SlideShare a Scribd company logo

Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic

•
•
Emir Nisic
Emir Nisic

Pohvalno je što pisci brižno oštre svoja pera i, onda nas ne treba čuditi što svakim novim danom niču nova djela. Tako je i sa piscem Emirom Nišićem, njegov nerv nikad ne miruje; svoju vrijednu istrajnost iznjedruje, iznosi pred mnenje, kao autor nadahnute poezije i priče vješto ispričane, kao autor crtica kroz koje vješto kazuje svoja zapažanja – svoj kratki, ali jasni umjetnički izraz, i kolumni, putopisa i zapisa značajnih i historijskih mjesta koja je pohodio i istraživačkih postignuća, koja su, kao pečat, dala smisao temi vrlo jasno i potvrdno, na kojim bi mu zavidili i divili se i mnogo starije kolege – pisci. Tako nam Nišić svojim sveukupnim umjetničkim izdizanjem, ponovo potvrdio da je u dobi kada mu ne nedostaje stvaralačkog zamaha. Svojim istraživačkim radom izdigao se iznad stvarnosti. Po ko zna koji put, Nišić potvrđuje da historija igra važnu ulogu za sadašnjost i budućnost naroda o kojem se bavi i piše. Dakle, u ovoj knjizi riječ je o nišanima koje je Nišić proučavao i istraživao u svome užem zavičaju. To je štivo u kojem se opominju svi oni koji su trebali ili trebaju povesti više djelovanja da takvo što, kao što su nadgrobni spomenici i obilježja, ne prekrije maglena, bar da se sačuvaju u obliku trenutnog zatečenog stanja, jer, kako ističe autor, mnogi su nišani, pa i stećci, vidno oronuli, u fazi zaborava i nestajanja. Ali autor dopunjuje ovu istraživačku misiju, te iznosi monografsko kazivanje o Đurđeviku, naseljenom mjestu općine Živinice, gdje je rođen i gdje živi. Pomno se bavi, prije svega, ispravljanjem pogrešaka iz prošlosti i postavljanja u nizu hronološkog dešavanja, u okvire tačnosti o svome prelijepom i pitomom mjestu Đurđevik, kojeg čine MZ Stari Đurđevik i Đurđevik Dom. On opovrgava ili potvrđuje činjenice i dokumentuje dokučena akta iz spisa do kojih se moglo doći. Naravno, i sva druga obrađena mjesta u ovoj knjizi nisu zakinuta za objelodanjivanje o pojedinostima iz svoje daleke i bliske prošlosti. Ovaj mali prostor gdje je Nišić vršio istraživanje, opit i studiju o nadgrobnim spomenicima, nije umanjio željenu vrijednost, jer i da je uzet širi teritorij ništa se, tako da kažem, primjetno ne bi promijenilo, osim eventualnog broja te sakralnosti. Svugdje su nišani dovedeni do stanja „biti ili ne biti“. Kako rekoh, Emir Nišić je na ovim prostorima rođen, a onda za očekivati je bilo da svoj istraživački poriv sruči na uži zavičaj, koji je svakako historijski izuzetno bogat , a samim time i svakojakim nišanima i stećcima. Jasno i poučno objašnjeno i razjašnjeno je sve u ovoj knjizi o nišanima, a onda i mnogobrojne fotografije, koje zamjenjuju mnoge riječi... Znači i sve rečeno, i sve fotografisano, i o nišanima, i u monografskom kazivanju o autorskom rodnom mjestu Đurđevik. Naročito me dojmilo autorovo kazivanje o nišanima sa epitafima. To je poseban izricaj i poriv svakog pjesnika. Sjetimo se naslova nekrologija o živiničkim šehidima i poginulim borcima: „Na krilu zemlje - Za usnule Čvrstim snom -

