Mr. Henry Sike, Professor of Oriental Languages at Cambridge, first translated and published this Gospel in 1697.

1. Prvo evanđelje o
djetinjstvu Isusa Krista
POGLAVLJE 1
1 Sljedeće izvještaje pronašli smo u knjizi velikog svećenika
Josipa, kojeg neki nazivaju Kajfom
2 On pripovijeda da je Isus govorio još dok je bio u kolijevci i
rekao svojoj majci:
3 Marijo, ja sam Isus, Sin Božji, ta riječ koju si ti iznijela
prema objavi anđela Gabriela tebi, i moj me otac poslao za
spasenje svijeta.
4 U tri stotine i devetoj godini Aleksandrove ere, August je
objavio dekret da sve osobe trebaju ići na oporezivanje u
vlastitoj zemlji.
5 Josip je dakle ustao i sa svojom zaručnicom Marijom otišao
u Jeruzalem, a zatim došao u Betlehem, da on i njegova obitelj
budu popisani u gradu svojih otaca.
6 Kad dođoše do špilje, Marija prizna Josipu da je došlo
vrijeme njezina poroda i da ne može dalje u grad, pa reče:
"Uđimo u ovu špilju."
7 U to je vrijeme sunce bilo vrlo blizu zalaska.
8 Ali Josip požuri da joj dovede babicu; i kad je ugledao staru
Hebrejku koja je bila iz Jeruzalema, rekao joj je, Moli se, dođi
ovamo, dobra ženo, i idi u tu pećinu, i tamo ćeš vidjeti ženu
koja je upravo spremna roditi.
9 Bilo je nakon zalaska sunca, kad su starica i Josip s njom
stigli do špilje, i oboje su ušli u nju.
10 I gle, sve je bilo ispunjeno svjetlima, većim od svjetlosti
svjetiljki i svijeća, i većom od svjetlosti samog sunca.
11 Dijete je tada bilo umotano u pelene i sisalo je dojke svoje
majke svete Marije.
12 Kad oboje vidješe to svjetlo, iznenadiše se; starica upita
Svetu Mariju, jesi li ti majka ovoga djeteta?
13 Sveta Marija odgovori: Bila je.
14 Na što je starica rekla, Ti si vrlo različita od svih drugih
žena.
15 Sveta Marija odgovori: Kako nema djeteta kao što je moj
sin, tako ni žena nije kao njegova majka.
16 Starica odgovori i reče: "O Gospođo moja, došla sam
ovamo da dobijem vječnu nagradu."
17 Tada joj Gospa, sveta Marija, reče: Položi ruke na dijete;
koja je, kad je učinila, postala cijela.
18 I dok je izlazila, reče: "Odsad pa nadalje, sve dane života
svoga, pazit ću ovo dijete i služit ću mu."
19 Nakon toga, kad su pastiri došli i naložili vatru, i bili su
vrlo veseli, ukazala im se nebeska vojska, hvaleći i štujući
vrhovnog Boga.
20 I kako su pastiri bili zauzeti istim poslom, špilja je u to
vrijeme izgledala poput veličanstvenog hrama, jer su se i
jezici anđela i ljudi ujedinili da obožavaju i veličaju Boga,
zbog rođenja Gospodina Krista.
21 Ali kad je stara Hebrejka vidjela sva ta očita čudesa,
pohvalila je Boga i rekla: Zahvaljujem ti, Bože, Bože Izraelov,
što su moje oči vidjele rođenje Spasitelja svijeta.
2. POGLAVLJE
1 I kad je došlo vrijeme njegova obrezivanja, točnije osmi dan,
na koji je zakon nalagao da se dijete obreže, obrezali su ga u
pećini.
2 I stara je Hebrejka uzela kožicu (drugi kažu da je uzela
pupčanu vrpcu) i sačuvala je u alabasternoj kutiji starog ulja
od narda.
3 Imala je sina apotekara kojemu je rekla: "Pazi da ne prodaš
ovu alabasternu kutiju nardove masti, iako bi ti za nju ponudili
tri stotine penija."
4 Ovo je ona kutija od alabastera koju je Marija grešnica
nabavila, i izlila pomast iz nje na glavu i noge Gospodina
našega Isusa Krista, i obrisala je kosom svoje glave.
5 Zatim su ga nakon deset dana donijeli u Jeruzalem, i
četrdesetog dana od njegova rođenja prikazali su ga u hramu
pred Gospodinom, čineći odgovarajuće žrtve za njega, prema
zahtjevu Mojsijeva zakona: naime, da svaki muško koje
otvara utrobu bit će posvećeno Bogu.
6 U to ga je vrijeme starac Simeon vidio kako svijetli kao stup
svjetla, kad ga je sveta Marija Djevica, majka njegova, nosila
na svojim rukama, i bio je ispunjen najvećim zadovoljstvom
pri tom pogledu.
7 I anđeli su stajali oko njega, klanjajući mu se, kao što
kraljevi stražari stoje oko njega.
8 Tada Šimun pristupi svetoj Mariji i ispruži ruke prema njoj i
reče Gospodinu Kristu: Sada će, Gospodine moj, tvoj sluga
otići u miru, po tvojoj riječi;
9 Jer su moje oči vidjele milost tvoju, koju si pripravio za
spasenje svih naroda; svjetlo svim narodima i slava naroda
tvoga Izraela.
10 Bila je prisutna i proročica Ana, koja se približila, slavila
Boga i slavila sreću Marijinu.
POGLAVLJE 3
1 I dogodi se, kad se Gospodin Isus rodi u Betlehemu, gradu
Judeji, u vrijeme kralja Heroda; mudraci su došli s Istoka u
Jeruzalem, prema proročanstvu Zoradaschta, i donijeli sa
sobom darove: naime zlato, tamjan i smirnu, i poklonili mu se,
i ponudili mu svoje darove.
2 Tada je Gospa Marija uzela jedan od njegovih povoja u koji
je bilo umotano dijete i dala im ga umjesto blagoslova, koji su
od nje primili kao najplemenitiji dar.
3 I u isto vrijeme pojavio im se anđeo u obliku one zvijezde
koja je prije bila njihov vodič na njihovu putovanju; svjetlo
koje su slijedili dok se nisu vratili u svoju zemlju.
4 Kad su se vratili, njihovi kraljevi i prinčevi došli su k njima
i pitali ih: Što su vidjeli i učinili? Kakav su put i povratak
imali? Kakvo su društvo imali na putu?
5 Ali oni su napravili povoj koji im je dala sveta Marija, zbog
kojega su svetkovali.
6 I nakon što su, prema običaju svoje zemlje, naložili vatru,
poklonili su joj se.
7 Bacivši u njega pelene, oganj ga uhvati i sačuva.
8 Kad se oganj ugasi, izvadiše povoj neozlijeđen, kao da ga se
oganj nije dotaknuo.
9 Zatim su ga počeli ljubiti i stavljali na svoje glave i svoje oči,
govoreći: Ovo je sigurno nedvojbena istina, i zaista je
iznenađujuće da ga vatra nije mogla spaliti i progutati.
10 Zatim su ga uzeli i s najvećim poštovanjem položili među
svoje blago.
POGLAVLJE 4
1 A Herod, uvidjevši da su mudraci odugovlačili i nisu mu se
vratili, sazva svećenike i mudrace i reče: Recite mi gdje će se
Krist roditi?
2 A kad su odgovorili, u Betlehemu, gradu u Judeji, on je
počeo u sebi smišljati smrt Gospodina Isusa Krista.
3 Ali se anđeo Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče: "Ustani,
uzmi dijete i njegovu majku i idi u Egipat čim pijetao
zapjeva." Pa ustade i ode.
4 I dok je u sebi razmišljao o svom putu, svanu mu jutro.

2. 5 U duljini putovanja popucaše pojasi sedla.
