Naphtali, the eighth son of Jacob and Bilhah. The Runner. A lesson in physiology.

2. POGLAVLJE 1
Naftali, osmi sin Jakova i Bilhe. Trkač.
Lekcija iz fiziologije.
1 Primjerak Naftalijevog testamenta, koji
je on odredio u vrijeme svoje smrti u sto
tridesetoj godini svoga života.
2 Kad su se njegovi sinovi okupili u
sedmom mjesecu, prvoga dana u mjesecu,
dok su još bili zdravi, priredio im je gozbu
od jela i vina.
3 Kad se ujutro probudio, reče im:
"Umirem." i nisu mu vjerovali.
4 I dok je slavio Gospodina, ojačao je i
rekao da će nakon jučerašnje gozbe
umrijeti.
5 Tada je počeo govoriti: Čujte, djeco
moja, sinovi Naftalijevi, čujte riječi svoga
oca.
6 Ja sam rođen od Bilhe, a budući da je
Rahela lukavo postupala i dala Bilhu
mjesto sebe Jakovu, i ona je zatrudnjela i
rodila me na koljenima Rahelinim, zato me
je nazvala Naftali.
7 Jer Rahela me jako voljela jer sam se
rodio u njezinu krilu; a kad sam još bio
mlad, ona me je imala običaj poljubiti i
reći: "Mogu li imati brata tvoga iz utrobe
moje, kao što si ti."
8 Otud je i Josip bio sličan meni u svemu,
prema molitvama Rahelinim.
9 Moja majka bijaše Bilha, kći Roteja,
brata Debore, Rebekine dojilje, koja je
rođena istoga dana s Rahelom.
10 A Rotheus je bio iz Abrahamove
obitelji, Kaldejac, bogobojazan, slobodno
rođen i plemenit.
11 Bio je zarobljen i kupljen od Labana; i
dade mu svoju sluškinju Eunu za ženu, i
ona rodi kćer i nadjenu joj ime Zilpa,
prema imenu sela u koje je bio zarobljen.
12 Zatim je rodila Bilhu, rekavši: Moja kći
žuri za onim što je novo, jer čim se rodila,
zgrabila je dojku i požurila je sisati.
13 Bio sam brz na nogama kao jelen, i moj
otac Jakov postavio me za sve poruke, i
kao jelena dao mi je svoj blagoslov.
14 Jer kao što lončar zna koliko posuda
može primiti, i prema tome donosi glinu,
tako i Gospodin čini tijelo prema obličju
duha, i prema sposobnosti tijela usađuje
duh.
15 I ne zaostaje jedan drugome ni za
trećinu vlasi; jer težinom, mjerom i
pravilom stvoreno je sve stvorenje.
16 I kao što lončar zna upotrebu svake
posude, čemu služi, tako i Gospodin
poznaje tijelo, koliko će ustrajati u dobru,
a kad počinje u zlu.
17 Jer nema te sklonosti ili misli koju
Gospodin ne poznaje, jer On je stvorio
svakog čovjeka na svoju sliku.
18 Jer kakva je čovjekova snaga, takva je i
njegova djela; kako njegovo oko, tako iu
snu; kako njegova duša, tako i njegova
riječ ili u zakonu Gospodnjem ili u zakonu
Beliara.
19 I kao što postoji podjela između svjetla
i tame, između gledanja i slušanja, tako
isto postoji podjela između muškarca i
muškarca, i između žene i žene; i ne može
se reći da je jedan sličan drugome bilo
licem bilo umom.
20 Jer Bog je stvorio sve stvari dobrima
njihovim redom, pet osjetila u glavi, i
spojio je na vratu s glavom, dodavši joj i
kosu za ljepotu i slavu, zatim srce za
razum, trbuh za izmet, i želudac za
mljevenje, dušnik za uzimanje daha, jetra
za gnjev, žuč za gorčinu, slezena za smijeh,
uzde za razboritost, mišići na bedrima za
snagu, pluća za uvlačenje, bedra za snagu,
i tako dalje.
