Dokument opisuje priču o Joakimu i Ani, roditeljima Marije, koji se suočavaju s neplodnošću i mole Boga za dijete. Nakon molitvi i iskušenja, Ana zatrudni i rodi djevojčicu koju naziva Marija, a koja će postati važna figura u povijesti. Dok odrasta, Marija se odvaja i posvećuje Bogu u hramu, prepoznata kao blagoslovljena među ženama.

1. The Protevangelion
POGLAVLJE 1
1 U povijesti dvanaest plemena Izraelovih čitamo da je bila
neka osoba po imenu Joakim, koji je bio vrlo bogat, dao je
dvostruke 1 žrtve Gospodinu Bogu, donijevši ovu odluku:
moj imetak neka bude na dobrobit cijelog naroda , i da
nađem milost od Gospodina Boga za oproštenje svojih
grijeha.
2 Ali na određenom velikom blagdanu Gospodnjem, kad su
sinovi Izraelovi prinijeli svoje darove, a Joakim također
prinio svoje, veliki svećenik Ruben mu se usprotivio,
rekavši da ti nije dopušteno prinositi svoje darove, budući
da nisi izazvao bilo kakav problem u Izraelu.
3 Zbog toga je Joakim bio vrlo zabrinut, otišao je provjeriti
matične knjige dvanaest plemena, da vidi je li on jedina
osoba koja nije rodila potomstvo.
4 Ali na upit je otkrio da su svi pravednici podigli
potomstvo u Izraelu.
5 Tada se sjetio praoca Abrahama, kako mu je Bog na
koncu života dao sina Izaka; zbog čega je bio jako tužan, a
njegova žena nije htjela da ga vidi:
6 Ali se povukao u pustinju i ondje postavio svoj šator, i
postio četrdeset dana i četrdeset noći, govoreći u sebi:
7 Neću sići ni da jedem ni da pijem dok me Gospodin, Bog
moj, ne pogleda, nego će mi molitva biti jelo i piće.
2. POGLAVLJE
1 U međuvremenu je njegova žena Anna bila ojađena i
zbunjena zbog dvostrukog razloga, i rekla je da ću
oplakivati ​ ​ i svoje udovištvo i svoju neplodnost.
2 Približavao se veliki blagdan Gospodnji, a njezina
sluškinja Judita reče: Dokle ćeš tako mučiti svoju dušu?
Sada je došao blagdan Gospodnji, kad je nedopušteno da
itko tuguje.
3 Uzmi, dakle, ovu kapuljaču koju je dao onaj koji izrađuje
takve stvari, jer ne priliči da je nosim ja, koji sam sluga, ali
dobro pristaje osobi tvojeg karaktera.
4 Ali Ana odgovori: "Idi od mene, nisam navikla na takve
stvari." osim toga, Gospodin me jako ponizio.
5 Bojim se da ti je ovo dala neka nepromišljena osoba i da
si došao da me okaljaš mojim grijehom.
6 Tada odgovori njezina sluškinja Judita: "Što ću ti zlo
poželjeti kad me nećeš poslušati?"
7 Ne mogu ti poželjeti veće prokletstvo od onoga pod
kojim si, jer je Bog zatvorio tvoju utrobu, da ne budeš
majka u Izraelu.
8 Ana se na to silno uznemiri i odjenuvši se u svadbeno
ruho, oko tri sata poslije podne otišla je prošetati svojim
vrtom.
9 I vidjela je lovor, sjela pod njega i pomolila se
Gospodinu govoreći:
10 Bože mojih otaca, blagoslovi me i obrati pažnju na
moju molitvu kao što si blagoslovio utrobu Sarinu i dao joj
sina Izaka.
POGLAVLJE 3
1 I dok je gledala prema nebu, opazila je vrapčje gnijezdo u
lovoru,
2 Tugujući u sebi, reče: "Jao meni, tko me rodi?" i koja me
utroba nosila da sam tako proklet pred sinovima Izraelovim
i da me grde i rugaju mi ​ ​ se u hramu Boga moga: Jao
meni, s kim bih se mogao usporediti?
3 Ne mogu se usporediti sa samim zvijerima zemaljskim,
jer su čak i zvijeri zemaljske plodne pred tobom, o
Gospodine! Jao meni, s čime se mogu usporediti?