6 I sada se približio velikom gradu, u kojem je bio idol, kojem
su drugi idoli i bogovi Egipta donosili svoje žrtve i zavjete.
7 I bio je pokraj ovog idola svećenik koji mu je služio, koji je,
koliko god je Sotona govorio iz tog idola, ispričao stvari koje
je rekao stanovnicima Egipta i onih zemalja.
8 Ovaj svećenik je imao sina od tri godine, koji je bio
opsjednut velikim mnoštvom đavola, koji je govorio mnogo
čudnih stvari, a kad su ga đavli uhvatili, hodao je nag u
poderanoj odjeći, bacajući kamenje na one koje je vidio.
9 Blizu toga idola bila je gradska gostionica, u koju su, kad su
Josip i sveta Marija ušli i skrenuli u tu gostionicu, svi
stanovnici grada bili zapanjeni.
10 I svi upravitelji i svećenici idola okupili su se pred tim
idolom i raspitali se ondje, govoreći: Što znači sav taj užas i
strah koji je obuzeo svu našu zemlju?
11 Idol im odgovori: Došao je nepoznati Bog, koji je uistinu
Bog; niti ima ikoga osim njega, koji je vrijedan božanskog
obožavanja; jer on je uistinu Sin Božji.
12 Od njegove slave ova je zemlja zadrhtala, a od njegova
dolaska ona je pod sadašnjim metežom i zaprepaštenjem; i
sami smo uplašeni veličinom njegove moći.
13 I u istom trenutku ovaj je idol pao, a na njegov pad svi su
se stanovnici Egipta, osim ostalih, potrčali.
14 Ali sin svećenikov, kad ga je obuzeo njegov uobičajeni
nered, ušavši u gostionicu, nađe ondje Josipa i svetu Mariju,
koje su svi ostali ostavili i napustili.
15 I kad je Gospa Sveta Marija oprala pelene Gospodina
Krista i objesila ih da se osuše na stup, dječak opsjednut
đavlom skine jednu od njih i stavi je na svoju glavu.
16 I odmah su đavli počeli izlaziti iz njegovih usta i odlijetati
u obliku vrana i zmija.
17 Od tada je dječak ozdravio snagom Gospodina Krista i
počeo je pjevati hvalu i zahvaljivati Gospodinu koji ga je
izliječio.
18 Kad ga je otac vidio kako se vratio u prijašnje stanje, rekao
je: "Sine moj, što ti se dogodilo i čime si se izliječio?"
19 Sin odgovori: "Kad su me đavli uhvatili, ušao sam u
gostionicu i tamo našao vrlo zgodnu ženu s dječakom, čije je
pelene malo prije oprala i objesila na stup."
20 Uzeo sam jednu od njih i stavio je na svoju glavu, i odmah
su me đavli ostavili i pobjegli.
21 Tome se otac silno obradova i reče: "Sine moj, možda je
ovaj dječak sin Boga živoga, koji je stvorio nebo i zemlju."
22 Jer čim je došao među nas, idol je bio razbijen, i svi su
bogovi pali, i uništila ih je veća sila.
23 Tada se ispuni proročanstvo koje kaže: Iz Egipta dozvah
svoga sina.
POGLAVLJE 5
1 Josip i Marija, kad su čuli da je idol pao i uništen, bili su
obuzeti strahom i drhtanjem i rekli su: Kad smo bili u zemlji
Izraelovoj, Herod je, namjeravajući ubiti Isusa, u tu svrhu
pobio sve dojenčadi u Betlehemu i tom susjedstvu.
2 I nema sumnje, ali Egipćani će nas spaliti vatrom ako čuju
da je ovaj idol razbijen i pao.
3 Otišli su dakle odavde do skrovitih mjesta razbojnika, koji
su putnicima dok su prolazili otimali njihova kola i odjeću i
odvodili ih svezane.
4 Ovi su lopovi po svom dolasku čuli veliku buku, kao što je
buka kralja s velikom vojskom i mnogo konja, i trube koje su
svirale na njegovu uvertiru iz njegova grada, na što su se
toliko uplašili da su ostavili sav svoj plijen iza njih, i žurno
odleti.
5 Na to su zarobljenici ustali, razriješili sveze jedni drugima, i
uzevši svaki svoje torbe, otišli su i vidjeli Josipa i Mariju kako
dolaze k njima i upitali, Gdje je onaj kralj, buku čijeg
približavanja su razbojnici čuli , i ostavio nas, tako da smo
sada sigurni?
6 Josip odgovori: "Doći će za nama."
POGLAVLJE 6
1 Zatim su otišli u drugu gdje je bila žena opsjednuta đavlom,
i u kojoj se Sotona, taj prokleti buntovnik, nastanio.
2 Jedne noći, kad je otišla po vodu, nije mogla izdržati ni
odjeću na sebi, ni biti u bilo kojoj kući; ali kad god su je
vezali lancima ili užetima, ona ih je kidala i odlazila u pustinja,
a ponekad bi stojeći na mjestima gdje su se križali putevi, iu
crkvenim dvorištima, bacala kamenje na ljude.
3 Kada je Sveta Marija vidjela ovog w čovjeka, sažalila ju je;
nakon čega ju je Sotona odmah napustio i pobjegao u liku
mladića govoreći: Jao meni zbog tebe, Marije, i sina tvoga.
4 Tako je žena bila oslobođena svojih muka; ali smatrajući se
golom, pocrvenjela je i izbjegavala vidjeti bilo kojeg
muškarca, obukla se, otišla kući i dala izvještaj o svom slučaju
svom ocu i rođacima, koji su, budući da su bili najbolji u
gradu, ugostili sv. Marije i Josipa s najvećim poštovanjem.
5 Sljedećeg jutra dobivši dovoljno namirnica za put, otišli su
od njih i oko večeri stigli u drugi grad, gdje se tada trebala
svečano sklopiti ženidba; ali Sotoninom umjetnošću i
postupcima nekih čarobnjaka, nevjesta je postala toliko
nijema da nije mogla čak ni otvoriti usta.
6 Ali kad je ova nijema nevjesta vidjela Gospu Svetu Mariju
kako ulazi u grad i nosi Gospodina Krista na rukama, ispružila
je svoje ruke prema Gospodinu Kristu i uzela ga u naručje i
čvrsto ga zagrlila, vrlo često poljubila ga, neprestano ga
mičući i pritišćući uz svoje tijelo.
7 Odmah se razriješila struna njezina jezika, otvorile su joj se
uši i počela je pjevati hvalu Bogu koji ju je obnovio.
8 Tako je te noći vladala velika radost među stanovnicima
grada, koji su mislili da su Bog i njegovi anđeli sišli među njih.
9 Na ovom su mjestu boravili tri dana, susrećući se s najvećim
poštovanjem i najsjajnijom zabavom.
10 I kad ih je narod opskrbio namirnicama za put, oni odoše i
odoše u drugi grad, u kojem htjedoše prenoćiti, jer bijaše
poznato mjesto.
11 Bila je u ovom gradu jedna gospođa, koja je, kad je jednog
dana sišla do rijeke da se okupa, gle, prokleti Sotona skoči na
nju u obliku zmije,
12 I savio se oko njezina trbuha, i svake noći ležao na njoj.
13 Ova žena vidjevši Gospu Svetu Mariju i Gospodina Krista
dijete u njezinim grudima, zamoli Gospu Svetu Mariju, da joj
da dijete poljubiti i nositi ga na rukama.
14 Kad je ona pristala, i čim je žena pomaknula dijete, sotona
ju je ostavio i pobjegao, a žena ga nakon toga više nije vidjela.
15 Nakon toga su svi susjedi hvalili Svevišnjeg Boga, a žena
ih je nagradila obilnim dobročinstvom.
16 Sutradan je ista žena donijela mirisnu vodu da opere
Gospodina Isusa; a kad ga je oprala, sačuvala je vodu.
