Marinković, Ranko: Kiklop (hrvatska druga moderna, moderni roman, roman lika, egzistencijalistički roman (epika), elementi antiratnog romana, 1965. g.)

1. KIKLOP
RANKO MARINKOVIĆ (1913. – 2001., DRUGA MODERNA)
* HRVATSKA DRUGA MODERNA, MODERNI ROMAN, ROMAN LIKA,
EGZISTENCIJALISTIČKI ROMAN (EPIKA), ELEMENTI ANTIRATNOG
ROMANA, 1965. G.
Danijela Mikadi, mag. educ. philol. croat.

2. RANKO MARINKOVIĆ
• rođen u Visu (viški Voltaire)
• na rodnom je otoku završio osnovnu školu, a školovanje je nastavio
u Splitu i Zagrebu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu
• u početku je pisao pjesme i kratke priče te eseje i kazališne i filmske
kritike
• njegova drama Albatros izvedena je 1939. g. u Hrvatskom narodnom
kazalištu
• za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je uhićen i zatočen u logoru
Ferramonte u Italiji, a nakon kapitulacije odlazi u saveznički zbijeg
El Shat (u Egiptu)
• nakon završetka rata vratio se u Zagreb: jedno je vrijeme bio
direktor Drame u Hrvatskom narodnom kazalištu, a od 1951. g.
predavao je dramaturgiju na novoosnovanoj Akademiji za kazališnu
umjetnost

3. RANKO MARINKOVIĆ
• u književnosti se javio pjesmama i kratkim pričama, a pravu je
afirmaciju doživio objavljivanjem svoje proze u Krležinu Pečatu
(1939. i 1940.)
• pišući o njegovim djelima, I. G. Kovačić nazvao ga je analitikom i
satirikom, a te se dvije odrednice mogu primijeniti na cjelokupno
Marinkovićevo stvaralaštvo
• njegovo književno djelo svojim obilježjima predstavlja most
između kasnoga modernizma, kojem pripada svojim
egzistencijalističkim temama, i postmodernizma, koji najavljuje
novim književnim postupcima: autoreferencijalnošću
(upućivanjem djela na sebe sama) i intertekstualnošću (dijalogom
s tradicijom koju najčešće osporava ironijom)

4. DJELA
• Proze (1948.): novele (tzv. viški fragmenti) i drama Albatros
• novelističke zbirke: Ruke (1953.), Poniženje Sokrata (kasnije su
novele toga kruga objavljene u zbirci Pod balkonima)
• drame: Albatros, Glorija, Politeia ili Inspektorove spletke, Pustinja
• romani: Kiklop (1965.), Zajednička kupka, Never more
• kazališne i filmske kritike: Geste i grimase
• eseji, dijalozi: Nevesele oči klauna

5. KIKLOP (1965.)
• tema: Kiklop je priča o strahu, odnosno priča o intelektualcu koji
se boji predstojećega rata i čiji je jedini cilj preživjeti
• čovjekovo skriveno barbarstvo
• to je egzistencijalni roman: u njemu se, uz temeljne
egzistencijalne teme života i smrti, uvodi treća egzistencijalna
tema: strah
• glavni lik Melkior Tresić novinar je gradske rubrike za koju piše
kazališne i filmske kritike: on je intelektualac koji iznimno dobro
poznaje povijest, filozofiju i umjetnost, a često pojave iz svojega
okruženja povezuje s opisom tih pojava u književnim djelima

6. KIKLOP
• atmosfera
• strah, društveni kaos, ratno stanje, društvena patologija, otuđenje
• vrijeme radnje:
• radnja romana započinje u jesen 1940., a završava u proljeće 1941.
• određena je konkretnim povijesnim događajima: bombardiranjem Londona i
početkom Drugoga svjetskog rata u Zagrebu
• mjesto radnje:
• središnje je mjesto Melkiorovih lutanja središte Zagreba: gradski trg,
prolazi, kavane (Dajdam, Corso, Kazališna kavana)
• ponekad se Melkior u svojim lutanjima vozi tramvajem do Maksimira, a
zagrebačka je periferija (Trešnjevka) dio grada u kojem stanuje Maestro
• Melkior stanuje prekoputa vojarne: njegova je soba na trećem katu, a preko
ulice gleda u dvorište vojarne 35. puka
• u blizini se nalazi gostionica Ugodni kutić u koju često zalazi
• radnja se u središnjem dijelu romana samo privremeno seli u mjesto u kojem
se nalazi mobilizirani Melkior, a nakon te epizode ponovno se vraća u
Zagreb

