winnetouovl nasljednici
49
l
Jasno, Ja sam se pretvarao kao da nam nije ni na kraj pameti da se tome čudimo, pa sam ravnodušnim gla-
som pitao: - Kada?

19. — U devet sati. Obojica gentlemana bit će toliko slobodni da lično dođu po vas. Ja im moram što prije javiti
da li je po>ziv prihvaćen ili ne.
— O tome ima d« odluči Mrs, Burton, a ne ja. Dok je svoj upitni pogled upravio mojoj ženi, ona
mu je saopćila:
— Prihvaćamo poziv i bit ćemo tačni.
— Hvala! To ću odmah javiti. Sto se toalete tiče, obojica vas gentlemana mole da ih smatrate prijateljima
koji ne gledaju na odjeću.
Ta posljednja primjedba bila nam je draga, i to ne zbog nas, već zbog toga što nismo željeli da se poglavice
osjećaju neugodno, jer je ta etiketa i u našim i u njihovim očima bila suvišna. Tačno u devet sati pojavili su
se da nas povedu sa sobom. Taj njihov gest jasnije je govorio no što bi se to moglo riječima kazati. Došli su
hodnikom koji je vodio kroz unutarnji dio zgrade, ali su nas zamolili da pođemo terasom na koju je i njihova
soba imala izlaz kao i naša. Dok smo prolazili kroz vrata na balkon, mjesec je još jasnije svijetlio negoli
sinoć. Oba slapa su se pružila pred našim očima slična čudu iz bajke, dok je njihova buka dopirala čak do
nas. Poglavice su se dvoumile da krenu dalje. Zastali su i Athabaska je rekao:
— Sada i crveni znaju, a ne samo bijelci, da je sve na ovom svijetu samo usporedba i ništa više. Jedna od
najvećih i najsnažnijih usporedbi, o kojoj nam je Manitou propovijedao, pruža se ovdje pred našim
Očima.
On i Algongka prišli su rubu terase. Srdašce me uhvatilo pod ruku i mi smo pošli za njima. Lagano me
gurnula laktom, što sam veoma dobro razumio. Naše su misli skoro uvijek istovetne. Isto kao i ja i ona je
sada osjetila razlog zašto se poglavica poslužio upravo ovim riječima. Imao je namjeru da nas iskuša, iako
samo jednim jedinim pitanjem. Rezultat ove kušnje imao je da odluči kako da dalje postupa s nama, da
50
li kao s običnim, potpuno jednostavnim ljudima, ili ne. Sto sam kraj groba velikog Seneke-govornika bio
rekao, o tome sam mogao isto tako i negdje da čitam ili da načujem nešto na bilo koji drugi.način i da za-
pamtim kako bi se u datom momentu time koristio. To mi je moja žena htjela da kaže kad me je laktom
gurnula. Ja sam joj na isti način uzvratio, što je trebalo da znači da sam je razumio i da me njihova kušnja
neće iznenaditi.
Stajali smo nekoliko minuta tiho kraj balustrade. Tada je Algongka ispružio ruku i upravio je prema bujici
koja se survavala s druge strane bezdana.
— Ovo je slika crvenog čovjeka. Može li je bijelac shvatiti?
— A zašto da je ne shvati? — upitao sam.
— Zato. jer nije u pitanju vlastita, već tuđa sudbina.
— Mislite li kako mi bijelci tuđe probleme ne umi-' jemo shvatiti, već samo vlastite?
— Dobro, znate li odgonetnuti ovu zagonetku?
— Da odgonetnem? Vi niste govorili o zagonetki, već o usporedbi. Usporedbe se ne odgonetaju već
tumače
— Tada vas molim da rastumačite!
— Rado! Ovdje vidimo bujicu koja se rušeći lomi i raspršava. Veliko jezero, međutim, iz kojega dolazi ne
vidimo. A i jezero koje se ulijeva nije vidljivo. Oba su pred našim očima skrivena.
