Drama: osnovni pojmovi, dramska kompozicija, dramske vrste

1. OSNOVNI POJMOVI, DRAMSKA KOMPOZICIJA,
DRAMSKE VRSTE
Danijela Mikadi, mag. educ. philol. croat.

2. Osnovni pojmovi
 dramska situacija (odnos između likova u
nekom trenutku)
 dramska radnja (odvija se izmjenom
dramskih situacija)
 dramski lik (psihološki ocrtan karakter)
 dramski sukob (rezultat suprotstavljenih
stavova likova)
 dramska napetost (javlja se kao posljedica
sukoba među likovima)
 dijalog i monolog
 didaskalije (upute glumcima i redatelju)

3. Termin drama ima više
značenja:
a) književni rod (za razliku od ostalih
rodova)
b) književna vrsta (drama u užem smislu)
c) dramska umjetnost
d) u svakodnevnom životu dramatičan
događaj

4. Osnovni pojmovi u analizi
dramskoga djela
 u svakoj drami riječ je o sukobu koji se
pokazuje nekom dramatičnom
cjelovitom radnjom u kojoj se likovi
nalaze između onoga što žele i onoga
što mogu, između pravde i nepravde i sl.

5. Dramski likovi
 nalaze se u nekoj situaciji koja je
presudna za njihov daljnji život
 oni su psihološki ocrtani, tj. u središtu je
njihov karakter
 razvojem dramske radnje zaoštrava se
suprotnost između likova, što dovodi do
dramskoga sukoba

6. Dramska radnja
 odvija se izmjenom dramskih situacija
(odnos između likova u nekom trenutku)
 u drami se javlja napetost kao rezultat
dramskog sukoba (između dramskih
likova, između pojedinca i kolektiva,
unutar jednoga lika tijekom duljeg
razdoblja i sl.)

7. Dijalog
 najpogodniji način za izražavanje
suprotstavljenih stavova jest
 iznoseći naizmjenično suprotstavljene
stavove, napetost raste – tako se
suprotnosti produbljuju do situacije u
kojoj više ne može biti pomirenja
 nakon tog trenutka sukob se može
razriješiti ili katastrofom ili na neki drugi
način

8. Monolog
 (raz)govor lika sa samim sobom
 njegovim posredstvom doznajemo o
unutrašnjim razmišljanjima lika
 dramski lik iznosi svoj unutrašnji svijet
(razmišljanja, stavove, uvjerenja) kao da
razgovara sa samim sobom ili kao da se
obraća zamišljenom sugovorniku ili
publici

9. Dijalog i monolog
 dramska radnja teče pred našim očima
zahvaljujući izmjeni dijaloga i monologa te
ulascima i izlascima glumaca
 za odvijanje dramske radnje iznimno je
važan motivacijski sustav u drami –
zašto se neki novi lik ili novo zbivanje uvodi
u radnju te kako se povezuje s prethodnim
likovima i zbivanjima
 sustav je usmjeren prema opravdavanju
postupnoga razvoja radnje k nekom cilju i o
njemu ovisi kompozicija djela

10. Dramska kompozicija
 vanjska (podjela na činove i prizore)
 unutrašnja (tijek dramske radnje:
ekspozicija ili uvod, zaplet, vrhunac
radnje ili kulminacija, preokret radnje ili
peripretija, rasplet)

11. Dijelovi unutrašnje kompozicije
 EKSPOZICIJA ili UVOD – najčešće se kratkim
dijalogom upoznajemo s početnom situacijom kojom
se objašnjava početak radnje (ponekad je to samo
prolog)
 ZAPLET – uvode se motivi koji pokreću radnju
izazivanjem suprotnosti koje će dovesti do sukoba;
drama se dalje razvija u gradaciji
 VRHUNAC RADNJE (kulminacija) – suprotnosti su
na vrhuncu, ali se ne vidi pravac razrješenja
 PREOKRET RADNJE (peripetija) – radnja naglo
skreće u određenom pravcu prema razrješenju
 RASPLET – razrješenje svih suprotnosti

12. Dijelovi unutrašnje kompozicije

13. Mjesto i vrijeme radnje
 uvjetovani ograničenjima koja nameću
pozornica i vrijeme izvedbe

14. Dramske vrste
 tragedija
 komedija
 drama u užem smislu
 pastorala/melodrama

15. Tragedija
 dramska vrsta u kojoj glavni lik
posjeduje iznimne moralne i karakterne
osobine, ali završava tragično zbog
sukoba ideala i stvarnosti ili zbog vlastite
sudbine

16. Tragedija
 Podrijetlo: tragedija se razvila iz ditiramba, pjesme
koja se u staroj Grčkoj pjevala u obredima
posvećenim bogu Dionizu: pritom su sudionici bili
ogrnuti jarčevom kožom da bi podsjećali na satire,
Dionizove pratitelje
 Naziv: tragedija – jarčeva pjesma (grč. tragos –
jarac, ode – pjesma)
 Začetnik: Tespis (6. st. pr. Kr.) – uvodi prvoga
glumca; teme: mitološke
 Predstavnici (klasično razdoblje): Eshil, Okovani
Prometej; Sofoklo, Antigona, Kralj Edip; Euripid,
Medeja
 Konačan oblik: Tespis je uveo prvoga glumca,
drugoga je uveo Eshil, a trećega Sofoklo

