Recommended
More Related Content
What's hot
What's hot (20)
Similar to Emir Nisic - Sutiska i Bobovac
Similar to Emir Nisic - Sutiska i Bobovac (15)
More from Emir Nisic
More from Emir Nisic (14)
Emir Nisic - Sutiska i Bobovac
- 1. 1
- 2. Povijest Kraljeve Sutjeske i Bobovca Autor : Emir S. Nišić Recenzija : Sanijela Matković Lektura : Mirela Hasanović DTP: Mirel Subašić Prvobitno objavljeno na: Tuzla 2012. www.emirnisic.page.tl emirnisic@mail.com Sutiska i Bobovac 2
- 3. Uvodna riječ Svoje zanimanje za povijest područja Kraljeve Sutjeske i Bobovca mogu sasvim slobodno nazvati ljubavlju i veoma mi je drago što sam svojim dugogodišnjim zanimanjem za ovu tematiku doznao mnogo toga što želim na ovaj način podijeliti s vama. Davna vremena koja su ostavila svoje obrise čine se bajkovitima i u njima se uvijek skrivaju istine koje mi još nismo dokučili. Nadam se da će vam moj rad otkriti barem jednu davnu istinu za koju niste ranije znali , samim tim moj trud neće biti nimalo uzaludan, a neko toplo zadovoljstvo će ispuniti moje grudi. Oduvijek sam se rukovodio onom starom latinskom izrekom : „Quatenus nobis denegatum diu vivere, relinquamus aliquid, quo nos vixisse testemur.“ ili u našem prijevodu : „ Budući da nam nije dat dug život , ostavimo nešto čime bismo svjedočili da smo živjeli.“ zato sam se odlučio ove godine pokloniti vam još jedno djelo. Šta to natjera čovjeka da piše ? O tome sam dosta razmišljao i došao do odgovora da je to život. Prošle godine kada sam uradio svoju prvu knjigu , ili kako ja to kažem rad , o Srebrenici u atničko doba što je nalikovalo više diplomskom radu od četrdesetak stranica neko ozbiljnom znanstvenom radu osjećao sam se bogatijim. U to sam uložio određen trud koji je kasnije rezultirao nekom toplom srećom u mojim grudima. Ovakav jedan rad zahtjeva monog odricanja i napora ali kada čovjeka kroz nešto vodi jaka želja on hrabro i odlučno uklanja prepreke pred sobom.Djelo koje upravo čitate dosta je obimnije od moga prvog djela koje sam već pomenuo. Zašto baš naziv Sutiska i Bobovac? Većina dijela napisanih na ovu temu u svom naslovu imaju riječi Kraljeva Sutjeska i Bobovac , a ja sam htio da se razlikujem i uzeo sam stari naziv za Sutjesku jer pišem uglavnom o prošlim vremenima, i to „Sutiska“ je nekako milozvučnije.Moje djelo ima mnogo ciljeva u prvom redu to je skretanje pozornosti na važnost i očuvanje našeg kutrnog naslijeđa , te osnaženje značaja koji imaju mjesta i ljudi o kojima će ovdje biti pomena, svoju sam misiju proširo na to da lako dostupnim učinim ove podatke zahvaljujući mogućnostima interneta. Prikupljanje literature za ovaj rad mi nije predstavljalo problem obzirom da je ona obimna, no pojavio se problem proturječnosti jer izgleda da povjest na ovim prostorima oblikuje svako po svojoj želji a ne na istinitim činjenicama. Ovdje sam pomenuo vladare koji su boravili na Bobovcu , zatim ljude koji imaju veze sa Bobovcem , predanja , pa čak materijale iz TV arhiva.Osim toga problem mi je predstavljalo opisivanje bosanskih vladara koji su stolovali na Bobovcu , što predstavlja određen problem i mnogo većim stručnjacima. Iz literature 3
- 4. koja govori o našim kraljevima više se može doznati o vladarima susjednih zemalja jer su autori nepotrebno trošili trud opisivajući nešto što nema direktne veze sa onim što im stoji u naslovu, ja sam to pokušao izbjeći i ako sam morao pomenuti nekoga to je bila prijeka nužda jer se činjenice naslanjaju na ono što ima veze sa našim kraljevima ili Bobovcem. Veliku zahvalu drugujem ranijim istraživačima i autorima na čijim se otkrićima i saznanjima temelji ovaj rad. Ova knjiga obrađuje pozamašan broj tema , a ja sam se trudio da svaku od njih učinim zanimljivijom ali jednostavnijom za shvatanje i mlađoj čitalačkoj publici.Jedan od mojih primarnih ciljeva je privlačenje mlađe čitalačke publike obzirom da su najmasovniji korisnici internet mreže na kojoj će moj rad biti široko dostupan. Shvatio sam da su neke teme zaista preopširne i da bi se recimo o Samostanu u Kraljevoj Sutjesci mogla napisati dosta obimnija knjiga jer ta tema meni nalikuje na nepregledno prostranstvo prepuno važnih i zanimljivih stvari. Opet , sa druge strane postojale su teme koje nikako nisam mogao izbjeći jer se one usko vezuju za pojmove Kraljeve Sutjeske i Bobovca , jedna od takvih je tema o starim svadbenim običajima u ovom kraju , to je tema o kojoj se mnogo govorilo kako u znanstvenoj literaturi , tako i u medijima pa je zahvaljujući tome postala jedan zaštitni znak ovog kraja. U ovoj knjizi moći ćete čititati i o običaju tetoviranja koji je karakterističan za ovaj kraj , istina o tome se zadnjih godina mnogo govori , ja sam se tu poslužio nekim starijim izvorima i kazivanjima. Naravno,nisam želio zaobići ni noviju povjest Kraljeve Sutjeske i njenog predivnog okruženja , ali za tako nešto trebalo bi mi dosta više vremena, tako da sam o tome samo dao neke kratke informacije. Ovo je i prilika da doznate u kakvom je stanju Bobovac sad i da li se u Kraljevoj Sutjesci osjeti dah starih vremena, koliko se čuva tradicija , koliko se poštuju običaji , kako se čuvaju starine , koliki je značaj srednjovjekovne Bosne ... ;odgovori na sve to leže ovdje i samo čekaju da ih pronađete. Pokušao sam da u svemu ovome napravim spoj znanestvenog i literarnog ,a da li sam uspio najbolje ćete moći ocijeniti vi kada pročitate sve ovo. Naravno ovim nisam zaključanim ostavio vrata na ovim temama , postoji mogućnost da se svima njima vratim u budućnosti i iste proširim svojim novim saznanjima. Za mene će izuzetna sreća biti ako ovim djelom obradujem nekoga Sutješčana u dalekom svijetu koji se svoga kraja sjeća samo iz djetinstva ili rane mladosti. Volio bih ja , da mogu ispričati sve priče koje spavaju u Sutješkoj kotlini , volio bih opisati svaku kuću , svaki dan u kome se ljube Trstionica i Bukovica , volio bih iskazati beskrajnu zahvalu franjevcima na očuvanju blaga koje svjedoči o našoj divnoj Bosni i Hercegovini , volio bih kišom natopljeni kamen sa Bobovca pokazati cijelom svijetu , volio bih oživjeti dobrotu kraljice Katarine , volio bih ; a da 4
- 5. li ću ikada moći bar jedno od toga , ne znam. Nadam se i tome da će jednoga dana moje oči ugledati obnovljeni Bobovac. Do tada nam ne preostaje ništa drugo nego da zajedno riječju i ponekom slikom krenemo u prošlost putevima zatravljenim. Do tada kroz Kraljevu Sutjesku laganim korakom prolazit će vrijeme , a na zidinama slavnog Bobovca gnijezdit će se bezbroj tajni. Ja se zahvaljujem mojim suradnicama na podršci i besprijekornoj suradnji. Naravno , i vi čitatelji ste moji suradnici , i to oni najvažniji, meni će jedina nagrada za moje djelo biti vaše zadovoljstvo. Takvo nešto vjerujte ne može kupiti niti honorar niti svo zlato ovoga svijeta.Ukoliko se neko od vas naljuti zbog nekih činjenica , ako neko smatra da sam nešto izostavio , a bit će i takvih , neka se sjeti mojih ranije pomenutih dobrih namjera. Ako u vašim srcima živi određena količina ponosa na blistavu prošlost , na kraljevsku krunu ili na slavna vojevanja onda će ovo djelo biti važan element vaših saznanja. Hvala vam, i neka vam je ugodno čitanje redaka prošlosti koji slijede. Autor: Emir S. Nišić 5
- 6. Recenzija Netko je rekao „sto ljudi, sto ćudi.“ Slušajući o prošlosti ovog našeg kutka na Balkanu, stječe se dojam „sto ljudi, sto povijesti.“ No, prije vremena i povijesti Netko je dao smisao postojanju. Stoga je ono uvijek transparentno bez obzira što čovjek (ne) činio. I bez obzira kako neki povijest pisali ili opisivali, ona sama sebe ispisuje ostavljajući nepobitan trag o događajima i njihovim sudionicima. Iščitavajući retke ove knjige, u kojoj se povijest zrcali ne samo iz podataka već iz materijalnih dokaza, možemo dotaknuti lice povijesti. Povijesti koja je poput „kamenog spavača“ opstala u zidinama povijesnih i vjerskih građevina, koje bez riječi glasno svjedoče o životima ljudi, nacija i religija na ovom našem prostoru. Nepobitno je da ta priča u sebi sadrži elemente:radosti i žalosti, komedije i drame, prijateljstva i izdaje, ljubavi i mržnje… Tako da se čovjeku učini da smo oduvijek bili podijeljeni na „naše i njihove“, „moje i tvoje“… No činjenica je da su se kroz protekla stoljeća, te naše različitosti, kulture i religije doticale, u nekim momentima ispreplitale utiskujući otisak u vremenu i prostoru kojeg je naslijedila naša generacija. Generacija koja se predstavlja generacijom informatičkog doba, okrenutog k virtualnoj budućnosti. Istraživanja i knjige kao što je „Povijest Kraljeve Sutjeske i Bobovca“ dokaz su kako se na kreativno kvalitetan način, pomoću mogućnosti koje pruža informatički svijet, može prenijeti informacija o prošlosti. Ne samo kao mogućnost usvajanja činjenica, već kao poticaj za detaljnijim proučavanjem i istraživanjem vlastite prošlosti. Čovjek bez prošlosti je čovjek bez identiteta. Prošlost nije subjektivna predodžba u koju nastojimo uvjeriti sebe i druge. Povijest je živa. Transparentna. O čemu svjedoče pisani i nepisani ostaci. Ne iz razloga kako bismo se po potrebi na nju pozivali ili njome prozivali. Već kako bismo od nje učili! Dajući velikodušno novu priliku i sebi i drugome. Kako bi poučeni prošlošću, budućnost učinili ljepšom i čovječnijom. Sanijela Matković 6
- 7. Bobovac Prijestolnica srednjovjekovne Bosne , grad sa jakim strateškim položajem , grad koji niko nije mogao osvojiti (slika 1). Izgradio ga je ban Stjepan II Kotromanić u XIV stoljeću. Pristup gradu je moguć sa dvije strane uskim šumskim putem iz Kraljeve Sutjeske uz rijeku Bukovicu ili putem preko sela Dragovića i Mijakovića. Smješten je u jako lijepom prirodnom okruženju , i svjedok je davnih vremena i simbol bosanske državnosti. Mnoga narodna predanja vežu se za ovaj srednjovjekovni grad. On je doživio i puno teških momenata u svojoj povijesti , a ni danas njegova sudbina nije naročito sjajna. Posljednjih decenija samo je obnovljena grobna kapela (slika 2) dok ostali objekti čekaju neka bolja vremena da im vrate stari sjaj , a do tada će njigovi temelji zarastati u visokoj travi i korijenju šume. Bobovac je svojevrsna opomena sadašnjim žiteljima Bosne i Hercegovine , da ne bacaju u zaborav svoju slavnu povijest. Ovaj kulturnopovijesni kompleks se nalazi na katastarskoj čestici br. 378/1, katastarske općine Mijakovići, općina Vareš. Podaci iz pisanih izvora za vrijeme bosanske srednjovjekovne države obuhvataju period od 1350.-1463. godine, dok iz osmanskog perioda dokumenti sežu do 1626. godine kada je definitivno napušten, jer je napredovanjem Osmanlija ka sjeveru i proširenjem zauzete teritorije izgubio stratešku važnost. 7
- 8. Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture broj: 02-856/1 od 27.11. 1959. godine u Sarajevu, srednjevjekovni grad Bobovac, kod sela Mijakovića i Dragovića, opština Vareš, srez Sarajevo, k.o. Mijakovići, k.č. br. 378/1 državno vlasništvo, stavljen je pod zaštitu kao spomenik kulture Bosne i Hercegovine, a rješenjem 18. travnja 1962. Zavoda za zaštitu spomenika kulture Sarajevo upisan je u Registar spomenika pod reg. br. 170. Dana 11. ožujka 1998. upisan je na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.Dok je Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglašen nacionalnim spomenikom BIH , dana 11. studenog 2002. godine.Grad je smješten na završetku kose koja je formirana na južnim obroncima planinskih masiva Dragovskih i Mijakovskih Poljica , a onda se strmo spušta prema jugu , rijeke Bukovica i Mijakovska rijeka teku podnožjem Bobovca , a tu im je i ušće. Geološki sastav zemljišta je verfenski škriljevac , preko kojeg se pružaju kraške grede.Te kraške grede pod pravim kutom sijeku pravac pružanja Bobovačke kose i produžuju se ka zapadu na obronke Hrida i prema istoku na padine Liješnice. Visina ovih grebenova je različita , pa je čitava kosa raščlanjena na niz manjih cjelina u formi terasa.Veoma karakteritičan je brežuljak Vis visine od oko 30 metara a to je najsjeverniji punkt Bobovca preko kojeg je išao gradski bedem ,a u njegovom vrhu bila je kula.Postoji legenda da je taj brežuljak načinjen preko noći za vrijeme turskih napada na Bobovac. U podnožju visa leži petnaestak metara duga terasa poznata pod imenom Crkvica, koja se na jugu završava padom od nekih 17 metara.Ime je dobila po crkvi koja je postala kraljevski mauzolej. Kada dolazite iz pravca Sutjeske grad će vam se pokazati na tri tačke približno jednake visne. Najsjeverniji punkt na Bobovcu je Meterzi iznad puta koji spaja Dragoviće i Mijakoviće. Ispod tog puta je izduženi brežuljak Branič , i dvije niže terase na kojima su se nalazile drvene staje i guvno. Pod pojmom Bobovac ranije se smatrao samo onaj dio Bobovačke kose koji je opasan zidinama. Tu se nije podrazumijevao toponim Grad koji se nalazi između Braniča i Visa gdje su se nekada raspoznavali ostaci kuća bobovačkog podgrađa.Najniža točka Bobovačke kose je prostor između kraljevskog dvora i Crkvice , na tome mjestu su nekada bila glavna gradska vrata i ulazna kula. 8