17 Ondje bijaše djevojka, čije je tijelo bilo bijelo od gube,
koja je poškropljena ovom vodom i oprana, odmah se očistila
od svoje gube.
18 Ljudi su stoga bez sumnje rekli da su Josip i Marija i onaj
dječak bogovi, jer ne izgledaju kao smrtnici.
19 I kad su se spremali da odu, dođe djevojka, koja je
bolovala od gube, i zamoli da joj dopuste da pođe s njima; pa
pristadoše i djevojka pođe s njima do. dođoše u grad, u kojem
bijaše palača velikoga kralja, a čija kuća bijaše nedaleko od
gostionice.

3. 20 Ovdje su ostali, a kad je djevojka jednoga dana otišla k
prinčevoj ženi i našla je u žalosnom i žalosnom stanju, upitala
ju je za razlog njezinih suza.
21 Ona odgovori: "Nemoj se čuditi mojim uzdisajima, jer sam
u velikoj nesreći, o kojoj se ne usuđujem nikome reći."
22 Ali, kaže djevojka, ako mi povjeriš svoju osobnu tužbu,
možda ti nađem lijek za nju.
23 Ti, dakle, kaže kneževa žena, čuvaj tajnu i ne otkrij je
nikome živom!
24 Udala sam se za ovog princa, koji vlada kao kralj nad
velikim posjedima, i dugo sam živjela s njim, prije nego što je
dobio dijete sa mnom.
25 Napokon sam od njega začela, ali jao! Rodila sam gubavog
sina; koju, kad je vidio, nije htio pripasti svojoj, nego mi reče:
26 Ili ga ubij ili ga pošalji nekoj dojilji na takvo mjesto da se
za njega ne čuje; a sada se pobrini za sebe; Nikad te više neću
vidjeti.
27 Pa tugujem, oplakujući svoje jadne i jadne okolnosti. Jao
sine moj! jao moj mužu! Jesam li ti to otkrio?
28 Djevojka odgovori: "Našla sam lijek za tvoju bolest, što ti
obećavam, jer sam i ja bila gubava, ali Bog me očistio, i to
onaj koji se zove Isus, sin Gospe Marije."
29 Pitajući ženu gdje je taj Bog, o kome je govorila, djevojka
je odgovorila: On stanuje s tobom ovdje u istoj kući.
30 Ali kako to može biti? kaže ona; gdje je on? Gle, odgovori
djevojka, Josip i Marija; a dijete koje je s njima zove se Isus: i
on je taj koji me izbavio od moje bolesti i muke.
31 Ali čime ste se očistili od svoje gube, kaže ona? Nećeš mi
to reći?
32 Zašto ne? kaže djevojka; Uzeo sam vodu kojom je bilo
oprano njegovo tijelo i izlio je na sebe, i moja je guba nestala.
33 Kneževa žena tada ustane i ugosti ih, priredivši veliku
gozbu za Josipa među velikim društvom ljudi.
34 I sutradan je uzela namirisanu vodu da opere Gospodina
Isusa, a zatim je istom vodom izlila svog sina, kojega je
donijela sa sobom, i njen sin je odmah bio očišćen od svoje
gube.
35 Zatim je pjevala zahvale i hvale Bogu i rekla:
Blagoslovljena majka koja te rodila, Isuse!
36 Liječiš li tako ljude iste naravi kao i ti, vodom kojom ti je
tijelo oprano?
37 Zatim je ponudila vrlo velike darove gospi Mariji i
otpratila je sa svim zamislivim poštovanjem.
POGLAVLJE 7
1ONI su nakon toga došli u drugi grad i htjeli su ondje
odsjesti.
2 U skladu s tim otišli su u kuću jednog čovjeka, koji je tek
bio oženjen, ali pod utjecajem čarobnjaka nije mogao uživati u
svojoj ženi:
3 Ali oni koji su tu noć prenoćili u njegovoj kući, čovjek se
oslobodio svoje nerede.
4 I kad su se rano ujutro spremali da krenu dalje na put, nova
oženjena osoba ih je spriječila i pružila im plemenitu zabavu?
5 Ali idući sutradan, dođoše u drugi grad i ugledaše tri žene
kako s velikim plačem odlaze iz jednog groba.
6 Kad ih je sveta Marija vidjela, rekla je djevojci koja je bila
njihova druga: Idi i upitaj ih, što im je i kakva ih je nesreća
zadesila?
7 Kad ih djevojka upita, ne odgovoriše joj, nego je opet
upitaše: Tko si i kamo ideš? Jer dan je prošao, a noć je blizu.
8 Mi smo putnici, kaže djevojka, i tražimo gostionicu u kojoj
bismo mogli prenoćiti.
9 Oni odgovoriše: "Pođi s nama i prenoći kod nas."
10 Zatim su pošli za njima i bili su uvedeni u novu kuću,
dobro namještenu svakojakim namještajem.
11 Sada je bila zima, a djevojka je otišla u salon gdje su bile te
žene i našla ih kako plaču i jadikuju, kao i prije.
12 Kraj njih je stajala mazga, prekrivena svilom, s ovratnikom
od ebanovine koji mu je visio s vrata, koju su ljubili i hranili.
13 Ali kad je djevojka rekla: Kako je lijepa, dame, ta mazga!
oni odgovoriše sa suzama i rekoše: Ova mazga koju vidiš
bijaše naš brat, rođen od iste majke kao i mi.
14 Jer kad je naš otac umro i ostavio nam vrlo veliko imanje,
a mi smo imali samo ovog brata, i nastojali smo mu pribaviti
prikladnu paru, i mislili da bi se trebao oženiti kao i drugi
muškarci, neka vrtoglava i ljubomorna žena opčinila ga je bez
naše znanje.
15 I mi, jedne noći, malo prije dana, dok su vrata kuće bila
čvrsto zatvorena, vidjeli smo kako je ovaj naš brat pretvoren u
mazgu, kakvom ga sada vidite:
16 A mi, u tužnom stanju u kojem nas vidite, nemajući oca
koji bi nas utješio, obraćali smo se svim mudracima,
čarobnjacima i vračarima na svijetu, ali oni nam nisu bili od
koristi.
17 Kad god se, dakle, nađemo pritisnuti tugom, ustajemo i
idemo s ovom našom majkom na očevu grobnicu, gdje se,
isplakavši se, vraćamo kući.
18 Kad je djevojka to čula, rekla je: "Budi hrabar i prestani se
bojati, jer imaš lijek za svoje nevolje blizu, među tobom i
usred kuće svoje.
19 Jer i ja sam bio gubav; ali kad sam vidio ovu ženu, i ovo
malo dijete s njom, čije je ime Isus, poškropio sam svoje tijelo
vodom kojom ga je njegova majka oprala, i odmah sam
ozdravio.
20 A siguran sam da je i on sposoban osloboditi vas u nevolji
vašoj. Stoga, ustani, idi mojoj gospodarici, Mary, i kada je
dovedeš u svoj salon, otkrij joj tajnu, u isto vrijeme, usrdno je
moleći da suosjeća s tvojim slučajem.
21 Čim su žene čule govor djevojke, pohitale su k Gospi
Svetoj Mariji, predstavile joj se i sjele pred nju i zaplakale.
22 I reče: O naša Gospo sveta Marijo, smiluj se svojim
sluškinjama, jer nemamo glave naše obitelji, nikoga starijeg
od nas; nema oca ili brata koji bi ulazili i izlazili prije nas.
23 Ali ova mazga, koju vidite, bila je naš brat, koju je neka
žena čaranjem dovela u ovo stanje koje vidite: stoga vas
molimo da nam se smilujete.
24 Tada se Sveta Marija ražalosti zbog njihovog slučaja, te
uzevši Gospodina Isusa, stavi ga na leđa mazge.
25 I reče svome sinu, O Isuse Kriste, obnovi (ili izliječi)
prema svojoj izvanrednoj moći ovu mazgu, i daj mu da
ponovno ima oblik čovjeka i razumnog stvorenja, kao što je
prije imao.