4 Ne mogu se usporediti s divljim životinjama, jer čak su i
divlje životinje plodne pred tobom, o Gospodine! Jao meni,
s čime se ja mogu usporediti?
5 Ne mogu se usporediti s ovim vodama, jer čak su i vode
plodne pred tobom, o Gospodine! Jao meni, s čime se
mogu usporediti?
6 Ne mogu se usporediti s valovima morskim; za ove, bilo
da su mirne, ili u pokretu, s ribama koje su u njima,
hvalimo te, o Gospodine! Jao meni, s čime se mogu
usporediti?
7 Ne mogu se usporediti sa samom zemljom, jer zemlja
rađa svoje plodove i hvali te, Gospodine!
POGLAVLJE 4
1 Tada anđeo Gospodnji stade pred nju i reče: Ana, Ana,
Gospodin je uslišao tvoju molitvu; zatrudnjet ćeš i roditi, a
o tvom potomstvu govorit će se po cijelom svijetu.
2 A Ana odgovori: "Živoga mi Gospodin, moj Bog, što god
rodim, bilo muško ili žensko, posvetit ću to Gospodinu,
svome Bogu, i služit će mu u svetim stvarima tijekom
cijelog svog života."
3 I gle, pojaviše se dva anđela i rekoše joj: Evo, tvoj muž
Joakim dolazi sa svojim pastirima.
4 Jer anđeo Gospodnji siđe k njemu i reče: "Gospodin Bog
je uslišao tvoju molitvu, požuri i idi odavde, jer će Ana,
žena tvoja, zatrudnjeti."
5 Joakim je sišao i pozvao svoje pastire, rekavši: Donesite
mi ovamo deset janjaca bez mane i mane, i neka budu za
Gospodina, Boga mojega.
6 I dovedite mi dvanaest teladi bez mane, a dvanaest teladi
neka budu za svećenike i starješine.
7 Dovedite mi i sto jaraca, i sto jaraca neka bude za cijeli
narod.
8 Joakim je sišao s pastirima, a Ana je stajala kraj vrata i
vidjela Joakima kako dolazi s pastirima.
9 I ona potrča i objesi mu se o vrat, reče: Sada znam da me
je Gospodin jako blagoslovio.
10 Jer gle, ja koja sam bila udovica nisam više udovica, i ja
koja sam bila nerotkinja zatrudnjet ću.
POGLAVLJE 5
1 I Joakim je ostao prvi dan u svojoj kući, ali je sutradan
donio svoje žrtve i rekao:
2 Ako mi Gospodin bude milostiv, neka to otkrije ploča
koja je na svećenikovu čelu.
3 Pogledao je ploču koju je svećenik nosio i vidio je, i gle,
grijeha nije bilo na njemu.
4 A Joakim reče: Sada znam da mi je Gospodin milostiv i
da je uzeo sve moje grijehe.
5 I siđe opravdan iz hrama Gospodnjega i ode svojoj kući.
6 Kad se Ani navrši devet mjeseci, ona rodi i reče babici:
"Što sam rodila?"
7 A ona joj reče, djevojka.

2. 8 Tada Anna reče: Gospodin je danas uzveličao dušu moju;
a ona ju je položila u krevet.
9 Kad su se navršili dani njezina čišćenja, dojila je dijete i
nadjenula joj ime Marija.
POGLAVLJE 6
1 I dijete je svakim danom postajalo sve snažnije, tako da
kad je bilo devet mjeseci, njezina ju je majka spustila na
zemlju da proba može li stajati; i kad je prešla devet koraka,
dođe opet majci u krilo.
2 Tada ju je njezina majka uhvatila i rekla: "Živ bio
Gospodin, moj Bog, nećeš više hodati po ovoj zemlji dok
te ne dovedem u hram Gospodnji."
3 U skladu s tim učinila je svoju odaju svetim mjestom i
nije dopustila da joj se približi ništa neuobičajeno ili
nečisto, ali je pozvala neke neokaljane kćeri Izraelove, a
one su je odvukle.
4 Ali kad je djetetu bilo godinu dana, priredi Joakim veliku
gozbu i pozva svećenike, pismoznance, starješine i sav
narod Izraelov;
5 Joakim tada prinese djevojku glavarima svećeničkim, a
oni je blagosloviše govoreći: "Bog naših otaca blagoslovio
ovu djevojku i dao joj ime slavno i trajno kroz sve
naraštaje." I sav narod odgovori: Neka tako bude, Amen.