7. KIKLOP
• roman je podijeljen na trinaest nenaslovljenih poglavlja
• radnja se zbiva u predratnom Zagrebu, a glavni je lik mladi
intelektualac Melkior koji se boji poziva za mobilizaciju pa
izgladnjuje svoje tijelo da ga proglase nesposobnim za vojsku
• u prvome je planu realistička fabula
• sadržajno se roman može podijeliti na tri dijela

8. PRIPOVJEDNE JEZGRE OKO
KOJIH JE ORGANIZIRANA
RADNJA
• Melkiorovo gladovanje
• sudbina brodolomca s broda Menelaj (najveći osamostaljeni niz
digresije)
• Melkiorov odnos prema ženskim likovima
• Maestrova bizarna smrt

9. KLJUČNE TOČKE
ROMANA
• tjeskobna atmosfera zagrebačkog intelektualnog miljea
• egzistencijalistički strah, dehumanizacija
• raspad svih moralnih vrijednosti
• društveni kaos: Eros, Thanatos i Phobos: Ljubav, Smrt i Strah
• besmisleni pokolj povratak je iz humanog u animalno

10. KIKLOP (PRVI DIO)
U prvome se dijelu romana prati Melkiorovo besciljno lutanje po
gradu u kojem susreće neke ljude iz djetinjstva (vjeroučitelj don
Kuzma), prijatelje i poznanike te povremeno sudjeluje u uličnim
scenama koje su odraz predratnog straha i psihoze. Melkior
povremeno boravi u boemskom društvu Dajdama (Maestro, Ugo,
don Fernando), a uz tu je kavanu vezana i njegova opsesija lijepo
Vivijanom koja se pojavljuje u društvu glumca Fredija. Vivijana se
kasnije pojavljuje u društvu kiromanta Atme, njegova susjeda.
Svoje erotske fantazije Melkior veže i uz ljubavnicu Enku, kojoj
povremeno odlazi. Njegov dan upotpunjuju odlasci u redakciju i
povremeni boravak u gostionici Ugodni kutić koju vodi uvijek
ljubazni Kurt. Prvi se dio romana, iako neoznačen, zatvara pozivom
za mobilizaciju.

11. KIKLOP (DRUGI DIO)
U drugom se dijelu romana Melkior nalazi u vojnoj jedinici, ali zbog
svojega psihofizičkoga stanja ubrzo dospijeva najprije u bolnicu, a
potom ga proglašavaju nesposobnim za vojsku i on se vraća kući.

12. KIKLOP (TREĆI DIO)
Njegovim povratkom započinje treći, završni dio romana, u kojem
se odmotane niti razrješuju: Maestro završava život bizarnim
samoubojstvom, a za svjedoka je odabrao upravo Melkiora. Počinje
rat, a Melkior se nakon pokušaja prijave u vojsku nalazi u stanju
potpune rastrojenosti. Dok Nijemci bombardiraju grad, Melkior
puzeći odlazi u Zoopolis.
ROMANESKNI ZAVRŠETAK
• spajanje realnog i alegorijskog (mitološkog) sloja
• fantastična slika Melkiorova povratka: spušta se na razinu životinje i
četveronoške se predaje jednookom Kiklopu u gradu Zoopolisu
• nasuprot početku: slika s pahuljama, obiteljske kuće i muzika, svjetlost, sreća
→ bijeg od stvarnosti
• svršetak čovjeka koji uviđa da čovječanstvo umire, da pobjeđuje životinjsko;
animalnost u čovjeku prevladava

13. KIKLOP
• paralelna je priča (drugi plan) odraz događaja u Melkiorovoj
stvarnosti i ona se u trenutku kada Melkior biva proglašen
nesposobnim za vojsku gubi, ali se motiv kanibala / kiklopa /
Polifema javlja ponovno na kraju romana
• tako sretni završetak drame Kanibali djeluje kao još jedna
groteska

14. izvor: Vremeplovom do mature, str. 243.