— Dobro! To je ta usporedba — klimnuo je ozbiljno Athabaska.
— A njezino značenje?
— Danas svijet vidi samo tešku, duboku, potresnu propast crvene rase. Ovaj šum je zbir samrtničkih
krikova svih onih koji su propali l koji će još nestati. Gdje da se traži onaj veliki, snažan, divan narod čija su
se djeca ovdje raspršila i još se imaju raspršiti? U kojoj li je zemlji postojao ovakav narod? 1
u koje doba? Mi
to niti znamo niti vidimo! Kod ove bujice koja se survava možemo jedino vidjeti da se njezin mlaz dolje
raspršava, i to u stotine i stotine razmili naroda, plemena, pastva, četa i družina. Uzevši
51ih pojedinačno, jedva broje više od stotinu ljudi. Ovaj ih slap tjera i vrti sve dalje i dalje dok na kraju
nestanu! A ono što čujemo pri rušenju bujice, koja se u vrtlogu bezdana raspršava, drobi, mlavi, rnrvi,
pretvara u prah, predstavlja bezbrojne i sve slabije i slabije glasove, jezike/ idiome, dijalekte i narječja. Svaki
istraživač jezifoi koji bi se osmjelio baciti u tu bujicu, izložio bi se opasnosti da propadne isto onako kao što
su propali i oni za kojima traga! A gdje da se nađe onaj još veći, moćniji, i još divniji narod u koji bi se
morala ulijevati ova raspršena, isit-njena i isprekidana bujica jezične i etnografske Nia-gare, pa da se opet
sjedine, šteknu mir i blagoslovljenu zakonitost za početak novog, boljeg razvoja? U kakvoj li će zemlji da
živi taj narod? I u koje doba? Mi to niti znamo niti vidimo. O ovom slapu, kojd nam služi kao usporedba,
možemo da kažemo samo toliko da izvire iz jezera Erio i da se ulijeva u Ontario jezero A poznato nam je
jedino još to kako ova raspršena crvena rasa potječe iz zemlje silovitih ljudi i da teče ka zemlji plemenitih,
kako bi kraj novih obala našla novo sjedinjenje. To, gentlemani, to je ta usporedba i to je moje obrazloženje!
Šutjeli su. Stajali smo još neko vrijeme sve dok nismo na otvorenim vratima njihovog stana ugledali
konobara koji se bio pojavio. Tada je Athabaska primio Srdašce pod ruku i pošao s njome prema vratima ni
riječi ne progovorivš-i. Pošao sam s Algongkom za njima. I on je bio šutljiv.
Stan dvojice poglavica sastojao se iz više soba isto kao i naš. U najvećoj je bio postavljen stol. Pohvale radi,
moram reći da uopće nismo uočili znak da se žele hvalisati ili nam imponirati. Jela su bila ista kao i ona koja
bi nam iznijeli da smo otišli dolje u blagovaonicu. Pred našim priborom stajalo je vino, pred njihovim voda.

20. Srdašce im je iskreno rastumačilo kako kod kuće radije pijemo uz jelo vodu nego vino. Konobaru je tada bio
dat znak da ukloni boce. Ispred svakoga od njih stajala je malena vaza s vodom i cvijećem, koje im je bila
poklonila moja žena, a za uzvrat pred svakim od nas dvoje stajala je jedna jedina
52
ali odabrana lijepa ruža. U vezi s time nije spomenuta ni jedna riječ.