26 Ovo je jedva rekla Gospa Sveta Marija, ali mazga je
odmah prešla u ljudski oblik i postala mladić bez ikakve mane.
27 Tada se on, njegova majka i sestre pokloniše Gospi, svetoj
Mariji, podigoše dijete na glavu, poljubiše ga i rekoše:
Blagoslovljena majka tvoja, Isuse, Spasitelju svijeta! Blago
očima koje su tako sretne što te vide.
28 Tada su obje sestre rekle svojoj majci: "Zaista je naš brat
vraćen u svoj prijašnji lik uz pomoć Gospodina Isusa Krista i
dobrotom one djevojke, koja nam je govorila o Mariji i
njezinu sinu."
29 A budući da je naš brat neoženjen, dolično je da ga
oženimo ovom djevojkom njihovom sluškinjom.
30 Kad su se o tome posavjetovali s Marijom i ona je dala
svoj pristanak, priredili su ovoj djevojci divnu svadbu.
31 I tako se njihova tuga pretvorila u veselje, a njihova žalost
u veselje, počeše se radovati. i da se vesele, i pjevaju, obučeni
u svoje najbogatije ruho, s narukvicama.

4. 32 Zatim su slavili i hvalili Boga govoreći: Isuse, sine
Davidov, koji mijenjaš žalost u veselje i žalost u radost!
33 Poslije toga Josip i Marija ostadoše ondje deset dana, a
zatim odoše, dobivši veliko poštovanje od onih ljudi;
34 Koji su, kad su se oprostili od njih i vratili kući, vikali:
35 Ali posebno djevojka.
POGLAVLJE 8
1 Putujući odavde, došli su u pustinjsku zemlju i rečeno im je
da je puna pljačkaša; pa su se Josip i sveta Marija spremali
proći kroz njega u noći.
2 I dok su išli, gle, ugledaju dva razbojnika kako spavaju na
putu, a s njima i veliki broj razbojnika, koji su bili njihovi
suradnici, koji također spavaju.
3 Imena ove dvojice bila su Titus i Dumachus; a Titus je rekao
Dumachu, Preklinjem te, neka te osobe idu tiho, da naše
društvo ne primijeti ništa od njih.
4 Ali Dumah je odbio, Tit je opet rekao, Dat ću ti četrdeset
groša, i kao zalog uzmi moj pojas, koji mu je dao jer je
prestao govoriti, da ne bi mogao otvoriti usta ili napraviti
buku.
5 Kad je Gospa Sveta Marija vidjela dobrotu koju im je ovaj
razbojnik pokazao, reče mu: Gospodin Bog će te primiti sebi
na desnu ruku i dati ti oproštenje tvojih grijeha.
6 Tada odgovori Gospodin Isus i reče svojoj majci: "Kad se
navrši trideset godina, o majko, Židovi će me razapeti u
Jeruzalemu;
7 I ova dva razbojnika bit će sa mnom u isto vrijeme na križu,
Titus s moje desne strane, a Dumachus s moje lijeve strane, i
od tog će vremena Titus ići preda mnom u raj:
8 I kad je rekla, Bože sačuvaj da ovo bude tvoja sudbina, o
sine moj, otišli su u grad u kojem je bilo nekoliko idola; koji
se, čim su mu se približili, pretvorio u brda pijeska.
9 Stoga su otišli do stabla sikomore, koje se sada zove
Matarea;
10 A u Matareji je Gospodin Isus dao da izbije bunar, u kojem
je sveta Marija prala svoj kaput;
11 I balzam nastaje, ili raste, u toj zemlji od znoja koji je
ondje tekao s Gospodina Isusa.
12 Odatle su otišli u Memfis, vidjeli faraona i ostali tri godine
u Egiptu.
13 I Gospodin Isus je učinio vrlo mnogo čudesa u Egiptu,
kojih nema ni u Evanđelju djetinjstva ni u Evanđelju
savršenstva.
14 Nakon tri godine vratio se iz Egipta, a kad se približio Judi,
Josip se bojao ući;
15 Jer čuvši da je Herod umro i da Arhelaj, njegov sin,
kraljuje mjesto njega, uplaši se;
16 I kad je otišao u Judeju, ukaza mu se anđeo Božji i reče:
Josipe, idi u grad Nazaret i ostani ondje.
17 Čudno je doista da on, koji je Gospodar svih zemalja, bude
tako nošen naprijed-nazad kroz tolike zemlje.
POGLAVLJE 9
1 Kad su nakon toga došli u grad Betlehem, našli su ondje
nekoliko vrlo očajnih kuga, koje su djeci postale toliko mučne
kad su ih vidjele, da je većina umrla.
2 Tamo je bila jedna žena koja je imala bolesna sina, kojega je
na samrti dovela gospi Svetoj Mariji, koja ju je vidjela kad je
prala Isusa Krista.
3 Tada reče žena, O moja Gospo Marijo, pogledaj dolje na
ovog mog sina, koji je pogođen najstrašnijim bolima.
4 Čuvši je sveta Marija reče: Uzmi malo one vode kojom sam
oprala svoga sina i poškropi ga.
5 Zatim je uzela malo te vode, kako je zapovjedila Sveta
Marija, i njome je poškropila svog sina, koji je, izmoren od
svojih žestokih bolova, zaspao; i nakon što je malo odspavao,
savršeno se probudio i oporavio.
6 Majka, silno obradovana tim uspjehom, ode opet Svetoj
Mariji, a Sveta joj Marija reče: Hvali Boga, koji je izliječio
ovoga tvoga sina.
7 Bila je na istom mjestu druga žena, njezina susjeda, čiji je
sin sada bio izliječen.
8 Sin ove žene bolovao je od iste bolesti, a oči su mu sada bile
gotovo sasvim zatvorene, a ona je dan i noć oplakivala za
njim.
9 Majka ozdravljenog djeteta reče joj: Zašto ne dovedeš svoga
sina Svetoj Mariji, kao što sam ja donijela k njoj svoga sina
kad je bio u smrtnim mukama; i ozdravio je onom vodom,
kojom je oprano tijelo njezina sina Isusa?
10 Kad ju je žena čula da to govori, i ona je otišla i nabavila
istu vodu, oprala njome svog sina, nakon čega su se njegovo
tijelo i oči odmah vratili u prijašnje stanje.
11 I kad je dovela svoga sina svetoj Mariji i otvorila joj
njegov slučaj, zapovjedila joj je da zahvali Bogu što je
ozdravio njezin sin i da nikome ne kaže što se dogodilo.
POGLAVLJE 10
1 Bile su u istom gradu dvije žene jednog čovjeka, koje su
imale po jednog bolesnog sina. Jedna od njih zvala se Marija,
a sin joj se zvao Kaleb.
2 Ustala je, uzevši svoga sina, otišla do Gospe Svete Marije,
Isusove majke, i ponudila joj vrlo lijep tepih, govoreći: O
Gospo moja Marijo, primi ovaj moj tepih, a umjesto njega daj
mi mali pelene.
3 Na to je Marija pristala, a kad je majka Kalebova otišla,
načinila je svome sinu od povoja ogrtač, obukla ga i njegova
je bolest bila izliječena; ali je sin druge žene umro.
4 Nakon toga je među njima nastala razlika u obavljanju
obiteljskih poslova naizmjenično, svaki svoj tjedan.
5 Kad je došao red na Mariju, majku Kalebovu, i ona je
zagrijala peć da ispeče kruh, pa je otišla uzeti jelo, ostavila je
svog sina Kaleba kraj peći;
6 Koga je druga žena, njezina suparnica, vidjevši da je sama,
uzela i bacila u peć, koja je bila vrlo vruća, a zatim je otišla.