- 9. Kompleks kraljevog dvora narod je nazivao Zidine ,a u okvir dovra ulaze i šire predvorje koje su nazivali Gornja Ravan. Dvije terase na jugu na kojima su bile izgrađene kuće zovu se Srednja i Donja Ravan.Podnožje Bobovačke kose gdje je ušće rijeka Borovice i Mijakovske r. naziva se Sastavci. Stotinjak metara nizvodno od Sastavaka su Šehitluci , a tu su se nekada mogli vidjeti stari nišani , jer su tu pokopani poginuli turski vojnici pri napadu na Bobovac. Pored puta za Sutjesku na desnoj strani Bukovice oko 500 metara udaljenosti od podnožja Bobovca postoji kraška gruda koja nosi naziv Crkvica, gdje je arheološkim iskopavanjem pronađena zidana grobnica.Glavna ulica u Bobovcu išla je dužom osovinom grada , od sjevernih gradskih vrata do šireg predvorja kraljevskog dvora. Širina te ulice prosječno je jedan metar i njena je trasa usječena u kameni teren i još uvijek se može pratiti. Ona kao što rekosmo ide od sjeverne kapije istočnom stranom između bedema i zidina koji štite građevine na Crkvici ,a odatle se spušta do samog bedema do glavne kapije , i onda produžava zapadnom padinom kose , prelazi pokretni most i dopire do prve dvorske kapije ,a svojom dužinom od 10 metara staza zalazi unutar širokog predvordja kraljevskog dvora.1 Ova staza produžava i u predgrađe nazvano Grad, tu je širine oko 3 metara i prolazi između kuća i trgovinskih i zanatskih radnji. I na ostalim dijelovima raspoznaju se određeni pravci nekadašnjih puteva. Bobovac kao naselje gradskog tipa karakteriziraju: gradski bedemi , kompleks kraljevog dvora , glavna ulica , sakralni objekti , mali trg, stambeno naselje unutar bedema , te posebno naselje izvan bedema. Jedino nema tragova o postojanju kvartova koji nose nazive Trgovište i Varoš.Ipak Bobovac je administrativno-vojni centar , više nego ekonomski. Spor oko zemljišta iz 1502. godine. Sada ćemo nešto reći o zemljištu koje je pripadalo uz utvrđeni grad , a do spoznaje o tome došlo se zahvaljujući sporu koji se vodio 1502. godine pred osmanskim sudom u mjestru Brod što je današnja Zenica. Pored utvrđivanja točnih grnica posjeda išlo se i ka utvrđivanju činjenice da posjed tvrđave nije udružen sa seoskim posjedima okolnih sela. Osmanlije su prilikom zauzeća zemalja konfiscirali samo državnu imovinu dok u privatno vlasništvo nisu zadirali. Prijepis ovog sudskog akta sačuvan je kod obitelji Jusić iz Mijakovića čiji su preci bili dizdari na Bobovcu. Prijevod ovoga sudskog akta uradio je Mehmed Handžić.Ranije ga je objavio Hamdija Kreševljaković 1953. godine , zatim Pavao Anđelić 1973. i vjerovatno još par autora u novije vrijeme. Ovoga puta i ja ga objavljujem ovdje u cjelosti. 9
- 10. Šta je u ovom , slaže se sa originalom. Prenio ga je siromah Derviš Ali b. Šejh Bedruhin. Ovo je napisano radi slijedećeg: Neferi (vojnici) sa ćehajom i agom tvrđave Bobovca , koja pripada brodskom kadiluku , došli su šerijatskom sudu i izjavili slijedeće : „ Mi tražimo da se odrede granice zemlje u okoloci pomenute tvrđave.Prema izvještaju obaviještenih te granice zemlje u susjedstvu spomenute tvrđave, kojom mi raspolažemo, jesu slijedeće : Najprije ispod Ljestovačke ćuprije niz potok , pa odatle gore na klanac koji ide sredinom stijena , odatle opet gore prema Ljestovačkim glavicama , pa po stijenama do vinograda.Onda do drugog vinograda na stijenama , odatle opet do stijene, gdje se orlovi legu, odatle na Pogledski put, pa gore na Okvrgu Glavu , pa odatle Hridu i karaul gradini, Okvrginom Samoboru i njivi Sulejmana, a onda upravo strmo prema guvnu, pa opet strmo guvnu Kalimdžića Muslihudina , pa na guvno Šapšala Mehmeda , a odatle krilom Crvene Stijene do mlinskog jaza i prelazi preko prelaza na potoku , pa do jaza mlinskog gore prema Hridskom prelazu ,pa rovom Crvenih Stijena do Branice, mjesta na kojem se teferiči , po putu koji dolazi iz grada , pa međama njiva uz gornju stranu puta gore Okvrgi pa na vrh Okvrge , pa preko Mijakovića , Dragovića i puteva , koji dolaze iz grada, strmo prema malom potoku silazi, a odatle strmo do jaza gradskog mlina, a onda gore s gornju stranu Barak-bašine bašče do Suhodola, pa reko malog Popravolja izlazi na Okvrgu, a onda upravo gore glavi Okvrge do Kraljeva Gumna, zatim rubom šume s gornje strane Karaule do Hamzine krčevine s gornju stranu česme s gornju stranu jame iznad Klokota , na vrhu stijena , a odatle strmom stijenom do potoka i završava se kod prelaza ispod ćuprije.“ Posjed tvrđave u starim granicama nije udružen sa stanovnicima okolnih sela.Ovo se saznalo od obaviještenih ljudi iz sela Kočevče koji su ostali od osvojenja sultana Mehmeda: Grgur Olović, Ratko Petrešin ,iz Mijakovića : Kolak Mahmut, Karadžoz Jakub i Hamza ; iz Dragovića : Živan i njegovi sinovi , Sarudža Hasan , Dobrešinov sin Alija , Rodnić Stjepan , Pavle Bogilja , Vukač i njegovi sinovi , Sarudža Nikola; iz Glumčića: stari Mihovil , Božidar i Miladin ; iz Rotanja : stari Juraj i Milorad , stari Juraj s rodom , i Čavčić Ivan koji je muselim i brat mu Vladislav , kovač Petar ; iz Lučića : Šilja i sin mu Nesuh , Dolić Mihovil iz Tešave : stari Rodim; iz Ričica: Šudža Aladžoz i Bajramlu iz Sutjeske : telal Husein i knez ; iz Slavina stari Nesuh . Ti starci i pouzdani i izabrani sijedi ljudi dali su izvještaj , i spomenuta ogrničena zamlja ostavljena je ljudima iz tvrđave i ovo je na zahtjev u sidžil uneseno sredinom Muharemma 908. godine. 10
- 11. Svjedoci : Stari Širmerd Pušić Lufti-čelebi , sin Balibegov Dana Halil Vinitmiš , sin Dana Halilov Bekir-lu Sandžak Musa halifa , Mehmed-čelebi iz Moštanice Sulejman , spahija Šiše Jusuf-beg Aga Vrlice Alijaga Dobojski dizdar Mustafa-aga i drugi... Vjeruje se da je ovaj sudski postupak u ondašnje vrijeme imao veliku važnost, ali on je bitan i danas. Prvo što pominje vinograde , odnosno daje svjedočanstvo da se ovdje nekoć (kao i u župi Soli recimo) uzgajala vinova loza i pravilo kvalitetno vino , ta tradicija će zamrijeti pod utjecajem islamizacije ali i visokih nameta od strane turske okupatorske vlasti na proizvodnju alkohola tako da je usljed ne isplativosti ona morala biti u potpunosti ugašena u ovim krajevima.Osim toga doznajemo nešto o kulturi življenja na ovim prostorima jer se pominje neko mjesto na kome se teferičilo. Dakle ,u ona davna vrmena , stari Bošnjani su imali običaj da izlaze u prirodu na izlete , da li s nekim povodom ili bez njega. Opisano zemljište se poklapa sa sigurnosnom zonom grada Bobovca koja je utvrđena zahvaljujući arheološkim ostacima, te je ovo zemljište oduvijek pripadalo tvrđavi. Arheološka istraživanja Godine 1891. u Glasniku Zemaljskog muzeja pojavio se rad inžinjera Đorđa Stratimirovića , koji daje izvještaj o stanju na Bobovcu. Poslije je o Bobovcu u svom čuvenom djelu „Naši gradovi“ pisao i dr. Ćiro Truhelka. Najopsežnije istraživanje proveo je dr. Pavao Anđelić (slika 3) sa svojom ekipom. Kapanja po Bobovcu je bilo prvo od strane Austro-Ugarskih oficira , jer se kod istih pobudila glad za bosanskim starinama i sve pronađeno su uglavnom odnijeli iz naše zemlje. Poslije njih , pojavili su se kopači blaga , koji su otkopavali lokalitete starih bosanskih gradova. To se potvrdilo i prilikom 11
- 12. Anđelićevog istraživanja jer je u zapadnoj vodenoj cisterni pronašao ostatke drvene skele , i u toj cisterni nije bilo nikakve arheološki vrijedne građe. Osim toga ,bilo je još tragova kopanja , a postoji narodna tradicija da je iz okoline glavne kule odnesena jedna velika ploča s natpisom , i da je na Crkvici ispod Ljestvače iskopan željezni sanduk prepun zlatnika , te da je onaj koji je iskopao taj sanduk o tome izvijestio austrijske oficire i da su ga oni za nagradu oslobodili od služenja vojnog roka.Lokalitet je bio zarastao kada je tu stigao Pavao Anđelić. Cio donji dio grada bijaše zarastao u gustu šikaru , a na istočnom zidu izrastao je veliki javor, kao i na prostoru Gornje palače gdje su bila dva velika javora.Godine 1959. otpočeto je sa sistematskim arheološkim iskopavanjem kada se radilo samo u ljetnim periodima. 1959. godine od 12. kolovoza do 4. rujna - iskopavanja u predvorju Donje palače ,otvoren je prostor „d“ između terase i cisterne 1960. godine od 7. kolovoza do 3. rujna – nastavljeno je sa iskopavanjem Donje palače , otvoren je prostor „a“ i očišćena cisterna 1961. godine od 15. kolovoloza do 7. rujna – urađen je glavni dio posla na otkopavanju Donje palače 1962. od 11. do 28. lipnja , i od 23. srpnja do 1. rujna – završena su iskopavanja na donjoj palači i iskopani su prostori „b“ i „c“ , te su otkopane ruševine Gornje palače 1963. od 17. lipnja do 31. kolovoza – obavljen je veči dio iskopavanja na Crkvici 1964. godine od 6. kolovoza do 30. rujna – otkopana je palača na Crkvici , kula na Visu , i kapijska kula na Sedlu. 1967. godine u vremenu od 7. lipnja do 31. kolovoza – ispitani su ostaci stambenih zgrada na četiri punkta , ispitane naslage ruševina na dvije kapije kraljevskog dvora , otkopana su dva groba u nekropoli na Braniču i grobnica na Crkvici kod Ljestvače. Organizator ovog arheološkog istraživanja bio je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine , koji je obezbijedio i novčana sredstva zajedno sa Republičkim fondom za naučni rad Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine . Najnužnije konzervatroske radove i restauraciju grobne kapele omogućili su Zemaljski muzej , Skupština općine Vareš i Zavod za zaštitu spomenika SR 12
- 13. BIH . Istraživanjem je rukovodio dr. Pavao Anđelić , a stručni suradnik mu je bila Ljiljana Tomičić povjesničarka umjetnosti i kustos zavičajnog muzeja u Visokom.Povremeni konzultant bio je dr. Marko Vego direktor Zemaljskog muzeja BIH. Kao tehnički suradnik bio je angažiran i Ante Kućan preparator Zemaljskog muzeja.Geodetska snimanja obavio je Asim Bajbutović geometar i potpukovnik JNA. Arhitektonsko snimanje obavili su Tahira Bajbutović i Andrej Knežević.Likovne rekonstrukcije arhitektonskih detalja uradili su Đuro Basler i Željko Graf. Iskopavanje je vršeno po sustavu kvadratne mreže, čime je omogućeno detaljno praćenje tijeka iskopavanja.Veličina kvadrata iznosila je 5x5 ili 4x4 metara. Fortifikacije i bedemi Smještaj Bobovca u visokim planinama imao je važan strateško obrambeni značaj (slika 4). Prilazi do ovog grada mogući su bili samo riječnim kanjonima. Štitile su ga i padine okolnih brda koje se spuštaju pod nagibom od 60-70 stupnjeva, a padine Bobovca su još strmije a negdje i okomite. Popriječni kraški grebenovi koji presijecaju bobovačku kosu imali su i svoj obrambeni karakter.Graditelji Bobovca su bili virtuozi svoga zanata jer su na zadivljujući način iskoristili sve prirodne pogodnosti reljefa. Bobovac se može vidjeti tek sa 100 metara udaljenosti zračnom linijom jer je zaštićen okolnim padinama. Prilaz gradu sa južne strane kanjonom Bukovice bio je jako dobro čuvan što svjedoči korištenje prirodnih pećina u svrhu stražarnica 13