6 Tada ju Joakim po drugi put ponudi svećenicima, a oni je
blagosloviše govoreći: "O, Svevišnji Bože, pogledaj ovu
djevojku i blagoslovi je vječnim blagoslovom."
7 Na to ju je njezina majka uzela, dala joj dojku i zapjevala
sljedeću pjesmu Gospodinu.
8 Pjevat ću novu pjesmu Gospodinu, Bogu svome, jer me
on pohodi i skide s mene sramotu mojih neprijatelja i dade
mi plod svoje pravednosti, da se to sada može reći
Rubenovim sinovima. , da je Anna sranje.
9 Zatim je stavila dijete na počinak u sobi koju je posvetila,
pa je izašla i služila im.
10 Kad je gozba završila, otišli su radosni i hvaleći Boga
Izraelova.
POGLAVLJE 7
1 Ali djevojčica je rasla, i kad su joj bile dvije godine,
Joakim je rekao Ani: Vodimo je u hram Gospodnji, da
izvršimo svoj zavjet, koji smo zavjetovali Gospodinu Bogu,
da ne bude ljutiti se na nas i naša ponuda biti neprihvatljiva.
2 Ali Ana reče: "Pričekajmo treću godinu da ne bi ostala
bez znanja svoga oca." A Joachim reče: Pričekajmo dakle.
3 Kad su djetetu bile tri godine, reče Joakim: "Pozovimo
kćeri hebrejske, koje su neokaljane, i neka uzmu svaka po
jednu svjetiljku i neka se upali, da se dijete više ne vrati, i
njezina misao neka bude usmjerena protiv hrama
Gospodnjeg.
4 I tako su činili dok nisu uzašli u hram Gospodnji. I primi
je veliki svećenik, blagoslovi je i reče: Marijo, uzveličao je
Gospodin Bog ime tvoje do svih naraštaja i po tebi će
Gospodin pokazati svoje otkupljenje sinovima Izraelovim
do kraja svijeta.
5 I on ju je postavio na treću stepenicu oltara, i Gospodin
joj je dao milost, i ona je zaplesala svojim nogama, i sav
dom Izraelov ju je zavolio.
POGLAVLJE 8
1 I njeni roditelji odoše puni čuda i slaveći Boga, jer se
djevojka nije vratila k njima.
2 Ali Marija je ostala u Hramu kao golubica koja se ondje
školovala i primala hranu iz ruku anđela.
3 Kad joj je bilo dvanaest godina, sastaju se svećenici na
vijeće i rekoše: 'Evo, Mariji je dvanaest godina; što ćemo s
njom, da se ne oskvrni svetište Gospodina, Boga našega?
4 Tada rekoše svećenici velikom svećeniku Zahariji: "Stani
na žrtvenik Gospodnji, uđi u sveto mjesto i moli za nju, i
učini što god ti Gospodin objavi."
5 Tada je veliki svećenik ušao u Svetinju nad svetinjama, i
uzevši sa sobom oklop suda 1 molio se o njoj;
6 I gle, anđeo Gospodnji pristupi mu i reče: Zaharija,
Zaharija, izađi i sazovi sve udovce među ljudima, i neka
svaki od njih donese svoj štap, i onaj preko koga Gospodin
pokaže znak će biti muž Merjemin.
7 I povici su se pronijeli po cijeloj Judeji, i zatrubila je
truba Gospodnja, i sav je narod potrčao i sastao se.
8 I Josip baci sjekiru i izađe im u susret. i kad su se susreli,
otišli su do velikog svećenika uzevši svaki svoj štap.
9 Nakon što je veliki svećenik primio njihove štapove, uđe
u hram da se pomoli.
10 I kad je završio svoju molitvu, uzeo je štapove, i otišao i
podijelio ih, i nije ih pratilo nikakvo čudo.
11 Posljednji štap uze Josip, i gle, golub je izašao iz štapa i
poletio Josipu na glavu.
12 A veliki svećenik reče: Josipe, ti si izabran da uzmeš
Djevicu Gospodnju da je čuvaš za njega.