7 Kada se vratila, Marija je vidjela svog sina Kaleba kako leži
usred peći i smije se, a peć je bila tako hladna kao da prije nije
bila zagrijana, i znala je da ga je njezina suparnica, druga žena,
bacila u vatru.
8 Kad ga je izvela, odvela ga je gospi sv. Mariji i ispričala joj
priču, a ona joj je odgovorila: Tiho, brinem se da ne objaviš
ovu stvar.
9 Nakon toga njezina suparnica, druga žena, dok je zahvatala
vodu na zdencu i vidjela Kaleba kako se igra kraj zdenca, a da
nikoga nema u blizini, uzela ga je i bacila u zdenac.
10 I kad su neki ljudi došli da zahvate vode iz bunara, vidjeli
su dječaka kako sjedi na površini vode, izvukli su ga užadima
i silno su se iznenadili djetetu i slavili Boga.
11 Tada je došla majka i uzela ga i odnijela Gospi Svetoj
Mariji, jadikujući i govoreći: O Gospo moja, vidi što je moja
suparnica učinila mom sinu i kako ga je bacila u bunar, a ja ne
pitanje, ali jednom ili onom ona će biti povod njegove smrti.
12 Sveta Marija joj odgovori: Bog će opravdati tvoju
povrijeđenu stvar.
13 Prema tome, nakon nekoliko dana, kad je druga žena došla
do bunara da zahvati vode, stopalo joj se zaplelo u uže, tako
da je pala naglavačke u bunar, a oni koji su joj pritrčali u
pomoć, našli su joj razbijenu lubanju, i kosti natučene.

5. 14 Tako je ona loše završila i na njoj se ispunila ona autorova
izreka: Iskopali su bunar i učinili ga dubokim, ali su sami pali
u jamu koju su pripremili.
POGLAVLJE 11
1 Jedna druga žena u tom gradu imala je također dva bolesna
sina.
2 I kad je jedna bila mrtva, druga, koja je ležala na samrti,
odnijela je u naručju Gospu Svetu Mariju, i u bujici suza
obratila joj se, govoreći:
3 O moja Gospo, pomozi mi i oslobodi me; jer sam imao dva
sina, jednoga sam sad pokopao, drugoga vidim da je upravo
na samrti, gle kako usrdno tražim milost od Boga i molim mu
se.
4 Tada reče: “O Gospodine, ti si milostiv, i milosrdan, i blag;
dao si mi dva sina; jednog si od njih uzeo sebi, O poštedi me
ovog drugog.
5 Sveta Marija tada, uvidjevši veličinu njezine tuge, sažali joj
se i reče: Stavi li svoga sina u postelju moga sina i pokrij ga
njegovom odjećom.
6 I kad ga je položila u postelju u kojoj je Krist ležao, u
trenutku kad su njegove oči bile zatvorene od smrti; Čim je do
dječaka dopro miris odjeće Gospodina Isusa Krista, otvorile
su mu se oči i zazvavši jakim glasom svoju majku, zamolio je
kruha, a kad ga je primio, posisao ga je.
7 Tada njegova majka reče: O Gospo Marijo, sada sam
uvjerena da Božje sile prebivaju u tebi, tako da tvoj sin može
izliječiti djecu koja su iste vrste kao i on, čim dotaknu njegovu
odjeću.
8 Ovaj dječak koji je tako izliječen, isti je onaj koji se u
Evanđelju zove Bartolomej.
POGLAVLJE 12
1 Opet je bila neka gubava žena koja je otišla Gospi, svetoj
Mariji, majci Isusovoj, i rekla: Gospo moja, pomozi mi!
2 Sveta Marija odgovori, kakvu pomoć želiš? Je li to zlato ili
srebro ili da se tvoje tijelo izliječi od gube?
3 Tko mi to može dati, kaže žena?
4 Sveta Marija joj odgovori: "Pričekaj malo dok ne operem
svog sina Isusa i položim ga u krevet."
5 Žena je čekala, kako joj je bilo zapovjeđeno; a Marija, kad
je položila Isusa u postelju, dajući joj vodu kojom je oprala
njegovo tijelo, reče: Uzmi malo vode i izlij je na svoje tijelo;
6 Što učini, odmah se očisti, hvali Boga i zahvaljuje mu.
7 Zatim je otišla, nakon što je ostala s njom tri dana.
8 Ušavši u grad, ugledala je nekog kneza, koji se oženio kćeri
drugoga kneza;
9 Ali kad ju je došao vidjeti, ugledao je između njezinih očiju
znakove gube poput zvijezde i nakon toga proglasio brak
razvrgnutim i ništavnim.
10 Kad je žena vidjela te osobe u ovakvom stanju, krajnje
žalosne, kako liju obilne suze, upita ih za razlog njihova plača.
11 Oni odgovoriše: Ne ispitujte naše prilike; jer mi ne
možemo objaviti svoju nesreću bilo kojoj osobi.
12 Ali ipak je navaljivala i željela da joj priopće svoj slučaj,
nagovještavajući da bi ih možda mogla uputiti na lijek.
13 Kad joj dakle pokazaše mladu ženu i znakove gube što joj
se pokazaše među očima,
14 Ona reče: "I ja, koju vidite na ovome mjestu, bolovala sam
od iste bolesti, pa sam, idući nekim poslom u Betlehem, ušla u
jednu špilju i ugledala ženu po imenu Marija, koja je imala
sina po imenu Isus."
15 Vidjevši da sam gubav, zabrinula se za mene i dala mi
vode kojom je oprala tijelo svoga sina. time sam poškropio
tijelo svoje i postao čist.
16 Tada rekoše te žene: Hoćeš li, gospodarice, poći s nama i
pokazati nam Gospu Svetu Mariju?
17 Na što je ona pristala, ustadoše i odoše do Gospe Sv.
Marije, noseći sa sobom vrlo plemenite darove.
18 Kad su ušli i ponudili joj svoje darove, pokazali su gubavoj
mladoj ženi što su joj donijeli.
19 Tada reče sveta Marija: Milosrđe Gospodina Isusa Krista
počivalo na tebi;
20 Davši im malo te vode kojom je oprala tijelo Isusa Krista,
zapovjedi im da operu njome bolesnika; što kada su učinili,
ona je trenutačno bila izliječena;
21 Tako su oni i svi prisutni slavili Boga; i ispunjeni radošću,
vratiše se u svoj grad i zbog toga dadoše hvalu Bogu.
22 Tada je knez čuo da mu je žena ozdravila, odveo ju je kući
i sklopio drugu ženu, zahvaljujući Bogu što je njegova žena
ozdravila.
POGLAVLJE 13
1 Bila je također djevojka, koju je Sotona pogodio;
2 Jer taj prokleti duh joj se često pojavljivao u obliku zmaja, i
bio je sklon da je proguta, i tako je isisao svu njenu krv, da je
izgledala kao mrtva lešina.
3 Kad god bi došla k sebi, s rukama skupljenim oko glave,
vikala bi i govorila: Jao, jao meni, jer nema nikoga tko bi me
mogao izbaviti od tog bezbožnog zmaja!
4 Otac i majka njezin i svi koji su bili oko nje i koji su je
vidjeli, oplakivali su je i plakali nad njom;
5 I svi koji su bili prisutni bijahu posebno ožalošćeni i u
suzama kad bi je čuli kako jadikuje i govori: "Braćo moja i
prijatelji, zar nema nikoga tko bi me mogao izbaviti od ovoga
ubojice?"
6 Tada je prinčeva kći, koja je bila izliječena od svoje gube,
čuvši tužbu te djevojke, otišla na vrh svog dvorca, i vidjela je
s rukama sklopljenima oko glave, kako lije bujicu suza, i svi
ljudi koji su bili oko nje u tuzi.
7 Zatim je upitala muža opsjednute osobe: Je li majka njegove
žene živa? Rekao joj je da su joj i otac i majka živi.