Razgovarali smo jedino za pauza, a ne i za jela. O sebi nisu ništa govorili, a o nama i našim prilikama se
također nisu raspitivali. Naša pitanja i odgovori su se odnosili isključivo na jedan jedini predmet, naime, na
prošlost i budućnost Indijanaca, što znači na sudbinu crvene rase. Moram priznati istinu da sam mnogo,
veoma mnogo naučio od ove dvojice ljudi unatoč njihovoj šutljivosti i kratkom vremenu koje smo kod njih
proveli, Iz njihovih usta nije izišla ni jodna riječ koja ne bi bila značajna. Jedna jedina rečenica vrijs-dila je
često koliko i čitavo životno iskustvo. Obojica su ličili gigantima koji sa Stjenovitih planina odva-Ijuju
velike, nekoliko centa teške misli i puštaju ih da se kotrljaju dolje u dolinu kako bi ih tamošnji sitni ljudi
upotrijebili za svoje bolje oruđe. Provedeno veće je bilo veoma ozbiljno, a obogatilo je naše misli. osjećaje,
znanje i htijenje; dokle god budemo živi, ostat će nam u sjećanju.
Bila je ponoć kada smo se rastali. Da ne mislite da smo možda cijelo vrijeme sjedili u sobi. Dali smo iznijeti
stol i stolice na terasu. Tu smo sjedili poslije jela i gledali u slapove ne bismo li im oteli koju misao. Tek u
posljednji čas, kada smo se već spremali da se oprostimo, doznali smo da će Athabaska i Al-gongka već
sutra otputovati i da su svoje posljednje veče bili poklonili nama. Tomu je bilo krivo Srdašce sa svojim
cvijećem!
Nitko od njih nije ni slutio da nismo ovdašnji, a još manje da se cilj našeg putovanja poklapa s njihovim. Oni
se nisu raspitivali za našu adresu. O tome su šutjeli bilo da su željeli ponovni susret ili ne. Kada sam im
međutim pružio svoje ruke,, duže su ih zadržali nego što je to zapravo običaj. Athabaska je tada prišao toliko
blizu mojoj ženi, pazeći da je se ne dotakne, položio obje ruke na njenu glavu, privukao je još bliže k sebi i
poljubio njezinu kosu.
— Athabaska vas blagosilja! — rekao je. Algongka se poveo za ovim primjerom izgovorivši pri tom iste
riječi koje su od srca dolazile. To se
53osjetilo po njifibvlm izgovorenim rijeSima i po brzini kojom su nestali odlazeći u svoj stan.
Njihov se stan nalazio skoro u samoj sredini soba, a naš naprotiv na kraju. Vrata našeg stana smo ostavili
otvorena. Da bismo stigli onamo, morali smo da prođemo kraj susjedne prostorije braće Enters. Pri-bliživši
se utvrdili smo da je bila osvijetljena. Vrata doduše nisu stajala otvorena kao naša, ali su preklopi žaluzija
bili razmaknuti i kroz njih nije samo prodirala napolje svjetlost već i jasan zvuk dva glasa, koji su očito u
tom času bili nekako uzbuđeni. Braća su se već danas vratila. Hodali su po sobi gore-dolje i svađali se.
Naravno, m,i nismo prošli kraj njih, već zastali kraj njihovih vrata i čuli što je Hariman upravo govorio:
— Dakle, ponavljam: nemoj da tako vičeš! Poznato ti je da nismo jedini koji stanujemo ovdje u hotelu!
— Neka vrag nosi ovaj Clifton-House! Nitko nas dovoljno ne cijeni!.Uostalom, za ovu sobu plaćamo, i
mogu ovdje da vičem glasno koliko god me je volja! Stari ne može čuti; otišao je. May međutim još uvijek
nije ovdje. To mi nikako ne odgovara! Dokle još da čekamo? Pogotovu sada kad smo čuli koliko je stvar sa
Devils pulpitom hitna! Budemo li zakasnili i samo pola dana, izgubit ćemo iznose čija se visina sada uopće
ne da odrediti!
To je govorio Sebulon. Hariman je odgovorio:
— Toga se zapravo i ja bojim. No, možemo li da odemo a da ne dočekamo dolazak toga veoma važnog
bračnog para?
