Inovativni časovi

2. ORGANIZACIJA NASTAVNIH
ČASOVA

3. Nastavni časovi su osnovna pedagoška situacija u kojoj treba da
se manifestuje sva uspješnost njihovog zajedničkog rada.
Predlažemo, da se u programe stručnog usavršavanja
nastavnika u školi, uvrsti čitav sistem raznovrsnih tipova
inovativnih nastavnih časova, kroz koje će nastavnik bogatiti i
unapređivati svoj rad. Neposredna, i ličnom aktivnošću prožeta
razmjena iskustava,najbolji je način da nastavnici vide, saznaju i
kritički prihvate neku inovaciju. Želimo da sve nastavnike koji
pripadaju određenom stručnom aktivu uključimo u aktivnu
razmjenu ideja,znanja i vještina kojima raspolažu.
Mada su neki od časova slični,razvrstali smo ih u sledeće
grupe, zavisno od toga na koji način omogućavaju nastavnicima
da razmjenjuju inovacije i unapređuju rad sa učenicima:
1. standarni časovi 8. čas kao simulacija
2. ugledni časovi 9. časovi prema modelu
3. ogledni časovi 1o. korektivni časovi
4. otvoreni časovi 11. demonstracioni časovi
5. timski časovi 12. časovi zamijenjenih uloga
6. komparativni časovi 13. probni časovi
7. zamijenjeni časovi 14. čas kao projekcija
15. čas kao snimak

4. STANDARNI ČASOVI rijetko imaju inovativni
karakter i izvode se na uobičajen način, ali su
u etapi kritičke analize i ocjene usmjereni ka
traženju novih i boljih rješenja tj. ka
inoviranju.
Na ovim časovima nastavnik ima priliku da
snimi stanje nastave onakvo kakvo realno je,
ali i da potraži mogućnosti za njeno
usavršavanje.
Snimak časa, kritička analiza i ocjena časa,
nijesu sami po sebi cilj, već samo osnova na
kojoj se izvode elementi za unapređivanje i
podizanje kvaliteta nastavnih časova.

5. UGLEDNI ČASOVI se često identifikuju sa
oglednim časovima, mada se radi o dva različita
pristupa.
Ugledni časovi su po svojoj osnovnoj šemi i
organizaciji struktuirani na uobičajen način, ali
na jednom višem kvalitativnom nivou.U njima
nije ništa potpuno novo i nepoznato, ali je
pripremljeno i realizovano na uzoran način tj. za
ugled drugima i da može poslužiti kao primjer.
Npr. u osposobljavanju nastavnika, izabrani
nastavnik drži ugledno predavanje koje predhodi
njihovim prvim pokušajima.

6. OGLEDNI ČASOVI imaju izrazitu inovativnu
notu. Oni na sasvim novi i do sada
neuobičajen način prezentiraju neku
nastavnu jedinicu. Radi se o ogledu
(pokušaju) koji može, a ne mora da bude
obrazac za buduće ponašanje nastavnika.
U pripremi i izvođenju oglednih časova treba
biti vrlo obazriv, pošto se sa djecom mogu
izvoditi samo oni ogledi, za čiji uspjeh postoji
visok procenat vjerovatnoće.

7. OTVORENI ČASOVI su specifična forma rada
nastavnika. Javljaju se u dvije varijante:
a)kao posebno pripremljeni časovi, kojima mogu
prisustvovati kolege iz aktiva i škole,
odjeljenjske starješina i uprava škole.
b)kao redovno pripremljeni časovi kojima mogu
prisustvovati roditelji učenika ili stručnjaci van
škole koji žele da upoznaju rad u odjeljenju ili
ponašanje pojedinih učenika.
Otvoreni časovi imaju tendenciju
unapređivanja i inoviranja nastave, podstiču
nastavnika na kvalitetniji rad, omogućavaju
neposredniju i iskreniju razmjenu mišljenja, a
školski rad čine dostupnim javnosti.

8. TIMSKI ČASOVI su skoro nepoznati našoj
postojećoj praksi i organizaciji škole i stručnog
usavršavanja nastavnika. Mogu se realizovati tako
što će svi nastavnici jednog predmeta ili učitelji
jednog razreda, zajednički (timski) teorijski
proučiti određeni problem i pripremiti nastavni
čas,a realizovaće ga jedan od njih.Ovi časovi
osvežavaju i inoviraju nastavu i stručno
usavršavaju nastavnika.

9. KOMPARATIVNI ČASOVI su slični timskim
časovima,ali su lakši za realizovanje.
To su časovi međusobne posjete i uporedne
analize. Ideja je jednostavna (primjer): četiri
učitelja prvog razredasvoje škole, četiri dana svoje
časove počinju od drugog časa. Svakog dana,
prvog časa, jedan od njih obrađuje (istu) nastavnu
jedinicu u svome odjeljenju, uz prisustvo ostalih
učitelja.
Analiza se vrši poslije svakog časa, a
komparativna analiza,poslije četvrtog dana.
Učitelji bi trebali da izaberu različit metodski
pristup istoj nastavnoj jedinici. Ovo je teže u
organizacionom pogledu izvesti u predmetnoj
nastavi, ali je korisno i vrijedno truda.