- 14. i osmatračnica.Tih pećina ima nekoliko i nalaze se u stijenama koje se zovu : Ljestvača i Donja Ljestvača. Postoji legenda koja kaže da se do pećina na Ljestvači koje su 15 metara iznad podnožja stijene dolazi pećinskim hodnikom.Gradski areal Bobovca protezao se do Donje Ljestvače u čijem se predjelu nalazio jedan zanimljiv obrambeni sustav. Naime , na tom mjestu velikim kožama je pregrađeno korito rijeke Bukovice i u slučaju nailaska neprijatelja akumulirana voda se oslobađala i tako potapala neprijatelja i onemogućavala mu pristup. Takav sustav obrane poznat je u ravničarskim predjelima, ali je i na Bobovcu imao svoju učinkovitu primjenu. U svrhu obrane korišteni su i jarkovi (šančevi) , od kojih je glavni bio u podnožju Visa , ispod sjevernih bedema , širine je 5 metara i dubine preko 2 metra. Nazire se i jedan jarak kod prilaza kraljevskom dvoru i glavnoj kuli sa sjeverne strane, njegova širina je oko 3 metra , a dubina prelazi 3 metra, na dijelu gdje presjeca put od glavne kapije prema dvoru postoje tragovi neke građevinske konstrucije , sigurno je tu bio pokretni most. Bedemi koji su čuvali Bobovac slabo su očuvani , oni su opasivali kraški završetak bobovačke kose odakle se istočni zid penje uz kosu sve do ispod terase Crkvice , gdje skreće na istočnu padinu, te dolazi do poprečnog grebena Crvene stijene.Tu počinje sjeverni bedem , koji se penje na Vis i spušta prema zapadu , sve do razine terase Crkvice.Zapadni zid pružao se podnožjem visa i sa zapada je obuhvatio plato Crkvice, a ispod samog kraja terase lomio se pod pravim kutom i 100 metara iza spuštao se na padinu kose , i onda se opet lomio pod pravim kutom i došao pod glavnu kulu dvora. Dijelovi bedema od kule na zapadnoj padini Visa do Crkvice, zatim od Crkvice do koljena prema jugu porušeni su do kraja te su primjetne samo stope za zid u kamenitom tlu. To ukazuje da je Bobovac rušen sustavno.Dužina bedema koju je ustanovio Anđelić bila je oko 1100 metara , debljine 100 do 110 cm , a dijelovi zidova koji okružuju palaču s predvorjem je oko 140 cm. Podupiranje zidova kontraforima zapaža se samo ponegdje. Bobovac je imao 11 kula , različitih tipova karakterističnih za doba srednjovjekovne Bosne. Najstarija kula imala je kvadratni osnov dimenzija 8 x8 metara , a unutra nje bila je cisterna ovalne osnove. Do ove kule izgrađena je još jedna kula pravokutne osnove , ona je dograđena u osmansko doba (slika 5). Kula na Visu zvala se Branič , i bila je na sredini sjevernog bedema , ali svojom osnovom je izlazila 6 metara iz linije bedema.Njena osnova je nepravilni poligon (višeugao) unutarnjih strana 710 , 630 , 250, 250 , 400 , 400 cm i debljina zidova je oko 3-4 metra, kula je imala tri kata. U njenim ruševinama našlo se dosta keramike i životinjskih kostiju. Ova kula pripada tipu glavnih kula , a bila je najutvrđenija i strateški najznačajnija. 14
- 15. Na Crkvici je također bila kula , na izdvojenoj terasi , a imala je kružnu osnovu.Utanovljeno je da je ova kula bila naknadno ojačana jednim zidom debljine 70 cm , svojom sjevernom stranom bila je naslonjena na južni zid grobne kapele , od ove kule ostali su samo temelji. Kružne kule su novijeg datuma i predstavljaju gotički element u stilskom razvoju burga (utvrde) u Bosni i Hercegovini. Postojale su i dvije ulazne kule na dvorskim kapijama, različite po dimenzijama. Na najnižoj točci kose , gdje su bila glavna vrata , nalazila se ulazna kula kvadratne osnove dimenzija 11,5 x 11,5 metara , sa debljinom zidova od 180-190 cm, a jednom trećinom je izlazila izvan gradskih bedema.Po svom obliku predstavlja staru romaničku kulu.Druga ulazna kula koja se nalazila na ulazu u dvorsko predvorje , čija je osnovna izduljen pravokutnik , a imala je jedan drveni zid naslonjen na kameniti teren.Debljina zidova ove kule je 105cm , a očuvani su njeni dovratnici od tesane sedre , imala je vrata koja su se završavala polukrugom u vrhu i kroz nju je prolazio kamenom popločani put koji je od vjekovne uporabe bio jako izlizan. Na istočnom obronku Visa u predjelu sjevernog bedema bila je isturena kula , nekih 15 metara ispred bedema , ali je posebnim zidom bila vezana za bedem. Imala je osnovu kvadrata dimenzija 6x6 metara. U bedemima je bilo 5 kula , a bile su na južnom kraju šireg predvorja kraljevskog dvora , na jednom kraju zapadnog bedema , na odvajanju prema Crkvici , na sastavu zapadnog i sjevernog bedema i u istočnom bedemu. Tri od ove kule imaju dimenzije osnova 6x7 metara, kula na južnom kraju je dimenzija 4,20 x 2,40 metara, a debljina njenih zidova je oko 2 metra.U ruševinama ove kule pronađeno je dosta keramike , životinjskih kostiju i nešto željeznih predmeta. Vjeruje se da je postojala i jedna kula potpuno drvene konstrukcije na Bobovcu iznad sjevernog ulaza u grad. Na nekoliko punktova u kraljevom dvoru postojale su stalne straže, jedno takvo mjesto bilo je na maloj galeriji uz zapadni dio Gornje palače i u uglu Donje palače bile su stražarnice. Pošto je ovdje postojala i antička utvrda , njen sjeverni zid je u sklopu arhitekture Bobovca , a njen najstariji srednjovjekovni objekat je kula iznad cisterne. Prilikom zauzeća Bobovca , Osmanlije su ga prvo spalile , a zatim počele sa sustavnim rušenjem grada , nešto kasnije kada su učvrstili grad oni 15
- 16. su ga djelimično obnovili za svoje potrebe. Kronologija izgradnje i rušenja Bobovca bi otprilike izgledala ovako : 1. etapa izgradnje- izgradnja burga – početak XIV stoljeća 2. etapa izgradnje- izgradnja dvora – oko 1340. godine 3. etapa izgradnje- izgradnja sjevernog dijela grada- oko 1400. godine Djelimično rušenje – 1463. godine Djelimično obnavljanje – poslije 1463. godine Napuštanje grada – početak XVI stoljeća Kraljevski dvor na Bobovcu Prvo je to bio , razumije se , banski dvor , a poslije će kad i Bosna postane kraljevinom zajedno s njom dobiti kraljevski epitet. Izgradnja dvora tekla je od gornjeg dijela grada prema onoj ranije pominjanoj najnižoj točci. 16
- 17. Kompleks kraljevskog dvora je smješten na prirodno najbolje utvrđenom prostoru Bobovca, uklopljen u pet kraških grebenova, na tri osnovna horizonta koji se stepenasto spuštaju od sjevera prema jugu. Prilazni put prema dvoru je vodio do prve dvorske kapije, odnosno do ulaza u predvorje dvora.Cijelom dužinom put je bio ravan , njegova širina je 1 metar. U prvoj dionici puta 50 metara , put je prolazio pored kovačnice i 5 manjih drvanih građevina.Nakon toga slijedio je pokretni most , a u drugoj dionici dužine oko 30 metara put je išao preko strme padine.Pred ulazom u šire predvorje nalazio se klesani kameni blok koji je služio kao pomagalo pri uzjahivanju konja.Prostor do ulaznih vrata koja su izgrađena od sedre i u gornjem dijelu u formi luka, imao je funkciju kapijske kule. U zidu sa gornje strane ulaznog otvora primjetna je rupa koja je služila za drveni mandal na vratima. Na južnom kraju se nalazila kula osmatračnica. U tom predvorju su bili manji građevinski objekti, od kojih je jedan bila kovačnica. Posebnim, izgleda natkrivenim, stepeništem (koje je uklesano u kameno tlo) dolazilo se do druge dvorske kapije i predvorja Donje palače. Na samom vrhu stepeništa vidjela se rupa kružnog presjeka u kojoj su nađeni ostaci keramičke svjetiljke što znači da je tu stajao drveni stup sa svjetiljkom.Krovnu 17
- 18. konstrukciju sa jugoisočne strane produžavao je poseban zid.Nad drugom dvorskom kapijom nalazila se luneta sa kraljevskim grbom (slika 9).Predvorje Donje palače formirano je u obliku nepravilnog četverougla i zbog prilagodbe terenu trasiran je u tri osnovna horizonta , koji se dižu od juga prema sjeveru.Zasebni bedemski zidovi opasuju zapadnu i južnu stranu predvorja , na sjevernoj strani je litica koja se diže prema gornjoj palači i vrhu brda sa glavnom kulom , a na istoku dvorište zatvara Donja palača dvora.Donja terasa dvorišta pruža se cijelom dužinom južnog zida. U predvorju, na tri terase, bili su smješteni objekti žitnih spremišta, krunište ,velika cisterna, kovačnica, trap za kreč i manji stambeni objekat. Prilikom arheološkog iskopavanja od strane dr. Anđelića naišlo se na sloj od 5-15 cm gara, što opet potvrđuje činjenicu da je Bobovac bio spaljen. Donja ili Velika palača je u osnovi nepravilni pravokunik dimenzija 25 x 10 metara čiji je južni zid postavljen na kraški greben, a sjeverni je u cjelosti kamena litica. Po izgledu očuvanih zidova, zaključuje se da je objekat imao najmanje četiri kata.Dvije donje etaže stajele su niže od nivoa srednje terase dvorišta.Platforma za ovu građevinu izgrađena je podziđivanjem i trasiranjem strmog terena uz korištenje paralelnih strmih grebenova. Korisni prostor donjih katova bio je 4 metra uži od širine zgrade, jer je na trećem katu primjetno proširivanje zgrade za 4 metra do zapadnog zida.Istočni zid ležao je na podzidu visine 3-4 metra i širine 2-3 metra. Južni zid je cijelom dužinom postavljen na kraški greben.Sjeverni zid je najvećim dijelom okomita kraška litica.Glavna vrata na palači su izgrađena od precizno klesanih blokova muljike sa gotičkom profilacijom, a kapiteli na 18
- 19. dovratnicima su ukrašeni motivom ljiljana u nizu. Uz vanjsku fasadu južnog krila pronađen je jedan profilirani doprozornik romano-gotičke bifore i dijelovi prozorskih okvira sa motivom loze širokih listova u plitkom reljefu(slika 10).O unutrašnjem izgledu palače nema puno podataka, mada je on zbog reprezentativnosti građevine bio sigurno raskošno uređen , sa korištenjem rezbarenog namještaja , draperija sa zlatnim vezovima i slično. Jedino su, u sjevernom krilu, pronađeni ostaci peći sa keramičkim pećnjacima, na kojima je bio utisnut grb i titula Tvrtka II Tvrtkovića. U najranijem sloju ruševina pronađen je veći kameni blok sa predstavom orla. Karakter arheoloških slojeva u palači je sličan onome u predvorju: najstarijigar, srednji-srednjovjekovni građevinski šut i gornji – turski sloj. Nađeno je nešto malo dekorativne plastike (slika 11). Gornja palača sa predvorjem je situirana na najvišem horizontu, uz glavnu kulu i cisternu na zaravnjenom terenu. Istočno je dograđena još jedna palača tzv. aneks (dodatak) . Pervorje Gornje i Dodje palače bilo je povezano drvenim stepeništem.Uz zapadni zid stajala je drvena galerija. Iz predvorja koje je bilo povezano sa glavnom kulom, ulazilo se u izduženi prostor Gornje palače unutarnjih dimenzija 18-19 x 5-5,6 m. Debljina zidova je od 140 - 150cm. Na drugi kat se dolazilo drvenim stepeništem i galerijom. U sjevernoj prostoriji je pronađena oplata od klesanih kvadara sedre, koja ukazuje na postojanje unutrašnjeg svoda, i namjenu prostorije, najvjerovatnije je tu bila uređena dvorska kapela za Doroteju Gorjansku, suprugu kralja Tvrtka II. To potvrđuje i pronađeni ulomak kaneliranog stupa sa tragovima pozlate. Prozori palače su bili bogato ornamentirane bifore ili trifore. Dodatak Gornje palače je objekat dim 18 x 6 metara sa dva kata, koji se jednom stranom naslanja na gornju, a drugom na Donju palaču. U njemu su bile smještene radionice majstora finijih zanata, kao što su graveri , pečatoresci…Tu su pronađeni kalupi za izradu keramičkih pećnjaka i drugih ukrasa.Ova zgrada imala je dva ulaza , jedan u sjevernom zidu širine 1 metar , i drugi na južnoj strani koji je vodio na treći kat Donje palače. Osim tri palače koje se nalaze u sastavu kraljevskog dvora, na terasi Crkvice (na istočnoj strani) se nalazila još jedna građevina, dimenzija 11 x 6 metara, stambeni objekat na dva kata u kojem su živjeli franjevci (Franjevačka 19
- 20. palača), njeni zidovi debljine su 100-110 cm. U donji kat ove zgrade vodio je zaseban ulaz sa malog trga pred palačom.Ovdje je postojao i podijum za keramičku peć , dimenzija 5,14x 2,5 metara, peć je imala pećnjake u obliku češa i keramički solunar.Na sredini ove palače stajale su keramičke svjetiljke , a ispred palače postojao je natkriveni drveni trijem širine 2 metra.2 Stambene zgrade bobovačkog naselja su razbacane u nekoliko skupina unutar gradskih zidina, u malom podgrađu sa južne strane i predgrađu na sjeveru, izvan bedema. Pri gradnji je u najvećoj mogućoj mjeri korišten kameni teren, a kao građevinski materijal isključivo drvo. U osnovi je najčešće kvadrat dim. 4 x 4 m bez pregrada. Izuzetak je kuća koja je najvjerovatnije pripadala dvorskom kapelanu, a koja se razlikovala od ostalih po složenijoj izvedbi i unutrašnjoj opremi.Na Bobovcu je moglo biti najviše 200 stambenih jedinica. Srednjovjekovne utvrde oko sebe su privlačile određen broj trgovaca i zanatlija , srazmjerno svojoj veličini i potrebama taj broj je varairao. Na Bobovcu su tragove ostavili : kovači , rezbari , keramičari, zidari , klesari , graveri , slikari i mlinari. Kovačke radnje egzistirale su na tri lokacije na Bobovcu, najveća kovačnica bila je ona kod ulazne kule na Bobovačkom sedlu , gdje su pronađeni brojni ostaci željezne troske i kameni podijum . Druga kovačnica bila je u širem predvorju dvora , a tu je vjerojatno radio kovač i potkivač konja za dvorsku konjušnicu.Treća kovačnica bila je u predvorju Donje palače a bila je smještena na uzdignutoj terasi. Tu je prilikom iskopavanja pronađeno kovačko ognjište od nabijene ilovače ograđeno kamenom i dosta sirovog gvožđa. I lončarstva je nekad bilo na Bobovcu , istina nisu pronađeni ostaci lončarskih radnji , ali svi ostaci keramike pronađeni ovdje zasigurno su izrađeni na Bobovcu. Zidara je ovdje uvijek moralo biti mnogo ,a među njima i onih koji su specijalizirani za određene radove. Ovdje je bilo i drvorezbara , pečatorezaca , slikara koji su oslikavali kapelu i crkvu , doduše bilo je i trgovaca , ali trgovina kao djelatnost nije mogla ostaviti neki naročit trag. Cisterne za vodu Tijekom svog istraživanja dr. Anđelić je otkopao tri cisterne , od čega dvije u kompleksu dvora , tj. jednu u glavnoj kuli , a drugu u predvorju Donje palače , dok se treća nalazila na Crkvici. Osnova prve cisterne je 5,20 i 4 metra a ima elipsastu osnovu.Njena oplata je od klesanih kvadara sedre u krečnom malteru ,a preko toga je presvučen sloj hidrauličnog maltera debljine 1-3 cm.Dno je popločano kamenim pločama i zaliveno debelim slojem hidrauličnog maltera.Dubina cisterne je zasigurno bila i veća ali je dr. Anđelić ustanovio dubinu od 3 metra. Po arheološkim ostacima ustanovilo se da je ona bila korištena i u osmanskom periodu. Druga pomenuta cisterna 20
