Mario Vargas Ljosa je peruanski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2010. godine. Smatra se jednim od vodećih latinoameričkih pisaca u decenijama iza nas. Bio je novinar, okušao se i u politici, a u književnosti se pojavio šezdesetih godina. Građu za svoja dela crpi iz latinoameričke stvarnosti, kroz istoriju nemirnog 20. veka, ali su estetski, idejni i filozofski sloj univerzalni. Danas ima 86 godina i živi u Barseloni, u Španiji.
Kazuo Išiguro (1954) je britanski pisac japanskog porekla koji u Engleskoj živi od pete godine života. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 2017. godine, a pre toga dobio je Bukerovu nagradu za svoj najpoznatiji roman "Ostaci dana" po kome je snimljen istoimeni film sa Entonijem Hopkinsom u glavnoj ulozi. Teme kojima se najčešće bavi u svojim romanima su uspomene, vreme i samoobmana. U kasnijoj fazi Išiguro će uključiti elemente naučne fantastike i distopije u svoja dela.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Kuper, na primer, iz 19. veka, pa Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan Frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster... I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija več samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. To opet ne znači da je ova prezentacija neozbiljna. Naprotiv. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Fenimor Kuper, na primer, iz 19. veka, a potom onih iz 20. stoleća kao što su Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster...I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija već samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
OD MANA DO NABOKOVA - DESET VELIKIH ROMANA XX VEKA.pptxMilanStankovic19
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Kazuo Išiguro (1954) je britanski pisac japanskog porekla koji u Engleskoj živi od pete godine života. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 2017. godine, a pre toga dobio je Bukerovu nagradu za svoj najpoznatiji roman "Ostaci dana" po kome je snimljen istoimeni film sa Entonijem Hopkinsom u glavnoj ulozi. Teme kojima se najčešće bavi u svojim romanima su uspomene, vreme i samoobmana. U kasnijoj fazi Išiguro će uključiti elemente naučne fantastike i distopije u svoja dela.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Kuper, na primer, iz 19. veka, pa Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan Frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster... I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija več samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. To opet ne znači da je ova prezentacija neozbiljna. Naprotiv. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Fenimor Kuper, na primer, iz 19. veka, a potom onih iz 20. stoleća kao što su Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster...I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija već samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
OD MANA DO NABOKOVA - DESET VELIKIH ROMANA XX VEKA.pptxMilanStankovic19
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Prvobitni osnivač sociologije i jedna od retkih žena u nauci. Njen rad malo poznat i jedno vreme je čak bio i zgubljen. Danas imamo priliku da saznamo za njen važan rad za čovečanstvo.
Dvadeseti vek bio je, u pravom smislu, procvat srpske književnosti. Stvarali su vrlo talentovani i obrazovani pisci koji su pohvale i priznanja dobili i na međunarodnom planu. Ivo Andrić osvojio je Nobelovu nagradu, a pojedini srpski pisci su u nekim zemljama bili među najprevođenijim stranim književnicima. Poezija, ali i roman, doživeli su veliki uspon. Nije lako opredeliti se za deset najboljih, uostalom - šta u umetnosti, gde su kriterijumi nekad vrlo fluidni, znači biti najbolji? Hteli ne hteli, ovakva jedna selekcija ipak u dobroj meri zavisi od afiniteta selektora. Koji opet treba da poštuje neke objektivne kriterijume, a to su, pored ostalog, uticaji koje stvaralaštvo nekog pisca ima na druge pisce, inovacije na stilskom i formalnom planu, čitanost i - hajmo reći - popularnost u zemlji i inostranstvu, dosezanje zavidnih estetskih kriterijuma primerenih imanentno-književnom vrednovanju, komunikacija sa vrhunskom svetskom produkcijom i originalan odgovor na ove izazove, kreativnost i snaga talenta, misaona i filozofska radoznalost, duhovna, geografska, istorijska veza sa ovim podnebljem (što nije nužno u svakom delu), uzbuđenje prilikom čitanja i "zanimljivost" ponuđenog sadržaja, intelektualnost ali ne i intelektualizam... Moglo bi mnogo toga da se nabroji. Sve u svemu, mislim, a gotovo i da sam uveren u to, da bi se i najbolji profesionalni poznavaoci srpske književnosti XX veka u najvećoj meri složili sa mojim izborom.
ICTeachers - Biljana Đorđević - Prikaz časa o starovekovnoj književnostiNastavnici
Konferencija "ICTeachers - nastavnici koji postavljaju nove standarde" u organizaciji Beogradske otvorene škole, RNIDS-a i Majkrosofta održana 22. decembra 2011. godine u Beogradu
THE DISCREET CHARM OF OLD LOVES - eighty first birthday of Casablanca.pptxMilanStankovic19
Radiance in the Shadows of Movie: "Casablanca" As an American Cultural Treasure
At the heart of the film history, "Casablanca" shines as a masterpiece that, although not literary, deeply permeates the fabric of American culture and values.
