2. Johannes Chrysostomus Wolfgangus Theophilus Mozart rođen je 27. siječnja 1756. u
austrijskom gradu Salzburgu. Vrlo rano je stekao posebnu glazbenu naobrazbu. Njegov otac
Leopold bio je priznat i poznat glazbenik. U godini rođenja svojega sina objavljuje članak o
osnovama sviranje violine. Zbog iznenađujuće brzog razvijanja Mozartovih glazbenih
sposobnosti, Leopold brzo zapostavlja osobnu karijeru kako bi se potpuno predao glazbenoj
izobrazbi svoje djece. Već s četiri godine Wolfgang zadivljuje svog oca dok napamet svira
nekoliko djela na čembalu. U dobi od pet godina ovaj dječačić prvi put javno nastupa u
Salzburgu. Improvizirajući, odgonetavajući bez teškoća svoje još prve glazbene lekcije i
dokazao je svoju neospornu glazbenu lakoću. Četiri mjeseca nakon toga, na nastupu kod kneza
izbornika Bavarske Maksimilijana III., svi će podleći šarmu "božanstvenog". U pratnji starije
sestre Nannerl i oca, Wolfgang svira u Münchenu gdje još jednom pridobiva svu naklonost
slušatelja. Zatim se vraća u Beč, kako bi ondje svirao za najutjecajnije ljude u gradu. U
listopadu 1762. Mozartovi će dvaput svirati za caricu Mariju Tereziju koja će im, kao nagradu,
darovati svečana odijela koja su pripadala njezinoj djeci. Vrlo brzo gradom će se proširiti
tisuće anegdota o podvizima maloga genija. Početkom 1763. vraćaju se u Salzburg. Pod
očevim budnim okom, Wolfgang proširuje svoju glazbenu naobrazbu: čembalo, violina,
skladanje - ništa ne ostaje nedokučivo "božanstvenom".
3. Iako se nimalo ne može sumnjati u Wolfgangove izvanredne sposobnosti, svejedno postoji nekoliko
nedoumica o istinskoj neovisnosti tvorca maloga genija. Mozartove prve skladbe ko potječu iz 1762. godine,
pa nema sumnje da Wolfgangov otac nije bio baš potpuno iznenađen prvim djelima svoga sina. Leopold
Mozart ima posebnu ulogu u stvaranju "legende o Wolfgangu". Dokaz za to su i njihova putovanja u
München i Beč. London i Pariz bili su glavni ciljevi prave europske turneje koju je Leopold organizirao
1763. kako bi još jednom istaknuo iznimni Wolfgangov genij. Tijekom toga, možemo reći, pravog pohoda
Leopold pridaje posebnu važnost promociji Wolfganga i Nannerl: unajmljuje najbolje koncertne dvorane,
oglašava koncerte u novinama, čak ide tako daleko da piše anonimne kritike o uspjehu djece. Tako, dok su se
odmarali u Augsburgu , lokalne novine objavljuju dugačak članak u kojem podrobno izvještavaju o
podvizima mladih glazbenika. Tako vremenom Leopold potaje njihov menadžer. Stigavši u London,
Mozartovi na neki način "potvrđuju svoju vrijednost". Kralj George III. odlučio je, dok je bio na jednom
veličanstvenom koncertu, da "majstora Wolfganga" stavi na iskušenje. Primorao ga je da svira Händelove
partiture (on je bio glazbeni idol kraljevstva) te je potom od "božanstvenog" tražio trenutačnu glazbenu
improvizaciju. Rezultat će biti priznanje i od Leopolda i od onoga koji je "sve to smislio". Kao i u Beču,
legenda o Mozartu je stvorena i svatko sanja da će se jednom sresti s tim čudom od djeteta.
London će za Mozarta biti i prigoda da otkrije talijansku operu te da sklopi nekoliko prijateljstava s važnim
glazbenicima, kao što je jedan od sinova kantora Leipziga - Johann Christoph Bach, ili Karlom Friedrichom
Abelom. Loša strana postignutih uspjeha tijekom ovih turneja bilo je djetetovo zdravlje, koje je tijekom
dugih putovanja bilo predmet teških iskušenja. Mnogi biografi smatraju da su brojna putovanja u ranom
djetinjstvu jedan od razloga glazbenikove prerane smrti.