— A zašto ne? Barem jedan od nas dvojice mogao bi da ide kako bi zadržao Kiktahan Schonku (,Pas
Čuvar'), dok i drug; ne stigne! Ali me to toliko ne uzbuđuje koliko me ljuti tvoje takozvano
poštenje, koje mi se čini toliko ludo u ovoj našoj situaciji da to ne mogu shvatiti' Da, želimo i moramo da
upoznamo Nugget'Tsil i ,Tamnu', ili što se mene tiče, i .Mračnu vodu'. Jedino taj čovjek može da nam
pokaže oba mjesta. To još nikako ne smatram kao razlog da se prema njemu pokazuje neka naročita ljubav,
kao što ti to želi«!
54
— Tko je o tome govorio? Ja nisam! Tražio sam jedino iskrenost, a ne neku naročitu ljubav!
— Pshaw! Prema ubici našeg oca ne treba biti iskren!
— On nije ubica! Otac je i sam bio kriv što je na ovakav način nastradao! On će sve nas povući za~
sobom, sve nas! Jedino smo još nas dvojica ostali. A ako ne budemo iskreni, naš će kraj doći dvaput brže! Ja
se nadam i još uvijek se nadam spasenju! To je moguće jedino onda ako ono što je učinjeno bude
oprošteno. Jedino taj čovjek može dati oproštenje. Svi ostali su mrtvi! Zar ne uviđaš?
Sebulon nije odmah odgovorio. Nastao je kratki tajac. Začuli smo nakašljavanje, ali je ipak više bilo nalik na
jecanje. Od koga je dolazilo? Da li je to bio Hariman? Ili Sebulon? Zatim je ovaj posljednji progovorio, no
više plačljivim nego uzbuđenim glasom:
— Grozno, upravo je grozno kako to u meni Viče i mami me, kako me gura i goni, kako me tjera i tjera, sve
dalje, sve dalje! Volio bih da sam već mrtav!
— I ja, i ja!
Opet je nastala stanka nakon koje smo začiili Sebulona:

21. — U meni uvijek nešto broji, broji! Neprekidn6! Danju i noću! Da nam samo uspije spasiti blago koje je
zajedno s ocem otišlo u vodu! A koliko bi nam možda Kiktahan Schonka platio ako mu tog čovjeka
izručimo da ga ubije! Koliko, koliko vrećica punih nuggeta, možda čitavu bonanzu, čitavo nalazište!
— Za boga miloga! — u strahu povika Hariman. —• Samo se ostavi tih misli!
— Mogu 11? Ova ideja može mene ostaviti, ali ja ne mogu nju! U meni je; tu je! I sada kada je u meni, još
je mnogo snažnija i moćnija od ovo malo snage koju još imam! A sada — sada me je odjednom savladao
strah, strah! Sta li je to? Da ne stoji možda netko pred vratima i prisluškuje?!
Tada sam uhvatio ženu za ruku i hitro je odvukao u svoju sobu koja je bila kraj njihove. Nismo imali
vremena da za sobom zatvorimo vrata, već smošmugnuli kroz sobu ravno u garderobu, gdje smo zastali i
osluhnuli. Kako je samo bilo pametno što smo ostavili otvorena vrata! Braća su izašla napolje. Stajali su
pred našim vratima.
— Ovdje nikoga nema — rekao je Hariman. — Ti si se prevario.
— Vjerojatno — odgovorio je Sebulon. — To je samo bilo nešto u meni. Čuo nisam ništa, baš ništa.
Ali ova vrata! Zar su bila otvorena već onda kada smo došli?
— Da. Stari je otišao i ostavio ih otvorena radi zračenja.
— Ja bih ipak. ušao unutra!
— Besmislica! Da je u njoj neki prisluškivač, bio bi za sobom zatvorio vrata. To je sigurno!
— Donekle vjerovatno.
Ipak je ušao unutra, zakoraknuo nekoliko koraka i pri tome lupio u stolicu.
— Nemoj da dižeš! larmu! — upozorio ga je Hariman.