This cinematic classic, whose doors to the magnificent world opened 81 years ago, has become not only an icon of the seventh art but also an integral part of American cultural heritage.
Despite not being part of the classic literary canon, its iconic status and influence on collective consciousness make it worthy of study, revealing how "Casablanca" , transcending its cinematic genre, reflects American values and provides insight into the emotional depth and universality of the human experience.
Has literature ever had the power to change historical trends and the state of society?
Someone who is in love with literature will say - oh yes, sure, writers and their works have great power.
However, sober thinking would change this assessment of the enthusiastic reader. Because if literature had ever fundamentally influenced history and social movements, both history and reality would have been different.
But, on the other hand, the influence of literature should not be underestimated. It is a fact that some literary works influenced the change of laws and social rules, as well as the general perception of the public on certain important issues.
Therefore, if literature could not fundamentally change history and direct its course, it certainly had a huge emancipatory role in various periods of the development of society and culture.
In this presentation, only some important writers and works, mainly novels and plays, are listed in this sense. A real investigation would require a much more extensive study.
The presentation used paintings by great American painter Edward Hopper. His painting "American Locomotive" is on the first page of the presentation.
More Related Content
Similar to POBEDITI KOROZIJU VREMENA - NOBELOVAC MARIO VARGAS LJOSA.pptx
Prvobitni osnivač sociologije i jedna od retkih žena u nauci. Njen rad malo poznat i jedno vreme je čak bio i zgubljen. Danas imamo priliku da saznamo za njen važan rad za čovečanstvo.
Dvadeseti vek bio je, u pravom smislu, procvat srpske književnosti. Stvarali su vrlo talentovani i obrazovani pisci koji su pohvale i priznanja dobili i na međunarodnom planu. Ivo Andrić osvojio je Nobelovu nagradu, a pojedini srpski pisci su u nekim zemljama bili među najprevođenijim stranim književnicima. Poezija, ali i roman, doživeli su veliki uspon. Nije lako opredeliti se za deset najboljih, uostalom - šta u umetnosti, gde su kriterijumi nekad vrlo fluidni, znači biti najbolji? Hteli ne hteli, ovakva jedna selekcija ipak u dobroj meri zavisi od afiniteta selektora. Koji opet treba da poštuje neke objektivne kriterijume, a to su, pored ostalog, uticaji koje stvaralaštvo nekog pisca ima na druge pisce, inovacije na stilskom i formalnom planu, čitanost i - hajmo reći - popularnost u zemlji i inostranstvu, dosezanje zavidnih estetskih kriterijuma primerenih imanentno-književnom vrednovanju, komunikacija sa vrhunskom svetskom produkcijom i originalan odgovor na ove izazove, kreativnost i snaga talenta, misaona i filozofska radoznalost, duhovna, geografska, istorijska veza sa ovim podnebljem (što nije nužno u svakom delu), uzbuđenje prilikom čitanja i "zanimljivost" ponuđenog sadržaja, intelektualnost ali ne i intelektualizam... Moglo bi mnogo toga da se nabroji. Sve u svemu, mislim, a gotovo i da sam uveren u to, da bi se i najbolji profesionalni poznavaoci srpske književnosti XX veka u najvećoj meri složili sa mojim izborom.
ICTeachers - Biljana Đorđević - Prikaz časa o starovekovnoj književnostiNastavnici
Konferencija "ICTeachers - nastavnici koji postavljaju nove standarde" u organizaciji Beogradske otvorene škole, RNIDS-a i Majkrosofta održana 22. decembra 2011. godine u Beogradu
THE DISCREET CHARM OF OLD LOVES - eighty first birthday of Casablanca.pptxMilanStankovic19
Radiance in the Shadows of Movie: "Casablanca" As an American Cultural Treasure
At the heart of the film history, "Casablanca" shines as a masterpiece that, although not literary, deeply permeates the fabric of American culture and values.
This cinematic classic, whose doors to the magnificent world opened 81 years ago, has become not only an icon of the seventh art but also an integral part of American cultural heritage.
Despite not being part of the classic literary canon, its iconic status and influence on collective consciousness make it worthy of study, revealing how "Casablanca" , transcending its cinematic genre, reflects American values and provides insight into the emotional depth and universality of the human experience.
Has literature ever had the power to change historical trends and the state of society?
Someone who is in love with literature will say - oh yes, sure, writers and their works have great power.
However, sober thinking would change this assessment of the enthusiastic reader. Because if literature had ever fundamentally influenced history and social movements, both history and reality would have been different.