8 Tada je naredila da joj pošalju majku, kojoj je, vidjevši je
kako dolazi, rekla: Je li ova opsjednuta djevojka tvoja kći?
Ona je stenjući i naricajući rekla: Da, gospođo, rodila sam je.
9 Kneževa kći odgovori: Otkrij mi tajnu svoga slučaja, jer ti
priznajem da sam bila gubava, ali Gospa Marija, majka Isusa
Krista, ozdravila me.
10 I ako želiš da se tvoja kći vrati u prijašnje stanje, odvedi je
u Betlehem i pitaj za Mariju, majku Isusovu, i ne sumnjaj da
će tvoja kći ozdraviti; jer ja ne sumnjam, ali vi ćete se vratiti
kući s velikom radošću zbog oporavka vaše kćeri.
11 Čim je prestala govoriti, ustala je i otišla sa svojom kćeri
na određeno mjesto i k Mariji te joj ispričala slučaj svoje kćeri.
12 Kad je Sveta Marija čula njezinu priču, dade joj malo vode
kojom je oprala tijelo svoga sina Isusa i zapovjedi joj da to
izlije na tijelo svoje kćeri.
13 Isto tako ona joj dade jedan od pelena Gospodina Isusa i
reče: "Uzmi ovaj povoj i pokaži ga svome neprijatelju kad god
ga vidiš." i ona ih otpusti u miru.
14 Nakon što su napustili taj grad i vratili se kući, i došlo je
vrijeme u kojem ju je sotona imao običaj uhvatiti, u istom
trenutku ukazao joj se ovaj prokleti duh u obliku golemog
zmaja, a djevojka koja ga je vidjela uplašila se. .
15 Majka joj reče: Ne boj se kćeri; pusti ga dok ti ne priđe
bliže! onda mu pokažite pelene, koje nam je Gospa Marija
dala, pa ćemo vidjeti događaj.

6. 16 Sotona je tada došao poput strašnog zmaja, a tijelo
djevojke zadrhtalo je od straha.
17 Ali čim je stavila pelene na svoju glavu i oko svojih očiju, i
pokazala mu to, odmah su iz povoja izašli plamenovi i gorući
ugljen i pali na zmaja.
18 Oh! Kako je veliko čudo bilo ovo što se dogodilo: čim je
zmaj ugledao pelene Gospodina Isusa, iziđe oganj i rasprši se
po njegovoj glavi i očima; tako da je povikao iza glasa: "Šta ja
imam s tobom, Isuse, sine Marijin, kamo da bježim od tebe?"
19 On se povuče natrag vrlo uplašen i ostavi djevojku.
20 I izbavila se iz te nevolje te je pjevala hvalu i zahvalu Bogu,
a s njom i svi koji su bili nazočni činjenju čuda.
POGLAVLJE 14
1 Tamo je također živjela još jedna žena, čiji je sin bio
opsjednut Sotonom.
2 Ovaj dječak, po imenu Juda, koliko god ga je Sotona
uhvatio, bio je sklon ugristi sve prisutne; a ako ne nađe nikoga
drugoga u svojoj blizini, grizao bi svoje ruke i druge dijelove
tijela.
3 Ali majka ovoga bijednog dječaka, čuvši za Svetu Mariju i
njezina sina Isusa, odmah ustade i uzevši sina u naručje
dovede ga Gospi Mariji.
4 U međuvremenu su Jakov i Josip odveli dijete, Gospodina
Isusa, da se igraju u pravo vrijeme s drugom djecom; i kad
izađoše, sjedoše i Gospodin Isus s njima.
5 Tada dođe opsjednuti Juda i sjedne s desne Isusu.
6 Dok je Sotona djelovao na njega kao i obično, on se
spremao ugristi Gospodina Isusa.
7 A budući da nije mogao, udari Isusa po desnoj strani tako da
je ovaj povikao.
8 I u istom trenutku Sotona je izašao iz dječaka i pobjegao kao
bijesan pas.
9 Taj isti dječak koji je udario Isusa i iz kojeg je Sotona izašao
u obliku psa bio je Juda Iskariotski, koji ga je izdao Židovima.
10 A tu istu stranu, na kojoj ga je Juda udario, Židovi su
proboli kopljem.
POGLAVLJE 15
1 Kad je Gospodinu Isusu bilo sedam godina, bio je jednoga
dana s drugim dječacima, svojim suputnicima otprilike iste
dobi.
2 Oni su, dok su se igrali, od gline načinili razne oblike, naime
magarce, volove, ptice i druge figure,
3 Svatko se hvali svojim djelom i nastoji nadmašiti ostale.
4 Tada Gospodin Isus reče dječacima: "Zapovjedit ću da
hodaju ove figure koje sam napravio."
5 I odmah su krenuli, a kad im je zapovjedio da se vrate,
vratili su se.
6 Također je napravio likove ptica i vrabaca, koji su letjeli,
kad je naredio da lete, a kad je naredio da stanu, stali su; i ako
im je dao jesti i piti, jeli su i pili.
7 Kad su dječaci napokon otišli i ispričali to svojim
roditeljima, njihovi očevi im rekoše: Pazite, djeco, ubuduće na
njegovo društvo, jer on je čarobnjak; klonite ga se i
izbjegavajte ga i od sada se nikad ne igrajte s njim.
8 Jednoga dana, dok se Gospodin Isus igrao s dječacima i
trčao uokolo, prošao je pokraj bojaonice po imenu Salem.
9 I bilo je u njegovoj radnji mnogo komada tkanine koji su
pripadali ljudima tog grada, koje su oni smislili za bojanje u
nekoliko boja.
10 Tada je Gospodin Isus ušao u bojaonicu, uzeo sve tkanine i
bacio ih u peć.
11 Kad je Salem došao kući i vidio pokvarenu odjeću, počeo
je dizati veliku buku i grditi Gospodina Isusa govoreći:
12 Što si mi učinio, sine Marijin? Povrijedio si i mene i moje
susjede; svi su željeli svoju odjeću odgovarajuće boje; ali .ti si
došao i sve ih pokvario.
13 Gospodin Isus odgovori: "Promijenit ću boju svake tkanine
u boju koju ti želiš;
14 I tada je odmah počeo vaditi tkanine iz peći, i sve su bile
obojene onim istim bojama koje je farbar želio.
15 Kad su Židovi vidjeli ovo čudo, slavili su Boga.
POGLAVLJE 16
1 I Josip, kamo god je išao u gradu, vodio je Gospodina Isusa
sa sobom, kamo je bio poslan da radi da napravi vrata, ili
kante za mlijeko, ili sita, ili kutije; Gospodin Isus bio je s njim
kamo god je išao.
2 I kad god je Josip imao nešto u svom poslu, učiniti dužim ili
kraćim, ili širim, ili užim, Gospodin Isus bi ispružio svoju
ruku prema tome.
3 I sada je postalo onako kako bi Josip želio.
4 Tako da nije morao ništa dovršavati svojim rukama, jer nije
bio baš vješt u svom stolarskom zanatu.
5 U određeno vrijeme jeruzalemski kralj posla po njega i reče
mu: Želio bih da mi načiniš prijestolje istih dimenzija s onim
mjestom na kojemu obično sjedim.
6 Josip je poslušao i smjesta započeo posao, te je nastavio
dvije godine u kraljevoj palači prije nego što ga je završio.
7 I kad je došao da ga namjesti na njegovo mjesto, nađe da
nedostaju dva pedalja sa svake strane određene mjere.
8 Kad je to kralj vidio, jako se razgnjevio na Josipa.
9 Josip u strahu od kraljeva gnjeva legne u krevet bez večere,
ne uzevši ništa za jelo.
10 Tada ga Gospodin Isus upita: Čega se boji?
11 Josip odgovori: "Zato što sam izgubio trud u poslu kojim
sam se bavio ove dvije godine."