Education
1 of 123
Download to read offline
1
2 Emir S. Nišić STARI NIŠANI u Đurđeviku Recenzija: Alija Arif Delić Lektura: C. Andrea N. Emir Fotografije: N. Emir Web: www.emirnisic.de.tl e-mail: emirnisic@mail.com Objavljeno na : Tuzla 2014.
3 UVOD Kada neko započne pisati knjige, on to sasvim sigurno i nastavi, najprije iz svog ličnog zadovoljstva, ali i zbog zadovoljstva ljudi pred kojima se nađu ispisane stranice.Ovo je moja četvrta knjiga, za koju se nadam da će vam ponuditi podatke koji su vam potrebni, te mnogo toga što niste znali. Ovoga puta odlučio sam se pozabaviti prošlošću moga užeg zavičaja, da bih se jednim dijelom odužio svome lijepom mjestu. Ranije sam samo primjećivao stare nišane i nisam ništa znao o njima, ali je poštovanje prema tim nadgrobnim spomenicima kod mene uvijek postojalo. Najupečatljiviji trag u mome sjećanju ostavilo je staro mezarje u Kovačima pored kojeg sam od najranijeg djetnistva prolazio, a koje danas skoro da i ne postoji. Uništavanje ovog groblja nagnalo me da se posvetim njihovoj zaštiti, tj. evidentiranju i proučavanju. U mojoj knjizi na početku ćete pročitati o mojim sjećanjima na moje prve susrete sa nadgrobnim spomenicima, a kasnije vas očekuje puno toga o prošlosti Đurđevika. Naime, pošto još uvijek niko nije napisao nikakvu monografiju moga mjesta, smatrao sam se dužnim da u ovom djelu dam što više podataka o Đurđeviku, što će vjerujem biti polazna osnova za neke druge autore. Nakon toga slijedi poglavlje o nišanima, o njihovoj tradiciji, o oblicima, o vrsti izrade i slično. Što se tiče mojih opisa mezarja i nišana na njima, ona su tu poredana onim redom kako sam ih i obilazio, a budući da je Đurđevik nekada obuhvatao okolna mjesta, svoje istraživanje sam proširio na područje Bašigovaca i Kovača. U svome radu nisam imao znatnih problema, a moj rad odobrio je Medžlis islamske zajednice Živinice, na čemu im se mnogo zahvaljujem. U cilju što boljeg prezentiranja moga rada uporedo sam radio dokumentarni serijal koji je dostupan putem moje internet stranice. Vrlo je važno da jedno ovakvo istraživnje prati i vizuelni materijal, tako da će se i u ovoj knjizi naći mnogo fotografija. U pogledu klasifikacije nišana nisam se mogao osloniti na podjele nišana kakve su ustanovili raniji autori, pa sam zbog toga formirao neku svoju klasifikaciju. Često se recimo kaže da je nišan ulemanski, ali ako bih se raspitao o umrlom kome je podignut takav nišan doznao bih da je to bio sasvim običan čovjek zemljoradnik koji možda tijekom svog života nije držao puno do vjere, a samim tim pogotovo nije bio ulema (vrsni poznavalac Islama, stručnjak za vjeru u neku ruku, veoma učen čovjek).Stvar je u tome što je majstor odlučio napraviti takav nišan, ili su takav nišan zahtijevali
4 potomci. Zbog toga sam u svome radu odbacio podjele nišana na ulemanske, aginske, derviške i slično, jer takva podjela na ovom području nema svoju naročitu primjenu, mada ima pojedinčnih slučajeva gdje nišani odgovaraju toj podjeli, ali je to neznatan broj. Također sam prilagodio izraze koji su do sada korišteni, recimo gužve na turbanu, nazvao sam nabori na turbanu, što je dosta i ljepše i prikladnije. U svome radu koristio sam termine: groblje, mezarje, mezarluk, harem i šehitluk, jer je po meni sasvim svejedno kako nazivamo vječna počivališta naših ili tuđih predaka, važno je da ih poštujemo i ne skrnavimo. Vjerujem da će biti onih koji će mi zamjerati na tome što nešto nazivam drugačijim imenom od njih, ali ja nisam nikakav vjerski predstavnik, već istraživač. Prvi lokalitet koji sam obišao bio je mezarje kod Stare džamije u Musićima 13.01.2014. godine, a posljednji lokalitet na kojem sam bio s ciljem prikupljanja materijala za ovu knjigu su mezarja u Kovačima, dana 18.03.2014. godine. U tom vremenu prikupio sam jako puno materijala, napravio sam 932 fotografije, i 95 minuta video snimka. Od toga svega napravio sam pet epizoda svoga dokumentarnog serijala. Bio sam čak i ondje gdje su mezarja nekad bila pa nestala. Sva zapažanja sa terena poslužila su najviše za ovo pisano djelo. Svih tih sunčanih dana u kojima sam se družio sa tragovima prošlosti po ovdašnjim mezarlucima, vratila su me u prošlost, i uvijek sam osjećao blago zadovoljstvo od korisnosti moga rada. Moj rad je bio zapažen, nekako pred sam završetak ove knjige, pojavio sam se u najčitanijem dnevnom listu u državi „Dnevni avaz“, gdje su se mnogi upoznali sa ciljevima moga rada koji je vezan za nadgrobne spomenike. Naravno, puno činjenica vezanih za prošlost Đurđevika morao sam da odbacim, u prvome jer nisu tačne, a zatim bih se i udaljio od svoje glavne teme. Očekujem da će ovo moje djelo biti prije svega korisno, studentima, učenicima, stanovnicima Đurđevika, budućim naraštajima, vjerskoj zajednici, a kao drugo nadam se da će se poboljšati odnos prema starim nišanima te da će oni biti zvanično zaštićeni od nadležnih tijela. Treći cilj je da se na naša mezarja barem u nekoj mjeri vrate oblici tradicionalnih nišana. Smatram da sam i svojim evidentiranjem nišana kao i podacima o prošlosti Đurđevika mnogo doprinio, i osjećam veliko zadovoljstvo zbog toga što sam napisao još jednu knjigu, a onda idem lagano dalje. Puno je toga što trebam zapisati, dok sam živ. Emir S. Nišić
5 RECENZIJA ZA ISTRAŽIVAČKI RAD O NIŠANIMA Autora Emira Nišića Pohvalno je što pisci brižno oštre svoja pera i, onda nas ne treba čuditi što svakim novim danom niču nova djela. Tako je i sa piscem Emirom Nišićem, njegov nerv nikad ne miruje; svoju vrijednu istrajnost iznjedruje, iznosi pred mnenje, kao autor nadahnute poezije i priče vješto ispričane, kao autor crtica kroz koje vješto kazuje svoja zapažanja – svoj kratki, ali jasni umjetnički izraz, i kolumni, putopisa i zapisa značajnih i historijskih mjesta koja je pohodio i istraživačkih postignuća, koja su, kao pečat, dala smisao temi vrlo jasno i potvrdno, na kojim bi mu zavidili i divili se i mnogo starije kolege – pisci. Tako nam Nišić svojim sveukupnim umjetničkim izdizanjem, ponovo potvrdio da je u dobi kada mu ne nedostaje stvaralačkog zamaha. Svojim istraživačkim radom izdigao se iznad stvarnosti. Po ko zna koji put, Nišić potvrđuje da historija igra važnu ulogu za sadašnjost i budućnost naroda o kojem se bavi i piše. Dakle, u ovoj knjizi riječ je o nišanima koje je Nišić proučavao i istraživao u svome užem zavičaju. To je štivo u kojem se opominju svi oni koji su trebali ili trebaju povesti više djelovanja da takvo što, kao što su nadgrobni spomenici i obilježja, ne prekrije maglena, bar da se sačuvaju u obliku trenutnog zatečenog stanja, jer, kako ističe autor, mnogi su nišani, pa i stećci, vidno oronuli, u fazi zaborava i nestajanja. Ali autor dopunjuje ovu istraživačku misiju, te iznosi monografsko kazivanje o Đurđeviku, naseljenom mjestu općine Živinice, gdje je rođen i gdje živi. Pomno se bavi, prije svega, ispravljanjem pogrešaka iz prošlosti i postavljanja u nizu hronološkog dešavanja, u okvire tačnosti o svome prelijepom i pitomom mjestu Đurđevik, kojeg čine MZ Stari Đurđevik i Đurđevik Dom. On opovrgava ili potvrđuje činjenice i dokumentuje dokučena akta iz spisa do kojih se moglo doći. Naravno, i sva druga obrađena mjesta u ovoj knjizi nisu zakinuta za objelodanjivanje o pojedinostima iz svoje daleke i bliske prošlosti. Ovaj mali prostor gdje je Nišić vršio istraživanje, opit i studiju o nadgrobnim spomenicima, nije umanjio željenu vrijednost, jer i da je uzet širi teritorij ništa se, tako da kažem, primjetno ne bi promijenilo, osim eventualnog broja te sakralnosti. Svugdje su nišani dovedeni do stanja „biti ili ne biti“. Kako rekoh, Emir Nišić je na ovim prostorima rođen, a onda za očekivati je bilo da svoj istraživački
6 poriv sruči na uži zavičaj, koji je svakako historijski izuzetno bogat , a samim time i svakojakim nišanima i stećcima. Jasno i poučno objašnjeno i razjašnjeno je sve u ovoj knjizi o nišanima, a onda i mnogobrojne fotografije, koje zamjenjuju mnoge riječi... Znači i sve rečeno, i sve fotografisano, i o nišanima, i u monografskom kazivanju o autorskom rodnom mjestu Đurđevik. Naročito me dojmilo autorovo kazivanje o nišanima sa epitafima. To je poseban izricaj i poriv svakog pjesnika. Sjetimo se naslova nekrologija o živiničkim šehidima i poginulim borcima: „Na krilu zemlje - Za usnule Čvrstim snom - Kamen je odgovor Nebu.“ Ali i Maka Dizdara, Nijaza Alispahića, i mnogih drugih velikih pjesnika, koji pjevaše o nadgrobnim spomenicima obilazeći šehitluke. Tako je to, kroz mjesta kročio je Emir i bilježio vrstu nišana, tačan broj svih vrsta, nestala mezarja, pa starost i šehitluka i nišana, a nije da toga nije od drevne prošlosti do danas u svakom pohođenom mjestu... Naravno, kako je i sam autor rekao, razlika je neminovna od mjesta do mjesta, pa i sela i grada, kada su nišani u pitanju, i vrsta, i izgled, i veličina. No, bujrum autori – istaživači, ovo djelo dobro će vam doći, kao podloga za početak ili bolje reći nastavak gdje je Nišić zaustavio se; ovakvih knjiga nikad nije dosta, a ovu knjigu toplo preporučujem svima koji vole dobro i poučno štivo. Alija Arif Delić
7 Izučavanje stećaka Bogumilski stećci su kod mnogih izazvali divljenje i ljubav prema povijesti.Interes za stećke kod mene se probudio u osnovnoj školi. Naime stećci su postojali i blizu moje kuće, na imanju Franje Molana gdje ih je bilo pet, a koje je on iskopao iz zemlje 1960. godine jer ih je ranije zatrpala rijeka Gostelja svojim nanosima.Iste stećke prvi je evidentirao dr. Ćiro Truhelka 1895. godine, kada je i očitao natpis sa jednog stećka, a to je danas jedini stećak sa natpisom na podrućju općine Živinice. Ja ću se tek 1990-tih godina igrati oko ovih stećaka ne znajući njihivu pravu namjenu i vrijednost. Osim toga pred mojom školom bilo je oko 15 stećaka, i kao takvi skrivali su mnoštvo tajni i ja sam jedva čekao šesti razred kada ćemo učiti o njima. Prva važnija saznanja o stećcima naučio sam od naše nastavnice Safete Delić, a kasnije i od Huseina Redžića kada sam se i uključio u historijsku sekciju, a vrijednost stećaka spoznao sam od velikog umjetnika i zaljubljenika u Bosnu i Hercegovinu, njene starine, tradiciju i običaje Rahmana Šabanovića. Nekako na proljeće 2000. godine počelo se sa prenosom stećaka sa lokaliteta Vrpolje (imanje Franje Molana), u naše školsko dvorište u svrhu očuvanja spomenika. Ovoj akciji dao sam svoj doprinos, onoliko koliko sam mogao obzirom da sam bio učenik šestog razreda. Ovdje je ostao jedan stećak koji nikada nije izmješten.Od toga doba stećci su me oduvijek zanimali, čitao sam o njima, obilazio lokalitete gdje se nalaze, fotografisao ih, a najviše o njima doznao dok sam studirao historiju na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Još uvijek nisam napisao niti jedno djelo o stećcima, a to ne mora značiti da to neću učiniti kada se ukaže prilika i potreba.
8 Sjećanje na krečenje nišana Moj prvi ozbiljniji susret sa starim nišanima bio je u osnovnoj školi kada sam kao član „Historijske sekcije“ učestvovao u krečenju starih nišana.Historijsku sekciju predvodio je nastavnik Husein Redžić poznatiji kao Huso, koji nam je jednoga dana došao s prijedlogom da uradimo nešto konkretno u vidu zaštite kulturnih spomenika.Ispričao nam je ukratko o nekadašnjem običaju krečenja starih nišana pred Bajram i predložio da mi okrečimo nišane kod Stare džamije u Đurđeviku. Moji školski drugovi i ja samo se okupili kod džamije 20.02.2002. godine, a koliko se sjećam prisutni članovi sekcije su bili:Mirna, Amra, Dino, Semir i još dvoje čijih se imena ne mogu sjetiti.Vrijeme je bilo vedro i sunčano a ponegdje je bilo ostataka snijega koji nas je spriječio da akciju izvedemo ranije.Uz pomoć našeg nastavnika pripremili smo kreč, uzeli četke i kante, pa smo vrijedno krenuli na posao.Naše radove pratio je mujezin Stare džamije u Musićima Sakib Musić, ovom prilikom nam se zahvalio na našem trudu i naveo da su sada stari nišani „okupani“ pred nadolazeći praznik. Ovaj posao oko krečenja nama đacima je predstavljao nešto značajno i davao nam određen osjećaj korisnosti društvu i nauci.Sa ove vremenske distance ne mogu puzdano odrediti da li smo nišane krečili dva sata ili duže, ali znam da je naša akcija naišla na pohvale direktora škole, ostalih nastavnika, kao i mještana Đurđevika. Tad, prije 12 godina ja nisam mogao naslutiti i znati da ću baš ove 2014. godine ovdje doći kao neko ko iza sebe ima dva historijska rada, neko ko je ozbiljan istraživač, a valjda sve to ide u prilog mome tadašnjem nastavniku Husi a sada dobrom znancu i prijatelju, koji je znao prepoznati talente za nauku koju je predavao. Sjećam se da sam na jednom od nišana pronašao reljef sablje pa sam to prijavio nastavniku koji je nešto zapisao u rokovnik, danas evo ja u rokovnik zapisujem reljefne ukrase i karakteristike sa nišana.Osim toga prijavljivali bi mu i natpise za koje bi rekli da nešto piše na turskom a on bi to ispravljao učeći nas da se radi o arapskom pismu koje su ovdje donijeli Turci, pa da zbog toga dolazi do zabune. Danas su eto stari nišani tema moga izučavanja.
9 ĐURĐEVIK Đurđevik ili Gjurgjevik kako se to nekada pisalo, spada u red najstarijih naselja na ovom području.Svjedočanstvo tome daju mnogobrojni ostaci materijalne kulture, prije svega stara Gradina u Nevrenči, zatim nekropole stećaka, Stara džamija, kao i mnogi lokal-toponimi koji žive u narodu. Osim toga ni pisani tragovi o Đurđeviku nisu rijetki. Đurđevik danas administrativno pripada Općini Živinice, koja je u sastavu Tuzlanskog kantona, a sam Đurđevik kao veliko mjesto podijeljen je na dvije mjesne zajedinice i to : MZ Đurđevik Dom i MZ Stari Đurđevik.Ako izuzmemo te administrativne podjele Đurđevik je jedno veliko mjesto koje se prostire na obalama rijeke Gostelje, po kojoj je nekada ime nosila i srednjovjekovna župa Gostilj. Ovdje vlada umjereno-kontinentalna klima gdje su zime umjerno hladne,a ljeta dosta topla i duga.Najkišovitiji mjesec je juni, a mjesec sa namjanje padavina je januar. Zadnjih godina ovdje je jako čest grad u ljetnim mjesecima koji nanosi ogromne štete poljoprivrednim imanjima, kao i na ostaloj imovini žitelja ovog područja.Godišnje padavine iznose 864 l/m2 , a od toga na proljće otpada 238l/m2 ili 27.2%, zatim na ljeto 271 l/m2 ili 31,0 %, na jesen 192 l/m2 ili 21,9%, i na zimu 163 l/m2 ili 19,9 %. Prosječna godišnja temperatura zraka je oko 10,2 C. Vegetativni period traje 246 dana,(od 14.03. do 16.09.) što pogoduje povoljnom razvoju poljoprivrede. U Đurđeviku preovladavaju sjeverozapadna strujanja vjetra HW=29,7%, zatim jugoistočni SE= 22,8%, i sjeveroistočni HE=15,4%, ovo područje spada u umjereno vjetrovito.1 Iznad Đurđevika nalazi se masiv Konjuh planine, a veći dio ovoga mjesta otvoren je prema Sprečkoj dolini, reljef je mješoviti, ima brežuljaka, a velika je i dolina rijeke Gostelje, prosječna 1 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice, 1988.
10 nadmorska visina je oko 240 metara, mjesto je gusto naseljeno. Prosječna dubina snijega tijekom zime ovdje je oko 20 cm, a on se zadržava oko 60 dana,a najveće snježne padavine zabilježene su u decembru 1999. i januaru 2000. godine kada je visina snijega varirala između 60-120 cm.2 Tip zemljišta je uglavnom hidromorfno tlo, aluvij i dolinski dulovij. Dok je samo mjesto poznato po ogromnim naslagama ugljena. Dolina rijeke Gostelje izložena je i povremenim poplavama s početka ljeta, većeg ili manjeg razmjera.Na ovom području postoji i nekoliko aktivnih klizišta koja ugrožavaju puteve i stambene objekte. Zagađenje vazduha ima negativan i rastući trend. Broj stanovnika utrvrđen zadnjim popisom stanovništva iz 2013. godine po dostupnim preliminarnim rezultatima nikako nije tačan. U tom popisu se navodi da Đurđevik ima 3.319 stanovnika, a od toga 1.022 domaćinstva, dok se recimo za Kovače navodi da imaju 4.105 stanovnika i 1.143 domaćinstva!? Ovdje je sigurno pod stavkom Kovači uračunato i stanovništvo Starog Đurđevika, jer realno gledajući Kovači ne mogu imati više od 1800 stanovnika, budući da su u svim ranijim popisima imali od 200-800 stanovnika. U Đurđevik su u prošlosti spadala i okolna mjesta, koja su poslije postale samostalne mjesne zajednice među kojima su i Kovači. Prema pouzdanim procjenama iz 2004. godine u Starom Đurđeviku je živjelo 3.218 stanovnika, a u Đurđeviku 4.562, dok je prema procjenama iz 2011. godine na području Starog Đurđevika bilo 3.278 stanovnika, a na području Đurđevika 4.647 stanovnika. Ove procjene treba uzeti kao pouzdane i tačne za sva buduća istraživanja, a zvanični popis iz 2013. godine treba uzimati sa velikom rezervom naročito kod nacionalne strukture stanovništva, te se kao autor i za ubuduće ograđujem od svih podataka iz popisa stanovništva iz 2013. godine, prvenstveno jer sam bio žrtva isceniranog popisa, zatim u podacima koji su mi trenutno dostupni ustanovio sam nebrojeno mnogo pogrešaka. Đurđevik se navodi kao mjesto urbanog tipa, a Stari Đurđevik kao mjesto mješovitog tipa.Po zvaničnim prognozama postoje pretpostavke da će 2032. godine, u Starom Đurđeviku živjeti oko 2 Prostorni plan Općine Živinice,Prostorna osnova, Sarajevo, 2012.
11 3.520 stanovnika, a Đurđevik Dom će brojati 4.990 stanovnika, sve ukupno 8.510 stanovnika.Ured Mjesne zajednice Đurđevik Dom raspolaže sa prostorom od 20m2, a tu je i matični ured, dok mjesna zajednica Stari Đurđevik ima svoje prostorije u čitaonici na Brodu nepoznate površine koje nisu adekvatne za korištenje, a ranije je imala svoje prostorije u Staroj školi površine oko 90m2 koje je usptupila za potrebe otvaranja ambulante. Od svoje prošlosti Đurđevik je bio ekonomski jako središte, do osmanske okupacije ovdje se uzgajala i vinova loza i pravilo kvalitetno vino, a to je prestalo pod pritiskom okupatroskih vlasti u vidu velikih poreza i vjerskih propisa koje su donijeli sa sobom. Najveći razvitak Đurđeviku donio je rudnik koji je ovdje otvorila firma A.D. Kroacija iz Zagreba još 1936. godine. U Đurđeviku postoji i Nogometni klub Omladinac RMU Đurđevik, a ovdje djeluje i lovačka sekcija LD Toplice Živinice. Đurđevik je mjesto koje je prvo na području općine Živinice dobilo svoj suvremeni vodovod, 1972. godine, a na čelu akcije izgradnje vodovoda nalazio se Muharem Nišić. Danas je vodosnadbijevanje riješeno sa izvorišta: Sinac-rijeka, Djedinski vodovod, Arzina voda, Zmajevac(Zmajevača), Fazlićka voda. Vjerska i nacionalna struktura stanovništva u Đurđeviku je šarolika, uz visok stupanj uvažavanja i tolerancije, na šta treba biti ponosan. U pogledu vjerske pripadnosti tu su Muslimani, Katolici, Pravoslavci i ateisti, dok je nacionalna struktura dosta šarolika: Bošnjaci, Bosanci, Romi,Hrvati, Srbi, Jugosloveni, Talijani, Albanci, Crnogorci... MZ Đurđevik Dom U najnovijem statutu iz 2013. godine stoji naziv MZ Đurđevik, ali zbog lakšeg razlikovanja i zbog ranijeg naziva po kome je poznata ova mjesna zajednica koristit ću
12 naziv Đurđevik Dom. Formirana je 27.12.1965. godine a obuhvatala je naselja: Đurđevik, Bašigovci, Donja Lukavica, Djedino, Nevrenča, Kuljan, Kovači, Odžak i Zukići. Vremenom su se ova mjesta izdvajala u samostalne mjesne zajednice tako da danas MZ Đurđevik obuhvata mjesta: Nevrenča, Medovići, Magistralni put, Vrnojevići, Boškovići, Kotornica, Juroševići, Stari rudnik, Djedino, Dunajevići, Savino brdo, Živčići i Fazlići. Granice mjesne zajednice su : granična područja na mostu Kotornica, na Magistralnom putu Tuzla-Sarajevo, a zatim ide uzvodno rijekom Gosteljom do mosta za područje Jelaha, ide Jelaškim potokom do sredine puta, odatle južno prema "Halilčevića pećini" do kompleksa "Šumarstva Svatovac", te jugozapadnom granicom između privatnih posjeda naselja Djedino i šumskog kompleksa lokalnog puta koji vodi za Budakovac. Istim putem produžava na zapad i spušta se na sjever, presijeca put za Djedino, nastavlja pored Zenunovačke vodenice i koritom Zenunovačke rijeke, ide do njive Slavke Markovića prema zapadu izlazi na Zenunovački put ispod Paleža nastavlja putem, skreće putem prema sjeverozapadu te starim putem kroz Palež do njiva "Haluge", a zatim sredinom velikog jezera ide prema nekad postojećoj kući Mujke Bećirovića i nastavlja prema sjeveru do raskršća puteva Odžak-Alići, ide pravcem prema rudničkoj trafo-stanici i nastavlja putem prema istoku, međom njive Mehmedalije Taletovića i pravcem privatnih njiva Avdić Ramiza do Mag. puta granicom posjeda Musić Halida. Presjeca Magistralni put prema ivici starog kamenoloma ispod Islamskog centra, te kroz privatne posjede izlazi na put za Savino brdo i ide prema raskršću puta za Bašigovce na "Kršu" i nastavlja prema
13 istoku, skreće južno šumskim putem prema brdu "Golubinjak" koji polovi i nastavlja ka raskršću "Stare kuće" put "Crvena vodica", dalje nastavlja putem do Dunajevića prema "Planama", odatle prema lovačkoj kući kod potoka "Kotornica" i istim koritom do mosta Kotornica na Magistralnom putu Tuzla – Sarajevo.3 Prezimena u ovoj MZ-e uglavnom su: Trumić, Džihanović, Jagodić, Goletić, Nišić, Jurić, Halilović, Čerkezović, Žigić, Jurošević, Okić, Habibović, Avdić, Memišević, Krbuljić, Mijatović, Jovanović, Simić, Trišić, Zukić, Zenunović, Huseinović, Putica, Kulović, Musić, Osmanović, Butković, Isaković... Ova mjesna zajednica nekada je dobijala značajna priznanja i to 1977. godine Spomen plaketu, 1979. godine dobija Republičku povelju. U ovoj mjesnoj zajednici snimana je i nekad jako popularna emisija RTV Beograd, „Znanje imanje“ 1977. godine., što je u to vrijeme bilo jedno veliko nezvanično priznanje razvitku jednog mjesta. Nekada se ovo mjesto zvalo samo Nevrenča, a sadašnji Stari Đurđevik nosio je naziv Đurđevik, tek će izgradnjom Zadružnog doma u Đurđeviku, ovaj dio koji se nekada zvao Nevrenča dobiti naziv Đurđevik Dom, što danas ipak nije službeni naziv. Prostor ove mjesne zajednice vremenom se smanjivao jer su se određena mjesta izdvajala u samostalne mjesne zajednice: Bašigovci,Podgajevi, Kovači, Stari Đurđevik i Šahići. Aktuelni predsjednik savjeta MZ-e Đurđevik je Mevludin Ferhatović. 3 Statut MZ Đurđevik, 2013.
14 MZ Stari Đurđevik Nekada se pisalo Đurđevik stari (stari malim početnim slovom), u doba kada je službeni naziv gornjeg dijela ovog naselja bio Đurđevik Dom. Danas je službeni naziv ove mjese zajednice Stari Đurđevik, a mjesna zajednica osnovana je 01.01.1982. godine, kada se formira i MZ Kovači, čime nekadašnji Đurđevik gubi na svojoj administrativnoj veličini, a sve je počelo još 15.03.1968. godine kada su se Bašigovci izdvojili u samostalno mjesnu zajednicu.Danas ova mjesna zajednica u svom sastavu ima slijedeća naseljena mjesta: Musići, Salkići, Nukići, Husinovići, Brod, Aljići, Pasik, Cesta (Sejdići,Stara škola, Energopetrol), Stara Pruga i Bare. Granice mjesne zajednice su : Magistralni put M18, kuća Halida Musića prema istoku preko bivšeg kamenoloma izlaz na put: Sejdići, Savino brdo, skreće na sjever parc. Šefitovo brdo i Čifluci izlaz na put Kovači i nastavlja preko Mlenica granicom Luga, izlaz na bivšu ind.prugu nastavlja na zapad putem do Magistralnog puta M18, prelazi M18 i željezničku prugu ide na zapad granicom skladište Energopetrola, skreće prema Gostelji i izlazi na put Tresulje gdje skreće na istok do odžakove poraslice, na sjever kipom, stadionom Omladinac, prelazi Gostelju i dolazi do početne tačke Magistralni put M18 (Tuzla-Sarajevo).4 Prezimena u Starom Đurđeviku su : Aljić, Alić,Bajrić,Balkić, Bećirović, Bedić,Begić, Bešić, Brkić, Butković, Čokić, Dautović, Emkić, Fehrić, Fejzić, Fočić, Gogić, Goletić, Habibović. Halilović, Hamidović, Hasanović, Hašimbegović, Hodžić, Humić, Huskić, Ibrahimović, Imamović, Islamović, Išerić, Jagodić, Kalajevac, Kamberović, Klepo, Klopić, Krbuljić, Ligić, Mahmutbegović, Mešanović, Mešković, Mrvalj, Mujić, 4 Statut MZ Stari Đurđevik, 2013.
15 Mujkanović, Muminović, Muratbegović, Musić, Mušić, Nišić, Nukić, Nurkić, Osmanović, Pajić,Paprikić, Podgorčević, Ramić, Rehić, Rossi, Sakić, Salkić, Sarajlić, Sećnjak, Smajić, Šehić, Šišić, Talović, Taletović, Trumić, Umihanić, Užičanin, Vejzović, Zenunović, Zukić i Žabić. Aktuelni predsjednik MZ Stari Đurđevik je Emin Paprikić. Đurđevik u prošlosti Drago mi je što ovim radom mogu ispraviti konačno pogrešku mnogih autora, pa i mene samog, da se Đurđevik prvi puta pominje 1711. godine, naime to nije tačno. Najstariji izvor koji sam do sada pronašao i u kome se pominje Đurđevik je Sumarni popis zvorničkog sandžaka koji su sačinile osmanske vlasti 1519. godine. U tom popisu stoji u popisu nahije Drametin i navodi se da je to džemat vlaha: Đurđevik i Drapčići pripada prihod od 3330 akči,5 ovo je skoro pa najveći prihod u ovoj nahiji odmah poslije Godovića-3.432 akče, što govori o veličini i ekonomskoj snazio ovoga mjesta. Danas je selo koje se u ovom popisu pripisuje uz Đurđevik nepoznato, i pojam Drapčići se ne nalazi ni u lokal-toponimima na ovom području. Vjerovatno je to jedno od manjih sela koja su uvijek gravitirala uz Đurđevik kao recimo Nevrenča ili Dunajvići. U ovom popisu pominju se u nahiji Gostilj i selo Gračanica sa prihodom od 2.788 akči, Didino sa 1.824 akče, Selo Lukavica sa prihodom 3.492 akče. Također i u popisu iz 1533. godine prolanazimo Đurđevik i to ovako: Timar Hasana,sina Hamze-sa drugovima, selo Đurđevik, pripada Drametinu: muslimanskih kuća 6,neoženjenih 1,baština 1; hrišćanskih kuća 30,neoženjenih 8, baština 15. Prihod 5600, dio imenovanog 1.400 akči.6 Osim toga u popisu se navodi Timar Jusufa, Zvornik, posadnik u tvrđavi Telčak, dio sela 5 Dva prva popisa zvorničkog sandžaka, Adem Handžić, Sarajevo,1986. 6 Isto
16 Đurđevik,pripada Drametinu, iznos 1.400 akči; Timar Alija, posadnik u tvrđavi Telčak, dio sela Đurđevik, u nahiji Drametin, iznos 1.400 akči, zatim Timar Fetija, sin Alija, posadnik u spomenutoj tvrđavi, dio sela Đurđevik, pripada Drametinu, iznos 1.400 akči. To su popisi koji sadrže sumarne feudalne prihode izražene u akčama, prvi popis dao je samo popis mjesta sa prihodima, dok je drugi iz 1533. godine znatno opsežniji i dao je demografsku sliku, broj kuća, imena timara i slično. Prvi popis iz 1519.godine se zvanično zove: Sumarni popis zvorničkog sandžaka zajedno sa haskim domenima u Brevniku.Drugi popis je završen u mjesecu aprilu 1533. godine.Ova dva popisa jako su važna da nam pomjere do sada navedenu granicu o prvom pomenu mjesta Đurđevik. Gradina u Nevrenči još uvijek nije istražena, a za nju se često kaže da je iz srednjeg vijeka, no ona se kao gradina sa stalnom vojnom postavom ne pominje u osmanskim popisima, što znači da je to vjerovatno bila tvrđava u kojoj je ranije bila bosanska vojska, ili su to pak ostaci rimske utvrde. Često se u literaturi može naći pretpostavka da je gradina u Nevrenči rimska utvrda, koja je vjerovatno nekad i bila obnovljena za vrijeme Kraljevine Bosne. Pored ove gradine nalaze se i četiri stećka, ali o tome ću govoriti detaljnije u poglavnju o stećcima. Saznanja koja imam vezana za Gradinu u Nevrenči jako su oskudna, znam da je bilo pojedinačnih slučajeva pronalaska starih novčića, ali mi njihova daljna sudbina nije poznata.U svim istraživanjima ova Gradina ostala je zapostavljena od strane arheologa i nadležnih institucija. U Arheološkom leksikonu stoji ovako: GRADINA, Đurđevik, Živinice. Rimsko utvrđenje (?) i nekropola sa stećcima. Gradina se sastoji od dva uzvišenja. Na većem je srednjovjekovno groblje; sačuvana su 4 stećka u obliku stela.7 7 Arheološki leksikon BIH,Sarajevo, 1988.
17 Popis stanovništva 1879. godine Za potrebe svog istraživanja prikupio sam i neke od popisa stanovništva Bosne i Hercegovine, koji su mi bili dostupni, i od toga ću načiniti jedan manji pregled onoga što u tim popisima stoji. Prvi popis stanovništva koji je uradila Austro-Ugarska monarhija bio je 1879. godine.; pošto je Đurđevik u određenim periodima uz sebe imao i neka manja sela koja su popisivana kao zasebne cjeline, ovdje sam ih računao zajedno sa Đurđevikom kako i treba. Recimo u prvom popisu iz 1879. pronalazim pored Đurđevika,Dedino i Vrnojeviće kao zasebne cjeline, ali ta sela u to vrijeme bila su u sastavu Đurđevika, kako tad tako i sad. U ovom popisu nisam ubrajao Kovače ili Bašigovce koji su vremenom gravitirali prema Đurđeviku kao svojevernom centru, njih ću navesti s razlogom tek u narednim popisima. Mjesto Gjurgjevik kako to stoji u popisu iz 1879. godine imalo je 114 kuća, a u njima 129 stanova, stanovnika muškog spola 353, žena 318, svega ukupono 671 stanovnik, a od toga je bilo Muslimana (Muhamedanaca) 632, a drugih vjera 39. Za Dedino stoji da je imalo 18 kuća, 43 stanovnika muškog spola i 47 ženskog, što je ukupno 90 stanovnika, i svi su bili Muslimani. Vrnojevići su imali 13 kuća,33 muškarca, 35 žena, što je svega 68 stanovnika i svi su bili Pravoslavci.8 Iz zbira rezultata ovog popisa možemo zaključiti da je Đurđevik sa svojim zaseocima Djedinom i Vrojevićima imao ukupno 145 kuća, 160 stanova, ukupno 829 stanovnika, a od toga je bilo 429 muškaraca,i 400 žena. Muslimana je bilo 722, Pravoslavaca 68 i pripadnika ostalih vjera 39. Ovim popisom je ustanovljeno da nije bilo Katolika u Đurđeviku. 8 Glavni pregled političkog razdjelena u Bosni, Sarajevo,1880.
18 Popis iz 1885. godine U ovom popisu u grupu sela koja pripadaju Đurđeviku pominju se Djedin i Vrnojević.Na osnovu ovoga znamo da je te godine Gjurgjevik imao 131 kuću, sa 187 stanova, ukupno 688 stanovnika, a svi su bili iste vjere,Muhamedanske, muškaraca je bilo 368,a žena 320, od toga neoženjenih 377, oženjenih 276, obudovjelih 35. Osim toga zanimljivi su podaci o zanimaju stanovništva, gdje se navodi da svećenika ima 1, 2 učitelja, 158 težaka, tvorničara ili trgovaca 6, pomoćnih radnika ili sluga 1. Prema ovom popisu u Đurđeviku je bio ukupan broj žena i djece 316. Djedin(o) je prema ovome popisu imalo 21 kuću, 18 stanova u njima, u kojima je živio ukupno 91 stanovnik.Od tog broja bilo je 47 muškaraca i 44 žene, a žena i djece ukupno 68.Neoženjenih je bilo 51, oženjenih 34,a obudovjelih 6. I ovdje su svi bili iste vjere, također Muhamedanske.9 Težaka je bilo 23, a ostala zanimanja nisu evidentirana jer ih vjerovatno nije ni bilo. Selo Vrnojević(i) te iste godine imalo je 80 stanovnika koji su živjeli u 17 kuća, muškog spola 35, a ženskog 45, dok je ukupno žena i djece bilo 52. Osim toga u ovome malom zaseoku svi žitelji su bili iste vjere, u ovom slućaju Pravoslavne, oženjenih je bilo 42, a neoženjenih 34, obudovjelih 4. Kmetova je bilo 28, a ostalih zanimanja nije bilo. Ako sumiramo rezulatate za ova tri mjesta koja se navode pod grupom sela koja spadaju u Gjurgjevik, dobit ćemo podatke da je Đurđevik te godine imao ukupno: 169 kuća, 222 stana, muškaraca 350, žena 409, ukupno žena i djece 636. Muhamedanaca ili Muslimana je bilo 779,a Pravolsavaca 80. Ukupno težaka je bilo 181, kmetova 28, trgovaca 6, radnika 1, učitelja 2, svećenika 1. Neoženjenih je bilo 470, oženjenih 344, obudovjelih 45. Ovo nam sve daje i podatak da je Đurđevik te godine imao ukupno 859 stanovnika, što je za 30 više u odnosu na prvi popis iz 1879. godine. Popis stanovništva iz 1895. Ovaj popis je razbacao sela koja pripadaju Đurđeviku po drugim mjestima, jer se vjerovatno potkrala greška u raporedu, ili je to odredba tadašnjih organa da baš tako 9 Štatistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine,Sarajevo, 1886.
19 razvrstaju sela.Ovdje pod političkom općinom ili džematom Bašigovci nalazimo i Nevrenču, tačnije piše Nevrenče (Medović)- Cigani,Nevrenče (Medović).10 Tu stoji da je Nevrenča imala 19 kuća, i dvije napuštene kuće, od toga ukupno 21 kuću, ukupan broj žiteljstva bio je 90, muškaraca 50, žena 40, Muhamedanaca (Muslimana) 75, Pravoslavaca 2, i Katolika 13. Slobodnih zemljodjelaca bilo je 56, kmetova 6, ostalih 6.Ukupan broj stanovnika koji se bave poljoprivredom je 72, i ostalih djeletnosi 18. Pod općinom Crijevčić pronalazimo i staro Đurđevičko selo Dunajeviće, koji se u ovom popisu zovu Dunajević, a tada su imali 8 kuća, zatim jednu napušenu, ukupno 9, broj stanovnika je bio 56, muškaraca 29, žena 27, a svi su bili Pravoslavci.Kmetova je bilo 26, ostalih 30, a broj stanovništva koje se bavi poljoprivredom je 56. Pod tadašnjom opštinom Gjurgjevik pronalazimo mjesta Djedina, Gjurgjevik i Vrnojević. Ovdje pod mjestom Gjurgjevik su nabrojana sastavna mjesta: Alići, Durakovići, Galovići, Hanovi (na kladanjskoj cesti), Hodžak, Kišići, Mušići, Pasik, Šahići, Živčići. Iz ovoga se doznaje da je mjesto Djedina (Djedino) imalo 19 naseljenih i 4 napuštene kuće, tj. ukupno 23, sa 20 stanova, u kome je živjelo 88 žitelja.Muškaraca je bilo 46, a žena 42, svi su bili Muhamedanci. Slobodnih zemljaka u Djedinu je 1895. godine bilo 80, kmetova 7 i ostalih 1. Dok su se svi bavili poljoprivredom. Mjesto Đurđevik ili Gjurgjevik sa ranije nabrojanim sastavim mjestima imao je 143 naseljene i 16 napuštenih kuća, što je ukupno 159. Ukupan broj žitelja bio je okruglo 800, od ćega 412 muškaraca i 388 žena. Muhamedanaca je bilo 786, Pravoslavaca 2, Katolika 9, Jevreja 3. Broj slobodnih zemljaka bio je 746, kmetova 25, i ostalih 1, dok je broj stanovnika koji se bave poljoprivredom 779, a ostalog civilnog stanovništva je 21. Ovdje se navodi i zemlja ugarske krune sa ukupnim brojem 12, ali bez jedinice mjere. Selo Vrnojević te iste godine imalo je 16 kuća u kojima se živjelo i 2 napuštene tj. ukupno 18. Broj stanovnika je 88, od čega 41 muškarac i 47 žena, svi su bili Pravoslavne vjere, slobodnih zemljaka 6, kmetova 79, ostalih 3, ukupan broj stanovnika koji se bave poljoprivredom je 88. Po ovom popisu tj. po zbroju podataka o selima koja su oduvijek pripadala Đurđeviku, uprkos činjenici što ih je popis razdvoijo, dobijamo podatke da je Đurđevik u svojim sadašnjim granicama 1895. godine, imao: 205 kuća u kojima se živjelo, zatim 25 10 Popis žiteljstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1896.
20 napuštenih, što je ukupno 225 kuća sa 227 stanova. Muškaraca je bilo 578, a žena 544, pripadnika Muhamedanske vjere 949, Pravoslavne vjere 148, Katolika 22 i Jevreja 3. Broj slobodnih seljaka je 888, kmetova je bilo 143, ostalih 41. Onih koji se bave poljoprivredom bilo je 1083, ostalih 39. Zemlje koja pripada ugarskoj kruni u Đurđeviku je bilo 12, vjerovatno hektara. Ukupan broj stanovnika ustanovljen ovim popisom na području koje i sada obuhvata Đurđevik je 1122. Popis stanovništva iz 1910. godine Nažalost, do originalnog popisa ili barem nekog detaljnog prijepisa nisam mogao doći sve do kraja svog istraživanja. Jedini dostupan podatak bio mi je da su Živinice imale 1706 stanovnika, od toga 1056 Muhamedanaca, 615 Katolika i 23 Pravoslavca. Ovo su zasigurno podaci za mjesto Živinice, a ne za cjelokupnu općinu. Tako da nam broj stanovnika kao i ostali podaci o Đurđeviku iz ove godine ostaju nepoznanica. Popis stanovništva iz 1921. godine U ovome popisu se ne navode odvojeno mjesta koja pripadaju Đurđeviku, već se samo pominje Đurđevik, sa skoro istim brojem stanovnika kao i 1885. godine. Iz ovog popisa doznajemo da je Đurđevik imao 1124 stanovnika, od toga Pravoslavaca 95, Katolika 6 i Muslimana 1023. Osim izjašnjavanja o vjeri, nova država u svoj popis je uvrstila i pitanja o nacionalnosti, pa je u Đurđeviku te godine bilo Srba ili Hrvata (tako stoji u popisu) 1117, Mađara 1, Nijemaca 2 i Arnauta 4.11 Do ostalih podataka iz popisa nisam mogao doći,ali je moguće da oni nisu ni objavljeni, jer je državama koje su ponikle na nacionalnim interesima u popisima jedino važna nacionalna struktura stanoviništva, i sama državna i ekonomska politika prožete su isključivo nacionalnim interesima. 11 Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31.januara 1921. god., Sarajevo, 1932.
21 Popis stanovništva iz 1931. godine I za ovu godinu popisa, prikupio sam samo šture podatke za Živinice. Te godine Živinice a i sam Đurđevik bili su u sastavu Drinske banovine u Kraljevini Jugoslaviji.Područje Živinica imalo je ukupno 10.091 stanovnika, a od toga 839 Pravoslavaca, 1.610 Katolika, Protestanata 5, ostalih 472 i Muslimana 7.158, te 7 nepoznate vjerske orjentacije. Sudeći po poznatim podacima, tek će od 1933. godine kada počinju istraživanja ugljene rude u Đurđeviku, ekomonske migracije stanovništva dovesti mnoge u ovaj naš kraj. Popis stanovništva iz 1948. godine Nova narodna vlast, odlučila je izvršiti popis stanovništva 1948. godine, u ratom razrušenoj zemlji, kako bi prije svega imala pravu sliku stanja u kojem se nalazi, i podatke na osnovu kojih će planirati daljni razvoj i donositi strategije. Ovdje nažalost nisam pronašao detaljan popis, ali barem imam podatke o ukupnom broju stanovnika po mjestima koja su u to vrijeme pripadala Đurđeviku. U dostupnim podacima za NR Bosnu i Hercegovinu iz ovog popisa doznajemo da je Đurđevik imao 1174 stanovnika, Dunojevići 98, Djedino 245, Kovači 294 i Vrnojevići 139. Sve to daje konačnu cifru od 1950 stanovnika koliko je živjelo na području današnjeg Đurđevika. Osim toga broj domaćinstava u Đurđeviku bio je 317, Dunojević 17, u Djedinu 37, u Kovačima 50 i Vrnojević 27. Svega ukupno 448 domaćinstava. Popis stanovništva iz 1953. godine Pet godina poslije, proveden je novi popis stanovnišva u FNR Jugoslaviji, koja je iste godine donijela i novi Ustav. Došao sam do iste količine podataka kao i za prethodni popis gdje stoji da je Đurđevik imao 2184 stanovnika, Dunojević 109, Djedino 293, Kovači 305 i Vrnojević 183. Gledano usporedno došlo je do velikog povećanja broja stanovnika, prije svega osnaživanjem industrije i rudarstva na ovim prostorima. Ovo sve daje i konačan rezultat da je Đurđevik tada imao 3074 stanovnika. Broj
22 domaćinstava utvrđen ovim popisom je: Đurđevik 414, Dunojević 19, Djedino 46, Kovači 55 i Vrnojević 33. Ukupan broj domaćinstava utvrđenih popisom iz 1953. je 567. Popis stanovništva iz 1961. godine Zanimljive i dosta detaljne podatke dobio sam iz ovog popisa. Ukupan broj stanovnika po naseljenim mjestima utvrđen ovim popisom je: Đurđevik 2811, Dunojevići 161, Djedino 388, Kovači 399, Vrnojevići 239, što je ukupno 3997 stanovnika na području Đurđevika. Ovdje treba pomenuti i broj stanovnika Bašigovaca 1337, i Donje Lukavice 658, koji će 1965. godine ući u stastav Mjesne zajednice Đurđevik, što će opet dati podatak da je 1965. godine ova mjesna zajednica brojala otprilike oko 5900 stanovnika, dok su same Živinice imale oko 4000 stanovnika. Splet okolnosti oko jačanja rudnika, zemljoradničke zadruge i drugih vidova privrijeđivanja, bile su pokazatelj da bi se Đurđevik uskoro mogao izdvojiti u posebnu općinu, pripajajući sebi i sela iznad Podgajeva. Ovakvo nešto nisu dozvolile tadašnje vlasti, kojima je bilo u interesu da Živinice ostanu velika općina, pa su 1968. godine iz mjesne zajednice Đurđevik izdvojile Bašigovce, Donju Lukavicu, zatim Podgajeve (sa grupom sela) i Kovače 1982. godine.Obzirom na ovo i svoja istraživanja o starim nišanima usmjerio sam i na neka mjesta koja su nekada pripadala Đurđeviku. Nadalje treba reći da je popis 1961. godine ustanovio da u Đurđeviku ima 521 domaćinstvo, u Dunajevićima 33, Djedinu 70, Kovačima 69 i Vrnojevićima 47, što je ukupno 740 domaćinstava. Broj muškaraca u Đurđeviku je bio 1428, u Dunajevićima 85, u Djedinu 200, u Kovačima 69, a broj mušaraca u Vrnojevićima bio je 118, što je davalo zbir od 2038 muškaraca u cijelom Đurđeviku. Broj žena u Đurđeviku bio je 1383, u Dunajevićima 96, Djedinu 188, Kovačima 192, Vrnojevićima 120, a sve ukupno 1979. Zanimljivi podaci su i o dobnoj strukturi stanovništva, pa tako prema godinama od 0-4 u Đurđeviku je bilo 547 djece, u Dunojevićima 44, Djedinu 79, Kovačima 72, Vrnojevićima 48, a ukupno 790. Broj djece od 5-9 godina je 441 u Đurđeviku, 30 u Dunajevićima, 56 u Djedinu, 57 u Kovačima, 41 u Vrnojevićima, a ukupan broj je 625 djece ove dobi na području Đurđevika. Djece u dobi od 10-14
23 godina te godine je bilo u Đurđeviku 346, Dunojevićima 19, Djedinu 53, Kovačima 53, Vrnojevićima 30, što je ukupno 501. Omladine u dobi od 15-19 godina bilo je 243 u Đurđeviku, 6 u Dunojevićima, 35 u Djedinu, 37 u Kovačima i 17 u Vrnojevićima, a svega ukupno 338. Stanovnika u dobi od 20-24 godine bilo je u Đurđeviku 261, Dunojevićima 13, Djedinu 34, Kovačima 52, Vrnojevićima 18,12 odnosno 378 ukupno. Broj stanovnika evidentiran popisom iz 1961. u dobi od 25-29 godina je u Đurđeviku 230, Dunojevićima 25,Djedinu 32, Kovačima 23, Vrnojevićima 25,a ukupno 335. Broj stanovnika u dobi od 30-34 godine bio je 189 u Đurđeviku, u Dunojevićima 17, kao i u Djedinu isto 17, u Kovačima 28, u Vrnojevićima 16, ukupno 267. Broj stanovnika u dobi od 35-39 godina je: Đurđevik 128, Dunojevići 8, Djedino 24, Kovači 28, Vrnojevići 13, ukupno 201. Stanovnika starosti od 40-44 godine bilo je 91 u Đurđeviku, 1 u Dunojevićima, 10 u Djedinu, 7 u Kovačima, 8 u Vrnojevićima, a ukupan broj je 117. Broj stanovnika dobi od 45-49 godina bio je 88 u Đurđeviku, u Dunojevićima 3, u Djedinu kao i u Kovačima po 12, a u Vrnojevićima 7, što daje zbir od 122. Stanovnika od 50-54 godine bilo je 87 u Đurđeviku, 7 u Dunojevićima, 14 u Djedinu, 7 u Kovačima i 6 u Vrnojevićima, sve ukupno 121. Od 55-59 godina bilo je 53 stanovnika u Đurđeviku, 3 stanovnika u Dunojevićima, 9 stanovnika u Djedinu, 5 u Kovačima i 4 u Vrnojevićima, dok je ukupan broj stanovnika ove dobne skupine na području Đurđevika bio 74. Stanovnika dobi 60-64 godine bilo je 58 u Đurđeviku, 5 u Dunojevićima, 8 u Djedinu, 11 u Kovačima, 4 u Vrnojevićima, ukupno 86. Dobne skupine iznad 65 godina bilo je 47 u Đurđeviku, 1 u Dunojevićima, 6 u Djedinu, 7 u Kovačima, 3 u Vrnojevićima, a ukupno 64. Broj osoba za koje nije bilo moguće ustanoviti dob bilo je samo 3 u Đurđeviku. Ovaj popis imao je i podatke o djelatnostima stanovništva, pa tako doznajemo da je broj zaposlenih u rudarstvu u Đurđeviku bio 217, Dunojevićima 22, Djedinu 24, Kovačima 20, Vrnojevićima 23,a ukupno 306. U industriji je radilo ukupno 157 stanovnika od čega u Đurđeviku 125, Kovačima 28 i Vrnojevićima 4. Poljoprivredom se bavilo 450 stanovnika u Đurđeviku, 26 u Dunojevićima, 82 u Djedinu, 65 u Kovačima i 44 u Vrnojevićima, a svega ukupno na ovom području 667. Broj onih koji rade u šumarstvu je 2 u Đurđeviku, 1 u Dunojevićima i 1 u Vrnojevićima, ukupno 4. Zaposlenih u graditeljstvu bilo je 68 u 12 Popis stanovništva u SR Bosni i Hercegovini od 30.03.1961.
24 Đurđeviku, 25 u Djedinu, 2 u Kovačima i 4 u Vrnojevićima, što daje ukupan broj od 99. Radnika u saobraćaju bilo je 15 u Đurđeviku, po 2 u Dunojevićima i Djedinu, zatim 1 u Kovačima i 5 u Vrnojevićima, ukupno 25. Zaposlenih u trgovini i ugostiteljstvu bilo je 16 u Đurđeviku i 1 u Kovačima, što daje zbir od 17. Zanatlija je bilo 7 u Đurđeviku i 1 u Dunojevićima, svega ukupno 8 zanatlija u cijelom Đurđeviku. Onih koji pružaju lične usluge bilo je jedno i to u Kovačima. Komunalnom djelatnošću bavilo se 7 žitelja Đurđevika i jedan Dunojevića, ukupno 8. U državnoj upravi i pravosuđu radilo je 4 stanovnika iz Đurđevika i 2 iz Kovača, ukupno 6. U kulturno- prosvjetnoj djelatnosti radilo je 12 stanovnika Đurđevika, ostalim djelatnostima se bavilo dvoje stanovnika i to iz Kovača. Nepoznate djelatnosti zastupljene su sa brojem 76 u Đurđeviku, 2 u Dunojevićima, 4 u Djedinu, 13 u Kovačima i 3 u Vrnojevićima, ukupno 98. Broj lica sa ličnim prihodom bio je 64 u Đurđeviku, 5 u Dunojevićima, i po 3 u Djedinu, Kovačima i Vrnojevićima, ukupno 78. Izdržavanih lica bilo je 1746 u Đurđeviku, 122 u Dunojevićima, 247 u Djedinu, 261 u Kovačima i 151 u Vrnojevićima, što daje ukupan broj 2527. Po dostupnim podacima iz ovoog popisa dobili smo dosta preciznu sliku o Đurđeviku iz tog perioda. Ovdje su uglavnom najvažniji podaci koje treba da obuhvata jedan popis. Popis stanovništva iz 1971. godine I ovaj popis čudno je razvrstao sela u Đurđeviku, neki manji zaseoci prvi puta se pominju kao zasebna sela. Gornja i Donja Brnjica su popisane odvojeno, ovo je urađeno prije svega da se dobije što više mjesta u kojima će pojedini narodi biti dominantni, reći će moderni povjesničari.Mišljenja sam da za ovo postoje neki drugi razlozi, prije svega neznanje, što je čest uzrok pogreškama i u ranijim popisima, zatim su postojale određene kvote po kojima su se sela u sastavu drugih sa određenim brojem stanovnika izdvajala kao zasebna. Popisne jedinice određivali su nestručni ljudi, koji se nisu obazirali na neke povijesne činjenice iz ranijih popisa.Postojala je i ranija tendencija da se širenje Đurđevika po broju stanovnika umanji na najmanju moguću mjeru, zato su mala sela koja su u sastavu ovog mjesta uvijek izdvajali u popisima što su više mogli. Pošto su se Kovači osamostalili tek 1982. godine i u ovaj
25 popis sam ih morao uračunati kao sastavno selo Đurđevika. Gornju i Donju Brnjicu sam računao kao jedno selo. Broj stanovnika ustanovljen ovim popisom je 785 za Brnjicu, 204 za Dunojeviće, 592 za Djedino, 3947 za Đurđevik, 515 za Kovače, 255 za Vrnojeviće, što će reći da je Đurđevik 1971. godine imao 6298 stanovnika. Broj pripadnika Hrvatskog naroda ustanovljen ovim popisom je 2 u Brnjici i 123 u Đurđeviku, što je ukupno 125. Muslimana je prema ovom popisu bilo 378 u Brnjici, 528 u Djedinu, 3661 u Đurđeviku, 512 u Kovačima i 14 u Vrnojevićima, što nam daje ukupan broj od 5093. Onih koji su se izjasnili kao Srbi bilo je 394 u Brnjici, 202 u Dunojevićima, 63 u Djedinu, 102 u Đurđeviku i 204 u Vrnojevićima, što nam daje ukupan broj od 1001. Pored toga u Đurđeviku je živjelo 6 Albanaca, 28 Roma.13 Broj Jugoslovena bio je 6 u Brnjici, 1 u Dunojevićima, 11 u Đurđeviku, odnosno ukupno 18. Popis stanovništva iz 1981. godine Popis koji je mjesta u Đurđeviku definirao kao i popisi koje je provodila Austro- Ugarska monarhija. Broj stanovnika mjesta koja su u sklopu Đurđevika bio je: 167 u Dunojevićima, 716 u Djedinu, 4655 u Đurđeviku, 323 u Vrnojevićima i 643 u Kovačima, ako to sve sabaremo doznat ćemo da je Đurđevik imao 6504 stanovnika. I ovdje su mi bili dostupni samo rezultati o nacionalnoj strukturi, a žalim za tim što nisam mogao dobiti podatke o dobnoj strukturi stanovništva kao i o djelatnostima žitelja Đurđevika. Broj Hrvata 1981. godine bio je 1 u Djedinu, 121 u Đurđeviku i 2 u Kovačima, ukupno 124. Muslimana je bilo ukupno 5549, a od toga, 681 u Djedinu,14 4217 u Đurđeviku, 15 u Vrnojevićima i 636 u Kovačima. Srba je bilo 167 u Dunojevićima, 29 u Djedinu, 74 u Đurđeviku, 308 u Vrnojevićima i u Kovačima 1, dakle ukupno 579. Osim toga bilo je i Roma u Đurđeviku 53, zatim 5 Jugoslovena u Djedinu, 189 u Đurđeviku i 4 u Kovačima, što daje ukupan broj od 198 Jugoslovena u Đurđeviku. 13 Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 1971. godini, Savremena administracija, Beograd 14 Popis stanovništva SR Bosne i Hercegovine, 1981.
26 Popis stanovništva iz 1991. godine Posljednji popis stanovništva proveden u SFR Jugoslaviji, bio je važan samo za nacionalni sastav stanovništva koji je često „friziran“ u zavisnosti od područja, jer se na ovim prostorima tada spremao krvav rat, pa je nacionalni naboj bio osobito izražen. I na ovom popisu izdvaja se Brnjica kao zasebno selo, na što će opet neko reći da se time nastojalo postići što veći broj Srba, što nikako nije tačno jer rezultati su pokazali da je ove godine u Brnjici većinsko bilo Muslimansko stanovništvo.No da se ostavim polemike i politiziranja o nacionalnoj strukturi koja je ovdje uvijek bila osjetljivo pitanje, prelazim na konkretne rezultate popisa. Godine 1991. Brnjica je imala 817 stanovnika, Dunajevići 125, Djedino 820, Đurđevik 4477, Vrnojevići 340, što jasno govori da je te godine Đurđevik imao 6579 stanovnika. Nacionalna struktura ustanovljena popisom jasno je rekla da je broj onih koji su se izjasnili kao Hrvati 1 u Brnjici, 53 u Đurđeviku, 3 u Vrnojevićima, a ukupno 57. Broj Muslimana bio je 489 u Brnjici, 783 u Djedinu, 4190 u Đurđeviku i 1 u Vrnojevićima, što je dakle 5472 u cijelom Đurđeviku. Broj Srba bio je 312 u Brnjici, 123 u Dunojevićima, 36 u Djedinu, 82 u Đurđeviku i 330 u Vrnojevićima, što daje zbir od 883. Broj pripadnika ostalih naroda je 2 u Brnjici, 32 u Đurđeviku, ukupno 34.15 Broj Jugoslovena 1991. bio je 4 u Brnjici, 32 u Đurđeviku i 6 u Vrnojevićima, ukupno 42. U ovom popisu pominje se i zanimljiv podatak o površini sela, tako da se za Brnjicu navodi površina od 1254 ha, Dunajeviće 302 ha, Djedino 1258 ha, Đurđevik 1254 ha i Vrnojeviće 227 ha, iz ovoga doznajemo i ukupnu površinu Đurđevika koja je 4295 ha. STEĆCI U ĐURĐEVIKU Stećci su nadgrobni spomenici koji potječu iz srednjeg vijeka, masivnih su dimenzija u obliku su stupova, sarkofaga, križeva, stela, sljemenaka, ploča i slično. Podizani su na grobovima umrlih pripadnika bosanske bogumilska crkve, najčešće onim imućnijim, a što je stećak više ukrašen ili ako pak ima natpis tim je i pokojnik bio imućniji. Prve 15 Izvod iz popisa stanovništva SR BIH, 1991. godine
