Nije lako izdvojiti 10 najboljih dramskih pisaca XX veka u tako obimnoj i kvalitetnoj ponudi kakva je bila u prošlom stoleću. Reklo bi se da bi podjednako teško bilo i kada bi pisac jednog ovakvog pregleda i osvrta morao da izdvoji stotinu reprezentativnih dramatičara. Ipak, teško je bilo odoleti želji da se jedna ovakva lista sastavi. Ona je podložna promenama i svakako da odražava afinitete sastavljača. Koji, kao ni iko drugi, nije pročitao kompletnu dramsku produkciju XX veka. To nisu učinili ni oni koji se istorijom književnosti i drame profesionalno bave. Neko će možda imati zamerku - zašto Čehov, ako je on više stvarao u XIX veku? One koji to pitaju podsetiću da su dve možda i najbolje Čehovljeve drame - Tri sestre i Višnjik - nastale u XX veku. Da je ova lista malo šira, ona je svakako mogla da se obogati autorima kao što su Alber Kami, Žan-Pol Sartr, Ežen Jonesko, Džon Ozborn, Sem Šepard... No, biće prilike za nove preglede i izbore i za ponovna i nova uživanja u sjajnim dramskim tekstovima prošlosti koji ne gube na aktuelnosti.
Dvadeseti vek bio je, u pravom smislu, procvat srpske književnosti. Stvarali su vrlo talentovani i obrazovani pisci koji su pohvale i priznanja dobili i na međunarodnom planu. Ivo Andrić osvojio je Nobelovu nagradu, a pojedini srpski pisci su u nekim zemljama bili među najprevođenijim stranim književnicima. Poezija, ali i roman, doživeli su veliki uspon. Nije lako opredeliti se za deset najboljih, uostalom - šta u umetnosti, gde su kriterijumi nekad vrlo fluidni, znači biti najbolji? Hteli ne hteli, ovakva jedna selekcija ipak u dobroj meri zavisi od afiniteta selektora. Koji opet treba da poštuje neke objektivne kriterijume, a to su, pored ostalog, uticaji koje stvaralaštvo nekog pisca ima na druge pisce, inovacije na stilskom i formalnom planu, čitanost i - hajmo reći - popularnost u zemlji i inostranstvu, dosezanje zavidnih estetskih kriterijuma primerenih imanentno-književnom vrednovanju, komunikacija sa vrhunskom svetskom produkcijom i originalan odgovor na ove izazove, kreativnost i snaga talenta, misaona i filozofska radoznalost, duhovna, geografska, istorijska veza sa ovim podnebljem (što nije nužno u svakom delu), uzbuđenje prilikom čitanja i "zanimljivost" ponuđenog sadržaja, intelektualnost ali ne i intelektualizam... Moglo bi mnogo toga da se nabroji. Sve u svemu, mislim, a gotovo i da sam uveren u to, da bi se i najbolji profesionalni poznavaoci srpske književnosti XX veka u najvećoj meri složili sa mojim izborom.
Satirična knjizevnost - prezentacija nekoliko satiričnih dela srpskih i rusk...MilanStankovic19
"Satirična knjizevnost" je prezentacija nekoliko satiričnih dela srpskih i ruskih pisaca. Obuhvaćeni su Jovan Jovanović Zmaj, Radoje Domanović i Anton Pavlovič Čehov. Tu su: Zmajeva "Jututunska juhahaha" , Domanovicev "Vođa" i Čehovljeva "Činovnikova smrt" .
OD MANA DO NABOKOVA - DESET VELIKIH ROMANA XX VEKA.pptxMilanStankovic19
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Vilijam Šekspir (1564 - 1616) smatra se najboljim piscem koji je ikada pisao na engleskom jeziku, najboljim svetskim dramskim piscem, a neki kažu i najvećim književnikom u istoriji. To je teško izmeriti, ali je činjenica da je uticaj velikana iz Stratforda na Evonu bio i ostao ogroman. Pisao je tragedije, komedije, tragikomedije, istorijske drame, sonete, romanse... Izuzetno bogat i raznovrstan opus. Gotovo ceo život posvetio je pozorištu, gde je bio i reditelj, a imao je i sopstveno pozorište. Njegove komedije, baš kao i druge drame, danas se rado izvode na pozornicama širom sveta.
Dvadeseti vek bio je, u pravom smislu, procvat srpske književnosti. Stvarali su vrlo talentovani i obrazovani pisci koji su pohvale i priznanja dobili i na međunarodnom planu. Ivo Andrić osvojio je Nobelovu nagradu, a pojedini srpski pisci su u nekim zemljama bili među najprevođenijim stranim književnicima. Poezija, ali i roman, doživeli su veliki uspon. Nije lako opredeliti se za deset najboljih, uostalom - šta u umetnosti, gde su kriterijumi nekad vrlo fluidni, znači biti najbolji? Hteli ne hteli, ovakva jedna selekcija ipak u dobroj meri zavisi od afiniteta selektora. Koji opet treba da poštuje neke objektivne kriterijume, a to su, pored ostalog, uticaji koje stvaralaštvo nekog pisca ima na druge pisce, inovacije na stilskom i formalnom planu, čitanost i - hajmo reći - popularnost u zemlji i inostranstvu, dosezanje zavidnih estetskih kriterijuma primerenih imanentno-književnom vrednovanju, komunikacija sa vrhunskom svetskom produkcijom i originalan odgovor na ove izazove, kreativnost i snaga talenta, misaona i filozofska radoznalost, duhovna, geografska, istorijska veza sa ovim podnebljem (što nije nužno u svakom delu), uzbuđenje prilikom čitanja i "zanimljivost" ponuđenog sadržaja, intelektualnost ali ne i intelektualizam... Moglo bi mnogo toga da se nabroji. Sve u svemu, mislim, a gotovo i da sam uveren u to, da bi se i najbolji profesionalni poznavaoci srpske književnosti XX veka u najvećoj meri složili sa mojim izborom.
Satirična knjizevnost - prezentacija nekoliko satiričnih dela srpskih i rusk...MilanStankovic19
"Satirična knjizevnost" je prezentacija nekoliko satiričnih dela srpskih i ruskih pisaca. Obuhvaćeni su Jovan Jovanović Zmaj, Radoje Domanović i Anton Pavlovič Čehov. Tu su: Zmajeva "Jututunska juhahaha" , Domanovicev "Vođa" i Čehovljeva "Činovnikova smrt" .
OD MANA DO NABOKOVA - DESET VELIKIH ROMANA XX VEKA.pptxMilanStankovic19
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Vilijam Šekspir (1564 - 1616) smatra se najboljim piscem koji je ikada pisao na engleskom jeziku, najboljim svetskim dramskim piscem, a neki kažu i najvećim književnikom u istoriji. To je teško izmeriti, ali je činjenica da je uticaj velikana iz Stratforda na Evonu bio i ostao ogroman. Pisao je tragedije, komedije, tragikomedije, istorijske drame, sonete, romanse... Izuzetno bogat i raznovrstan opus. Gotovo ceo život posvetio je pozorištu, gde je bio i reditelj, a imao je i sopstveno pozorište. Njegove komedije, baš kao i druge drame, danas se rado izvode na pozornicama širom sveta.
