Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Dvadeseti vek bio je, u pravom smislu, procvat srpske književnosti. Stvarali su vrlo talentovani i obrazovani pisci koji su pohvale i priznanja dobili i na međunarodnom planu. Ivo Andrić osvojio je Nobelovu nagradu, a pojedini srpski pisci su u nekim zemljama bili među najprevođenijim stranim književnicima. Poezija, ali i roman, doživeli su veliki uspon. Nije lako opredeliti se za deset najboljih, uostalom - šta u umetnosti, gde su kriterijumi nekad vrlo fluidni, znači biti najbolji? Hteli ne hteli, ovakva jedna selekcija ipak u dobroj meri zavisi od afiniteta selektora. Koji opet treba da poštuje neke objektivne kriterijume, a to su, pored ostalog, uticaji koje stvaralaštvo nekog pisca ima na druge pisce, inovacije na stilskom i formalnom planu, čitanost i - hajmo reći - popularnost u zemlji i inostranstvu, dosezanje zavidnih estetskih kriterijuma primerenih imanentno-književnom vrednovanju, komunikacija sa vrhunskom svetskom produkcijom i originalan odgovor na ove izazove, kreativnost i snaga talenta, misaona i filozofska radoznalost, duhovna, geografska, istorijska veza sa ovim podnebljem (što nije nužno u svakom delu), uzbuđenje prilikom čitanja i "zanimljivost" ponuđenog sadržaja, intelektualnost ali ne i intelektualizam... Moglo bi mnogo toga da se nabroji. Sve u svemu, mislim, a gotovo i da sam uveren u to, da bi se i najbolji profesionalni poznavaoci srpske književnosti XX veka u najvećoj meri složili sa mojim izborom.
Nije lako izdvojiti 10 najboljih dramskih pisaca XX veka u tako obimnoj i kvalitetnoj ponudi kakva je bila u prošlom stoleću. Reklo bi se da bi podjednako teško bilo i kada bi pisac jednog ovakvog pregleda i osvrta morao da izdvoji stotinu reprezentativnih dramatičara. Ipak, teško je bilo odoleti želji da se jedna ovakva lista sastavi. Ona je podložna promenama i svakako da odražava afinitete sastavljača. Koji, kao ni iko drugi, nije pročitao kompletnu dramsku produkciju XX veka. To nisu učinili ni oni koji se istorijom književnosti i drame profesionalno bave. Neko će možda imati zamerku - zašto Čehov, ako je on više stvarao u XIX veku? One koji to pitaju podsetiću da su dve možda i najbolje Čehovljeve drame - Tri sestre i Višnjik - nastale u XX veku. Da je ova lista malo šira, ona je svakako mogla da se obogati autorima kao što su Alber Kami, Žan-Pol Sartr, Ežen Jonesko, Džon Ozborn, Sem Šepard... No, biće prilike za nove preglede i izbore i za ponovna i nova uživanja u sjajnim dramskim tekstovima prošlosti koji ne gube na aktuelnosti.
OD ČEHOVA DO MEMETA - NAJBOLJI DRAMSKI PISCI XX VEKA.pptxMilanStankovic19
Nije lako izdvojiti 10 najboljih dramskih pisaca XX veka u tako obimnoj i kvalitetnoj ponudi kakva je bila u prošlom stoleću. Reklo bi se da bi podjednako teško bilo i kada bi pisac jednog ovakvog pregleda i osvrta morao da izdvoji stotinu reprezentativnih dramatičara. Ipak, teško je bilo odoleti želji da se jedna ovakva lista sastavi. Ona je podložna promenama i svakako da odražava afinitete sastavljača. Koji, kao ni iko drugi, nije pročitao kompletnu dramsku produkciju XX veka. To nisu učinili ni oni koji se istorijom književnosti i drame profesionalno bave. Neko će možda imati zamerku - zašto Čehov, ako je on više stvarao u XIX veku? One koji to pitaju podsetiću da su dve možda i najbolje Čehovljeve drame - Tri sestre i Višnjik - nastale u XX veku. Da je ova lista malo šira, ona je svakako mogla da se obogati autorima kao što su Alber Kami, Žan-Pol Sartr, Ežen Jonesko, Džon Ozborn, Sem Šepard... No, biće prilike za nove preglede i izbore i za ponovna i nova uživanja u sjajnim dramskim tekstovima prošlosti koji ne gube na aktuelnosti.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Kuper, na primer, iz 19. veka, pa Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan Frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster... I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija več samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. To opet ne znači da je ova prezentacija neozbiljna. Naprotiv. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Fenimor Kuper, na primer, iz 19. veka, a potom onih iz 20. stoleća kao što su Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster...I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija već samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
Dvadeseti vek bio je, u pravom smislu, procvat srpske književnosti. Stvarali su vrlo talentovani i obrazovani pisci koji su pohvale i priznanja dobili i na međunarodnom planu. Ivo Andrić osvojio je Nobelovu nagradu, a pojedini srpski pisci su u nekim zemljama bili među najprevođenijim stranim književnicima. Poezija, ali i roman, doživeli su veliki uspon. Nije lako opredeliti se za deset najboljih, uostalom - šta u umetnosti, gde su kriterijumi nekad vrlo fluidni, znači biti najbolji? Hteli ne hteli, ovakva jedna selekcija ipak u dobroj meri zavisi od afiniteta selektora. Koji opet treba da poštuje neke objektivne kriterijume, a to su, pored ostalog, uticaji koje stvaralaštvo nekog pisca ima na druge pisce, inovacije na stilskom i formalnom planu, čitanost i - hajmo reći - popularnost u zemlji i inostranstvu, dosezanje zavidnih estetskih kriterijuma primerenih imanentno-književnom vrednovanju, komunikacija sa vrhunskom svetskom produkcijom i originalan odgovor na ove izazove, kreativnost i snaga talenta, misaona i filozofska radoznalost, duhovna, geografska, istorijska veza sa ovim podnebljem (što nije nužno u svakom delu), uzbuđenje prilikom čitanja i "zanimljivost" ponuđenog sadržaja, intelektualnost ali ne i intelektualizam... Moglo bi mnogo toga da se nabroji. Sve u svemu, mislim, a gotovo i da sam uveren u to, da bi se i najbolji profesionalni poznavaoci srpske književnosti XX veka u najvećoj meri složili sa mojim izborom.
Nije lako izdvojiti 10 najboljih dramskih pisaca XX veka u tako obimnoj i kvalitetnoj ponudi kakva je bila u prošlom stoleću. Reklo bi se da bi podjednako teško bilo i kada bi pisac jednog ovakvog pregleda i osvrta morao da izdvoji stotinu reprezentativnih dramatičara. Ipak, teško je bilo odoleti želji da se jedna ovakva lista sastavi. Ona je podložna promenama i svakako da odražava afinitete sastavljača. Koji, kao ni iko drugi, nije pročitao kompletnu dramsku produkciju XX veka. To nisu učinili ni oni koji se istorijom književnosti i drame profesionalno bave. Neko će možda imati zamerku - zašto Čehov, ako je on više stvarao u XIX veku? One koji to pitaju podsetiću da su dve možda i najbolje Čehovljeve drame - Tri sestre i Višnjik - nastale u XX veku. Da je ova lista malo šira, ona je svakako mogla da se obogati autorima kao što su Alber Kami, Žan-Pol Sartr, Ežen Jonesko, Džon Ozborn, Sem Šepard... No, biće prilike za nove preglede i izbore i za ponovna i nova uživanja u sjajnim dramskim tekstovima prošlosti koji ne gube na aktuelnosti.
OD ČEHOVA DO MEMETA - NAJBOLJI DRAMSKI PISCI XX VEKA.pptxMilanStankovic19
Nije lako izdvojiti 10 najboljih dramskih pisaca XX veka u tako obimnoj i kvalitetnoj ponudi kakva je bila u prošlom stoleću. Reklo bi se da bi podjednako teško bilo i kada bi pisac jednog ovakvog pregleda i osvrta morao da izdvoji stotinu reprezentativnih dramatičara. Ipak, teško je bilo odoleti želji da se jedna ovakva lista sastavi. Ona je podložna promenama i svakako da odražava afinitete sastavljača. Koji, kao ni iko drugi, nije pročitao kompletnu dramsku produkciju XX veka. To nisu učinili ni oni koji se istorijom književnosti i drame profesionalno bave. Neko će možda imati zamerku - zašto Čehov, ako je on više stvarao u XIX veku? One koji to pitaju podsetiću da su dve možda i najbolje Čehovljeve drame - Tri sestre i Višnjik - nastale u XX veku. Da je ova lista malo šira, ona je svakako mogla da se obogati autorima kao što su Alber Kami, Žan-Pol Sartr, Ežen Jonesko, Džon Ozborn, Sem Šepard... No, biće prilike za nove preglede i izbore i za ponovna i nova uživanja u sjajnim dramskim tekstovima prošlosti koji ne gube na aktuelnosti.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Kuper, na primer, iz 19. veka, pa Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan Frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster... I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija več samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. To opet ne znači da je ova prezentacija neozbiljna. Naprotiv. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Fenimor Kuper, na primer, iz 19. veka, a potom onih iz 20. stoleća kao što su Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster...I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija već samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
Roman "4, 3, 2, 1" je grandiozno delo. To je priča o odrastanju četiri decaka sa istim imenom pod različitim okolnostima i iz četiri perspektive koje sve vode ka istom kraju. Ali i mnogo više od toga. To je američka i univerzalna prica protkana erudicijom. Auster uzima najbolje od prethodnika, ali udara svoj kreativni pečat. U pravu je Murakami kad kaže da je Auster genije, to ovaj roman od 900 strana nesumnjivo pokazuje.