13 Ali Josip je to odbio govoreći: "Ja sam star čovjek i
imam djecu, a ona je mlada i bojim se da ne ispadnem
smiješan u Izraelu."
14 Tada veliki svećenik odgovori: Josipe, boj se Gospodina,
Boga svojega, i sjeti se kako je Bog postupio s Datanom,
Korahom i Abiramom, kako se zemlja otvorila i progutala
ih zbog njihove proturječnosti.
15 Sada, dakle, Josipe, boj se Boga da se tako nešto ne
dogodi u tvojoj obitelji.
16 Tada ju je Josip u strahu odveo u svoju kuću, a Josip je
rekao Mariji: "Evo, uzeo sam te iz hrama Gospodnjega, a
sada ću te ostaviti u svojoj kući; Moram se sjetiti svog
građevinskog zanata. on Gospodin s tobom.
POGLAVLJE 9
1 I dogodi se da na vijeću svećenika reče: Napravimo novi
zastor za hram.
2 Tada reče veliki svećenik: "Pozovite mi sedam
neokaljanih djevica iz plemena Davidova."
3 I sluge odoše i odvedoše ih u hram Gospodnji, a veliki
svećenik im reče Bacite sada preda mnom ždrijeb, tko će
od vas ispredati zlatni konac, tko plavi, tko grimizni, tko
fini lan. , a tko pravi ljubičasti.
4 Tada veliki svećenik upozna Mariju da je iz plemena
Davidova; i on ju je pozvao, i prava grimiza je pala na
njenu sudbinu da prede, i ona je otišla svojoj kući.
5 Ali od tog vremena Zaharija, veliki svećenik, zanijemi, a
Samuela smjestiše u njegovu sobu dok Zaharija ponovno
ne progovori.
6 Ali Marija je uzela pravi purpur i ispredla ga.

3. 7 I ona uze lonac i izađe zahvatiti vode, i začuje glas koji
joj govori: Zdravo, milosti puna, 1 Gospodin je s tobom!
blažena si među ženama.
8 I ona se osvrnula nadesno i nalijevo (da vidi) odakle je
došao taj glas, a zatim je drhteći ušla u svoju kuću, i
položila lonac s vodom, uzela je purpur, i sjela na svoje
mjesto da ga obradi .
9 I gle, anđeo Gospodnji stade pred nju i reče: Ne boj se,
Marijo, jer si našla milost u Božjim očima;
10 Kad je to čula, razmišljala je u sebi što znači takav
pozdrav.
11 Anđeo joj reče: “Gospodin je s tobom i zatrudnjet ćeš.
12 Na što je ona odgovorila: Što! Hoću li zatrudnjeti od
Boga živoga i roditi kao sve druge žene?
13 Ali anđeo uzvrati odgovor: Ne tako, o Marijo, nego će
Duh Sveti sići na tebe, i sila će te Svevišnjega zasjeniti;
14 Zato će ono što će se od tebe roditi biti sveto i zvat će se
Sin Boga živoga, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus; jer on će
spasiti svoj narod od njihovih grijeha.
15 I evo tvoje rođakinje Elizabete, i ona je začela sina u
svojoj starosti.
16 Ovo je već šesti mjesec njoj, koja se zove nerotkinja; jer
Bogu ništa nije nemoguće.
17 Marija reče: “Evo službenice Gospodnje! neka mi bude
po riječi tvojoj.
18 I kad je napravila svoj grimiz, odnijela ga je velikom
svećeniku, a veliki svećenik ju je blagoslovio govoreći:
Marijo, Gospodin Bog je uzveličao tvoje ime i bit ćeš
blagoslovljena u sve vijeke svijeta. .
19 Tada Marija, puna radosti, ode svojoj rođakinji Elizabeti
i pokuca na vrata.
20 Kad je Elizabeta to čula, otrčala je, otvorila joj,
blagoslovila je i rekla: "Odakle mi to da majka moga
Gospodina dođe k meni?"
21 Za gle! čim je glas tvoga pozdrava dopro do mojih ušiju,
ono što je u meni skočilo je i blagoslovilo te.
22 Ali Marija, budući da nije znala za sve one tajanstvene
stvari koje joj je govorio arkanđeo Gabrijel, podiže oči k
nebu i reče: Gospodine! Što sam ja da me blaženom
nazivaju svi naraštaji na zemlji?