Miloš Crnjanski (1893 - 1977) bio je jedan od najznačajnijih srpskih književnika 20. veka. Pesnik, pripovedač, romansijer, dramski pisac, publicista, esejista, novinar, likovni kritičar, diplomata... Poznata pesnička dela su "Lirika Itake" i "Lament nad Beogradom", iz pripovedne, esejističke i putopisne proze izdvajaju se "Priče o muškom", "Pisma iz Pariza", "Tajna Albrehta Direra", "Ljubav u Toskani", "Sveti Sava" ; napisao je memoare "Embahade" koji obuhvataju vreme od 1928. do 1945. kada je pisac bio u poslanstvu u Berlinu, Rimu i Londonu. Takođe drame "Maska", "Konak", "Nikola Tesla". Objavio je dve antologije lirike istočnih naroda i nekoliko knjiga reportaža. Romani: "Dnevnik o Čarnojeviću", "Seobe" , "Druga knjiga Seoba", "Roman o Londonu", "Kap španske krvi", "Suzni krokodil", "Kod Hiperborejaca"... Predmet ove prezentacije su junaci romana "Seobe", "Roman o Londonu" i "Kap španske krvi".
ilijam Šekspir (1564 - 1616) smatra se najboljim piscem koji je ikada pisao na engleskom jeziku, najboljim svetskim dramskim piscem, a neki kažu i najvećim književnikom u istoriji. To je teško izmeriti, ali je činjenica da je uticaj velikana iz Stratforda na Evonu bio i ostao ogroman. Pisao je tragedije, komedije, tragikomedije, istorijske drame, sonete, romanse... Izuzetno bogat i raznovrstan opus. Gotovo ceo život posvetio je pozorištu, gde je bio i reditelj, a imao je i sopstveno pozorište. Njegove komedije, baš kao i druge drame, danas se rado izvode na pozornicama širom sveta.
It is a PowePoint presentation about a book of a serbian writer - Bora Stanković (belonging to the school of realism). The name of this novel is Impure Blood.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Kuper, na primer, iz 19. veka, pa Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan Frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster... I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija več samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. To opet ne znači da je ova prezentacija neozbiljna. Naprotiv. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Fenimor Kuper, na primer, iz 19. veka, a potom onih iz 20. stoleća kao što su Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster...I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija već samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
THE DISCREET CHARM OF OLD LOVES - eighty first birthday of Casablanca.pptxMilanStankovic19
Radiance in the Shadows of Movie: "Casablanca" As an American Cultural Treasure
At the heart of the film history, "Casablanca" shines as a masterpiece that, although not literary, deeply permeates the fabric of American culture and values.
This cinematic classic, whose doors to the magnificent world opened 81 years ago, has become not only an icon of the seventh art but also an integral part of American cultural heritage.
Despite not being part of the classic literary canon, its iconic status and influence on collective consciousness make it worthy of study, revealing how "Casablanca" , transcending its cinematic genre, reflects American values and provides insight into the emotional depth and universality of the human experience.
Has literature ever had the power to change historical trends and the state of society?
Someone who is in love with literature will say - oh yes, sure, writers and their works have great power.
However, sober thinking would change this assessment of the enthusiastic reader. Because if literature had ever fundamentally influenced history and social movements, both history and reality would have been different.
But, on the other hand, the influence of literature should not be underestimated. It is a fact that some literary works influenced the change of laws and social rules, as well as the general perception of the public on certain important issues.
Therefore, if literature could not fundamentally change history and direct its course, it certainly had a huge emancipatory role in various periods of the development of society and culture.
In this presentation, only some important writers and works, mainly novels and plays, are listed in this sense. A real investigation would require a much more extensive study.
The presentation used paintings by great American painter Edward Hopper. His painting "American Locomotive" is on the first page of the presentation.
Miloš Crnjanski (1893 - 1977) bio je jedan od najznačajnijih srpskih književnika 20. veka. Pesnik, pripovedač, romansijer, dramski pisac, publicista, esejista, novinar, likovni kritičar, diplomata... Poznata pesnička dela su "Lirika Itake" i "Lament nad Beogradom", iz pripovedne, esejističke i putopisne proze izdvajaju se "Priče o muškom", "Pisma iz Pariza", "Tajna Albrehta Direra", "Ljubav u Toskani", "Sveti Sava" ; napisao je memoare "Embahade" koji obuhvataju vreme od 1928. do 1945. kada je pisac bio u poslanstvu u Berlinu, Rimu i Londonu. Takođe drame "Maska", "Konak", "Nikola Tesla". Objavio je dve antologije lirike istočnih naroda i nekoliko knjiga reportaža. Romani: "Dnevnik o Čarnojeviću", "Seobe" , "Druga knjiga Seoba", "Roman o Londonu", "Kap španske krvi", "Suzni krokodil", "Kod Hiperborejaca"... Predmet ove prezentacije su junaci romana "Seobe", "Roman o Londonu" i "Kap španske krvi".
ilijam Šekspir (1564 - 1616) smatra se najboljim piscem koji je ikada pisao na engleskom jeziku, najboljim svetskim dramskim piscem, a neki kažu i najvećim književnikom u istoriji. To je teško izmeriti, ali je činjenica da je uticaj velikana iz Stratforda na Evonu bio i ostao ogroman. Pisao je tragedije, komedije, tragikomedije, istorijske drame, sonete, romanse... Izuzetno bogat i raznovrstan opus. Gotovo ceo život posvetio je pozorištu, gde je bio i reditelj, a imao je i sopstveno pozorište. Njegove komedije, baš kao i druge drame, danas se rado izvode na pozornicama širom sveta.
It is a PowePoint presentation about a book of a serbian writer - Bora Stanković (belonging to the school of realism). The name of this novel is Impure Blood.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Kuper, na primer, iz 19. veka, pa Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan Frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster... I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija več samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. To opet ne znači da je ova prezentacija neozbiljna. Naprotiv. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Fenimor Kuper, na primer, iz 19. veka, a potom onih iz 20. stoleća kao što su Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster...I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija već samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
THE DISCREET CHARM OF OLD LOVES - eighty first birthday of Casablanca.pptxMilanStankovic19
Radiance in the Shadows of Movie: "Casablanca" As an American Cultural Treasure
At the heart of the film history, "Casablanca" shines as a masterpiece that, although not literary, deeply permeates the fabric of American culture and values.
This cinematic classic, whose doors to the magnificent world opened 81 years ago, has become not only an icon of the seventh art but also an integral part of American cultural heritage.
Despite not being part of the classic literary canon, its iconic status and influence on collective consciousness make it worthy of study, revealing how "Casablanca" , transcending its cinematic genre, reflects American values and provides insight into the emotional depth and universality of the human experience.
Has literature ever had the power to change historical trends and the state of society?
Someone who is in love with literature will say - oh yes, sure, writers and their works have great power.
However, sober thinking would change this assessment of the enthusiastic reader. Because if literature had ever fundamentally influenced history and social movements, both history and reality would have been different.
But, on the other hand, the influence of literature should not be underestimated. It is a fact that some literary works influenced the change of laws and social rules, as well as the general perception of the public on certain important issues.
Therefore, if literature could not fundamentally change history and direct its course, it certainly had a huge emancipatory role in various periods of the development of society and culture.