Satirična knjizevnost - prezentacija nekoliko satiričnih dela srpskih i rusk...MilanStankovic19
"Satirična knjizevnost" je prezentacija nekoliko satiričnih dela srpskih i ruskih pisaca. Obuhvaćeni su Jovan Jovanović Zmaj, Radoje Domanović i Anton Pavlovič Čehov. Tu su: Zmajeva "Jututunska juhahaha" , Domanovicev "Vođa" i Čehovljeva "Činovnikova smrt" .
Вук Стефановић Караџић није био само сакупљач, преписивач и приређивач народних умотворина, он је и писац, историчар и биограф. Вук је познат и по изучавању народних обичаја и веровања. Истраживао је легенде, веровања, обичаје, описивао је ношњу и писао историјске списе.
Kazuo Išiguro (1954) je britanski pisac japanskog porekla koji u Engleskoj živi od pete godine života. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 2017. godine, a pre toga dobio je Bukerovu nagradu za svoj najpoznatiji roman "Ostaci dana" po kome je snimljen istoimeni film sa Entonijem Hopkinsom u glavnoj ulozi. Teme kojima se najčešće bavi u svojim romanima su uspomene, vreme i samoobmana. U kasnijoj fazi Išiguro će uključiti elemente naučne fantastike i distopije u svoja dela.
POBEDITI KOROZIJU VREMENA - NOBELOVAC MARIO VARGAS LJOSA.pptxMilanStankovic19
Mario Vargas Ljosa je peruanski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2010. godine. Smatra se jednim od vodećih latinoameričkih pisaca u decenijama iza nas. Bio je novinar, okušao se i u politici, a u književnosti se pojavio šezdesetih godina. Građu za svoja dela crpi iz latinoameričke stvarnosti, kroz istoriju nemirnog 20. veka, ali su estetski, idejni i filozofski sloj univerzalni. Danas ima 86 godina i živi u Barseloni, u Španiji.
Esej Emile Petrović, višeg kustosa-etnologa Muzeja Krajine u Negotinu, na temu obrade lika Hajduk Veljka Petrovića od strane domaćih strip-autora u XX veku. Objavljeno na blogu Građanski krug 2013. i u godišnjaku Istorijskog arhiva Negotin "Baštinik" 2013.
Istorija Pariza veoma je bogata, traje vekovima i uvek bi, o svakom periodu te zanimljive povesti, mogla da se ispriča neponovljiva priča. Kada je reč o XX veku, Pariz tridesetih godina svakako je veoma primamljiv za kreativno istraživanje, ali isto to moglo bi se reći i za Pariz šezdesetih. Izuzetan grad i izuzetna dostignuća francuskih , ali i drugih, inostranih umetnika koji su obogatili francusku kulturu. Ovo je pokušaj da se podsetimo samo jednog dela i jednog segmenta tog interesantnog i jedinstvenog doba, posredstvom umetnika i duha vremena. Književnost, film i muzika bili su u žiži ovih opservacija, ali se dotičemo i ostalih umetnosti i društvenih i kulturnih fernomena.
THE DISCREET CHARM OF OLD LOVES - eighty first birthday of Casablanca.pptxMilanStankovic19
Radiance in the Shadows of Movie: "Casablanca" As an American Cultural Treasure
At the heart of the film history, "Casablanca" shines as a masterpiece that, although not literary, deeply permeates the fabric of American culture and values.
This cinematic classic, whose doors to the magnificent world opened 81 years ago, has become not only an icon of the seventh art but also an integral part of American cultural heritage.
Despite not being part of the classic literary canon, its iconic status and influence on collective consciousness make it worthy of study, revealing how "Casablanca" , transcending its cinematic genre, reflects American values and provides insight into the emotional depth and universality of the human experience.
Has literature ever had the power to change historical trends and the state of society?
Someone who is in love with literature will say - oh yes, sure, writers and their works have great power.
However, sober thinking would change this assessment of the enthusiastic reader. Because if literature had ever fundamentally influenced history and social movements, both history and reality would have been different.
But, on the other hand, the influence of literature should not be underestimated. It is a fact that some literary works influenced the change of laws and social rules, as well as the general perception of the public on certain important issues.
Therefore, if literature could not fundamentally change history and direct its course, it certainly had a huge emancipatory role in various periods of the development of society and culture.
In this presentation, only some important writers and works, mainly novels and plays, are listed in this sense. A real investigation would require a much more extensive study.
The presentation used paintings by great American painter Edward Hopper. His painting "American Locomotive" is on the first page of the presentation.
Roman "4, 3, 2, 1" je grandiozno delo. To je priča o odrastanju četiri decaka sa istim imenom pod različitim okolnostima i iz četiri perspektive koje sve vode ka istom kraju. Ali i mnogo više od toga. To je američka i univerzalna prica protkana erudicijom. Auster uzima najbolje od prethodnika, ali udara svoj kreativni pečat. U pravu je Murakami kad kaže da je Auster genije, to ovaj roman od 900 strana nesumnjivo pokazuje.
Satirična knjizevnost - prezentacija nekoliko satiričnih dela srpskih i rusk...MilanStankovic19
"Satirična knjizevnost" je prezentacija nekoliko satiričnih dela srpskih i ruskih pisaca. Obuhvaćeni su Jovan Jovanović Zmaj, Radoje Domanović i Anton Pavlovič Čehov. Tu su: Zmajeva "Jututunska juhahaha" , Domanovicev "Vođa" i Čehovljeva "Činovnikova smrt" .
Вук Стефановић Караџић није био само сакупљач, преписивач и приређивач народних умотворина, он је и писац, историчар и биограф. Вук је познат и по изучавању народних обичаја и веровања. Истраживао је легенде, веровања, обичаје, описивао је ношњу и писао историјске списе.
Kazuo Išiguro (1954) je britanski pisac japanskog porekla koji u Engleskoj živi od pete godine života. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 2017. godine, a pre toga dobio je Bukerovu nagradu za svoj najpoznatiji roman "Ostaci dana" po kome je snimljen istoimeni film sa Entonijem Hopkinsom u glavnoj ulozi. Teme kojima se najčešće bavi u svojim romanima su uspomene, vreme i samoobmana. U kasnijoj fazi Išiguro će uključiti elemente naučne fantastike i distopije u svoja dela.
POBEDITI KOROZIJU VREMENA - NOBELOVAC MARIO VARGAS LJOSA.pptxMilanStankovic19
Mario Vargas Ljosa je peruanski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2010. godine. Smatra se jednim od vodećih latinoameričkih pisaca u decenijama iza nas. Bio je novinar, okušao se i u politici, a u književnosti se pojavio šezdesetih godina. Građu za svoja dela crpi iz latinoameričke stvarnosti, kroz istoriju nemirnog 20. veka, ali su estetski, idejni i filozofski sloj univerzalni. Danas ima 86 godina i živi u Barseloni, u Španiji.
Esej Emile Petrović, višeg kustosa-etnologa Muzeja Krajine u Negotinu, na temu obrade lika Hajduk Veljka Petrovića od strane domaćih strip-autora u XX veku. Objavljeno na blogu Građanski krug 2013. i u godišnjaku Istorijskog arhiva Negotin "Baštinik" 2013.
Istorija Pariza veoma je bogata, traje vekovima i uvek bi, o svakom periodu te zanimljive povesti, mogla da se ispriča neponovljiva priča. Kada je reč o XX veku, Pariz tridesetih godina svakako je veoma primamljiv za kreativno istraživanje, ali isto to moglo bi se reći i za Pariz šezdesetih. Izuzetan grad i izuzetna dostignuća francuskih , ali i drugih, inostranih umetnika koji su obogatili francusku kulturu. Ovo je pokušaj da se podsetimo samo jednog dela i jednog segmenta tog interesantnog i jedinstvenog doba, posredstvom umetnika i duha vremena. Književnost, film i muzika bili su u žiži ovih opservacija, ali se dotičemo i ostalih umetnosti i društvenih i kulturnih fernomena.
THE DISCREET CHARM OF OLD LOVES - eighty first birthday of Casablanca.pptxMilanStankovic19
Radiance in the Shadows of Movie: "Casablanca" As an American Cultural Treasure
At the heart of the film history, "Casablanca" shines as a masterpiece that, although not literary, deeply permeates the fabric of American culture and values.
This cinematic classic, whose doors to the magnificent world opened 81 years ago, has become not only an icon of the seventh art but also an integral part of American cultural heritage.