27 pisane podatke o stećcima dao je Benedikt Kupreškić 1530. godine, i stećci od tada predstavljaju naučnu enigmu. Za ove spomenike u narodu se vežu brojne predaje i vjerovanja. Tek će sa Austro-Ugarskom okupacijom naše zemlje ovi spomenici biti istraženi, a najveći opseg istraživanja ovih spomenika će biti u vrijeme SR Jugoslavije. Narod stećke naziva maramorovi, mramorje, grčko groblje, kaursko groblje, pasiji grobovi, mađarsko groblje, svatovsko groblje i slično. Procjenjuje se da je oko 1950. godine na području Općine Živinice bilo je oko 350 stećaka,16 ali se njihov broj smanjivao zbog uništavanja, izgradnje prometnica, ubrzanom urbanizacijom, eksploatacijom ugljena, ratnim dejstvima i slično. Čest slučaj bio je razbijanje stećaka, s ciljem ugradnje istih u stambene i pomoćne objekte, mnogi su i zatrpani riječnim nanosima, kao i izgradnjom vještačkih nasipa i slično. Godine 1981. bilo je oko 266 na području općine Živinice, a prema zadnjim podacima iz 2007. godine utvrđen je broj od 305 stećaka na području naše općine,17 ovdje se radi o dosta detaljnijem istraživanju. Sudeći po ranijim nepreciznim procjenama i istraživanjima, možemo smatrati da je broj stećaka bio dosta veći od navedenog.Na području Đurđevika 1981. godine navedene su slijedeće nekropole: nekropola Veselica u šumi M. Lazića u Vrnojevićima sa 16 stećaka, nekropola Trijebnik njiva S. Džihanovića 11 stećaka, dvorište-park A. Memiševića 11 stećaka, nekropola Gradina u njivi R. Goletića 7 stećaka, školsko dvorište OŠ Đurđevik, Hrastik šuma između Djedina i Vrnojevića 5 komada, nekropola Rakuše u blizini Djedina 5 stećaka, Vrpolje njiva Franje Molana 5 stećaka, Brezje njiva 16 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalistićku izgradnju,Grupa autora, Živinice, 1988. 17 Stećci na području Općine Živinice, Seudin Muratović, Zahudin Maslić, Živinice,2008.
28 Juroševića 3 komada, Musički stećak kod Džamije. Osim ovoga u istom izvoru pomenute su i okolne gradine među prvima Gradina u Nevrenči, Grad Jasičak iznad Bašigovaca, Džbarska gradina,Djedinska gradina, Grad Čaršija iznad Gornje Višće, ovako velik broj gradina na ovako malom prostoru daje akcenat na značaj područja u prošlosti. U pogledu stećka samca u Musićima koji se pominje i u još nekim izvorima, nisam pronašao nikave tragove o njegovom postojanju, ili je vremenom uništen ili je krivo zabilježeno. Detaljnija istraživanja koja su izvršili uvaženi profesori Seudin Muratović i Zehudin Maslić dala su nove podatke o stećcima na našem području, oni su na području Đurđevika ustanovili ove nekropole i stećke : Osnovna škola Đurđevik 14 stećaka, Trijebnik 11 stećaka, nekropola Stupovi 10 stećaka, Gradina njiva Rame Goletića 4 stećka, Pezino brdo u Vrnojevićima 6 stećaka, Veselica u Vrnojevićima 16 stećaka, Jelah Vrnojevići 6 stećaka, Husinović Djedino 5 stećaka, Trijebnik Đurđevik 1 usamljeni stećak , Krčevina Đurđevik 1 usamljeni stećak. Na području Đurđevika nalazi se jedini stećak sa epitafom na području općine Živinice a to je stećak sa nekadašnje nekropole Vrpolje, koji je 2002. godine izmiješten pred O.Š. Đurđevik. Tekst na ovom spomeniku koji na prednjoj strani ima reljef konjanika sa dugim kopljem prvi je očitao dr. Ćiro Truhelka 1895. godine, kada je jašući pored jedne vodenice na rijeci gostelji zapazio 5 stećaka. (svo ovo je objavio u Glasniku zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1895. godine).Natpis na ovome stećku glasi:“ Ase leži Stojan Utolović na svojoj zemlji, na plemenitoj, se postavi Ostoja brat jegov“, tekst je naravno ispisan bosančicom. Ove stećke vremenom su zatrpali i pomjerili riječni nanosi, pa je iste pronašao i otkopao Franjo Molan 1960. godine, a priča o iskopanim đurđevičkim stećcima našla se i u dnevnom listu „Politika“. Tek je godine 2002. odlučeno da se stećci sa ove nekropole izmjeste zbog ugroženosti, a ovom prilikom odnijeta su samo četiri stećka dok je jedan ostao zatrpan. Od tada nekropola Vrpolje ne postoji. Ispred osnovne škole nalaze se stećci prenijeti sa drugih nekropola sa područja Đurđevika. Ovdje se izdvaja i jedan prelijep stećak sa motivima vinove loze, koji se sada nalazi u holu škole. Brojnost stećaka na području Đurđevika još više baca svjetlost na slavnu i bogatu prošlost ovog mjesta. Gospodin, doktor Ćiro Truhelka je o đurđevičkom stećku sa natpisom napisao 1895. godine slijedeće:
29 S desne strane ceste, kojom se ide iz Tuzle u Kladanj, kod petnaestog kilometra, leži u selu Gjurgjevik u donjo-tuzlanskom kotaru, pod jednim mlinom na rijeci Gostilji, stećak na oblik sarkofaga.Mjeri po dužini 2,06 m (na osnovi), a 2.32 (na šljemenu); visok je 84 cm, a širok 70 cm.U čelu stećka uklesan je stojeći konj, okružen izreskanim okruglim đerdanom, na strani je poduboko i razgovijetno uklesan ovaj natpis: Ase leži Stojan Utolović na svojoj zemlji, na plemenitoj, se postavi Ostoja brat jegov.18 Ovdje neću ulaziti i detaljnije opise stećaka, a ni nekropola, jer ih nisam nisam ni istraživao s ciljem da se nađu u ovoj knjizi, prvenstveno što je o njima toliko toga do sada rečeno. Meni su poznati svi stećci na ovome području, a reći ću da brojni stećci postoje od Podgajdeva do Džebara i da svi oni koje zanimaju obavezno posjete lokalitete na tom području, a stećci postoje i u Bašikovcima kao i u Lukavici. Za sve one koje zanima nešto više o stećcima u Đurđeviku, predlažem da pročitaju knjigu Stećci na području općine Živinice, čiji su autori cijenjene kolege Maslić i Muratović. 18 Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Natpisi iz Sjeverne i Istočne Bosne, dr. Ćiro Truhelka, Knjiga 3, Sarajevo, 1895. godina.
30 ŠKOLSTVO U ĐURĐEVIKU Uvijek s ponosom ističem činjenicu da je u Đurđeviku otvorena prva škola na području naše općine. Na zahtjev naprednih seljaka i trgovaca iz ovog kraja, Austro- Ugarska je izgradila školu 1910. godine, a otvaranje škole dobro će doći i šumskim radilištima na Mačkovcu,Miljkovcu, Stuparima i Bišini gdje se već ukazala potreba za radnicima koji znaju čitati i pisati. U ovu školu uspisali su se pored učenika iz Đurđevika,učenici sa šireg područja, uglavnom iz ovih mjesta: Lupoglava, Vrnojevića, Brnjice, Podgajeva, Djedina, Višće, Bašigovaca, Kovača, Lukavice i Živinica. Tek u trećoj generaciji upisuju se i prve učenice, među kojima: Rasema Ramić,Razija Hašimbegović,Razija Čokić, Ferida Nišić...19 Već je mnogima poznato ime prvog učitelja naše škole, a to je bio Smail Divanefendić iz Tuzle, a osim njega u ovoj školi su islamski vjeronauk predavali hafizi Mustafa Butković i Muhamed Žabić, dok je pravoslavni vjeronauk predavao pop Jovo Kaljević. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nije se puno izmijenio školski susatav, osim što je vjeronauka postala zastupljenija u odnosu na ostale predmete. U ovom periodu otvorena je i četverorazredna škola u Podgajevima 1938. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, školska zgrada u Đurđeviku bila je smještaj za nacističku vojsku, pored koje su imali visoku osmatračnicu.Poslije oslobođenja naše zemlje, tj. poslije Drugog svjetkog rata, i ovdje započinju analfabetski tečajevi sa 19 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice, 1988.
31 proširivanjem osnovnog znanja, u cilju povećavanja razine pismenosti kod stanovništva. Osim toga ova škola dobiva ime po narodnom heroju, pa će se sve do početka rata na području Jugoslavije ova škola zvati O.Š. Rade Marjanac Đurđevik. Zbog politike opismenjavanja stanovništva otvara se i radnička škola u Živčičima, u kojoj su radili Sjepan Varga i Miladin Pelemiš. U periodu poslije drugog svjetskog rata škole u Podgajevima i Đurđeviku nisu imale kapaciteta da prime sve učenike, pa se otvara škola u Nevrenči, u koju se upisuje oko 200 učenika, dok je u to vrijeme škola u Đurđeviku brojala oko 350 učenika, a škola u Podgajevima 150. Za to vrijeme u školi u Đurđeviku su radili: Smail Divanefendić(mlađi), Brano Dmitruk, Jovo Marković i Miladin Pelemiš. U novoj školi u Nevrenči radile su samo učiteljice i to: Stana Marković, Stojanka Krišan,Ružica Mijatović. Učitelj u Podgajevima bio je Selimir Gorušanin. Škola u Kuljanu se otvara školske godine 1950/51. , i to u prostorijama mekteba, prvi učitelj ove škole bio je Enes Aganović iz Gračanice. Školu u Kuljanu pohađala su djeca iz mjesta:
32 Džebari, Gladojevići,Naseoci, Kršići i Brgule. Osim toga pomenut ću da je 1953. godine otvorena i četverorazredna škola u Bašigovcima, isto u prostorijama mekteba, u koju je išlo oko 150 učenika, prva učiteljica ove škole bila je: Jovanka Radojević, poslije stižu Milena i Dragoslav Petrović. Osmogodišnja škola u Bašigovcima otvorena je 1980. godine. Šestorazredna škola počinje sa radom u Đurđeviku 1953. godine, a 1964. otvorena je osmogodišnja škola. Godine 1985. otovorena je nova školska zgrada u Starom Đurđeviku i to pored stare škole, mada je po projektu bilo planirano da se nova školska zgrada gradi na jednoj poljani na Staroj Pruzi, ali se od toga odustalo, jer se nastojala zaštititi poljoprivredna proizvodnja. Pored ove školske zgrade u periodu od 1982-1986. izgrađene su i škole u Podgajevima, Svojatu i Donjim Dubravama. Osmogodišnja škola u Đurđeviku dobija fiskulturnu dvoranu, a priključena je i na sustav grijanja RMU Đurđevik. Prema popisu iz 1971. godine na području općine Živinice bilo je 7.059 nepismenih, ili 24% od ukupnog broja stanovništva, a 1.917 u dobi od 18-35 godina, prilikom čega je donesen Akcioni plan za opismenjanavnje radno-aktivnog stanovništva, a svoj doprinos u ostvarivanju ovog plana uzele su škole, kao i škola u Đurđeviku. Broj nepismenih po naseljima 1971. godine ukazao je na to da je broj nepismenih u Đurđeviku 207, Podgajevima 129, Bašigovcima 120,Kuljan 27 i Stari Đurđevik 21. Broj nepismenih u ostalim naseljima bio je : Živinice selo 245, Gračanica selo 186, Tupkovići 172, G. Dubrave 137, Živinice mjesto 132, Svojat 96, D. Dubrave 94, Šerići 93,Suha 66, Priluk 62, D. Višća 43.
33 U periodu od 1971-1981. godine provedbom Akcionog plana osnovnu školu je završilo više od 2500 radno-aktivnog stanovništva,a najveće rezultete u tome je postigla O.Š. Rade Marjanac Đurđevik. Ova škola oduvijek je nizala uspijehe, a privremeno je obustavila svoj rad tokom posljednjeg rata, a u prostorijama škole bile su smeštene i izbjeglice. Škola je izdavala i svoj list „Đurđevak“, ovdje je osnovana i zavičajna zbirka, njegovanje kluturnih spomenika uvijek je bila prioritet. Što se tiče nastavnog kadra, u ovoj školi uvijek su radili kvalitetni nastavnici, a školom su rukovodili sposobni direktori. Došao sam do nekih podataka iz 2003. godine iz kojih doznajemo da je ova škola imala ukupno 780 učenika, raspoređenih u 32 odjeljenja, prosječan broj učenika po odjeljenju je 24,38. Površina škole u Đurđeviku je 2696,5m2 , napominjem da postoje dvije školske zgrade sa velikim dvorištem, zatim tu je velika fiskulturna sala (420m2 ), velik sportski poligon sa tribinama (1200m2 ), zatim prelijep park sa stećcima, fontanom, dosta cvijeća, voća, kao i crnogoričnog drveća, površina dvorišta je 13.200m2 . Škola u Starom Đurđeviku ima površinu od 442,6 metara kvadratnih, a tu je također lijepo školsko dvoršte sa poligonom (površina poligona 2706m2 ), ovdje nije uračunata površina stare škole u kojoj je sad ambulanta, površina školskog dvorišta je 1854m2 . Površina škole u Podgajevima je 442 metra,a površina školskog dvorišta (poligona) je 2270m2 . Prosječna kvadratura učionica O.Š. Đurđevik je 56m2 ,a površina biblioteke je 56m2 . U ovoj školi danas je zaposleno 70 ljudi, od čega 51 nastavnik. Podaci iz 2007. govore da školu pohađa 1086 učenika u 45 odjeljenja, u školi je zaposleno 80 ljudi, od čega 61 nastavnik.
34 Pošto sam ponosni učenik ove škole za ovu priliku pomenut ću imena svojih nastavnika kojih se sjećam u prvom redu moga dobrog učitelja koji evo već dugo nije živ, a koji bi bio naročito ponosan na sva moja djela, a to je Šahbaz Halilović, moji ostali nastavnici bili su: Jagodić Nađija, Goletić Maida, Avdić Nezir, Maksida Alibašić, Abdurahman Šabanović, Dino Muminović, Sabit Sejfić, Alić Halida, Cvija Barišić, Mirzeta Butković, Sabiha Šišić, Halida Hašimbegović, Hazim Fehrić, Besima Jagodić, Amira Hašimbegović, Huesin Redžić, Rasim Softić, Trumić Hanifa, Safeta Delić, Džafer Hodžić, Hamzagić Abdel, Nermina Mujić, Sanela Krajišnik, Mujagić Ismet, Džemo Brčaninović, Ibrahim Kalajdžić, Ibrahim Džihanović, Lejla Jusufović, Azim Hurić i još nekoliko njih kojima ne pamtim prezimena: Mirsada, Derva, Edina, Damir... Ovim putem im hvala na svemu što su me naučili. Poljoprivreda,trgovina, ugostiteljstvo Sasvim je sigurno da je i u rimskom dobu u Đurđeviku najzastupljenija bila poljoprivredna djelatnost, uzoj žitarica, vinove loze, stočarstvo i slično. Rijeka Gostelja ma kako se zvala u prošlosti bila je dobrim dijelom izvor hrane za ovdašnje stanovništvo, jer je vjerovatno obilovala ribom. Kako je vrijeme odmicalo, zbog raznih utjecaja broj ribljih vrsta a samim tim i cio riblji fond u ovoj rijeci je spao na jako nisku razinu. Što se tiče vinogradarstva ono je izgubilo svoj značaj u vrijeme osmanske okupacije. U toku ovog doba ovdje je bio i čuveni kamenolom od čijeg je kamena građena i tuzlanska tvrđava.Nekadašnji kamenolom u Đurđeviku bio je na mjestu gdje se sada nalazi nova džamija. Ne postoje tačni podaci o nekadašnjim
35 zanatlijama na ovom prostoru, o prvim trgovinama, ali se zna da je u srednjem vijeku postojao Nevrenča-han sa dućanom koji se nalazio ispod puta niže sela Živčići i išao u pravcu starog rudnika.Njega su držali vlasnici iz Nevrenče, domaći Muslimani, a kasnije taj han-dućan prerasta u „Kafu“ tj. kafanu koju je držao Avdo Medović, po kome se i dio Nevrenče naziva Medovići.Dućan je bio snadbjeven domaćim proizvodima. U periodu između dva svjetska rata u Đurđeviku je bilo sedam dućana, ali i po jedan u Bašigovcima i Podgajevima. Godine 1945. formira se Seljačka radnička zadruga Đurđevik, s ciljem socijalističkog preobražaja sela i uspostavljanja socijalističkih društvenih odnosa. Naravno SRZ je vršila otkup poljoprivrednih proizvoda : sijena, šumskih plodova, ljekovitog bilja, voća i slično. Ono po čemu je SRZ Đurđevik bila poznata je uzgoj šljive požegače, prerada iste u sušionama, te proizvodnja nekad poznate Đurđevičke šljivovice. Osim toga, SRZ Đurđevik snadbijevala je stanovništvo: alatima, poljoprivrednim mašinama, priborom, sjemenima, đubrivom. Poslje raspada SRZ koje su bile kopija sovjetskih kolhoza, formira se Zemljoradnička zadruga Đurđevik, 1952. godine, sa novim smjernicama i suvremenijim pristupom poljopriovredi primjerenijem za naše krajeve i prilike. Zemljoradnička zadruga Đurđevik imala je i svoje zemljište koje je 1962. godine pripalo PD Spreča. Godine 1963. Zadruge Đurđevik i Dubrave se spajaju i jednu zadrugu koja se zvala Poljoprivredna zadruga Jedinstvo-Živinice.20 Naša ZZ Đurđevik imala je i svoje prodavnice u zadružnom domu u Đurđeviku i Svojatu, zatim je izgradila prodavnicu u Bašigovcima, i kupila poslovni prostor u Živinicama. Sušiona za sušenje šljiva koju je izgradila ZZ Đurđevik bila je za ono vrijeme velikog kapaciteta sa tri kanala, raspolagala je sa velikim magacinskim prostorom, kupila nekoliko traktora, jedan kamion i izgradila mehaničku radionicu.Poslije otvara svoje prodavnice u Višći, Podgajevima i Đurđeviku u privatnim kućama koje su pored stambenog imale i poslovni prostor. Velik ekonomski uspijeh obilježio je poslovanje ove zadruge, koja je vršila otkup velikih količina šljive za izvoz.Osim toga, bavila se otkupom drveta,drvne građe,šumskih plodova i ljekovitog bilja, zatim je organizovala stručna predavanja o primjeni suvremenih agrotehničkih mjera i slično.Tokom 1950- tih godina postojalo je nekoliko privatnih ugostiteljskih objekata koji su radili u 20 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice, 1988.
36 Đurđeviku, a jedan od poznatijih bio je i u kući Zarije Juroševića. Nešto kasnije po skoro svim mjestima koja su pripadala Đurđeviku, svoje trgovine imalo je preduzeće Trgozad, odnosno kasnije Živinicepromet.I danas se velik broj stanovništva bavi poljoprivredom, najčešće za sopstvene potrebe,a nije bilo pokušaja udruživanja u zadruge ili slično. Razlog tome leži u činjenici da su ljudi jako dobro živjeli od rudnika, kao i od drvne industrije, tako da su njihove nekad visoke plate potisnule poljoprivredne djelatnosti a zemlja im je ostajala neobrađena.Broj trgovina, ugostiteljskih objekata, zanatskih radnji veoma je velik, a trenutno na području Đurđevika rade i dvije apoteke. Postoji i određen broj privatnih preduzeća koje posluju u obliku društava sa ograničenom odgovornošću, a koje se bave raznim djelatnostima. Rudnik mrkog uglja Đurđevik Neki imaju nepregleda žitna polja da ih hrane, neki more bogato ribom, a nas već decenijama hrani naš rudnik. Godine, 1933. na području Đurđevika započinje istraživanje naslaga ugljena, od strane Akcionarskog društva Kroacija iz Zagreba. Istraživanja su dala dobre rezultate pa se pristupilo otvaranju rudnika 1936. godine. Otvaranju rudnika pogodovalo je postojanje pružnih i putnih komunikacija, a firma Kroacija otvorila je seperaciju ugljena u Živinicama, gdje je imala svoju električnu centralu. Transport uglja vršen je specijalnim vagonima tzv. kištrama koji su izrađivani u radionicama koje je posjedovala A.D. Kroacija. Rudnik Đurđevik obuhvata istočni dio banovićkog ugljenog basena, od Živinica je udaljen 5km, a nalazi se u slivu rijeke Spreče, odnosno njenih pritoka Oskove i Gostelje.Prostor rudnika obuhvata površinu od oko 10km2 , prostor je trouglastog oblika. Ugljeni basen Đurđevik nastao je taloženjem sedimenata mlađe serije, koja predstavlja podinu ugljenog sloja. Direktna podina ugljenog sloja izgrađena je od pjeskovitih i serpentisanih glina. Maksimalna debljina krovnih naslaga je 400-500 metara, dok je debljina ugljenog sloja od 14 do 19 metara čiste ugljene supstance. Prema dostupnim podacima ukupne rezerve ugljena 1985. godine iznosile su 68.022.000 tone ugljena. Kontinuirana istraživanja u ovom rudniku vrše se od 1948. godine,na čemu su bila angažirana mnogobrojna preduzeća a od 1979. godine istraživanja samostalno vrši
37 Rudnik Đurđevik. Prvi jamski kop koji je otvoren bio je Suhodanja 1936. godine , a nešto kasnije Frelih 1938. godine, i to na području koje se danas naziva Stari rudnik. Prvobitna eksploatacija ugljena vršena je primitivnim alatima, a transport ručno ili zapregom, dok je sve vršeno putem prečnih metoda, prilikom čega je iz zemlje vađeno oko 40% ugljene supstance. Godine 1939. u ovom rudniku proizvedeno je 145.973 tone ugljena, a 1940. ta brojka je bila 150.667 tona. Recimo da je 1968. godine proizvedeno 453.651 tona ugljena, pošto nemam preciznijih podataka reći ću da je rudnik radio u određenim kapacitetima i tokom rata tako da je 1994. godine ostvario proizvodnju od 10.523 tone. Proizvodnja mrkog uglja u RMU Đurđevik, godine 2010. iznosila je 523.004 tone. Vremenom su otvarani novi kopovi, kao što je Kažalj-potok, Živčići, Potočari, Višća-I, Brezje, Bašigovci,Višća-II. Rudnik je vršio konstantno usavršavanje svojih radnika, zatim se ulagalo u osavremenjavanje proizvodnje i nabavku mehanizacije. Godine 1951. kupljena su tri nova bagera tipa PH zapremine kašike od 1 do 1,7 m3 , te bager Damag sa zapreminom kašike do 2m3 , dok je 1952. godine kupljen i prvi bager na električni pogon, dreglajn, tipa Marion M-7200, zapremine kašike 2,7m3 . Od godine 1970. Rudnik Đurđevik počinje sa nabavnkom najsuvremenije opreme. Na površinskom kopovima od 1946. do 1963. godine vršen je transport prugama uskog kolosijeka u drvenim vagonima zapremine od 1 do 12m3 , koje su vukle male parne mašine. Od 1963. godine počinje se vršiti transport kamionima tipa Krupp i Maz, nosivosti od 25 do 59 tona, a od 1975. godine prelazi se na damper kamione raznih tipova nosivosti od 110 do 155 tona. Godine 1967. Rudnik Đurđevik izgradio je modernu teško- tekućinsku separaciju U periodu socijalizma ovaj rudnik zapošljavao je oko 2300
38 radnika, tokom tog perioda izgrađen je moderan objekat društvene ishrane, formirani su voćnjaci i farme za tov pilića, junadi i svinja na rekultivisanom tlu, sve za potrebe rudnika. Počelo se sa organizovanim prijevozom rudara, otvorena je i ambulanta unutar preduzeća u kojoj su radili jedan ljekar opće prakse, specijalista medicine rada te stomatolog.Rudnik se pobrinuo i za stambeno zbrinjavanje radnika tako da je 1985. godine Rudnik raspolagao sa 280 stanova, i imao stalnu dinamiku izgradnje od 20 stanova godišnje, ali su dodjeljivani i krediti za individualnu izgradnju stambenih objekata. Ovo preduzeće imalo je i svoje odmarališta na moru u Podgori i Gradcu, koja su nekada nosila naziv RZ „Đuro Salaj“. Naravno, zbog svojih potreba rudnik je sagradio velike savremene tehničke radionice za održavanje i popravku mašina.Rudnik je uvijek pomagao kulturne i sportske manifestacije, škole, klubove, institucije i mnoge projekte od društvenog interesa. Ovdje su organizirane i radničke sportske igre, u đurđevičkom rudniku bilo je naravno i štrajkova, ali iznad svega uvijek je bilo puno radnih uspijeha. Danas je ovaj rudnik u sastavu J.P. Elektroprivreda BIH d.d. Sarajevo.
39 Elektrifikacija na području Đurđevika Elektrifikacija sela bila je ambiciozan i pohvalan projekat u socijalizmu. Godine 1938. počelo se sa izgradnjom dalekovoda od Malina prema Živinicama i prema Rudniku Đurđevik, čime su se zadovoljili apetiti tadašnje industrije, ali domaćinstva dugo poslije toga nisu imala električnu energiju.Od svih mjesta na području naše općine najprije je električnom energijom osvijetljen Đurđevik, preciznije sadašnji Stari Đurđevik, gdje je Rudnik Đurđevik u blizini Stare škole izgradio trafo-stanicu, prilikom čega se stvorila mogućnost da se osvijetli i jedan dio Kovača. Bilo je to 1946. godine, a nešto kasnije započet će se sa mnogobrojnim akcijama dovođenja električne energije u ostala mjesta naše općine, jer je godine 1955. u Živinicama izgrađena velika trafo-stanica koja je omogućila sprovođenje ovih akcija. Danas je naravno nezamislivo živjeti bez električne energije,a zbog svega toga želio sam ovdje istaći činjenicu da je Đurđevik prvo mjesto na području živiničke općine dobilo električnu energiju u domaćinstvima, odmah nakon Drugog svjetskog rata. Zdravstvo u Đurđeviku Svima je poznato da na području Đurđevika danas postoje tri ambulante, dvije su u sklopu porodične medicine koju implementira Dom zdravlja Živinice, a jedna je u sklopu RMU Đurđevik, gdje ordiniraju ljekari za potrebe uposlenika ovog kolektiva. Prve sektorske ambulante na području naše općine otvaraju se 1956. godine, i to u Đurđeviku i Dubravama. Rudnik Đurđevik je još ranije imao svog ljekara tj. ambulantu i apoteku, koja se 1966. godine integrira sa Zdravstvenom stanicom Živinice. U prostorijama Stare škole u Starom Đurđeviku otvara se 2009. godine ambulanta porodične medicine za mjesta Stari Đurđevik i Kovači. Danas ambulanta u mjestu Đurđevik Dom raspolaže sa 70m2 prostora i svojim radom obuhvata 1551 zdravstvenog osiguranika,dok ambulanta u Starom Đurđeviku raspolaže sa 85m2 prostora i obuhvata oko 1554 zdravstvenih osiguranika.
40 Sport O sportskim aktivnostima na našem području nabolje mogu ispričati trofeji N.K. Omladinac RMU Đurđevik.Slavna je tradicija igranja nogometa na ovom području koje je dalo dosta dobrih nogometaša u brojnim ligama,a neki su karijeru nastavljali i u europskim klubovima. Godine 1936. osnovano je RSD Kroacija Živinice, a među prvim fudbalerima bio je Franjo Molan iz Đurđevika. Osim nogometa nije bilo oraniziranog igranja nekog od sportova. Poznat je i ljetni malonogometni turnir koji se svake godine tradicionalno održava u Đurđeviku. O.Š. Đurđevik organizirala je u okviru svojih mogućnosti školu karatea, zatim školu odbojke i košarke. Svi oni koji su se željeli baviti nekim sportom morali su svoje profesionalne želje zadovoljiti posredstvom klubova u Živinicama i Tuzli. Štrajkovi u Rudniku Đurđevik Teška socijalna situacija često je rudare primoravala da se svojim legitimnim radničkim pravom,štrajkom, bore za bolje uvjete rada i življenja. Sindikalno udruživanje rudari u Đurđeviku ostvarili su 1937. godine kada su se priključili šumsko-pilanskim radnicima, a već 30.07.1938. održavaju svoj sindikalni sastanak na kojem osnivaju Podružnicu jugoslovenskog radničkog raveza koji je bio poznat pod skraćenicom JUGORAS.Na prvom stastanku raspravljalo se o ekonomskom položaju rudara u Đurđeviku, te je donijeta odluka o organiziranju štrajka zbog teških životnih i radnih uvjeta.Prvi štrajk u ovom rudniku organiziran je 02.08.1938. godine u 15 sati, prilikom promjene smjene, u obustavi rada sudjelovale su obadvije smjene. Izvještaj sreskog načelnika Tuzle upućen Kraljevskoj banksoj upravi u Sarajevu glasi: „U rudniku Đurđevik, 2. avgusta 1938. godine neočekivano je izbio štrajk.Članovi Odbora podružnice JUGORAS su zaposjeli jame rudnika i rudarima druge smjene onemogućili da pristupe na posao.Čim se doznalo za štrajk iz Živinica u rudnik Đurđevik stigle su dvije jake žandarmerijske patrole i sreski načelnik koji se službeno zatekao u opštini Živinice, ispitujući uzroke koji su rudare natjerali na štrajk organizovan po naređenju Podružnice JUGORAS iz Tuzle.
41 Kao glavni razlog štrajka rudari navode otpuštanje njihovih drugova.Rudari zahtijevaju da se otpušteni komorati odmah vrate na posao.Na ponovno upozorenje sreskog činovnika, da rudari prema važećim propisima treba da nastave posao, predsjednik Podružnice JUGORAS,pilanski radnik Džemail Goletić je odlučno odbio uz obrazloženje, da ni po cijenu života neće dozvoliti rad u jami, dok se njihovim zahtjevima ne udovolji.Rudari su poziv za obustavu rada jednoglasno prihvatili i mirno se razišli po kućama.“ Čim je obaviješten o štrajku u Đurđevik je stigao i sreski načelnik,gdje je doznao da je razlog štrajka otpuštanje 15 rudara.U daljnjem razgovoru načelnik je rekao da oni rudari koji žele nastaviti rad to mogu učiniti i da ih niko u tome ne smije spriječiti, a oni koji ne žele raditi da se odmah udalje iz Rudnika. Dana 03.08.1938. načelnik je telefonom obaviješten da je u Đurđevik u treću smjenu stiglo samo 7 radnika,a drugog dana se u prvu smjenu prijavilo 35 rudara. Tri dana nakon štrajka načelnik šalje izvještaj u Sarajevo u kome navodi da se 08.08. na posao javilo dvije trećine radnika.Od 70 rudara sa stanom izvan tuzlanskog regiona se javilo 15,a ostali su zatražili obračun i isplatu zarađenih nadnica.Između štrajkača i uprave Rudnika Đurđevik za vrijeme štrajka nisu vođeni nikakvi pregovori, niti su rudari isticali neke zahtjeve, pa se došlo do zaključka da je razlog bio otpuštanje 15 rudara. Stvarni razlozi su bili: niske nadnice,težak rad i nehuman odnos prema rudarima. Ovaj štrajk trajao je 5 dana nakon čega su rudari nastavili svoj rad. Početkom februara mjeseca 1939. godine dolazi do masovnog otpuštanja rudara iz ovog rudnika, kada je na izvijesno vrijeme došlo do prekida rada.Dana 13.02.1939. godine, stigao je u Đurđevik veći broj žandarma spremnih na svaki oružani obračun sa rudarima koji bi se pobunili.Ali prekid rada trajao je kratko i rad u rudniku je nastavljen. Dana 04.02.1941. godine u Rudniku Đurđevik izbija novi štrajk. Tog dana u štrajk je stupilo 800 radnika ovog rudnika, sve zbog toga što je u „konzumu“ braće Marković iz kojeg su se rudari snadbijevali osnovnim artiklima nestalo narodnog brašna, a kojeg je po ugovoru trebalo biti dovoljno.Istog dana je urgencijom sreskog načelnika iz Tuzle u konzum dovezeno 2500kg narodnog brašna. Ovim je štrajk okončan 05.02.1941. godine. Koban je bio treći štrajk đurđevičkih rudara, kojeg su započeli 29.08.1942. godine, a uzrokovan je obustavom deputata uglja.Ovaj štrajk
42 trajao je dva dana ali bez ispunjenja zahtjeva. Ističe se da je povod bio ukidanje deputata uglja , ali je to bio štrajk zbog niskih nadnica,zbog lošeg snadbijevanja rudara potrebnim namirnicama i slično. Dok su trajali pregovori predstavnika štrajkača i uprave u Rudnik Đurđevik su došle veće grupe žandarma,ustaša i nacističke vojske. Oko 500 rudara su priveli u napuštene barake gdje su ih pod jako stražom držali cijele noći,a njih 19, odveli prvo u tuzlanski zatvor, a odatle ih deportovali u logor Jasenovac odakle se više nikada nisu vratili, to su bili: Đorđo Mijatović (Vrnojevići), Danilo Dragičević (Vrnojevići), Spasoje Zelenović (Dunojević), Dimšo Tršić (Dunojević), Alija Jašarević (Kovači), Ahmet Smajić (Bašigovci), Muharem Smajić (Bašigovci), Mumin Habibović (Šahići), Osmo Đuloić Topčo (Pasci), Marko Jurić (Požar), Niko Pavić (Požar), Boško Pavić (Požar), Blaško Grgić (Požar), Pero Lugonjić (Požar), Krsto Milošević (Gornja Višća), Branko Ilić (Živinice), Kasim Tabaković (Kotor Varoš), Marko Kraljević (Dubrave) i Meho Goletić (Đurđevik). U ljeto 1943. godine, tačnije 02.07., borci VII krajiške udarne brigade uništavaju sve instalacije, miniraju ulaz u jamu, a jamu su napunili vodom, tako da su spriječili okupatorsku valst da eksploatiše našu rudu za svoje potrebe. Ovom prilikom određen broj rudara stupa u Narodno oslobodilačku vojsku.21 Štrajkovi rudara manjeg intenziteta bit će organizirani i u socijalizmu, ali i ovom novom poslije ratnom periodu, gdje je štrajk navećeg intenziteta bio onaj u septembru 2013. godine. Drugi Svjetski rat Rat koji je značio revoluciju, svoje tragove ostavio je i u Đurđeviku. Određen broj stanovnika pristupio je NOV, a naravno prilike u htjele da su se pojedini našli u nekim drugim vojnim i paravojnim formacijama. I ovdje su vođenje određene borbe sukobljenih strana.Godine 1943. osnovana je paravojna formacija tzv. Zeleni kadar, u naselju Živčići, još u tijeku ofanzive partizanskih snaga na Rudnik Đurđevik. Početkom neprijateljske IV ofanzive, đurđevički zeleni kadar je došao do određenog izražaja.Jedne prilike su napalii 18. hrvatsku brigadu iz sastava NOV, koja se iz 21 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice, 1988.
43 Gornjih Živinica, preko Donje Višće i Đurđevika uputila u Bašigovce. Zeleni kadar je formirao zasjedu kod mosta ispod zaseoka Živčići,prilikom čega je poginuo intendant 18. hrvatske brigade, a zeleni kadar je u ovom napadu zaplijenio i jednog konja koga su poklonili Avdanu Hasiću komandantu kladanjskih ustaša. Zelenim kadrom rukovodio je Omer Jagodić koji je preminuo 1944. godine, a na mjesto komandanta ove skupine naoružanih ljudi dolazi Hasan Mujagić iz Kovača.Formiranje ove formacije pomagale su ustaške snage, u ovu formaciju su prisilno dovodili sve one koji su bili sposobni za borbu a koje su zatekli kod kuće u selima u kojima su imali vlast.22 Pošto domicijelno stanovništvo nije htjelo ići u ustaše, radije bi se upisivali u zeleni kadar i ostajali kod svojih kuća.Dobar dio pripadnika zelenog kadra pristupio je NOV, naročito poslije raspada zelenog kadra u septembru 1944.godine.Iste godine u oktobru mjesecu komandant Mijo Kerošević Guja obaviješten je o bazi u kojoj se skriva Hasan Mujagić. Kada je sa dvije čete opkolio njegovu bazu, pozvao ga je na predaju, i hapšenje se odigralo bez ispaljenog metka, uz Hasana je bio i njegov brat koji je dezertirao iz SS divizije, te jedan domobranski oficir.Vraćajući se prema Živinicama desio se jedan incident, sa začelja kolone se čuo pucanj, i tom prilikom pogođen je borac Milivoje Kujundžić sa Ozrena, metak je bio namijenjen komadantu Keroševiću, a ispalio ga je borac Ramo Brčaninović koji se iz SS divizije priključio Partizanima, odmah je razoružan,a poslije suđenja je osuđen na smrt, koja je izvršena strijeljanjem. Zarobljeni vođa zelenog kadra je nekoliko dana proveo u živiničkom zatvoru,a onda je sa svoja dva saborca prebačen u Tuzlu, gdje je nakon ispitivanja utvrđeno da ni on, niti jedinica kojom je komandovao nije činila zločine, prilikom čega su ova tri zarobljenika puštena svojim kućama. Osim ovoga bilo je sukoba i sa četnicima, kao 26. decembra 1944. godine, kada je u Đurđeviku razbijena jedna manja četnička jedinica. Tuzlanski odred je dobio zadatak da akcije u potpunosti usmjeri prema rijeci Spreči, Međašu,Živinicama,Đurđeviku, Banovićima,Kladnju i Ozrenu. Drugi bataljon dobija zadatak da zauzme položaje u Đurđeviku s ciljem onemogućavanja prodora četnika u pravcu Živinica.Drugi bataljon je činilo oko 190 boraca. Prema dobijenim zadacima 1. četa ovog bataljona locirala se iznad rijeke Gostelje, iznad Đurđevika (komandir čete Ahmet Bešić,pol. komesar Sejfulah 22 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgrandju,grupa autora, Živinice, 1988.
44 Ibrišimović), 2. (komandant Nuraga Hodžič,pol. komesar Omer Isović) i 3. četa (komandant Memiš Džanić, pol. komesar Salih Suljetović) locirale su se s desne strane rijeke Gostelje.Dok se minobacački vod smjestio između ove tri čete.23 Dan kasnije u popodnevnim satima primijećeno je kretanje četničke kolone iz pravca Stupara, dok je druga kolona dolazila iz pravca Svojata i Gračanice. Četničke kolone ovdje su dočekane jakom vatrom, i pretprpjeli su ogromne gubitke, a od zarobljenih boraca dobijena je informacija o tome da imaju oko 1000 ljudi kojim komanduje general Trifunović,i da im narednog dana u pomoć pristižu četnici sa Ozrena.Zbog ovoga su čete zauzele drugačiji raspored, 27. decembra. Bile su ovo žestoke borbe u kojima su snage NOV imale 4 poginula borca i 20 ranjenih, dok su četnici imali oko 100 poginulih. Spisak boraca NOV sa područja Đurđevika koji su svoje živote dali za slobodu i revoluciju ispisana su na spomeniku koji je podignut 04.07.1991. godine. Ahmetović M. Mujo 1926-1944 Delić N. Avdija 1922-1944 Goletić I. Ahmo 1913-1944 Goletić R. Juso 1921-1944 Goletić O. Abdulah 1911-1945 Jovanović S. Srpko 1923-1943 Jurić B. Mato 1927-1943 Muminović H. Suljo 1928-1944 Mijatović Đ. Sretko 1923-1944 Simić L. Boško 1924-1944 Simić M. Krsman 1914-1942 Trumić Đ. Hasan 1926-1944 Trumić M. Hamzalija 1926-1945 Trišić Đ. Drago 1924-1943 Šahinpašić R. Mujica sar. NOP-a 1943. 23 Tuzlanski partizanski odred,Borbe 2. bataljona na Đurđeviku,Sejfulah Ibrišimović,Tuzla, 1988.
45 Oslobodilčki rat 1992-1995 Ratovi su nam nekako čvrsto utkani u sudbine, to gorko prokletstvo nas vijekovima prati, i uvijek naše komšije ginu nečijom voljom. Tako je bilo i početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ili tokom građanskog rata što je mnogima ne prihvatljiva činjenica, a zapravo je zadnji rat bio to oboje. Tokom zadnjeg rata, Đurđevik i Đurđevičani dali su svoj velik doprinos. Na području Đurđevika nije bilo naročitih borbi, ali je bilo neprijateljskih granatiranja civilnih i privrednih objekata. Poginuli borci sa područja MZ Đurđevik Dom su : Begić (Muhameda) Nusret 1967-1994 , poginuo 08.06.1994 godine na Vozući, ukopan na mezarju u Živčićima.Bio je pripadnik Armije R BIH od 07.11.1992. godine Čerkezović (Hasana) Bajro 1966-1993, pogiunuo 30.07.1993. u mjestu Ulice kod Brčkog, ukopan je na mezarju u Djedinu.Bio je pripadnik Armije R BIH od 15.05.1992. godine. Goletić (Alije) Adil 1967-1993, ukopan je na mezarju u Nevrenči.Bio je pripadnik Sprečanskog bataljona, ranjen je 04.02.1993 u Brčkom, a od posljedica ranjavanja je podlegao 19.02. iste godine. Goletić (Envera) Halil 1972-1993,poginuo na Gradini 03.03.1993. godine, ukopan na mezarju u Nevrenči. Goletić (Ahmeta) Šahim 1966-1993, poginuo na Vozućoj dana 11.06.1993. godine, ukopan na mezarju u Nevrenči. Husejnović (Avde) Esad 1971-1993,poginuo 30.01.1993. u mjestu Ulice kod Brčkog, tijelo mu nije pronađeno.Pripadnik je Armije R BIH od 15.05.1992. godine. Jagodić (Rasima) Esad 1961-1994,poginuo na ratištu Kruševo kod Olova dana 16.01.1994. godine,ukopan na mezarju u Živčićima. Jagodić (Huse) Šahim 1953-1992,poginuo na ratištu Gorice kod Brčkog 15.11.1992. godine, ukopan je na mezarju Živčići. Jagodić (Ahmeta) Vahid 1966-1995,poginuo 12.05.1995. godine na Gradini,ukopan je na mezarju u Živčićima.
46 Jahić (Alije) Izet 1968-1993,poginuo dana 30.01.1993. godine na ratištu Ulice kod Brčkog, pokopan je na mezarju u Djedinu. Medić (Mehmdeda) Derviš 1961-1994,poginio 17.01.1994. godine na gradini, pokopan na mezarju u Djedinu. Musić (Džemala) Nermin 1975-1995,poginuo 13.10.1995. godine, u mjestu Vasiljevići,lokalitet Vikići kod Sanskog Mosta, pošto mu je tijelo ostalo na strani koju su zauzele neprijateljske snage, pokopan je 25.03.1996. na mezarju Đurđevik. Šehić (Muje) Halid 1976-1994,ranjen je gelerom na ratištu Kruševo kod Olova, 16.01.1994. godine,a ranama je podlegao u tuzlanskoj bolnici 19.01.1994. godine,ukopan je na mezarju u Djedinu. Žigić (Hamdije) Habib 1969-1993,poznat pod nadimkom Vaha, poginuo na ratištu Ulice kod Brčkog dana 30.01.1993. godine, ukopan je na mezarju u Djedinu. Žigić (Mehe) Miralem 1975-1992,poginuo 04.11.1992. godine u Dubnici, pokopan na mezarju u Djedinu, pripadnik Armije R BIH bio je od 05.10.1992. godine.24 Poginuli borci iz MZ Stari Đurđevik: 24 Nekrologij šehida i poginulih boraca Općine Živinice,Alija Arif Delić,Živinice,2011.
47 Abdulkadir (Abdulah) Halilović 1971-1991,poginuo u Drnišu 19.09.1991. godine, Republika Hrvatska Salih (Huse) Jagodić 1951-1992,poginuo u Turiji 06.06.1992. godine, ukopan na mezarju u Đurđeviku. Šahbaz (Mustafe) Muminović 1952-1992,poginuo u Turiji 06.06.1992. godine, ukopan na mezarju u Đurđeviku. Hamid (Seada) Gogić 1968-1992,poginuo na ratištu u Smolućoj 28.08.1992. godine,odlikovan je zlatnim ljiljanom, pokopan na mezarju u Musićima. Suljo (Abdurahmana) Paprikić 1968-1992, poginuo na ratištu u Smolućoj 28.08.1992. godine, pokopan je na mezarju u Musićima. Šahim(Šabana) Salkić 1956-1992,poginuo u Smolućoj 28.08.1992. godine,pokopan na mezarju u Musićima. Nevres (Emina) Imamović 1957-1992,poginuo u Gradačcu 07.11.1992. godine, ukopan na mezarju u Musićima. Avdo (Fehima) Musić 1968-1992, poginuo 26.12.1992. godine u Gornjem Rahiću kod Brčkog, pokopan je na mezarju u Musićima. Munib (Nezir) Bećirović 1965-1993,poginuo na ratištu Ulice kod Brčkog 18.01.1993. godine,ukopan je u Gornjoj Tuzli. Nevres (Ćazima) Šišić 1962-1993,poginuo na ratištu Crna Rijeka 25.10.1993. godine, odlikovan je zlatnim ljiljanom, pokopan na mezarju u Musićima. Sadik (Sead) Išerić 1973-1994,poginuo u Višći 14.02.1994. godine., ukopan na mezarju u Musićima. Asif (Saliha) Hasanović,1964-1994, poginuo na ratištu Radojić Brdo kod Pelemiša 30.03.1994. godine. Ukopan je na mezarju u Musićima. Hajrudin (Osmana) Fočić 1955-1994,poginuo 04.05.1994. godine kod Kladnja. Hazim (Saliha) Aljić,poginuo 04.05.1994. godine kod Kladnja. Salim (Šabana) Musić 1951-1994,poginuo u Đurđeviku 27.11.1994. godine. Hajrudin (Smaje) Nukić 1973-1995,poginuo na ratoštu Zečija kosa kod Zvornika 25.04.1995. godine. Enver (Ejuba) Čokić 1968-1995,poginuo 07.05.1995. na području Žepe dok je pilotirao helikopterom,odlikovan je zlatnim ljiljanom.
48 Nedžad (Ahmeta) Paprikić 1971-1995, poginuo na ratištu Glavica na planini Majevici dana 07.05.1995. godine.25 Sakralni objekti Najstariji objekat ove vrste je Stara džamija u Musićima, za koju se često kaže da je sagrađena 1630. godine, koju je sagradio neimar Alija, ali postoji legenda da je sagrađena na temeljima bogumilske crkve. Ako je ova legenda istinita onda je sasvim vjerovatno da je ova džamija sagrađena u 15. ili 16. vijeku, što je vrlo moguće obzirom na starost i važnost ovog mjesta. U novojim izvorima se navodi da je samo džamija u Džebarima starija od ove u Musićima, ali oslanjajući se na predanja o bogumilskoj crkvi, izvijesno je da je na tom mjesu postojao sakralni objekat stoljećima ranije. Nekada je drvena munara krasila džamiju u Musićima ali je kamena munara sagrađena 1972. godine.Zadnju obnovu džamija je doživjela 2006. godine.Trenutni imam u ovoj džamiji je efendija Merim Čičkušić. Osim ove džamije postoji nova džamija na granici MZ Stari Đurđevik i MZ Đurđevik, te džamija u Djedinu. Sa izgradnjom nove džamije počelo se 1990. godine, na prostoru nekadašnjeg kamenoloma. Džamija je otvorena 2003. godine. Imam nove džamije je efendija Ibrahim Kalajdžić. Imam u Djedinu je efendija Mirsad Muliić. Brojni mektebi postoje na području Đurđevika i to u mjestima: Stara Pruga, Musići, Medovići,Živčići, Šahići, Berići, Zenuni i Djedino. 25 Nekrologij šehida i poginulih boraca Općine Živinice,Alija Arif Delić,Živinice,2011.
49 Osim toga, želim napomenuti da je u Podgajevima sagrađena pravoslavna crkva Svete Trojice , godine 1910. od kada je obnavljana nekoliko puta. Pored crkve nalazi se i pravoslavno groblje. O ovoj crkvi brine se Nenad Boros.
50 NIŠANI Nišan je tradicionalni muslimanski nadgrobni spomenik, koji se kao takav, podiže na grobovima umrlih muslimana i muslimanki. To je spomenik skromnih i skladnih dimenzija, uglavnom klesani, a isti se u ovim krajevima počinje izrađivati prvih godina osmanske okupacije.Ono što danas nazivamo nišanima uopće nema nikakvu vezu sa nišanima, a pogotovu ne sa Islamom i islamskim učenjem, danas se na našim grobljima uglavnom podižu mermerni spomenici, tj. ploče, u obliku srca, piramide, trougla, sa ugraviranim fotografijama umrlih, volanima i sličnim simbolima koji na neki način opisuju život umrlog.Isti negativan trend prati katolička i pravoslavna groblja, gdje su potpuno nestali tradicionalni nadgrobni spomenici u obliku križeva ili stiliziranih krstača, sve je više nekih spomenika koji odudaraju od tardicije. Nišan je riječ perzijskog porijekla a znači otprilike:cilj, meta, biljeg, nadgrobni kamen.26 Svi nišani se postavljaju vertikalno, uglavnom su čovjekolikog oblika, a u prvim godinama svoje izrade bili su masivniji, često su na sebi imali i križeve.27 Čuveni su krajiški nišani koji se odlikuju svojom visinom, ukrasima, posebnom vrstom kamena od kojeg se klešu (bihacit), a zanimljivo je to da se u ovim krajevima postavljao samo uzglavni nišan. Već pomenuh križeve, oni su se nalazili na nišanima umrlih hrišćana čiji su potomci prešli na Islam, pa su im sukladno tomu podizali takve nadgrobne spomenike.Dugo su se održali i razni životinjski i vegetativni motivi karakteristični za stećke, a na pojedinim starim nišanima postoje epitafi na bosančici, kao što je recimo natpis na nišanu Mahmuta Brankovića.28 Nišane iz 15. i 16. stoljeća pomno je istražio Šefik Bešlagić, a danas su takvi nišani rijetki, prvenstveno zbog raznih načina kojima su uništavani. Često su po našim selima stari nišani vađeni sa svojih mjesta da bi se na istim mjestima pravili novi grobovi, a isto se dešava i danas, tako da možda uskoro i neće biti tradicionalnih nišana na našim grobljima.Ovome treba dodati i uništavanja tradicionalnih nišana u proteklom ratu. I sama groblja nose određene varijacije u nazivu, a to su: mezarje, mezaristan, mezarluk, harem, šehitluk i slično.Poznata su i vojna tj. gazijska groblja u ovim krajevima, a to su groblja umrlih ili poginulih osmanlijskih vojnika, jedno takvo groblje prema predaji postoji i u 26 Islamska epigrafika BIH, Mehmed Mujezinović,Sarajevo, 1974. 27 Nišani XV i XVI vijeka u BIH, Šefik Bešlagić,ANU BIH, Knjiga LIII, Sarajevo, 1978. 28 Isto kao prethodno
51 Kovačima iznad sadašnjeg groblja, na raskrižju puteva.Natpisi na starim nišanima ukazuju da su ih nekada zvali kao i stećke beleg tj. bileg ili biljeg. Uglavnom natpisi na arebici počinju sa riječima „El-merhumu vel-magfuru“, što znači umrli ili pokojni, a zatim slijedi ime i zvanje umrlog, a na samom kraju je „ruhičin El-fatiha“, u prijevodu prouči Fatihu (za dušu umrlog), a u nekim natpisima istaknuta je i hidžretska godina u kojoj je dotična osoba preminula tj. preselila (na drugi svijet) kako se to kaže kod Muslimana. Ova godina je u pravilu godina izrade nišana. Vrste kamena od kojih su klesani ovdašnji nišani su: kristalni mramor (skopski nišani), krečnjak,vapnenac i muljika, a od 1930-tih godina pronalazimo i betonske nišane. Raniji istraživači poput Mujezinovića i Bešlagića su nišane podijelili na: muške i ženske, ulemanske, derviške, aginske, nišane trgovaca i esnafa, stele sa turbanom, rustične stele, obeliske... Mišljenja sam da sortiranje nišana kao prvo nije moguće, a kao drugo nije potrebno, iz razloga što nikada nije postojala njihova zvanična standardizacija i da je broj različitih oblika nišana stvarno veliki pa bi svaka podjela otišla u nedogled. Ipak nekako sam ih morao nazivati i podijeliti u svom istraživanju, ali ovo nemojte smatrati nikakvom zvaničnom podjelom već mojom internom.Razumijem podjelu na muške i ženske nišane, uzglavne i nožne, nišane sa epitafom i bez njega, nišane sa reljefom i bez, ali sve se to nadalje može dijeliti na stele sa turbanom, stele sa fesom, niže i više, a postoji i određena razlika između nišana na selu i onih u gradu.Nišani na selima slabije su očuvani, manje ukrašeni, i preostalo je malo onih sa natpisima, dok su stari nišani u haremima gradskih džamija izuzetno stari, bogato kaligrafski ukrašeni i slično.Zatim, postoji ogromna razlika između nišana u Krajini i nišana oko Tuzle, od kojih se opet često razlikuju i nišani u susjednim selima. Ovdje hoću pojasniti teškoću problema klasifikacije nišana, pa ću navesti da recimo ulemanski nišan kakvim ga opisuje Mujezinović ja pronalazim na grobovima nekih srednje imućnijih seljaka, ili pak to kako je Bešlagić podijelio nišane u samo dvije skupine na stele i stupuve sa turbanom, to jeste dobra podjela za njegovo izučavanje nišana iz 15. i 16. stoljeća, ali su klasične stele u kasnijim vremenima nestale iz upotrebe. Neki klesari su recimo kopirali starije nišane koji su se isticali po ljepoti, neki su vođeni svojom umjetničkom slobodom dali mašti na volju pa su svoje djelo izrazili u nekoj novoj formi koja se
52 naročito ne protivi formi tradicionalnog nišana a ne može se svrstati u neku skupinu (skupinu aginskih nišana npr.), neki su pak klesali jednoobrazne nišane ili su izrađivali samo dvije ili tri vrste.Razlozi za sve ovo su brojni. Ja sam recimo uzeo naziv stela sa turbanom, za nišane koji su u obliku stupa i na kojima je turban, a u svemu tome je moguće praviti jako puno potkategorija. Bolje onda da kažemo da je svaki nišan priča za sebe, što je i najtačnije. Na osnovu rada mr. Mehe Čauševića, kojim on inače zagovara povratak tradicionalnih krajiških nišana na tamošnja mezarja pojasnit ću načiun izrade nišana. Prvi način vađenja kamena iz majdana tj. tradicionalni način sastoji se iz: odstranjivanja humusnog sloja zemlje i kamenja koje nije upotrebljivo, dok se ne dođe do monolitne površone kamena (bihacita u konkretnom slučaju), zatim se po očišćenoj površini kamena sjekirom i krampom zasijecaju pravougaoni usjeci određene veličinu njih se zatim stavljaju po dvije okrugle metalne ploče (paralelno), a između njih se zabija drveni klin, u pokotine kamena koje nastaju stavljaju se dugački željezni klinovi, i sitemom poluge kamen se pomijera iz svog ležišta i gura na drvene oblice radi lakšeg transporta, a same gromade kamena su se preko drvenih oblica pomijerale do zaprežnih kola za prijevoz. Osim ovoga postojao je i drugi način, a to je „grabovo miniranje“ ; ovaj postupak izgleda otprilike ovako: na očišenoj površini kamena ćuskijama se iskopaju vertikalne i horizontalne rupe, određene dubine na razmaku od 40-50 cm, u te rupe maljem se nabija suho grabovo drvo koje je malo šire od ovih rupa,nakon toga pored ovih komada drveta iskopaju se mala udubljenja u koja se ulije voda, kada grabovo drvo primi određenu količinu vode, ono nabrekne i time vrši mehanički pritisak na kamen koji puca. Kada se kamen dopremi u klesarsku radionicu on se postavlja na drvene gredice koje su naslonjene na drvene klade, i prvo se pristupa gruboj obradi kemena običnom sjekirom za drva, a na prednjem i zadnjem dijelu kamene gromade ocrtavaju se konture pomoću metalnog uglomijera od 90 stupnjeva. 29 Zatim se grubo oblikuju stranice nišana, vrat i turban, a nakon toga iscrtavaju se „gužve“ na turbanu tj. nabori, kao i ostali elementi koji će biti uklesani, zatim se pristupa izradi stilizirane okolice nišana, kao i gruba obrada ornamenata sa strane 29 Tradicionalna izrada krajiškog nišana, mr. Meho Čeušević, Most br.208, 03/2007, Mostar
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic
Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic

Recommended

Emir Nisic - Domavia
Emir Nisic - Domavia Emir Nisic - Domavia
Emir Nisic - Domavia Emir Nisic
 
Паисий Хилендарски - Ива
Паисий Хилендарски - ИваПаисий Хилендарски - Ива
Паисий Хилендарски - ИваVera
 
otvorena molba
otvorena molbaotvorena molba
otvorena molbaBarbara ?i?i?
 
Kosovo i Metohija - Saša Stojanović
Kosovo i Metohija - Saša StojanovićKosovo i Metohija - Saša Stojanović
Kosovo i Metohija - Saša StojanovićEdukacija Obrazovni portal
 
Моја породица
Моја породицаМоја породица
Моја породицаSrpska škola u inostranstvu
 
Час по родолюбие
Час по родолюбиеЧас по родолюбие
Час по родолюбиеGlob@l Libraries - Bulgaria Program
 
Васил Левски
Васил ЛевскиВасил Левски
Васил ЛевскиMira Todorova
 
История Славянобългарска св. Паисий Хилендарски
История Славянобългарска св. Паисий ХилендарскиИстория Славянобългарска св. Паисий Хилендарски
История Славянобългарска св. Паисий ХилендарскиBorisAngelov4
 

Recommended

Emir Nisic - Domavia
Emir Nisic - Domavia Emir Nisic - Domavia
Emir Nisic - Domavia Emir Nisic
 
Паисий Хилендарски - Ива
Паисий Хилендарски - ИваПаисий Хилендарски - Ива
Паисий Хилендарски - ИваVera
 
otvorena molba
otvorena molbaotvorena molba
otvorena molbaBarbara ?i?i?
 
Kosovo i Metohija - Saša Stojanović
Kosovo i Metohija - Saša StojanovićKosovo i Metohija - Saša Stojanović
Kosovo i Metohija - Saša StojanovićEdukacija Obrazovni portal
 
Моја породица
Моја породицаМоја породица
Моја породицаSrpska škola u inostranstvu
 
Час по родолюбие
Час по родолюбиеЧас по родолюбие
Час по родолюбиеGlob@l Libraries - Bulgaria Program
 
Васил Левски
Васил ЛевскиВасил Левски
Васил ЛевскиMira Todorova
 
История Славянобългарска св. Паисий Хилендарски
История Славянобългарска св. Паисий ХилендарскиИстория Славянобългарска св. Паисий Хилендарски
История Славянобългарска св. Паисий ХилендарскиBorisAngelov4
 
Prezentaciq
PrezentaciqPrezentaciq
PrezentaciqValentina Getova
 
хајдук вељко петровић Ii 3
хајдук вељко петровић Ii 3хајдук вељко петровић Ii 3
хајдук вељко петровић Ii 3dragadavid
 
ђорђе петровић
ђорђе петровићђорђе петровић
ђорђе петровићDragana Misic
 
crkva sv.Marije u Trogiru
crkva sv.Marije u Trogirucrkva sv.Marije u Trogiru
crkva sv.Marije u Trogirumarijamatijasevic
 
Biography of vasil levski
Biography of vasil levskiBiography of vasil levski
Biography of vasil levskiCanko Balkanski
 
Златибор
ЗлатиборЗлатибор
ЗлатиборSrpska škola u inostranstvu
 
Hazari
HazariHazari
HazariОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Свети Сава
Свети СаваСвети Сава
Свети СаваSvetlana Bozic-Paunovic
 
Albanska golgota-srpske-vojske
Albanska golgota-srpske-vojskeAlbanska golgota-srpske-vojske
Albanska golgota-srpske-vojskejob kir
 
Ігор Свєшніков – дослідник поля Берестецької битви
Ігор Свєшніков – дослідник поля Берестецької битви Ігор Свєшніков – дослідник поля Берестецької битви
Ігор Свєшніков – дослідник поля Берестецької битви РОМЦ БКР
 
Republika Crna Gora
Republika Crna GoraRepublika Crna Gora
Republika Crna GoraDavor Snježana Cvjetković
 
Дърворезба - урок от Детската академия, проект "Твоя час"
Дърворезба - урок от Детската академия, проект "Твоя час"Дърворезба - урок от Детската академия, проект "Твоя час"
Дърворезба - урок от Детската академия, проект "Твоя час"school "Hristo Botev" -Lesnovo
 
Панчићева оморика - Милица Михајловић
Панчићева оморика - Милица МихајловићПанчићева оморика - Милица Михајловић
Панчићева оморика - Милица МихајловићVioleta Djuric
 
ΔΗΜΟΣ ΜΟΛΟΣΣΩΝ 1
ΔΗΜΟΣ ΜΟΛΟΣΣΩΝ 1 ΔΗΜΟΣ ΜΟΛΟΣΣΩΝ 1
ΔΗΜΟΣ ΜΟΛΟΣΣΩΝ 1 eleniel
 
"Хајдук Станко" Јанко Веселиновић
"Хајдук Станко" Јанко Веселиновић"Хајдук Станко" Јанко Веселиновић
"Хајдук Станко" Јанко ВеселиновићJovanka Mataruga
 
задбалкански котловини,витоша и средна гора
задбалкански котловини,витоша и средна горазадбалкански котловини,витоша и средна гора
задбалкански котловини,витоша и средна гораAneliya Shopova
 
васил левски
васил левскивасил левски
васил левскиАлбена Панталеева-Кондева
 
цинк (Cu)
цинк (Cu)цинк (Cu)
цинк (Cu)Владимир Алимпић
 
Den na-narodnite-buditeli-prezentacia
Den na-narodnite-buditeli-prezentaciaDen na-narodnite-buditeli-prezentacia
Den na-narodnite-buditeli-prezentaciaЕли Христова
 
1 дитинство оля_катя
1 дитинство оля_катя1 дитинство оля_катя
1 дитинство оля_катяЧНВК №13
 
Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdf
Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdfJean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdf
Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdfzoran radovic
 
Projekt jo san brocanin i volin broc
Projekt jo san brocanin i volin brocProjekt jo san brocanin i volin broc
Projekt jo san brocanin i volin brocInforMaticari1
 

More Related Content

What's hot

хајдук вељко петровић Ii 3
хајдук вељко петровић Ii 3хајдук вељко петровић Ii 3
хајдук вељко петровић Ii 3dragadavid
 
ђорђе петровић
ђорђе петровићђорђе петровић
ђорђе петровићDragana Misic
 
Biography of vasil levski
Biography of vasil levskiBiography of vasil levski
Biography of vasil levskiCanko Balkanski
 
Albanska golgota-srpske-vojske
Albanska golgota-srpske-vojskeAlbanska golgota-srpske-vojske
Albanska golgota-srpske-vojskejob kir
 
Ігор Свєшніков – дослідник поля Берестецької битви
Ігор Свєшніков – дослідник поля Берестецької битви Ігор Свєшніков – дослідник поля Берестецької битви
Ігор Свєшніков – дослідник поля Берестецької битви РОМЦ БКР
 
Дърворезба - урок от Детската академия, проект "Твоя час"
Дърворезба - урок от Детската академия, проект "Твоя час"Дърворезба - урок от Детската академия, проект "Твоя час"
Дърворезба - урок от Детската академия, проект "Твоя час"school "Hristo Botev" -Lesnovo
 
Панчићева оморика - Милица Михајловић
Панчићева оморика - Милица МихајловићПанчићева оморика - Милица Михајловић
Панчићева оморика - Милица МихајловићVioleta Djuric
 
ΔΗΜΟΣ ΜΟΛΟΣΣΩΝ 1
ΔΗΜΟΣ ΜΟΛΟΣΣΩΝ 1 ΔΗΜΟΣ ΜΟΛΟΣΣΩΝ 1
ΔΗΜΟΣ ΜΟΛΟΣΣΩΝ 1 eleniel
 
"Хајдук Станко" Јанко Веселиновић
"Хајдук Станко" Јанко Веселиновић"Хајдук Станко" Јанко Веселиновић
"Хајдук Станко" Јанко ВеселиновићJovanka Mataruga
 
задбалкански котловини,витоша и средна гора
задбалкански котловини,витоша и средна горазадбалкански котловини,витоша и средна гора
задбалкански котловини,витоша и средна гораAneliya Shopova
 
1 дитинство оля_катя
1 дитинство оля_катя1 дитинство оля_катя
1 дитинство оля_катяЧНВК №13
 

What's hot (20)

Prezentaciq
PrezentaciqPrezentaciq
Prezentaciq
 
хајдук вељко петровић Ii 3
хајдук вељко петровић Ii 3хајдук вељко петровић Ii 3
хајдук вељко петровић Ii 3
 
ђорђе петровић
ђорђе петровићђорђе петровић
ђорђе петровић
 
crkva sv.Marije u Trogiru
crkva sv.Marije u Trogirucrkva sv.Marije u Trogiru
crkva sv.Marije u Trogiru
 
Biography of vasil levski
Biography of vasil levskiBiography of vasil levski
Biography of vasil levski
 
Златибор
ЗлатиборЗлатибор
Златибор
 
Hazari
HazariHazari
Hazari
 
Свети Сава
Свети СаваСвети Сава
Свети Сава
 
Albanska golgota-srpske-vojske
Albanska golgota-srpske-vojskeAlbanska golgota-srpske-vojske
Albanska golgota-srpske-vojske
 