4. Wolfgang Amadeus Mozart nije imao ni devet godina kada je u Londonu objavio svoje prve simfonije, prve
sonate za čembalo, prva vokalna djela, kao i prve koncerte. Bližio se njegov deseti rođendan, a već je bio
zreli glazbenik. Na povratku u rodni Salzburg, čudo od djeteta osvojit će čitavu glazbenu Europu:
Nizozemsku, Francusku, Švicarsku... Međutim, nakon dolaska u Austriju, Leopold se odlučuje posvetiti
izobrazbi svojega sina. Poučava ga tehnikama neophodnim za skladanje, tražeći od njega da usavrši znanje
talijanskog jezika i da se posveti učenju latinskog. Daleko od uzbuđenja koncertnih dvorana, glazbenik
sklada svoja prva mladenačka djela. S jedanaest godina već mašta o skladanju opere. No Salzburg ne voli tu
pogansku glazbu, stoga, kako bi se ostvario sinovljev san, Leopold odlučuje da otputuju u Beč. Tek što su
stigli u austrijsku metropolu, Mozartovi su morali pobjeći od epidemije velikih boginja koja je harala
gradom. Nakon ponovnog dolaska u Beč, u siječnju 1768. prima ih car koji od Mozarta naručuje njegovu
prvu operu "Jednostavna prijevara" ("La Finta semplice") napisanu prema Contellinijevu libretu (Gluckov
osobni libretist). Za samo tri mjeseca mladi Mozart predaje partituru za operu. No najteže tek počinje.
Glazbenici se snažno opiru stvaranju ovog uratka iz straha da će izgubiti svoj posao. Čak i Gluck - kao
službena Mozartova potpora - izgledao je prestrašen mogućnošću da konkurent takvih sposobnosti postigne
golemi uspjeh u Beču, i povrh svega još tako mlad. Nezainteresiran (naizgled) za te svađe, Mozart nastavlja
stvarati te sklada igrokaz "Bastien und Bastienne", koji je naručio Anton Mesmer, bogati bečki liječnik i
obiteljski prijatelj. Nakon povratka u Salzburg, Wolfgang sklada brojne partiture za crkvenu glazbu, no
pritom osjeća da ga opera definitivno jače privlači, a još više Italija. Zato će Leopold organizirati turneju za
svojega sina. Posjetit će Milano, Veronu, Cremonu, Rim, Firencu, Napulj... Kao i obično, Mozartov genij se
ispituje i stavlja na kušnju. Kao i obično, dječak (nije imao više od 14 godina) će zasjeniti sve nazočne, na
Leopoldovu najveću radost. No i skladatelj se već naviknuo na sukob koji se razvijao tijekom njegova
boravka u Italiji.
5. Druženje s najvećima i udobnost koju su mu nudile utjecajne osobe na poluotoku
omogućavali su Mozartu da svu svoju genijalnost posveti stvaranju. Papa Klement
XIV. proglašava ga 1770. vitezom Reda zlatne mamuze, potom je primljen na
Filharmonijsku akademiju u Bologni, dok istodobno stvara operu "Mitridate, re di
Ponto", koja će biti prikazana u Milanu u prosincu 1770. pod njegovim ravnanjem.
Okrunjeno uspjehom još prve večeri, ovo će djelo tijekom zime biti izvedeno više
od 20 puta. Italija obožava Mozartovu glazbu. Milano će na isti način 1772. dočekati
operu "Lucio Silla", no Leopold ne uspijeva organizirati još pokoju reprizu kako bi
osigurao stabilnu poziciju za svojega sina. Ova nesigurnost postat će konstanta u
životu skladatelja te će uvelike utjecati na njegovu egzistenciju daleko od svih
zbivanja i skladateljevih službenih glazbenih funkcija. Kada se vratio u Salzburg,
Wolfgang Amadeus imao je 17 godina. Isprva je iskoristio provincijski mir
Salzburga da se strastveno posveti skladanju. Leopold međutim želi da se obojica
vrate u Beč, središte austrijskoga kulturnog života, gdje se nadao da će - unatoč
njihovim brojnim neuspjesima - pronaći stabilan položaj za sina. U srpnju 1773.
prima ih carica Marija Terezija, no njihove molbe su ponovno odbijene. Leopold
očajava.
