Endemične vrste biljaka i životinja u BiH

1. Radila: Amina Memić

2.  U Bosni i Hercegovini zaštićene su 153 vrste ptica
pjevica i ptica korisnih za poljoprivredu i
šumarstvo, 66 vrsta ptica iz močvarnica i iz drugih
vodenih staništa, 38 ptica grabljivica iz reda
sokolovki i sovki. Od pojedinačnih biljnih vrsta
zakonom je zaštićeno oko 30ak vrsta.

3. Runolist
 Runolist je zeljasta trajna biljkam .
Stabljika je jednostavna, stabljika je
uspravna i jednostavna, obrasla je
vunaso pustenastim dlakama.
Naraste do 20cm visine. Prizemni
listovi skupljeni su u rozetu,
kopljasti su i ušiljeni. Listovi na
stabljici su naizmijenični,
duguljasti, tupog vrha. Kao i
stabljika, obrasli su dlakama
pomoću kojih se biljka štiti od
hladnoće. Cvjetovi su skupljeni u
zvjezdolike cvatove. Čine ih
središnji, dvospolni cvjetovi, dok se
na rubovima nalaze ženski cvjetovi.
Plod je okruglasta, hrapava arhenija
duga oko 1mm.

4. Pančićeva omorika
 Pančićeva omorika
je crnogorična vrsta drveća iz
porodice Pinaceae, koja
u prirodi raste u jako malom arealu i
endemska je vrsta
u Srbiji i Bosni (Podrinje), ali je
raširena po parkovima
diljem Europe i Sjeverne Amerike,
koristi se i kao božićno drvce.
Otkrio ju
je 1875. godine botaničar Josip
Pančić na planini Tari,
a 1887. godine dao joj je znanstveni
naziv i opis.

5. Hrvatska sibireja
 Hrvatska sibireja je listopadni
grm iz porodice ruža. Dobro
je razgranat i gustog rasta.
Naraste i do 1m visine.
Korijen je jak i dobro
razvijen. Kora je u početku
glatka, sjajna, tanka i
crveenkastosmeđa, a kasnije
plitko ispucana i sivosmeđa.
Pupovi su dugi 4 do 9mm,
građeni od nekoliko
crvenkastosmeđih ljuski koje
su kožaste, na rubu
trepavičasto

6. Bor munika
 Munika je drvo visoko do 30 metara,
kora je u mladosti glatka
i bjelkastosiva, dok u starijoj dobi
postaje pepeljastosiva i
karakteristično ispucana na jasno
omeđene, mnogokutne pločice.
Korijen je jako razvijen. Pupovi su
bez smole, do 2 cm dugi. Četine su
tamnozelene, krute, oštre,
koncentrirane na vrhu grančica u
obliku zbijenih kitica. Duge su 6 do
9 cm i oko 1.5 mm široke. Cvjetovi
su jednospolni. Šišarike su 7 do 8
cm duge i oko 2,5 cm debele. Prve
godine imaju karakterističnu
tamnoljubičastu boju. Zriju druge
godine. Razmnožava se sjemenjem.

7. Bijelo (vraničko) zvonce
 Vraničko zvonce je trajnica niske, do
15 cm visoke, uspravne ili
polegle stabljike. Stabljika je dlakava
sa ljubičastim odsjajima. Listovi su
linearni do linearno lancetasti, u
donjem dijelu trepljasto dlakavi, a u
gornjem goli i neznatno prosireni.
Dugi su 30–80 mm a široki oko 1–
3 mm. Cvjetne glavice široke, sa 2-8
cvjetova.Cvjetovi su iznutra vunasto
dlakavi, sa vanjske strane goli, rjeđe
dlakave nervatute. Dugi su 20–
28 mm. Plod se otvara na vrhu,
popuštanjem poklopaca
nepravilnog oblika, koji otpadaju.

8. Zanovijet (tilovina)
 Obični zanovijet je malo listopadno
drvo ili veliki grm, koji može narasti
do 7 metara visine. Ima glatku koru,
tamnozelene široke grane i viseće
dlakave grančice. Cvjeta u kasno
proljeće cvjetovima koji su graškasti,
žuti, gusto nabijeni i dugi 10–25 cm.
Cvjetovi su zlatnožuti i slatka
mirisa. Sjemenke su
u mahunama punih mnogobrojnim
crnim sjemenkama koje sadrže
citizin, alkaloid krajnje otrovan za
ljude kao i za koze i konje, osobito
kad nisu zreli. No neke divlje
životinje poput zečeva i jelena hrane
se njima bez ikakvih problema.