21 Dakle, djeco moja, neka se sva vaša
djela čine u redu s dobrom namjerom u

3. strahu Božjem i ne činite ništa neuredno s
prezirom ili u nedolično vrijeme.
22 Jer ako kažeš oku da čuje, ne može;
tako ni dok ste u tami ne možete činiti
djela svjetla.
23 Ne budite, dakle, gorljivi pokvariti
svoja djela pohlepom ili ispraznim
riječima da zavedete svoje duše; jer ako
šutite u čistoći srca, shvatit ćete kako se
čvrsto držati volje Božje, a odbaciti volju
Beliara.
24 Sunce, mjesec i zvijezde, ne mijenjajte
svoj poredak; tako i vi ne mijenjajte Božji
zakon u neredu svojih djela.
25 Pogani su zalutali i ostavili Gospodina,
nametnuli svoj red i pokorili se kladi i
kamenju, duhovima prijevare.
26 Ali nećete biti takvi, djeco moja,
prepoznajući u nebeskom svodu, u zemlji i
u moru, i u svim stvorenim stvarima,
Gospodina koji je sve stvorio, da ne
postanete kao Sodoma, koja je promijenila
poredak priroda.
27 Na sličan su način Stražari također
promijenili poredak svoje prirode, koje je
Gospodin prokleo u potopu, zbog kojih je
učinio zemlju bez stanovnika i bez ploda.
28 Ovo vam govorim, djeco moja, jer sam
pročitao u Henokovom pisanju da ćete i vi
sami otići od Gospodina, hodajući prema
svim bezakonjima pogana, i činit ćete
prema svoj zloći Sodoma.
29 I Gospodin će vas pustiti u ropstvo, i
ondje ćete služiti svojoj ženi mies, i bit
ćete oboreni svakom nevoljom i nevoljom,
dok vas Gospodin sve ne uništi.
30 I nakon što ste se smanjili i postali
malobrojni, vraćate se i priznajete
Gospodina Boga svojega; i On će vas
vratiti u vašu zemlju, prema Svojoj velikoj
milosti.
31 I bit će, nakon što dođu u zemlju svojih
otaca, opet će zaboraviti Gospodina i
postati bezbožnici.
32 I Gospod će ih raspršiti po svoj zemlji,
dok ne dođe milosrđe Gospodnje, čovjek
koji čini pravdu i milost svima onima koji
su daleko i onima koji su blizu.
2. POGLAVLJE
Zalaže se za uredan život. Značajni po
svojoj vječnoj mudrosti su stihovi 27-30.
1 Jer u četrdesetoj godini svoga života
vidio sam viđenje na Maslinskoj gori,
istočno od Jeruzalema, da sunce i mjesec
stoje.
2 I gle, Izak, otac mog oca, rekao nam je;
Trčite i uhvatite ih, svatko prema svojoj
snazi; a onome tko ih zgrabi pripadat će
sunce i mjesec.
3 I mi smo svi trčali zajedno, i Levi je
uhvatio sunce, a Juda je preduhitrio ostale
i uhvatio mjesec, i obojica su bili
podignuti s njima.
4 Kad je Levi postao poput sunca, gle,
neki mu mladić dade dvanaest palminih
grančica; a Juda bijaše sjajan poput
mjeseca, a pod nogama im dvanaest zraka.
5 A dvojica, Levi i Juda, potrčaše i
uhvatiše ih.
6 I gle, bik na zemlji, s dva velika roga, i
orlovska krila na leđima; i htjeli smo ga
uhvatiti, ali nismo mogli.
7 Ali dođe Josip, uhvati ga i pope se s njim
na visinu.
8 I vidio sam, jer sam bio tamo, i gle,
ukazao nam se sveti spis, govoreći: Asirci,
Medijci, Perzijanci, Kaldejci, Sirijci,
zaposjednut će u ropstvu dvanaest plemena
Izraelovih.