But, on the other hand, the influence of literature should not be underestimated. It is a fact that some literary works influenced the change of laws and social rules, as well as the general perception of the public on certain important issues.
Therefore, if literature could not fundamentally change history and direct its course, it certainly had a huge emancipatory role in various periods of the development of society and culture.
In this presentation, only some important writers and works, mainly novels and plays, are listed in this sense. A real investigation would require a much more extensive study.
The presentation used paintings by great American painter Edward Hopper. His painting "American Locomotive" is on the first page of the presentation.
KINGSBLOOD ROYAL - UNIVERSAL MESSAGES OF THE NOVEL BY SINCLAIR LEWIS.pptxMilanStankovic19
Sinclair Lewis (1885 - 1951), American writer. Received 1930 Nobel Prize for Literature "for his vigorous and graphic art of description and his ability to create, with wit and humor, new types of characters".
Almost eight decades have passed since the publication of the novel "Kingsblood Royal". Nevertheless, that novel still sends us messages that are current, universal and warn us, just like when it was written.
UNIVERSAL AND TIMELESS MESSAGES OF THE PLAY THE CRUCIBLE BY ARTHUR MILLER.pptxMilanStankovic19
Through his dramas, including The Crucible, Arthur Miller deeply delved into the human psyche, socio-political dynamics, and moral dilemmas. His ability to create universal stories that reflect human weaknesses and strenghts makes him a prominent playwright of the 20th century, whose messages remain relevant today.
This presentation is just a short observation and a guide for further, more serious research into the thought aspects of two famous works by Albert Camus: The Stranger and The Myth of Sisyphus. The concept of absurdity is not equated with either man or the world. But if this is not in man or in the world, the absurdity is in their mutual contact. Just as the flame is neither in the flint nor in the stone, but in the friction created by their mutual contact.
THE MOST FAMOUS 20th CENTURY AMERICAN PLAYS - a brief overview. pptxMilanStankovic19
American drama of the 20th century evolved significantly, mirroring the shifting landscape of society, politics, and cultural norms. From realism to experimentation, from individual struggles to societal commentary, the playwrights of this era enriched the theatrical landscape with diverse perspectives, leaving an indelible mark on the world of drama.
A CLOCKWORK ORANGE - VIOLENCE AND HUMAN NATURE.pptxMilanStankovic19
The film A Clockwork Orange directed by Stanley Kubrick has caused numerous controversies since its release in 1971. Harsh critics say that it is brutal and that it is best not to watch it at all, while on the other side, also great connoisseurs of the film art claim that it is a masterpiece of one of the greatest directors of the 20th century. What is certainly an interesting aspect when thinking about this film is that it asks some essential questions, but does not provide definitive answers. If does, we need to think about those answers pretty deeply. The film is based on the novel of the same name by Anthony Burgess.
Jedan od najdugovečnijih filmskih junaka, tajni agent 007, Džejms Bond, ove godine puni 61 godinu. Videćemo, s obzirom na poslednji film i njegov kraj, da li će nastavka serijala o Bondu biti, najavljeno je da hoće, sa novim glumcem u toj ulozi, i tome treba verovati, a kako će se to izvesti, ostaje da nagađamo, maštamo i uzdamo se u stvaraoce. Uostalom, zar je Bond samo jednom vaskrsnuo?
Šta je to što je ovog junaka učinilo tako neodoljivim i tako jedinstvenim svih ovih godina?
Kriminalistički i dobri detektivski romani oduvek privlače veliku pažnju čitalačke publike. Delom je to i zbog toga što, čitajući takve priče, i sami proveravamo svoje sposobnost rasuđivanja i logičkog razmišljanja. Drugim rečima, "klikeri" nam rade. Ali, da bi se napisao stvarno dobar krimi-roman treba biti veliki majstor. Treba na pravi način kombinovati sposobnost inteligentnog stvaranja intrige sa imaginacijom i emotivnim slojem, odnosno delovanjem na osećanja čitalaca. Treba stvoriti magiju. Nije slučajno što su vrhunska dela ovog žanra često interesantna filmskim rediteljima, od kojih neki spadaju u najveća imena sedme umetnosti. Ovde je predstavljeno 11 autora sa isto toliko dela. Izbor je svakako relativan i mogao je biti i drugačiji, svakako da ima još dosta autora koji zaslužuju da se nađu u jednoj reprezentativnoj prezentaciji.
ilijam Šekspir (1564 - 1616) smatra se najboljim piscem koji je ikada pisao na engleskom jeziku, najboljim svetskim dramskim piscem, a neki kažu i najvećim književnikom u istoriji. To je teško izmeriti, ali je činjenica da je uticaj velikana iz Stratforda na Evonu bio i ostao ogroman. Pisao je tragedije, komedije, tragikomedije, istorijske drame, sonete, romanse... Izuzetno bogat i raznovrstan opus. Gotovo ceo život posvetio je pozorištu, gde je bio i reditelj, a imao je i sopstveno pozorište. Njegove komedije, baš kao i druge drame, danas se rado izvode na pozornicama širom sveta.