- 21. ukopana je u kamenito tlo , zidana je istom tehnikom kao ona predhodna i vjerovatno je da su one djelo istog majstora. Njen promjer je 5,20 metara , a dubina 5 metara.Iznad ove cisterne nekada je postojala drvena nastrešnica.Vjeruje se da je ova cisterna bila razorena pa da je naknadno u nju ugrađena nova koja je bila manjeg promjera 3,40 metara , i dubine oko 4,70 metara (slika 12). Treća cisterna je iskopana u kamenitom tlu terase na Crkvici , neposredno ispred palače i velike crkve.Ima kružnu osnovu a dubine je 5 metara , i bila je po svome smještaju namijenjena javnoj uporabi. No , ona nikada nije do kraja završena , njenu izgradnju vjerojatno je prekinnulo tursko osvajanje. Postoji i jedno zanimljvo svjedočanstvo , a to je ugovor kojim se magister cisternarum Bogoslav Jugonić obvezao da će kralju Tvrtku I izgraditi cisternu u Bosni. Mišljenje većine stručnjaka je da se radi o cisternama na Bobovcu, ali tako nešto potvrđuje i sam način gradnje koji je bio svojstven samo vrhunskim dubrovačkim majstorima. 21
- 22. Grobna kapela i Velika crkva Nalazi se na južnom dijelu Crkvice, uz okruglu kulu.Njena orjentacija je istok-zapad.Platforma za smještaj kapele dobivena je poravnanjem kamenog terena.Kapela se sastoji od dva prosotra pravougaonih osnova , lađa je dimenzija 7,70 x 6,45 merata , a apsida 4,48 x 3,30 metara (slika 14). Zidovi su joj debljine 140-150 cm, i za njih je korišten mnogo krupnij kamen nego za ostale građevine na Bobovcu .Pod je rađen u dvije razine , onaj u apsidi je 10 centimetara viši u odnosu na pod u osnovi.Drvena pregrada koja je bila po sredini crkvene lađe imala je gredice osnova 20 cm.Crkveni svod bio je od kvadara tesane sedre.Svod je imao gotičku formu , jer je ovdje pronađen jedan ulomak trijmfalnog luka, dok su doprozornici , dovratnici i pomenuti luk bili izrađeni od klesanih blokova muljike. Kapela je imala zvonik na preslicu. Vrata kapele su širine 142 cm, a prag je dvije stepenice viši od poda.Na sjevernom zidu postojali su prozorski otvori na visini od 3 metra, prozori su bili u obliku bifora sa kružnim lukom. Kapela je 22
- 23. imala drveni krov , a ispred kapele bio je i natkriveni trijem koji je išao uz sjeverni zid kapele , a u njemu su bile smještene četiri zidane grobnice. Interijer kapele bio je bogato ukrašen, imao je raznovrsne motive plastične dekoracije besprijekorne izrade. Sva dekorativna plastika bila je izrađena od muljike. Unutrašnjost kapele je bila oslikana , a prilikom iskopavanja pronađeno je 2000 ulomaka maltera sa freskama. Dok se recimo na zidovima očuvalo 5-6m2 oslikanih površina.Na ostacima se raspoznaju crteži urezani tvrdim predmetom.Od ikonografskih motiva pojavljuju se ljudske figire , vegetativni motivi, te geometrijski motivi. Grobnoj kapeli su pripadala i tri brončana zvona,koja su pronađena na istočnom dijelu Crkvice.Zvona su bila zakopana u zemljani nasip , vjerojatno tu sakrivena da ni bi došla Osmanlijama u ruke. Najveće zovno je težine 92kg , visine je 48 cm , promjer otvora je 55cm , visina petlje 11 cm.Prilikom zakopavanja zvono je postavljeno uspravno . Na njegovoj površini nema nikakvih oznaka (slika 16).Ali se po svom stilu svrstava u romaniku , tj. izrađeno je polovinom XIV stoljeća. Ostala dva zvona pronađena su jedno do drugoga ,i bila su položena na bok , a bila su nekih 5 metara udaljena od prvoga. Drugo ili srednje zvono je težine 67 kg , a otvor mu je promjera 47cm , visine je 52cm , i ima iznad toga pelju za vješanje dužine 16 cm ,a uz 23
- 24. ovo zvono pronađen je njegov jezičac (slika 17).Forma zvona je gotička.Iznad ruba otvora je uokvirena traga sa reljefnim natpisom : MACRO. MAGISTER PRIBISLAV. FE +. M C C C C ADI. X. (MARCO MAGISTER PRIBISLAV FE(CIT)+ MCCCC A(NNO) D(OMIN)I X. To u prijevodu znači : Majstor Marko Pribislav napravi godine gospodnje 1410. Treće zvono teško je 32kg , visine je 55cm , i promjer otvora mu je također 55cm ,imalo je i očivanu petlju za vješanje visine 10cm (slika 18).I uz ovo zvono očuvan je jezičac.I na ovom zvonu je postojao natpis : MARCVS. FILIVS M. VENDRAMVS. ME FECIT (MAGISTER MARCUS FILIUS MARCI VENDRAMUS ME FECIT) ili u prijevodu : Napravi me majstor Marko Vendramus , sin Markov. Isti majstor izradio je zvono u benediktinskom samostana na Rabu (1393.godine). U kapeli su pronađene tri kraljevske grobnice, a u trijemu su bile 3 grobnice a uz sjeverni zid još jedna zidana grobnica. Sjeverna grobnica je postavljena uz ugao apside i sjeverni zid crkve, imala je formu nepravilnog sanduka uokvirenog u grubo oklesane ploče od miljevine.Od njenog poklopca je pronađen samo jedan mali dio, iznenađuju male dimenzije rake , dužine je 95 cm , širine 42-57 cm , dubine 33 cm. Iznad grobne rake nalazio se zidani sarkofag sa ukrašenom pločom , dimenzije ukrašene ploče su 190cm, visina 75 cm , , dok je sarkofag bio dužine 230cm širine 145 cm.Kosti u grobnoj raki bile su izmiješane i izlomljene ,pronađene su samo dvije cijele kosti i jedna lubanja.Male dimenzije grobne rake teško je pojasniti , ali postiji teza koja se bazira na činjenici da je jedan skelet sahranjen u sarkofag na mjestu na kome je ranije bio grob, a da su ostaci ranijeg skeleta smješteni u raku , no antropološkom analizom uvijelo se da se radi o ostacima četiri skeleta , pa se ova teza nadovezuje na to da je postupak sahranjivanja na ovaj način obavljen dva puta.Antropološkom analizom utvrđeno je i to da dva najbolje očuvana skeleta pripadaju muškim osobama , od kojih je jedna umrla u dobi od 40 godina ,a druga u dobi preko 50 godina. 24
- 25. Srednja grobnica imala je zidove od tesane sedre i pod od fine žbuke , i u njoj je grobna raka dimenzija 200 cm dužine x 80 cm širine x 100 cm dubine.Razbacane kosti u njoj pripadaju jednom skeletu. Prema ostacima je utvrđeno da je pokojnik bio sahranjen u drvenom sanduku i umro je u starosti oko 50 godina.Utvrđeno je da se radi o kralju Stjepanu Tomašu zahvaljujući ostacima nadgrobne ploče sa incijalima ST (slika 19). Treća grobnica je dubine 180cm, njen gorni dio nema tragova neke konstrukcije , i ovdje su otkriveni ostaci nadgrobne ploče.U ovoj grobnici jako dobro je očuvan skelet za koji se ustanovilo da je pripadao ženskoj osobi starosti preko 20 godina.Tu se vjerojatno radi o kraljici Doroteji Gorjanskoj , o čemu se noviji stručnjaci baš i ne slažu.Četvrti grob bio je uz južni zid , i malih je dimenzija , pa je utvrđeno da je to grob djeteta u dobi od 10-12 godina, dok se peti grob naslanjao na sjeverni ugao naosa. Ne bih ovdje da se bavim podrobnijom analizom , ostataka, ploča , nagađanjima jer su o tome urađeni brojni radovi u prošlosti i zato što smatram da to nije prijeko potrebno za ovaj rad.Reći ću još da ploče po umjetničkoj vrijednosti spadaju u sam europski vrh, i da im na ovim prostorima nema pandana. Gradnja kapele započeta je zajedno sa dvorom , i njenu gradnju otpočeo je ban Stjepan II , a adaptacije na kapeli izvršio je i kralj Ostoja i njenu namjenu je preinačio u mauzolej kraljevske obitelji.Obogaćivanje enterijera arhitektonskom dekorativnom plastikom uradio je Tvrtko II , dok je kralj Tomaš naredio da se izgradi srednja grobnica i naslikaju freske. 25
- 26. Takozvana Velika crkva na Bobovcu po svojoj veličini spada u veće i velike crkve svoga doba.Ona ujedno predstavlja i najveću građevinu iz doba srednjovjekovne Bosne. Njene unutarnje dimenzije su 23,10 metara dužine x 14,30 metara širine , dok su unutarnje dimenzije crkvene lađe 13,30 metara x 14,30 metara , a dimentije crkvenog kora 5,80 metara x 8,85 metara. Ova crkva nikada nije bila dovršena , njenu izgradnju prekinulo je osmansko osvajanje , a ona je izgrađena 10-12 metara udaljenosti od grobne kapele , spada u stil franjevačke gradnje , imala je debljinu zidova oko 200cm. Njenu gradnju su otpočeli kralj Tomaš i njegova supruga kraljica Katarina. Materijali i gradnja Dvorski kompleks smješten je između pet strmih kraških stijena korisne visine 4-10 metara.Kamen korišten za gradnju pretežito je krečnjak uzet iz neposredne blizine.Po veličini kamena ističu se zidovi grobne kapele gdje su ugrađivani najkrupniji komadi.Bilo je mnogo sedre , i to klesane , a korištena je za zidove i svodove , unutarnje oplate cisterni i dr. Ležišta sedre nalaze se u Borovici , u slivu Bukovice i na izvoru Mijakovske rijeke. Muljika je imala na Bobovcu široku primjenu a njena ležišta su u donjem slivu Trstonice kod Haljinića i Ričice , a korištena je za ukrašavanje interijera.Pored toga korišten je i kraljevski crveni kamen te tzv. mlinski kamen. I drvo je bilo jedan važan građevinski element , jer je ovo područje izrazito bogato raznovrsnom šumom. Od drveta su bili : krovovi , podovi , etaže , stepeništa , trijemovi , a bilo je objekata izgrađenih samo od drveta. Ostaci cigle i crijepa pronađeni su u ruševinama dvora ,a oni su pripdali kasnoantičkom stilu , dok je nađena i srednjovjekovna cigla dimenzija 20x9x4 cm , ali u manjim količinama.Krovni crijep je oblika blago povijene plohe, bez ojačanih rubova , a on predstavlja prijelaz između ravne tegule i žlijebno savijene ćeremide.Glina je imala svoju široku primjenu , a korištena je siva glina , za podove , i za oblaganje dna cisterni. Za vezivanje korišteni su krečni i hidraulički malter. Tehnike zidanja karakteristične su za srednjovjekovnu Bosnu. Arheološki nalazi Krenut ćemo prvo od keramike koje je i bilo najviše prilikom Anđelićevog iskopavanja.Ovdje se radi o tzv. slavenskoj keramici dok je u kopleksu kraljevskog dvora ova keramika bila izmiješana sa turskom keramikom.Zanimljivo je da je dr. Anđelić na predjelu Crkvice , i u 26
- 27. ruševinama kula pronašao netaknute slojeve sa keramičkim materijalom.Mnogo keramičkog materijala našlo se u kuli na kraju predvorja kraljevskog dvora , zatim pod stepeništem galerije. Ovu keramiku karakterizira tamnosiva i tamnosmeđa boja, slabo uglačane površine i tanke stijenke.Najviše je tu bio zastupljen stari slavenski lonac , zdepastog i pomalo jajastog oblika , visokog vrata , sa neznatnom profilacijom ili bez nje (slika 21).Veličina ovih lonaca zapremine 1,5 – 2 litra upućuje na serijsku proizvodnju. Pojavljuju se i druge forme kao što su niska zdjela , duboki tanjur i zdjela uskog dna.Ukrasi su urezane horizontalne linije , valovnice i slično... U predvorju Donje palače i to u prostoru koji zatvaraju sjeverno krilo palače pronađeno je nekoliko desetina ulomaka keramike specifične vrste kakva kod nas nije pronađena , osim , kasnije se ustanovilo u susjednoj Sutjesci.Ova keramika bogata je ukrasima i ima deblju stijenku , a na njima su primjetni rebrasti ukrasi koji se negdje i granaju. I keramika presvučena zelenom caklinom se pronalazi na Bobocvu kao i u Sutjesci.Ta caklina ima tamnozeleni ton , na Bobovcu su ovom caklinom presvučene i svjetiljke na Crkvici.Oblici nisu karakteristični za domaće majsore pa je sigurno ovo „uvozna“ keramika, moguće iz dijelova Srbije.Osim toga nalazile su se i posude sa žućkastozelenom caklinom. Keramika sa zelenom caklinom nalazila se češće u turskim slojevima na Bobovcu. Na Bobovcu su zastupljena dva tipa pećnjaka , jedan sa kvadratnom osnovom a drugi u obliku čaše. Najzanimljiviji je onaj sa grbom i natpisom kralja Tvrtka II , najveći dio fragmenata ovog pećnjaka pronađen je u dodatku Gornje palače. Debljina zidne stjenke pećnjaka kreće se od 8-12 mm , a reljef od 2-4 mm.Čeona strana pećnjaka je kvadratna ploča 27