Despite not being part of the classic literary canon, its iconic status and influence on collective consciousness make it worthy of study, revealing how "Casablanca" , transcending its cinematic genre, reflects American values and provides insight into the emotional depth and universality of the human experience.
Has literature ever had the power to change historical trends and the state of society?
Someone who is in love with literature will say - oh yes, sure, writers and their works have great power.
However, sober thinking would change this assessment of the enthusiastic reader. Because if literature had ever fundamentally influenced history and social movements, both history and reality would have been different.
But, on the other hand, the influence of literature should not be underestimated. It is a fact that some literary works influenced the change of laws and social rules, as well as the general perception of the public on certain important issues.
Therefore, if literature could not fundamentally change history and direct its course, it certainly had a huge emancipatory role in various periods of the development of society and culture.
In this presentation, only some important writers and works, mainly novels and plays, are listed in this sense. A real investigation would require a much more extensive study.
The presentation used paintings by great American painter Edward Hopper. His painting "American Locomotive" is on the first page of the presentation.
KINGSBLOOD ROYAL - UNIVERSAL MESSAGES OF THE NOVEL BY SINCLAIR LEWIS.pptxMilanStankovic19
Sinclair Lewis (1885 - 1951), American writer. Received 1930 Nobel Prize for Literature "for his vigorous and graphic art of description and his ability to create, with wit and humor, new types of characters".
Almost eight decades have passed since the publication of the novel "Kingsblood Royal". Nevertheless, that novel still sends us messages that are current, universal and warn us, just like when it was written.
UNIVERSAL AND TIMELESS MESSAGES OF THE PLAY THE CRUCIBLE BY ARTHUR MILLER.pptxMilanStankovic19
Through his dramas, including The Crucible, Arthur Miller deeply delved into the human psyche, socio-political dynamics, and moral dilemmas. His ability to create universal stories that reflect human weaknesses and strenghts makes him a prominent playwright of the 20th century, whose messages remain relevant today.
This presentation is just a short observation and a guide for further, more serious research into the thought aspects of two famous works by Albert Camus: The Stranger and The Myth of Sisyphus. The concept of absurdity is not equated with either man or the world. But if this is not in man or in the world, the absurdity is in their mutual contact. Just as the flame is neither in the flint nor in the stone, but in the friction created by their mutual contact.
THE MOST FAMOUS 20th CENTURY AMERICAN PLAYS - a brief overview. pptxMilanStankovic19
American drama of the 20th century evolved significantly, mirroring the shifting landscape of society, politics, and cultural norms. From realism to experimentation, from individual struggles to societal commentary, the playwrights of this era enriched the theatrical landscape with diverse perspectives, leaving an indelible mark on the world of drama.
A CLOCKWORK ORANGE - VIOLENCE AND HUMAN NATURE.pptxMilanStankovic19
The film A Clockwork Orange directed by Stanley Kubrick has caused numerous controversies since its release in 1971. Harsh critics say that it is brutal and that it is best not to watch it at all, while on the other side, also great connoisseurs of the film art claim that it is a masterpiece of one of the greatest directors of the 20th century. What is certainly an interesting aspect when thinking about this film is that it asks some essential questions, but does not provide definitive answers. If does, we need to think about those answers pretty deeply. The film is based on the novel of the same name by Anthony Burgess.
Jedan od najdugovečnijih filmskih junaka, tajni agent 007, Džejms Bond, ove godine puni 61 godinu. Videćemo, s obzirom na poslednji film i njegov kraj, da li će nastavka serijala o Bondu biti, najavljeno je da hoće, sa novim glumcem u toj ulozi, i tome treba verovati, a kako će se to izvesti, ostaje da nagađamo, maštamo i uzdamo se u stvaraoce. Uostalom, zar je Bond samo jednom vaskrsnuo?
Šta je to što je ovog junaka učinilo tako neodoljivim i tako jedinstvenim svih ovih godina?
Kriminalistički i dobri detektivski romani oduvek privlače veliku pažnju čitalačke publike. Delom je to i zbog toga što, čitajući takve priče, i sami proveravamo svoje sposobnost rasuđivanja i logičkog razmišljanja. Drugim rečima, "klikeri" nam rade. Ali, da bi se napisao stvarno dobar krimi-roman treba biti veliki majstor. Treba na pravi način kombinovati sposobnost inteligentnog stvaranja intrige sa imaginacijom i emotivnim slojem, odnosno delovanjem na osećanja čitalaca. Treba stvoriti magiju. Nije slučajno što su vrhunska dela ovog žanra često interesantna filmskim rediteljima, od kojih neki spadaju u najveća imena sedme umetnosti. Ovde je predstavljeno 11 autora sa isto toliko dela. Izbor je svakako relativan i mogao je biti i drugačiji, svakako da ima još dosta autora koji zaslužuju da se nađu u jednoj reprezentativnoj prezentaciji.
ilijam Šekspir (1564 - 1616) smatra se najboljim piscem koji je ikada pisao na engleskom jeziku, najboljim svetskim dramskim piscem, a neki kažu i najvećim književnikom u istoriji. To je teško izmeriti, ali je činjenica da je uticaj velikana iz Stratforda na Evonu bio i ostao ogroman. Pisao je tragedije, komedije, tragikomedije, istorijske drame, sonete, romanse... Izuzetno bogat i raznovrstan opus. Gotovo ceo život posvetio je pozorištu, gde je bio i reditelj, a imao je i sopstveno pozorište. Njegove komedije, baš kao i druge drame, danas se rado izvode na pozornicama širom sveta.
Britanska književnost je verovatno najbogatija na svetu. Osim toga njoj pripada onaj koga mnogi smatraju najvećim piscem ikada - Vilijam Šekspir. I to ne samo u dramskoj književnosti... Njegovo ime i veličina obavezuju i one pisce koji su stvarali dela koja pripadaju drugačijim književnim rodovima i vrstama da, ako ne na samom vrhu, uvek budu blizu svetskog vrha kada se njihovo stvaralaštvo procenjuje. Roman je književna vrsta koja je u 19. i 20. veku čitaocima svakako bila veoma privlačna. Britanski romanopisci, tematskom i stilskom raznolikošću, kreativnošću, originalnošću, eksperimentalnom inovativnošću,svestranim obrazovanjem, bogatstvom ideja, umetničkom snagom - doprineli su da roman u prošlom, kao i ovom veku, sačuva svoju magiju i neodoljivu privlačnost za čitaoce.
John Steinbeck is one of the great American writers, perhaps the greatest. His works are literary classics. Most of his most famous novels have been adapted into films. Many famous actors played in those films: Spencer Tracy, Hedy Lamarr, Henry Fonda, James Dean, John Malkovich... Steinbeck won the Nobel Prize for literature in 1962, certainly for his entire literary ouevre, and after his last novel "The Winter of Our Discontent" . About twenty years before he won the Pulitzer Prize.
OD MANA DO NABOKOVA - DESET VELIKIH ROMANA XX VEKA.pptxMilanStankovic19
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Miloš Crnjanski (1893 - 1977) bio je jedan od najznačajnijih srpskih književnika 20. veka. Pesnik, pripovedač, romansijer, dramski pisac, publicista, esejista, novinar, likovni kritičar, diplomata... Poznata pesnička dela su "Lirika Itake" i "Lament nad Beogradom", iz pripovedne, esejističke i putopisne proze izdvajaju se "Priče o muškom", "Pisma iz Pariza", "Tajna Albrehta Direra", "Ljubav u Toskani", "Sveti Sava" ; napisao je memoare "Embahade" koji obuhvataju vreme od 1928. do 1945. kada je pisac bio u poslanstvu u Berlinu, Rimu i Londonu. Takođe drame "Maska", "Konak", "Nikola Tesla". Objavio je dve antologije lirike istočnih naroda i nekoliko knjiga reportaža. Romani: "Dnevnik o Čarnojeviću", "Seobe" , "Druga knjiga Seoba", "Roman o Londonu", "Kap španske krvi", "Suzni krokodil", "Kod Hiperborejaca"... Predmet ove prezentacije su junaci romana "Seobe", "Roman o Londonu" i "Kap španske krvi".
Od Džejmsa do Barnsa - najbolji britanski romanopisci XX veka.pptxMilanStankovic19
Britanska književnost je verovatno najbogatija na svetu. Osim toga njoj pripada onaj koga mnogi smatraju najvećim piscem ikada - Vilijam Šekspir. I to ne samo u dramskoj književnosti... Njegovo ime i veličina obavezuju i one pisce koji su stvarali dela koja pripadaju drugačijim književnim rodovima i vrstama da, ako ne na samom vrhu, uvek budu blizu svetskog vrha kada se njihovo stvaralaštvo procenjuje. Roman je književna vrsta koja je u 19. i 20. veku čitaocima svakako bila veoma privlačna. Britanski romanopisci, tematskom i stilskom raznolikošću, kreativnošću, originalnošću, eksperimentalnom inovativnošću,svestranim obrazovanjem, bogatstvom ideja, umetničkom snagom - doprineli su da roman u prošlom, kao i ovom veku, sačuva svoju magiju i neodoljivu privlačnost za čitaoce.