15. FABULA
• organizirana je u dva plana:
• u prvom je planu (realistička) fabula o predratnoj zagrebačkoj
stvarnosti ispričana uglavnom kroz prizmu Melkiorove svijesti
• u drugom je planu paralelna (groteskna) fabula o brodolomcima
s broda Menelaj koju Melkior zamišlja u svojoj svijesti kao
dramu Kanibali što je namjerava napisati
• budući da su te dvije fabule povezane Melkiorovom sviješću, one
se u njoj povremeno isprepleću pa Melkior, primjerice,
komentira kako se događaji iz stvarnosti odražavaju na sadržaje
njegove zamišljene drame o brodolomcima

16. TRI FABULARNO-TEMATSKA
PLANA ROMANA KIKLOP
 društveni (realistički)
 Radnja se odvija u Zagrebu neposredno pred početak Drugoga svjetskog
rata, u atmosferi općeg beznađa i izgubljenosti. U prvom se planu prikazuje
intelektualno-umjetnička sredina i boemski svijet zadimljenih krčmi i
ispraznih razgovora.
 psihološki (iracionalno-fantastični)
 Glavni lik (Melkior Tresić) predstavlja pojedinca, intelektualca koji osjeća
strah pred nadolazećim ratom. Taj se strah očituje u svjesnim postupcima
(izgladnjuje se da bi izbjegao mobilizaciju), ali i u podsvjesnim reakcijama
(izmišlja dramu o brodolomcima i ljudožderima).
 egzistenijalistički (mitsko-simbolički)
 Suočavajući se s neizbježnim, glavni lik analizira događaje oko sebe i
postupno osvješćuje uzročno-posljedičnu povezanost rata i prijeratnih
odnosa među ljudima. Tako mitski Kiklop-ljudožder simbolički najavljuje
dehumanizaciju čovjeka u ratu i istodobno dokazuje etičku i egzistencijalnu
krizu modernoga čovjeka uopće.

17. MELKIOROVA SVIJEST
(SREDIŠTE ROMANA)
• iako ima neka obilježja realističkoga romana – određeno mjesto i
vrijeme radnje, fabulu – Kiklop nije pisan realističkim stilom: u
njegovu je središtu svijest lika, i to svijest intelektualca koja je
pritom autoironična i koja propituje odnos čovjeka i svijeta
• u Melkiorovoj se svijesti izmjenjuju opažanja vanjskoga svijeta
uz koja on asocijativno povezuje pojmove i pojave o kojima kao
intelektualac promišlja
• stoga je roman pun Melkiorovih asocijacija, komentara, osvrta u
kojima se parodira i ironizira povijest čovječanstva
• u tom se kontekstu pojavljuju i intertekstualne aluzije i citati
kojima se tradicija (npr. Hamlet) ironizira i podvrgava kritičkom
vrednovanju

18. KOMPOZICIJA
• kompozicija je fragmentarna, a dijelove romana u cjelinu
ujedinjuje Melkiorova svijest
• zbog takve kompozicije dijelovi se Kiklopa mogu izdvojiti kao
samostalne cjeline, odnosno kao male dramske forme (npr. Ugo i
Maestro kao lakrdijaši)
• fragmentarnost je najčešće rezultat asocijativnosti
• primjerice, pojava don Kuzme (njegove uši) priziva epizodu iz
djetinjstva zbog koje je Melkior prekinuo svoje školovanje
• nešto kasnije izgovorena rečenica (zvučna asocijacija) Ne gine se
danas od tramvaja, moj gospodine! koju dobacuje slučajni
prolaznik otvara ratnu temu i Melkiorovo sjećanje na uličnu
scenu s Cvikerom koja se zbila nekoliko dana ranije, kada je
Melkior dopustio da ga Cviker prevari

19. PRIPOVJEDAČ
• u Kiklopu se priča iz perspektive sveznajućega pripovjedača (treće lice), ali on
donekle odstupa od onoga što se u teoriji književnosti podrazumijeva pod tim
pojmom
• naime, pripovjedač je autoritet, on zna sve o likovima i poznaje njihov unutrašnji
svijet, ali u romanu se s pripovjedačevim glasom miješa još jedan glas –
Melkiorova svijest
• u romanu se zapravo izmjenjuju dva dominantna glasa, pri čemu dominira
Melkiorova svijest kao kut promatranja
• pritom se najčešće javlja slobodni neupravni govor: to je kombinacija dvaju
glasova (pripovjedač, Melkior) kojima se s jedne strane predstavlja tijek
Melkiorove svijesti (indirektni unutrašnji monolog), a s druge se strane vidi stav
autora prema liku (empatija, ironija)
• pripovjedačev glas vrlo se često pretapa u glas (unutrašnji monolog) lika, a
pritom se to vizualno ne označuje navodnicima: – Što bih se ja vas bojao? – a ipak
Melkioru promili neka ledena guja po leđima, zašto me tražio večeras?
• u takvu se tipu naracije pripovjedač / lik / Melkior (ponekad) obraća sebi samom,
odnosno kao alter ego verbalizira vlastite postupke kada se oni odvijaju pred
čitateljem