- 28. stranica 30 cm , a rubovima te ploče ide plastična traka širine 1 cm , u kojoj je smješten natpis : TRTKO: G. DEI: TRTKONVS: REX: RASCIE: BOSNE: ECCT: GRACIE (slika 22). Pronađena su dva tipa keramičkih svjetiljki sličnih po konstruktivnim detaljima ali po detaljima dosta su različiti.Prv tip je keramički cilindar (otvoren sa obje strane) visine 24 cm , unutarnjeg promjera 15 cm, i debljine stjenke 1,3 cm , struktura i boja odgovara finoj cigli (slika 23). Na osnovu pronađenih fragmenata ustanovljeno je da je bilo 4-5 ovakvih svjetiljki. Što se tiče drugog tipa svjetiljki ,njih je bilo četiri , a one su dvodijelne , imale su trup i poklopac.Trup im se sastojao od jednog konusa i cilindra , dimenzije su : visina konusa 6 cm , visina cilindra 24 cm , promjer cilindra 17 cm , promjer otvora na konusu 6 cm , debljina stjenke 1 cm.Približno ¼ cilindra je zatovrena dok je ostatak profiliran ukrasnim mrežama. U predvorju i u ruševinama Gornje i Donje palače pronađeni su ostaci keramičkih sudova rađenih u tehnici majolike.To su ulomci od tri vrča , ukrašeni stiliziranim motivom X redanih u trake (slika 24). Pronađena su i tri ulomka tanjura na kojima je kao ukras bila perzijska rozeta.U dodatku Gornje palače pronađen je i kalup za otiskivanje grbovnog ukrasa u vidu zmaja koji guta srce(slika 25). Sitni ulomci staklenog posuđa bili su razbacani uglavnom po ruševinama dvorskog kompleksa.Dvije trećine nađenog stakla pripadaju prozirnom staklu sa žućkastim tonovima, a ostatak staklu zelenkastoplave boje.To su ulomci čaša ,boca i staklenih posuda, neki čak rebrsto ukrešeni. Od ostataka oružja pronađeno je 6 vrhova željeznih strijela (slika 26), to su strelice sa tuclem dužine 6 cm.Nađeni su i kameni projektili za praćke koji nisu do tada zapaženi kod nas , a imaju jajoliku formu , promjera 3-9 cm. Kamene kugle su nađene u tri veličine promjera su 12, 15 i 30 cm, klesane su od krečnjaka. Vrijedan je nalaz kamenog kalupa za 28
- 29. izlijevanje olovnih puščanih zrna pronađen u najstarijem sloju ruševina u sjeveroistočnom dijelu Donje palače.Pronađen je i dio brončane mamuze. Raznovrsni su predmeti od metala od čega je najbrojnije građevinsko željezo od čega su najbrojniji ekseri i okovi, zatim sprave za zaključavanje: kvake , katanci , ključevi i šarke. Bilo je i noževa , brtivi za brijanje , malih sjekira , trnokopa... Zanimljivi su pronalasci rezbarene kosti a najvrijedniji među njima je lik ženske osobe na pozlaćenoj kosti (slika 27), dimenzija 6 cm visine i širine 2,7 cm. Životinjske kosti i ugljenisane žitarice su dale podatke. Od ugljenisanih žitarica to su : pšenica, ječam i proso. Od životinjskih kostiju najbrojnije su kosti koze i ovce, dok su kosti goveda rjeđe , dok su ostaci kostiju svinje i jelena izuzetno rijetki, kao i ostaci peradi. Bobovac danas predstavlja izuzetan turistički potencijal , koji bi pod hitno trebalo iskoristiti.Turisti (iz cijeloga svijeta) su gladni povijesnih znamenistosti , i poučeni iskustvima iz šireg okruženja , trebamo se zapitati zašto ne rehabilitovati stare gradove. Najpogodniji za to svakako je Bobovac , jer se na njega nadovezuje Kraljeva Sutjeska , pa se sve to može upotpuniti sadržajima , i privući turiste i stvoriti profitabilnu granu turizma. Za Bobovac se danas veže samo religijski turizam, uz poneku posjetu studenata povjesti ili nekoga osamljenog turiste žednog saznanja o ovome važnom gradu. Eventualnom obnovom ovog starog grada dobilo bi se mnogo mogućnosti za organiziranje ne samo turističkih obilazaka ,već i kulturnih , društvenih , političkih ili edukativnih skupova.Onda tu je mogućnost stvaranja amijenta za 29
- 30. snimanje filmova , realizaciju raznih umjetničkih performansa , obliazak turističkog kompleksa kočijama , konjima. Ovo područje koje je poznato planinarima i rijetkim pionirima moutain-bikinga, revitalizacijom povjesnog turizma privuklo bi još više gostiju , uz otvaranje kampa , smještajnih kapaciteta u bungalovima ili u samim prostorima Gornje ili Donje palače jer turisti veće platežne moći u ovo vrijeme žele potpun doživljaj svega što ih okružuje. Pomenimo da je područje idealno za foto-safari , a na sve to nadovezao bi se i ribolovni turizam. I još kad bi sve začinili ponudom tradicionalnih jela , zadovoljstvu turista ne bi bilo kraja. Mogli bi se zaposliti ljudi , ovako obogaćena turistička atrakcija ime Bobovac stavilo bi na svetsku mapu turizma. A za tako nešto ne treba mnogo , jer imamo povijesni osnov koji niko ne može kupiti.Potrebna je samo volja vlasti da prepoznaju značaj i blistavu priliku. Neka stare kule Bobovca opet zasjaju sjajem slave. 1) Bobovac i Kraljeva Sutjeska , Pavao Anđelić , Sarajevo , 1972. 2) isto 30
- 31. Trstivnica i Kraljeva Sutjeska Uz rijeku Trstionicu i njen sliv nekada je bio glavni centar ovog regiona, prema nekom davnom političkom ustrojstvu ovo se područje zvalo Trstivnica , u sastav ove stare općine ulazila su sela : Čatići, Obre , Bjelavići, Brežani,Haljinići,Miljačići, Pezeri, Bijelo Polje , Seoce , Teševo, Sutjeska,Ratanj ,Nažbilj , Bastašići i Lipnica.Ovaj region smješten je u slivu rijeke Bosne , između Visočkog polja sa istočne strane , te zeničke kotline i sliva rijeke Lašve sa zapada. Ovo područje danas je podijeljeno na dvije administrativne jedinice Općinu Kakanj i Vareš, ali bez obzira na to ono je uprkos tome ostalo neka cjelina koja svoje korijene vuče iz prošlosti. Osmanska uprava nije oduvijek poštivala integritet i specifičnu individualnost ovoga kraja, te su dopustili Visokom i Zenici da prema sebi privlače određene dijelove ove regije. Pretpotavka je da je centar Trstionice bio u Crkvenjaku u selu Haljinićima , ali izgradnjom franjevačkog samostana i kraljevskog dvora u XIV stoljeću centrom je postala Sutjeska.Svjedočenje o kontinuitetu življenja na ovome području daju i brojne nekropole stećaka od kojih je najveća na Crkvenjaku.Postoje pretpostavke da ovdje postoje i tragovi života još iz antičkog doba ali to nikada nije istraženo. Trstivnica je bila i raskrsnica 31
- 32. važnih puteva. Još žive narodna predanja iz davnina po ovim selima tako u Haljinićima kažu da je njiva Gromile u Polju dobila ime na taj način kada su Turci opsijedali kralja na Bobovcu opsjednuti su puštali „zastavu“ (vodena bujica koja se akumulirala u pregrađenom riječnom koritu) da plavi tursku vojsku , tom prilikom voda je sa sobom nosila kamen pa su tako nastale neke gromile. Na planini Liješnici istočno od Bobovca sijala se pšenica , a žito je drvenim cijevima dopremeno do Bobovca , u tom predjelu postoji lokalitet Kraljevo Guvno na samoj granici sa gradom Bobovcem , tu se vjerojatno vrhlo žito za potrebe dvora.Postoji predanje koje kaže da je između izvora Radakovice i Bobovca bio vodovod od drvenih cijevi u dužini od 3 kilometra.Na izvoru Bistriku u Haljinićima kažu da je zaklan kralj Tomaš za vrijeme brijanja.Golub koji je oko njega lepršao odletio je kraljici Katarini na Bobovac i ona je po tome zaključila da joj je muž ubijen. U Haljinićima je u vrijeme turskog osvajanja živjelo šest rodova a to su : Tomići, Bani,Marićevići, Šljivići , Čolići i Jozići. U Bijelom Polju se vjeruje da je tu boravio Kulin ban , a selo je kažu dobilo ime po tome što su nekadašnji stanovnici tu sterali bijele čaršafe kada su nailazile baše prilikom pokušaja osvajanja Bosne.Ratanj je kaže se nekad nosio ime Zlatan zbog zlatnih rudnika koji su tu postojali, ali se zbog boravka bosanskih kraljevskih ratnika u ovome selu ime promijenilo u Ratanj. Bastašići imaju u svom korijenu riječi bastah, što u prevedenom značenju označava kiridžiju – prijevoznika , a pošto se selo nalazi na važnom putu vjeruje se da je ovdje bio kiridžijski punkt.Iznad sela Lipnice nalazi se predjel Trst po kojem je možda župa Trstivnica ali i rijeka Trstionica dobila ime. Brdo Vis sa kulom na sjevernom dijelu bedema je kažu vještački nasip , nastao za jednu noć u cilju obrane od turskih topova , to se radilo dosta užurbano a ishod toga su teške posljedice, kažu da je 77 trudnih žena pobacilo djecu , a 77 kobila se izjlovilo. Lokalitet Carina je imao neku svoju ulogu u srednjem vijeku, a u Ćatićima kada su došli Turci u Bosnu , bila su tri brata Bojića , jedan je utekao u Hrvatsku , drugi ostao u selu , a treći se sklonio u Borovicu , taj treći bio je đak (dijak) pa se po njemu jedno selo u Borovici zove Đakovići. U području Borovice , u XIV i XV stoljeću eksplatisana je bakarna , srebrna i željezna ruda.Iz Dabišine darovnice koja je izdata 1392. godine doznajemo da je ovoj župi pripadao i Kakanj sa područjem Ribnice.I naselja na lijevoj obali Bosne od ušća Trstionice do ušća Lašve bili u sastavu stare općine Trstivnice ,kao i stara seoska općina Viduša koja je doduše udaljena od centra Trstivnice. Istraživanja su pokazla da se ovdje kroz stoljeća održao jedan arhaični tip naselja, koji svoje korijene vuče još iz ranog srednjeg vijeka.Svemu tome doprinio je rodovski odnos kao platforma društvenog života , te poljoprivreda kao najzastupljenija ekonomska grana. Osnovna matica ovoga 32
- 33. naselja je kuća sa svojim ukućanima, uvijek je postojala težnja da kuća bude što bliže posjedu pa je to rezultovalo razbacanošću (razuđenošću) kuća po zemljišnim posjedima. Više naseobinske jedinice nastajale su razumljivo je rastom broja kuća , tj. porastom broja ukućana , te se diobom stvara veći broj domaćinstava.Krvni srodnici grade svoje kuće u blizini stare matice i tako se formiraju rodovska sela ili zaseoci.Sela i zaseoci uglavnom su nosila patronimička imena koja se završavaju na „ić“ ili pak drugačije. Primarna veličina sela (seoskih općina) odgovarala je kapacitetu stotinu vojnika, kako je zahtjevao tadašni sustav vojne uprave .Zbog organičenih poljoprivrednih kapaciteta u mnogim od tih seoskih općina broj stanovnika se kroz vrijeme nije drastično mijenjao. Ipak glavni oblik naselja u srednjovjekovnoj Bosni je razuđeno selo, tek će se polovinom XIV stoljeća pojaviti gradska naselja. Za seoske općine važno je reći da se one formiraju još za vrijeme dolaska Slavena i po svojoj osnovi odgovaraju sustavu vojne demokracije i podređenosti rodovskih odnosa. Veliki broj seoskih općina održao se i u doba feudalizma , na način što su kompletne seoske općine ulazile u sastav vlastelinstva ili su pak ne neki način izbjegli feudalizaciju. Smatra se da je sustav seoskih općina u Bosni i Hercegovini postojao do početka XX vijeka , a određene refleksije osjećaju se i danas.Osnovne organizacione strukture ovih općina su: zajedničko ime , tačno utvrđen terirorij, zajednička ispaša i zajednički kult.Postojale su i seoske stariješine i seoski zborovi kao jedan vid političko-demokratskog ustrojstva.Seoske općine imale su svoju „planinu“ , svoje ispaše ,i obradiva zemljišta u tim planinama. Iz pisanih izvora srednjeg vijeka znamo da su u župi Trstivnici postojale tri seoske općine : Kakanj , Ričica i Borovica. Pored ovih vjerojatno su status seoske općine imali : Zgošća , Bištrani , Poljani , Doboj i Viduša. Područje ove župe bilo je naseljeno i u neolitsko doba. Ostaci rudarske djelatnosti srednjega vijeka su : velika troskavišta od rudarskih talionica u Borovici, rudarske jame pod nazivom Kraljeva rupa također u Borovici i slično. Značaj istraživanja koji je ovdje obavio Pavo Anđelić je ne saglediv , ali on se u prvom redu ogleda u utvrđivanju naseobinske fizionomije utvrđenog grada Bobovca, zatim vladarskog dvora u Sutjesci, otkrio je nekoliko do tada nepoznatih kategorija arhitekture srednjovjekovne Bosne , došlo se do otkrića bogate arhitektonske umjetničke opreme pojedinih objekata i do zanimljivog arheološkog materijala , zatim su utvrđene kulturne zone , dat je osnov za istraživanja koja su slijedila. Svi radovi o Bobovcu kasnije rađeni pa i ovaj moj temelje se na Anđelićevim istraživanjima s kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća. Posebnu vrijednost njegovog istraživanja ima otkriće tri kraljevske grobnice , u kojima su sahranjeni Tvrtko II ,Tomaš i kraljica Doroteja Gorjanska. 33