IVO ANDRIĆ AND THE CONTRADICTIONS OF HUMAN NATURE.pptxMilanStankovic19
Ivo Andric is one of the greatest Yugoslav and Serbian writers in history. He is the only author from the former Yugoslav territories who received the Nobel Prize for Literature in 1961. This presentation deals with some thought aspects of his work.
Vilijam Šekspir (1564 - 1616) smatra se najboljim piscem koji je ikada pisao na engleskom jeziku, najboljim svetskim dramskim piscem, a neki kažu i najvećim književnikom u istoriji. To je teško izmeriti, ali je činjenica da je uticaj velikana iz Stratforda na Evonu bio i ostao ogroman. Pisao je tragedije, komedije, tragikomedije, istorijske drame, sonete, romanse... Izuzetno bogat i raznovrstan opus. Gotovo ceo život posvetio je pozorištu, gde je bio i reditelj, a imao je i sopstveno pozorište. Njegove komedije, baš kao i druge drame, danas se rado izvode na pozornicama širom sveta.
Kriminalistički i dobri detektivski romani oduvek privlače veliku pažnju čitalačke publike. Delom je to i zbog toga što, čitajući takve priče, i sami proveravamo svoje sposobnost rasuđivanja i logičkog razmišljanja. Drugim rečima, "klikeri" nam rade. Ali, da bi se napisao stvarno dobar krimi-roman treba biti veliki majstor. Treba na pravi način kombinovati sposobnost inteligentnog stvaranja intrige sa imaginacijom i emotivnim slojem, odnosno delovanjem na osećanja čitalaca. Treba stvoriti magiju. Nije slučajno što su vrhunska dela ovog žanra često interesantna filmskim rediteljima, od kojih neki spadaju u najveća imena sedme umetnosti. Ovde je predstavljeno 11 autora sa isto toliko dela. Izbor je svakako relativan i mogao je biti i drugačiji, svakako da ima još dosta autora koji zaslužuju da se nađu u jednoj reprezentativnoj prezentaciji.
Dušan Radović je, kao književnik i aforističar, obeležio jedno vreme. To su šezdesete, sedamdesete i osamdesete godine. Jutro u Beogradu nije se moglo zamisliti bez njegove čuvene emisije na Studiju B. Njegove britke misli i aforizmi bili su duhoviti, ali su razvijali i misaone vijuge. Književnost za decu takođe se, u tom periodu, nije mogla zamisliti bez njegovih stihova.
Džon Apdajk spada u velike američke pisce 20. veka. Bio je romanopisac, pripovedač, pesnik, književni i umetnički kritičar. Dva puta je dobio Pulicerovu nagradu. Najpoznatiji je po seriji romana o "Zeki" Angstromu, ali i romanima kao što su "Parovi", "Kentaur", "Veštice iz Istvika", "Rodžerova verzija", "Brazil"... Neka njegova dela doživela su filmske ekranizacije.
3. TOMAS MAN (1875 – 1955):
„ČAROBNI BREG“
• Tomas Man je bio veliki nemački književnik i jedan od najvećih svetskih pisaca 20.
veka.
• Osim po svojim delima, pripovetkama i romanima, esejima i autobiografskoj prozi,
Man će ostati zauvek upamćen po političkom angažmanu koji je bio
beskompromisno na strani pravde i ljudskosti, a protiv totalitarizma i rasizma.
• Tomas Man je 1929. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.
• Zreli period Manovog stvaralaštva obeležiće njegov najbolji roman – „Čarobni breg“
(1924), kompleksno i složeno delo u kome je, osim ljudi, jedan od junaka i vreme.
4.
5. VIŠESLOJNOST
• Priča o sanatorijumu u kome se našao Hans Kastorp (inženjer koji, kada stupa u
lečilište, ima samo 23 godine i tu stiče svoje „učitelje“) zapravo je inspirisana
Manovom životnom pričom, jer je i sam boravio u sličnoj poseti svojoj ženi, Katji.
• To je višeslojan roman koji se može proučavati iz mnogo ravni, jedna od njih je
psihološka, druga sociološka, treća filozofska, četvrta politička, zatim egzistencijalna,
istorijska, simbolička...
• Ima i elemenata ljubavne priče (Hans Kastorp i gospođa Šoša). Uz ovu lepu ženu
Hans postaje svestan romantičnog dela svoje prirode.
• Za onaj intelektualni deo borbe za Kastorpovu dušu zaduženi su Setembrini, Nafta i
Peperkorn.
6.
7. JEZUITIZAM ILI HUMANIZAM
• Roman karakterišu kontrasti koji se javljaju na gotovo svim nivoima i pitanja na koja
sam autor neće ponuditi definitivne odgovore.
• Metaforična je slika evropskog sveta s početka 20. veka, a s obzirom na dijaloge
Setembrinija i Nafte, dva junaka ovog romana, budi intelektualnu radoznalost i
predstavlja značajan intelektualni izazov.
• Jezuitizam ili humanizam – samo je jedno od pitanja za čije smo odgovore i danas
zainteresovani.
8.
9. DŽEJMS DŽOJS (1882 – 1941):
„ULIKS“
• Modernistički roman Džejmsa Džojsa, velikog irskog pisca. Objavljivan je prvo u
nastavcima, da bi ga 1922. godine u Parizu celog objavila Silvija Bič.
• To je jedno od najvažnijih dela 20. veka.
• Uliks je zapravo latinsko ime Odiseja, junaka Homerove epopeje. Roman ima niz
paralela sa epom, sa strukturalnom vezom između likova i iskustava Leopolda Bluma
i Odiseja, Moli Blum i Penelope, Stivena Deadalusa i Telemaha.
• U romanu ima mnogo aluzija i sadrži stilove različitih epoha engleske književnosti.
• Delimičan odgovor na pitanje – zašto se ovaj roman smatra jednim od najvećih svih
vremena – bio bi: zbog pažljive strukture, toka svesti, bogate karakterizacije,
humora, igre reči, parodija, aluzija...
10.
11. ODISEJ I LEOPOLD BLUM
• U Americi je 1921. godine došlo do sudskog spora zbog „opscenosti“ u romanu kome je
trebalo vreme da dođe na zasluženo mesto u svetskoj literaturi.
• Podeljen je u 3 knjige i 18 epizoda koje na prvi pogled izgledaju haotično, ima mnogo
misterija i zagonetki koje je Džojs namerno uneo kako bi njegovo delo postalo „besmrtno“.
• Epizode približno odgovaraju onima u Homerovoj „Odiseji“ koja je podeljena na 24
poglavlja. Svaka epizoda „Uliksa“ ima ima temu, tehniku i podudaranje između svojih likova i
onih iz „Odiseje“.
• Ipak, dok se radnja Džojsovog romana odvija tokom jednog jedinog dana početkom 20. veka
u Dablinu, u Irskoj, Homerovom Odiseju trebalo je 10 godina da se iz Troje vrati na Itaku.
Naravno da razlika postoji i između Džojsovog junaka Leopolda Bluma, jevrejskog akvizitera,
i Homerovog Odiseja, ali nije to ono što suštinski zbližava ova dva dela.
12.
13. TOK SVESTI, UNUTRAŠNJI
MONOLOG
• Kod Džojsa Leopold Blum, običan čovek iz Dablina, postaje moderan Odisej.
• T. S. Eliot je opisao ovaj sistem kao „mitski metod“ , način kontrole, određivanja,
oblikovanja i davanja značaja ogromnoj panorami beskorisnosti i anarhije, koje
predstavljaju savremenu istoriju“.
• Stil „Uliksa“ je najfiniji primer upotrebe toka svesti u savremenoj fikciji, ali autor ide
dalje od bilo kog drugog pisca u rukovanju unutrašnjim monologom.
• „Uliks“ se smatra možda najvažnijim delom modernističke književnosti u kome su
životne kompleksnosti predstavljene kroz nejednaka jezička i stilska umeća.
14.
15. MARSEL PRUST (1871 – 1922):
„U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM
VREMENOM“
• Roman francuskog književnika u sedam tomova Marsela Prusta izlazio je od 1913.
do 1927.
• Delovi romana su: „U Svanovom kraju“, „U seni devojaka u cvetu“, „Oko
Germantovih“, „Sodoma i Gomora“, „Zatočenica“, „Nestala Albertina“ i „Nađeno
vreme“.
• Zanimljivo je da je za 14 godina koliko je radio na ovom romanu Prust bio potpuno
odvojen od spoljašnjeg sveta.
• Po Ginisovoj knjizi rekorda, ovo je najduži roman svetske književnosti.
16.
17. TRANSCEDENTNA PRIRODA
UMETNOSTI
• U romanu glavni junak, Marsel, analizira svoja sećanja, rekonstruiše svoj život i način
na koji je postao pisac.
• Stoga se roman žanrovski određuje kao „roman o umetniku“.
• Prikazuje se široka panorama pariskog društva s početka 20. veka.
• Autora posebno zanima protok i priroda vremena, pitanja sećanja i pamćenja,
ljubavni odnosi, nemogućnost spoznaje stvarnosti, potraga za smislom života i
smislom uopšte, transcedentna priroda umetnosti. Ima autobiografskih elemenata.