23 Ali vidjevši da svakim danom raste i uplašena, otišla je
kući i sakrila se od sinova Izraelovih. i imao je četrnaest
godina kad su se sve te stvari dogodile.
POGLAVLJE 10
1 A kad joj je došao šesti mjesec, Josip se vratio sa svoje
gradnje kuća u inozemstvu, što je bio njegov zanat, i ušavši
u kuću, nađe Djevicu odraslu.
2 Zatim se udari po licu i reče: "Kakvim licem da gledam u
Gospodina, Boga svojega?" ili, što da kažem o ovoj mladoj
ženi?
3 Jer ja sam je primio Djevicu iz hrama Gospodina, Boga
svojega, i nisam je takvom sačuvao!
4 Tko me je tako prevario? Tko je učinio ovo zlo u mojoj
kući, i zavevši Djevicu od mene, oskvrnio ju je?
5 Nije li Adamova povijest točno ostvarena u meni?
6 Jer u samom trenutku njegove slave, zmija je došla i
zatekla Evu samu, i zavela je.
7 Baš na isti način to se i meni dogodilo.
8 Tada Josip ustade sa zemlje, pozva je i reče: "O ti, koja si
bila toliko milostiva od Boga, zašto si to učinila?"
9 Zašto si tako ponizio svoju dušu, koja je bila obrazovana
u Svetinji nad svetinjama, i primila svoju hranu iz ruku
anđela?
10 Ali ona, oblivena suzama, odgovori: "Ja sam nevina i
nisam poznavala nikoga."
11 Tada reče Josip: "Kako to da si trudna?"
12 Marija odgovori: "Živ mi Gospodin Bog moj, ne znam
čime."
13 Tada se Josip silno uplaši i ode od nje, razmišljajući što
da učini s njom. i ovako je razmišljao sam sa sobom:
14 Ako prikrijem njezin zločin, bit ću proglašen krivim po
zakonu Gospodnjem;
15 A ako je otkrijem sinovima Izraelovim, bojim se da je
trudna od anđela, ne otkrijem da izdajem život nedužne
osobe.
16 Što mi je dakle činiti? Privatno ću je otpustiti.
17 Tada ga je uhvatila noć, kad mu se anđeo Gospodnji
ukazao u snu i rekao:
18 Ne boj se uzeti tu mladu ženu, jer ono što je u njoj od
Duha je Svetoga; .
19 I ona će roditi sina, a ti ćeš mu dati ime Isus, jer će on
spasiti svoj narod od njegovih grijeha.
20 Tada Josip ustade iz sna i proslavi Boga Izraelova koji
mu je iskazao takvu naklonost i sačuvao Djevicu.
POGLAVLJE 11
1 Tada dođe pisar Ana i reče Josipu: Zašto te nismo vidjeli
otkad si se vratio?
2 A Josip odgovori: "Jer sam bio umoran nakon puta i prvi
dan sam se odmorio."
3 Ali Ana se okrenuvši opazi Djevicu trudnu.
4 I ode svećeniku i reče mu: Josip u kojega si imao toliko
povjerenja kriv je za zloglasni zločin, jer je oskvrnio
Djevicu koju je primio iz hrama Gospodnjega i privatno se
oženio nju, ne otkrivajući to sinovima Izraelovim.
5 Tada reče svećenik: "Je li Josip to učinio?"
6 Ana odgovori: "Ako pošalješ koju od svojih slugu, vidjet
ćeš da je trudna."
7 Sluge odoše i nađoše kako je rekao.
8 Nakon toga su i ona i Josip bili dovedeni na suđenje, a
svećenik joj je rekao: "Marija, što si učinila?"
9 Zašto si ponizio svoju dušu i zaboravio svoga Boga,
budući da si odrastao u Svetinji nad svetinjama, i primao si
svoju hranu iz ruku anđela, i slušao njihove pjesme?
10 Zašto si to učinio?
11 Na to je ona, oblivena suzama, odgovorila: "Živ mi
Gospodin, Bog moj, nevina sam pred njim, jer ne poznajem
nikoga."
12 Tada svećenik reče Josipu: "Zašto si to učinio?"
13 Josip odgovori: "Živ mi Gospodin, moj Bog, nisam se
brinuo za nju."