9. Bosanski liljan
 Bosanski ljiljan je vrsta ljiljana.
Doseže visine između 30 i 90
centimetara. Cvijet je od zlatno žute
do žuto-narandžaste ili žućkasto
crvene boje. Cvjeta u maju i junu.
Na vrhu stabljike obično ima jedan
do tri viseća cvijeta, čije su latice
debele i savijene unatrag. Prašnici
strše i intenzivnije
su pigmentirani od latica.
 Raste na kraškim padinama i
grebenima, na nadmorskim
visinama od 1.200 do 1.900 m.

10. Hercegovački zvončić
 Hercegovački zvončić je lomljiva
viseća trajnica dužine najviše do
40 cm. Stabljike su mu brojne,
uglaste, ispresavijane. Listovi
sterilnih jedinki su okupljeni u
čupercima, jajoliki, zašiljeni, pri
bazi srcoliki, bubrežasti. Cvjeta od
juna do augusta. Cvjetovi su u
vršnim grozdovima, iz kategorije
malocvjetnih (2-5). Krunica je gola,
svijetlomodra. Plod ovog zvončića je
zavrnuta čahura, u kojoj je mnogo
sjemenki. Sjemenke su sitne, dužine
oko 1 mm, a široke oko 0,3 mm.

11. Halačija
 Halačija je visegodisnja busenasta
biljka sa ustajućim jednostavnim
stabljikama i dugim korijenovim
sistemom. Stabljike su pokrivene
prileglim dlačicama. Listovi
jednostavni, cjelovitog ruba, a pri
osnovi stabljike su linearno
lancetasti. Listovi koji su na stablu
su znatno sitniji, naizmjenični i
obrasli čekinjastim dlačicama.
Cvjetovi su dvospolni i imaju
dvostruko ocvijeće: casicu i krunicu.
U čašici je 5 lapova koji su
međusobno uglavnom srasli. Od
rasplodnih organa ima 5 prašnika i
jednovrati tučak.

12. Neretvanska mekousna pastrmka
 Mekousna pastrmka endemska je
Bosanskohercegovačka vrsta ribe.
Karakteristična osobina mehkouste
pastrmke jest da joj visina glave naglo
opada ispred nosnih otvora, pa joj je
njuška zaobljena. Usta su joj manja
nego kod drugih vrsta salmonida,
mesnata i mehka, zubi su gotovo
pokriveni zubnim mesom (po toj je
osobini i dobila narodno ime). Na
bokovima postoje crne pjege,
nepravilno raspoređene, kao i manji
broj crvenih ili narančastih pjega.

13. Neretvanska glavatica
 Glavatica se odlikuje izduženim i
valjkastim tijelom. Glava ove ribe je
velika sa velikim ustima, u kojima se
nalaze izrazito jaki zubi. Peraja su
svijetlosiva do žućkasta. Može
narasti do 140 cm i postići masu od
30 kg. Živi do 25 godina. Kao i ostale
pastrmke, i glavatica naseljava brze,
bistre, čiste i kisikom bogate vode.
Mrijesti se od kasne jeseni i početka
zime, od novembra do polovine
januara, i to u rijekama na
šljunkovitom dnu. Period
mriješćenja nekada traje i po 2,5
mjeseca. Izrazita je grabljivica.

14. Planinski triton
 U vrijeme parenja u proljeće mužjaci,
dugi do 9 cm, imaju leđa obojena
plavkasto. Plitki leđni češalj je
izmjenično žućkasto crno pjegav.
Ženke su duge do 12 cm. Oba
spola imaju trbuh obojen svijetleće
narandžasto do cinober crveno, i
obično bez pjega. Planinski vodenjak
je noćna kopnena životinja. Po danu
se zadržava na različitim sjenovitim
mjestima, pod kamenjem ili drvom.
Noću love. Glavni prirodni
neprijatelji su im ribe. Ženka može
položiti do 250 jaja.
Razvoj embrion traje dvije do tri
sedmice, ovisno o temperaturi vode.