Ігор Свєшніков – дослідник поля Берестецької битви
Ігор Свєшніков – дослідник поля Берестецької битви Ігор Свєшніков – дослідник поля Берестецької битви
Ігор Свєшніков – дослідник поля Берестецької битви
 
Republika Crna Gora
Republika Crna GoraRepublika Crna Gora
Republika Crna Gora
 
Дърворезба - урок от Детската академия, проект "Твоя час"
Дърворезба - урок от Детската академия, проект "Твоя час"Дърворезба - урок от Детската академия, проект "Твоя час"
Дърворезба - урок от Детската академия, проект "Твоя час"
 
Панчићева оморика - Милица Михајловић
Панчићева оморика - Милица МихајловићПанчићева оморика - Милица Михајловић
Панчићева оморика - Милица Михајловић
 
ΔΗΜΟΣ ΜΟΛΟΣΣΩΝ 1
ΔΗΜΟΣ ΜΟΛΟΣΣΩΝ 1 ΔΗΜΟΣ ΜΟΛΟΣΣΩΝ 1
ΔΗΜΟΣ ΜΟΛΟΣΣΩΝ 1
 
"Хајдук Станко" Јанко Веселиновић
"Хајдук Станко" Јанко Веселиновић"Хајдук Станко" Јанко Веселиновић
"Хајдук Станко" Јанко Веселиновић
 
задбалкански котловини,витоша и средна гора
задбалкански котловини,витоша и средна горазадбалкански котловини,витоша и средна гора
задбалкански котловини,витоша и средна гора
 
васил левски
васил левскивасил левски
васил левски
 
цинк (Cu)
цинк (Cu)цинк (Cu)
цинк (Cu)
 
Den na-narodnite-buditeli-prezentacia
Den na-narodnite-buditeli-prezentaciaDen na-narodnite-buditeli-prezentacia
Den na-narodnite-buditeli-prezentacia
 
1 дитинство оля_катя
1 дитинство оля_катя1 дитинство оля_катя
1 дитинство оля_катя
 

Similar to Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic

Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdf
Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdfJean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdf
Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdfzoran radovic
 
Projekt jo san brocanin i volin broc
Projekt jo san brocanin i volin brocProjekt jo san brocanin i volin broc
Projekt jo san brocanin i volin brocInforMaticari1
 
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo oko
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo okoGiles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo oko
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo okozoran radovic
 
Karl maj vinetuovi nasljednici doc-
Karl maj vinetuovi nasljednici doc-Karl maj vinetuovi nasljednici doc-
Karl maj vinetuovi nasljednici doc-zoran radovic
 
Emir Nisic - Sutiska i Bobovac
Emir Nisic - Sutiska i Bobovac Emir Nisic - Sutiska i Bobovac
Emir Nisic - Sutiska i Bobovac Emir Nisic
 
Baštinski sadržaji u životu lokalne zajednice, kulturnom
Baštinski sadržaji u životu lokalne zajednice, kulturnomBaštinski sadržaji u životu lokalne zajednice, kulturnom
Baštinski sadržaji u životu lokalne zajednice, kulturnomIvana Vladilo
 
mitologija-slavena-pdf
mitologija-slavena-pdfmitologija-slavena-pdf
mitologija-slavena-pdfIvana Kodba
 
Ps topolovac-ib-mazuranic
Ps topolovac-ib-mazuranicPs topolovac-ib-mazuranic
Ps topolovac-ib-mazuraniczbornica
 
Lacuna mag2Tatjana Debeljacki
Lacuna mag2Tatjana Debeljacki Lacuna mag2Tatjana Debeljacki
Lacuna mag2Tatjana Debeljacki debeljackitatjana
 
Projekt: Znameniti Dubrovčani
Projekt: Znameniti DubrovčaniProjekt: Znameniti Dubrovčani
Projekt: Znameniti DubrovčaniIvana Vladilo
 
Vukovar grad heroj 2009. - terenska nastava
Vukovar grad heroj 2009. - terenska nastavaVukovar grad heroj 2009. - terenska nastava
Vukovar grad heroj 2009. - terenska nastavaMiljenko Hajdarović
 
Vjera crkve bosanske
Vjera crkve bosanskeVjera crkve bosanske
Vjera crkve bosanskeEmil Čić
 
Interpretacija književnog teksta
Interpretacija književnog tekstaInterpretacija književnog teksta
Interpretacija književnog tekstaLjiljana Perisic
 
Iveljic bozicna-bajka
Iveljic bozicna-bajkaIveljic bozicna-bajka
Iveljic bozicna-bajkazbornica
 

Similar to Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic (20)

Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdf
Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdfJean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdf
Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdf
 
Projekt jo san brocanin i volin broc
Projekt jo san brocanin i volin brocProjekt jo san brocanin i volin broc
Projekt jo san brocanin i volin broc
 
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo oko
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo okoGiles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo oko
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo oko
 
Karl maj vinetuovi nasljednici doc-
Karl maj vinetuovi nasljednici doc-Karl maj vinetuovi nasljednici doc-
Karl maj vinetuovi nasljednici doc-
 
Emir Nisic - Sutiska i Bobovac
Emir Nisic - Sutiska i Bobovac Emir Nisic - Sutiska i Bobovac
Emir Nisic - Sutiska i Bobovac
 
Baštinski sadržaji u životu lokalne zajednice, kulturnom
Baštinski sadržaji u životu lokalne zajednice, kulturnomBaštinski sadržaji u životu lokalne zajednice, kulturnom
Baštinski sadržaji u životu lokalne zajednice, kulturnom
 
mitologija-slavena-pdf
mitologija-slavena-pdfmitologija-slavena-pdf
mitologija-slavena-pdf
 
Ps topolovac-ib-mazuranic
Ps topolovac-ib-mazuranicPs topolovac-ib-mazuranic
Ps topolovac-ib-mazuranic
 
Kosinj
KosinjKosinj
Kosinj
 
Poziv iz davnine
Poziv iz davninePoziv iz davnine
Poziv iz davnine
 
Lacuna mag2Tatjana Debeljacki
Lacuna mag2Tatjana Debeljacki Lacuna mag2Tatjana Debeljacki
Lacuna mag2Tatjana Debeljacki
 
Esej
EsejEsej
Esej
 
Projekt: Znameniti Dubrovčani
Projekt: Znameniti DubrovčaniProjekt: Znameniti Dubrovčani
Projekt: Znameniti Dubrovčani
 
Vukovar grad heroj 2009. - terenska nastava
Vukovar grad heroj 2009. - terenska nastavaVukovar grad heroj 2009. - terenska nastava
Vukovar grad heroj 2009. - terenska nastava
 
Mitovi I Legende Otoka Visa
Mitovi I Legende Otoka VisaMitovi I Legende Otoka Visa
Mitovi I Legende Otoka Visa
 
Vjera crkve bosanske
Vjera crkve bosanskeVjera crkve bosanske
Vjera crkve bosanske
 
Casopis poeta broj_3
Casopis poeta broj_3Casopis poeta broj_3
Casopis poeta broj_3
 
Interpretacija književnog teksta
Interpretacija književnog tekstaInterpretacija književnog teksta
Interpretacija književnog teksta
 
Iveljic bozicna-bajka
Iveljic bozicna-bajkaIveljic bozicna-bajka
Iveljic bozicna-bajka
 
Izvještaj s terenske nastave u Vukovar
Izvještaj s terenske nastave u VukovarIzvještaj s terenske nastave u Vukovar
Izvještaj s terenske nastave u Vukovar
 

More from Emir Nisic

Emir Nisic-SLIKE SUDBINA
Emir Nisic-SLIKE SUDBINAEmir Nisic-SLIKE SUDBINA
Emir Nisic-SLIKE SUDBINAEmir Nisic
 
Price jesenjeg lisca
Price jesenjeg liscaPrice jesenjeg lisca
Price jesenjeg liscaEmir Nisic
 
Emir Nisic-Vasar Gracanica 2012
Emir Nisic-Vasar Gracanica 2012Emir Nisic-Vasar Gracanica 2012
Emir Nisic-Vasar Gracanica 2012Emir Nisic
 
Emir Nisic-U posjeti Kraljvoj Sutjesci
Emir Nisic-U posjeti Kraljvoj SutjesciEmir Nisic-U posjeti Kraljvoj Sutjesci
Emir Nisic-U posjeti Kraljvoj SutjesciEmir Nisic
 
Emir Nisic- Puracic 2007
Emir Nisic- Puracic 2007Emir Nisic- Puracic 2007
Emir Nisic- Puracic 2007Emir Nisic
 
Emir Nisic- Na jezeru Modrac
Emir Nisic- Na jezeru ModracEmir Nisic- Na jezeru Modrac
Emir Nisic- Na jezeru ModracEmir Nisic
 
Emir Nisic -Moja kratka prica o jeseni
Emir Nisic -Moja kratka prica o jeseniEmir Nisic -Moja kratka prica o jeseni
Emir Nisic -Moja kratka prica o jeseniEmir Nisic
 
Emir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-RizenfelderaEmir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-RizenfelderaEmir Nisic
 
Emir Nisic- Kovaci
Emir Nisic- Kovaci Emir Nisic- Kovaci
Emir Nisic- Kovaci Emir Nisic
 
Emir Nisic- Hari Dzekson
Emir Nisic- Hari Dzekson Emir Nisic- Hari Dzekson
Emir Nisic- Hari Dzekson Emir Nisic
 
Emir Nisic - Dan rudara
Emir Nisic - Dan rudara Emir Nisic - Dan rudara
Emir Nisic - Dan rudara Emir Nisic
 
Emir Nisic- Djaci s istoka
Emir Nisic- Djaci s istoka Emir Nisic- Djaci s istoka
Emir Nisic- Djaci s istoka Emir Nisic
 
Emir Nisic - Atik dzamija
Emir Nisic - Atik dzamija Emir Nisic - Atik dzamija
Emir Nisic - Atik dzamija Emir Nisic
 

More from Emir Nisic (13)

Emir Nisic-SLIKE SUDBINA
Emir Nisic-SLIKE SUDBINAEmir Nisic-SLIKE SUDBINA
Emir Nisic-SLIKE SUDBINA
 
Price jesenjeg lisca
Price jesenjeg liscaPrice jesenjeg lisca
Price jesenjeg lisca
 
Emir Nisic-Vasar Gracanica 2012
Emir Nisic-Vasar Gracanica 2012Emir Nisic-Vasar Gracanica 2012
Emir Nisic-Vasar Gracanica 2012
 
Emir Nisic-U posjeti Kraljvoj Sutjesci
Emir Nisic-U posjeti Kraljvoj SutjesciEmir Nisic-U posjeti Kraljvoj Sutjesci
Emir Nisic-U posjeti Kraljvoj Sutjesci
 
Emir Nisic- Puracic 2007
Emir Nisic- Puracic 2007Emir Nisic- Puracic 2007
Emir Nisic- Puracic 2007
 
Emir Nisic- Na jezeru Modrac
Emir Nisic- Na jezeru ModracEmir Nisic- Na jezeru Modrac
Emir Nisic- Na jezeru Modrac
 
Emir Nisic -Moja kratka prica o jeseni
Emir Nisic -Moja kratka prica o jeseniEmir Nisic -Moja kratka prica o jeseni
Emir Nisic -Moja kratka prica o jeseni
 
Emir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-RizenfelderaEmir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
 
Emir Nisic- Kovaci
Emir Nisic- Kovaci Emir Nisic- Kovaci
Emir Nisic- Kovaci
 
Emir Nisic- Hari Dzekson
Emir Nisic- Hari Dzekson Emir Nisic- Hari Dzekson
Emir Nisic- Hari Dzekson
 
Emir Nisic - Dan rudara
Emir Nisic - Dan rudara Emir Nisic - Dan rudara
Emir Nisic - Dan rudara
 
Emir Nisic- Djaci s istoka
Emir Nisic- Djaci s istoka Emir Nisic- Djaci s istoka
Emir Nisic- Djaci s istoka
 
Emir Nisic - Atik dzamija
Emir Nisic - Atik dzamija Emir Nisic - Atik dzamija
Emir Nisic - Atik dzamija
 

Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic

  • 1. 1
  • 2. 2 Emir S. Nišić STARI NIŠANI u Đurđeviku Recenzija: Alija Arif Delić Lektura: C. Andrea N. Emir Fotografije: N. Emir Web: www.emirnisic.de.tl e-mail: emirnisic@mail.com Objavljeno na : Tuzla 2014.
  • 3. 3 UVOD Kada neko započne pisati knjige, on to sasvim sigurno i nastavi, najprije iz svog ličnog zadovoljstva, ali i zbog zadovoljstva ljudi pred kojima se nađu ispisane stranice.Ovo je moja četvrta knjiga, za koju se nadam da će vam ponuditi podatke koji su vam potrebni, te mnogo toga što niste znali. Ovoga puta odlučio sam se pozabaviti prošlošću moga užeg zavičaja, da bih se jednim dijelom odužio svome lijepom mjestu. Ranije sam samo primjećivao stare nišane i nisam ništa znao o njima, ali je poštovanje prema tim nadgrobnim spomenicima kod mene uvijek postojalo. Najupečatljiviji trag u mome sjećanju ostavilo je staro mezarje u Kovačima pored kojeg sam od najranijeg djetnistva prolazio, a koje danas skoro da i ne postoji. Uništavanje ovog groblja nagnalo me da se posvetim njihovoj zaštiti, tj. evidentiranju i proučavanju. U mojoj knjizi na početku ćete pročitati o mojim sjećanjima na moje prve susrete sa nadgrobnim spomenicima, a kasnije vas očekuje puno toga o prošlosti Đurđevika. Naime, pošto još uvijek niko nije napisao nikakvu monografiju moga mjesta, smatrao sam se dužnim da u ovom djelu dam što više podataka o Đurđeviku, što će vjerujem biti polazna osnova za neke druge autore. Nakon toga slijedi poglavlje o nišanima, o njihovoj tradiciji, o oblicima, o vrsti izrade i slično. Što se tiče mojih opisa mezarja i nišana na njima, ona su tu poredana onim redom kako sam ih i obilazio, a budući da je Đurđevik nekada obuhvatao okolna mjesta, svoje istraživanje sam proširio na područje Bašigovaca i Kovača. U svome radu nisam imao znatnih problema, a moj rad odobrio je Medžlis islamske zajednice Živinice, na čemu im se mnogo zahvaljujem. U cilju što boljeg prezentiranja moga rada uporedo sam radio dokumentarni serijal koji je dostupan putem moje internet stranice. Vrlo je važno da jedno ovakvo istraživnje prati i vizuelni materijal, tako da će se i u ovoj knjizi naći mnogo fotografija. U pogledu klasifikacije nišana nisam se mogao osloniti na podjele nišana kakve su ustanovili raniji autori, pa sam zbog toga formirao neku svoju klasifikaciju. Često se recimo kaže da je nišan ulemanski, ali ako bih se raspitao o umrlom kome je podignut takav nišan doznao bih da je to bio sasvim običan čovjek zemljoradnik koji možda tijekom svog života nije držao puno do vjere, a samim tim pogotovo nije bio ulema (vrsni poznavalac Islama, stručnjak za vjeru u neku ruku, veoma učen čovjek).Stvar je u tome što je majstor odlučio napraviti takav nišan, ili su takav nišan zahtijevali
  • 4. 4 potomci. Zbog toga sam u svome radu odbacio podjele nišana na ulemanske, aginske, derviške i slično, jer takva podjela na ovom području nema svoju naročitu primjenu, mada ima pojedinčnih slučajeva gdje nišani odgovaraju toj podjeli, ali je to neznatan broj. Također sam prilagodio izraze koji su do sada korišteni, recimo gužve na turbanu, nazvao sam nabori na turbanu, što je dosta i ljepše i prikladnije. U svome radu koristio sam termine: groblje, mezarje, mezarluk, harem i šehitluk, jer je po meni sasvim svejedno kako nazivamo vječna počivališta naših ili tuđih predaka, važno je da ih poštujemo i ne skrnavimo. Vjerujem da će biti onih koji će mi zamjerati na tome što nešto nazivam drugačijim imenom od njih, ali ja nisam nikakav vjerski predstavnik, već istraživač. Prvi lokalitet koji sam obišao bio je mezarje kod Stare džamije u Musićima 13.01.2014. godine, a posljednji lokalitet na kojem sam bio s ciljem prikupljanja materijala za ovu knjigu su mezarja u Kovačima, dana 18.03.2014. godine. U tom vremenu prikupio sam jako puno materijala, napravio sam 932 fotografije, i 95 minuta video snimka. Od toga svega napravio sam pet epizoda svoga dokumentarnog serijala. Bio sam čak i ondje gdje su mezarja nekad bila pa nestala. Sva zapažanja sa terena poslužila su najviše za ovo pisano djelo. Svih tih sunčanih dana u kojima sam se družio sa tragovima prošlosti po ovdašnjim mezarlucima, vratila su me u prošlost, i uvijek sam osjećao blago zadovoljstvo od korisnosti moga rada. Moj rad je bio zapažen, nekako pred sam završetak ove knjige, pojavio sam se u najčitanijem dnevnom listu u državi „Dnevni avaz“, gdje su se mnogi upoznali sa ciljevima moga rada koji je vezan za nadgrobne spomenike. Naravno, puno činjenica vezanih za prošlost Đurđevika morao sam da odbacim, u prvome jer nisu tačne, a zatim bih se i udaljio od svoje glavne teme. Očekujem da će ovo moje djelo biti prije svega korisno, studentima, učenicima, stanovnicima Đurđevika, budućim naraštajima, vjerskoj zajednici, a kao drugo nadam se da će se poboljšati odnos prema starim nišanima te da će oni biti zvanično zaštićeni od nadležnih tijela. Treći cilj je da se na naša mezarja barem u nekoj mjeri vrate oblici tradicionalnih nišana. Smatram da sam i svojim evidentiranjem nišana kao i podacima o prošlosti Đurđevika mnogo doprinio, i osjećam veliko zadovoljstvo zbog toga što sam napisao još jednu knjigu, a onda idem lagano dalje. Puno je toga što trebam zapisati, dok sam živ. Emir S. Nišić
  • 5. 5 RECENZIJA ZA ISTRAŽIVAČKI RAD O NIŠANIMA Autora Emira Nišića Pohvalno je što pisci brižno oštre svoja pera i, onda nas ne treba čuditi što svakim novim danom niču nova djela. Tako je i sa piscem Emirom Nišićem, njegov nerv nikad ne miruje; svoju vrijednu istrajnost iznjedruje, iznosi pred mnenje, kao autor nadahnute poezije i priče vješto ispričane, kao autor crtica kroz koje vješto kazuje svoja zapažanja – svoj kratki, ali jasni umjetnički izraz, i kolumni, putopisa i zapisa značajnih i historijskih mjesta koja je pohodio i istraživačkih postignuća, koja su, kao pečat, dala smisao temi vrlo jasno i potvrdno, na kojim bi mu zavidili i divili se i mnogo starije kolege – pisci. Tako nam Nišić svojim sveukupnim umjetničkim izdizanjem, ponovo potvrdio da je u dobi kada mu ne nedostaje stvaralačkog zamaha. Svojim istraživačkim radom izdigao se iznad stvarnosti. Po ko zna koji put, Nišić potvrđuje da historija igra važnu ulogu za sadašnjost i budućnost naroda o kojem se bavi i piše. Dakle, u ovoj knjizi riječ je o nišanima koje je Nišić proučavao i istraživao u svome užem zavičaju. To je štivo u kojem se opominju svi oni koji su trebali ili trebaju povesti više djelovanja da takvo što, kao što su nadgrobni spomenici i obilježja, ne prekrije maglena, bar da se sačuvaju u obliku trenutnog zatečenog stanja, jer, kako ističe autor, mnogi su nišani, pa i stećci, vidno oronuli, u fazi zaborava i nestajanja. Ali autor dopunjuje ovu istraživačku misiju, te iznosi monografsko kazivanje o Đurđeviku, naseljenom mjestu općine Živinice, gdje je rođen i gdje živi. Pomno se bavi, prije svega, ispravljanjem pogrešaka iz prošlosti i postavljanja u nizu hronološkog dešavanja, u okvire tačnosti o svome prelijepom i pitomom mjestu Đurđevik, kojeg čine MZ Stari Đurđevik i Đurđevik Dom. On opovrgava ili potvrđuje činjenice i dokumentuje dokučena akta iz spisa do kojih se moglo doći. Naravno, i sva druga obrađena mjesta u ovoj knjizi nisu zakinuta za objelodanjivanje o pojedinostima iz svoje daleke i bliske prošlosti. Ovaj mali prostor gdje je Nišić vršio istraživanje, opit i studiju o nadgrobnim spomenicima, nije umanjio željenu vrijednost, jer i da je uzet širi teritorij ništa se, tako da kažem, primjetno ne bi promijenilo, osim eventualnog broja te sakralnosti. Svugdje su nišani dovedeni do stanja „biti ili ne biti“. Kako rekoh, Emir Nišić je na ovim prostorima rođen, a onda za očekivati je bilo da svoj istraživački
  • 6. 6 poriv sruči na uži zavičaj, koji je svakako historijski izuzetno bogat , a samim time i svakojakim nišanima i stećcima. Jasno i poučno objašnjeno i razjašnjeno je sve u ovoj knjizi o nišanima, a onda i mnogobrojne fotografije, koje zamjenjuju mnoge riječi... Znači i sve rečeno, i sve fotografisano, i o nišanima, i u monografskom kazivanju o autorskom rodnom mjestu Đurđevik. Naročito me dojmilo autorovo kazivanje o nišanima sa epitafima. To je poseban izricaj i poriv svakog pjesnika. Sjetimo se naslova nekrologija o živiničkim šehidima i poginulim borcima: „Na krilu zemlje - Za usnule Čvrstim snom - Kamen je odgovor Nebu.“ Ali i Maka Dizdara, Nijaza Alispahića, i mnogih drugih velikih pjesnika, koji pjevaše o nadgrobnim spomenicima obilazeći šehitluke. Tako je to, kroz mjesta kročio je Emir i bilježio vrstu nišana, tačan broj svih vrsta, nestala mezarja, pa starost i šehitluka i nišana, a nije da toga nije od drevne prošlosti do danas u svakom pohođenom mjestu... Naravno, kako je i sam autor rekao, razlika je neminovna od mjesta do mjesta, pa i sela i grada, kada su nišani u pitanju, i vrsta, i izgled, i veličina. No, bujrum autori – istaživači, ovo djelo dobro će vam doći, kao podloga za početak ili bolje reći nastavak gdje je Nišić zaustavio se; ovakvih knjiga nikad nije dosta, a ovu knjigu toplo preporučujem svima koji vole dobro i poučno štivo. Alija Arif Delić
  • 7. 7 Izučavanje stećaka Bogumilski stećci su kod mnogih izazvali divljenje i ljubav prema povijesti.Interes za stećke kod mene se probudio u osnovnoj školi. Naime stećci su postojali i blizu moje kuće, na imanju Franje Molana gdje ih je bilo pet, a koje je on iskopao iz zemlje 1960. godine jer ih je ranije zatrpala rijeka Gostelja svojim nanosima.Iste stećke prvi je evidentirao dr. Ćiro Truhelka 1895. godine, kada je i očitao natpis sa jednog stećka, a to je danas jedini stećak sa natpisom na podrućju općine Živinice. Ja ću se tek 1990-tih godina igrati oko ovih stećaka ne znajući njihivu pravu namjenu i vrijednost. Osim toga pred mojom školom bilo je oko 15 stećaka, i kao takvi skrivali su mnoštvo tajni i ja sam jedva čekao šesti razred kada ćemo učiti o njima. Prva važnija saznanja o stećcima naučio sam od naše nastavnice Safete Delić, a kasnije i od Huseina Redžića kada sam se i uključio u historijsku sekciju, a vrijednost stećaka spoznao sam od velikog umjetnika i zaljubljenika u Bosnu i Hercegovinu, njene starine, tradiciju i običaje Rahmana Šabanovića. Nekako na proljeće 2000. godine počelo se sa prenosom stećaka sa lokaliteta Vrpolje (imanje Franje Molana), u naše školsko dvorište u svrhu očuvanja spomenika. Ovoj akciji dao sam svoj doprinos, onoliko koliko sam mogao obzirom da sam bio učenik šestog razreda. Ovdje je ostao jedan stećak koji nikada nije izmješten.Od toga doba stećci su me oduvijek zanimali, čitao sam o njima, obilazio lokalitete gdje se nalaze, fotografisao ih, a najviše o njima doznao dok sam studirao historiju na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Još uvijek nisam napisao niti jedno djelo o stećcima, a to ne mora značiti da to neću učiniti kada se ukaže prilika i potreba.
  • 8. 8 Sjećanje na krečenje nišana Moj prvi ozbiljniji susret sa starim nišanima bio je u osnovnoj školi kada sam kao član „Historijske sekcije“ učestvovao u krečenju starih nišana.Historijsku sekciju predvodio je nastavnik Husein Redžić poznatiji kao Huso, koji nam je jednoga dana došao s prijedlogom da uradimo nešto konkretno u vidu zaštite kulturnih spomenika.Ispričao nam je ukratko o nekadašnjem običaju krečenja starih nišana pred Bajram i predložio da mi okrečimo nišane kod Stare džamije u Đurđeviku. Moji školski drugovi i ja samo se okupili kod džamije 20.02.2002. godine, a koliko se sjećam prisutni članovi sekcije su bili:Mirna, Amra, Dino, Semir i još dvoje čijih se imena ne mogu sjetiti.Vrijeme je bilo vedro i sunčano a ponegdje je bilo ostataka snijega koji nas je spriječio da akciju izvedemo ranije.Uz pomoć našeg nastavnika pripremili smo kreč, uzeli četke i kante, pa smo vrijedno krenuli na posao.Naše radove pratio je mujezin Stare džamije u Musićima Sakib Musić, ovom prilikom nam se zahvalio na našem trudu i naveo da su sada stari nišani „okupani“ pred nadolazeći praznik. Ovaj posao oko krečenja nama đacima je predstavljao nešto značajno i davao nam određen osjećaj korisnosti društvu i nauci.Sa ove vremenske distance ne mogu puzdano odrediti da li smo nišane krečili dva sata ili duže, ali znam da je naša akcija naišla na pohvale direktora škole, ostalih nastavnika, kao i mještana Đurđevika. Tad, prije 12 godina ja nisam mogao naslutiti i znati da ću baš ove 2014. godine ovdje doći kao neko ko iza sebe ima dva historijska rada, neko ko je ozbiljan istraživač, a valjda sve to ide u prilog mome tadašnjem nastavniku Husi a sada dobrom znancu i prijatelju, koji je znao prepoznati talente za nauku koju je predavao. Sjećam se da sam na jednom od nišana pronašao reljef sablje pa sam to prijavio nastavniku koji je nešto zapisao u rokovnik, danas evo ja u rokovnik zapisujem reljefne ukrase i karakteristike sa nišana.Osim toga prijavljivali bi mu i natpise za koje bi rekli da nešto piše na turskom a on bi to ispravljao učeći nas da se radi o arapskom pismu koje su ovdje donijeli Turci, pa da zbog toga dolazi do zabune. Danas su eto stari nišani tema moga izučavanja.
  • 9. 9 ĐURĐEVIK Đurđevik ili Gjurgjevik kako se to nekada pisalo, spada u red najstarijih naselja na ovom području.Svjedočanstvo tome daju mnogobrojni ostaci materijalne kulture, prije svega stara Gradina u Nevrenči, zatim nekropole stećaka, Stara džamija, kao i mnogi lokal-toponimi koji žive u narodu. Osim toga ni pisani tragovi o Đurđeviku nisu rijetki. Đurđevik danas administrativno pripada Općini Živinice, koja je u sastavu Tuzlanskog kantona, a sam Đurđevik kao veliko mjesto podijeljen je na dvije mjesne zajedinice i to : MZ Đurđevik Dom i MZ Stari Đurđevik.Ako izuzmemo te administrativne podjele Đurđevik je jedno veliko mjesto koje se prostire na obalama rijeke Gostelje, po kojoj je nekada ime nosila i srednjovjekovna župa Gostilj. Ovdje vlada umjereno-kontinentalna klima gdje su zime umjerno hladne,a ljeta dosta topla i duga.Najkišovitiji mjesec je juni, a mjesec sa namjanje padavina je januar. Zadnjih godina ovdje je jako čest grad u ljetnim mjesecima koji nanosi ogromne štete poljoprivrednim imanjima, kao i na ostaloj imovini žitelja ovog područja.Godišnje padavine iznose 864 l/m2 , a od toga na proljće otpada 238l/m2 ili 27.2%, zatim na ljeto 271 l/m2 ili 31,0 %, na jesen 192 l/m2 ili 21,9%, i na zimu 163 l/m2 ili 19,9 %. Prosječna godišnja temperatura zraka je oko 10,2 C. Vegetativni period traje 246 dana,(od 14.03. do 16.09.) što pogoduje povoljnom razvoju poljoprivrede. U Đurđeviku preovladavaju sjeverozapadna strujanja vjetra HW=29,7%, zatim jugoistočni SE= 22,8%, i sjeveroistočni HE=15,4%, ovo područje spada u umjereno vjetrovito.1 Iznad Đurđevika nalazi se masiv Konjuh planine, a veći dio ovoga mjesta otvoren je prema Sprečkoj dolini, reljef je mješoviti, ima brežuljaka, a velika je i dolina rijeke Gostelje, prosječna 1 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice, 1988.
  • 10. 10 nadmorska visina je oko 240 metara, mjesto je gusto naseljeno. Prosječna dubina snijega tijekom zime ovdje je oko 20 cm, a on se zadržava oko 60 dana,a najveće snježne padavine zabilježene su u decembru 1999. i januaru 2000. godine kada je visina snijega varirala između 60-120 cm.2 Tip zemljišta je uglavnom hidromorfno tlo, aluvij i dolinski dulovij. Dok je samo mjesto poznato po ogromnim naslagama ugljena. Dolina rijeke Gostelje izložena je i povremenim poplavama s početka ljeta, većeg ili manjeg razmjera.Na ovom području postoji i nekoliko aktivnih klizišta koja ugrožavaju puteve i stambene objekte. Zagađenje vazduha ima negativan i rastući trend. Broj stanovnika utrvrđen zadnjim popisom stanovništva iz 2013. godine po dostupnim preliminarnim rezultatima nikako nije tačan. U tom popisu se navodi da Đurđevik ima 3.319 stanovnika, a od toga 1.022 domaćinstva, dok se recimo za Kovače navodi da imaju 4.105 stanovnika i 1.143 domaćinstva!? Ovdje je sigurno pod stavkom Kovači uračunato i stanovništvo Starog Đurđevika, jer realno gledajući Kovači ne mogu imati više od 1800 stanovnika, budući da su u svim ranijim popisima imali od 200-800 stanovnika. U Đurđevik su u prošlosti spadala i okolna mjesta, koja su poslije postale samostalne mjesne zajednice među kojima su i Kovači. Prema pouzdanim procjenama iz 2004. godine u Starom Đurđeviku je živjelo 3.218 stanovnika, a u Đurđeviku 4.562, dok je prema procjenama iz 2011. godine na području Starog Đurđevika bilo 3.278 stanovnika, a na području Đurđevika 4.647 stanovnika. Ove procjene treba uzeti kao pouzdane i tačne za sva buduća istraživanja, a zvanični popis iz 2013. godine treba uzimati sa velikom rezervom naročito kod nacionalne strukture stanovništva, te se kao autor i za ubuduće ograđujem od svih podataka iz popisa stanovništva iz 2013. godine, prvenstveno jer sam bio žrtva isceniranog popisa, zatim u podacima koji su mi trenutno dostupni ustanovio sam nebrojeno mnogo pogrešaka. Đurđevik se navodi kao mjesto urbanog tipa, a Stari Đurđevik kao mjesto mješovitog tipa.Po zvaničnim prognozama postoje pretpostavke da će 2032. godine, u Starom Đurđeviku živjeti oko 2 Prostorni plan Općine Živinice,Prostorna osnova, Sarajevo, 2012.
  • 11. 11 3.520 stanovnika, a Đurđevik Dom će brojati 4.990 stanovnika, sve ukupno 8.510 stanovnika.Ured Mjesne zajednice Đurđevik Dom raspolaže sa prostorom od 20m2, a tu je i matični ured, dok mjesna zajednica Stari Đurđevik ima svoje prostorije u čitaonici na Brodu nepoznate površine koje nisu adekvatne za korištenje, a ranije je imala svoje prostorije u Staroj školi površine oko 90m2 koje je usptupila za potrebe otvaranja ambulante. Od svoje prošlosti Đurđevik je bio ekonomski jako središte, do osmanske okupacije ovdje se uzgajala i vinova loza i pravilo kvalitetno vino, a to je prestalo pod pritiskom okupatroskih vlasti u vidu velikih poreza i vjerskih propisa koje su donijeli sa sobom. Najveći razvitak Đurđeviku donio je rudnik koji je ovdje otvorila firma A.D. Kroacija iz Zagreba još 1936. godine. U Đurđeviku postoji i Nogometni klub Omladinac RMU Đurđevik, a ovdje djeluje i lovačka sekcija LD Toplice Živinice. Đurđevik je mjesto koje je prvo na području općine Živinice dobilo svoj suvremeni vodovod, 1972. godine, a na čelu akcije izgradnje vodovoda nalazio se Muharem Nišić. Danas je vodosnadbijevanje riješeno sa izvorišta: Sinac-rijeka, Djedinski vodovod, Arzina voda, Zmajevac(Zmajevača), Fazlićka voda. Vjerska i nacionalna struktura stanovništva u Đurđeviku je šarolika, uz visok stupanj uvažavanja i tolerancije, na šta treba biti ponosan. U pogledu vjerske pripadnosti tu su Muslimani, Katolici, Pravoslavci i ateisti, dok je nacionalna struktura dosta šarolika: Bošnjaci, Bosanci, Romi,Hrvati, Srbi, Jugosloveni, Talijani, Albanci, Crnogorci... MZ Đurđevik Dom U najnovijem statutu iz 2013. godine stoji naziv MZ Đurđevik, ali zbog lakšeg razlikovanja i zbog ranijeg naziva po kome je poznata ova mjesna zajednica koristit ću
  • 12. 12 naziv Đurđevik Dom. Formirana je 27.12.1965. godine a obuhvatala je naselja: Đurđevik, Bašigovci, Donja Lukavica, Djedino, Nevrenča, Kuljan, Kovači, Odžak i Zukići. Vremenom su se ova mjesta izdvajala u samostalne mjesne zajednice tako da danas MZ Đurđevik obuhvata mjesta: Nevrenča, Medovići, Magistralni put, Vrnojevići, Boškovići, Kotornica, Juroševići, Stari rudnik, Djedino, Dunajevići, Savino brdo, Živčići i Fazlići. Granice mjesne zajednice su : granična područja na mostu Kotornica, na Magistralnom putu Tuzla-Sarajevo, a zatim ide uzvodno rijekom Gosteljom do mosta za područje Jelaha, ide Jelaškim potokom do sredine puta, odatle južno prema "Halilčevića pećini" do kompleksa "Šumarstva Svatovac", te jugozapadnom granicom između privatnih posjeda naselja Djedino i šumskog kompleksa lokalnog puta koji vodi za Budakovac. Istim putem produžava na zapad i spušta se na sjever, presijeca put za Djedino, nastavlja pored Zenunovačke vodenice i koritom Zenunovačke rijeke, ide do njive Slavke Markovića prema zapadu izlazi na Zenunovački put ispod Paleža nastavlja putem, skreće putem prema sjeverozapadu te starim putem kroz Palež do njiva "Haluge", a zatim sredinom velikog jezera ide prema nekad postojećoj kući Mujke Bećirovića i nastavlja prema sjeveru do raskršća puteva Odžak-Alići, ide pravcem prema rudničkoj trafo-stanici i nastavlja putem prema istoku, međom njive Mehmedalije Taletovića i pravcem privatnih njiva Avdić Ramiza do Mag. puta granicom posjeda Musić Halida. Presjeca Magistralni put prema ivici starog kamenoloma ispod Islamskog centra, te kroz privatne posjede izlazi na put za Savino brdo i ide prema raskršću puta za Bašigovce na "Kršu" i nastavlja prema
  • 13. 13 istoku, skreće južno šumskim putem prema brdu "Golubinjak" koji polovi i nastavlja ka raskršću "Stare kuće" put "Crvena vodica", dalje nastavlja putem do Dunajevića prema "Planama", odatle prema lovačkoj kući kod potoka "Kotornica" i istim koritom do mosta Kotornica na Magistralnom putu Tuzla – Sarajevo.3 Prezimena u ovoj MZ-e uglavnom su: Trumić, Džihanović, Jagodić, Goletić, Nišić, Jurić, Halilović, Čerkezović, Žigić, Jurošević, Okić, Habibović, Avdić, Memišević, Krbuljić, Mijatović, Jovanović, Simić, Trišić, Zukić, Zenunović, Huseinović, Putica, Kulović, Musić, Osmanović, Butković, Isaković... Ova mjesna zajednica nekada je dobijala značajna priznanja i to 1977. godine Spomen plaketu, 1979. godine dobija Republičku povelju. U ovoj mjesnoj zajednici snimana je i nekad jako popularna emisija RTV Beograd, „Znanje imanje“ 1977. godine., što je u to vrijeme bilo jedno veliko nezvanično priznanje razvitku jednog mjesta. Nekada se ovo mjesto zvalo samo Nevrenča, a sadašnji Stari Đurđevik nosio je naziv Đurđevik, tek će izgradnjom Zadružnog doma u Đurđeviku, ovaj dio koji se nekada zvao Nevrenča dobiti naziv Đurđevik Dom, što danas ipak nije službeni naziv. Prostor ove mjesne zajednice vremenom se smanjivao jer su se određena mjesta izdvajala u samostalne mjesne zajednice: Bašigovci,Podgajevi, Kovači, Stari Đurđevik i Šahići. Aktuelni predsjednik savjeta MZ-e Đurđevik je Mevludin Ferhatović. 3 Statut MZ Đurđevik, 2013.
  • 14. 14 MZ Stari Đurđevik Nekada se pisalo Đurđevik stari (stari malim početnim slovom), u doba kada je službeni naziv gornjeg dijela ovog naselja bio Đurđevik Dom. Danas je službeni naziv ove mjese zajednice Stari Đurđevik, a mjesna zajednica osnovana je 01.01.1982. godine, kada se formira i MZ Kovači, čime nekadašnji Đurđevik gubi na svojoj administrativnoj veličini, a sve je počelo još 15.03.1968. godine kada su se Bašigovci izdvojili u samostalno mjesnu zajednicu.Danas ova mjesna zajednica u svom sastavu ima slijedeća naseljena mjesta: Musići, Salkići, Nukići, Husinovići, Brod, Aljići, Pasik, Cesta (Sejdići,Stara škola, Energopetrol), Stara Pruga i Bare. Granice mjesne zajednice su : Magistralni put M18, kuća Halida Musića prema istoku preko bivšeg kamenoloma izlaz na put: Sejdići, Savino brdo, skreće na sjever parc. Šefitovo brdo i Čifluci izlaz na put Kovači i nastavlja preko Mlenica granicom Luga, izlaz na bivšu ind.prugu nastavlja na zapad putem do Magistralnog puta M18, prelazi M18 i željezničku prugu ide na zapad granicom skladište Energopetrola, skreće prema Gostelji i izlazi na put Tresulje gdje skreće na istok do odžakove poraslice, na sjever kipom, stadionom Omladinac, prelazi Gostelju i dolazi do početne tačke Magistralni put M18 (Tuzla-Sarajevo).4 Prezimena u Starom Đurđeviku su : Aljić, Alić,Bajrić,Balkić, Bećirović, Bedić,Begić, Bešić, Brkić, Butković, Čokić, Dautović, Emkić, Fehrić, Fejzić, Fočić, Gogić, Goletić, Habibović. Halilović, Hamidović, Hasanović, Hašimbegović, Hodžić, Humić, Huskić, Ibrahimović, Imamović, Islamović, Išerić, Jagodić, Kalajevac, Kamberović, Klepo, Klopić, Krbuljić, Ligić, Mahmutbegović, Mešanović, Mešković, Mrvalj, Mujić, 4 Statut MZ Stari Đurđevik, 2013.
  • 15. 15 Mujkanović, Muminović, Muratbegović, Musić, Mušić, Nišić, Nukić, Nurkić, Osmanović, Pajić,Paprikić, Podgorčević, Ramić, Rehić, Rossi, Sakić, Salkić, Sarajlić, Sećnjak, Smajić, Šehić, Šišić, Talović, Taletović, Trumić, Umihanić, Užičanin, Vejzović, Zenunović, Zukić i Žabić. Aktuelni predsjednik MZ Stari Đurđevik je Emin Paprikić. Đurđevik u prošlosti Drago mi je što ovim radom mogu ispraviti konačno pogrešku mnogih autora, pa i mene samog, da se Đurđevik prvi puta pominje 1711. godine, naime to nije tačno. Najstariji izvor koji sam do sada pronašao i u kome se pominje Đurđevik je Sumarni popis zvorničkog sandžaka koji su sačinile osmanske vlasti 1519. godine. U tom popisu stoji u popisu nahije Drametin i navodi se da je to džemat vlaha: Đurđevik i Drapčići pripada prihod od 3330 akči,5 ovo je skoro pa najveći prihod u ovoj nahiji odmah poslije Godovića-3.432 akče, što govori o veličini i ekonomskoj snazio ovoga mjesta. Danas je selo koje se u ovom popisu pripisuje uz Đurđevik nepoznato, i pojam Drapčići se ne nalazi ni u lokal-toponimima na ovom području. Vjerovatno je to jedno od manjih sela koja su uvijek gravitirala uz Đurđevik kao recimo Nevrenča ili Dunajvići. U ovom popisu pominju se u nahiji Gostilj i selo Gračanica sa prihodom od 2.788 akči, Didino sa 1.824 akče, Selo Lukavica sa prihodom 3.492 akče. Također i u popisu iz 1533. godine prolanazimo Đurđevik i to ovako: Timar Hasana,sina Hamze-sa drugovima, selo Đurđevik, pripada Drametinu: muslimanskih kuća 6,neoženjenih 1,baština 1; hrišćanskih kuća 30,neoženjenih 8, baština 15. Prihod 5600, dio imenovanog 1.400 akči.6 Osim toga u popisu se navodi Timar Jusufa, Zvornik, posadnik u tvrđavi Telčak, dio sela 5 Dva prva popisa zvorničkog sandžaka, Adem Handžić, Sarajevo,1986. 6 Isto
  • 16. 16 Đurđevik,pripada Drametinu, iznos 1.400 akči; Timar Alija, posadnik u tvrđavi Telčak, dio sela Đurđevik, u nahiji Drametin, iznos 1.400 akči, zatim Timar Fetija, sin Alija, posadnik u spomenutoj tvrđavi, dio sela Đurđevik, pripada Drametinu, iznos 1.400 akči. To su popisi koji sadrže sumarne feudalne prihode izražene u akčama, prvi popis dao je samo popis mjesta sa prihodima, dok je drugi iz 1533. godine znatno opsežniji i dao je demografsku sliku, broj kuća, imena timara i slično. Prvi popis iz 1519.godine se zvanično zove: Sumarni popis zvorničkog sandžaka zajedno sa haskim domenima u Brevniku.Drugi popis je završen u mjesecu aprilu 1533. godine.Ova dva popisa jako su važna da nam pomjere do sada navedenu granicu o prvom pomenu mjesta Đurđevik. Gradina u Nevrenči još uvijek nije istražena, a za nju se često kaže da je iz srednjeg vijeka, no ona se kao gradina sa stalnom vojnom postavom ne pominje u osmanskim popisima, što znači da je to vjerovatno bila tvrđava u kojoj je ranije bila bosanska vojska, ili su to pak ostaci rimske utvrde. Često se u literaturi može naći pretpostavka da je gradina u Nevrenči rimska utvrda, koja je vjerovatno nekad i bila obnovljena za vrijeme Kraljevine Bosne. Pored ove gradine nalaze se i četiri stećka, ali o tome ću govoriti detaljnije u poglavnju o stećcima. Saznanja koja imam vezana za Gradinu u Nevrenči jako su oskudna, znam da je bilo pojedinačnih slučajeva pronalaska starih novčića, ali mi njihova daljna sudbina nije poznata.U svim istraživanjima ova Gradina ostala je zapostavljena od strane arheologa i nadležnih institucija. U Arheološkom leksikonu stoji ovako: GRADINA, Đurđevik, Živinice. Rimsko utvrđenje (?) i nekropola sa stećcima. Gradina se sastoji od dva uzvišenja. Na većem je srednjovjekovno groblje; sačuvana su 4 stećka u obliku stela.7 7 Arheološki leksikon BIH,Sarajevo, 1988.
  • 17. 17 Popis stanovništva 1879. godine Za potrebe svog istraživanja prikupio sam i neke od popisa stanovništva Bosne i Hercegovine, koji su mi bili dostupni, i od toga ću načiniti jedan manji pregled onoga što u tim popisima stoji. Prvi popis stanovništva koji je uradila Austro-Ugarska monarhija bio je 1879. godine.; pošto je Đurđevik u određenim periodima uz sebe imao i neka manja sela koja su popisivana kao zasebne cjeline, ovdje sam ih računao zajedno sa Đurđevikom kako i treba. Recimo u prvom popisu iz 1879. pronalazim pored Đurđevika,Dedino i Vrnojeviće kao zasebne cjeline, ali ta sela u to vrijeme bila su u sastavu Đurđevika, kako tad tako i sad. U ovom popisu nisam ubrajao Kovače ili Bašigovce koji su vremenom gravitirali prema Đurđeviku kao svojevernom centru, njih ću navesti s razlogom tek u narednim popisima. Mjesto Gjurgjevik kako to stoji u popisu iz 1879. godine imalo je 114 kuća, a u njima 129 stanova, stanovnika muškog spola 353, žena 318, svega ukupono 671 stanovnik, a od toga je bilo Muslimana (Muhamedanaca) 632, a drugih vjera 39. Za Dedino stoji da je imalo 18 kuća, 43 stanovnika muškog spola i 47 ženskog, što je ukupno 90 stanovnika, i svi su bili Muslimani. Vrnojevići su imali 13 kuća,33 muškarca, 35 žena, što je svega 68 stanovnika i svi su bili Pravoslavci.8 Iz zbira rezultata ovog popisa možemo zaključiti da je Đurđevik sa svojim zaseocima Djedinom i Vrojevićima imao ukupno 145 kuća, 160 stanova, ukupno 829 stanovnika, a od toga je bilo 429 muškaraca,i 400 žena. Muslimana je bilo 722, Pravoslavaca 68 i pripadnika ostalih vjera 39. Ovim popisom je ustanovljeno da nije bilo Katolika u Đurđeviku. 8 Glavni pregled političkog razdjelena u Bosni, Sarajevo,1880.
  • 18. 18 Popis iz 1885. godine U ovom popisu u grupu sela koja pripadaju Đurđeviku pominju se Djedin i Vrnojević.Na osnovu ovoga znamo da je te godine Gjurgjevik imao 131 kuću, sa 187 stanova, ukupno 688 stanovnika, a svi su bili iste vjere,Muhamedanske, muškaraca je bilo 368,a žena 320, od toga neoženjenih 377, oženjenih 276, obudovjelih 35. Osim toga zanimljivi su podaci o zanimaju stanovništva, gdje se navodi da svećenika ima 1, 2 učitelja, 158 težaka, tvorničara ili trgovaca 6, pomoćnih radnika ili sluga 1. Prema ovom popisu u Đurđeviku je bio ukupan broj žena i djece 316. Djedin(o) je prema ovome popisu imalo 21 kuću, 18 stanova u njima, u kojima je živio ukupno 91 stanovnik.Od tog broja bilo je 47 muškaraca i 44 žene, a žena i djece ukupno 68.Neoženjenih je bilo 51, oženjenih 34,a obudovjelih 6. I ovdje su svi bili iste vjere, također Muhamedanske.9 Težaka je bilo 23, a ostala zanimanja nisu evidentirana jer ih vjerovatno nije ni bilo. Selo Vrnojević(i) te iste godine imalo je 80 stanovnika koji su živjeli u 17 kuća, muškog spola 35, a ženskog 45, dok je ukupno žena i djece bilo 52. Osim toga u ovome malom zaseoku svi žitelji su bili iste vjere, u ovom slućaju Pravoslavne, oženjenih je bilo 42, a neoženjenih 34, obudovjelih 4. Kmetova je bilo 28, a ostalih zanimanja nije bilo. Ako sumiramo rezulatate za ova tri mjesta koja se navode pod grupom sela koja spadaju u Gjurgjevik, dobit ćemo podatke da je Đurđevik te godine imao ukupno: 169 kuća, 222 stana, muškaraca 350, žena 409, ukupno žena i djece 636. Muhamedanaca ili Muslimana je bilo 779,a Pravolsavaca 80. Ukupno težaka je bilo 181, kmetova 28, trgovaca 6, radnika 1, učitelja 2, svećenika 1. Neoženjenih je bilo 470, oženjenih 344, obudovjelih 45. Ovo nam sve daje i podatak da je Đurđevik te godine imao ukupno 859 stanovnika, što je za 30 više u odnosu na prvi popis iz 1879. godine. Popis stanovništva iz 1895. Ovaj popis je razbacao sela koja pripadaju Đurđeviku po drugim mjestima, jer se vjerovatno potkrala greška u raporedu, ili je to odredba tadašnjih organa da baš tako 9 Štatistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine,Sarajevo, 1886.