- 34. Kraljeva Sutjeska Nekih 12 kilometara sjeveroistočno od Kaknja, a od Zenice 45 kilometara nalazi se Kraljeva Sutjeska , koja je recimo još od Visokog udaljena 25 kilometara, a od Sarajeva 56 kilometara. Sa puta Sarajevo-Zenica, kod Ćatića, odvaja se put prema naseljenom mjestu Kraljeva Sutjeska, koje se nalazi na nadmorskoj visini od oko 500 m. Kraljeva Sutjeska nalazi se u dnu ljevkaste kotline koja je okružena padinama Teševskog brda s jedne i padinama Ježevice sa druge strane.Mjesto Kraljeva Sutjeska danas administrativno pripada Općini Kakanj. Uvaženi dr. Truhelka tvrdio je da je u župi Trstivnici u selu Zgošći (sad Kaknju) bila kolijevka i groblje prvih Kotromanića, te da je ispod zgošćanskog stećka pokopan ban Prijezda. Nakon izlaska iz kanonja koji zatvaraju strane Teševskog brda i Hrida , a neposredno prije nego što će primiti lijevu pritoku Bukovicu , rijeka Trstionica je izgradila ljevkastu kotlinu , čije dno epilepsaste forme nema većih promjera od 600 do 200 metara.Dno ove kotline je sasvim ravno i u njemu je smješteno naselje Sutjeska. Kako je Sutjeska dobila ime ne zna se , ali postoji više verzija oko nastajanja imena. Sutjeska je hidronim rasprostranjen po Bosni i Hercegovini i samim tim malo je nejasno kako je došlo da baš ovdje ostane u imenu jednog naselja. Ime ovoga naselja imalo je oblik Sutiska ili čak Sudinska , zbog dvorske kancelarije u kojoj se nekada sudilo. Postoji verzija koja kaže da je ime Sutiska došlo zbog toga što naselje leži u uskoj kotlini. U stara vremena su ga zvali Curia Bani , što 34
- 35. znači banov dvor , zbog toga što su u njemu boravili banovi Kotromanići, kasnije će Kotromanići prerasti u kraljevsku dinastiju. Postoji podatak da je Autro-Ugarska uprava ovo mjesto nazvala Kraljevom Sutjeskom zbog razlikovanja od ostalih hidronima i toponima u našoj državi koji u imenu imaju „Sutjeska“.Povjesničari pretrpostavljaju da se ovdje nalazi grad Desnek iz vremena Konstantina Porfirogenita. Tragovi antike pronađeni su samo na Bobovcu. Ali najvjerojatnije je da su prvi objekti u Sutjesci izgrađeni u vrijeme bana Stjepana II Kotromanića.Tu je je pored dvora polovinom XIV stoljeća izgrađen i franjevački samostan. A franjevci su u ovim krajevima podizali svoje samostane samo u jakim političkim i ekonomskim centrima , a nikada u osami. Ovdje su bili izgrađeni razni zanatski objekti , trgovačke radnje i ugostiteljski objekti zbog velike frekfentnosti i posjećenosti Sutjeske u to doba. U XV stoljeću Sutjeska je bila naselje varoškog tipa i tada se smatra podgrađem Bobovca. Gornji dio kotline na lijevoj strani Trstionice zadržao je ime Varoš , ali je taj dio smanjen pomijeranjem korita 1904. godine. U ovdašnjoj crkvi bio je kameni sarkofag u kome je pronađeno gvozneno žezlo i nekoliko srebrnih dugmića , pa se dugo vjerovalo da je to sarkofag kralja Tomaša , no kralj Tomaš , utvrđeno je , sahranjen je na Bobovcu gdje mu je i pronađen grob. Negdje do Drugog svjetskog rata na Pijesku su postojale ugostiteljske i zanatske radnje gdje se nalazio kujundžija , gostionica , kovačnica, mlin , pečenjara , a tu se održavala i tjedna tržnica. Ovo naselje pogađale su epidemije kuge od kojih su posebno kobne bile one 1789. godine , te 1814. i 1815. godine. Oboljele su smještali na jedan brijeg iznad Sutjeske i oni su tu umirali i bivali naknadno pokapani. U Kraljevoj Sutjesci je i bogato ukrašen stećak bana Stjepana Kotromanića. Ratovi su ovdašnje stanovništvo odveli u daleki svijet i Sutješčana ima posvuda, neki se nikada nisu vratili. Ovo mjestašce danas broji oko 350 stanovnika. Rijeka Trstionica izvire 25 kilometara od Kraljeve Sutjeske a u Čatićima se uliva u rijeku Bosnu, dužina njenog toka je oko 40 kilometara.Pored ove rijeke tu je i rijeka Bukovica , obje su bogate kvalitetnom ribom , naročito rijetkom potočnom pastrmkom.Rijeka Bukovica se može pohvaliti svojom izuzetnom čistoćom i kvalitetom vode , pa je zbog toga i upotrijebljena za vodosnadbijevanje. Bukovica nastaje od nekoliko izvora i potočića u selu Podgora i desetak kilometara odatle prima svoju pritoku Borovicu , a pod Bobovcem prima Mijakovsku rijeku. Ovdje postoji i izvorište tople mineralne vode.Predjeli župe Trstivnice su izrazito bogati šumom , uglavom su to omorike , jele i bukva ,a dio oko Bobovca jako je bogat hrastovom šumom.Za vrijeme najvišeg stupnja uspona bosanske kraljevine Bobovac i Borovica prerastaju u naselja varoškog tipa , ali kasnije će se propast 35
- 36. Bobovca negativno odraziti na sva okolna mjesta u okolini. Kada se Bobovac ugasio kao nasobina , njegovo zemljište izdijeljeno je između Poljana , Dragovića , Mijakovića , Kućevaca i Kopljara. U doba srednjeg vijeka mogu se izvojiti dva kulturna kruga , jedan sa središtem u Bobovcu i Sutjesci a drugi sa sjedištem u Jajcu. U XIV vijeku u Bosni se podiže dvadesetak utvrđenih gradova, čiji su ciljevi uglavnom strateški i politički ali oni svakako prožimaju i u kulturne sfere života. Graditeljska djelatnost koja se naglo razvija predstavlja proces velikog kulturnog značaja.Umjetnička sadržina nadgrobnih ploča sa kraljevskih grobnica na Bobovcu premašuju sve slične spomenike svog doba sa područja ugarsko-hrvatske države. Spomenici duboreza u drvetu nisu sačuvani ali drvo je bilo jako zastupljeno u ondašnjoj gradnji i vjeruje se bogato ukrašeno jer u Bosni i Hercegovini rezbarstvo ima svoje duboke korijene . Postoji trag o tome da je ban Stjepan unajmio mletačke rezbare da mu ukrase dvor, ali i niski reljefi na kamenoj plastici na Bobovcu ukazuju na snažan utjecaj drvorezbarske tehnike. Obrada metala dosezala je visoku razinu , tradicija izrade nakita je nadasve poznata. U vezi s tim svakako valja pomenuti i izradu bogato ukrašene tradicionalne odjeće, poseban udio u tome imala je kraljica Katarina koja je ovdašnjim ženama prenijela moderni tip preslice. Vjeruje se da su njena haljina u kojoj je sahranjena, plašt kojim je prekrivena i prostirka na kojoj leži bogato ukrašeni animalnim i flornim motivima , koji su njenih ruku djelo. Široka uporaba stakla , specijalne vrste keramike govore o estetskim kriterijima toga doba. Srednjovjekovni slikari slikali su freske na Bobovcu , i samo slikarstvo bilo je izraženo i cijenjeno kao umjetnost u srednjovjekovnoj Bosni. Pisana riječ najbolji je dokaz i svedok povjesti i kulturnog razvitka , u našoj zemlji se pored autohtonog domaćeg pisma bosančice , koristila i glagoljica , ali svakako i latinsko pismo. Glavni nosioci narodne pismenosti bili su kraljevski dvor , naša bosanska crkva , dijaci i franjevci.Ukrašenost stećaka daje svoje svjedočanstvo o mnogočemu.O bogatstvu i raznovrsnosti ishrane govore i otkrića Pave Anđelića . jer su među otpadcima hrane prilikom iskopavanja dvora u Sutjesci pronađene veće količine ljuštura morskih školjki. Ipak tradicionalna jela koja se danas priređuju u Sutjesci na blagdane i prigodom svečanosti svoje korjene vuku uglavnom iz osmanskog perioda budući da je njihova tradicionala kuhinja bila jako bogata i da se brzo i čvrsto ukorijenila na našim prostorima. Škola u Kraljevoj Sutjesci izgrađena je za vrijeme Austro-Ugarske vladavine, ona je danas samo područna škola u skolpu Osnovne škole Omer Mušić Brežani. Danas je ljudima u Sutjesci jako teško , kao da su zaboravljeni od svih, kao da su ondje neka druga vremena , kao da je sa propašću kraljevine Bosne propala i Sutjeska... 36
- 37. Danas u nizovima spavaju stare kuće , neke već odavno prazne. One ćute i prkose svojom ljepotom koju prekriva sjaj starine. U Sutjesku ponajviše dolaze ljudi radi vjerskog turizma , zatim zadnjih godina sve je više organiziranih ekskurzija ali i pojedinačnih posjeta. Iskreno se nadam da će se turistička ponuda proširiti novim sadržajima , te da će barem zahvaljujući turizmu ovo mjesto oživjeti i možda vratiti svoje stanovnike iz dalekog svijeta na ugasla ognjišta. Raduje me što se o Sutjesci zadnjih godina dosta piše i snimaju se brojne TV reportaže i dokumentarni filmovi. Sutjeska ima i svoje glasilo „Sutješki vjesnik“.Mnogo je i web stranica koje predstvalju ovo znamenito mjesto. Mene nešto veže za ovaj kraj , a ja iskreno ne znam šta. Da li je to zbog tog dobrog komada prošlosti koji je tu očuvan , da li zbog prirode za koju se ne zna da li je ljepša na proljeće ili na jesen , ili onda kada je snijegovi pokriju ili kada vrele dane osvježava Trstionica? Miris slavih vremena se osjeti u zraku , nekome se možda učini i da čuje topot kraljevskih konja. Kada kreneš od Sutjeske prema Bobovcu kraljevstvu u susrete , postaneš onaj ponosni Bošnjak čija zemlja bila je slavna , i ti hodiš po stazama slave , penješ se , a umor ne osjetiš, gore te pod bobovačko nebo vuče srce uz taj strmi teren.Kad prelaziš preko Bukovice ona ti se odsjajem vode nasmiješi . I kad se Sutjesci vraćaš ona te radošću dočekuje u naručje svoje. Njeno naručje naša je povijest , njeno naručje je kraljevina Bosna , njeno naručje čeka na sve nas. Čekaju i kuće , one što su se u njima rodili i što pod nekim tuđim oblacima hode. Ja Sunce molim da kotlinu sutješku zauvijek grije, a Mjesec da je noću pazi. 37
- 38. Kraljev dvor u Sutjesci Ostaci dvorskog kompleksa se nalaze na katastarskim česticama 1/35,1/36,1/37 na lokaliteu Grgurevo , katastarske općine Kraljeva Sutjeska i katastarskoj čestici broj 356/4 na lokalitetu Dvori k.o. Kraljeva Sutjeska.Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je 11. listopada 2003. proglasila ovo arheološko područje nacionalnim spomenikom , ranije je ovo područje Rješenjem Zavoda za zaštitu kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine 21. svibnja 1966.godine stavljeno pod zaštitu države i upisano u registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem 437. 38
- 39. Godine 1999. je stavljeno na privremenu listu nacionalnih spemenika BIH.U pisanim izvorima se prvi puta ovaj dvor pominje 28. prosinca 1341. godine kada se mletački rezbar Nikola obavezao ugovorom dubrovačkom knezu da će četiri gorine raditi na dvoru bana Stjepana. Arheološka istraživanja na dvoru izveo je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u okviru svog plana istraživanja srednjovjekovnih gradova u Bosni i Hercegovini šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Prvi značajniji pomen u suvremenoj literaturi o dvoru dao je Đorđe Stratimirović u Glasniku Zemaljskog muzeja BIH 1890. godine , on tad navodi da postoji jedan lokalitet kojeg zovu Šetala , i koji se nalazi između potočića Urve i Franjevačkog samostana, i na kome se očituju određeni zidani kameni ostaci. Tadašnji franjevci rekoše mu da je jedan od tih zidova ostatak „Curiae bani“ a drugi ostatak nekadašnje crkve sv. Grgura. Godinu dana ranije u ovom znanstvenom listu fra Barišić je dao zabilješku o postojanju kraljeva dvora na tom mjestu. Na sistematskom istraživanju ovog lokaliteta šezdesetih godina prošlog stoljeća angažirani su bili Pavao Anđelić , Ljinjana Tomičić , Margarita S. Gavrilović , Anto Kućan i Marko Vego.Sav prikupljeni arheološki materijal pohranjen je u Zemaljskom muzeju.Anđelić tvrdi da nije bilo stečenih iskustava sa Bobovca , svjedočanstava , dokumentacije da se niti jedan areholog ne bi uspustio u jedno takvo istraživanje jer stanje prije iskopavanja nije obećavalo ništa. Objekti ovoga dvora smešteni su na padinama Teševskog brda , koje ima nagib i do 50 stupnjeva. Potočić Urva je godinama produbljivao svoje korito i u svojim povremenim bujičnim nanosima odnio dobar dio ruševina , pa čak i dijelove temelja građevinskih objekata, dobar dio kamena odnijet je i za gradnju Franjevačkog samostana kao i izgradnju individualnih stambenih objekata u Kraljevoj Sutjesci. 39