14 Ali svećenik reče: "Ne lažite, nego kažite istinu!"
privatno si je oženio, a nisi to otkrio sinovima Izraelovim, i
ponizio si se pod moćnu ruku Božju, da tvoje potomstvo
bude blagoslovljeno.
15 Josip je šutio.
16 Tada reče svećenik Josipu: "Moraš vratiti u hram
Gospodnji Djevicu koju si odande uzeo."
17 Ali on je gorko zaplakao, a svećenik je dodao: "Dat ću
vam obojici da pijete vodu Gospodnju, 1 koja je za suđenje,
i tako će vaša nepravda biti otvorena pred vama."

4. 18 Tada svećenik uzme vodu, napoji Josipa i posla ga u
planinu.
19 I vratio se sasvim zdrav, i sav se narod čudio što se
njegova krivnja nije otkrila.
20 Svećenik reče: "Budući da Gospodin nije razotkrio tvoje
grijehe, ni ja te ne osuđujem."
21 Tako ih je poslao.
22 Tada Josip uze Mariju i ode svojoj kući, radujući se i
slaveći Boga Izraelova.
POGLAVLJE 12
1 I dogodi se da izađe dekret od cara Augusta, da se
popisuju svi Židovi, koji su bili iz Betlehema u Judeji:
2 A Josip reče: "Ja ću se pobrinuti da moja djeca budu
opterećena; ali što da radim s ovom mladom ženom?"
3 Stidim se da je oporezujem kao svoju ženu; i ako je
oporezujem kao svoju kćer, sav će Izrael znati da ona nije
moja kćer.
4 Kad dođe vrijeme koje je Gospod odredio, neka čini kako
mu se čini.
5 I on osedla magaricu i posadi je na nju, a Josip i Šimun
pođoše za njom i stigoše u Betlehem za tri milje.
6 Tada se Josip okrenuvši ugleda Mariju žalosnu i reče u
sebi: "Možda je boli ono što je u njoj."
7 Ali kad se ponovno okrenuo, vidio ju je kako se smije i
rekao joj je:
8 Marijo, kako to da ponekad vidim tugu, a ponekad smijeh
i radost na tvom licu?
9 A Marija mu odgovori: "Vidim svojim očima dvoje ljudi:
jedan plače i tuguje, drugi se smije i raduje."
10 I opet pođe preko puta, a Marija reče Josipu: Skini me s
magarca, jer ono što je u meni mora izaći van.
11 Ali Josip odgovori: "Kamo da te odvedem?" jer mjesto
je pustinja.
12 Tada Marija opet reče Josipu: Skini me dolje, jer me
snažno pritišće ono što je u meni.
13 I Josip je skine.
14 Ondje nađe špilju i pusti je u nju.
POGLAVLJE 13
1 I ostavivši nju i svoje sinove u pećini, Josip je otišao
potražiti hebrejsku babicu u selu Betlehemu.
2 Ali dok sam išao, rekao je Josip, pogledao sam u zrak i
vidio sam oblake začuđene i ptice nebeske kako se
zaustavljaju usred leta.
3 I pogledah dolje prema zemlji, i vidjeh prostrt stol, i
radnike kako sjede oko njega, ali njihove su ruke bile na
stolu, i nisu se pomaknuli da jedu.
4 Oni koji su imali mesa u ustima, nisu jeli.
5 Oni koji su podigli ruke svoje do glave, nisu ih povukli
natrag:
6 Oni koji su ih podizali k ustima svojim, nisu ništa
stavljali unutra;
7 Ali sva su lica bila okrenuta prema gore.
8 I vidjeh ovce razbježane, a ovce ipak stadoše.
9 I pastir je podigao svoju ruku da ih udari, a njegova je
ruka nastavila gore.
10 I pogledah u rijeku, i vidjeh jariće s ustima blizu vode, i
dodiruju je, ali nisu pili.
POGLAVLJE 14
1 Tada sam ugledao ženu kako silazi s brda, i ona mi reče:
Kamo ideš, čovječe?