20. VRSTA ROMANA
• MODERNI ROMAN
• pripovijedanje nije samo nizanje događaja u njihovoj vremensko-prostornoj
uzročnosti, nego „istraživanje”, odnosno „komentiranje” ironičnom
kontemplacijom
• prodor u psihu glavnoga lika (koji prikazuje svijet između sna i jave, autoanaliza,
halucinacije)
• tehnika redukcije u oblikovanju lika
• intertekstualnost → pet glavnih izvora s kojima komunicira Marinković: Biblija;
antička književnost i mitologija; književnost zapadnoeuropskoga kulturnog
kruga; domaća književna tradicija; povijesne osobe i događaji (Marinković time
najavljuje postmodernizam)
• ROMAN LIKA
• jedan ili nekoliko uzajamno povezanih likova dominira strukturom romana
ostvarujući jedinstvo svih ostalih elemenata u romanu
• EGZISTENCIJALISTIČKI ROMAN
• tvorevina filozofsko-književnoga pravca s karakterističnim temama: osamljenost
pojedinca, apsolutna sloboda ljudskoga izbora, suočavanje sa smrću, osporavanje
uobičajenih načina života

21. LIKOVI
MELKIOR TRESIĆ
ZAGREBAČKA SREDINA
• kavana Dajdam
(boemski svijet):
• Maestro, Ugo
Parampion (student),
don Fernando (novinar
i pisac), Fredi
(glumac), Vivijana
• zgrada u kojoj
Melkior stanuje:
• Atma
• kavana Ugodni kutić:
• Kurt, Else
VOJNA SREDINA
• vojarna:
• narednik Čičak, Krele
(prijatelj)
• bolnica:
• liječnik (dobri major),
sestra Acika,
tuberkulozni odjel:
Tartuffe, Hermafrodit,
nervni odjel:
Melankolik
• Ostali likovi: don Kuzma (Melkiorov vjeroučitelj), Cviker, tj. Sova
(prevarant i pijanac), biciklist (antifašist), slijepac, invalid…

22. MELKIOR TRESIĆ
• jedan od trojice kraljeva, mudraca koji su se došli pokloniti Isusu
• Eustahije = umni, blaženi, zlatousti, plemeniti; irski vitez, preobraćeni
nevjernik
• ironija: hrabar vojnik pojačava Melkiorov strah od vojske
• radi kao novinar u jednoj redakciji
• porijeklom je s mora, što je vidljivo iz sjećanja na don Kuzmu
• diplomirao je filozofiju
• zahvaljujući svojem obrazovanju, dobro poznaje povijest kulture
• vrlo je mnogo čitao, što se vidi u intertekstualnim asocijacama u kojima
dominiraju Shakespeare, Dante, Dostojevski, Molière
• ne voli sentimentalnu, plačljivu, banalnu literaturu poput one kakvu piše
Kumičić
• ponekad piše stihove, ali oni imaju uporabnu vrijednost, tj. povremeno ih
posuđuje Ugu koji njima zavodi djevojke

23. MELKIOR TRESIĆ
• u njemu su sve emocije prenaglašene, a dominantna je emocija strah
• sklon je samopromatranju: svijest mu je stalno aktivna, opaža stvarnost i
povezuje ju asocijativno sa svojim duhovnim svijetom
• muči ga misao, odnosno poriv za mišljenjem
• sav je u introspekciji: boji se poziva za mobilizaciju (čovjetina), opsjednut je
mislima o ženama (Enka, Vivijana), ali ih ne razumije pa su sve žene u
njegovoj svijesti svedene na tjelesno
• obilježje je njegova karaktera pasivnost: primjerice, iako zna da njime
manipuliraju, dopušta da bude prevaren, što je vidljivo u epizodi s Cvikerom
• suvremeni Odisej koji želi nadmudriti rat: Idem ususret Polifemu-ljudožderu
što sada zemljom gazi… ne bih li mu kako šmugnuo među nogama prije no
navali kamen.
• on je antijunak: nesiguran je, zavidi ostalima na njihovoj hrabrosti
• iako se ne usuđuje ništa poduzeti, strah od rata ponekad ga tjera na
očajničke poteze, a jedan je od njih simuliranje ludila (ironična paralela s
Hamletom)