10. ZAMIJENJENI ČASOVI nijesu direktno u funkciji
inoviranja, ali podstiču razmjenu mišljenja
iskustava i saradnju među nastavnicima.
Nastavniku predlažemo da eventualnu
jednoličnost i monotoniju svakodnevnog rada u
svome odjeljenju, zamijene drugim odjeljenjem
(istu nastavnu jedinicu, u istom razredu,
nastavnici obrađuju u razmijenjenim
odjeljenjima).
Radom u drugom odjeljenju, upoznavanjem
načina rada, obima i kvaliteta rada svoga kolege,
znanja njegovih učenika itd, nastavnik može biti
podstaknut, samoopomenut i dodatno motivisan.
Učenici ovu zamjenu mogu da dožive kao prijatno
osvježenje.

11. ČASOVI PREMA MODELU (uzoru) se pripremaju i
značajno doprinose unapređivanju nastavnika i
njegovom praktičnom osposobljavanju
(vježbanju). U udžbenicima često susrećemo
modele i primjere uzorno obrađenih nastavnih
jedinica.
Nastavnik u saradnji sa svojim stručnim aktivom,
vrši izbor, analizu i tumačenje onih primjera koji
bi mogli biti primijenjeni u praksi škole. Dobra
zajednička priprema objavljenog primjera i
realizacija u konkretnim uslovima, mogu dosta da
kažu o samom modelu, o nastavniku, učenicima i
mogućnostima primjene nekih iskustava za koje
su mislili da su vrednija od postojećih iskustava
unutar škole. Ovo je najbrži put i način da se tuđe
ideje i inovacije provjere u praksi.

12. 
KOREKTIVNI ČASOVI, najčešće ne
predstavljaju inovaciju,ali predstavljaju
unapređenje u odnosu na zatečeni način rada.
Služe za otklanjanje i prevazilaženje uočenih
nedostataka u realizaciji predhodnih časova
i zasnivaju se na samoispravljanju i
samoučenju nastavnika uz instrukciju
pedagoga ili kolege.
Korektivni časovi na najbolji način osvješćuju
nastavnika,otkrivaju uzroke neuspjeha i
ukazuju na nova i bolja rješenja. Ovdje se radi
o “popravnom radu” nastavnika, kome samo
on teži.

13. DEMONSTRACIONI ČASOVI su oni časovi u
okviru kojih želimo da prikažemo
(demonstriramo) drugima, što im do sada nije
bilo poznato.
Npr. primjenu i efikasnost nekog novog
nastavnog sredstva, listića, način artikulacije
nastavnog časa, rasporeda učenika u toku
nastave...

14. ČAS ZAMIJENJENIH ULOGA je tzv. ”čas bez
nastavnika”. To je pokušaj nastavnika da osvježe
svoj rad i da učenicima nastavu učine
interesantnijom. Zamjena uloga vrši se između
nastavnika i grupe učenika koji pokazuju posebno
interesovanje.
Ove časove nastavnik priprema zajedno sa grupom
učenika, samu realizaciju nastavne jedinice prepušta
učenicima, a oni se povlače u drugi plan, prate i
snimaju čas. Za svaku grupu biraju “voditelja grupe” i
“glavnog izvještavača” za odjeljenje. Nastavnik se
aktivnije i direktnije uključuje samo na početku i na
kraju časa.
Najznačajniji jer proces kreiranja novog nastavnog
časa, gdje uz pomoć samih učenika možemo saznati
dosta o našim predhodnim časovima. Angažovanje
nastavnika povećava se u procesu pripreme, a
srazmjerno se smanjuje nastavnikovo neposredno
učešće u toku časa.

15. PROBNI ČASOVI se rijetko javljaju.
Primjenjuju ih nastavnici - pripravnici kada žele
da upoznaju učenike, članove odjeljenja u kome
će polagati stručni ispit. Probni časovi su
direktnoj funkciji obuke kandidata za
nastavnička znanja i njihovog vježbanja.
Kandidat unosi neke inovacije i pozitivno utiče
na svoje mentore.

16. ČAS KAO SIMULACIJA (IGRE ULOGA) se često
javlja u procesu obrazovanja studenata budućih
nastavnika.To mogu da rade i sami nastavnici u
školi,u okviru rada svojih stručnih aktiva.
Učesnici razmatraju neke mogućnosti ili
metodičke varijante,međusobno podijele uloge i
simuliraju određenu nastavnu situaciju.
Varijanta ovih simuliranih časova jeste kada se u
raspravi oko nekog nastavnog problema,
učesnici podijele u dvije grupe (grupa “za” i
grupa “protiv”).
Tokom rasprave se svestrano i detaljno prouči
neki problem i dolazi se do rješenja koje
pojedinac samostalno nije ni nazirao.

17. ČAS KAO SNIMAK (na audio i video
kaseti), takođe, može biti dobar povod
za učenje i razmjenu mišljenja.

18. LISTA OVIH INOVATIVNIH ČASOVA NIJE
KONAČNA, VEĆ SAMO PREGLED NAŠIH
IDEJA,ZA KOJE SMO UVJERENI DA
PREDSTAVLJAJU ORGANIZACIONU FORMU U
USAVRŠAVANJU NASTAVNIKA I
UNAPREĐIVANJU NJIHOVOG RADA NA
NASTAVNOM ČASU. OSNOVNO JE DA U SVIM
SLUČAJEVIMA DOMINIRA LIČNA AKTIVNOST
UČESNIKA (nastavnika i učenika), A NE
PASIVNO SLUŠANJE TUĐIH PREDAVANJA.