18.
19. VREME DOSTUPNO U NESVESNOM
• Roman Marsela Prusta, za koga se kaže da je bio predstavnik impresionizma, danas
se smatra jednim od najboljih romana 20. veka, koji je imao značajnu ulogu u istoriji
književnosti i uticao na mnoge pisce.
• Pod uticajem francuskog filozofa Anrija Bergsona pisac nalazi izlaz iz jalovosti i
prolaznosti života u otkriću činjenica da podsvest skladišti sve impresije, pa je
naizgled izgubljeno vreme pohranjeno i dostupno u nesvesnom segmentu bića. Ono
nije zauvek mrtvo, nego se može prizvati na nivo svesti nehotičnim, čulnim sećanjem
tela koje pamti ne samo zbivanja nego i minule porive i emocije.
• Roman se 1999. godine našao na drugom mestu Mondove liste najboljih književnih
dela svetske književnosti 20. veka.
20.
21. VILIJAM FOKNER (1897 – 1962):
“BUKA I BES”
• Američki književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1949. godine, po
mnogima najveći američki romanopisac i jedan od najvećih svetskih prozaista.
Ogroman je njegov uticaj na svetsku književnost i pisce kao što su Kami, Markes,
Mario Vargas Ljosa, Toni Morison.
• Njegovo delo karakterišu raskošna invencija, vatromet tehničke virtuoznosti,
tragično-ironična vizija života u kojoj vlada sudbina, kob, oživljena čestim
burlesknim i komičnim scenama.
• Delo, koje istražuje ponore zla i infernalne situacije (ludilo, incest, ubistvo,
masakriranje, silovanje, linč, bartoubistvo, čedomorstvo), istovremeno je afirmacija
ljudskosti i stoičkog humanizma izraženog u hrišćanskoj ikonografiji i naglasku na
vrlinama koje je Fokner istakao u govoru pri dodeli Nobelove nagrade: hrabrost,
saučešće, ponos, ljubav, čast i žrtva.
22.
23. ČETIRI NARATIVNA GLASA
• Roman „Buka i bes“ objavljen je 1929. godine i smatra se jednim od najznačajnijih
dela moderne književnosti. Poznat je po upotrebi literarnog metoda toka svesti.
• Predstavlja kompleksnu priču o padu porodice Kompson koja se odvija kroz četiri
narativna glasa.
• Svaki glas predstavlja drugu perspektivu događaja i vremensku liniju, što stvara
izvesnu konfuziju i teškoće u razumevanju priče.
• Prvi narativni glas je Bendžamin Kompson koji ima mentalne poteškoće i priča u
neredovnim intervalima čime se kod čitaoca stvara osećaj dezorijentisanosti i
pometnje.
• Drugi narativni glas pripada Kventinu Kompsonu koji se suočava sa emotivnim
problemima i ima suicidalne misli.
24.
25. PROPADANJE PORODICE
• Treći glas je Džejson Kompson, najstariji sin u porodici, koji je besan i
nezadovoljansvojim životom.
• Četvrti glas je treće lice, koje služi kao objektivna perspektiva.
• Priča se odvija na dva nivoa – jedan je sadašnjost, u kojoj se opisuje poslednji dan u
životu Lusi Kompson, a drugi je prošlost, u kojoj se detaljno predstavlja život
porodice Kompson. Ova struktura romana stvara konfuziju i teškoće u razumevanju
priče, ali istovremeno omogućava čitaocu da dublje razume likove i njihove
psihološke probleme.
• Jedna od glavnih tema romana je propadanje porodice Kompson i njihove moralne
vrednosti. Ta porodica ne samo da je izgubila svoju ekonomsku moć, već se i
moralno urušila. Članovi porodice opsednuti su prošlošću što ih sprečava da žive u
sadašnjosti i kreiraju budućnost.
26. STREAM-OF-CONSCIOUSNESS
TEHNIKA
• Ovaj roman takođe se bavi temom rasizma jerr se događaji odvijaju u južnjačkom
američkom društvu gde su rase stalno podeljene.
• Možda najznačajniji lik u rpomanu je Kventin Kompson koji se suočava sa osećajem
bespomoćnosti i beznadežnosti. Kventin je opsednut porodičnom prošlošću i
svojom sestrom Keti što ga dovodi do samoubistva.
• Ovaj lik predstavlja izgubljenu generaciju koja se suočava sa promenama u društvu
kao i sa moralnom krizom.
• Foknerov stil je veoma kompleksan i isprepletan. On koristi različite narativne
glasove da bi izrazio različite perspektive i složenost likova.
• Takođe, Fokner koristi stream-of-consciousness tehniku koja omogućava čitaocu da
uđe u misli likova i da ih bolje razume.
27. DUBOKA I EMOTIVNA PRIČA
• Jedan od najupečatljivijih elemenata u romanu jeste jezik. Fokner koristi južnjački
dijalekt i izraze da bi se autentično dočaralo južnjačko društvo i način života.
• „Buka i bes“ je roman koji zahteva koncentraciju i strpljenje kod čitaoca, ali pruža
duboku i emotivnu priču koja se bavi složenim temama kao što su moralni pad,
psihološke krize, rasizam i propadanje porodice.
• Fokner uspeva da nas uvede u misli likova i da nam prikaže svet iz njihove
perspektive što nam omogućava da bolje razumemo njihove postupke i osećanja.
28.
29. F. SKOT FICDŽERALD (1896 – 1940):
„VELIKI GETSBI“
• Američki pisac romana i novela koje su obeležile džez-eru.
• Pripada grupi pisaca koju su nazivali „Izgubljenom generacijom“ (Gertruda Stajn),
zapravo Amerikancima rođenim oko 1890. godine koji su sazreli za vreme Prvog
svetskog rata.
• Vreme provedeno u Parizu dvadesetih godina 20. veka snažno je uticalo na njegov
umetnički razvoj, što je bio slučaj i sa drugim velikim američkim piscima poput
Hemingveja i Henrija Milera.
• Roman „Veliki Getsbi“ prvi put je objavljen 1925. godine. Radnja je smeštena u
izmišljenom gradu Vest Eg na Long Ajlendu u leto 1922. godine.
• Priča se razvija oko mladog i misterioznog milionera Džeja Getsbija i njegove
opsesije prelepom Dejzi Bjukenen.
30.
31. PROPAST AMERIČKOG SNA
• „Veliki Getsbi“ takođe istražuje i teme poput dekadencije, idealizma i otpora prema
promenama i socijalnim previranjima.
• Glavni lik romana, Getsbi, prikazan je očima naratora, Nika, koji je ujedno i jedan od
Getsbijevih komšija. Kroz Nika čitaoci stiču uvid u društvenu klasu i ponašanje ljudi
tog doba, kao i psihologiju i motivacije likova.
• Glavna tema romana je propast američkog sna. Ficdžerald se bavi idejom da ljudi iz
svih slojeva društva mogu da postignu uspeh i da postanu bogati, ali to ne
garantuje sreću i ispunjenost.
• Getsbi predstavlja ideal američkog sna, osobu koja se izdigla iz siromaštva i postala
veoma bogata. Ipak, njegovim pokušajima da povrati Dejzi pokazuje se da je i on,
poput mnogih drugih likova u romanu, nesrećan i usamljen i da mu bogatsvo i
uspeh nisu doneli sreću.
32.
33. IDENTITET, LAŽ, ILUZIJA
• Još jedna značajna tema jeste ideja društvene klase i njene snage. Likovi u romanu
se jasno razlikuju po svom društvenom statusu i bogatstvu.
• Ficdžerald kritikuje preovlađujuću ideju da je novac jedino merilo uspeha i sreće i
prikazuje kako se društvena klasa i privilegije manifestuju u ponašanju i odlukama
likova.
• Pored toga, roman se bavi i pitanjem identiteta. Getsbi je na neki način svoj identitet
izgradio na laži i iluziji, stvarajući imidž tajanstvenog i bogatog čoveka da bi
impresionirao Dejzi i društvo.
• Ficdžerald ukazuje koliko je teško održavati takvu lažnu sliku o sebi i kako to može
imati negativan uticaj na psihu osobe.
34.
35. SLOJEVITI LIKOVI
• Ficdžerald je poznat i po svom stilu. Roman je napisan veoma precizno i detaljno, sa
pažljivo odabranim rečima i jezičkim figurama koje naglašavaju emocije i atmosferu.
• Koristi se simbolika da bi se naglasila neka osnovna pitanja. Na primer, Getsbijeva
kuća predstavlja iluziju, dok Dr. T.J. Ekberg predstavlja ispraznost i korumpiranost
visokog društva.
• Likovi u romanu su slojeviti i kompleksni. Getsbi, kao centralni lik, prikazan je kao
ambiciozan, ali i nesiguran, sa dubokom željom da se poveže sa Dejzi. A ona je
prikazana kao lepa, ali sebična i razmažena žena, dok je njen suprug, Tom, prikazan
kao surovi i arogantni bogataš koji ne mari za tuđa osećanja.