  • 19. 19 razvrstaju sela.Ovdje pod političkom općinom ili džematom Bašigovci nalazimo i Nevrenču, tačnije piše Nevrenče (Medović)- Cigani,Nevrenče (Medović).10 Tu stoji da je Nevrenča imala 19 kuća, i dvije napuštene kuće, od toga ukupno 21 kuću, ukupan broj žiteljstva bio je 90, muškaraca 50, žena 40, Muhamedanaca (Muslimana) 75, Pravoslavaca 2, i Katolika 13. Slobodnih zemljodjelaca bilo je 56, kmetova 6, ostalih 6.Ukupan broj stanovnika koji se bave poljoprivredom je 72, i ostalih djeletnosi 18. Pod općinom Crijevčić pronalazimo i staro Đurđevičko selo Dunajeviće, koji se u ovom popisu zovu Dunajević, a tada su imali 8 kuća, zatim jednu napušenu, ukupno 9, broj stanovnika je bio 56, muškaraca 29, žena 27, a svi su bili Pravoslavci.Kmetova je bilo 26, ostalih 30, a broj stanovništva koje se bavi poljoprivredom je 56. Pod tadašnjom opštinom Gjurgjevik pronalazimo mjesta Djedina, Gjurgjevik i Vrnojević. Ovdje pod mjestom Gjurgjevik su nabrojana sastavna mjesta: Alići, Durakovići, Galovići, Hanovi (na kladanjskoj cesti), Hodžak, Kišići, Mušići, Pasik, Šahići, Živčići. Iz ovoga se doznaje da je mjesto Djedina (Djedino) imalo 19 naseljenih i 4 napuštene kuće, tj. ukupno 23, sa 20 stanova, u kome je živjelo 88 žitelja.Muškaraca je bilo 46, a žena 42, svi su bili Muhamedanci. Slobodnih zemljaka u Djedinu je 1895. godine bilo 80, kmetova 7 i ostalih 1. Dok su se svi bavili poljoprivredom. Mjesto Đurđevik ili Gjurgjevik sa ranije nabrojanim sastavim mjestima imao je 143 naseljene i 16 napuštenih kuća, što je ukupno 159. Ukupan broj žitelja bio je okruglo 800, od ćega 412 muškaraca i 388 žena. Muhamedanaca je bilo 786, Pravoslavaca 2, Katolika 9, Jevreja 3. Broj slobodnih zemljaka bio je 746, kmetova 25, i ostalih 1, dok je broj stanovnika koji se bave poljoprivredom 779, a ostalog civilnog stanovništva je 21. Ovdje se navodi i zemlja ugarske krune sa ukupnim brojem 12, ali bez jedinice mjere. Selo Vrnojević te iste godine imalo je 16 kuća u kojima se živjelo i 2 napuštene tj. ukupno 18. Broj stanovnika je 88, od čega 41 muškarac i 47 žena, svi su bili Pravoslavne vjere, slobodnih zemljaka 6, kmetova 79, ostalih 3, ukupan broj stanovnika koji se bave poljoprivredom je 88. Po ovom popisu tj. po zbroju podataka o selima koja su oduvijek pripadala Đurđeviku, uprkos činjenici što ih je popis razdvoijo, dobijamo podatke da je Đurđevik u svojim sadašnjim granicama 1895. godine, imao: 205 kuća u kojima se živjelo, zatim 25 10 Popis žiteljstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1896.
  • 20. 20 napuštenih, što je ukupno 225 kuća sa 227 stanova. Muškaraca je bilo 578, a žena 544, pripadnika Muhamedanske vjere 949, Pravoslavne vjere 148, Katolika 22 i Jevreja 3. Broj slobodnih seljaka je 888, kmetova je bilo 143, ostalih 41. Onih koji se bave poljoprivredom bilo je 1083, ostalih 39. Zemlje koja pripada ugarskoj kruni u Đurđeviku je bilo 12, vjerovatno hektara. Ukupan broj stanovnika ustanovljen ovim popisom na području koje i sada obuhvata Đurđevik je 1122. Popis stanovništva iz 1910. godine Nažalost, do originalnog popisa ili barem nekog detaljnog prijepisa nisam mogao doći sve do kraja svog istraživanja. Jedini dostupan podatak bio mi je da su Živinice imale 1706 stanovnika, od toga 1056 Muhamedanaca, 615 Katolika i 23 Pravoslavca. Ovo su zasigurno podaci za mjesto Živinice, a ne za cjelokupnu općinu. Tako da nam broj stanovnika kao i ostali podaci o Đurđeviku iz ove godine ostaju nepoznanica. Popis stanovništva iz 1921. godine U ovome popisu se ne navode odvojeno mjesta koja pripadaju Đurđeviku, već se samo pominje Đurđevik, sa skoro istim brojem stanovnika kao i 1885. godine. Iz ovog popisa doznajemo da je Đurđevik imao 1124 stanovnika, od toga Pravoslavaca 95, Katolika 6 i Muslimana 1023. Osim izjašnjavanja o vjeri, nova država u svoj popis je uvrstila i pitanja o nacionalnosti, pa je u Đurđeviku te godine bilo Srba ili Hrvata (tako stoji u popisu) 1117, Mađara 1, Nijemaca 2 i Arnauta 4.11 Do ostalih podataka iz popisa nisam mogao doći,ali je moguće da oni nisu ni objavljeni, jer je državama koje su ponikle na nacionalnim interesima u popisima jedino važna nacionalna struktura stanoviništva, i sama državna i ekonomska politika prožete su isključivo nacionalnim interesima. 11 Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31.januara 1921. god., Sarajevo, 1932.
  • 21. 21 Popis stanovništva iz 1931. godine I za ovu godinu popisa, prikupio sam samo šture podatke za Živinice. Te godine Živinice a i sam Đurđevik bili su u sastavu Drinske banovine u Kraljevini Jugoslaviji.Područje Živinica imalo je ukupno 10.091 stanovnika, a od toga 839 Pravoslavaca, 1.610 Katolika, Protestanata 5, ostalih 472 i Muslimana 7.158, te 7 nepoznate vjerske orjentacije. Sudeći po poznatim podacima, tek će od 1933. godine kada počinju istraživanja ugljene rude u Đurđeviku, ekomonske migracije stanovništva dovesti mnoge u ovaj naš kraj. Popis stanovništva iz 1948. godine Nova narodna vlast, odlučila je izvršiti popis stanovništva 1948. godine, u ratom razrušenoj zemlji, kako bi prije svega imala pravu sliku stanja u kojem se nalazi, i podatke na osnovu kojih će planirati daljni razvoj i donositi strategije. Ovdje nažalost nisam pronašao detaljan popis, ali barem imam podatke o ukupnom broju stanovnika po mjestima koja su u to vrijeme pripadala Đurđeviku. U dostupnim podacima za NR Bosnu i Hercegovinu iz ovog popisa doznajemo da je Đurđevik imao 1174 stanovnika, Dunojevići 98, Djedino 245, Kovači 294 i Vrnojevići 139. Sve to daje konačnu cifru od 1950 stanovnika koliko je živjelo na području današnjeg Đurđevika. Osim toga broj domaćinstava u Đurđeviku bio je 317, Dunojević 17, u Djedinu 37, u Kovačima 50 i Vrnojević 27. Svega ukupno 448 domaćinstava. Popis stanovništva iz 1953. godine Pet godina poslije, proveden je novi popis stanovnišva u FNR Jugoslaviji, koja je iste godine donijela i novi Ustav. Došao sam do iste količine podataka kao i za prethodni popis gdje stoji da je Đurđevik imao 2184 stanovnika, Dunojević 109, Djedino 293, Kovači 305 i Vrnojević 183. Gledano usporedno došlo je do velikog povećanja broja stanovnika, prije svega osnaživanjem industrije i rudarstva na ovim prostorima. Ovo sve daje i konačan rezultat da je Đurđevik tada imao 3074 stanovnika. Broj
  • 22. 22 domaćinstava utvrđen ovim popisom je: Đurđevik 414, Dunojević 19, Djedino 46, Kovači 55 i Vrnojević 33. Ukupan broj domaćinstava utvrđenih popisom iz 1953. je 567. Popis stanovništva iz 1961. godine Zanimljive i dosta detaljne podatke dobio sam iz ovog popisa. Ukupan broj stanovnika po naseljenim mjestima utvrđen ovim popisom je: Đurđevik 2811, Dunojevići 161, Djedino 388, Kovači 399, Vrnojevići 239, što je ukupno 3997 stanovnika na području Đurđevika. Ovdje treba pomenuti i broj stanovnika Bašigovaca 1337, i Donje Lukavice 658, koji će 1965. godine ući u stastav Mjesne zajednice Đurđevik, što će opet dati podatak da je 1965. godine ova mjesna zajednica brojala otprilike oko 5900 stanovnika, dok su same Živinice imale oko 4000 stanovnika. Splet okolnosti oko jačanja rudnika, zemljoradničke zadruge i drugih vidova privrijeđivanja, bile su pokazatelj da bi se Đurđevik uskoro mogao izdvojiti u posebnu općinu, pripajajući sebi i sela iznad Podgajeva. Ovakvo nešto nisu dozvolile tadašnje vlasti, kojima je bilo u interesu da Živinice ostanu velika općina, pa su 1968. godine iz mjesne zajednice Đurđevik izdvojile Bašigovce, Donju Lukavicu, zatim Podgajeve (sa grupom sela) i Kovače 1982. godine.Obzirom na ovo i svoja istraživanja o starim nišanima usmjerio sam i na neka mjesta koja su nekada pripadala Đurđeviku. Nadalje treba reći da je popis 1961. godine ustanovio da u Đurđeviku ima 521 domaćinstvo, u Dunajevićima 33, Djedinu 70, Kovačima 69 i Vrnojevićima 47, što je ukupno 740 domaćinstava. Broj muškaraca u Đurđeviku je bio 1428, u Dunajevićima 85, u Djedinu 200, u Kovačima 69, a broj mušaraca u Vrnojevićima bio je 118, što je davalo zbir od 2038 muškaraca u cijelom Đurđeviku. Broj žena u Đurđeviku bio je 1383, u Dunajevićima 96, Djedinu 188, Kovačima 192, Vrnojevićima 120, a sve ukupno 1979. Zanimljivi podaci su i o dobnoj strukturi stanovništva, pa tako prema godinama od 0-4 u Đurđeviku je bilo 547 djece, u Dunojevićima 44, Djedinu 79, Kovačima 72, Vrnojevićima 48, a ukupno 790. Broj djece od 5-9 godina je 441 u Đurđeviku, 30 u Dunajevićima, 56 u Djedinu, 57 u Kovačima, 41 u Vrnojevićima, a ukupan broj je 625 djece ove dobi na području Đurđevika. Djece u dobi od 10-14
  • 23. 23 godina te godine je bilo u Đurđeviku 346, Dunojevićima 19, Djedinu 53, Kovačima 53, Vrnojevićima 30, što je ukupno 501. Omladine u dobi od 15-19 godina bilo je 243 u Đurđeviku, 6 u Dunojevićima, 35 u Djedinu, 37 u Kovačima i 17 u Vrnojevićima, a svega ukupno 338. Stanovnika u dobi od 20-24 godine bilo je u Đurđeviku 261, Dunojevićima 13, Djedinu 34, Kovačima 52, Vrnojevićima 18,12 odnosno 378 ukupno. Broj stanovnika evidentiran popisom iz 1961. u dobi od 25-29 godina je u Đurđeviku 230, Dunojevićima 25,Djedinu 32, Kovačima 23, Vrnojevićima 25,a ukupno 335. Broj stanovnika u dobi od 30-34 godine bio je 189 u Đurđeviku, u Dunojevićima 17, kao i u Djedinu isto 17, u Kovačima 28, u Vrnojevićima 16, ukupno 267. Broj stanovnika u dobi od 35-39 godina je: Đurđevik 128, Dunojevići 8, Djedino 24, Kovači 28, Vrnojevići 13, ukupno 201. Stanovnika starosti od 40-44 godine bilo je 91 u Đurđeviku, 1 u Dunojevićima, 10 u Djedinu, 7 u Kovačima, 8 u Vrnojevićima, a ukupan broj je 117. Broj stanovnika dobi od 45-49 godina bio je 88 u Đurđeviku, u Dunojevićima 3, u Djedinu kao i u Kovačima po 12, a u Vrnojevićima 7, što daje zbir od 122. Stanovnika od 50-54 godine bilo je 87 u Đurđeviku, 7 u Dunojevićima, 14 u Djedinu, 7 u Kovačima i 6 u Vrnojevićima, sve ukupno 121. Od 55-59 godina bilo je 53 stanovnika u Đurđeviku, 3 stanovnika u Dunojevićima, 9 stanovnika u Djedinu, 5 u Kovačima i 4 u Vrnojevićima, dok je ukupan broj stanovnika ove dobne skupine na području Đurđevika bio 74. Stanovnika dobi 60-64 godine bilo je 58 u Đurđeviku, 5 u Dunojevićima, 8 u Djedinu, 11 u Kovačima, 4 u Vrnojevićima, ukupno 86. Dobne skupine iznad 65 godina bilo je 47 u Đurđeviku, 1 u Dunojevićima, 6 u Djedinu, 7 u Kovačima, 3 u Vrnojevićima, a ukupno 64. Broj osoba za koje nije bilo moguće ustanoviti dob bilo je samo 3 u Đurđeviku. Ovaj popis imao je i podatke o djelatnostima stanovništva, pa tako doznajemo da je broj zaposlenih u rudarstvu u Đurđeviku bio 217, Dunojevićima 22, Djedinu 24, Kovačima 20, Vrnojevićima 23,a ukupno 306. U industriji je radilo ukupno 157 stanovnika od čega u Đurđeviku 125, Kovačima 28 i Vrnojevićima 4. Poljoprivredom se bavilo 450 stanovnika u Đurđeviku, 26 u Dunojevićima, 82 u Djedinu, 65 u Kovačima i 44 u Vrnojevićima, a svega ukupno na ovom području 667. Broj onih koji rade u šumarstvu je 2 u Đurđeviku, 1 u Dunojevićima i 1 u Vrnojevićima, ukupno 4. Zaposlenih u graditeljstvu bilo je 68 u 12 Popis stanovništva u SR Bosni i Hercegovini od 30.03.1961.
  • 24. 24 Đurđeviku, 25 u Djedinu, 2 u Kovačima i 4 u Vrnojevićima, što daje ukupan broj od 99. Radnika u saobraćaju bilo je 15 u Đurđeviku, po 2 u Dunojevićima i Djedinu, zatim 1 u Kovačima i 5 u Vrnojevićima, ukupno 25. Zaposlenih u trgovini i ugostiteljstvu bilo je 16 u Đurđeviku i 1 u Kovačima, što daje zbir od 17. Zanatlija je bilo 7 u Đurđeviku i 1 u Dunojevićima, svega ukupno 8 zanatlija u cijelom Đurđeviku. Onih koji pružaju lične usluge bilo je jedno i to u Kovačima. Komunalnom djelatnošću bavilo se 7 žitelja Đurđevika i jedan Dunojevića, ukupno 8. U državnoj upravi i pravosuđu radilo je 4 stanovnika iz Đurđevika i 2 iz Kovača, ukupno 6. U kulturno- prosvjetnoj djelatnosti radilo je 12 stanovnika Đurđevika, ostalim djelatnostima se bavilo dvoje stanovnika i to iz Kovača. Nepoznate djelatnosti zastupljene su sa brojem 76 u Đurđeviku, 2 u Dunojevićima, 4 u Djedinu, 13 u Kovačima i 3 u Vrnojevićima, ukupno 98. Broj lica sa ličnim prihodom bio je 64 u Đurđeviku, 5 u Dunojevićima, i po 3 u Djedinu, Kovačima i Vrnojevićima, ukupno 78. Izdržavanih lica bilo je 1746 u Đurđeviku, 122 u Dunojevićima, 247 u Djedinu, 261 u Kovačima i 151 u Vrnojevićima, što daje ukupan broj 2527. Po dostupnim podacima iz ovoog popisa dobili smo dosta preciznu sliku o Đurđeviku iz tog perioda. Ovdje su uglavnom najvažniji podaci koje treba da obuhvata jedan popis. Popis stanovništva iz 1971. godine I ovaj popis čudno je razvrstao sela u Đurđeviku, neki manji zaseoci prvi puta se pominju kao zasebna sela. Gornja i Donja Brnjica su popisane odvojeno, ovo je urađeno prije svega da se dobije što više mjesta u kojima će pojedini narodi biti dominantni, reći će moderni povjesničari.Mišljenja sam da za ovo postoje neki drugi razlozi, prije svega neznanje, što je čest uzrok pogreškama i u ranijim popisima, zatim su postojale određene kvote po kojima su se sela u sastavu drugih sa određenim brojem stanovnika izdvajala kao zasebna. Popisne jedinice određivali su nestručni ljudi, koji se nisu obazirali na neke povijesne činjenice iz ranijih popisa.Postojala je i ranija tendencija da se širenje Đurđevika po broju stanovnika umanji na najmanju moguću mjeru, zato su mala sela koja su u sastavu ovog mjesta uvijek izdvajali u popisima što su više mogli. Pošto su se Kovači osamostalili tek 1982. godine i u ovaj
  • 25. 25 popis sam ih morao uračunati kao sastavno selo Đurđevika. Gornju i Donju Brnjicu sam računao kao jedno selo. Broj stanovnika ustanovljen ovim popisom je 785 za Brnjicu, 204 za Dunojeviće, 592 za Djedino, 3947 za Đurđevik, 515 za Kovače, 255 za Vrnojeviće, što će reći da je Đurđevik 1971. godine imao 6298 stanovnika. Broj pripadnika Hrvatskog naroda ustanovljen ovim popisom je 2 u Brnjici i 123 u Đurđeviku, što je ukupno 125. Muslimana je prema ovom popisu bilo 378 u Brnjici, 528 u Djedinu, 3661 u Đurđeviku, 512 u Kovačima i 14 u Vrnojevićima, što nam daje ukupan broj od 5093. Onih koji su se izjasnili kao Srbi bilo je 394 u Brnjici, 202 u Dunojevićima, 63 u Djedinu, 102 u Đurđeviku i 204 u Vrnojevićima, što nam daje ukupan broj od 1001. Pored toga u Đurđeviku je živjelo 6 Albanaca, 28 Roma.13 Broj Jugoslovena bio je 6 u Brnjici, 1 u Dunojevićima, 11 u Đurđeviku, odnosno ukupno 18. Popis stanovništva iz 1981. godine Popis koji je mjesta u Đurđeviku definirao kao i popisi koje je provodila Austro- Ugarska monarhija. Broj stanovnika mjesta koja su u sklopu Đurđevika bio je: 167 u Dunojevićima, 716 u Djedinu, 4655 u Đurđeviku, 323 u Vrnojevićima i 643 u Kovačima, ako to sve sabaremo doznat ćemo da je Đurđevik imao 6504 stanovnika. I ovdje su mi bili dostupni samo rezultati o nacionalnoj strukturi, a žalim za tim što nisam mogao dobiti podatke o dobnoj strukturi stanovništva kao i o djelatnostima žitelja Đurđevika. Broj Hrvata 1981. godine bio je 1 u Djedinu, 121 u Đurđeviku i 2 u Kovačima, ukupno 124. Muslimana je bilo ukupno 5549, a od toga, 681 u Djedinu,14 4217 u Đurđeviku, 15 u Vrnojevićima i 636 u Kovačima. Srba je bilo 167 u Dunojevićima, 29 u Djedinu, 74 u Đurđeviku, 308 u Vrnojevićima i u Kovačima 1, dakle ukupno 579. Osim toga bilo je i Roma u Đurđeviku 53, zatim 5 Jugoslovena u Djedinu, 189 u Đurđeviku i 4 u Kovačima, što daje ukupan broj od 198 Jugoslovena u Đurđeviku. 13 Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 1971. godini, Savremena administracija, Beograd 14 Popis stanovništva SR Bosne i Hercegovine, 1981.
  • 26. 26 Popis stanovništva iz 1991. godine Posljednji popis stanovništva proveden u SFR Jugoslaviji, bio je važan samo za nacionalni sastav stanovništva koji je često „friziran“ u zavisnosti od područja, jer se na ovim prostorima tada spremao krvav rat, pa je nacionalni naboj bio osobito izražen. I na ovom popisu izdvaja se Brnjica kao zasebno selo, na što će opet neko reći da se time nastojalo postići što veći broj Srba, što nikako nije tačno jer rezultati su pokazali da je ove godine u Brnjici većinsko bilo Muslimansko stanovništvo.No da se ostavim polemike i politiziranja o nacionalnoj strukturi koja je ovdje uvijek bila osjetljivo pitanje, prelazim na konkretne rezultate popisa. Godine 1991. Brnjica je imala 817 stanovnika, Dunajevići 125, Djedino 820, Đurđevik 4477, Vrnojevići 340, što jasno govori da je te godine Đurđevik imao 6579 stanovnika. Nacionalna struktura ustanovljena popisom jasno je rekla da je broj onih koji su se izjasnili kao Hrvati 1 u Brnjici, 53 u Đurđeviku, 3 u Vrnojevićima, a ukupno 57. Broj Muslimana bio je 489 u Brnjici, 783 u Djedinu, 4190 u Đurđeviku i 1 u Vrnojevićima, što je dakle 5472 u cijelom Đurđeviku. Broj Srba bio je 312 u Brnjici, 123 u Dunojevićima, 36 u Djedinu, 82 u Đurđeviku i 330 u Vrnojevićima, što daje zbir od 883. Broj pripadnika ostalih naroda je 2 u Brnjici, 32 u Đurđeviku, ukupno 34.15 Broj Jugoslovena 1991. bio je 4 u Brnjici, 32 u Đurđeviku i 6 u Vrnojevićima, ukupno 42. U ovom popisu pominje se i zanimljiv podatak o površini sela, tako da se za Brnjicu navodi površina od 1254 ha, Dunajeviće 302 ha, Djedino 1258 ha, Đurđevik 1254 ha i Vrnojeviće 227 ha, iz ovoga doznajemo i ukupnu površinu Đurđevika koja je 4295 ha. STEĆCI U ĐURĐEVIKU Stećci su nadgrobni spomenici koji potječu iz srednjeg vijeka, masivnih su dimenzija u obliku su stupova, sarkofaga, križeva, stela, sljemenaka, ploča i slično. Podizani su na grobovima umrlih pripadnika bosanske bogumilska crkve, najčešće onim imućnijim, a što je stećak više ukrašen ili ako pak ima natpis tim je i pokojnik bio imućniji. Prve 15 Izvod iz popisa stanovništva SR BIH, 1991. godine
  • 27. 27 pisane podatke o stećcima dao je Benedikt Kupreškić 1530. godine, i stećci od tada predstavljaju naučnu enigmu. Za ove spomenike u narodu se vežu brojne predaje i vjerovanja. Tek će sa Austro-Ugarskom okupacijom naše zemlje ovi spomenici biti istraženi, a najveći opseg istraživanja ovih spomenika će biti u vrijeme SR Jugoslavije. Narod stećke naziva maramorovi, mramorje, grčko groblje, kaursko groblje, pasiji grobovi, mađarsko groblje, svatovsko groblje i slično. Procjenjuje se da je oko 1950. godine na području Općine Živinice bilo je oko 350 stećaka,16 ali se njihov broj smanjivao zbog uništavanja, izgradnje prometnica, ubrzanom urbanizacijom, eksploatacijom ugljena, ratnim dejstvima i slično. Čest slučaj bio je razbijanje stećaka, s ciljem ugradnje istih u stambene i pomoćne objekte, mnogi su i zatrpani riječnim nanosima, kao i izgradnjom vještačkih nasipa i slično. Godine 1981. bilo je oko 266 na području općine Živinice, a prema zadnjim podacima iz 2007. godine utvrđen je broj od 305 stećaka na području naše općine,17 ovdje se radi o dosta detaljnijem istraživanju. Sudeći po ranijim nepreciznim procjenama i istraživanjima, možemo smatrati da je broj stećaka bio dosta veći od navedenog.Na području Đurđevika 1981. godine navedene su slijedeće nekropole: nekropola Veselica u šumi M. Lazića u Vrnojevićima sa 16 stećaka, nekropola Trijebnik njiva S. Džihanovića 11 stećaka, dvorište-park A. Memiševića 11 stećaka, nekropola Gradina u njivi R. Goletića 7 stećaka, školsko dvorište OŠ Đurđevik, Hrastik šuma između Djedina i Vrnojevića 5 komada, nekropola Rakuše u blizini Djedina 5 stećaka, Vrpolje njiva Franje Molana 5 stećaka, Brezje njiva 16 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalistićku izgradnju,Grupa autora, Živinice, 1988. 17 Stećci na području Općine Živinice, Seudin Muratović, Zahudin Maslić, Živinice,2008.
  • 28. 28 Juroševića 3 komada, Musički stećak kod Džamije. Osim ovoga u istom izvoru pomenute su i okolne gradine među prvima Gradina u Nevrenči, Grad Jasičak iznad Bašigovaca, Džbarska gradina,Djedinska gradina, Grad Čaršija iznad Gornje Višće, ovako velik broj gradina na ovako malom prostoru daje akcenat na značaj područja u prošlosti. U pogledu stećka samca u Musićima koji se pominje i u još nekim izvorima, nisam pronašao nikave tragove o njegovom postojanju, ili je vremenom uništen ili je krivo zabilježeno. Detaljnija istraživanja koja su izvršili uvaženi profesori Seudin Muratović i Zehudin Maslić dala su nove podatke o stećcima na našem području, oni su na području Đurđevika ustanovili ove nekropole i stećke : Osnovna škola Đurđevik 14 stećaka, Trijebnik 11 stećaka, nekropola Stupovi 10 stećaka, Gradina njiva Rame Goletića 4 stećka, Pezino brdo u Vrnojevićima 6 stećaka, Veselica u Vrnojevićima 16 stećaka, Jelah Vrnojevići 6 stećaka, Husinović Djedino 5 stećaka, Trijebnik Đurđevik 1 usamljeni stećak , Krčevina Đurđevik 1 usamljeni stećak. Na području Đurđevika nalazi se jedini stećak sa epitafom na području općine Živinice a to je stećak sa nekadašnje nekropole Vrpolje, koji je 2002. godine izmiješten pred O.Š. Đurđevik. Tekst na ovom spomeniku koji na prednjoj strani ima reljef konjanika sa dugim kopljem prvi je očitao dr. Ćiro Truhelka 1895. godine, kada je jašući pored jedne vodenice na rijeci gostelji zapazio 5 stećaka. (svo ovo je objavio u Glasniku zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1895. godine).Natpis na ovome stećku glasi:“ Ase leži Stojan Utolović na svojoj zemlji, na plemenitoj, se postavi Ostoja brat jegov“, tekst je naravno ispisan bosančicom. Ove stećke vremenom su zatrpali i pomjerili riječni nanosi, pa je iste pronašao i otkopao Franjo Molan 1960. godine, a priča o iskopanim đurđevičkim stećcima našla se i u dnevnom listu „Politika“. Tek je godine 2002. odlučeno da se stećci sa ove nekropole izmjeste zbog ugroženosti, a ovom prilikom odnijeta su samo četiri stećka dok je jedan ostao zatrpan. Od tada nekropola Vrpolje ne postoji. Ispred osnovne škole nalaze se stećci prenijeti sa drugih nekropola sa područja Đurđevika. Ovdje se izdvaja i jedan prelijep stećak sa motivima vinove loze, koji se sada nalazi u holu škole. Brojnost stećaka na području Đurđevika još više baca svjetlost na slavnu i bogatu prošlost ovog mjesta. Gospodin, doktor Ćiro Truhelka je o đurđevičkom stećku sa natpisom napisao 1895. godine slijedeće:
  • 29. 29 S desne strane ceste, kojom se ide iz Tuzle u Kladanj, kod petnaestog kilometra, leži u selu Gjurgjevik u donjo-tuzlanskom kotaru, pod jednim mlinom na rijeci Gostilji, stećak na oblik sarkofaga.Mjeri po dužini 2,06 m (na osnovi), a 2.32 (na šljemenu); visok je 84 cm, a širok 70 cm.U čelu stećka uklesan je stojeći konj, okružen izreskanim okruglim đerdanom, na strani je poduboko i razgovijetno uklesan ovaj natpis: Ase leži Stojan Utolović na svojoj zemlji, na plemenitoj, se postavi Ostoja brat jegov.18 Ovdje neću ulaziti i detaljnije opise stećaka, a ni nekropola, jer ih nisam nisam ni istraživao s ciljem da se nađu u ovoj knjizi, prvenstveno što je o njima toliko toga do sada rečeno. Meni su poznati svi stećci na ovome području, a reći ću da brojni stećci postoje od Podgajdeva do Džebara i da svi oni koje zanimaju obavezno posjete lokalitete na tom području, a stećci postoje i u Bašikovcima kao i u Lukavici. Za sve one koje zanima nešto više o stećcima u Đurđeviku, predlažem da pročitaju knjigu Stećci na području općine Živinice, čiji su autori cijenjene kolege Maslić i Muratović. 18 Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Natpisi iz Sjeverne i Istočne Bosne, dr. Ćiro Truhelka, Knjiga 3, Sarajevo, 1895. godina.
  • 30. 30 ŠKOLSTVO U ĐURĐEVIKU Uvijek s ponosom ističem činjenicu da je u Đurđeviku otvorena prva škola na području naše općine. Na zahtjev naprednih seljaka i trgovaca iz ovog kraja, Austro- Ugarska je izgradila školu 1910. godine, a otvaranje škole dobro će doći i šumskim radilištima na Mačkovcu,Miljkovcu, Stuparima i Bišini gdje se već ukazala potreba za radnicima koji znaju čitati i pisati. U ovu školu uspisali su se pored učenika iz Đurđevika,učenici sa šireg područja, uglavnom iz ovih mjesta: Lupoglava, Vrnojevića, Brnjice, Podgajeva, Djedina, Višće, Bašigovaca, Kovača, Lukavice i Živinica. Tek u trećoj generaciji upisuju se i prve učenice, među kojima: Rasema Ramić,Razija Hašimbegović,Razija Čokić, Ferida Nišić...19 Već je mnogima poznato ime prvog učitelja naše škole, a to je bio Smail Divanefendić iz Tuzle, a osim njega u ovoj školi su islamski vjeronauk predavali hafizi Mustafa Butković i Muhamed Žabić, dok je pravoslavni vjeronauk predavao pop Jovo Kaljević. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nije se puno izmijenio školski susatav, osim što je vjeronauka postala zastupljenija u odnosu na ostale predmete. U ovom periodu otvorena je i četverorazredna škola u Podgajevima 1938. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, školska zgrada u Đurđeviku bila je smještaj za nacističku vojsku, pored koje su imali visoku osmatračnicu.Poslije oslobođenja naše zemlje, tj. poslije Drugog svjetkog rata, i ovdje započinju analfabetski tečajevi sa 19 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice, 1988.
  • 31. 31 proširivanjem osnovnog znanja, u cilju povećavanja razine pismenosti kod stanovništva. Osim toga ova škola dobiva ime po narodnom heroju, pa će se sve do početka rata na području Jugoslavije ova škola zvati O.Š. Rade Marjanac Đurđevik. Zbog politike opismenjavanja stanovništva otvara se i radnička škola u Živčičima, u kojoj su radili Sjepan Varga i Miladin Pelemiš. U periodu poslije drugog svjetskog rata škole u Podgajevima i Đurđeviku nisu imale kapaciteta da prime sve učenike, pa se otvara škola u Nevrenči, u koju se upisuje oko 200 učenika, dok je u to vrijeme škola u Đurđeviku brojala oko 350 učenika, a škola u Podgajevima 150. Za to vrijeme u školi u Đurđeviku su radili: Smail Divanefendić(mlađi), Brano Dmitruk, Jovo Marković i Miladin Pelemiš. U novoj školi u Nevrenči radile su samo učiteljice i to: Stana Marković, Stojanka Krišan,Ružica Mijatović. Učitelj u Podgajevima bio je Selimir Gorušanin. Škola u Kuljanu se otvara školske godine 1950/51. , i to u prostorijama mekteba, prvi učitelj ove škole bio je Enes Aganović iz Gračanice. Školu u Kuljanu pohađala su djeca iz mjesta:
  • 32. 32 Džebari, Gladojevići,Naseoci, Kršići i Brgule. Osim toga pomenut ću da je 1953. godine otvorena i četverorazredna škola u Bašigovcima, isto u prostorijama mekteba, u koju je išlo oko 150 učenika, prva učiteljica ove škole bila je: Jovanka Radojević, poslije stižu Milena i Dragoslav Petrović. Osmogodišnja škola u Bašigovcima otvorena je 1980. godine. Šestorazredna škola počinje sa radom u Đurđeviku 1953. godine, a 1964. otvorena je osmogodišnja škola. Godine 1985. otovorena je nova školska zgrada u Starom Đurđeviku i to pored stare škole, mada je po projektu bilo planirano da se nova školska zgrada gradi na jednoj poljani na Staroj Pruzi, ali se od toga odustalo, jer se nastojala zaštititi poljoprivredna proizvodnja. Pored ove školske zgrade u periodu od 1982-1986. izgrađene su i škole u Podgajevima, Svojatu i Donjim Dubravama. Osmogodišnja škola u Đurđeviku dobija fiskulturnu dvoranu, a priključena je i na sustav grijanja RMU Đurđevik. Prema popisu iz 1971. godine na području općine Živinice bilo je 7.059 nepismenih, ili 24% od ukupnog broja stanovništva, a 1.917 u dobi od 18-35 godina, prilikom čega je donesen Akcioni plan za opismenjanavnje radno-aktivnog stanovništva, a svoj doprinos u ostvarivanju ovog plana uzele su škole, kao i škola u Đurđeviku. Broj nepismenih po naseljima 1971. godine ukazao je na to da je broj nepismenih u Đurđeviku 207, Podgajevima 129, Bašigovcima 120,Kuljan 27 i Stari Đurđevik 21. Broj nepismenih u ostalim naseljima bio je : Živinice selo 245, Gračanica selo 186, Tupkovići 172, G. Dubrave 137, Živinice mjesto 132, Svojat 96, D. Dubrave 94, Šerići 93,Suha 66, Priluk 62, D. Višća 43.
  • 33. 33 U periodu od 1971-1981. godine provedbom Akcionog plana osnovnu školu je završilo više od 2500 radno-aktivnog stanovništva,a najveće rezultete u tome je postigla O.Š. Rade Marjanac Đurđevik. Ova škola oduvijek je nizala uspijehe, a privremeno je obustavila svoj rad tokom posljednjeg rata, a u prostorijama škole bile su smeštene i izbjeglice. Škola je izdavala i svoj list „Đurđevak“, ovdje je osnovana i zavičajna zbirka, njegovanje kluturnih spomenika uvijek je bila prioritet. Što se tiče nastavnog kadra, u ovoj školi uvijek su radili kvalitetni nastavnici, a školom su rukovodili sposobni direktori. Došao sam do nekih podataka iz 2003. godine iz kojih doznajemo da je ova škola imala ukupno 780 učenika, raspoređenih u 32 odjeljenja, prosječan broj učenika po odjeljenju je 24,38. Površina škole u Đurđeviku je 2696,5m2 , napominjem da postoje dvije školske zgrade sa velikim dvorištem, zatim tu je velika fiskulturna sala (420m2 ), velik sportski poligon sa tribinama (1200m2 ), zatim prelijep park sa stećcima, fontanom, dosta cvijeća, voća, kao i crnogoričnog drveća, površina dvorišta je 13.200m2 . Škola u Starom Đurđeviku ima površinu od 442,6 metara kvadratnih, a tu je također lijepo školsko dvoršte sa poligonom (površina poligona 2706m2 ), ovdje nije uračunata površina stare škole u kojoj je sad ambulanta, površina školskog dvorišta je 1854m2 . Površina škole u Podgajevima je 442 metra,a površina školskog dvorišta (poligona) je 2270m2 . Prosječna kvadratura učionica O.Š. Đurđevik je 56m2 ,a površina biblioteke je 56m2 . U ovoj školi danas je zaposleno 70 ljudi, od čega 51 nastavnik. Podaci iz 2007. govore da školu pohađa 1086 učenika u 45 odjeljenja, u školi je zaposleno 80 ljudi, od čega 61 nastavnik.
  • 34. 34 Pošto sam ponosni učenik ove škole za ovu priliku pomenut ću imena svojih nastavnika kojih se sjećam u prvom redu moga dobrog učitelja koji evo već dugo nije živ, a koji bi bio naročito ponosan na sva moja djela, a to je Šahbaz Halilović, moji ostali nastavnici bili su: Jagodić Nađija, Goletić Maida, Avdić Nezir, Maksida Alibašić, Abdurahman Šabanović, Dino Muminović, Sabit Sejfić, Alić Halida, Cvija Barišić, Mirzeta Butković, Sabiha Šišić, Halida Hašimbegović, Hazim Fehrić, Besima Jagodić, Amira Hašimbegović, Huesin Redžić, Rasim Softić, Trumić Hanifa, Safeta Delić, Džafer Hodžić, Hamzagić Abdel, Nermina Mujić, Sanela Krajišnik, Mujagić Ismet, Džemo Brčaninović, Ibrahim Kalajdžić, Ibrahim Džihanović, Lejla Jusufović, Azim Hurić i još nekoliko njih kojima ne pamtim prezimena: Mirsada, Derva, Edina, Damir... Ovim putem im hvala na svemu što su me naučili. Poljoprivreda,trgovina, ugostiteljstvo Sasvim je sigurno da je i u rimskom dobu u Đurđeviku najzastupljenija bila poljoprivredna djelatnost, uzoj žitarica, vinove loze, stočarstvo i slično. Rijeka Gostelja ma kako se zvala u prošlosti bila je dobrim dijelom izvor hrane za ovdašnje stanovništvo, jer je vjerovatno obilovala ribom. Kako je vrijeme odmicalo, zbog raznih utjecaja broj ribljih vrsta a samim tim i cio riblji fond u ovoj rijeci je spao na jako nisku razinu. Što se tiče vinogradarstva ono je izgubilo svoj značaj u vrijeme osmanske okupacije. U toku ovog doba ovdje je bio i čuveni kamenolom od čijeg je kamena građena i tuzlanska tvrđava.Nekadašnji kamenolom u Đurđeviku bio je na mjestu gdje se sada nalazi nova džamija. Ne postoje tačni podaci o nekadašnjim
  • 35. 35 zanatlijama na ovom prostoru, o prvim trgovinama, ali se zna da je u srednjem vijeku postojao Nevrenča-han sa dućanom koji se nalazio ispod puta niže sela Živčići i išao u pravcu starog rudnika.Njega su držali vlasnici iz Nevrenče, domaći Muslimani, a kasnije taj han-dućan prerasta u „Kafu“ tj. kafanu koju je držao Avdo Medović, po kome se i dio Nevrenče naziva Medovići.Dućan je bio snadbjeven domaćim proizvodima. U periodu između dva svjetska rata u Đurđeviku je bilo sedam dućana, ali i po jedan u Bašigovcima i Podgajevima. Godine 1945. formira se Seljačka radnička zadruga Đurđevik, s ciljem socijalističkog preobražaja sela i uspostavljanja socijalističkih društvenih odnosa. Naravno SRZ je vršila otkup poljoprivrednih proizvoda : sijena, šumskih plodova, ljekovitog bilja, voća i slično. Ono po čemu je SRZ Đurđevik bila poznata je uzgoj šljive požegače, prerada iste u sušionama, te proizvodnja nekad poznate Đurđevičke šljivovice. Osim toga, SRZ Đurđevik snadbijevala je stanovništvo: alatima, poljoprivrednim mašinama, priborom, sjemenima, đubrivom. Poslje raspada SRZ koje su bile kopija sovjetskih kolhoza, formira se Zemljoradnička zadruga Đurđevik, 1952. godine, sa novim smjernicama i suvremenijim pristupom poljopriovredi primjerenijem za naše krajeve i prilike. Zemljoradnička zadruga Đurđevik imala je i svoje zemljište koje je 1962. godine pripalo PD Spreča. Godine 1963. Zadruge Đurđevik i Dubrave se spajaju i jednu zadrugu koja se zvala Poljoprivredna zadruga Jedinstvo-Živinice.20 Naša ZZ Đurđevik imala je i svoje prodavnice u zadružnom domu u Đurđeviku i Svojatu, zatim je izgradila prodavnicu u Bašigovcima, i kupila poslovni prostor u Živinicama. Sušiona za sušenje šljiva koju je izgradila ZZ Đurđevik bila je za ono vrijeme velikog kapaciteta sa tri kanala, raspolagala je sa velikim magacinskim prostorom, kupila nekoliko traktora, jedan kamion i izgradila mehaničku radionicu.Poslije otvara svoje prodavnice u Višći, Podgajevima i Đurđeviku u privatnim kućama koje su pored stambenog imale i poslovni prostor. Velik ekonomski uspijeh obilježio je poslovanje ove zadruge, koja je vršila otkup velikih količina šljive za izvoz.Osim toga, bavila se otkupom drveta,drvne građe,šumskih plodova i ljekovitog bilja, zatim je organizovala stručna predavanja o primjeni suvremenih agrotehničkih mjera i slično.Tokom 1950- tih godina postojalo je nekoliko privatnih ugostiteljskih objekata koji su radili u 20 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice, 1988.