6. Ovaj novi boravak u Beču međutim bit će za Mozarta prigoda da upozna Josepha Haydna, inovatorskoga
skladatelja toga doba koji će trajno utjecati na rukopis "božanstvenog" i koji će pratiti Mozarta u njegovu
pristupanju slobodnim zidarima. Vrativši se u Salzburg, obitelj Mozart ipak će ostvariti svoj davni san -
preselit će se u novu kuću - te će isto tako steći novi umjetnički ugled. Delehaye: Mozart (1772.) U glazbi,
Mozart je inspiriran tehnikama pokreta zvanog "Sturm und Drang" ("Oluja i prodor") koje otkriva nakon
Haydna. Ova stilska zrelost omogućit će mu da sklada golemo mnoštvo novih djela: kratke mise, koncerte za
klavir, koncerte za fagot, sonate, kvintete... Krajem ljeta 1774. iz Münchena stiže narudžba za operu kojom
bi se otvorila sezona karnevala. Bit će to opera "La finta giardiniera" ("Lažna vrtlarica"), "opera buffa"
(komična opera) skladana za samo tri mjeseca. Dovršeno u siječnju 1775., ovo će djelo požeti golemi uspjeh
i ohrabriti skladatelja u njegovoj neodoljivoj želji da više vremena posveti operi. Osnažen ovim novim
javnim uspjehom, Mozart će naravno pokušati dobiti radno mjesto na bavarskom dvoru, ali, kao i obično, u
tome nije uspio. Opet se vraća u Salzburg pri kraju pokladnih svetkovina. Iduće mjesece potpuno će
posvetiti skladanju. Mozart se doslovno guši u poslu, čini se, kako bi zaboravio koliko mu život u Salzburgu
ne odgovara. Osjeća se kao zatočenik toga grada i njegova nadbiskupa Colloreda. On Mozartu na sve načine
otežava život. Za njega Wolfgang "ništa ne zna te bi trebao otići u Napulj na akademiju da ondje studira
glazbu". Malo - pomalo, njihovi odnosi su se pogoršavali. To je trajalo sve do ljeta 1777. kada je drski
skladatelj poslao "Njegovoj Presvetosti" pismo puno ironije tražeći otkaz. Nadbiskup je potpisao odluku o
razrješenju oca i njegova sina koji "imaju, prema Evanđelju, dozvolu da pođu potražiti svoju sreću negdje
drugdje". Leopold će ipak ostati u Colloredovoj službi (zbog očitih materijalnih razloga), a Mozart će
napustiti Salzburg u pratnji svoje majke.
7. Čim je došao u München, Mozart je kucao na sva vrata ne bi li postao dvorski skladatelj, ali i ovaj put bez
ikakva uspjeha. Činilo mu se da mu je zajamčen nesiguran život, bez novčane potpore bilo koje vrste. Nakon
kratkog boravka u Augsburgu, Mozart i njegova majka odlaze u Mannheim, grad poznat po svojem
umjetničkom sjaju. Naravno, Mozarta će moćnici i dalje odbijati te će ondje uistinu jadno živjeti.
Zadovoljstvo će nalaziti jedino u glazbenim susretima i u sklapanju prijateljstva s obitelji Weber. Wolfgang
se zaljubljuje u Aloysiju Weber, djevojčicu "od jedva 15 godina", koja se odlučuje za karijeru "primadone".
Pomalo izgubivši glavu, naprasiti mladić smišljao je tisuću i jedan plan samo da ostane u Mannheimu,
umjesto da nastavi svoj put. Leopold ga je podsjetio na obveze pa Mozart s majkom kreće put Pariza.Ondje
je doček bio vrlo srdačan te je skladatelj napokon uspio srediti svoj život, dijelom poučavajući, a dijelom
skladajući, premda nikada nije bio potpuno zadovoljan. U jednom od pisama upućenih ocu opisao je svoju
tugu za Italijom i želju da se vrati kako bi "ondje živio još jednom". Budući da nije htio ostati u Francuskoj,
odbio je radno mjesto orguljaša što mu ga je nudio dvor u Versaillesu. On, koji je uvijek priželjkivao
službeno i stabilno radno mjesto, on, koji je trpio nezahvalnost moćnih, odbio je ovu neočekivanu
ponudu.No nešto strašno dogodit će se 3. srpnja 1778. godine. Vjerojatno zaražena tifusom, njegova majka
iznenada umire. Ovaj je događaj skladatelja jako pogodio te jednostavno nije znao kako bi ocu, koji je ostao
u Salzburgu, javio za majčinu smrt. Konačno, tužnu vijest će prenijeti otac Bulinger, prijatelj obitelji. Sit
pariškog života, Mozart odlučuje pridružiti se ocu koji se posvećuje traženju slobodnog mjesta za svojega
sina. Postat će dvorski orguljaš i skladatelj. Na povratku, Mozart ne može izdržati a de ne svrati Weberovima
(koji su se preselili u München) kako bi ponovno vidio lijepu Aloysiju. Postavši mlada "primadona" na
dvoru, za nju njezin prosac sada bi samo snob.