Tada se onaj drugi okrenuo i izišao napolje. Njegov je brat gurnuo oba krila vrata sa žaluzijama da budu
zatvorena, pa su ponovo nestali u svojoj sobi. . Mi smo međutim otišli u sobu moje žene gdje smo mogli
upaliti svjetlo, jer je bila s druge strane, a da nas oni ne primijete.
Srdašce je bilo veoma uzbuđeno.
— Da te izruče i ubiju! — rekla je. — Zamisli samo! Tko je taj Kiktahan Schonka o kojem su govorili?
— Vjerovatno jedan od poglavica Siouxa. Ja ga ne poznajem, i o njemu nikada nisam čuo. Ti si zabrinuta,
Srdašcu. Za to ne postoji nikakav povod, baš nikakav!
— Tako? Žele da te izruče i ubij'j. Znači da te zakolju! A ti to ne smatraš za povod?
— To se neće dogoditi jer mi je sa-la to pjznato. A osim toga to još nije gotova stvar, već samo pomisao s
kojom se ovaj bijedni sotona bori. A treće: čak da je stvar i ozbiljna, protiv mene se neće ništa poduzeti dok
ne stignem do jezera u kojem se San-
56
ter nekada udavio. Dotle mi je život u sigurnosti. Sve to nije toliko opasno koliko zvuči.
— A Devils pulpit, odnosno ,Đavolja propovjedaonica'? Jezive li riječi!
— Ja ne smatram da je jeziva koliko romantična. Sutra ću ujutro u Prospect-Houseu doznati položaj Devils
pulpi ta koji je ovdje bio spomenut.
— Kakva je to kuća?
— Hotel u kojem ću noćas spavati.
— Spavati? Ti? — iznenađeno je upitala. — U jednom drugom hotelu?
— U drugom hotelu!
— Iznenađena sam!
— Ja nisam! Kao što je poznato, u dobrom, sretnom braku ovisi sve o tome da li je muž. iznenađen ili nije!
Ne vjerujem da ti je potrebno iznositi sve moguće uzroke i potanko sve objasniti. Ja ću sacla otići u
Prospect-House,-* pojest ću nešto, naručit ću sobu i poslat ću dva ili tri retka ovamo Mr. Harimanu F.
Entersu kako bih mu javio da sam stigao u Nia-gara-Fal i da sam u knjizi gostiju Clifton-Housea
pročitao da u njemu stanuje. Reći ću mu da sam se iz naročitih razloga nastanio u Prospect-Houseu, gdje će
sutra ujutro, između osam i deset sati, moći da me sa svojim bratom nađe i razgovara, ali ne kasnije
jer ću poslije toga biti u društvu žene koja još nije stigla. Slažeš li se?
— Hm, ako tako mora biti! — smiješila se — Naravno, nije potrebno da mi posebno navodiš
razloge. Dajem ti dozvolu da se preseliš. Da li je to moguće? Tako kasno u noći?
— Ovdje je sve moguće!
— I bez kofera? Zar ti ne bih mogla pripremiti barem neki mali paket? Ostavit ćeš nevjerovatno si-
romašan dojam ako se u hotelu pojaviš bez ičega i potpuno praznih ruku!
— To će samo da djeluje na njih, i ništa višs. Sada imam još samo jednu molbu koja je zapravo i
suvišna: da se nikako ne pojavljuješ!
57— Nije ni potrebno da to spominješ! — povlađivala mi je. — Smijem li malo da te otpratim? Možda
samo dolje do vrata?
— Hvala! Moraš ostati nevidljiva. Mi ćemo se ovdje gore rastati!
Dolje u halu su još svi bili budni, ali na mene nitko nije obratio pažnju. Izišao sam, odšetao preko mosta na
drugu stranu mjesta gdje sam četvrt sata kasnije već i imao sobu u Prospect-Houseu. Poslao sam pismenu
poruku Mr. Hariman F. Entersu. Večerao sam, i zadovoljan s onim što sam toga dana obavio odoh na
počinak. Naravno, ja sam se i ovdje upisao pod imenom Mr. Burton.