Istorija Pariza veoma je bogata, traje vekovima i uvek bi, o svakom periodu te zanimljive povesti, mogla da se ispriča neponovljiva priča. Kada je reč o XX veku, Pariz tridesetih godina svakako je veoma primamljiv za kreativno istraživanje, ali isto to moglo bi se reći i za Pariz šezdesetih. Izuzetan grad i izuzetna dostignuća francuskih , ali i drugih, inostranih umetnika koji su obogatili francusku kulturu. Ovo je pokušaj da se podsetimo samo jednog dela i jednog segmenta tog interesantnog i jedinstvenog doba, posredstvom umetnika i duha vremena. Književnost, film i muzika bili su u žiži ovih opservacija, ali se dotičemo i ostalih umetnosti i društvenih i kulturnih fernomena.
Britanska književnost je verovatno najbogatija na svetu. Osim toga njoj pripada onaj koga mnogi smatraju najvećim piscem ikada - Vilijam Šekspir. I to ne samo u dramskoj književnosti... Njegovo ime i veličina obavezuju i one pisce koji su stvarali dela koja pripadaju drugačijim književnim rodovima i vrstama da, ako ne na samom vrhu, uvek budu blizu svetskog vrha kada se njihovo stvaralaštvo procenjuje. Roman je književna vrsta koja je u 19. i 20. veku čitaocima svakako bila veoma privlačna. Britanski romanopisci, tematskom i stilskom raznolikošću, kreativnošću, originalnošću, eksperimentalnom inovativnošću,svestranim obrazovanjem, bogatstvom ideja, umetničkom snagom - doprineli su da roman u prošlom, kao i ovom veku, sačuva svoju magiju i neodoljivu privlačnost za čitaoce.
John Steinbeck is one of the great American writers, perhaps the greatest. His works are literary classics. Most of his most famous novels have been adapted into films. Many famous actors played in those films: Spencer Tracy, Hedy Lamarr, Henry Fonda, James Dean, John Malkovich... Steinbeck won the Nobel Prize for literature in 1962, certainly for his entire literary ouevre, and after his last novel "The Winter of Our Discontent" . About twenty years before he won the Pulitzer Prize.
Nije lako izdvojiti 10 najboljih dramskih pisaca XX veka u tako obimnoj i kvalitetnoj ponudi kakva je bila u prošlom stoleću. Reklo bi se da bi podjednako teško bilo i kada bi pisac jednog ovakvog pregleda i osvrta morao da izdvoji stotinu reprezentativnih dramatičara. Ipak, teško je bilo odoleti želji da se jedna ovakva lista sastavi. Ona je podložna promenama i svakako da odražava afinitete sastavljača. Koji, kao ni iko drugi, nije pročitao kompletnu dramsku produkciju XX veka. To nisu učinili ni oni koji se istorijom književnosti i drame profesionalno bave. Neko će možda imati zamerku - zašto Čehov, ako je on više stvarao u XIX veku? One koji to pitaju podsetiću da su dve možda i najbolje Čehovljeve drame - Tri sestre i Višnjik - nastale u XX veku. Da je ova lista malo šira, ona je svakako mogla da se obogati autorima kao što su Alber Kami, Žan-Pol Sartr, Ežen Jonesko, Džon Ozborn, Sem Šepard... No, biće prilike za nove preglede i izbore i za ponovna i nova uživanja u sjajnim dramskim tekstovima prošlosti koji ne gube na aktuelnosti.
Miloš Crnjanski (1893 - 1977) bio je jedan od najznačajnijih srpskih književnika 20. veka. Pesnik, pripovedač, romansijer, dramski pisac, publicista, esejista, novinar, likovni kritičar, diplomata... Poznata pesnička dela su "Lirika Itake" i "Lament nad Beogradom", iz pripovedne, esejističke i putopisne proze izdvajaju se "Priče o muškom", "Pisma iz Pariza", "Tajna Albrehta Direra", "Ljubav u Toskani", "Sveti Sava" ; napisao je memoare "Embahade" koji obuhvataju vreme od 1928. do 1945. kada je pisac bio u poslanstvu u Berlinu, Rimu i Londonu. Takođe drame "Maska", "Konak", "Nikola Tesla". Objavio je dve antologije lirike istočnih naroda i nekoliko knjiga reportaža. Romani: "Dnevnik o Čarnojeviću", "Seobe" , "Druga knjiga Seoba", "Roman o Londonu", "Kap španske krvi", "Suzni krokodil", "Kod Hiperborejaca"... Predmet ove prezentacije su junaci romana "Seobe", "Roman o Londonu" i "Kap španske krvi".