12 Isus mu reče: "Ne boj se i ne daj se srušiti!"
13 Ti se drži jedne strane prijestolja, a ja ću druge, i mi ćemo
ga dovesti do njegovih pravednih dimenzija.
14 I kad je Josip učinio kako je Gospodin Isus rekao, i svaki
od njih je snažno privukao svoju stranu, prijestolje je
poslušalo, i bilo je dovedeno do odgovarajućih dimenzija
mjesta:
15 To čudo kad su oni koji su stajali vidjeli, zaprepastili se i
slavili Boga.
16 Prijestolje je bilo načinjeno od istog drveta koje je
postojalo u Salomonovo vrijeme, naime od drveta ukrašenog
raznim oblicima i likovima.
POGLAVLJE 17
1 Jednog drugog dana Gospodin Isus izađe na ulicu i ugleda
dječake koji se sastadoše da se igraju, i pridruži se njihovu
društvu.
2 Ali kad su ga vidjeli, sakrili su se i ostavili ga da ih traži.
3 Gospodin Isus dođe do vrata jedne kuće i upita neke žene
koje su ondje stajale: Kamo su nestali dječaci?
4 A kad oni odgovoriše: "Tamo nema nikoga!" Gospodin Isus
reče: Tko su oni koje vidite u peći?
5 Oni odgovoriše: Bijahu djeca od tri godine.
6 Tada Isus povika glasno i reče: "Izađite ovamo, dječice,
svom pastiru!"
7 I odmah su dječaci izašli poput djece i skakali oko njega;
Kad su to žene vidjele, bile su vrlo zapanjene i zadrhtale.
8 Tada se odmah pokloniše Gospodinu Isusu i zamoliše ga
govoreći: "Gospodine naš Isuse, sine Marijin, ti si uistinu

7. dobri pastir Izraelov!" smiluj se sluškinjama svojim, koje stoje
pred tobom, koje ne sumnjaju, nego da si ti, Gospodine, došao
spasiti, a ne uništiti.
9 Nakon toga, kad je Gospodin Isus rekao, sinovi Izraelovi su
kao Etiopljani u narodu; žene rekoše: Ti, Gospodine, sve znaš,
niti ti je što tajno; ali sada te molimo i molimo tvoju milost da
te dječake vratiš u prijašnje stanje.
10 Tada reče Isus: Dođite ovamo, dječaci, da se idemo igrati; i
odmah, u prisustvu tih žena, djeca su presvučena i vraćena u
oblik dječaka.
POGLAVLJE 18
1 U mjesecu adaru Isus je okupio dječake i poredao ih kao da
je bio kralj.
2 Jer oni prostrše svoje haljine po zemlji da on sjedne na njih;
i načinivši krunu od cvijeća, metnu mu je na glavu i stajahu
mu zdesna i slijeva kao kraljevi stražari.
3 Ako bi tko slučajno prolazio onuda, uhvatili bi ga silom i
rekli: "Dođi ovamo i pokloni se kralju da ti bude sretan put."
4 U međuvremenu, dok se to događalo, dođoše neki ljudi
noseći dječaka na ležaju;
5 Jer ovaj dječak, koji je otišao sa svojim drugovima u planinu
skupiti drva, i našao ondje jarebičino gnijezdo, i stavio svoju
ruku da izvadi jaja, ubola ga je otrovna zmija, koja je iskočila
iz gnijezda; tako da je bio prisiljen zavapiti u pomoć svoje
drugove: koji su ga, kada su došli, našli kako leži na zemlji
kao mrtva osoba.
6 Nakon toga su došli njegovi susjedi i odnijeli ga natrag u
grad.
7 Ali kad dođoše do mjesta gdje je Gospodin Isus sjedio kao
kralj, a ostali dječaci stajahu oko njega kao njegovi službenici,
dječaci pohitaše u susret njemu, kojega je ujela zmija, i rekoše
njegovim susjedima: Dođite i poklonite se kralju;
8 Ali kad su zbog svoje tuge odbili doći, dječaci su ih povukli
i protiv njihove volje natjerali da dođu.
9 Kad dođoše k Gospodinu Isusu, on ih upita: "Zašto su
ponijeli tog dječaka?"
10 Kad oni odgovoriše da ga je zmija ujela, reče Gospodin
Isus dječacima: Hajdemo i ubijmo tu zmiju.
11 Ali kad su roditelji dječaka zamolili da im se oprosti jer je
njihov sin ležao na samrti; dječaci su odgovorili i rekli: "Niste
li čuli što je kralj rekao?" Hajdemo i ubijmo zmiju; i nećete li
ga poslušati?
12 Tako su ponovno vratili kauč, htjeli ili ne.
13 Kad dođoše do gnijezda, reče Gospodin Isus dječacima:
"Je li ovo zmijino skrovište?" Rekli su, Bilo je.
14 Tada Gospodin Isus pozva zmiju, ona odmah izađe i pokori
mu se; kojemu reče: Idi i isisaj sav otrov koji si ulio u tog
dječaka;
15 Tako se zmija došuljala do dječaka i opet pokupila sav svoj
otrov.
16 Tada je Gospodin Isus prokleo zmiju tako da je odmah
pukla i umrla.
17 I dotakne dječaka rukom da mu vrati prijašnje zdravlje;
18 I kad je počeo plakati, Gospodin Isus reče: Prestani plakati,
jer od sada ćeš biti moj učenik;
19 A ovo je onaj Šimun Kanaanac, koji se spominje u
Evanđelju.
POGLAVLJE 19
1 Drugi dan Josip posla svoga sina Jakova da skupi drva i
Gospodin Isus pođe s njim;
2 Kad su došli do mjesta gdje su bila drva i Jakov ih je počeo
skupljati, gle, ugrizla ga je zmija otrovnica, tako da je počeo
plakati i galamiti.
3 Vidjevši ga Gospodin Isus u takvom stanju, pristupi mu i
puhne na mjesto gdje ga je zmija ugrizla, i odmah ozdravi.
4 Jednog je dana Gospodin Isus bio s nekim dječacima koji su
se igrali na krovu; jedan od dječaka je pao i ubrzo umro.
5 Na što su ostali dječaci pobjegli, Gospodin Isus je ostao sam
na krovu.
6 Dječakovi rođaci pristupiše k njemu i rekoše Gospodinu
Isusu: Ti si bacio našeg sina s krova.
7 Ali on to niječe, oni povikaše: "Naš je sin mrtav, i to je onaj
koji ga je ubio."
8 Gospodin Isus im odgovori: "Nemojte me optužiti za zločin
za koji me ne možete osuditi, nego pođimo pitati samoga
dječaka koji će iznijeti istinu na vidjelo."
9 Tada je Gospodin Isus sišavši stao nad glavu mrtvog
dječaka i rekao jakim glasom: Zeinune, Zeinune, tko te bacio
s krova?
10 Tada mrtvi dječak odgovori: Nisi me ti bacio dolje, nego
jedan.
11 Kad je Gospodin Isus zapovjedio prisutnima da obrate
pažnju na njegove riječi, svi koji su bili prisutni slavili su
Boga zbog tog čuda.
12 U određeno vrijeme Gospa Sveta Marija je zapovjedila
Gospodinu Isusu da joj donese vode iz bunara;
13 I kad je otišao po vodu, vrč se razbio, kad je bio pun.
14 Ali Isus raširi svoj ogrtač i ponovno skupi vode i donese je
svojoj majci.
15 Ona, zadivljena tom divnom stvari, pohrani ovo i sve
ostalo što je vidjela u svoje sjećanje.
16 Opet drugoga dana bio je Gospodin Isus s nekim dječacima
kraj rijeke i oni su iz rijeke crpili vodu malim kanalima i
napravili male riblje jezerce.
17 Ali Gospodin Isus bijaše napravio dvanaest vrabaca i
postavio ih oko svog bazena sa svake strane, po tri sa strane.