2 Rekoh joj: Idem tražiti babicu Hebrejku.
3 Ona mi odgovori: "Gdje je žena koja će roditi?"
4 A ja odgovorih: U spilji, i ona je zaručena sa mnom.
5 Tada babica reče: Nije li ona tvoja žena?
6 Josip odgovori: "To je Marija, koja je bila školovana u
Svetinji nad svetinjama, u domu Gospodnjem, i pripala mi
je sudbini, i nije moja žena, nego je začela po Duhu
Svetom."
7 Babica reče: Je li to istina?
8 On odgovori: "Dođi i vidi."
9 I babica je išla s njim i stala u pećini.
10 Tada svijetli oblak zasjeni špilju, a babica reče: Danas
je moja duša uzveličana, jer su moje oči vidjele
iznenađujuće stvari, i spasenje je doneseno Izraelu.
11 Ali iznenada oblak postade velika svjetlost u špilji, tako
da je njihove oči nisu mogle podnijeti.
12 Ali svjetlost se postupno smanjivala, sve dok se nije
pojavilo dijete koje je sisalo grudi svoje majke Marije.
13 Tada je babica povikala i rekla: "Kako je divan dan
kada su moje oči vidjele ovaj neobičan prizor!"
14 I babica izađe iz špilje, a Saloma je dočeka.
15 A babica joj reče: Saloma, Saloma, ispričat ću ti nešto
najčudnije što sam vidjela,
16 Djevica je rodila, što je protivno naravi.
17 Na to Saloma odgovori: Živ mi Gospodin Bog moj, ako
ne dobijem poseban dokaz o ovoj stvari, neću vjerovati da
je djevica rodila.
18 Tada je Saloma ušla, a babica je rekla: "Marija, pokaži
se, jer velika se rasprava podigla oko tebe."
19 I Saloma je dobila zadovoljštinu.
20 Ali njezina je ruka bila usahla i gorko je zastenjala.
21 I reče: "Jao meni zbog moje nepravde!" jer sam iskušao
živoga Boga i ruka mi je spremna pasti.
22 Tada Saloma uputi svoju molitvu Gospodinu i reče:
Bože mojih otaca, sjeti me se, jer ja sam potomstvo
Abrahamovo, Izakovo i Jakovljevo.
23 Ne učini me porugom među sinovima Izraelovim, nego
me vrati zdravim roditeljima mojim.
24 Jer ti dobro znaš, Gospodine, da sam u tvoje ime izvršio
mnoga djela ljubavi i da sam od tebe primio plaću.
25 Na to je anđeo Gospodnji stao kraj Salome i rekao:
Gospodin Bog je čuo tvoju molitvu, pruži ruku prema
djetetu i ponesi ga, i tako ćeš biti oporavljena.
26 Saloma, ispunjena velikom radošću, priđe djetetu i reče:
Dodirnut ću ga.
27 I namjeravala mu se pokloniti, jer je rekla: Ovo je veliki
kralj koji se rodio u Izraelu.
28 Saloma je odmah ozdravila.
29 Tada babica iziđe iz špilje s Božjim odobravanjem.
30 I gle! glas dođe do Salome, Ne pričaj čudne stvari koje
si vidjela, dok dijete ne dođe u Jeruzalem.
31 Tako je i Saloma otišla, odobrena od Boga.
POGLAVLJE 15
1 Tada se Josip spremao otići, jer je u Betlehemu nastao
veliki nered zbog dolaska 1 nekih mudraca s istoka,
2 Tko je rekao: Gdje je rođen židovski kralj? Jer vidjesmo
njegovu zvijezdu na istoku i dođosmo mu se pokloniti.

5. 3 Kad je Herod to čuo, silno se uznemirio, poslao je
glasnike mudracima i svećenicima i upitao ih u gradskoj
vijećnici:
4 I reče im: "Gdje imate zapisano o Kristu kralju ili gdje bi
se trebao roditi?"
5 Tada mu rekoše: U Betlehemu u Judeji; jer ovako je
pisano: I ti, Betleheme, u zemlji Judinoj, nisi najmanji
među knezovima Judinim, jer će iz tebe izići vladar, koji će
vladati mojim narodom Izraelom.
6 I otpustivši velike svećeničke, upita ljude u vijećnici i
reče im: "Kakav ste znak vidjeli o kralju koji se rodio?"