OD ČEHOVA DO MEMETA - NAJBOLJI DRAMSKI PISCI XX VEKA.pptxMilanStankovic19
Nije lako izdvojiti 10 najboljih dramskih pisaca XX veka u tako obimnoj i kvalitetnoj ponudi kakva je bila u prošlom stoleću. Reklo bi se da bi podjednako teško bilo i kada bi pisac jednog ovakvog pregleda i osvrta morao da izdvoji stotinu reprezentativnih dramatičara. Ipak, teško je bilo odoleti želji da se jedna ovakva lista sastavi. Ona je podložna promenama i svakako da odražava afinitete sastavljača. Koji, kao ni iko drugi, nije pročitao kompletnu dramsku produkciju XX veka. To nisu učinili ni oni koji se istorijom književnosti i drame profesionalno bave. Neko će možda imati zamerku - zašto Čehov, ako je on više stvarao u XIX veku? One koji to pitaju podsetiću da su dve možda i najbolje Čehovljeve drame - Tri sestre i Višnjik - nastale u XX veku. Da je ova lista malo šira, ona je svakako mogla da se obogati autorima kao što su Alber Kami, Žan-Pol Sartr, Ežen Jonesko, Džon Ozborn, Sem Šepard... No, biće prilike za nove preglede i izbore i za ponovna i nova uživanja u sjajnim dramskim tekstovima prošlosti koji ne gube na aktuelnosti.
Od Džejmsa do Barnsa - najbolji britanski romanopisci XX veka.pptxMilanStankovic19
Britanska književnost je verovatno najbogatija na svetu. Osim toga njoj pripada onaj koga mnogi smatraju najvećim piscem ikada - Vilijam Šekspir. I to ne samo u dramskoj književnosti... Njegovo ime i veličina obavezuju i one pisce koji su stvarali dela koja pripadaju drugačijim književnim rodovima i vrstama da, ako ne na samom vrhu, uvek budu blizu svetskog vrha kada se njihovo stvaralaštvo procenjuje. Roman je književna vrsta koja je u 19. i 20. veku čitaocima svakako bila veoma privlačna. Britanski romanopisci, tematskom i stilskom raznolikošću, kreativnošću, originalnošću, eksperimentalnom inovativnošću,svestranim obrazovanjem, bogatstvom ideja, umetničkom snagom - doprineli su da roman u prošlom, kao i ovom veku, sačuva svoju magiju i neodoljivu privlačnost za čitaoce.
IVO ANDRIĆ AND THE CONTRADICTIONS OF HUMAN NATURE.pptxMilanStankovic19
Ivo Andric is one of the greatest Yugoslav and Serbian writers in history. He is the only author from the former Yugoslav territories who received the Nobel Prize for Literature in 1961. This presentation deals with some thought aspects of his work.
Vilijam Šekspir (1564 - 1616) smatra se najboljim piscem koji je ikada pisao na engleskom jeziku, najboljim svetskim dramskim piscem, a neki kažu i najvećim književnikom u istoriji. To je teško izmeriti, ali je činjenica da je uticaj velikana iz Stratforda na Evonu bio i ostao ogroman. Pisao je tragedije, komedije, tragikomedije, istorijske drame, sonete, romanse... Izuzetno bogat i raznovrstan opus. Gotovo ceo život posvetio je pozorištu, gde je bio i reditelj, a imao je i sopstveno pozorište. Njegove komedije, baš kao i druge drame, danas se rado izvode na pozornicama širom sveta.
Kriminalistički i dobri detektivski romani oduvek privlače veliku pažnju čitalačke publike. Delom je to i zbog toga što, čitajući takve priče, i sami proveravamo svoje sposobnost rasuđivanja i logičkog razmišljanja. Drugim rečima, "klikeri" nam rade. Ali, da bi se napisao stvarno dobar krimi-roman treba biti veliki majstor. Treba na pravi način kombinovati sposobnost inteligentnog stvaranja intrige sa imaginacijom i emotivnim slojem, odnosno delovanjem na osećanja čitalaca. Treba stvoriti magiju. Nije slučajno što su vrhunska dela ovog žanra često interesantna filmskim rediteljima, od kojih neki spadaju u najveća imena sedme umetnosti. Ovde je predstavljeno 11 autora sa isto toliko dela. Izbor je svakako relativan i mogao je biti i drugačiji, svakako da ima još dosta autora koji zaslužuju da se nađu u jednoj reprezentativnoj prezentaciji.