24. TRI ŽENE U MELKIOROVU
ŽIVOTU
• fatalna, idealna žena Vivijana
• nimfomanka, preljubnica Enka
• medicinska sestra Acika

25. DVA MELKIOROVA JA
(DUH I TIJELO)
• dva se ja pojavljuju u Melkioru kad je riječ o odnosu duha i
tijela, odnosno kada se tijelo postavlja kao gladna životinja, a duh
je odlučio uskratiti mu hranu da bi preživio, što životinja ne
shvaća:
Obrati se tijelu: A-a, ne dam ti. Nećeš jesti, upamti to, dok razlog
traje. Strpi se i…raspadni se, rasplini se, rasplini se u rosu. Sinoć
sam ti dao kobasicu kod Kurta, zar ne? (…) A Epikur, kažeš? – pa
on nije mislio samo na jelo! A ono „drugo”, to dobivaš, po zasluzi.
Budi stoik. Odricanje, moj sinko, znači pravu veličinu. Don Kuzma
bješe orijaš, a sad, a sad? … plače tako tijelo-Melkior. A sad na
vagu s tobom, vraže proždrljivi! Ubit ćeš ti mene, vidim ja! –
odgovori um-Melkior i odvede odlučno svoju životinju invalidu na
vagu.

26. DRUŠTVO U DAJDAMU: UGO,
MAESTRO, DON FERNANDO
• svaki od ovih likova ima svoju središnju epizodu:
• za Uga grandiozni spektakl u Ugodnom kutiću
• za Maestra ispovijest prije samoubojstva i sâmo bizarno
samoubojstvo
• za don Fernanda razgovor s Melkiorom o teoriji preventivne
dehumanizacije

27. UGO
• njegova je temeljna osobina činjenje acte gratuita, odnosno
bezrazložna čina
• unatoč svojoj inteligenciji, on se ne opterećuje razmišljanjem o
smislu življenja i igrama koje povijest igra s čovjekom – Ugo je
čovjek trenutka, sveden na boemski život u kojem je
intelektualna svijest izgubila svrhu djelovanja i postala sama sebi
svrhom
• stoga su Ugove dramske scene, bez obzira na to jesu li izvedene
na ulici ili u Dajdamu, samo slike duhovita čovjeka koji se svojim
intelektualnim sposobnostima služi da bi odigrao ulogu
lakrdijaša

28. MAESTRO
• cinik
• protivnik ideje napretka:
Da, kažite: Progres! Neka izvoli samo Progres, neka prođe. Ja
ostajem! Neka juri, neka leti! Ja, biped obični, hodam na svoje dvije
noge, zadovoljan što osjećam zemlju pod nogama, sretan što je
gazim, gazim, gazim! – i uzeo da lupa nogama po podu, bijesno, čak
i s mržnjom – tu staru prokletu drolju što me rodila zato da bi me
opet progutala!

29. TEORIJA PREVENTIVNE
DEHUMANIZACIJE ILI UKIDANJE
TRAGEDIJE SKEPSOM
• don Fernando je pisac, naizgled tih čovjek i suprotnost je Ugu i
Maestru
• međutim, on je vrlo opasan čovjek koji se skriva iza maske čovjeka s
osmijehom, a zbog osjećaja straha i ugroženosti uzrokovana
predstojećim ratom, zabrinut za vlastitu egzistenciju, osmislio je
teoriju o preventivnoj dehumanizaciji, odnosno o ukidanju tragedije
skepsom
• on smatra da se u kazalištu gledatelje zapravo sili da na nekoliko sati
budu naivni, a njegova je teza da onaj tko je važan (privremeno) ne
smije biti dobar
• don Fernandova je teorija parodija Raskoljnikovljeve teorije o
podjeli ljudi: za razliku od Raskoljnikova, don Fernando ih dijeli na
odabrane (poput njega) i one obilježene, koje je priroda
predodredila za zločince
• kasnije i djeluje: traži izvršitelje za svoju teoriju, a jedan je od njih i
Maestro

30. KIKLOP
• Kiklop-Polifem: mitološko jednooko čudovište
• rat, div Kiklop iz Odiseje, koji je svalio ogroman kamen na pećinu
svijeta i onemogućava spas pojedinca
• kiklop u romanu: gigantski kukac (Kafka), svežder, ne bira
žrtvu/zalogaj (kao i rat)
• simbol nadolazeće ratne opasnosti
• Zoopolis
• grad životinja, zvjerinjak-zoološki vrt
• oznaka čovjekova života i čovječanstva, vizija svijeta kao animalno
poživotnjeno življenje
• dehumanizacija