  • 36. 36 Đurđeviku, a jedan od poznatijih bio je i u kući Zarije Juroševića. Nešto kasnije po skoro svim mjestima koja su pripadala Đurđeviku, svoje trgovine imalo je preduzeće Trgozad, odnosno kasnije Živinicepromet.I danas se velik broj stanovništva bavi poljoprivredom, najčešće za sopstvene potrebe,a nije bilo pokušaja udruživanja u zadruge ili slično. Razlog tome leži u činjenici da su ljudi jako dobro živjeli od rudnika, kao i od drvne industrije, tako da su njihove nekad visoke plate potisnule poljoprivredne djelatnosti a zemlja im je ostajala neobrađena.Broj trgovina, ugostiteljskih objekata, zanatskih radnji veoma je velik, a trenutno na području Đurđevika rade i dvije apoteke. Postoji i određen broj privatnih preduzeća koje posluju u obliku društava sa ograničenom odgovornošću, a koje se bave raznim djelatnostima. Rudnik mrkog uglja Đurđevik Neki imaju nepregleda žitna polja da ih hrane, neki more bogato ribom, a nas već decenijama hrani naš rudnik. Godine, 1933. na području Đurđevika započinje istraživanje naslaga ugljena, od strane Akcionarskog društva Kroacija iz Zagreba. Istraživanja su dala dobre rezultate pa se pristupilo otvaranju rudnika 1936. godine. Otvaranju rudnika pogodovalo je postojanje pružnih i putnih komunikacija, a firma Kroacija otvorila je seperaciju ugljena u Živinicama, gdje je imala svoju električnu centralu. Transport uglja vršen je specijalnim vagonima tzv. kištrama koji su izrađivani u radionicama koje je posjedovala A.D. Kroacija. Rudnik Đurđevik obuhvata istočni dio banovićkog ugljenog basena, od Živinica je udaljen 5km, a nalazi se u slivu rijeke Spreče, odnosno njenih pritoka Oskove i Gostelje.Prostor rudnika obuhvata površinu od oko 10km2 , prostor je trouglastog oblika. Ugljeni basen Đurđevik nastao je taloženjem sedimenata mlađe serije, koja predstavlja podinu ugljenog sloja. Direktna podina ugljenog sloja izgrađena je od pjeskovitih i serpentisanih glina. Maksimalna debljina krovnih naslaga je 400-500 metara, dok je debljina ugljenog sloja od 14 do 19 metara čiste ugljene supstance. Prema dostupnim podacima ukupne rezerve ugljena 1985. godine iznosile su 68.022.000 tone ugljena. Kontinuirana istraživanja u ovom rudniku vrše se od 1948. godine,na čemu su bila angažirana mnogobrojna preduzeća a od 1979. godine istraživanja samostalno vrši
  • 37. 37 Rudnik Đurđevik. Prvi jamski kop koji je otvoren bio je Suhodanja 1936. godine , a nešto kasnije Frelih 1938. godine, i to na području koje se danas naziva Stari rudnik. Prvobitna eksploatacija ugljena vršena je primitivnim alatima, a transport ručno ili zapregom, dok je sve vršeno putem prečnih metoda, prilikom čega je iz zemlje vađeno oko 40% ugljene supstance. Godine 1939. u ovom rudniku proizvedeno je 145.973 tone ugljena, a 1940. ta brojka je bila 150.667 tona. Recimo da je 1968. godine proizvedeno 453.651 tona ugljena, pošto nemam preciznijih podataka reći ću da je rudnik radio u određenim kapacitetima i tokom rata tako da je 1994. godine ostvario proizvodnju od 10.523 tone. Proizvodnja mrkog uglja u RMU Đurđevik, godine 2010. iznosila je 523.004 tone. Vremenom su otvarani novi kopovi, kao što je Kažalj-potok, Živčići, Potočari, Višća-I, Brezje, Bašigovci,Višća-II. Rudnik je vršio konstantno usavršavanje svojih radnika, zatim se ulagalo u osavremenjavanje proizvodnje i nabavku mehanizacije. Godine 1951. kupljena su tri nova bagera tipa PH zapremine kašike od 1 do 1,7 m3 , te bager Damag sa zapreminom kašike do 2m3 , dok je 1952. godine kupljen i prvi bager na električni pogon, dreglajn, tipa Marion M-7200, zapremine kašike 2,7m3 . Od godine 1970. Rudnik Đurđevik počinje sa nabavnkom najsuvremenije opreme. Na površinskom kopovima od 1946. do 1963. godine vršen je transport prugama uskog kolosijeka u drvenim vagonima zapremine od 1 do 12m3 , koje su vukle male parne mašine. Od 1963. godine počinje se vršiti transport kamionima tipa Krupp i Maz, nosivosti od 25 do 59 tona, a od 1975. godine prelazi se na damper kamione raznih tipova nosivosti od 110 do 155 tona. Godine 1967. Rudnik Đurđevik izgradio je modernu teško- tekućinsku separaciju U periodu socijalizma ovaj rudnik zapošljavao je oko 2300
  • 38. 38 radnika, tokom tog perioda izgrađen je moderan objekat društvene ishrane, formirani su voćnjaci i farme za tov pilića, junadi i svinja na rekultivisanom tlu, sve za potrebe rudnika. Počelo se sa organizovanim prijevozom rudara, otvorena je i ambulanta unutar preduzeća u kojoj su radili jedan ljekar opće prakse, specijalista medicine rada te stomatolog.Rudnik se pobrinuo i za stambeno zbrinjavanje radnika tako da je 1985. godine Rudnik raspolagao sa 280 stanova, i imao stalnu dinamiku izgradnje od 20 stanova godišnje, ali su dodjeljivani i krediti za individualnu izgradnju stambenih objekata. Ovo preduzeće imalo je i svoje odmarališta na moru u Podgori i Gradcu, koja su nekada nosila naziv RZ „Đuro Salaj“. Naravno, zbog svojih potreba rudnik je sagradio velike savremene tehničke radionice za održavanje i popravku mašina.Rudnik je uvijek pomagao kulturne i sportske manifestacije, škole, klubove, institucije i mnoge projekte od društvenog interesa. Ovdje su organizirane i radničke sportske igre, u đurđevičkom rudniku bilo je naravno i štrajkova, ali iznad svega uvijek je bilo puno radnih uspijeha. Danas je ovaj rudnik u sastavu J.P. Elektroprivreda BIH d.d. Sarajevo.
  • 39. 39 Elektrifikacija na području Đurđevika Elektrifikacija sela bila je ambiciozan i pohvalan projekat u socijalizmu. Godine 1938. počelo se sa izgradnjom dalekovoda od Malina prema Živinicama i prema Rudniku Đurđevik, čime su se zadovoljili apetiti tadašnje industrije, ali domaćinstva dugo poslije toga nisu imala električnu energiju.Od svih mjesta na području naše općine najprije je električnom energijom osvijetljen Đurđevik, preciznije sadašnji Stari Đurđevik, gdje je Rudnik Đurđevik u blizini Stare škole izgradio trafo-stanicu, prilikom čega se stvorila mogućnost da se osvijetli i jedan dio Kovača. Bilo je to 1946. godine, a nešto kasnije započet će se sa mnogobrojnim akcijama dovođenja električne energije u ostala mjesta naše općine, jer je godine 1955. u Živinicama izgrađena velika trafo-stanica koja je omogućila sprovođenje ovih akcija. Danas je naravno nezamislivo živjeti bez električne energije,a zbog svega toga želio sam ovdje istaći činjenicu da je Đurđevik prvo mjesto na području živiničke općine dobilo električnu energiju u domaćinstvima, odmah nakon Drugog svjetskog rata. Zdravstvo u Đurđeviku Svima je poznato da na području Đurđevika danas postoje tri ambulante, dvije su u sklopu porodične medicine koju implementira Dom zdravlja Živinice, a jedna je u sklopu RMU Đurđevik, gdje ordiniraju ljekari za potrebe uposlenika ovog kolektiva. Prve sektorske ambulante na području naše općine otvaraju se 1956. godine, i to u Đurđeviku i Dubravama. Rudnik Đurđevik je još ranije imao svog ljekara tj. ambulantu i apoteku, koja se 1966. godine integrira sa Zdravstvenom stanicom Živinice. U prostorijama Stare škole u Starom Đurđeviku otvara se 2009. godine ambulanta porodične medicine za mjesta Stari Đurđevik i Kovači. Danas ambulanta u mjestu Đurđevik Dom raspolaže sa 70m2 prostora i svojim radom obuhvata 1551 zdravstvenog osiguranika,dok ambulanta u Starom Đurđeviku raspolaže sa 85m2 prostora i obuhvata oko 1554 zdravstvenih osiguranika.
  • 40. 40 Sport O sportskim aktivnostima na našem području nabolje mogu ispričati trofeji N.K. Omladinac RMU Đurđevik.Slavna je tradicija igranja nogometa na ovom području koje je dalo dosta dobrih nogometaša u brojnim ligama,a neki su karijeru nastavljali i u europskim klubovima. Godine 1936. osnovano je RSD Kroacija Živinice, a među prvim fudbalerima bio je Franjo Molan iz Đurđevika. Osim nogometa nije bilo oraniziranog igranja nekog od sportova. Poznat je i ljetni malonogometni turnir koji se svake godine tradicionalno održava u Đurđeviku. O.Š. Đurđevik organizirala je u okviru svojih mogućnosti školu karatea, zatim školu odbojke i košarke. Svi oni koji su se željeli baviti nekim sportom morali su svoje profesionalne želje zadovoljiti posredstvom klubova u Živinicama i Tuzli. Štrajkovi u Rudniku Đurđevik Teška socijalna situacija često je rudare primoravala da se svojim legitimnim radničkim pravom,štrajkom, bore za bolje uvjete rada i življenja. Sindikalno udruživanje rudari u Đurđeviku ostvarili su 1937. godine kada su se priključili šumsko-pilanskim radnicima, a već 30.07.1938. održavaju svoj sindikalni sastanak na kojem osnivaju Podružnicu jugoslovenskog radničkog raveza koji je bio poznat pod skraćenicom JUGORAS.Na prvom stastanku raspravljalo se o ekonomskom položaju rudara u Đurđeviku, te je donijeta odluka o organiziranju štrajka zbog teških životnih i radnih uvjeta.Prvi štrajk u ovom rudniku organiziran je 02.08.1938. godine u 15 sati, prilikom promjene smjene, u obustavi rada sudjelovale su obadvije smjene. Izvještaj sreskog načelnika Tuzle upućen Kraljevskoj banksoj upravi u Sarajevu glasi: „U rudniku Đurđevik, 2. avgusta 1938. godine neočekivano je izbio štrajk.Članovi Odbora podružnice JUGORAS su zaposjeli jame rudnika i rudarima druge smjene onemogućili da pristupe na posao.Čim se doznalo za štrajk iz Živinica u rudnik Đurđevik stigle su dvije jake žandarmerijske patrole i sreski načelnik koji se službeno zatekao u opštini Živinice, ispitujući uzroke koji su rudare natjerali na štrajk organizovan po naređenju Podružnice JUGORAS iz Tuzle.
  • 41. 41 Kao glavni razlog štrajka rudari navode otpuštanje njihovih drugova.Rudari zahtijevaju da se otpušteni komorati odmah vrate na posao.Na ponovno upozorenje sreskog činovnika, da rudari prema važećim propisima treba da nastave posao, predsjednik Podružnice JUGORAS,pilanski radnik Džemail Goletić je odlučno odbio uz obrazloženje, da ni po cijenu života neće dozvoliti rad u jami, dok se njihovim zahtjevima ne udovolji.Rudari su poziv za obustavu rada jednoglasno prihvatili i mirno se razišli po kućama.“ Čim je obaviješten o štrajku u Đurđevik je stigao i sreski načelnik,gdje je doznao da je razlog štrajka otpuštanje 15 rudara.U daljnjem razgovoru načelnik je rekao da oni rudari koji žele nastaviti rad to mogu učiniti i da ih niko u tome ne smije spriječiti, a oni koji ne žele raditi da se odmah udalje iz Rudnika. Dana 03.08.1938. načelnik je telefonom obaviješten da je u Đurđevik u treću smjenu stiglo samo 7 radnika,a drugog dana se u prvu smjenu prijavilo 35 rudara. Tri dana nakon štrajka načelnik šalje izvještaj u Sarajevo u kome navodi da se 08.08. na posao javilo dvije trećine radnika.Od 70 rudara sa stanom izvan tuzlanskog regiona se javilo 15,a ostali su zatražili obračun i isplatu zarađenih nadnica.Između štrajkača i uprave Rudnika Đurđevik za vrijeme štrajka nisu vođeni nikakvi pregovori, niti su rudari isticali neke zahtjeve, pa se došlo do zaključka da je razlog bio otpuštanje 15 rudara. Stvarni razlozi su bili: niske nadnice,težak rad i nehuman odnos prema rudarima. Ovaj štrajk trajao je 5 dana nakon čega su rudari nastavili svoj rad. Početkom februara mjeseca 1939. godine dolazi do masovnog otpuštanja rudara iz ovog rudnika, kada je na izvijesno vrijeme došlo do prekida rada.Dana 13.02.1939. godine, stigao je u Đurđevik veći broj žandarma spremnih na svaki oružani obračun sa rudarima koji bi se pobunili.Ali prekid rada trajao je kratko i rad u rudniku je nastavljen. Dana 04.02.1941. godine u Rudniku Đurđevik izbija novi štrajk. Tog dana u štrajk je stupilo 800 radnika ovog rudnika, sve zbog toga što je u „konzumu“ braće Marković iz kojeg su se rudari snadbijevali osnovnim artiklima nestalo narodnog brašna, a kojeg je po ugovoru trebalo biti dovoljno.Istog dana je urgencijom sreskog načelnika iz Tuzle u konzum dovezeno 2500kg narodnog brašna. Ovim je štrajk okončan 05.02.1941. godine. Koban je bio treći štrajk đurđevičkih rudara, kojeg su započeli 29.08.1942. godine, a uzrokovan je obustavom deputata uglja.Ovaj štrajk
  • 42. 42 trajao je dva dana ali bez ispunjenja zahtjeva. Ističe se da je povod bio ukidanje deputata uglja , ali je to bio štrajk zbog niskih nadnica,zbog lošeg snadbijevanja rudara potrebnim namirnicama i slično. Dok su trajali pregovori predstavnika štrajkača i uprave u Rudnik Đurđevik su došle veće grupe žandarma,ustaša i nacističke vojske. Oko 500 rudara su priveli u napuštene barake gdje su ih pod jako stražom držali cijele noći,a njih 19, odveli prvo u tuzlanski zatvor, a odatle ih deportovali u logor Jasenovac odakle se više nikada nisu vratili, to su bili: Đorđo Mijatović (Vrnojevići), Danilo Dragičević (Vrnojevići), Spasoje Zelenović (Dunojević), Dimšo Tršić (Dunojević), Alija Jašarević (Kovači), Ahmet Smajić (Bašigovci), Muharem Smajić (Bašigovci), Mumin Habibović (Šahići), Osmo Đuloić Topčo (Pasci), Marko Jurić (Požar), Niko Pavić (Požar), Boško Pavić (Požar), Blaško Grgić (Požar), Pero Lugonjić (Požar), Krsto Milošević (Gornja Višća), Branko Ilić (Živinice), Kasim Tabaković (Kotor Varoš), Marko Kraljević (Dubrave) i Meho Goletić (Đurđevik). U ljeto 1943. godine, tačnije 02.07., borci VII krajiške udarne brigade uništavaju sve instalacije, miniraju ulaz u jamu, a jamu su napunili vodom, tako da su spriječili okupatorsku valst da eksploatiše našu rudu za svoje potrebe. Ovom prilikom određen broj rudara stupa u Narodno oslobodilačku vojsku.21 Štrajkovi rudara manjeg intenziteta bit će organizirani i u socijalizmu, ali i ovom novom poslije ratnom periodu, gdje je štrajk navećeg intenziteta bio onaj u septembru 2013. godine. Drugi Svjetski rat Rat koji je značio revoluciju, svoje tragove ostavio je i u Đurđeviku. Određen broj stanovnika pristupio je NOV, a naravno prilike u htjele da su se pojedini našli u nekim drugim vojnim i paravojnim formacijama. I ovdje su vođenje određene borbe sukobljenih strana.Godine 1943. osnovana je paravojna formacija tzv. Zeleni kadar, u naselju Živčići, još u tijeku ofanzive partizanskih snaga na Rudnik Đurđevik. Početkom neprijateljske IV ofanzive, đurđevički zeleni kadar je došao do određenog izražaja.Jedne prilike su napalii 18. hrvatsku brigadu iz sastava NOV, koja se iz 21 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice, 1988.
  • 43. 43 Gornjih Živinica, preko Donje Višće i Đurđevika uputila u Bašigovce. Zeleni kadar je formirao zasjedu kod mosta ispod zaseoka Živčići,prilikom čega je poginuo intendant 18. hrvatske brigade, a zeleni kadar je u ovom napadu zaplijenio i jednog konja koga su poklonili Avdanu Hasiću komandantu kladanjskih ustaša. Zelenim kadrom rukovodio je Omer Jagodić koji je preminuo 1944. godine, a na mjesto komandanta ove skupine naoružanih ljudi dolazi Hasan Mujagić iz Kovača.Formiranje ove formacije pomagale su ustaške snage, u ovu formaciju su prisilno dovodili sve one koji su bili sposobni za borbu a koje su zatekli kod kuće u selima u kojima su imali vlast.22 Pošto domicijelno stanovništvo nije htjelo ići u ustaše, radije bi se upisivali u zeleni kadar i ostajali kod svojih kuća.Dobar dio pripadnika zelenog kadra pristupio je NOV, naročito poslije raspada zelenog kadra u septembru 1944.godine.Iste godine u oktobru mjesecu komandant Mijo Kerošević Guja obaviješten je o bazi u kojoj se skriva Hasan Mujagić. Kada je sa dvije čete opkolio njegovu bazu, pozvao ga je na predaju, i hapšenje se odigralo bez ispaljenog metka, uz Hasana je bio i njegov brat koji je dezertirao iz SS divizije, te jedan domobranski oficir.Vraćajući se prema Živinicama desio se jedan incident, sa začelja kolone se čuo pucanj, i tom prilikom pogođen je borac Milivoje Kujundžić sa Ozrena, metak je bio namijenjen komadantu Keroševiću, a ispalio ga je borac Ramo Brčaninović koji se iz SS divizije priključio Partizanima, odmah je razoružan,a poslije suđenja je osuđen na smrt, koja je izvršena strijeljanjem. Zarobljeni vođa zelenog kadra je nekoliko dana proveo u živiničkom zatvoru,a onda je sa svoja dva saborca prebačen u Tuzlu, gdje je nakon ispitivanja utvrđeno da ni on, niti jedinica kojom je komandovao nije činila zločine, prilikom čega su ova tri zarobljenika puštena svojim kućama. Osim ovoga bilo je sukoba i sa četnicima, kao 26. decembra 1944. godine, kada je u Đurđeviku razbijena jedna manja četnička jedinica. Tuzlanski odred je dobio zadatak da akcije u potpunosti usmjeri prema rijeci Spreči, Međašu,Živinicama,Đurđeviku, Banovićima,Kladnju i Ozrenu. Drugi bataljon dobija zadatak da zauzme položaje u Đurđeviku s ciljem onemogućavanja prodora četnika u pravcu Živinica.Drugi bataljon je činilo oko 190 boraca. Prema dobijenim zadacima 1. četa ovog bataljona locirala se iznad rijeke Gostelje, iznad Đurđevika (komandir čete Ahmet Bešić,pol. komesar Sejfulah 22 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgrandju,grupa autora, Živinice, 1988.
  • 44. 44 Ibrišimović), 2. (komandant Nuraga Hodžič,pol. komesar Omer Isović) i 3. četa (komandant Memiš Džanić, pol. komesar Salih Suljetović) locirale su se s desne strane rijeke Gostelje.Dok se minobacački vod smjestio između ove tri čete.23 Dan kasnije u popodnevnim satima primijećeno je kretanje četničke kolone iz pravca Stupara, dok je druga kolona dolazila iz pravca Svojata i Gračanice. Četničke kolone ovdje su dočekane jakom vatrom, i pretprpjeli su ogromne gubitke, a od zarobljenih boraca dobijena je informacija o tome da imaju oko 1000 ljudi kojim komanduje general Trifunović,i da im narednog dana u pomoć pristižu četnici sa Ozrena.Zbog ovoga su čete zauzele drugačiji raspored, 27. decembra. Bile su ovo žestoke borbe u kojima su snage NOV imale 4 poginula borca i 20 ranjenih, dok su četnici imali oko 100 poginulih. Spisak boraca NOV sa područja Đurđevika koji su svoje živote dali za slobodu i revoluciju ispisana su na spomeniku koji je podignut 04.07.1991. godine. Ahmetović M. Mujo 1926-1944 Delić N. Avdija 1922-1944 Goletić I. Ahmo 1913-1944 Goletić R. Juso 1921-1944 Goletić O. Abdulah 1911-1945 Jovanović S. Srpko 1923-1943 Jurić B. Mato 1927-1943 Muminović H. Suljo 1928-1944 Mijatović Đ. Sretko 1923-1944 Simić L. Boško 1924-1944 Simić M. Krsman 1914-1942 Trumić Đ. Hasan 1926-1944 Trumić M. Hamzalija 1926-1945 Trišić Đ. Drago 1924-1943 Šahinpašić R. Mujica sar. NOP-a 1943. 23 Tuzlanski partizanski odred,Borbe 2. bataljona na Đurđeviku,Sejfulah Ibrišimović,Tuzla, 1988.
  • 45. 45 Oslobodilčki rat 1992-1995 Ratovi su nam nekako čvrsto utkani u sudbine, to gorko prokletstvo nas vijekovima prati, i uvijek naše komšije ginu nečijom voljom. Tako je bilo i početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ili tokom građanskog rata što je mnogima ne prihvatljiva činjenica, a zapravo je zadnji rat bio to oboje. Tokom zadnjeg rata, Đurđevik i Đurđevičani dali su svoj velik doprinos. Na području Đurđevika nije bilo naročitih borbi, ali je bilo neprijateljskih granatiranja civilnih i privrednih objekata. Poginuli borci sa područja MZ Đurđevik Dom su : Begić (Muhameda) Nusret 1967-1994 , poginuo 08.06.1994 godine na Vozući, ukopan na mezarju u Živčićima.Bio je pripadnik Armije R BIH od 07.11.1992. godine Čerkezović (Hasana) Bajro 1966-1993, pogiunuo 30.07.1993. u mjestu Ulice kod Brčkog, ukopan je na mezarju u Djedinu.Bio je pripadnik Armije R BIH od 15.05.1992. godine. Goletić (Alije) Adil 1967-1993, ukopan je na mezarju u Nevrenči.Bio je pripadnik Sprečanskog bataljona, ranjen je 04.02.1993 u Brčkom, a od posljedica ranjavanja je podlegao 19.02. iste godine. Goletić (Envera) Halil 1972-1993,poginuo na Gradini 03.03.1993. godine, ukopan na mezarju u Nevrenči. Goletić (Ahmeta) Šahim 1966-1993, poginuo na Vozućoj dana 11.06.1993. godine, ukopan na mezarju u Nevrenči. Husejnović (Avde) Esad 1971-1993,poginuo 30.01.1993. u mjestu Ulice kod Brčkog, tijelo mu nije pronađeno.Pripadnik je Armije R BIH od 15.05.1992. godine. Jagodić (Rasima) Esad 1961-1994,poginuo na ratištu Kruševo kod Olova dana 16.01.1994. godine,ukopan na mezarju u Živčićima. Jagodić (Huse) Šahim 1953-1992,poginuo na ratištu Gorice kod Brčkog 15.11.1992. godine, ukopan je na mezarju Živčići. Jagodić (Ahmeta) Vahid 1966-1995,poginuo 12.05.1995. godine na Gradini,ukopan je na mezarju u Živčićima.
  • 46. 46 Jahić (Alije) Izet 1968-1993,poginuo dana 30.01.1993. godine na ratištu Ulice kod Brčkog, pokopan je na mezarju u Djedinu. Medić (Mehmdeda) Derviš 1961-1994,poginio 17.01.1994. godine na gradini, pokopan na mezarju u Djedinu. Musić (Džemala) Nermin 1975-1995,poginuo 13.10.1995. godine, u mjestu Vasiljevići,lokalitet Vikići kod Sanskog Mosta, pošto mu je tijelo ostalo na strani koju su zauzele neprijateljske snage, pokopan je 25.03.1996. na mezarju Đurđevik. Šehić (Muje) Halid 1976-1994,ranjen je gelerom na ratištu Kruševo kod Olova, 16.01.1994. godine,a ranama je podlegao u tuzlanskoj bolnici 19.01.1994. godine,ukopan je na mezarju u Djedinu. Žigić (Hamdije) Habib 1969-1993,poznat pod nadimkom Vaha, poginuo na ratištu Ulice kod Brčkog dana 30.01.1993. godine, ukopan je na mezarju u Djedinu. Žigić (Mehe) Miralem 1975-1992,poginuo 04.11.1992. godine u Dubnici, pokopan na mezarju u Djedinu, pripadnik Armije R BIH bio je od 05.10.1992. godine.24 Poginuli borci iz MZ Stari Đurđevik: 24 Nekrologij šehida i poginulih boraca Općine Živinice,Alija Arif Delić,Živinice,2011.
  • 47. 47 Abdulkadir (Abdulah) Halilović 1971-1991,poginuo u Drnišu 19.09.1991. godine, Republika Hrvatska Salih (Huse) Jagodić 1951-1992,poginuo u Turiji 06.06.1992. godine, ukopan na mezarju u Đurđeviku. Šahbaz (Mustafe) Muminović 1952-1992,poginuo u Turiji 06.06.1992. godine, ukopan na mezarju u Đurđeviku. Hamid (Seada) Gogić 1968-1992,poginuo na ratištu u Smolućoj 28.08.1992. godine,odlikovan je zlatnim ljiljanom, pokopan na mezarju u Musićima. Suljo (Abdurahmana) Paprikić 1968-1992, poginuo na ratištu u Smolućoj 28.08.1992. godine, pokopan je na mezarju u Musićima. Šahim(Šabana) Salkić 1956-1992,poginuo u Smolućoj 28.08.1992. godine,pokopan na mezarju u Musićima. Nevres (Emina) Imamović 1957-1992,poginuo u Gradačcu 07.11.1992. godine, ukopan na mezarju u Musićima. Avdo (Fehima) Musić 1968-1992, poginuo 26.12.1992. godine u Gornjem Rahiću kod Brčkog, pokopan je na mezarju u Musićima. Munib (Nezir) Bećirović 1965-1993,poginuo na ratištu Ulice kod Brčkog 18.01.1993. godine,ukopan je u Gornjoj Tuzli. Nevres (Ćazima) Šišić 1962-1993,poginuo na ratištu Crna Rijeka 25.10.1993. godine, odlikovan je zlatnim ljiljanom, pokopan na mezarju u Musićima. Sadik (Sead) Išerić 1973-1994,poginuo u Višći 14.02.1994. godine., ukopan na mezarju u Musićima. Asif (Saliha) Hasanović,1964-1994, poginuo na ratištu Radojić Brdo kod Pelemiša 30.03.1994. godine. Ukopan je na mezarju u Musićima. Hajrudin (Osmana) Fočić 1955-1994,poginuo 04.05.1994. godine kod Kladnja. Hazim (Saliha) Aljić,poginuo 04.05.1994. godine kod Kladnja. Salim (Šabana) Musić 1951-1994,poginuo u Đurđeviku 27.11.1994. godine. Hajrudin (Smaje) Nukić 1973-1995,poginuo na ratoštu Zečija kosa kod Zvornika 25.04.1995. godine. Enver (Ejuba) Čokić 1968-1995,poginuo 07.05.1995. na području Žepe dok je pilotirao helikopterom,odlikovan je zlatnim ljiljanom.
  • 48. 48 Nedžad (Ahmeta) Paprikić 1971-1995, poginuo na ratištu Glavica na planini Majevici dana 07.05.1995. godine.25 Sakralni objekti Najstariji objekat ove vrste je Stara džamija u Musićima, za koju se često kaže da je sagrađena 1630. godine, koju je sagradio neimar Alija, ali postoji legenda da je sagrađena na temeljima bogumilske crkve. Ako je ova legenda istinita onda je sasvim vjerovatno da je ova džamija sagrađena u 15. ili 16. vijeku, što je vrlo moguće obzirom na starost i važnost ovog mjesta. U novojim izvorima se navodi da je samo džamija u Džebarima starija od ove u Musićima, ali oslanjajući se na predanja o bogumilskoj crkvi, izvijesno je da je na tom mjesu postojao sakralni objekat stoljećima ranije. Nekada je drvena munara krasila džamiju u Musićima ali je kamena munara sagrađena 1972. godine.Zadnju obnovu džamija je doživjela 2006. godine.Trenutni imam u ovoj džamiji je efendija Merim Čičkušić. Osim ove džamije postoji nova džamija na granici MZ Stari Đurđevik i MZ Đurđevik, te džamija u Djedinu. Sa izgradnjom nove džamije počelo se 1990. godine, na prostoru nekadašnjeg kamenoloma. Džamija je otvorena 2003. godine. Imam nove džamije je efendija Ibrahim Kalajdžić. Imam u Djedinu je efendija Mirsad Muliić. Brojni mektebi postoje na području Đurđevika i to u mjestima: Stara Pruga, Musići, Medovići,Živčići, Šahići, Berići, Zenuni i Djedino. 25 Nekrologij šehida i poginulih boraca Općine Živinice,Alija Arif Delić,Živinice,2011.
  • 49. 49 Osim toga, želim napomenuti da je u Podgajevima sagrađena pravoslavna crkva Svete Trojice , godine 1910. od kada je obnavljana nekoliko puta. Pored crkve nalazi se i pravoslavno groblje. O ovoj crkvi brine se Nenad Boros.
  • 50. 50 NIŠANI Nišan je tradicionalni muslimanski nadgrobni spomenik, koji se kao takav, podiže na grobovima umrlih muslimana i muslimanki. To je spomenik skromnih i skladnih dimenzija, uglavnom klesani, a isti se u ovim krajevima počinje izrađivati prvih godina osmanske okupacije.Ono što danas nazivamo nišanima uopće nema nikakvu vezu sa nišanima, a pogotovu ne sa Islamom i islamskim učenjem, danas se na našim grobljima uglavnom podižu mermerni spomenici, tj. ploče, u obliku srca, piramide, trougla, sa ugraviranim fotografijama umrlih, volanima i sličnim simbolima koji na neki način opisuju život umrlog.Isti negativan trend prati katolička i pravoslavna groblja, gdje su potpuno nestali tradicionalni nadgrobni spomenici u obliku križeva ili stiliziranih krstača, sve je više nekih spomenika koji odudaraju od tardicije. Nišan je riječ perzijskog porijekla a znači otprilike:cilj, meta, biljeg, nadgrobni kamen.26 Svi nišani se postavljaju vertikalno, uglavnom su čovjekolikog oblika, a u prvim godinama svoje izrade bili su masivniji, često su na sebi imali i križeve.27 Čuveni su krajiški nišani koji se odlikuju svojom visinom, ukrasima, posebnom vrstom kamena od kojeg se klešu (bihacit), a zanimljivo je to da se u ovim krajevima postavljao samo uzglavni nišan. Već pomenuh križeve, oni su se nalazili na nišanima umrlih hrišćana čiji su potomci prešli na Islam, pa su im sukladno tomu podizali takve nadgrobne spomenike.Dugo su se održali i razni životinjski i vegetativni motivi karakteristični za stećke, a na pojedinim starim nišanima postoje epitafi na bosančici, kao što je recimo natpis na nišanu Mahmuta Brankovića.28 Nišane iz 15. i 16. stoljeća pomno je istražio Šefik Bešlagić, a danas su takvi nišani rijetki, prvenstveno zbog raznih načina kojima su uništavani. Često su po našim selima stari nišani vađeni sa svojih mjesta da bi se na istim mjestima pravili novi grobovi, a isto se dešava i danas, tako da možda uskoro i neće biti tradicionalnih nišana na našim grobljima.Ovome treba dodati i uništavanja tradicionalnih nišana u proteklom ratu. I sama groblja nose određene varijacije u nazivu, a to su: mezarje, mezaristan, mezarluk, harem, šehitluk i slično.Poznata su i vojna tj. gazijska groblja u ovim krajevima, a to su groblja umrlih ili poginulih osmanlijskih vojnika, jedno takvo groblje prema predaji postoji i u 26 Islamska epigrafika BIH, Mehmed Mujezinović,Sarajevo, 1974. 27 Nišani XV i XVI vijeka u BIH, Šefik Bešlagić,ANU BIH, Knjiga LIII, Sarajevo, 1978. 28 Isto kao prethodno
  • 51. 51 Kovačima iznad sadašnjeg groblja, na raskrižju puteva.Natpisi na starim nišanima ukazuju da su ih nekada zvali kao i stećke beleg tj. bileg ili biljeg. Uglavnom natpisi na arebici počinju sa riječima „El-merhumu vel-magfuru“, što znači umrli ili pokojni, a zatim slijedi ime i zvanje umrlog, a na samom kraju je „ruhičin El-fatiha“, u prijevodu prouči Fatihu (za dušu umrlog), a u nekim natpisima istaknuta je i hidžretska godina u kojoj je dotična osoba preminula tj. preselila (na drugi svijet) kako se to kaže kod Muslimana. Ova godina je u pravilu godina izrade nišana. Vrste kamena od kojih su klesani ovdašnji nišani su: kristalni mramor (skopski nišani), krečnjak,vapnenac i muljika, a od 1930-tih godina pronalazimo i betonske nišane. Raniji istraživači poput Mujezinovića i Bešlagića su nišane podijelili na: muške i ženske, ulemanske, derviške, aginske, nišane trgovaca i esnafa, stele sa turbanom, rustične stele, obeliske... Mišljenja sam da sortiranje nišana kao prvo nije moguće, a kao drugo nije potrebno, iz razloga što nikada nije postojala njihova zvanična standardizacija i da je broj različitih oblika nišana stvarno veliki pa bi svaka podjela otišla u nedogled. Ipak nekako sam ih morao nazivati i podijeliti u svom istraživanju, ali ovo nemojte smatrati nikakvom zvaničnom podjelom već mojom internom.Razumijem podjelu na muške i ženske nišane, uzglavne i nožne, nišane sa epitafom i bez njega, nišane sa reljefom i bez, ali sve se to nadalje može dijeliti na stele sa turbanom, stele sa fesom, niže i više, a postoji i određena razlika između nišana na selu i onih u gradu.Nišani na selima slabije su očuvani, manje ukrašeni, i preostalo je malo onih sa natpisima, dok su stari nišani u haremima gradskih džamija izuzetno stari, bogato kaligrafski ukrašeni i slično.Zatim, postoji ogromna razlika između nišana u Krajini i nišana oko Tuzle, od kojih se opet često razlikuju i nišani u susjednim selima. Ovdje hoću pojasniti teškoću problema klasifikacije nišana, pa ću navesti da recimo ulemanski nišan kakvim ga opisuje Mujezinović ja pronalazim na grobovima nekih srednje imućnijih seljaka, ili pak to kako je Bešlagić podijelio nišane u samo dvije skupine na stele i stupuve sa turbanom, to jeste dobra podjela za njegovo izučavanje nišana iz 15. i 16. stoljeća, ali su klasične stele u kasnijim vremenima nestale iz upotrebe. Neki klesari su recimo kopirali starije nišane koji su se isticali po ljepoti, neki su vođeni svojom umjetničkom slobodom dali mašti na volju pa su svoje djelo izrazili u nekoj novoj formi koja se
  • 52. 52 naročito ne protivi formi tradicionalnog nišana a ne može se svrstati u neku skupinu (skupinu aginskih nišana npr.), neki su pak klesali jednoobrazne nišane ili su izrađivali samo dvije ili tri vrste.Razlozi za sve ovo su brojni. Ja sam recimo uzeo naziv stela sa turbanom, za nišane koji su u obliku stupa i na kojima je turban, a u svemu tome je moguće praviti jako puno potkategorija. Bolje onda da kažemo da je svaki nišan priča za sebe, što je i najtačnije. Na osnovu rada mr. Mehe Čauševića, kojim on inače zagovara povratak tradicionalnih krajiških nišana na tamošnja mezarja pojasnit ću načiun izrade nišana. Prvi način vađenja kamena iz majdana tj. tradicionalni način sastoji se iz: odstranjivanja humusnog sloja zemlje i kamenja koje nije upotrebljivo, dok se ne dođe do monolitne površone kamena (bihacita u konkretnom slučaju), zatim se po očišćenoj površini kamena sjekirom i krampom zasijecaju pravougaoni usjeci određene veličinu njih se zatim stavljaju po dvije okrugle metalne ploče (paralelno), a između njih se zabija drveni klin, u pokotine kamena koje nastaju stavljaju se dugački željezni klinovi, i sitemom poluge kamen se pomijera iz svog ležišta i gura na drvene oblice radi lakšeg transporta, a same gromade kamena su se preko drvenih oblica pomijerale do zaprežnih kola za prijevoz. Osim ovoga postojao je i drugi način, a to je „grabovo miniranje“ ; ovaj postupak izgleda otprilike ovako: na očišenoj površini kamena ćuskijama se iskopaju vertikalne i horizontalne rupe, određene dubine na razmaku od 40-50 cm, u te rupe maljem se nabija suho grabovo drvo koje je malo šire od ovih rupa,nakon toga pored ovih komada drveta iskopaju se mala udubljenja u koja se ulije voda, kada grabovo drvo primi određenu količinu vode, ono nabrekne i time vrši mehanički pritisak na kamen koji puca. Kada se kamen dopremi u klesarsku radionicu on se postavlja na drvene gredice koje su naslonjene na drvene klade, i prvo se pristupa gruboj obradi kemena običnom sjekirom za drva, a na prednjem i zadnjem dijelu kamene gromade ocrtavaju se konture pomoću metalnog uglomijera od 90 stupnjeva. 29 Zatim se grubo oblikuju stranice nišana, vrat i turban, a nakon toga iscrtavaju se „gužve“ na turbanu tj. nabori, kao i ostali elementi koji će biti uklesani, zatim se pristupa izradi stilizirane okolice nišana, kao i gruba obrada ornamenata sa strane 29 Tradicionalna izrada krajiškog nišana, mr. Meho Čeušević, Most br.208, 03/2007, Mostar