In this presentation, only some important writers and works, mainly novels and plays, are listed in this sense. A real investigation would require a much more extensive study.
The presentation used paintings by great American painter Edward Hopper. His painting "American Locomotive" is on the first page of the presentation.
KINGSBLOOD ROYAL - UNIVERSAL MESSAGES OF THE NOVEL BY SINCLAIR LEWIS.pptxMilanStankovic19
Sinclair Lewis (1885 - 1951), American writer. Received 1930 Nobel Prize for Literature "for his vigorous and graphic art of description and his ability to create, with wit and humor, new types of characters".
Almost eight decades have passed since the publication of the novel "Kingsblood Royal". Nevertheless, that novel still sends us messages that are current, universal and warn us, just like when it was written.
UNIVERSAL AND TIMELESS MESSAGES OF THE PLAY THE CRUCIBLE BY ARTHUR MILLER.pptxMilanStankovic19
Through his dramas, including The Crucible, Arthur Miller deeply delved into the human psyche, socio-political dynamics, and moral dilemmas. His ability to create universal stories that reflect human weaknesses and strenghts makes him a prominent playwright of the 20th century, whose messages remain relevant today.
This presentation is just a short observation and a guide for further, more serious research into the thought aspects of two famous works by Albert Camus: The Stranger and The Myth of Sisyphus. The concept of absurdity is not equated with either man or the world. But if this is not in man or in the world, the absurdity is in their mutual contact. Just as the flame is neither in the flint nor in the stone, but in the friction created by their mutual contact.
THE MOST FAMOUS 20th CENTURY AMERICAN PLAYS - a brief overview. pptxMilanStankovic19
American drama of the 20th century evolved significantly, mirroring the shifting landscape of society, politics, and cultural norms. From realism to experimentation, from individual struggles to societal commentary, the playwrights of this era enriched the theatrical landscape with diverse perspectives, leaving an indelible mark on the world of drama.
A CLOCKWORK ORANGE - VIOLENCE AND HUMAN NATURE.pptxMilanStankovic19
The film A Clockwork Orange directed by Stanley Kubrick has caused numerous controversies since its release in 1971. Harsh critics say that it is brutal and that it is best not to watch it at all, while on the other side, also great connoisseurs of the film art claim that it is a masterpiece of one of the greatest directors of the 20th century. What is certainly an interesting aspect when thinking about this film is that it asks some essential questions, but does not provide definitive answers. If does, we need to think about those answers pretty deeply. The film is based on the novel of the same name by Anthony Burgess.
Jedan od najdugovečnijih filmskih junaka, tajni agent 007, Džejms Bond, ove godine puni 61 godinu. Videćemo, s obzirom na poslednji film i njegov kraj, da li će nastavka serijala o Bondu biti, najavljeno je da hoće, sa novim glumcem u toj ulozi, i tome treba verovati, a kako će se to izvesti, ostaje da nagađamo, maštamo i uzdamo se u stvaraoce. Uostalom, zar je Bond samo jednom vaskrsnuo?
Šta je to što je ovog junaka učinilo tako neodoljivim i tako jedinstvenim svih ovih godina?
Kriminalistički i dobri detektivski romani oduvek privlače veliku pažnju čitalačke publike. Delom je to i zbog toga što, čitajući takve priče, i sami proveravamo svoje sposobnost rasuđivanja i logičkog razmišljanja. Drugim rečima, "klikeri" nam rade. Ali, da bi se napisao stvarno dobar krimi-roman treba biti veliki majstor. Treba na pravi način kombinovati sposobnost inteligentnog stvaranja intrige sa imaginacijom i emotivnim slojem, odnosno delovanjem na osećanja čitalaca. Treba stvoriti magiju. Nije slučajno što su vrhunska dela ovog žanra često interesantna filmskim rediteljima, od kojih neki spadaju u najveća imena sedme umetnosti. Ovde je predstavljeno 11 autora sa isto toliko dela. Izbor je svakako relativan i mogao je biti i drugačiji, svakako da ima još dosta autora koji zaslužuju da se nađu u jednoj reprezentativnoj prezentaciji.
Istorija Pariza veoma je bogata, traje vekovima i uvek bi, o svakom periodu te zanimljive povesti, mogla da se ispriča neponovljiva priča. Kada je reč o XX veku, Pariz tridesetih godina svakako je veoma primamljiv za kreativno istraživanje, ali isto to moglo bi se reći i za Pariz šezdesetih. Izuzetan grad i izuzetna dostignuća francuskih , ali i drugih, inostranih umetnika koji su obogatili francusku kulturu. Ovo je pokušaj da se podsetimo samo jednog dela i jednog segmenta tog interesantnog i jedinstvenog doba, posredstvom umetnika i duha vremena. Književnost, film i muzika bili su u žiži ovih opservacija, ali se dotičemo i ostalih umetnosti i društvenih i kulturnih fernomena.
Britanska književnost je verovatno najbogatija na svetu. Osim toga njoj pripada onaj koga mnogi smatraju najvećim piscem ikada - Vilijam Šekspir. I to ne samo u dramskoj književnosti... Njegovo ime i veličina obavezuju i one pisce koji su stvarali dela koja pripadaju drugačijim književnim rodovima i vrstama da, ako ne na samom vrhu, uvek budu blizu svetskog vrha kada se njihovo stvaralaštvo procenjuje. Roman je književna vrsta koja je u 19. i 20. veku čitaocima svakako bila veoma privlačna. Britanski romanopisci, tematskom i stilskom raznolikošću, kreativnošću, originalnošću, eksperimentalnom inovativnošću,svestranim obrazovanjem, bogatstvom ideja, umetničkom snagom - doprineli su da roman u prošlom, kao i ovom veku, sačuva svoju magiju i neodoljivu privlačnost za čitaoce.
John Steinbeck is one of the great American writers, perhaps the greatest. His works are literary classics. Most of his most famous novels have been adapted into films. Many famous actors played in those films: Spencer Tracy, Hedy Lamarr, Henry Fonda, James Dean, John Malkovich... Steinbeck won the Nobel Prize for literature in 1962, certainly for his entire literary ouevre, and after his last novel "The Winter of Our Discontent" . About twenty years before he won the Pulitzer Prize.
OD ČEHOVA DO MEMETA - NAJBOLJI DRAMSKI PISCI XX VEKA.pptxMilanStankovic19
Nije lako izdvojiti 10 najboljih dramskih pisaca XX veka u tako obimnoj i kvalitetnoj ponudi kakva je bila u prošlom stoleću. Reklo bi se da bi podjednako teško bilo i kada bi pisac jednog ovakvog pregleda i osvrta morao da izdvoji stotinu reprezentativnih dramatičara. Ipak, teško je bilo odoleti želji da se jedna ovakva lista sastavi. Ona je podložna promenama i svakako da odražava afinitete sastavljača. Koji, kao ni iko drugi, nije pročitao kompletnu dramsku produkciju XX veka. To nisu učinili ni oni koji se istorijom književnosti i drame profesionalno bave. Neko će možda imati zamerku - zašto Čehov, ako je on više stvarao u XIX veku? One koji to pitaju podsetiću da su dve možda i najbolje Čehovljeve drame - Tri sestre i Višnjik - nastale u XX veku. Da je ova lista malo šira, ona je svakako mogla da se obogati autorima kao što su Alber Kami, Žan-Pol Sartr, Ežen Jonesko, Džon Ozborn, Sem Šepard... No, biće prilike za nove preglede i izbore i za ponovna i nova uživanja u sjajnim dramskim tekstovima prošlosti koji ne gube na aktuelnosti.