36. BOGATSTVO I SREĆA
• Kao kritika društva, romnan „Veliki Getsbi“ pruža uvid u živote bogatih i slavnih, ali i
u mračne strane društvene klase i predrasuda.
• Pisac naglašava da, uprkos svom bogatstvu i moći, ljudi i dalje mogu biti nesrećni i
usamljeni.
• Ovaj romanostao je važan i danas jer se i dalje suočavamo sa sličnim društvenim
problemima i predrasudama.
37.
38. VIRDŽINIJA VULF (1892 – 1941):
„KA SVETIONIKU“
• Bila je engleska književnica, jedan od ključnih autora narativnog modernizma i osnivač
feminističke književne kritike.
• Njeni romani su visoko eksperimentalni: na više mesta radnja, koja je često svakodnevna i
uobičajena, rastače se u svesti ženskih protagonista; snažan lirizam i jezička virtuoznost
stvaraju utisak sveta prebogatog vizuelnim i drugim senzornim asocijacijama, kao i
senzibilne likove uronjene u neprestano preispitivanje smisla vlastitih doživljaja i samog
postojanja.
• U svojim romanima kreirala je svet uglavnom ograničen na intelektualizovanu englesku višu
srednju klasu, ali univerzalan po dosegu za pažljivog čitaoca.
• U romanu „Ka svetioniku“ objavljenom 1927. godine opisan je izlet gospođe Remzi s
brojnom porodicom u vreme Prvog svetskog rata, kao i kreativni napor slikarke Lili Brisko.
• Roman se može čitati kao „lirska slika irealnog sveta“.
39.
40. VREME I SPOSOBNOST SEĆANJA
• Uz Džojsa i Foknera pripovedačku tehniku toka svesti dovela je do vrhunca.
• A u takvim romanima dominantne teme su usamljenost i duhovni svet likova.
• Koncept vremena je drugačiji: u njima se vreme meri kroz sposobnost sećanja likova.
• U poređenju sa tradicionalnim romanom, zaplet u romanima toka svesti prilično je
„slab“.
• Virdžinija Vulf koristi unutrašnji monolog, sećanja i haotične misli likova i time nas
uvodi u njihov unutrašnji život.
41.
42. UNUTRAŠNJI ŽIVOT
• Roman „Ka svetioniku“ sastoji se od tri dela, a glavni događaj je planiranje posete
svetioniku na ostrvu Hiberdej u Škotskoj, koja se nikada ne ostvaruje.
• Umesto toga, Vulf se fokusira na unutrašnje živote likova, njihove misli, osećanja,
odnose.
• U romanu postoji porodica koju čini bračni par i njihovo troje dece. Gospođa
predstavlja glavni lik u romanu jer se kroz njenu perspektivu prepliću različiti
tematski slojevi.
• Ona je majka koja pokušava da uskladi svoju umetničku karijeru sa ulogom supruge
i majke.
• Kroz ovaj lik Vulf obrađuje teme poput rodnih uloga, kreativnosti i umetnosti, kao i
procesa starenja.
43. ŽENE KOJE SE SPUTAVAJU
• Jedna od glavnih tema je prolaznost vremena i prolaznost života. Kroz likove iz ove porodice
prikazuje se kako ljudi često ostaju zarobljeni u prošlosti, pokušavajući da se nose sa
gubicima i promenama.
• Istražuje se i kako umetnost može da pomogne u prihvatanju smrtnosti i nepromenljivosti
vremena.
• Osim toga, Vulf obrađuje temu porodičnih odnosa. Roditelji i deca se bore da uspostave i
održe veze, posebno u vremenu kada se životi brzo menjaju. U tom smislu, roman je kritika
patrijarhalne porodice, u kojoj se ženske uloge sputavaju.
• Preko likova iz jedne porodice Vulf pokazuje da je život prolazan, da se promene dešavaju i
da smo svi mi deo beskonačnog ciklusa života i smrti.
• Ona to izražava kroz simboliku svetionika koji predstavlja konstantu u životima likova, a
istovremeno je simbol života i smrti.
44. KREATIVNOST I POETSKA
DIMENZIJA
• Kroz likove kao što su glavna junakinja i njena ćerka, Vulf ukazuje na važnost
kreativnosti kao izraza sopstvene ličnosti i slobode.
• Kao i u drugim delima moderne književnosti, u romanu „Ka svetioniku“ postoji
nedostatak jasnog narativa i tradicionalne priče.
• Vulf koristi tok svesti i unutrašnji monolog kako bi izrazila složenost ljudskog uma,
ali i kako bi prikazala koliko su životi likova neodređeni.
• Ova tehnika stvara jedinstvenu atmosferu u romanu dajući mu lirsku i poetsku
dimenziju.
45.
46. ALBER KAMI (1913 – 1960):
STRANAC
• Bio je francuski pisac, filozof i novinar. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost
1957. godine. Bio je do tada drugi najmlađi dobitnik ove nagrade (posle Radjarda
Kiplinga) i prvi dobitnik rođen u Africi.
• On jeste bio zagovornik levičarske politike, ali se protivio totalitarnim sistemima, ma
gde se nalazili.
• Njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Iako se vezuje za
egzistencijalizam, poricao je da je egzistencijalista. Takođe sam ističe da se celog
života borio protiv filozofije nihilizma. Što se tiče religioznosti, u jednoj od knjiga
napisao je: „Ne verujem u boga „i“ nisam ateista.“
• Ima proučavalaca koji su u njegovom stvaralaštvu našli dosta idejnih sličnosti sa
stvarlaštvom velikog engleskog pisca Džordža Orvela.
47.
48. EGZISTENCIJA I APSURD
• Kami se u svojim delima bavi ljudskom egzistencijom, traga za smislom čovekovog
trajanja i, uprkos radostima koje život pruža, on u njemu otkriva apsurd, mnogo šta
što ga čini besmislenim, odakle i čovekovo trajno nezadovoljstvo u ovome svetu i
stalni sukob pojedinca i sveta, osećaj čoveka da je stranac u svetu u kome živi.
• Kao posledica takve filozofije nastaće roman „Stranac“ , slika o apsurdnosti trajanja
koji će svoje objašnjenje dobiti u eseju „Mit o Sizifu“.
• Glavni protagonist romana „Stranac“, Merso, predstavljen je kao čovek koji je stranac
u svetu u kome živi, ne samo zbog nedostatka u komunikaciji sa drugima, nego i
zbog „neobičnih“ reakcija na događaje oko sebe.
• Ova roman tematizuje beznađe modernog društva i kritikuje konformizam i
društvene norme koje očekuju od pojedinca da se ponaša na određeni način.
49.
50. ANTIJUNAK
• Kamijev lik Merso predstavlja antijunaka koji ne prihvata društvene konvencije i ne želi da
učestvuje u igrama društva.
• Umesto toga, on živi život bez ciljeva, bez ikakvih emocija, pa čak i kada mu se dogode
tragedije.
• Glavna tema romana „Stranac“ jeste besmislenost, apsurd ljudskog postojanja i osećaj
„stranosti“ koji proizlazi iz njega.
• Merso je nezainteresovan za konvencije koje društvo nameće, pa se tako na početku romana
ne buni kada mu devojka predlaže da se venčaju, iako ne oseća nikakvu ljubav prema njoj.
• Kada sazna da mu je majka umrla, ne pokazuje preveliku tugu, već se ponaša kao da se ništa
nije dogodilo.
• Kada ubije jednog Arapina, to čini bez ikakvog razloga, i pritom ne oseća nikakvu krivicu.
51. PROTIV DRUŠTVENIH KONVENCIJA
• Kroz Mersoa Kamijeva kritika društvenih normi i konvencija postaje očigledna.
• Merso se ne slaže s tim da se ljudi moraju ponašati na određeni način u određenim
situacijama, već hoće da živi onako kako on želi.
• Kada se nađe pred sudom, Merso ne želi da laže o svojim osećanjima prema majci i
time se ponaša drugačije nego što društvo očekuje.
• Takođe, odbija da se prilagodi konvencijama koje bi zahtevale da oseti krivicu zbog
ubistva, već prihvata svoju sudbinu bez ikakvih osećaja.
52.
53. SUNCE
• Kamijeva kritika društva izražena je kroz motiv sunca. Sunce u romanu može da
simbolizuje društvo koje pritiska i ne dopušta da živimo po svojoj želji.
• Kroz ceo roman Merso često govori o sunčevim zracima i toploti koju oseća, što
predstavlja konstantno prisutni teret društvenih normi i očekivanja koje on odbija da
prihvati.
• Kada je na kraju romana osuđen na smrt, Merso se oseća oslobođeno od tog tereta
jer više neće biti pod uticajem društva.
• Kamijev stil takođe doprinosi temi „stranosti“ i besmislenosti ljudskog postojanja.
Njegov jezik je jednostavan i precizan, često bez ikakvih emotivnih ili opisnih
dodataka, što odražava Mersoov stav prema životu.
• Sve u romanu napisano je u prvom licu što nam omogućava da uđemo u Mersoov
svet i doživimo njegovu „stranost“.