18 Ali bijaše subota, i sin Hananijev, Židov, naiđe i vidje ih
kako prave te stvari, pa reče: "Zar tako pravite likove od gline
u subotu?" I potrčao je k njima i razbio im ribnjake.
19 Ali kad je Gospodin Isus pljesnuo rukama po vrapcima
koje je napravio, oni su pobjegli cvrkućući.
20 Napokon je Hananijev sin došao do Isusova ribnjaka da ga
uništi, a voda je nestala, a Gospodin Isus mu je rekao:
21 Kao što je ova voda nestala, tako će i tvoj život nestati; i
dječak je trenutno umro.
22 Drugi put, kad se Gospodin Isus uvečer vraćao kući s
Josipom, susreo je dječaka, koji je tako naletio na njega da ga
je bacio;
23 Njemu je Gospodin Isus rekao: Kao što si me oborio, tako
ćeš pasti, niti ćeš ustati.
24 I tog trenutka dječak je pao i umro.
POGLAVLJE 20
1 Bio je i u Jeruzalemu jedan po imenu Zakej, koji je bio
učitelj.
2 I reče Josipu: Josipe, zašto ne pošalješ Isusa k meni da nauči
njegova pisma?
3 Josip pristade i reče svetoj Mariji;
4 Odvedoše ga dakle onom gospodaru; koji mu je, čim ga je
ugledao, ispisao abecedu.
5 I zapovjedi mu da kaže Alef; i kad je rekao Aleph, učitelj
mu naredi da izgovori Bet.
6 Tada mu Gospodin Isus reče: Reci mi prvo što znači slovo
alef, a onda ću izgovoriti Bet.

8. 7 A kad mu je gospodar zaprijetio da će ga bičevati, Gospodin
Isus mu je objasnio značenje slova Alef i Bet;
8 Također koji su bili ravni likovi slova, koji kosi, a koja su
slova imala dvostruke likove; koja je imala bodova, a koja nije
imala; zašto je jedno slovo išlo ispred drugoga; i mnoge druge
stvari stade mu pripovijedati i tumačiti, o čemu sam majstor
nikada nije čuo, niti u kakvoj knjizi pročitao.
9 Gospodin Isus dalje reče učitelju: Pazi kako ti govorim;
zatim je počeo jasno i razgovetno izgovarati Aleph, Beth,
Gimel, Daleth, i tako dalje do kraja abecede.
10 Na to se učitelj toliko iznenadio da je rekao: Vjerujem da je
ovaj dječak rođen prije Noe;
11 I okrenuvši se Josipu, reče: Doveo si mi dječaka da ga
poučim, koji je učeniji od bilo kojeg učitelja.
12 Reče i svetoj Mariji: Ovaj tvoj sin ne treba nikakvog
učenja.
13 Odvedoše ga tada jednom učenijem učitelju, koji, kad ga
vidje, reče, recimo Alef.
14 I kad je rekao Alef, učitelj mu naredi da izgovori Bet; na
što je Gospodin Isus odgovorio: Reci mi prvo značenje slova
Alef, a onda ću izgovoriti Bet.
15 Ali ovom gospodaru, kad je podigao ruku da ga bičuje,
ruka mu se odmah osušila i on je umro.
16 Tada reče Josip svetoj Mariji, od sada mu više nećemo
dopustiti da izađe iz kuće; jer svakoga tko mu se ne sviđa
ubijaju.
POGLAVLJE 21
1 Kad mu je bilo dvanaest godina, dovedoše ga u Jeruzalem
na gozbu; a kad je gozba završila, vratili su se.
2 Ali Gospodin Isus ostade pozadi u hramu među liječnicima i
starješinama i učenim ljudima Izraela; kojima je predložio
nekoliko pitanja učenja, te na njih dao i odgovore:
3 Jer im reče: Čiji je sin Mesija? Odgovoriše, sin Davidov:
4 Zašto ga dakle, reče, u duhu naziva Gospodinom? kad kaže:
Reče Gospodin Gospodinu mojemu, sjedi mi s desne strane
dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.
5 Tada ga je izvjesni glavni rabin upitao: Jesi li čitao knjige?
6 Isus odgovori: pročitao je obje knjige i ono što je u
knjigama.
7 I protumači im knjige zakona, zapovijedi i zakone, i tajne
koje su sadržane u knjigama proročkim; stvari koje um
nijednog stvorenja ne bi mogao dosegnuti.
8 Zatim reče taj rabin, Nikada još nisam vidio niti čuo za
takvo znanje! Što misliš, što će taj dječak biti!
9 Kad je neki astronom, koji je bio prisutan, upitao Gospodina
Isusa: Je li studirao astronomiju?
10 Gospodin Isus odgovori i reče mu broj sfera i nebeskih
tijela, kao i njihov trokutasti, kvadratni i sekstilni aspekt;
njihovo progresivno i retrogradno kretanje; njihovu veličinu i
nekoliko predviđanja; i druge stvari koje ljudski razum nikada
nije otkrio.
11 Bio je među njima i jedan filozof, vješt u fizici i prirodnoj
filozofiji, koji je upitao Gospodina Isusa: Je li studirao fiziku?
12 On odgovori i objasni mu fiziku i metafiziku.
13 Također i one stvari koje su bile iznad i ispod moći prirode;
14 Također i moći tijela, njegove tvari i njihovi učinci.
15 Također broj njegovih članova, i kosti, vene, arterije i živci;
16 Nekoliko konstitucija tijela, vruće i suho, hladno i vlažno, i
njihove sklonosti;
17 Kako je duša djelovala na tijelo;
18 Koji su bili njegovi različiti osjećaji i sposobnosti;
19 Sposobnost govora, ljutnja, želja;
20 I na kraju način njegovog sastava i rastakanja; i druge
stvari, koje razumijevanje nijednog stvorenja nikada nije
doseglo.
21 Tada onaj filozof ustade, pokloni se Gospodinu Isusu i reče:
"Gospodine Isuse, od sada ću biti tvoj učenik i sluga."
22 Dok su oni razgovarali o tim i takvim stvarima, uđe Gospa
Sveta Marija, koja je tri dana hodala s Josipom tražeći ga.
23 Kad ga vidje kako sjedi među liječnicima i postavlja im
pitanja i daje odgovore, reče mu: "Sine moj, zašto si nam tako
učinio?" Gle, ja i tvoj otac smo se mnogo mučili tražeći te.
24 On odgovori: "Zašto ste me tražili?" Niste li znali da
trebam biti zaposlen u kući svoga oca?
25 Ali oni ne razumješe riječi koje im reče.
26 Tada liječnici upitaše Mariju: "Je li ovo njezin sin?" A kad
ona reče: Bio je, rekoše, o sretna Marija, koja si rodila takvog
sina.
27 Zatim se vrati s njima u Nazaret i posluša ih u svemu.
28 A njegova je majka imala sve te stvari na umu;
29 A Gospodin Isus rastao je u rastu i mudrosti i milosti kod
Boga i kod ljudi.
POGLAVLJE 22
1 Od tog vremena Isus je počeo skrivati svoja čuda i tajna
djela,
2 I predao se proučavanju zakona, sve dok nije stigao do kraja
svoje tridesete godine;
3 U to ga je vrijeme Otac javno posjedovao u Jordanu,
poslavši ovaj glas s neba: Ovo je moj ljubljeni sin, koji mi je
po volji;
4 Duh Sveti je također prisutan u obliku goluba.
5 To je onaj kojemu se klanjamo sa svim poštovanjem, jer
nam je dao život i biće, i izveo nas iz utrobe naše majke.
6 Koji je poradi nas uzeo ljudsko tijelo i otkupio nas da bi nas
tako mogao zagrliti vječnom milošću i iskazati nam svoju
besplatnu, veliku, izdašnu milost i dobrotu.
7 Njemu slava i hvala, moć i vlast od sada i zauvijek, Amen.