POBEDITI KOROZIJU VREMENA - NOBELOVAC MARIO VARGAS LJOSA.pptx
1.
2.
3. BIO JE NOVINAR…
• Mario Vargas Ljosa (1936) peruanski je književnik, novinar, esejista, professor na više
univerziteta i dobitnik Nobelove nagrade 2010. godine.
• Pre nego što je postao književnik, radio je kao voditelj i novinar.
• Diplomirao je književnost na Univerzitetu San Markos u Limi i doktorirao na
Univerzitetu u Madridu 1959. godine.
4. ANGAŽOVAN OD POČETKA
• Ljosa je od samog početka svog književnog stvaralaštva društveno angažovan pisac.
• U svojoj rodnoj zemlji, Peruu, još u mladosti gledao je brojne nepravde, nejednakost,
autoritarnost, korupciju…
• “Inspiracija” na samom početku bila je i tamošnja diktatura koja je, kao I svaka
diktatura, drastično ograničavala ljudska prava.
• Prva zbirka priča bila je “Šefovi”, ali je poznat postao tek posle objavljivanja romana
“Grad i psi” 1963.
• U njemu se bavi političkim temama, adolescentima koji se bore za opstanak u
neprijateljskom okruženju vojne škole, kao i korumpiranošću.
5.
6.
7. OD “ZELENE KUĆE” DO “DISKRETNOG
HEROJA”
• Roman pod nazivom “Zelena kuća” izlazi 1965. godine.
• Ljosa dobija međunarodnu nagradu Romulo Galjeos.
• Sledi “Štenad” 1967. a potom “Razgovor u katedrali” o diktaturi Manuela Odrije 1969.
• Zatim će se pojaviti njegovi veliki romani za koje će dobiti prestižne nagrade, između ostalih
Servantesovu, a posle i Nobelovu.
• To su: “Panteleon i posetiteljke”, “Tetka Hulija i piskaralo”, “Rat za kraj sveta”, “Priča o Majti”,
“Ko je ubio Palomina Molera”, “Pripovedač”, “Pohvala pomajci”, “Lituma na Andima”, “Don
Rigobertove beležnice”, “Jarčeva fešta”, “Raj sa drugog ćoška”, “Avanture nevaljale devojčice”,
“Keltski san”, “Diskretni heroj”, “Burna vremena” …
• Tematika uglavnom jeste latinoamerička stvarnost i junaci su iz tog miljea, ali su ono što
zovemo idejni sloj i estetsko-filozofska dimenzija dela – univerzalni.
8.
9.
10. NOBEL I BESEDA
• Mario Vargas Ljosa danas živi u Barseloni, u Španiji.
• Kakav je i običaj kada se dobije najveće svetsko književno priznanje, Nobelova
nagrada, i on je prilikom uručenja održao svoju besedu.
• Ona će po mnogo čemu ostati upamćena, pored ostalog i zato što ni danas nije
izgubila na aktuelnosti.
• Zato se reči velikog pisca iskazanih ovom prilikom treba uvek podsećati.
11.
12. SLOBODA I FIKCIJA
• “Bez fikcije, bili bismo manje svesni značaja slobode da bi se moglo živeti, pakla u
koji se život pretvara kada ga gazi tiranin, ideologija ili religija.
• Neka se oni koji sumnjaju u to da nas književnost ne samo uranja u san o lepoti i
sreći već nam ukazuje na svaku vrstu represije, zapitaju zašto se svi režimi odlučni da
kontrolišu ponašanje građana od kolevke do groba toliko plaše književnosti da
uspostavljaju sisteme cenzure kako bi je kontrolisali i budnim okom motrili
nezavisne pisce.
13. SUBVERZIVNA FIKCIJA
• Oni to čine jer znaju koliki je rizik dozvoliti mašti da slobodno luta u knjigama, znaju
kako fikcija može biti subverzivna kada čitalac poredi slobodu koja je čini mogućom
i koja se u njoj uživa sa zatajom i strahom koji vrebaju u stvarnom životu.
• Hteli to oni ili ne, svesno ili nesvesno, kada izmišljaju priče, pisci podstiču
nezadovoljstvo, demonstrirajući da je svet loše napravljen i da je život fantazije
bogatiji od života naše svakodnevice.
14. FANTAZIJOM PROTIV
MANIPULACIJE
• Ova činjenica, ako pusti klicu u njihovom senzibilitetu i svesti, čini građane težim za
manipulisanje, manje spremnim da private laži islednika i tamničara koji bi hteli da
ih nateraju da veruju da iza rešetaka vode sigurnije I bolje živote.