54. POSLEDNJA POBUNA
• Međutim, uprkos Mersoovom na prvi pogled nihilističkom posgledu na svet, postoji i
nada.
• Njegova prijateljica, Mari, predstavlja jedinu svetlu tačku u njegovom životu.
• Iako on ne oseća ljubav prema njoj, ona mu pruža neku vrstu utehe i stabilnosti.
• Takođe, Merso prihvata da će umreti bez ikakve iluzije da postoji neki veći smisao u
životu, što je ujedno i njegova poslednja pobuna protiv društva.
55. ZAKLJUČAK
• Roman „Stranac“ je suptilna kritika modernog društva koje zahteva od pojedinca da
se prilagodi konvencijama i normama te da živi život onako kako to društvo očekuje.
• Merso predstavlja onu manjunu koja odbija da prihvati te norme i želi da živi život
„po svome“.
• Kamijev stil i motiv sunca doprinose temi „stranosti“ i besmislenosti ljudskog
postojanja, alipostoji i nada u obliku Mersoove prijateljice Mari.
• Reklo bi se da nam roman govori da je život besmislen, ali da je upravo u toj
besmislenosti i „stranosti“ moguće pronaći neku vrstu slobode odnosno
oslobođenja.
56. OLDUS HAKSLI (1894 – 1963):
„VRLI NOVI SVET“
• Bio je engleski pisac i jedan od najistaknutijih evropskih esejista 20. veka.
• Čuveni su njegovi „romani ideja“ zasnovani na esejističkim modelima rasprava i
sukoba načela.
• Njegovo najpoznatije delo jeste distopijski roman „Vrli novi svet“ (1932) u kome se
opisuje društvo koje funkcioniše po principima masovne proizvodnje i pomoću
Pavlovljevih refleksa.
• Ljudi se stvaraju u epruvetama i unapred se određuje ko će pripadati kojoj klasi ljudi
po inteligenciji.
• Radnja se odvija u Londonu 2540. godine. Društvo budućnosti je otelotvorenje
ideala koji čine osnovu futurizma.
• Reproduktivna tehnologija i učenje u snu u spoju dovode do stvaranja novog
društva.
57.
58. PARODIJA NA VELSOVU UTOPIJU
• Ironičan naslov romana izveden je iz reči lika Mirande iz Šekspirovod dela „Bura“. Isti
izraz javlja se i u engleskom prevodu romana „Žerminal“ Emila Zole. Naslov je aluzija
i na jednu pesmu Radjarda Kiplinga.
• Na pisanje romana Hakslija je inspirisao utopijski roman H. Dž. Velsa „Ljudi kao
bogovi“. Ali, Velsov optimistički pogled na svet kod Hakslija je zamenjen parodijom.
• Nasuprot optimističkim romanima tog vremena, Haksli je hteo da pruži zastrašujuću
sliku budućnosti.
• Neki smatraju da je roman „Mi“ Jevgenija Zamjatina (1921) imao uticaja na Hakslija,
ali je on izjavio da u to vreme nije čuo za tu knjigu.
59.
60. INSPIRACIJA U REALNOSTI
• Iako je radnja romana postayvljena u budućnost, on sadrži probleme i pitanja iz ranog 20.
veka.
• Industrijska revolucija je donosila ogromne promene u svetu. Masovna proizvodnja
omogućila je da automobili, telefoni i radio-uređaji budu jeftini i lako dostupni svima.
• Oktobarska revolucija i Prvi svetski rat još su se dobro pamtili.
• Mnogi likovi iz romana nazvani su po ljudima koji su uticali na promene u svetu u tom
vremenu, kao na primer Benito Huver, Bernard Marks, Lenina Kraun (po Lenjinu), Poli Trocki,
Darvin Bonaparte (po Napoleonu i Darvinu), Herbert Bakunjin, Morgana Rotšild...
• Zanimljivo je da je roman u vreme kada se pojavio bio negativno ocenjen od kritičara, da bi
kasnije bio prihvaćen i postao jedan od književnih simbola 20. veka.
61. GUBITAK SLOBODE I
INDIVIDUALNOSTI
• Haksli u romanu predstavlja svet budućnosti u kojem je ljudsko društvo
organizovano po principima efikasnosti, kontrole, uniformnosti i konzumerizma.
• Bernard Marks, junak ovog romana, pripadnik je elite ovog sveta poznate kao
„Savremeni svet“.
• Ovaj svet je organizovan na način koji osigurava da svi ljudi budu srećni, zadovoljni i
produktivni.
• Međutim, cena ovakve organizacije društva je visoka, a cena je gubitak slobode,
individualnosti i prirodnih osećanja.
• U ovom svetu ljudi su stvoreni u laboratorijama i podešavaju se u skladu sa
potrebama društva.
62.
63. KONZUMERISTIČKI ŽIVOTNI STIL
• Svaka osoba usmerena je na određeni posao i na taj način osigurava se maksimalna
efikasnost u proizvodnji i održavanju društva.
• Takođe, ljudi su programirani da uživaju u konzumerističkom stilu života i da se ne
bave ozbiljnim i dubokim pitanjima života.
• U ovom svetu, seksualni odnosi se ne zasnivaju na ljubavi i intimnosti, već su samo
mehanizam za zadovoljavanje fizičkih potreba.
• Haksli kritikuje ovaj svet i njegovu organizaciju na mnoge načine. On upozorava na
opasnosti od kontrole društva i gubitka slobode.
• On ukazuje i na to da čovek nije samo mašina, već da ima duhovne, emotivne i
intelektualne potrebe koje ne mogu biti zadovoljene samo konzumerističkim stilom
života.
64. IDEOLOGIJA I KULT LIČNOSTI
• Jedan od ključnih likova u romanu jeste Džon „Divlji“ koji predstavlja simbol
prirodnog života i ljudskih osećanja.
• On je odrastao van „Savremenog sveta“ i zbog toga ne prihvata njegove vrednosti i
način života.
• On je u stanju da oseti duboku ljubav i patnju, ali ga to čini nesrećnim u svetu u
kojem su takva osećanja nepoželjna.
• U takvom svetu religija je zamenjena državnom ideologijom i kultom ličnosti.
• Ljudi se ne bave duhovnim pitanjima, već samo konzumerizmom i zabavom. U toms
mislu, Haksli ukazuje na opasnosti od gubitka duhovnosti i moralnosti u društvu
koje se orijentiše samo na efikasnost i materijalizam.
65. ETIČKE IMPLIKACIJE
TEHNOLOŠKOG NAPRETKA
• Haksli ukazuje i na opasnost od tehnološkog napretka i kontrole nad ljudima putem
tehnologije.
• U takvom svetu tehnologija se koristi za kontrolu ljudi i prilagođavanje njihovog
ponašanja što dovodi do potpunog gubitka slobode i individualnosti.
• Haksli upozorava da se mora voditi računa o etičkim implikacijama tehnološkog
napretka i da ne smemo zanemariti ljudsku prirodu i slobodu.
66. OPASNOSTI SOCIJALNE
NEJEDNAKOSTI
• U romanu se pojavljuju različiti društveni slojevi koji su jasno razdvojeni i ograničeni
u svojim mogućnostima.
• Elite su privilegovane i imaju veću slobodu, dok su niže klase ograničene i imaju
manje slobode.
• Pisac osuđuje ovakvu organizaciju društva i ukazuje na opasnosti od socijalne
nejednakosti.
67. AKTUELAN I DANAS
• Možemo zaključiti da roman „Vrli novi svet“ predstavlja snažnu kritiku društva koje
se organizuje samo po principima efikasnosti, kontrole i konzumerizma.
• Haksli upozorava na opasnost od gubitka slobode, individualnosti, duhovnosti i
moralnosti.
• Ovaj roman i danas je relevantan i aktuelan jer nas podseća da moramo voditi
računa o ljudskoj prirodi i slobodi, kao i o moralnim implikacijama tehnolološkog
napretka.
68.
69. DŽORDŽ ORVEL (1903 -. 1950):
„1984“
• Pravo ime bilo mu je Erik Artur Bler. Bio je engleski romanopisac, esejista, novinar i kritičar.
• Opštepoznate karakteristike njegovog dela su: inteligentno promišljanje o negativnim
stranama civilizacijskog napretka, društvena kritika, kritika totalitarizma, podrška tzv.
„demokratskom socijalizmu“.
• Najpoznatija dela su: alegorijska priča „Životinjska farma“(1945) i distopijski roman „Hiljadu
devetsto osamdeset četvrta“ (1949).
• Roman „1984“ je moćna distopijska priča koji upozorava na budući svet u kome državna
mašina vrši potpunu kontrolu nad društvenim životom.
• Ovo delo veoma je uticajno u popularnoj kulturi, a pridev „orvelovski“ – koji opisuje
totalitarne i autoritarne društvene prakse – deo je engleskog jezika, kao i mnogi Orvelovi
neologizmi poput: „Veliki Brat“, „Policija misli“, „Soba 101“, „Novi govor“, „dvorazmišljanje“...
70.