15. Čovječija ribica
 Tijelo je izduženo, nježno i
jeguljasto; i odrasli imaju vanjske
škrge. Bezbojna je. Glava je velika i
izdužena, oči su isprva vidljive, a
kasnije ih prekrije koža i izvana se
jedva vide, a na okomito
spljoštenom repu, koji je kraći od
tijela, je kožna peraja; noge su
malene s po 3 slabo
razvijena prsta na prednjim
nogama, a na stražnjim nogama
nalaze se po dva prsta. Naraste od
23-25 cm. Diše plućima i kožom ali
čitav život zadržava i po tri vanjske
čupave škrge koje se nalaze na obje
strane glave.

16. Bosanski šargan
 Bosanski šargan je zmija žuto
smeđe boje s isprekidanom leđnom
šarom, koja je najčešće u obliku
tamnih poprječnih pruga. Rijetko
naraste iznad 40-ak centimetara.
Hrani se skakavcima. Naseljava
planinske gudure. Najotrovnija je
podvrsta riđovke. Često se može
zamijeniti s planinskom riđovkom,
što može imati opasne posljedice.

17. Crni daždevnjak
 Crni daždevnjak ili planinski
daždevnjak je vodozemac. Kao i
ostali daždevnjaci, duguljasta je
tijela, s četiri kratk noge podjednake
dužine i dugačkim repom. Koža im
je sluzava, jednobojna, najčešće
crna. Za razliku od većine
drugih vodozemaca, ova vrsta
je viviparna. To znači, da ženka ne
odlaže jaja u vodu gdje bi
prolazili preobrazbu do odrasle
životinje, nego na svijet donosi
jedno do dva potpuno razvijena
potomka s
razvijenim plućima sposobna za
samostalan život na suhom.

18. Mali vranac
 Mali vranac je najmanji europski
vranac sa rasponom krila između 75 i
95 cm. Ima vrlo dug rep, dok sus vrat i
kljun su kratki. Perje je sjajno crno,
tamnozelenoga ili smeđega sjaja.
Odrasle ptice u razdoblju parenja crne
su boje po cijelom tijelu, sa sitnim
bijelim čupercima na glavi, vratu i
donjem dijelu trupa, dok u ostatku
godine imaju jasno vidljive mrlje
blijedih boja pod kljunom i nešto
lakše grudi. Živi kolonijama. Gnijezde
se u gustim snopovima grmlja,
većinom vrba. Ova vrsta se razlikuje
od velikog kormorana po svojoj puno
manjoj veličini, lakšoj građi i dugim
repom. Mali vranac hrani se uglavnom
ribom i ide često u lov u skupinama.

19. Ris
 Dužina tijela im je do 1,30 m, a u
ramenima su visoki oko 65 cm. U
srednjoj Europi, ovisno o području
gdje žive, prosječno su teški od 20
do 26 kg. Ženke su s prosječnom
težinom od 17 do 20 kg osjetno lakše
od mužjaka. Zajedničko svim
vrstama risova su šiljaste uši s
čuperkom dlake na vrhu i kratak
rep. Krzno im je žućkasto do sivo
smeđe i često prošarano tamnijim
pjegama ili prugama. Šare ovise o
okolišu i od područja do područja su
različite. Ova vrsta ima izražene
čuperke duže dlake na obrazima.
Imaju vrlo oštar vid i
istančan sluh koji im omogućavaju
da lako otkriju plijen.

20. Mrki medvjed
 Nekad je mrki medvjed obitavao u
cijeloj Evroaziji i Sjevernoj
Americi osim Islanda i sredozemnih
otoka Sardinije, Korzike i Cipra.
Danas je praktički istrjebljen
u zapadnoj Evropi, a obitava u
središnjoj i istočnoj Evropi,
te Skandinaviji. Rijetka je i zaštićena
vrsta. Po prehrani je
svaštojed.Prosječni teritorij svake
jedinke iznosi 250 km kvadratnih, a
ove životinje vode usamljenički
život (izuzev doba parenja). Mrki
medvjed ima zdepasto tijelo koje
završava kratkim repom, šiljatu
njušku, zaobljene uši i oštre zube.
Može odvući plijen težak 300
kilograma. Spava zimski san.

21. HVALA NA PAŽNJI!