• Dobra književnost GRADI MOSTOVE među različitim ljudima, i omogućavajući nam
da uživamo, patimo ili budemo iznenađeni, ujedinjuje nas pod jezicima, uverenjima,
navikama, običajima i predrasudama koje nas razdvajaju.
15.
16.
17. SVE SE PROŽIMA …
• Kada veliki beli kit povuče kapetana Ahaba u more, srca čitalaca osete strah na
potpuno isti način u Tokiju, Limi ili Timbuktuu.
• Kada Ema Bovari proguta arsenik, kada se Ana Karenjina baci pod voz, kada se
Žilijen Sorel popne na vešala, drhtaj jednako prožme čitaoca koji verujue u Budu,
Konfučija, Hrista, Alaha, ili je agnostik, nosi sako i kravatu, jalaba, kimono ili
bombachas.
• Književnost stvara bratstvo među različitim ljudima i ruši brane koje su među
muškarcima i ženama podigli neznanje, ideologije, religije, jezici ili glupost.
18. DOBA FANATIKA
• Pošto svaki period ima svoje strahote, naše doba je doba fanatika, terorista
samoubica, drevne vrste koja je uverena da ubijanjem zaslužuje raj, da krv nevinih
pere kolektivne uvrede, ispravlja nepravde i nameće istinu umesto pogrešnih
uverenja.
• Svaki dan, širom sveta, nebrojene žrtve padnu od ruke onih koji veruju da poseduju
apsolutne istine.
19.
20.
21. IZNEVERENA OČEKIVANJA
• Sa padom totalitarnih režima, verovali smo da će zavladati zajednički život, mir,
pluralizam i ljudska prava i da će svet ostaviti u prošlosti holokauste, genocide,
invazije i ratove za istrebljenje.
• Ništa od toga se nije desilo.
• Novi oblici varvarizma cvetaju, vođeni fanatizmom i napretkom u proizvodnji oružja
za masovno uništenje.
• Ne možemo prevideti činjenicu da bilo koja šačica zaluđenih osvetnika može jednog
dana izazvati nuklearnu kataklizmu.
22. NE SMEMO DOZVOLITI!
• Moramo ih onemogućiti, suprotstaviti im se i poraziti ih.
• Njih nema mnogo, iako njihovi zločini gromoglasno odjekuju širom planete i noćne
more koje oni uzrokuju nas preplavljuju strahom.
• Ne smemo dozvoliti da nas zastraše oni koji žele da nam oduzmu slobodu koju smo
sticali tokom duge istorije civilizacije.
23.
24.
25. LEP ŽIVOT KOJI JE IZUMELA
KNJIŽEVNOST
• Hajde da branimo liberalnu demokratiju koja, sa svim svojim ograničenjima, i dalje
znači politički pluralizam, koegzistenciju, toleranciju, ljudska prava, uvažavanje
kritike, legalnost, slobodne izbore, smenu vlasti, sve što nas je izvlačilo iz divljaštva i
vodilo nas bliže – iako to nikad nećemo dostići – lepom, savršenom životu koji je
izumela književnost, onom koji možemo zaslužiti samo tako što ćemo ga izmisliti,
napisati ili pročitati.
• Suprotstavljajući se krvožednim fanaticima mi branimo naše pravo da sanjamo i da
ostvarimo naše snove.
26. RAZOČARENJE U KOLEKTIVIZAM
• U mladosti sam, kao mnogi pisci moje generacije, bio marksista i verovao da bi
socijalizam bio lek za ekploataciju i socijalnu nepravdu koji su postajali sve izraženiji
u mojoj zemlji, Latinskoj Americi, i u ostalim zemljama Trećeg sveta.
• Moje razočaranje u etatizam i kolektivizam i moje preobraćenje u demokratu i
liberala - što nastojim biti – je bilo dugo i teško i odigralo se sporo, kao posledica
epizoda poput pretvaranja kubanske revolucije, u vezi s kojom sam isprva bio
entuzijastičan, u autoritarni vertikalni model Sovjetskog Saveza; svedočenja
disidenata koji su uspeli da se provuku kroz ograde od bodljikave žice i pobegnu iz
gulaga;
27. POPER I OTVORENO DRUŠTVO
• Invazije na Čehoslovačku od strane nacija Varšavskog pakta;
• i zbog mislilaca poput Rejmonda Arona, Žan Fransoa Revela, Isaije Berlina i Karla
Popera, kojima dugujem svoju reevaluaciju demokratske kulture i otvorenih
društava.
• Ovi učitelji su bili primer lucidnosti i galantine hrabrosti kada se činilo da je
inteligencija Zapada, kao rezultat frivolnosti ili oportunizma, podlegla činima
sovjetskog socijalizma ili, još gore, krvavom veštičjem piru kineske kulturne
revolucije.
28.
29.