71. MINISTARSTVO ISTINE
• Radnja romana odvija se u totalitarnoj državi Okeaniji, jedne od tri takve koje su
preostale u svetu.
• Glavni junak, Vinston Smit, radi u Ministarstvu istine gde svakodnevno menja istoriju
kako bi se prilagodila propagandi vladajućeg režima.
• U Smitu se polako javlja pobuna protiv totalitarne države, a njegova ljubav prema
Džuliji, takođe radniku Ministartsva istine, dodatno ga motiviše da se suprotstavi
Velikom Bratu.
72.
73. VELIKI BRAT
• Jedan od najupečatljivijih elemenata ovog romana jeste koncept Velikog Brata, koji
je personifikacija vladajuće elite. Veliki Brat je svuda – na zidovima, na televiziji, u
propagandnim materijalima.
• Svi građani Okeanije moraju biti posvećeni Velikom Bratu i biti spremni da ga služe.
• Veliki Brat ima gotovo božanski status, a svi ostali građani Okeanije moraju se
pokoriti njegovoj moći.
• Drugi ključni element koji se pojavljuje u romanu jeste tehnološka kontrola. U
Okeaniji država ima neograničenu moć nad građanima, čak i do te mere da je
moguće nadgledati njihove najdublje misli.
74.
75. MANIPULACIJA I PROPAGANDA
• Televizori se koriste kao alat za praćenje i manipulisanje, a ugrađeni mikrofoni i
kamere nalaze se u svakom domu.
• Sve ovo omogućava državi da bude stalni kontrolor svakodnevnog života svojih
građana.
• Orvel takođe kritikuje moć propagande. Ministarstvo istine odgovormno je za
proizvodnju i širenje lažnih vesti, dok Ministarstvo ljubavi kontroliše emocije i
mišljenje.
• Ova propaganda koristi se za održavanje statusa quo i potiskivanje svega što bi
moglo dovesti do narušavanja vladajućeg poretka.
76. AGENTI SU SVUDA...
• Roman „1984“ ukazuje i na važnost individualnosti i slobode govora.
• Vinston Smit bori se za slobodu misli i govora iako je to protivno stavovima države.
• Nažalost, ta borba je ne samo teška već i nemoguća jer se agenti države nalaze
svuda, čak i tamo gde se najmanje očekuje...
• Zato se može zaključiti da roman „1984“ upozorava na opasnosti totalitarizma i moći
koju može imati vladajući režim nad svojim građanima.
• Orvel je kroz ovaj roman pokazao kako su individualnost, sloboda govora i mišljenja
ključni elementi za održavanje demokratskog društva.
• U totalitarnom sistemu ove slobode su potpuno potisnute i građani su primorani da
se pokore moći države.
77.
78. VLADIMIR NABOKOV (1899 – 1977):
„LOLITA“
• Bio je rusko-američki književnik, prevodilac, novinar, sportski instruktor...
• Rođen u Sankt Peterburgu, odrastao u jednoj od najbogatijih aristokratskih porodica
u carskoj Rusiji, od malena dobio najbolje obrazovanje i priliku da odlično nauči
strane jezike.
• Emigrirao je iz SSSR-a u Berlin 1919. godine. Studirao je u Engleskoj. U SAD odlazi
1940.
• Pod uticajem klasične ruske i moderne evropske književnosti piše romane u kojima
uz obilje fantazije i humora suprotstavlja tradicionalni i moderni sistem vrednosti.
• Njegov najpoznatiji i najbolji roman, „Lolita“ (1955) zauzeo je četvro mesto na listi
100 najboljih romana moderne biblioteke u 2007. godini.
79.
80. NEVOLJE AUTORA
• Roman „Lolita“ prvo je objavljen u Evropi, tačnije u Parizu 1955. godine, a tri godine
kasnije u Americi.
• Priča o ljubavi između zrelog muškarca i dvanaestogodišnje devojčice predstavljala
je kršenje tabua čak i u književnim krugovima pa je zbog provokativnosti roman
isprva označen kao „pornografski“. Dakle, slični problemi kao nekada sa Džojsovim
„Uliksom“.
• Provokativna priča donela je autoru mnoge probleme, od odbijanja američkih
izdavača da objave roman, do optužbi za plagijat koje su se nastavile i posle
autorove smrti.
• Trebalo je da prođe vreme pa da u prvi plan izbiju umetničke vrednosti ovog
romana, danas, po rečima književnih kritičara i istoričara, jednog od ključnih u 20.
veku.
81.
82. FILMSKE ADAPTACIJE
• Roman „Lolita“ imao je dve filmske adaptacije: reditelj Stenli Kjubrik snimio je film
po Nabokovljevom romanu 1962. godine sa Džejmsom Mejsonom u ulozi glavnog
junaka Hamberta Hamberta.
• Druga adaptacija bila je 1997. godine. Film „Lolita“ snimio je reditelj Ejdrijen Lajn. U
glavnoj ulozi bio je Džeremi Ajrons.
83.
84.
85. VEŠTA KOMBINACIJA ŽANROVA
• Ovaj roman pažnju čitalaca, kritičara i proučavalaca književnosti privlači ne samo
kontroverznom temom, već i nizom litrararnih i intertekstualnih zagonetki kao i
nenadmašnim stilom koji zadaje velike muke prevodiocima širom sveta.
• Neki će reći da se lepota i kompleksnost ovog dela kriju u dobro skrivenim
semantičkim pregradama koje je veliki majstor pera ostavio narednim generacijama
da otkrivaju.
• Ovo delo nije nimalo lako ukalupiti u jedan žanr jer je žanrove jedan
visokoobrazovani pisac kao što je Nabokov vešto kombinovao spajajući memoare,
dnevnike, poeziju, putopis, bajke...
86. NARATOR JE PROTAGONISTA
• Inovacija je ključna karakteristika umetničkog izražavanja koja omogućava stvaranje nečeg
novog i jedinstvenog.
• Kada je u pitanju stil i jezik, inovacije su posebno važne jer se one odnose na način na koji
umetnik izražava svoje ideje i emocije.
• U romanu „Lolita“ Vladimira Nabokova stil i jezik su ključni elementi koji su postali sinonim
za genijalnost.
• Jedna od karakteristika romana „Lolita“ jeste upotreba naratora koji je ujedno i protagonista.
• Nabokov koristi ovaj pristup na izuzetno suptilan način tako da čitaoci ne mogu da se
potpuno oslone na njegovu perspektivu.
• Nabokov je uspeo da stvori napetost između onoga što Hambert govori i onoga što čitalac
oseća što čini iskustvo čitanja romana dubokim i višeslojnim.
87.
88. VIZUELIZACIJA I SLOŽENE EMOCIJE
• Kvalitet ovoga romana svakako jeste i snažna vizuelizacija koja pomaže u stvaranju
atmosfere priče.
• Nabokov je vešt u opisivanju prirode, ljudi i predmeta pa čitaoci mogu da osete i
vide svaki detalj.
• Ali, umesto da se zadrži samo na opisivanju, Nabokov koristi vizuelne slike da bi
predstavio složene ideje i emocije.
• Ovo čini roman „Lolita“ ne samo vizuelno privlačnim, već i emotivno dubokim.
89. SLOJEVITOST
• Inovativna karakteristika stila i jezika u romanu jeste igra rečima.
• Pisac se time često služi kako bi stvorio slojevitu i kompleksnu priču.
• Ove igre rečima ne samo da su zabavne, već pomažu u kreiranju atmosfere romana.
• Osim toga, Nabokov koristi igre rečima da bi ukazao na važne teme i duboke emocije, kao
što su ljubav, patnja, gubitak...
• Kada je u pitanju genijalnost romana „Lolita“ postoji nekoliko ključnih elemenata.
• Jedan od najvažnijih je Nabokovljeva sposobnost da stvori likove koji su istovremeno
kompleksni, monstruozni, iskrivljeni, perverzni, bolesni, ali opet i veoma ljudski.
• Ovo se posebno odnosi na Hamberta, glavnog junaka.
90.
91. KONTROVERZNO I PROMIŠLJENO
• Nabokov je genijalan u stvaranju nepouzdanog naratora što čini iskustvo čitanja romana
dubljim i višeslojnim.
• Pisac je jednu mračnu i bolesnu temu iskoristio na kontroverzan, ali istovremeno promišljen i
slojevit način.
• Nabokov u samoj priči ne glorifikuje niti osuđuje Hambertove postupke (koji svakako jesu za
svaku osudu i gnušanje), već umesto toga stvara priču koja izaziva neugodne emocije i
postavlja pitanja o prirodi ljudskog psihičkog sazrevanja, uticajima koji datiraju iz rane
mladosti i detinjstva, poreklu anomalije, prirodi ljubavi, moći i moralnosti.
• Pisac u samoj priči, jer je narator protagonista, ne osuđuje, ali se u uvodu jasno, kroz još
jedan književni lik, jasno navodi njegov stav i osuda Hambertove i svih sličnih bolesnih
anomalija. Što će, diveći se Nabokovljevom majstorstvu i umetničkoj genijalnosti, učiniti i
svaki zdrav i normalan čitalac.