- 40. Zapadani dio ovoga dvorskog kompleksa naziva se „Dvori“ na početku pomenutog istraživanja bio je obrastao u šikaru i bagremovu šumu , a osamdesetih godina 19. stoljeća to zemljište je bilo državno ali su ga kasnije počele obrađivati obitelji Trgovčević i Šain pa je vremenom ta uzurpacija priznata kao vlasništvo. U zapadnom dijelu dvora ostaci su bili vidljivi na samo dva mjesta , a to su bili zidovi Gornje palače i dodatka u ukupnoj dužini od desetak metara. Istočni dio ovog dvorskog kompleksa zvani Grgur , spada u vlasništvo franjevačkog samostana. Teren je i ovdje strm ali je djelimično trasiran i uređen kao park. Od 09. – 12 lipnja 1964. godine , izvršeno je sondiranje u predjelu „Dvori“ i to na donjoj i gornjoj palači , te u prostoru između njih , a napravljene su i kontrolne sonde u prostoru iznad Gornje palače kako bi se provjerilo postojanje monumentale arhitekture.Nastavak iskopavanja 1967. godine , imao se sustavni karakter , prošireni su radovi na gornjoj palači i dovršeno je i sondiranje iznad Gornje palače , sve to u vremenu od 4. do 22. rujna. Naredne godine , dakle 1968. i to u periodima od 14. svibnja do 12. lipnja i od 8. kolovoza do 2. listopada , otkopana je čitava unutrašnjost Gornje i Donje palače i dvorske kapele. Godine 1969. od 8. kolovoza do 23. rujna , obavljeni su završni i dopunski radovi na gornjoj i donjoj palači , otkopana unutrašnjost „dodatka“ Gornje palače ,i otkrivene su konture istočne palače. U 1970. godini u periodu od 7. kolovoza do 15. rujna ispitani su ostaci istočne palače. Istočna palača Grgurevo je obronak Teševskog brda na lijevoj strani potoka Urve , vještački je trasiran da bi mogao prihvatiti građevinske objekte.U njegovom podnožju izgrađen je čvrst podzid koji podržava oveću terasu (trg) ispred dvorske kapele.Vrh obronka je vještački zaravnjan , na sredini obronka bila je izgrađena još jedna podzidna terasa , neposredno ispod supstrukcija zapadnog krila palače stajala je dvorska kapela. Palača je bila dvokrilna u obliku slova L , čija su se krila spajala pod uglom od 130 stupnjeva. Otkriveni su temelji gornjeg zida zapadnog 40
- 41. krila palače te kut pod kojim se sastaju gornji zidovi oba krila. Godine 1970. otkopano je čitavo podnožje zapadnog dijela palače, kada se ispostavilo da je uski prostor između sjevernog zida crkve i podnožja palače bio ispunjen kulturnim arheološkim slojem debljine 0,50 – 1,50 metara u kojem su se pronašle velike količine životinjskih kostiju, keramički ulomci , fragmenti stakla, ekseri , okovi ... Ovo bi mogla biti svojevrsna deponija , jer je i na Bobovcu pronađeno nešto slično. Otkopavanje čitavog podnožja pokazalo je da ispod zapadnog krila postoje samo dva jasno formirana kontrafora. Postojanje neke isturene drvene konstrukcije pred fasadom zapadnog krila palače dokumentirano je i otkopavanjem jedne duboke jame za drveni sup oko 1,5 m izvan temelja zgrade. Slaba očuvanost zidova nije dozvolila da se ustanovi kako je u detaljima izgledao sastav podnožja istočnog i zapadnog krila palače. Prilagođavajući se strmom izlomljenom terenu palača je dobila oblik slova L opruženih krakova.Zapadno krilo je duže od istočnog , mjereni iz unutrašnjosti zidovi su dugi 25 i 15 metara , a prednji donji front ima ukupnu dužinu od 50 metara.Donje zidove krakova palače podupire niz moćnih kontrafora , koji su četverougaone osnove dimenzija 2,5x2,5 metara, ali se s vanjske strane postepeno sužavaju prema zgradi. Unutarnji raspon iznosi oko 8-12 metara , ova građevina odgovara širini Donje dvorske palače na Bobovcu. Sudeći po položaju obronka Gregurevo u odnosu na Kraljevu Sutjesku i ostatak kotline i po logici razvoja dvorskog kompleksa , da se zaključiti da je ova istočna palača prvi i najstariji objekt kraljevskog dvora u Sutjesci. 1 Dvorska kapela Tačna lokacija dvorske kapele svetog Grgura nije bila poznata, a za njeno postojanje znalo se samo po navodima iz povelje kralja Tvrtka i iz 1378. godine. Ruševine dvorske kapele otkrivene su na strmom i uskom prostoru između terase trga s donje srane i istočne palače dvora s gornje strane , 41
- 42. pročelje crkve je stajalo uza samo korito potoka Urve.Prije početka iskopavanja na ovome prostoru površinski je bila samo vidljiva samo neka amforna zidna masa dužine desetak metara i visine 2 metra , ona se pružala uz gornji rub terase-trga i bila formirana od velikih kamenih blokova na kojima je se samo rijetko zapažalo neko grubo lomljenje , kasnije će se ispostaviti da je to podzid koji je podržavao u isto vrijeme i čitavu platformu i sam zid južne kapele.Iznad ove zidne mase nalazio se donekle zaravljeni prostor , približne veličine 5x10 metara , prekriven velikim količinama građevinskog kamenja i obrastao visokom šikarom. Iskopavanje je pokazalo da se samo uz rubove zidova , širinom od 0,50 do 2 metra , bio formalno rastresit sloj humusa, čija se debljina kretala od 20 do 70 cm.Ispod humusa, u ovom pojasu dolazio je građevinski šut sa velikim količinama usitnjenog maltera, te sitnim i krupnim građevinskim kamenjem. Idući u dubinu , ovaj se sloj postepeno širio prema unutrašnjosti građevine i tako formirao izduženo ljevkasto korito , na čijem dnu gotovo i nije bilo građevinskog šuta. Sva ostala unutarnjašnjost tog korita bila je ispunjena krupnim građevinskim kamenom kroz koje se probijalo korijenje drveća. Debljina zidova je 100-105 cm , i po tome se uklapa u najopćenitije prihvaćeni standard za monumentalnu arhitekturu XIV i XV stoljeća u Bosni. Jedino supstrukcije južnog zida crkve , koje vrše i funkciju podzidova čitave platforme, dostižu i debljinu od 250 cm.Unutrašnjost zidne mase ispunjena je krupnim neobrađivanim kamenom,koji nije pažljivo slagan.Sve šupljine u tako građenoj sredini zida ispunjene su malterom koji je izrazito mastan, sa puno kreča , ali i sa krupnim zrnima riječnog pijeska. U nepravilnim razmacima , u zidu se vide rupe kružnog ili četverougaonog presjeka , sa promjerom , odnosno stranicama od 5 do 15 cm. To je inače jedna od specifičnih karakteristika graditeljstva fortifikacijskog karaktera u srednjovjekovnoj Bosni. Sudeći po ostacima donjih dijelova i jasno formiranim ležištima , uglovi zidova koji odvajaju apsidu od naosa bili su izgrađeni od mekanog lapora koji je klesan s velikom pažnjom. Stručnjaci su došli do zaključka da je crkva građena etapno , u prvoj etapi tj. građevinskoj sezoni izgrađena je do visine od oko 80 cm , pa su zidovi konzervirani , a u narednoj sezoni su radovi završeni.Podna struktura po grubo zaravnjenom kamenom tlu bio je nasut 5-15 cm debeo sloj sitnog kamena sa krečnim malterom. Tim načinom je postignuto poravnjavanje tla , a pored toga napravljena je izolacija od vlage.Iznad ovoga je bio drveni pod , čije su ivice uz zidove bile zamalterisane finom žbukom.Trgaovi poda su vidljivi u naosu crkve , tu je iznad malterne podnice konstatiran i 5-15 cm deobeo sloj rastresite zemlje sa mnogo gara.Na nekoliko mjesta u ovome sloju raspoznavalo se i neko raslojavanje , što je zasigurno rezultat izmjene poda.Razina poda u naosu crkve niži je za prosječno 15cm od poda u 42
- 43. apsidalnom dijelu.Tragovi prozora i to samo supstrakcija donjih greda prozorskog okvira, konstatirani su na svjevernom dijelu naosa i na istočnom dijelu apside.Prozorski otvor počinjao je na visini od 240cm od poda crkve , širine je 80 cm. Doprozornici su bili izvedeni od blokova pažljivo klesane muljike , a na fragmentima natprozornika zapažaju se i neki detalji gotičke dekoracije. Prema zakonima simetrije može se zaključiti da je kapela imala još po dva prozora u sjevernom i južnom zidu. U sjevernom zidu apside vide se konture jedne niše pravougaonog presjeka , visoke preko 110cm , širine 60 cm ,dubine 25cm. Bridovi zidne mase oko niše bili su izvedeni od pažljivo klesane muljike, koja je otpala, ona je vjerojatno služila za smještanje nekog kipa.Vjeruje se da je takva niša postojala i u južnom zidu apside. Trag jedne niše sličnih dimenzija i formi zapaža se i u južnom zidu crkve , neposredno iznad zidne mase koja je služila za smještaj kamenog sarkofaga. Neposredno ispod niše na sjevernom zidu crkvene apside oko 40 cm , iznad tla , nalazi se rupa kružnog presjeka , dubine 25 cm i širine 40 cm . Ova rupa je ležište za drvenu gredu.U kapeli nisu pronađeni grobovi , ni zidane grobnice niti običe rake. Uz sjevernu kamenu kostrukciju koja je vjerojatno postolje za akofag nalazi se u podnici rupa kružnog presjeka čiji je promjer 40cm , a dubina oko 50cm , i ukupana je u konglomeratno tlo , a na neravnim mjestima obilježena je kamenom i popločana. Sudeći po nekoliko nađenih fragmenata stakla ravne površine i lučnih rubova , prozori crkve bili su zastakljeni raznobojnim staklom.Plafon je bez sumnje bio drveni , a plafon apside je bio kameni izrađen od tesane sedre. Krov je zasigurno bio drveni , jer se nije prilikom iskopavanja pronašao neki drugi krovni materijal. Nekoliko sitnih nalaza žbuke sa obrisima crvene i plave boje ukazuju na to da je na zidovima crkve bilo nekih manjih ukrasa.Zbog toga se vjeruje da je unutrašnjost zasigurno više bila ukrašena drvenom rezbarijom. Tu je pronađeno nešto ulomaka građevinske opeke , dijelovi gotičkih doprozornika , fragmenti tamnosive keramike , komadići prozorskog stakla , tesarska sjekira , i dijetlo , zatim stakleni medaljon elpisastog oblika sa likom ptice. Kapela se uklapa u gotičke crkve sa pravougaonom apsidom. Donja palača Sačuvani su samo neznatni ostaci , prije samog početka istraživanja nazirali su se samo tragovi gornjeg i donjeg zida ukupne dužine 4-5 metara i to na trasi puta za Teševo. U tijeku iskopavanja 1967. i 1968. godine otkopani su svi ostaci ove palače.Od donjeg zida palače sačuvani su samo ostaci temelja u dužini od 6 metara.Bočni zidovi su također slabo očuvani , pravac jugozapadnog zida se mogao pratiti u dužini od 4 metra , a gornji zid bio je 43
- 44. svojom cijelom visinom (oko 3 metra) naslonjen na usječeno tlo. Ova palača je izdužena građevina unutarnjih dimenzija 28x8 metara. Sve unutarnje konstrukcije bile su izrađene od drveta. Zgrada je imala dvije etaže , prizemlje koje je bilo naslonjeno na strmo tlo. Ulaz u prizemlje Donje palače nalazio se na jugozapadnoj bočnoj strani , a na gornju etažu se ulazilo sa jugozapadne bočne strane , ulazu se prilazilo preko drvenog stepeništa i manje galerije pod kojom je bila smještena kovačnica. Nalazi klesane muljike pokazuju da je u palači bilo i kamene dekoracije. Prilaz donjoj palači i čitavom zapadnom kompleksu dvora od naselja Sutjeske u dužini od desetak metara bio je uređen u vidu podzida i grube kaldrme u krečnom malteru. Istočni ugao palače je jako blizu potoka Urve. Iskop unutrašnjosti palače otkrio je mnogo građevinskog šuta , gar i trulež drvenog poda , nešto opeke , muljike , fragmenta tamnosive keramike, željeznih eksera ... Znimljiv pronalazak je željezni vršak strelice pronađen u površinskom sloju. U predvorju palače , na površini od 5x5 metara konsatiran je brlo bogat i debeo kulturni sloj.Tu su urušavanjem galerije i kovačnice bili izmješani lug , gar , životnjske kosti , kovačka troska , željezni predmeti i keramika.Zanimljivi su i pronalasci nekoliko vrsta keramičkog posuđa. Gornja palača Gornja palača u zapadnom kompleksu dvora je veoma izdužena građevina u obliku pravougaonika , unutarnjih dimenzija 45 x 8 m. Prije početka iskopavanja bili su vidljivi slabi tragovi zidova samo na dva mjesta ukupne dužine 5-6 metara. I ovdje je za smještaj građevine morao biti napravljen usjek u strmom zemljištu, a cio zid donje etaže bio je prislonjen uz zemlju. 44