7 Odgovoriše mu: Vidjeli smo neobično veliku zvijezdu
kako sjaji među zvijezdama na nebu, i tako je zasjala sve
ostale zvijezde, da nisu postale vidljive, i po tome smo
znali da je veliki kralj rođen u Izraelu, i stoga došli smo mu
se pokloniti.
8 Nato im Herod reče: "Idite i dobro se raspitajte!" a ako
nađete dijete, javite mi da i ja mogu doći i pokloniti mu se.
9 Tako su mudraci izašli, i gle, zvijezda koju su vidjeli na
istoku išla je ispred njih, dok nije došla i stala nad špiljom
gdje je bilo dijete s Marijom, njegovom majkom
10 Tada su iznijeli zob iz svojih blaga i ponudili mu zlato,
tamjan i smirnu.
11 U snu ih je anđeo upozorio da se ne vraćaju k Herodu
preko Judeje, pa su drugim putem otišli u svoju zemlju.
POGLAVLJE 16
1 Tada je Herod opazio da su mu se mudraci izrugivali, i
razljutivši se, zapovjedi nekim ljudima da odu i pobiju svu
djecu u Betlehemu, od dvije godine naviše.
2 Ali Marija, čuvši da se djeca imaju pobiti, u velikom
strahu uze dijete, povi ga i položi u volovske jasle jer za
njih nije bilo mjesta u gostinjcu.
3 I Elizabeta, čuvši da će tražiti njezina sina Ivana, uze ga i
pope se u gore, tražeći mjesto gdje će ga sakriti.
4 I nije se moglo pronaći nikakvo tajno mjesto.
5 Tada zastenje u sebi i reče: "Gospodnja goro, primi
majku s djetetom!"
6 Jer Elizabeta se nije mogla popeti.
7 I odmah se gora razdijeli i primi ih.
8 I ukaza im se anđeo Gospodnji da ih sačuva.
9 Ali Herod potraži Ivana i posla sluge k Zahariji, koji je
služio kod žrtvenika, i reče mu: "Gdje si sakrio svog sina?"
10 On im odgovori: Božji sam sluga i sluga kod žrtvenika;
kako da znam gdje mi je sin?
11 Tada se sluge vratiše i ispričaše Herodu sve; na što se
on razgnjevi i reče: "Nije li ovaj njegov sin poput kralja u
Izraelu?"
12 Zato opet posla svoje sluge k Zahariji govoreći: Reci
nam istinu, gdje ti je sin, jer znaš da je tvoj život u mojoj
ruci.
13 Tada su sluge otišle i rekle mu sve ovo:
14 Ali Zaharija im odgovori: Ja sam mučenik za Boga, i
ako on prolije moju krv, Gospodin će primiti moju dušu.
15 Osim toga znajte da krv nevinu prolijevate.
16 Međutim, Zaharija je ubijen na ulazu u hram i na oltaru
i oko pregrade;
17 Ali sinovi Izraelovi nisu znali kada je ubijen.
18 Tada su u času pozdrava svećenici ušli u hram, ali
Zaharija ih nije prema običaju dočekao i blagoslovio;
19 Ipak su i dalje čekali da ih pozdravi;
20 Kad su ustanovili da nije prošlo dugo vremena, jedan od
njih uđe u sveto mjesto gdje je bio žrtvenik i ugleda krv
kako leži na zemlji stvrdnuta;
21 Kad, gle, glas s neba reče: Zaharija je ubijen i njegova
krv neće biti izbrisana dok ne dođe osvetnik njegove krvi.
22 Ali kad je on to čuo, prestraši se, iziđe i ispriča
svećenicima što je vidio i čuo; i svi su ušli i uvidjeli
činjenicu.
23 Tada zavijahu krovovi hrama i raspucaše se od vrha do
dna.
24 I nisu mogli pronaći tijelo, nego samo krv tvrdu poput
kamena.
25 I oni zalutaše i rekoše narodu da je Zaharija ubijen, i sva
su plemena Izraelova čula za to, oplakivala su ga i
oplakivala tri dana.
26 Tada su se svećenici savjetovali o osobi koja će ga
naslijediti.
27 Tada su Šimun i drugi svećenici bacili ždrijeb i ždrijeb
je pao na Šimuna.
28 Jer bijaše mu Duh Sveti uvjeren da neće umrijeti dok ne
ugleda Krista koji dolazi u tijelu.