Od Džejmsa do Barnsa - najbolji britanski romanopisci XX veka.pptxMilanStankovic19
Britanska književnost je verovatno najbogatija na svetu. Osim toga njoj pripada onaj koga mnogi smatraju najvećim piscem ikada - Vilijam Šekspir. I to ne samo u dramskoj književnosti... Njegovo ime i veličina obavezuju i one pisce koji su stvarali dela koja pripadaju drugačijim književnim rodovima i vrstama da, ako ne na samom vrhu, uvek budu blizu svetskog vrha kada se njihovo stvaralaštvo procenjuje. Roman je književna vrsta koja je u 19. i 20. veku čitaocima svakako bila veoma privlačna. Britanski romanopisci, tematskom i stilskom raznolikošću, kreativnošću, originalnošću, eksperimentalnom inovativnošću,svestranim obrazovanjem, bogatstvom ideja, umetničkom snagom - doprineli su da roman u prošlom, kao i ovom veku, sačuva svoju magiju i neodoljivu privlačnost za čitaoce.
IVO ANDRIĆ AND THE CONTRADICTIONS OF HUMAN NATURE.pptxMilanStankovic19
Ivo Andric is one of the greatest Yugoslav and Serbian writers in history. He is the only author from the former Yugoslav territories who received the Nobel Prize for Literature in 1961. This presentation deals with some thought aspects of his work.
Kriminalistički i dobri detektivski romani oduvek privlače veliku pažnju čitalačke publike. Delom je to i zbog toga što, čitajući takve priče, i sami proveravamo svoje sposobnost rasuđivanja i logičkog razmišljanja. Drugim rečima, "klikeri" nam rade. Ali, da bi se napisao stvarno dobar krimi-roman treba biti veliki majstor. Treba na pravi način kombinovati sposobnost inteligentnog stvaranja intrige sa imaginacijom i emotivnim slojem, odnosno delovanjem na osećanja čitalaca. Treba stvoriti magiju. Nije slučajno što su vrhunska dela ovog žanra često interesantna filmskim rediteljima, od kojih neki spadaju u najveća imena sedme umetnosti. Ovde je predstavljeno 11 autora sa isto toliko dela. Izbor je svakako relativan i mogao je biti i drugačiji, svakako da ima još dosta autora koji zaslužuju da se nađu u jednoj reprezentativnoj prezentaciji.
Dušan Radović je, kao književnik i aforističar, obeležio jedno vreme. To su šezdesete, sedamdesete i osamdesete godine. Jutro u Beogradu nije se moglo zamisliti bez njegove čuvene emisije na Studiju B. Njegove britke misli i aforizmi bili su duhoviti, ali su razvijali i misaone vijuge. Književnost za decu takođe se, u tom periodu, nije mogla zamisliti bez njegovih stihova.
POBEDITI KOROZIJU VREMENA - NOBELOVAC MARIO VARGAS LJOSA.pptxMilanStankovic19
Mario Vargas Ljosa je peruanski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2010. godine. Smatra se jednim od vodećih latinoameričkih pisaca u decenijama iza nas. Bio je novinar, okušao se i u politici, a u književnosti se pojavio šezdesetih godina. Građu za svoja dela crpi iz latinoameričke stvarnosti, kroz istoriju nemirnog 20. veka, ali su estetski, idejni i filozofski sloj univerzalni. Danas ima 86 godina i živi u Barseloni, u Španiji.
Džon Apdajk spada u velike američke pisce 20. veka. Bio je romanopisac, pripovedač, pesnik, književni i umetnički kritičar. Dva puta je dobio Pulicerovu nagradu. Najpoznatiji je po seriji romana o "Zeki" Angstromu, ali i romanima kao što su "Parovi", "Kentaur", "Veštice iz Istvika", "Rodžerova verzija", "Brazil"... Neka njegova dela doživela su filmske ekranizacije.
Kazuo Išiguro (1954) je britanski pisac japanskog porekla koji u Engleskoj živi od pete godine života. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 2017. godine, a pre toga dobio je Bukerovu nagradu za svoj najpoznatiji roman "Ostaci dana" po kome je snimljen istoimeni film sa Entonijem Hopkinsom u glavnoj ulozi. Teme kojima se najčešće bavi u svojim romanima su uspomene, vreme i samoobmana. U kasnijoj fazi Išiguro će uključiti elemente naučne fantastike i distopije u svoja dela.
2. ANTON PAVLOVIČ ČEHOV
(1860 – 1904)
• Bio je jedan od najvećih ruskih književnika, a njegova dramska dela postavila su
nove standarde u pozorišnom svetu.
• Stvorio je mnoge nezaboravne likove i dramske situacije koje su se duboko
ukorenile u svetskoj književnosti.
• Poznat je po svojoj sposobnosti da prikaže svakodnevni život sa realističnim
detaljima. U njegovim dramskim delima (a Čehov je bio i veliki majstor kratke priče),
likovi su prikazani u svom punom ljudskom obliku, s mnogim protivrečnostima i
složenostima koje to podrazumeva.
• Ovaj pristup pojavio se tada u dramskoj literaturi i snažno uticao na pozorište 20.
veka.
• Čehov je pokazao da se drame mogu pisati o običnim ljudima te da su oni jednako
važni kao i junaci epskih priča.
3. „TRI SESTRE“
• Jedno od Čehovljevih najvažnijih dela je „Tri sestre“, drama koja se pojavila na
samom početku 20. veka.
• Tri sestre žive u provinciji i sanjaju o preseljenju u Moskvu gde su nekada, pre 11
godina, već živele. Ali, to nije jednostavno...
• Prikazan je veliki broj likova koji se bore sa svojim unutrašnjim demonima i
čežnjama.
• Čehov uspešno stvara emocionalnu napetost koja se širi kroz svaku scenu.
• „Tri sestre“ su važne jer prikazuju život običnih ljudi i njihove unutrašnje sukobe što
je postalo važan element drame 20. veka.
4.
5. „VIŠNJIK“
• „Galeb“ je takođe vrlo značajna Čehovljeva drama jer pokazuje njegovu sposobnost
da stvori duboke i intrigantne likove, kao i njegovu oštru percepciju ljudske prirode.
• U drami „Višnjik“ objavljenoj 1903. godine Čehov je prikazao pad jedne aristokratske
porodice koja je bila prisiljena da proda svoj posed kako bi preživela.
• Ovaj pad bio je simbol promena koje su se dogodile u ruskom društvu u to vreme.
• Kao i u prethodnim delima, Čehov je stvorio vrlo kompleksne likove koji se bore sa
svojim emocijama i željama u vremenu velikih društvenih promena.
• Ova drama je važna jer pokazuje kako se društvene promene odražavaju na
pojedince, njihove porodice i zajednice.
6. OTVORENOST I „NEODREĐENOST“
• Jedna od glavnih karakteristika Čehovljevih drama jeste njihova otvorenost i
„neodređenost“.
• Često se čini da se drame ne završavaju na klsičan način već ostavljaju prostor za
različita tumačenja i zaključke.