- 45. Donji zid se u temeljima mogo pratiti do dužine od 30 metara , a temelji zidova dosezali su širinu i do 2.5 metra, dok je zid u slobodnom prostoru širok oko 1 metar. Sa donje strane zid je bio poduprt kontraforima dimenzija 2x2 metra. Prilikom iskopavanja otkriveni su ostaci od svega tri kontrafora, ali se pretpostavlja da ih je bilo barem 6. Sjeveroistočni zid u dužini od petnaestak metara bio je potpuno razoren jer se u ovom predjelu formirao mali bujični potočić dubokog korita.Blokovi zidnih masa od ovog dijela zida mogli su se konstatirati na padini ispod prvobitnog pravca pružanja zida kao i u samome koritu potoka Urve. Gornji zid je sačuvan u čitavoj dužini do visine od 0,30 – 3,50 metara , sama oplata jedna doseže prosječnu visinu od 1,5 metara. Jugozapadni bočni zid očuvan je do visine 0,50-3 metra , dok je sjeveroistočni zid konstatiran samo u dužini od neka 2 metra. Unutrašnjost palače je u cjelini imala kat , što je zapravo drvena konstrukcija koju su podržavali drveni stupovi.Gornja polovina prostora bila je potpuno ravna i na njoj su nađeni tegovi drvenog poda: donja polovina bila je blago nagnuta pa je očito , između poda i tla ostala izvijesna praznina. Na sredini zgrade uz gornji zid na prostoru 3x6 metara , bilo je ne srazmjerno mnogo luga i gara; stoga se nameće kao logičan zaključak da je iznad ovoga prostora na gornjoj etaži bilo ognjište sa koga je pepeo kroz drvenu konstrukciju padao u prizemlje. U iskopu koji je bio jednim dijelom dubok i 4 metra , bilo je humusa bujičnog nanosa. U ruševinama je nađeno više desetina ulomaka muljike sa gotičkom profilacijom koji potječu sa gornje prednje fasade. Ovdje je nađeno nešto malo ulomaka keramike i stakla, te željeza, od kojih se izdvajaju dvije željezne zdjele u obliku lopti sa odrezanim kalotama. Dodatak Gornje palače To je zasebna cjelovita građevina unutrašnjih dimenzija 15x6 metara, koji se samo jednim uglom veže za Gornju palaču sa sjeveroistočne strane. Gornji i jugozapadni bočni zid su se mogli utvrditi u cjelini , dok se od donjeg zida pronašao samo djelić. Cijela istočna polovina palače odronila se zajdeno sa supstrakcijom i zemljištem na kojemu je stajala. U građevinskom pogledu nema naročitih razlika u odnosu na ostale objekte dvora.Ipak postoje određeni zanimljivi detalji : zapadni ugao građevine izveden je od kvadara tesane sedre , pod je posebno konstruiran ,iznad poda su utvrđeni tragovi katne konstrukcije, a u zidu se vide ležišta za fiksiranje drvenog stepeništa. Zanimljiv je i kanal tj, drenaža ispod ugla koji spaja Gornju palaču i ovaj dodatni prostor , koji je za cilj imao odvođenje viška vode sa prostora iznad zidova palače.I ovdje su pronađeni ulomci klesane muljike, poneki komad opeke , te ulomci keramike i stakla. 45
- 46. Pomoćne zgrade U predjelu Dvora , prostor iznad Gornje palače i aneksa nešto je ravniji od ostalog zemljišta, Na tom predjelu i traženi su prvo kontrlonim sondama a zatim i iskopavanjem terena pomoćni objekti.Utvrđeno je da su na prostoru iznad Gornje palače postojali građevinski objekti. Arheološki materijal ovdje pronađen jako je oskudan.Vjeruje se da su to bili uglavnom pomoćni objekti drvene arhitekture.Istraživanje ovoga prostora zbog velikih financijskih troškova je 1970. godine obustavljeno. Arhitektonska plastika i građevinski materijal Na širokom prostoru sa ruševina pet velikih građevinskih objekata našlo se svega nekoliko ulomaka dekorativnog kamena , od toga samo jedna polovina je profilirana . Fragmenti ukrasnog kamena bili su razbacani posvuda gdje je bilo ruševina arhitekture.U očuvanim komadima ukrasnog kamena uopće nema cjelovitih formi i svi su komadi manjih dimenzija.To navodi na zaključak da je ukrasni kamen bio na meti rušilaca ali i kasnijih tragača za blagom.Očuvani ulomci dekorativnog kamena iz palača u zapadnom dijelu dvora bili su ugrađeni u gornje zidove palača , koji su vjerojatno ukrašavali dvorišne fasade . Dekoracija kamenom ograničavala se samo na otvore prozora , vrata i poneki stupić.Moguće je da su postojali i drugi arhitektonski oblici recimo konzole , vijenci ili simsovi. Kamen od kojeg su rađeni ukrasi dvora u Sutjesci je krupno-zrnasti lapor ili muljika , a ležišta ovoga kemena su u bližoj okolici Sutjeske. U ruševinama istočne palače nađeno je samo nekoliko blokova i kamenih fragmenata , a to su nekoliko blokova stepeništa , dio dovratnika i nešto ulomaka ne određene namjene. Na dovratniku je rukom iscrtan pentogram čovjeka sa križem. U crkvi svetog Grgura je bio izveden luk sa gotičkom profilacijom. Tu je prinađen i kamen sa primitivnim crtežom čovjeka. U donjoj palači pronađeni su doprozornici četverougaonog presjeka , tragovi kamenih tranzena i traka polukružnog presjeka. U gornjoj palači nekoliko fragmenata kamenih tranzena nesumnjivo pripada gornjem dijelu razvijenih gotičkih bifora. Osim toga zapažene su trake polukružnog presjeka te doprozornici četverougaonog presjeka. U dodatku Gornje palače ističe se dio lučnog natprozornika sa profilacijom u dva osnovna nivoa. Najvažniji građevinski materijal je svakako kamen , za istočnu palaču i crkvu upotrijebljen je krečnjak , a u zapadnim dijelovima dvorskog kompleksa dvora dominira riječni kamen ,oblutak. U svod kapele i neke dijelove palače ugrađeni su kvadri tesane sedre , a dekorativni kamen je lapor (muljika ili miljevina). Vezivno sredstvo 46
- 47. je krečni malter , sa velikim procentom vapna i krupnim pijeskom.Za ranije pominjanu konzervaciju zidova crkve koja je rađena u dvije (ili više) građevinskih sezona korišten je hidraulički malter , sa tucanom ciglom umjesto pijeska. Važan građevinski elemet svakako je bilo i drvo od koga su bile izgrađene sve unutarnje horizontalne i vertikalne pregrade , podovi i krovovi, ulazne verande , terase , stepeništa , gospodarske i pomoćne zgrade dvora... Našlo se i nešto opeke koja po veličini odgovara onoj sa Bobovca. I glina je imala svoga udjela kao gređevinski materijal , koja se pojavljuje u žutoj i sivoj boji, upotrijebljena je za konstrukcije peći , ognjiošta i nabijanje podova. Što se tiče uporabe željeza to su ekseri raznih veličina , okovi , alke i baglame. Zanimljivi su građevinski detalji kao što je recimo debljina zidova koja se u slobodnom dijelu kreće od 100 do 110 cm , što daje srednju vrijednost od 105 cm. Građevinski standardi često odgovoraju onima na Bobovcu. Ukupna površina dvora je 1490m2 Ovaj dvor počeo je graditi ban Stjepan ,a dovršio ga je i proširio kralj Tvrtko I. Godine 1977. izvršena je konzervacija zidova na tri palače , pod nadzorom Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BIH, a konzervator je bio ing. Aleksandar Ninković. 1) Bobovac i Kraljeva Sutjeska , Pavao Anđelić , Sarajevo , 1972. godine 47
- 48. Franjevački samostan u Sutjesci To je najstarija institucija u BIH , prvi puta se pominje u popisu franjevačkog pisca Bartola Pisanskog pod nazivom „De conformitate vitae B. Francisci „ iz 1385. godine , a zatim pod imenom Curia Bani u ljetopisu Luke Wadinga. Pretpostavka je da su franjevci svoj prvi samostan na ovome mjestu sagradili 1340. godine. Prvi puta je razoren 1464. godine od strane Turaka zajedno sa Kraljevim dvorom. U narednih trideset godina franjevci su živjeli po sutješkim kućama i u šumama tajno održavali vjerkse obrede. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BIH je 26. siječnja 2004. donijela odluku o proglašenju samostana sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci zajedno sa njegovom pokrentnom imovinom nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.Samnostan se nalazi na katastarskim česticama br. 2, 8 i 9, katastarske općine Kraljeva Sutjeska. Dana 14. lipnja 2000. gore pomenuta Komisija je ovaj samostan stavila na privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine pod brojem 290. Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike BiH u Sarajevu, broj 159/54 od 08. veljače 1954. godine, bila stavljena pod zaštitu države i upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture. Samostan je teško razoren 1524. da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu.Uz sultanovo odobrenje franjevci su 1529. godine ponovno sagradili samostan ali u manjim gabaritima i od slabijih materijala , recimo uvjet je bio da ništa ne smije biti od kamena,niti od opeke i da zidovi moraju biti od šepera,sve to franjevci su dobili uz 900 dukata mita koji su dali tadašnjim 48
- 49. osmanskim činovnicima.Tek će 1596. godine biti na ranijem temelju sagrađen samostan uz korištenje kamena i opeke. Dana 7. rujna 1658. samostan je izgorio u požaru. Godine 1664. samostan je ponovno podignut pod rukovodstvom fra Mije Brešanina i fra Stjepana Glumčića što svjedoči latinski natpis urezan u jednoj ploči koja se nalazi na zapadnoj strani samostana : HOC MOASTE MINOR. BABTE DNI DICATV. A. 1658. SOL ECVAT. REEDIFICARVT PP. SVTISKE AN 1664. GVARDIANATV P. FRA MICHAELIS BRESANIN. ASSITENTE R. P .F. STEPHANO GLUMICIHIC Dimenzije ove samostanske zgrade su bile 16,55 metara dužine i 8 metara širine. Tih godina samostan je okružen trnovitim plotom te su postavili i jednog noćnog čuvara da slučajno ne bi ponovno došlo do eventualnog podmetanja požara. Prilikom gubitka bitke pred Bečom Osmanlije su u zak odmazde zapalile samostan 1689. godine. Od 1664. do 1821. godine samostanska zgrada se nije popravljala, što je pogodovalo zubu vremena da ošteti njene zidove , čije su pukotine bile uvezane gvožđem i plotom.O jednom plotu svjedoči nam i kamenita ploča dimenzija 98 cm dužine , 39 cm širine i debljine 15 cm , na kojoj stoji natpis : „Učinismo plot 1. mađa (maja) 1704.“ Tek godine 1821. zgrada je proširena i adaptirana uz dozvolu travničkog vezira Dželaledina. Ovom prigodom veziru je plaćeno 15.770 groša , a majstorima za radove 45,737 groša i 35 para.Na četverougaonoj ploči očuvao se natpis: CONVTUS HIC CUM SUA ECCLIA NNE S JOAN. BAPTE DEO DICITUS , OLIM CURIA BANI DICTUS PLURIES RESTAURATUS , NOVISSIME JAM JAM LAPSURUS PRAE VETUSTATE SUORUM MURORUM AC TECTI CORUPTONE ANO 1821. DE POTENTI LICENTIA VEZIRI TRAVNICEN: GJELAJLI PASSAE , GVARD. R. P. PETRO BABICH , AC FABRICAE DIRECTORE P. ELIA STEPHANO MARIANOVICH IMPRIMIS STRENUE JUVANTIBUS REFECTUS FUIT MURIS EJUS ULTRA MEDIETATEM E FUNDAMENTO ERECTIS , RELIQUS HAC ILLAC RECONCINATIS ,TOTOQ. TECTO DE NOVO E QUERCEIS TABULIS CONSTRUCTO TORMAQ. AD INTUS COMODIORE ILI DATA. IN ECCLIA QUOQ. ALTARIA MELIUS DISPOSTIA SUBLATOQUE INDE CHORO ET COMODIUS E PARTE CONVTUS AD SUPERIUS PLANUM LOCATO OMNIA ARCHITECTO PHILIPPO MARACICH AD FINEM DEDUCTO ECCLIA 49
- 50. VERO IN PARIETIBUS ABRASA ET REFECTA DIE 20. MAJI 1822. DENUO CONSECRATA FUIT AB ILMO ET REVMO DNO FRE AUGUSTINO MILLETICH , EPPO DAULIENSI ET VIC. APLICO HIS IN PARTIBUS QUAE OMNIA PERACTA FUERE SUB REGIMINE A. R. P. DOMINICI A VERESS ITERATO ACTUAL. MINISTRI PROVILIS ET VIC. GENLIS. Za vrijeme gvardijana fra Ante Knezovića 1833. godine dozvolom vezira Mahmut-Himdije dograđeno je jedno krilo nazvano „nova građa“ dimenzija 26,4 metara x 9,6 metara. Na ime mita u cilju dobijanja dozvole vezirovim časnicima dato je 8.256 groša i 20 para , a za gradnju je dato 73.714 groša. Tada je stavljena ploča s natpisom : D.O.M.B. DIVO BAPSTAE CHRISTI CENOBII HUJUS INVICTO TUTORI. RELIGIOSORUM PP. MINOR. SOLERTI INDUSTRIA HEROICO LABORI M.H.P. MNEMOSINI PERENIS ERGO TRACTUS HUJUSCE FUNDIUS ADJECTI SUB DIRECTIONE ET ASSITENTIA RENDI PRIS STEPHANI MARINOVICH DE LIPN. PROVIAE CUSTODIS ANNO MDCCCXXXIII. GVARDIANATUM AGENTE R. P. ANTONIO KNEZEVICH UNA PAE DFRE. Godine 1860. podignut je toranj uz crkvu, a to je bilo prvi put poslije 1463. godine da je podignut objekat ovakvog tipa (toranj). U tom tornju bila su tri stara zvona, koja su završila u ratnim ljevaonicama željeza 1917. godine. Sačuvan je podatak da je na jednom zvonu bila zapisana 1524. godina. Protekom vrmena samostanska zgrada je renovirana i dorađivana a 1888. godine u mjesecu kolovozu odlučeno je da se stara samostanska zgrada poruši kako bi se sagradila nova veća , ova kakvom je mi u našem vremenu pamtimo. Te godine 22. kolovoza počelo se sa rušenjem zgrade ali je naloženo da se ona predhodno fotografira , i ovdje prilažem sliku iz te 1888. godine (slika 38). 50
- 51. A od 1888. do 1890. izgrađena je samostanska zgrada sa dva krila od kojih je istočno dužine 40 metara a sjeverno dužine 20 metara. Zgrada samostana je zdanje koje ima visoki podrum, prizemlje te I i II kat. U konstruktivnom pogledu, radi se o dvotraktnoj zgradi: komunikacijski trakt-hodnik krila manastira gleda na unutrašnje dvorište-klauster, dok su u širem traktu smještene prostorije koje su orijentirane prema sjeveroistočnoj strani, odnosno prema jugoistočnoj (gledaju prema rijeci Trstionici). U vertikalnom pogledu etaže krila samostana povezane su preko dviju stepenišnih vertikala. U istočnom krilu smješten je stambeni dio bratstva, dok su u sjevernom krilu samostana smješteni: arhiv, knjižnica, muzej, kuhinja sa trpezarijom i gospodarski blok prostorija. Krila samostana i crkva povezani su tzv. “toplom vezom”. Crkva Crkva je građena od 1906-1908., po nacrtima arhitekte Josipa pl. Vancaša koji je bio tehnički i umjetnički veoma dobro obrazovan i surađivao je s najistaknutijim austrijskim graditeljima svoga vremena. Kad se gradila ova crkva, on je za sobom već imao čitav niz graditeljskih ostvarenja, uključujući i iskustvo u projektiranju sakralnih građevina, između kojih i sarajevsku katedralu. Uzdužna osovina crkve je orijentirana po pravcu azimuta jugoistok-sjeverozapad. Objekat današnje crkve pripada tipu trobrodnih bazilika u neorenesansnom obliku. Prilazni dio crkve, ispod kora, 51