1. Nišić
Emir S. Niši
Kauboj i danas loše prolaze
loš
U
mojoj mahali su se nekada djeca igrala kauboja,igrao sam
se i ja.Danas se u mojoj mahali djeca
igraju socera,san anderasa,kantera i
sličnih stvari za
zaglupljivanje.Izgleda da svako
vrijeme svoje igre nosi.Mi smo u tim
svojim igrama zamišljali da smo neki
od junaka iz vestern filmova.U nekim
davnim vremenima u našoj bivšoj
domovini vestern filmovi su bili jako
popularni , pa se zbog njih dešavalo
sve i svašata.Sjetite se samo raznih
pjesama ispjevanih na tu temu.Meni
najbliža i najdraža od svih je „Salko
dinamitaš“ od Nervoznog Poštara.Pjesma govori o prisjećanju
jedne individue na dječačke dane koji koji su bili ispunjeni
snovima o vestern filmovima.Bilo je njih svojevremeno mnogo
onih koji su isto sanjarili.U Bijeljini je živio čovjek čija je
opsjednutost prešla u nešto više.Rođen je kao Aljus Musli bio
je vrstan fotograf ,ujedno vlasnik fotografse radnje
WESTERN.Ne znam tačno kada je došao na ideju da snima vestern
filmove ni to kada je došao na ideju da promijeni ime jer se
danas o njemu malo zna.Ime koje je sam sebi dao zvučalo je
mnogo bolje u svijetu vesterna-Hari Džekson.U vrijme kada su
od domaćih valsti dobro dočekivani samo „partizanski“ filmovi
, Hariju je teško bilo doći do potrebnog novca za snimanje
vesterna.Ipak je snimo desetak vestern filmova koji kako on
tvrdi nisu ništa lošiji od onih koje snimaju u Italiji.Filmovi
su snimani na području Semberije i Majevice, trajali su oko 30
minuta, za najboljeg među njima slovi „Miris poljskog cvijeća“.
Danas je jako teško ili bolje reći nemoguće dođi do Harijevih
filmova.Neki su za Harija rekli da je ekscentrik ,neki da je
legenda , neki da je izuzetan umjetnik,ima onih koji nisu
ništa rekli jer nažalost nisu čuli za njega.Hari je išao još
dalje pa je svojim djevojčicama dao imena: Dženeta,Dženita i
Virdžinija.O njemu su pisale mnoge novine, rađene su mnoge
emisije.Posljednji takav uradak za koji znam uradio je Nisvet
Džanko u sklopu magazina „Čekajući 2001.“ , rađena je na
svojstven način, na jako čudnom mjestu.Nisvet je tada bio
odjeven u kauboja i krenuo je put Arizona pijace.Budući da je
Hari Džekson američko ime samim tim je i Arizona američko

2. ime pa je Nisvet smatrao da je to mjesto najbolje za saznati
nešto o „velikanu“ domaćeg vestern filma.Mislim da je
logičnije da je emisiju pravio u Bijeljini kada je već iz
Sarajeva došao do Arizone ,mogao je i do Bijeljine.I ide tako
Nisvet odjeven u kauboja Arizonom dok ga prolaznici i
prodavači prate čudnim pogledima , neko nešto i dobaci(„Đe ti
je konj“ recimo).Dolazi do jednog štanda na kome se prodaju
piratski filmovi i muzički materijali, onda upita prodavača:
„Imate li film Miris poljskog cvijeća od Harija Džeksona?“ ,
prodavač ne imajući pojma o čemu se radi odgovori : „Nema.“
Nisvet ga dočeka sa :“Šteta.“ onda nastavi dalje. Poslije
napornog traganja za Harijem po blatnjavim stazama Arizone
iscrpljeni kauboj (Nisvet) svraća u jednu kafanu daščaru gdje
naručuje dupli viski.U daščari sjedi Jasmin Duraković koji u
tom kratkom dokumentarcu glumi kauboja sa Arizone i Nisvetu
se obraća sa „stranče“ , Nisvet se kod njega raspituje o Hariju
ali ovaj mu samo pruži šture informacije.
Priča kako su svi zaboravili Harija i kako
su o njemu pisali dok im je treb'o, doaje
doznaja strancu da ga ovdje uzalud traži pa
ga šalje onima koji su nekada pisali o
Hariju.Brzo zatim dolazi konobar i poziva
Nisveta u jednu prostoriju gdje sjedi neki
čovjek koji je eto znao nešto o Hariju,ne baš
mnogo.Mene je dojmila rečenica koju je „taj“
rekao na kraju koju baš ne mogu citirati
jer je formirao na malo čudan način pa sam
je samim tim zaboravio u cjelosti,u
najkraćem bi izgledla ovako nekako: –Ne
znam da li je Hari Džekosn živ,ali ja mislim
da je živ jer legende nikad ne umiru.Cijela reportaža je rađena u crno-bijeloj
tehnici pa nam je kao takva vratila bar dio
čari Harijevih filmova. Nažalost Hari Džekson je kako sam čuo
umro u ljeto 1999. u svom gradu koji nije napuštao ni u toku
rata.Iako je mrtav on još uvijek živi u nečijim sjećanjima i u
svojim filovima koji danas rijetki posjeduju.Vjerovatno
postoje u arhivi BHT-a,bilo bi lijepo da ih nekada puste.Ja
sam uzaludno pretraživao buvljake tražeći njegova
ostavarenja.Izgleda da su prošla vremena kauboja.Baš kao što
neki čekaju da se pojavi „novi“ Tito , ja čekam da se pojavi
„novi“ Hari Džekson.
Emir Nišić
30.01.2008.
Nišić
Emir S. Niši