• Čehov je bio svestan da život nije uvek jasan i apsolutan i da situacije često ostaju
neodređene, te je svoje drame koncipirao na taj način.
• To nekad ostavlja prostor za različita tumačenja i zaključke.
• Čehovljevo nasleđe u dramskom pisanju ne bi bilo potpuno bez pomena njegove
sposobnosti da u neka svoja dela uključi elemente komedije. Tako negde ima
humora koji se temelji na ljudskim slabostima i nesporazumima.
• Ovaj humor daje drami lakoću i dinamiku i često služi kao kontrast težim temama i
ozbiljnim situacijama.
7.
8. DŽORDŽ BERNARD ŠO (1856 -1950)
• Najčitaniji muzički i pozorišni kritičar svoje generacije, esejista, „savest
Engleske“(iako je bio Irac), vizionar i mistik, socijalista i idealista, a istovremeno cinik
i oštar kritičar društva, Šo je u savremenoj umetničkoj istoriji ipak ostao najpoznatiji
kao dramski pisac.
• Prvu dramu napisao je 1892. godine, „Kućevlasnici“. Nije bila dugog veka na sceni,
ali Šo već u njoj pokazuje svoj tipičan ironičan šoovski ton.
• On se grozio veštačkih zapleta i konvencionalnih likova koji su vladali engleskim
pozorištem pa će svoje drame okrenuti u suprotnom smeru.
• Ismeva licemerje, malograđansku konvencionalnost, tupu poslušnost mase, a sve to
na duhovit način, izlažući podsmehu generale, bogate magnate, bankare,
pokondirene žene iz viših klasa, britansku arogantnost i dokoličarsko društvo
okrenuto jedino sticanju imetka i moći.
9. UMETNOST KAO ORUĐE MORALNE
PROPAGANDE
• I dok su prve drame Bernarda Šoa, kako ih je sam nazvao, bile „neprijatne“, kasnije
se okrenuo pisanju „prijatnih drama, u koje spada „Kandida“.
• Divio se Ibzenu i smatrao da umetnost jeste oruđe moralne propagande.
• Dok Ibzen isistira na emocionalnoj složenosti, Šo se fokusira na intelekt, smatrajući
da čovek tek kada počne ispravno da koristi svoje umne potencijale, može da
promeni i samoga sebe, odnosno da postane moralno biće.
• Prvo njegovo veliko delo je „Cezar i Kleopatra“ iz 1901. gde je Kleopatru prikazao
kao razmaženo i poročno šesnaestogodišnje derište, a ne tridesetosmogodišnju
zavodnicu, kako je to učinio Šekspir.
• Potom piše drame „Čovek i natčovek“, „Major Barbara“, „Lekar u nedoumici“,
„Androkle i lav“...
10.
11. NOBELOVA NAGRADA
• Svoje remek-delo, najzabavniji i najpopularniji dramski komad „Pigmalion“ napisaće
1913. Tvrdio je da je to didaktična drama o fonetici, ali iako je atipični heroj Higins
po zanimanju fonetičar, ovo jeste satira engleskog klasnog sistema.
• Posle Prvog svetskog rata piše dramu „Kuća slomljenih srca“u kojoj prikazuje
duhovno bankrotstvo svoje generacije, zatim pet povezanih drama-parabola
„Povratak u Metuzalem“.
• Novo remek-delo, drama „Sveta Jovanka“ o Jovanki Orleanki, biže odigrana 1923. i
u njoj Šo junakinju ne tretira samo kao svetiteljku i mučenicu, već je ona i mističarka,
i jeretička svetiteljka, i nadahnuti genije.
• Uspeh ove drame doneo mu je Nobelovu nagradu za književnost 1925.
12.
13.
14. IZMEĐU ARISTOFANA I IBZENA
• Razvijajući drame u kojima se bavi moralnim načelima, drame prepune
intelektualnih konflikata, oživljavajući komediju manira i rizikujući sa farsom i
teatrom neverice, Šo je u značajnoj meri doprineo oblikovanju tadašnje pozorišne
scene.
• Umeo je da temi priđe ironično, tragikomično, na raskrsnici između Aristofana i
Ibzena koji mu je bio doživotni uzor.
15.
16. LUIĐI PIRANDELO (1867 – 1936)
• Bio je italijanski romanopisac, pesnik i dramski pisac.
• Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1934. godine zbog „hrabre i briljantne
obnove drame i scene“.
• Dela uključuju romane, stotine kratkih priča, 40 predstava...
• Pirandelove tragične farse smatraju se pretečama drame apsurda.
• Eksperimentisao je u pozorištu, naročito na relaciji publika-glumci, i smatra se
jednim od najznačajnijih dramskih pisaca 20. veka koji je otvorio nove puteve
moderne dramaturgije.
• Poznate drame su: „Tako je (ako vam se tako čini)“, „Igra uloga“, „Šest lica traže
pisca“, „Henrik IV“, „Čovek sa cvetom u ustima“, „Život koji si sebi dao“, „Večeras
improvizujemo“...
17.
18. JUDŽIN O’NIL (1888 – 1953)
• Američki dramski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1936. godine.
• Njegove drame su, po rečima kritičara, bile prve koje su u američki teatar unele realizam,
karakterističan za pisce poput Antona Čehova, Henrika Ibzena i Augusta Strindberga.
• Likovi izgovaraju replike u žargonu običnog sveta.
• Dela su pesimistički obojena, sa elementima tragedije. Izuzetak je jedna komedija („Ah,
divljina“).
• Junaci drama su likovi sa margina koji se bore za svoje ideale, ali završavaju razočarani i
očajni.
• Najpoznatije drame su: „Poniznost“, „Iza horizonta“(Pulicerova nagrada), „Ana Kristi“,
„Različit“, „Fontana“, „Čežnja pod brestovima“, „Dugo putovanje u noć“...
19.
20. BERTOLD BREHT (1898 – 1956)
• Dramski pisac, pozorišni teoretičar i pesnik.
• Osnivač „epskog teatra“.
• Predstava, po njemu, ne treba da navede gledaoca da se emotivno identifikuje sa
akterima radnje, već da u njemu izazove racionalno preispitivanje i kritiku onoga što
vidi na sceni.
• Verovao je da KATARZA emocija ostavlja publiku samozadovoljnom.Umesto toga
želeo je da publika iskoristi svoju kritičku moć da prepozna zlo u društvu i da ga
promeni.
• Breht je svoje predstave opisivao kao „kolektivne političke sastanke“ u kojima
učestvuje i publika.
• Odbacivao je elitističko viđenje politike po kojem visoki političari izdaju uredbe za
upravljanje masama.
21. EPSKO POZORIŠTE I POLITIČKI
TEATAR
• Breht je u predstavama koristio različite postupke, a neki od njih su: direktno
obraćanje glumaca publici, izlaganje teksta u trećem licu ili u prošlosti, glasno
deklamovanje, svetlosni efekti, korišćenje songova itd.
• Breht se nadao da će publika shvatiti da je realnost konstrukcija koja se može
promeniti.
• „Istorifikacija“ je takođe njegova tehnika. Njegove drame se često bave istorijskim
ličnostima i događajima. Smatrao je da će publika tako održati kritičku distancu
prema događajima i da će prepoznati paralele sa socijalnim problemima u svom
vremenu.