30. PARISKI DUG
• Kao dečak sam sanjao da jednog dana odem u Pariz jer sam, očaran francuskom
književnošću, verovao da bi mi, da živim tamo i udišem vazduh koji su disali Balzak,
Stendal, Bodler i Prust, to pomoglo da postanem pravi pisac, i da ću, ako ne
napustim Peru, biti kvazi-pisac koji piše samo vikendom i praznicima.
• Istina je da dugujem Francuskoj i njenoj kulturi nezaboravne lekcije, na primer da je
književnost poziv isto koliko i disciplina, rad i upornost.
31. OLIMPIJSKI GROMOVI GENERALA
DE GOLA
• Tamo sam živeo dok su Sartr i Kami još bili živi i pisali, u vreme Joneska, Beketa,
otkrića Brehtovog teatra i filmova Ingmara Bergmana, pozorišta National Populaire
Žana Vilara i Odeon Žan-Lui Baroa, Nouvelle Vague i Nouveau Roman i govora,
divnih literarnih dela, Andre Malroa, i onog što je možda bilo najveći pozorišni
spektakl u Evropi u to vreme, pres konferencija i olimpijskih gromova generala de
Gola.
• Ali možda sam najzahvalniji Francuskoj na otkriću Latinske Amerike.
32.
33.
34. U FRANCUSKOJ OTKRIO LATINSKU
AMERIKU
• Tamo sam naučio da je Peru deo široke zajednice ujedinjene istorijom, geografijom,
društvenim i političkim problemima, specifičnim načinom života i prelepim jezikom
kojim se govori i piše.
• I upravo tih godina je proizvodio novu, snažnu književnost.
• Tamo sam čitao Borhesa, Oktavija Paza, Kortasara, Garsiju Markesa, Fuentesa,
Kabrera Infantea, Rulfa, Onetija, Karpentijera, Edvardsa, Donosa i mnoge druge čija
dela su revolucionisala narativ na španskom jeziku i zahvaljujući kojima su Evropa i
dobar deo sveta otkrili da Latinska Amerika nije samo kontinent prevrata,
operetslkih despota, bradatih gerila, mambe I ča-ča-ča, već i ideja, umetničkih formi
i literarnih fantazija koje su nadilazile specifičnosti i govorile univerzalnim jezikom…
35.
36. PREZIR PREMA NACIONALIZMU
• … Prezirem svaki oblik nacionalizma, tu provincijsku ideologiju – ili, bolje rečeno,
religiju koja je kratkovida, isključiva, koja skraćuje intelektualni horizont i gaji u
svojim nedrima etničke i rasističke predrasude, jer slučajnu okolnost mesta rođenja
pretvara u najvišu vrednost, u moralnu i ontološku povlasticu.
• Kao i religija, nacionalizam je jedan od uzroka najgorih krvoprolića u istoriji, poput
onih u svetskim ratovima i sadašnjeg prolivanja krvi na Bliskom Istoku.
37. BALKANIZACIJA LATINSKE AMERIKE
•Ništa kao nacionalizam nije toliko doprinelo
balkanizaciji Latinske Amerike i krvarenju u
besmislenim sukobima i sporovima te rasipanju
astronomskih sredstava za kupovinu oružja umesto
da se grade škole, biblioteke i bolnice…
38.
39. AVANTURE KOJE STVARNI ŽIVOT
NEMA
• … Ništa nije unelo toliko nemira I pokrenulo našu maštu i naše želje kao izmišljeni
život koji, zahvaljujući književnosti, dodajemo ovom koji imamo, tako da možemo
biti protagonisti velikih avantura, velikih strasti koje nam stvarni život nikada neće
dati.
• Laži književnosti postaju istine preko nas, čitalaca, transformisanih, zaraženih
čežnjom i krivicom fikcije, večno propituju osrednju stvarnost.
40. KAO PAGANSKI BOGOVI
• Čarolija, kada nam književnost nudi nadu da ćemo imati
ono što nemamo, pristajući na tu nemoguću egzistenciju
gde kao paganski bogovi osećamo smrtnost i večnost u
isto vreme, što u naš duh unosi nekonformizam i pobunu,
stoji iza svih herojskih dela koja su doprinela smanjenju
nasilja u ljudskim odnosima.
41.
42. POBEDITI KOROZIJU VREMENA
• Smanjenju nasilja, ne njegovom kraju.
• Jer naša priča će, srećom, uvek biti nedovršena.
• Zbog toga moramo nastaviti da sanjamo, čitamo i
pišemo, jer je to najbolji način koji smo pronašli da
ublažimo našu smrtnost, da pobedimo koroziju vremena,
i da nemoguće učinimo mogućim”.
• Stokholm, 7. decembar 2010. godine