2. U jednoj siromašnoj zemlji, u
gustoj šumi živela je medvedica.
Imala je prelepo tamno smeđe
krzno i dugačke oštre kandže.
Zvala se Božana. Narod iz okolnog
sela ju je tako zvao. Pošto znamo
da medvedi jedu svašta, tako je i
medvedica Božana volela da jede
sve što joj padne pod šapu. Od
zrelih crvenih bobica, preko sveže
rečne ribe. Jednom joj se neka
bezobrazna vrana našla na putu,
pa je i nju pojela. Srećno je živela
u suncem okupanoj šumi svoj
medveđi život.
3. Tek što se probudila iz
dugog, zimskog sna, izašla
je iz svog brloga mršava i
gladna. Šetala se šumom
tražeći hranu. Trebalo joj
je mnogo hrane da
povrati svoju izgubljenu
snagu. Znala je da je
najveći izvor hrane u
brzacima obližnje reke.
Otišla je da lovi ribu sa
drugim medvedima.
Usput je skinula sa grane
košnicu punu meda i
slasno ga jela boreći se sa
razjarenim pčelama koje
su joj grizle njušku.
4. U plitkom brzaku
stajala je i čekala
svežu ribu. Lovila ju
je oštrim kandžama
i halapljivo jela. Sa
proplanka Božanu je
posmatrao veliki
mrki medved. Lovila
je na njegovoj
teritoriji. Nije bio
zadovoljan tim
prizorom. Iz daljine
mu se učinilo da je u
pitanju drugi
mužjak.
5. Agresivno se zatrčao ispuštajući iz sebe zvuke upozorenja. Propinjao se na prednje šape,
arlaukao, ne bi li delovao strašnije. Božana se od straha sva ukočila i ispustila ribu iz usta.
Veliki mrki medved se zagleda u njene sjajne, crne oči i zastade. Obišao je par krugova
oko nje i shvativši da je ženka, prestade da riče.
7. Od tog trenutka njih dvoje su bili nerazdvojni. Umeli su da se zaigraju satima na proplanku, kotrljajući se niz travnatu
padinu. Često su se trkali do kraja šume. Zadihani, napiše se bistre vode sa potoka. Mrki medved predloži Božani da
sutradan istraže okolinu njihove teritorije. Božana je bila mudra, i znala da tamo žive ljudi koji ne vole medvede, pa joj se
ta ideja nije dopala. Mrki nije odustajao od ubeđivanja, pa je Božana na kraju pristala.
8. Sutradan krenuše ranom zorom u istraživanje okoline
njihove šume. Trudili su se da budu tihi i neprimetni, što
je bilo veoma teško za dva velika medveda.
9. - Sačekaj me
tu, sad ću ti
ja doneti
nešto lepo
za jelo, reče
Mrki. Bolje
da odem
sam, već
sam išao,
znam kako
da se
ušunjam da
me niko ne
vidi.
- Mnogo sam gladna, reče Božana. Neopisivo
gladna, kao nikada do sada. Ni ove bobice više
ne mogu da me zasite, ni jabuke opale sa
drveta. Baš neobično.
- Neobično mi se mnogo spava, reče Božana.
Odremaću malo dok se ti ne vratiš.
10. Mrki je već znao gde ima slatke hrane u blizini. Obližnje selo imalo
je mnoštvo košnica, voćnjake i malinjake.
11. I legla je ispod jednog drveta, na mirisnu, zelenu travu. Pesma ptica joj je prijala. Oči su joj se same zatvarale od osećaja
ugodnosti koji ju je obuzimao. Odjednom se začu pucanj. BAM! Odjeknu preko doline dva, tri puta. Božana pogleda
zabrinuto u pravcu gde je Mrki otišao, nanjuši opasnost i dade se u beg. Trčala je satima do svoje skrovite jazbine i tu se
primirila. Danima je dolazila bojažljivo do mesta gde je poslednji put videla Mrkog, ali njega nije bilo. Tužna i usamljena,
lutala je šumom, tražeći ga.
12. Prođe proleće, leto, zima i dođe vreme opet za novi zimski san. Božana, deblja nego ikada jedva je
uspevala da se spakuje u svoju prošlogodišnju jazbinu. Sklupčala se i zaspala. Spavala je tako par
meseci dok je nije probudio oštar bol u stomaku.
13. Ubrzo su se pored nje našla
dva rundava mečeta koji su
bilo nešto najlepše što je
Nikada ne idite van ikada ugledala.
šume. Tamo žive
ljudi
koji ne vole
medvede!
14. Ali, mama! Želimo da vidimo to
mesto.
Nećemo ići nikada više, obećavamo!
15. - U redu, reče Božana. To je opasan
podvig, ali ja ću vas tamo odvesti.
Morate biti veoma tihi. Najtiši na
svetu.
16. Na kraju šume čuje se buka i graja. Cika i
vriska. Razapeta cirkuska šatra. Klovnovi
vežbaju žongliranje.
17. Prelepe devojke u sjajnim
kostimima rastežu svoja vitka tela.
Neki ljudi razvlače debeli kanap.
Prikolice na sve strane. Plakati
zakucani na drveću. Na plakatu
poznato lice, da ne kažem njuška.
Mrki vezan lancima kao glavna
cirkuska atrakcija.
18. Srce joj je lupalo jako. Bila je srećna što je Mrki
živ, ali neizmerno tužna što je postao rob ljudi,
vezan lancem, dresiran da ih zabavlja i za njih
pleše sa slamnatim šeširom na glavi. Iz daljine
ga je ugledala. Oči su joj se caklile kao nikada.
Mečići su razdragano skakutali oko nje.
19. Večeras ćete ostati u svojoj jazbini i nećete izlaziti iz nje dok
se ja ne vratim. Za slučaj da se ne vratim,...sve sam vas
naučila šta je za jelo a šta nije, koga da se pazite i kako da
lovite ribu. Vrane nemojte jesti, ogavne su.
Što se ne bi vratila? Gde ideš?
20. Mesec se pojavi i obasja celu šumu. Vrhovi krošnji su sijali kao posuti srebrom. Naoružana velikim srcem i
neizmernom hrabrošću uputi se Božana ka mestu gde je videla Mrkog vezanog lancem. Strah joj je
obuzimao celo telo. Nije imala konkretan plan. Znala je samo da želi da bude blizu njega zauvek.
Čekala je trenutak da svi cirkuzanti odu u svoje prikolice da spavaju. Čekala je strpljivo do pola noći. Kada
je shvatila da nema nikog u blizini, prišunjala se sasvim blizu. On ju je ugledao i propeo se na zadnje šape.
Nije smeo ni zvuk da ispusti. Nije želeo da rizikuje da i Božanu uhvate i vežu lancem. Ona je svojim
ogromnim kandžama kopala zemlju oko stuba na koji je bio vezan lanac. Kopala je i bacala zemlju iza sebe.
Vukla je i čupala lanac dok ga nije otkinula.
22. Kroz mračnu šumu čulo se krckanje granja po kome su jurišali. Lanac se vukao za Mrkim i upetljavao oko drveća. Iz
daljine su se čuli pucnji. Trčali su satima, koliko ih noge nose. Božana je spasla Mrkog, jer ga je volela. On je bio tata
njenim mečićima. Bili su porodica za koju je bilo vredno žrtvovati sopstveni život. Nikada ih više niko nije video u toj
šumi. Verovatno su pronašli novo, bolje mesto za život u kome nema ljudi u blizini.
23. Suzana Miljković
T H E L O W - D O W N
Tekst preuzet sa
http://zena.tvbest.rs