• Breht je stvorio politički teatar u kome publika učestvuje interpretirajući značenje.
22.
23.
24. UTICAJI NA SAVREMENE UMETNIKE
• Neke od inovacija koje je uveo Breht postale su uobičajene u savremenom
pozorištu, iako se smatra da se efekti epskog teatra gube posle nekoliko odgledanih
predstava.
• Brehtov uticaj je vidljiv u savremenom filmu. Poznavaoci filma kažu da su reditelji
poput Larsa fon Trira, Fasbindera i Godara u svojim filmovima koristili Brehtovu
tehniku distanciranja.
• Najpoznatija Brehtova dela su: „Baal“, „Bubnjevi u noći“, „Opera za tri groša“, „Majka
Hrabrost i njena deca“, „Dobri čovek iz Sečuana“, „Koriolan“ (po Vilijamu Šekspiru)
itd.
25.
26. TENESI VILIJAMS (1911 – 1983)
• Jedan od najistaknutijih američkih dramatičara 20. veka čiji su radovi ostavili dubok
trag u savremenoj književnosti i pozorištu.
• Odrastao je u porodici koja je pretrpela niz tragedija i emocionalnih trauma, što je
uticalo na njegovu umetnost.
• Njegove drame se često bave temama kao što su: ljubav, usamljenost, seksualnost,
porodični odnosi, ljudska patnja...
• Poznata drama Tenesija Vilijamsa je „Tramvaj zvani želja“ koja je premijerno ivedenaq
1947. godine i postala jedan od najvećih klasika američkog pozorišta.
27. „TRAMVAJ ZVANI ŽELJA“
• Radnja drame „Tramvaj zvani želja“ odvija se u Nju Orleansu i prati priču žene, Blanš
Diboa, koja je u stalnom sukobu sa samom sobom i svojim okruženjem.
• Ova drama bavi se temama poput porodičnih odnosa, mentalne bolesti i
seksualnosti, a njeni likovi su složeni i višeslojni.
• Glavni lik, Blanš, prikazana je kao žena koja se bori sa svojim unutrašnjim demonima
i traumama, a koja pokušava da preživi u svetu koji joj ne pruža podršku.
• „Tramvaj zvani želja“ postao je simbol američkog pozorišta, a njena tema je i dalje
relevantna u današnjem društvu.
• Po ovoj drami snimljen je čuveni Oskarima nagrađeni film sa Vivijen Li i Marlonom
Brandom u glavnim ulogama.
28.
29.
30. „MAČKA NA USIJANOM LIMENOM
KROVU“
• Drama „Mačka na usijanom limenom krovu“ premijerno je izvedena 1955. godine.
Kao i za dramu „Tramvaj zvani želja“ i za nju je Vilijams osvojio Pulicerovu nagradu.
• Radnja se odvija u Misisipiju i prati priču o porodici koja se okuplja kako bi proslavila
rođendan Big Dedija, patrijarha porodice.
• Drama se bavi temama poput porodičnih odnosa, seksualnosti, materijalizma i smrti,
a njeni likovi su kompleksni i ambivalentni.
• Glavni lik prikazan je kao muškarac koji se bori sa svojim seksualnim identitetom,
odnosno latentnom homoseksualnošću, i porodičnim obavezama, a kojeg muči
saznanje da je bolestan...
• I po ovoj drami snimljen je 1958. odličan film sa Elizabet Tejlor i Polom Njumenom u
glavnim ulogama.
31.
32.
33. UNUTRAŠNJI KONFLIKTI I
EMOCIONALNI PROBLEMI
• Tenesi Vilijams je napisao i niz drugih drama koje su postale klasici savremene književnosti i
pozorišta, kao što su: „Staklena menažerija“, „Orfej silazi u pakao“, „Slatka ptica mladosti“,
„Noć iguane“, „Tetovirana ruža“ – za koje je takođe dobio renomirane nagrade.
• Većina njih preneta je na filmsko platno, a filmovi su doživeli veliki uspeh kod publike.
• Karakteristika dramskog stvaralaštva Tenesija Vilijamsa je njegova sposobnost da oslika
složene i višeslojne likove koji se bore sa unutrašnjim konfliktima i emocionalnim
problemima.
• Njegovi likovi su često obični ljudi, koji se suočavaju sa različitim izazovima i traumama, i koji
pokušavaju da pronađu način da prežive i budu srećni.
• Porodica je predstavljena kao izvor ljubavi, ali i problema i patnje, a seksualnost je tema koja
se često javlja i prikazuje se na suptilan i kompleksan način.
34. POETIČNOST I SIMBOLIZAM
• Vilijamsove drame su poznate po svojoj poetičnosti i simbolizmu.
• Često koristi metafore i simbole kako bi predstavio složene ideje i emocije, a njegovi
dijalozi su puni aluzija i referenci na književnost, mitologiju i umetnost.
• Njegovi likovi govore na poetičan način, a jezik koji koristi je često sveden i
jednostavan, što stvara kontrast sa složenim emocijama koje se izražavaju.
• Drame Tenesija Vilijamsa se izvode širom sveta, a njegov uticaj na savremeno
pozorište je ogroman. Ta dela postala su klasici, a likovi ikone savremene literature.
• Sa svojom poetičnošću, simbolizmom i složenim likovima, Tenesi Vilijams je stvorio
pozorište koje nas tera da se suočimo sa najdubljim emocijama i istinama o
ljudskom životu.
35.
36. SAMJUEL BEKET (1906 – 1989)
• Irski književnik, dramatičar i romanopisac.
• Njegov doprinos dramskom stvaralaštvu nije samo izuzetno originalan, već i duboko
filozofski.
• Beket je pisao o ljudskoj patnji i egzistencijalnoj krizi, istražujući teme poput besmisla života,
izolacije, bespomoćnosti, ali i nade i preživljavanja.
• Beketovo dramsko stvaralaštvo najčešće se opisuje kao „pozorište apsurda“.
• On je odbacio tradicionalne dramske elemente, poput linearnog zapleta i jasno definisanih
likova, koristeći se simbolikom i metaforama kako bi preneo svoje ideje.
• Njegove drame često prikazuju likove koji su zaglavljeni u bezizlaznoj situaciji, sa
ograničenim mogućnostima za akciju i suočavaju se sa unutrašnjim konfliktima. To vodi
likove u apsurdne situacije u kojima pokušavaju da pronađu smisao života.
37. „ČEKAJUĆI GODOA“
• Najpoznatije delo koje je Beket napisao je drama „Čekajući Godoa“ koja je postala
simbol pozorišta apsurda.
• Ova drama prikazuje dva besposlena čoveka, Estragona i Vladimira, kako čekaju
nekog ko se zove Godo, a koga nikada neće videti.
• Kroz njihovu interakciju Beket postavlja pitanja o smislu života, o besmislu čekanja, o
čovekovoj potrebi da veruje u nešto.
• Na kraju drame Godo se ne pojavljuje, ali čak i dalje likovi nastavljaju da čekaju.
38.
39.
40.
41. „KRAJ IGRE“
• Drama koja se takođe bavi temom besmisla života.
• Radnja se odvija u zatvorenoj prostoriji u kojoj žive četiri lika.