17. Tragedija - obilježja
 TRAGIČKI JUNAK – likovi su mitološki junaci visokih
moralnih načela koji slijede svoje ideale, a upravo ih to
vodi u propast
 TRAGIČKA KRIVNJA – to nije stvarna krivnja; likovi
djeluju u skladu sa svojim moralnim načelima, ali društvo
ima drukčija mjerila i likovi bivaju proglašeni krivima
 TRAGIČAN ZAVRŠETAK – likovi završavaju tragično
zbog toga što ostaju dosljedni svojim moralnim načelima
 UZVIŠEN STIL – stil kojim je pisana tragedija različit je od
svakodnevnoga jezika: to je ukrašen govor pun stilskih
figura
 KATARZA – to je cilj izvođenja tragedije, pročišćenje
osjećaja kod gledatelja; do katarze dolazi jer gledatelj
proživljava s likovima sve ono što se zbiva na sceni te
tako postaje bolji i plemenitiji

18. Komedija
 dramska vrsta u kojoj se na duhovit i
smiješan način pokazuju neke
čovjekove slabosti ili društvene pojave
 likovi su u komediji smiješni zbog
naglašavanja njihovih mana

19. Načini pristupa smiješnim
pojavama
 HUMOR – ukazuje na neke osobine ili negativne
društvene pojave, ali se prema njima odnosi s
razumijevanjem, bez želje da ih se osuđuje
 IRONIJA – podrugljivo se odnosi prema ljudskim
osobinama ili društvenim pojavama jer se govori
suprotno od onoga što se misli
 SATIRA – oštro kritizira i ismijava ljudske osobine ili
društvene pojave
 SARKAZAM – ruga i komentira zajedljivo, pakosno i
zlobno
 GROTESKA – prikazuje osobe i pojave u
izobličenim, nakaznim i neprirodnim komičnim
oblicima pa cjelina djeluje zastrašujuće, istovremeno
i tragično i smiješno

20. Vrste komedije (prema
elementu na kojem je zasnovan
komični učinak)
 KOMEDIJA KARAKTERA – naglašava
negativne karakterne osobine
 KOMEDIJA INTRIGE – zaplet je obično
rezultat nesporazuma
 KOMEDIJA KONVERZACIJE – duhoviti
razgovori, jezične dosjetke i sl.
 KOMEDIJA SITUACIJE – neočekivane
situacije u kojima se nađu likovi

21. Grčka komedija
 Podrijetlo: komedija se također razvila
iz obreda (koji su slavili plodnost)
 Predstavnici: Aristofan, Žabe, Oblaci,
Ptice; Menandar, Čovjekomrzac (grčki
komediografi)
 Teme: suvremene (ukazivanje na
negativne društvene pojave)

22. Rimska komedija
 Predstavnik: Tit Makcije Plaut, Škrtac
(3./2. st.)
 Teme: suvremene (svakodnevni život)

23. Komedija – obilježja
 TIPIČNI LIKOVI – likovi su predstavnici
različitih tipova ljudi: stari škrti otac, mladi
rastrošni sin, lukavi rob i dr.
 JEZIČNA KARAKTERIZACIJA – likovi su
obični rimski građani i govore kao i ostali ljudi
sredine u kojoj pripadaju: to je jezik kojim se
izražava rimski pučanin
 KOMEDIOGRAFSKI POSTUPAK QUID PRO
QUO (koje za koje) – produljeni nesporazum,
tj. situacija u kojoj jedan lik misli na jedno, a
drugi na drugo
 GLAZBA I PLES – uvodi ih Plaut da komediju
prilagodi ukusu publike

24. Rimska komedija
 Fabula palijata – rimska komedija koja
je nastala prema grčkom uzoru
(Plautova komedija nastala je pod
grčkim utjecajem, a igrala se u grčkim
kostimima i u grčkom ambijentu;
utemeljena na komediji situacije
 Plautovska komedija – komedija
pisana po uzoru na Plauta; u Hrvatskoj
je najpoznatiji predstavnik Marin Držić
(Skup, Dundo Maroje)

25. Drama u užem smislu
 pred gledatelja iznosi ozbiljnu dramsku
radnju u kojoj uglavnom nema komičnih
elemenata
 njezin završetak može, ali i ne mora biti
tragičan
 dramska se napetost razrješuje između
komičnoga i tragičnoga

26. Pastorala (pastirska drama)
 javlja se u talijanskoj književnosti 16.
stoljeća (renesansa)
 radnja se odvija u idiličnoj prirodi
 glavni su likovi pastiri i pastirice
 najznačajnija talijanska renesansna
pastorala: Aminta (Torquato Tassa)
 najznačajniji hrvatski autori pastorala:
Marin Držić (Tirena, Venera i Adon,
Grižula/Plakir) i Ivan Gundulić (Dubravka)

27. Melodrama
 glazbeno-scensko djelo u kojem dramski
tekst prati glazba koja dopunjuje i
naglašava dramsku radnju
 nastala je u 17. stoljeću (barok)
 dubrovački barokni autori pišu
melodrama viteške, mitološke i
pastoralne tematike
 najznačajniji autori: Ivan Gundulić
(Dubravka) i Junije Palmotić (Pavlimir)