31. MOTIV KIKLOPA: NASLOV
I LIK ATME
• Kiklop kao naslov romana imenuje njegovu ključnu temu: strah
• s jedne strane, to je strah od smrti (rat), a s druge strane, to je iracionalni
strah od svega što čovjeka ugrožava
• u intervjuju Patnja je više od istine Marinković je objasnio otkud naslov
romana i koji mu je smisao:
Dolazi On, Polifem, jednooki gad. Rat. Rat je nešto mnogo strašnije nego svi
njegovi simboli. Rat se hoće prikazati kao valjanje tenkova, brundanje aviona,
prasak bombi i slične pirotehnike. Ja sam sve to želio simbolizirati u jednom
kukcu. Melkior vidi u travi (u koju je legao) strašnog kukca koji plazi prema
njegovome oku.
• motiv kiklopa povezan s Melkiorovim strahom veže se i uz lik Atme:
ATMINA dva čudno zbližena oka još su se više približila i gotovo stopila u jedno
malo i strašno, prijeteći škiljavo oko nasred čela. Polifem-kiklop jednook…
pomisli Melkior; vidio je pred sobom, u časovitom zamagljenju svijesti,
simbolično nakazno priviđenje i protrlja oči da bi došao k sebi.

32. KANIBALI
• alegorijska priča
• sedam brodolomaca u arhipelagu Tonga, zarobili ih polinezijski
ljudožderi
• odvedeni pred komisiju
• prva žrtva: najdeblji mornar – kuhar
• liječnik, kao smrdljivo stvorenje, nadmoćan
• košćati i stari mornar
• urođenici su mornare vodili na pašu, tovili ih, želeći od njih
stvoriti debele, ukusne zalogaje

33. STILSKA OBILJEŽJA –
MODERNOST ROMANA
• alegorija, parodija, persiflaža (izrugivanje), ironija, sarkazam, groteska, inverzija, paradoks,
simbol, igre riječima
• esejistički dijelovi
• asocijacije
• digresivnost
• tijek svijesti
• unutarnji monolozi, imaginarni dijalozi
• groteskna interpretacija stvarnosti
• intertekstualnost (postmodernizam)
• pripovjedni postupci
• pripovjedač u 3. licu i u 1. licu
• asocijativni tijek misli – tok/struja svijesti
• realističko pripovijedanje s unutarnjim monolozima i izmišljenim dijalozima
• halucinacije, nadrealizam, fantastični elementi
• citati, aluzije, parafraze iz djela hrvatske i svjetske književnosti (antička književnost; Biblija;
W. Shakespeare, Molière, F. M. Dostojevski, J. Joyce; M. Držić, M. Krleža, T. Ujević)

34. POJMOVI I SIMBOLI
• kiklop
• u grčkoj mitologiji to je čudovišni gorostas s jednim okom
nasred čela; u romanu označuje rat
• Polifem
• ime kiklopa kanibala koji se pojavljuje u Homerovoj Odiseji: on
je stavio veliki kamen na ulaz u spilju i tako u njoj zatočio
Odiseja i njegove prijatelje; potom je u dva dana pojeo šestoricu
Odisejevih mornara
• Zoopolis
• možemo ga shvatiti kao svijet životinja (zagrebački Maksimir,
odnosno zoološki vrt), ali i kao svijet u povijesnom trenutku, tj.
svijet u kojem se ljudi ponašaju neljudski

35. GLAVNI PROBLEM U
ROMANU
• strah od rata i pokušaj odražavanja vlastite egzistencije
• ideja romana
• svijet je shvaćen kao teatar mundi, a život kao pokladna igra
• karnevalizacijom života ostvaruje se postmodernistička ideja da
su sve velike priče već ispričane

36. LITERATURA
• Dragica Dujmović-Markusi, Sandra Rossetti-Bazdan, Vedrana
Močnik, Vremeplovom do mature - priručnik za pripremu državnog
ispita iz Hrvatskog jezika, Profil
• Dragica Dujmović-Markusi, Književni vremeplov 4 – čitanka iz
Hrvatskoga jezika za četvrti razred gimnazije, Profil
• Milivoj Solar, Snježana Zrinjan, Višnja Sorčik, Baština riječi 4 –
čitanka iz Hrvatskoga jezika za četvrti razred gimnazije, Alfa
• Skupina autora, Leksikon svjetske književnosti – djela, Školska
knjiga