• Kao i u „Čekajući Godoa“, Beket koristi ograničene mogućnosti likova kako bi preneo
svoje ideje.
• Likovi su zarobljeni u zatvorenom prostoru sa malo mogućnosti za akciju.
• Beket takođe koristi simboliku, kao što su dijalozi i čudne igre koje igraju likovi, kako
bi naglasio besmisao života i čovekove ograničene mogućnosti.
42.
43. TEATAR APSURDA
• Beket je uveo koncept „teatra apsurda“ koji je imao veliki uticaj na pozorišnu
umetnost u 20. veku.
• Za ovaj stil karakteristična je upotreba metafora, simbolike i nekonvencionalnih
elemenata kako bi se stvorio apsurdni svet i ispitale teme poput egzistencijalne
krize, besmisla života i ljudske patnje.
• Beketov doprinos teatru apsurda bio je ne samo u stvaranju novog pozorišnog stila,
već i u razvoju novog načina razmišljanja o pozorišnoj umetnosti i njenom odnosu
prema svetu oko nas.
44. MINIMALIZAM
• Beketovo dramsko stvaralaštvo takođe se povezuje sa idejom „minimalizma“.
• Njegove drame često imaju minimalističke scenografije i vrlo malo likova, što
omogućava fokusiranje na teme koje Beket istražuje.
• Minimalizam je postao važan element u dramskom stvaralaštvu u kasnijim
godinama 20. veka, a pod uticajem Beketa i drugih pisaca pozorišta apsurda.
45.
46. I DANAS INSPIRATIVAN
• Dramsko stvaralaštvo Samjuela Beketa imalo je veliki uticaj na pozorišnu umetnost i
književnost uopšte.
• Njegove drame inspirisale su mnoge druge autore da istraže teme poput
egzistencijalne krize, besmisla života i patnje.
• Pomogle su u razvoju novih stilova i pristupa pozorištu.
• Njegova dela i danas su veoma inspirativna jer se i dalje suočavamo sa sličnim
problemima u svetu koji nas okružuje.
• Nobelovu nagradu za književnost Beket je dobio 1969. godine.
47. HAROLD PINTER (1930 – 2008)
• Bio je engleski književnik i politički aktivista.
• Napisao je više od 20 dela, 21 scenario i režirao 27 pozorišnih produkcija.
• Istakao se svojim karakterističnim stilom, humorom i izuzetno dubokim
razumevanjem ljudske prirode.
• Njegova dela prepoznata su po svojoj suptilnosti, neizgovorenim rečima i često
kontroverznoj tematici, a neka od njih postala su klasici svetske dramske
književnosti.
• Pinter je 2005. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.
48.
49. „ROĐENDANSKA ZABAVA“
• Jedna od najpoznatijih Pinterovih drama je „Rođendanska zabava“ iz 1957. godine.
• Ona prikazuje distorzirani svet porodice u kojem se istina polako razotkriva kroz
čudne dijaloge i situacije.
• Ova drama uveliko odražava Pinterovu jedinstvenu estetiku u kojoj su jezik i način
komunikacije ključni elementi u otkrivanju ljudskih odnosa i istine.
• Pinterove drame su takođe poznate po njegovom korišćenju „Pinterovih pauza“, a to
su trenuci tišine ili prekida u dijalogu koji znače mnogo više od izgovorenih reči.
• Ove pauze omogućavaju publici da se dublje uroni u emocionalni svet likova i
razume njihove neizgovorene misli i osećanja.
50. TESKOBNO, MISTERIOZNO,
NEJASNO
• Radnja ove drame odvija se u malom primorskom gradu u kojem živi Stenli, bivši pijanista
koji vodi skroman život u pansionu u vlasništvu Meg i njenog muža.
• Priča počinje kada se u pansionu pojavi dvojica sumnjivih likova koji tvrde da su prijatelji
Stenlijevog šefa.
• Meg organizuje rođendansku zabavu za Stenlija, ali se stvari brzo otimaju kontroli.
• Dvojica „sumnjivih“ počnu da zlostavljaju Stenlija, a atmosfera postaje sve više teskobna i
opresivna.
• Stenli počinje da se ponaša sve bizarnije i konfuzno, a likovi oko njega postaju sve
misteriozniji i nejasniji.
• Iako je jasno da se ona dvojica ponašaju kao da imaju neku skrivenu agendu, njihovi motivi
ostaju nejasni i nedorečeni.
51.
52. NEIZGOVORENE REČI I TESKOBNA
ATMOSFERA
• Drama kulminira u krajnje mračnom završetku u kojem Stenli nestaje, a ostali likovi
se vraćaju svakodnevnom životu kao da se ništa nije dogodilo.
• „Rođendanska zabava“ je drama koja istražuje teme moći, manipulacije i kontrole, a
Pinterov stil se sastoji od kontradiktornih dijaloga, neizgovorenih reči i teskobne
atmosfere, što čini da drama deluje kao neka vrsta psihološkog trilera.
• Poznata Pinterova drama iz ranog perioda je i „Soba“ koja na suptilan način istražuje
kompleksnost ljudskih odnosa i prirode moći.
• Pinter koristi svoj stil kako bi stvorio teskobnu atmosferu u kojoj se istina polako
otkriva.
53.
54. PINTEROVSKI BEZDANI U
SVAKODNEVNIM PRIČAMA
• U saopštenju Nobelove zadužbine se, pored soatlog, navodi da Pinter u svom radu
„otkriva bezdane u svakodnevnim pričama“ kao i da je „Pinter vratio pozorište na
osnovne elemente: zatvoren prostor i nepredvidiv dijalog, gde ljudi zavise jedni od
drugih, a varke se ruše“.
• Njegov slobodni stil, pun pretećih tišina, doprineo je stvaranju prideva „pinterovski“.
• Među mnogim dramama mogu se izdvojiti: „Zabava“ (1964), „Tišina“(1968), „Stara
vremena“ (1970), „Ničija zemlja“(1974), „Planinski jezik“ (1988), „Novi svetski
poredak“ (1991), „Vreme zabave“ (1991)...
55.
56.
57. MANIPULACIJA, REPRESIJA,
DRUŠTVENA NEJEDNAKOST
• Dok su neka Pinterova dela fokusirana na individualne psihološke portrete, druga se
bave široim društvenim temama, poput politike i moći.
• Takvih drama ima i u ranom, i u srednjem, i u kasnijem periodu njegovog
stvaralaštva.
• Pinterove drame često su kontroverzne zbog svojih tema i konteksta, bave se i
problemima poput seksualnosti, nasilja, političke represije i društvene nejednakosti.
• Zato su neka Pinterova dela bila nepoželjna u nekim zemljama i izazvala su snažne
reakcije publike i kritičara.
58.
59. ARTUR MILER (1915 – 2005)
• Jedan od najuticajnjih američkih dramskih pisaca 20. veka.
• Milerova dramska dela bavila su se ključnim temama američkog društva, poput
porodice, društvenih nejednakosti, politike, manipulacije, zloupotrebe moći i
korupcije.
• Njegove drame često su bile kritične prema američkom društvu, prikazujući tamniju
stranu američkog sna.
• Jedna od njegovih najpoznatijih drama je „Smrt trgovačkog putnika“ iz 1949.
godine.
• Drama prati život propalog prodavca-trgovačkog putnika koji se bori da zadrži svoje
dostojanstvo u svetu koji ga ne razume. To „nerazumevanje“ dovešće do sukoba u
porodici, otkrivanja mračnih mladalačkih tajni, „ludila“ glavnog junaka i tragičnog
ishoda.
60.
61. „THE CRUCIBLE“ (VEŠTICE IZ
SALEMA“)
• Drama „Veštice iz Salema“ Artura Milera , koja se pojavila 1953. godine, predstavlja jedno od
najznačajnijih dela svetske drame 20. veka.
• Inspirisana je istinitim događajima, koji su nešto promenjeni i prilagođeni, iz 1692. godine.
Oni su se odvijali u Salemu, u Masačusetsu (SAD), kada su ljudi stradali zbog lažnih optužbi
za veštičarenje. I glavni junak drame, Džon Proktor, jeste farmer koji se suočava sa
optužbama da je veštac i koji će stradati.
• U kontekstu svetske drame „The Crucible“ se pojavljuje u periodu koji karakterišu
raznovrsnost i različiti pristupi stvaranju dramskog teksta.
• Ova drama se može svrstati u realistički žanr koji je, ipak, dominirao svestkom dramom 20.
veka.
• Međutim, ona takođe sadrži elemente avangardnog teatra koji je predstavljao izazov i
alternativu tradicionalnom pozorištu.
62.
63. SLIČNOSTI SA DRUGIM KNJIŽEVNIM
DELIMA
• Upravo u tom smislu „The Crucible“ se može porediti sa drugim delima svetske
drame 20. veka koja su se bavila društvenim i političkim temama, kao i apsurdnim
situacijama. I ne samo drame.
• Zato se nameće poređenje sa Beketovom dramom „Čekajući Godoa“, ali i Kafkinim
velikim romanom „Proces“.
• Naročito „Proces“ jer i on, poput „Veštica iz Salema“ obrađuje motive krivice,
progona i sudstva.
64.
65. ISTORIJSKI KONTEKST
• Međutim, ono što čini „The Crucible“ izuzetnom jeste njen istorijski kontekst.
• Drama je nastala kada se u Americi događao jedan drugačiji „lov na veštice“. Bio je
još poznat i kao „crveni lov“.
• Ovaj period (makartizam, po senatoru Makartiju, kolovođi „lova na
veštice“)karakterisao je masovni progon političkih disidenata, umetnika i
intelektualaca koji su se, zbog svojih levičarskih opredeljenja, smatrali „neprijateljima
države“ i stranim špijunima. Iako to uglavnom nisu bili.
• Među njima je bio i sam Artur Miler, koji, kao mlad čovek, jeste bio član
Komunističke partije SAD, ali je iz ove organizacije izašao duboko se ne slažući sa
sovjetskim pristupom i praksom stvaranja „boljeg i pravednijeg sveta“ putem
prinude, gladi, torture, represije...
66.
67. PROTIV KOLEKTIVNE HISTERIJE
• No, represije, manipulacije, progona, zatvaranja je, kako vidimo, doduše ni iz daleka
onakve kakva je bila u Staljinovom SSSR-u, bilo i na drugoj strani.
• Upravo u tom smislu „The Crucible“ je bila izuzetno važna u svom vremenu, a njena
poruka o opasnosti od kolektivne histerije i progona bila je od velikog značaja za
američko društvo tog vremena.
• U istoriji svetske drame „The Crucible“ predstavlja značajan primer drame koja se
bavi društvenim i političkim temama, a istovremeno uspeva da izrazi univerzalne
ljudske vrednosti i emocije.
• Ova drama je važna i zbog uticaja na dalji razvoj američke drame, posebno u oblasti
dramskih dela koja se bave istorijskim temama i socijalnim pitanjima.
68.
69. AKTUELNO NA SVIM
MERIDIJANIMA
• To se, pored ostalog, odnosi na „Mozaik Laramija“ Moisesa Kaufmana i „Anđeli u
Americi“ Tonija Kušnera.
• Osim toga, „The Crucible“ je ostavila značajan trag i na globalnoj sceni, jer je
poredstavljala snažnu kritiku društva koje se lako povodi za kolektivnom histerijom i
u kojem se pravda često ne izvršava na pravi način.
• Poruke o moralnoj odgovornosti i borbi za pravdu koje su sadržane u ovoj drami i
danas su aktuelne i važne u savremenom svetu, na svim meridijanima.
70.
71. DRAMOM PROTIV MANIPULACIJE
• Kada se posmatra u odnosu na druge drame svetskog teatra, „The Crucible“ se
izdvaja po svojoj dubokoj psihološkoj i moralnoj analizi likova, kao i po kritici
društvenih normi i institucija koje se često zloupotrebljavaju za manipulisanje
masama.
• Ovo delo je primer kako dramski tekst može da bude efikasan instrument za
prenošenje važnih socijalnih i političkih poruka.
72.
73. DEJVID MEMET (1947)
• Jedan od najpoznatijih i najboljih savremenih američkih dramskih pisaca.
• Njegove drame poznate su po dubokom psihološkom portretisanju likova, oštrim
dijalozima i kritici američkog društva.
• Memetov stil pisanja dijaloga je karakterističan: dijalozi su brzi, oštri, često cinični i
puni ironije. U njima se nalaze konflikti, tajne i nerešena pitanja.
• Memet je poznat po psihološkom pristupu likovima, a oni su vrlo često kompleksni i
ponekad ih je teško razumeti.
• Junaci su često odbačeni od društva i suočavaju se sa ekstremnim okolnostima koje
ih prisiljavaju na ekstremne postupke.
74.
75. KRITIKA KAPITALIZMA I POLITIČKE
KOREKTNOSTI
• Najbolje drame koje je Memet napisao su: „Glenggarry Glen Ross“ (1982), „Oleanna“
(1992), „American Buffalo“(1976), „Čikaške perverzije“ (1974), „Stari komšiluk“ (1997),
„Bostonsko venčanje“ (1999), „Faustus“ (2004), „The Vikings and Darwin“ (2008),
„Anarhista“ (2012), „China Doll“ (2015)...
• „Glengarry Glen Ross“, drama za koju je Memet dobio Pulicerovu nagradu, prati
prodavce nekretnina koji su prisiljeni da učine sve kako bi opstali u igri. Ova drama
poznata je po svojim oštrim dijalozima i snažnoj kritici američkog kapitalizma.
• „Oleanna“ se bavi temom seksualnog uznemiravanja u akademskoj zajednici i
kritikuje političku korektnost.
• Drama „American Buffalo“ govori o trojici muškaraca koji planiraju krađu kovanica
od kolekcionara.
76.
77.
78.
79. FILM
• U opusu Dejvida Memeta važna je svakako i drama „Speed-the-Plow“ iz 1988. koja
predstavlja satiričnu disekciju američkog filmskog biznisa.
• Govori o producentima filmske industrije i njihovoj borbi za uspeh.
• Kritikuje Holivud i preispituje vrednosti američke kulture.
• Memet je vrlo poznat po svojim filmskim radovima, gde se oprobao kao scenarista i
reditelj. Njegovi filmski scenariji nominovani su za Oskara i Zlatni globus.
• Njegove drame su takođe dobile svoju filmsku adaptaciju.