9 I opet, nakon sedam dana, vidjeh našeg
oca Jakova kako stoji kraj mora Jamnije, i
mi bijasmo s njim.
10 I gle, plovi lađa bez mornara i
kormilara; a na brodu je pisalo, Brod
Jakovljev.

4. 11 A otac nam reče: Dođite, ukrcajmo se
na našu lađu.
12 Kad se ukrcao, digla se jaka oluja i
silan vjetar; i otac naš, koji je držao
kormilo, otišao je od nas.
13 A nas, zahvaćene burom, odnijelo nas
je preko mora; i lađa se napunila vodom i
udarali su je silni valovi sve dok se nije
razbila.
14 Josip je pobjegao na čamcu, a svi smo
bili podijeljeni na devet dasaka, a Levi i
Juda bili su zajedno.
15 I svi smo se raspršili do kraja zemlje.
16 Tada se Levi, opasan kostrijetom,
pomoli za sve nas Gospodinu.
17 Kad je oluja prestala, lađa je kao u miru
stigla do kopna.
18 I gle, došao je naš otac i svi smo se
jednodušno radovali.
19 Ova sam dva sna ispričao ocu svome; i
on mi reče: Ovo se mora ispuniti u svoje
vrijeme, nakon što je Izrael mnogo toga
podnio.
20 Tada mi moj otac reče: Vjerujem Bogu
da je Josip živ, jer uvijek vidim da ga
Gospodin ubraja među vas.
21 I reče plačući: "Ah ja, moj sine Josipe,
ti živiš, iako te ne vidim, i ne vidiš Jakova
koji te je rodio."
22 Natjerao je i mene da plačem ovim
riječima, i gorio sam u srcu da objavim da
je Josip prodan, ali sam se bojao svoje
braće.
23 I gle! djeco moja, pokazao sam vam
posljednja vremena, kako će se sve
dogoditi u Izraelu.
24 Zapovjedite dakle i vi svojoj djeci da
budu pridruženi Leviju i Judi; jer će po
njima ustati spasenje Izraelu i Jakov će u
njima biti blagoslovljen.
25 Jer kroz plemena njihova pojavit će se
Bog koji prebiva među ljudima na zemlji,
da spasi rod Izraelov i da okupi pravedne
među poganima.
26 Ako činite ono što je dobro, djeco moja,
i ljudi i anđeli će vas blagosloviti; i Bog će
se proslaviti među poganima kroz tebe, i
đavo će pobjeći od tebe, i zvijeri će te se
bojati, i Gospodin će te ljubiti, i anđeli će
prionuti uz tebe.
27 Kao što se čovjek koji je dobro odgojio
dijete čuva u lijepom sjećanju; tako i za
dobro djelo ima lijep spomen pred Bogom.
28 Ali onoga koji ne čini ono što je dobro,
i anđeli i ljudi će proklinjati, i Bog će biti
obeščašćen među poganima preko njega, i
đavao će ga učiniti svojim posebnim
oruđem, i svaka divlja zvijer će njime
gospodariti, i Gospodin će ga mrziti.
29 Jer su zapovijedi zakona dvojake i
razboritošću se moraju ispuniti.
30 Jer postoji vrijeme kada čovjek može
zagrliti svoju ženu, i vrijeme kada se
suzdržava od toga za svoju molitvu.
31 Dakle, dvije su zapovijedi; i, osim ako
se ne izvrše u pravom redu, donose vrlo
veliki grijeh ljudima.
32 Tako je i s ostalim zapovijedima.
33 Budite dakle mudri u Bogu, djeco moja,
i razboriti, shvaćajući poredak Njegovih
zapovijedi, d zakone svake riječi, da te
Gospodin ljubi,
34 I pošto ih je zadužio mnogim takvim
riječima, potaknuo ih je da prenesu
njegove kosti u Hebron i da ga pokopaju s
njegovim ocima.
35 Kad je vesela srca jeo i pio, pokrio je
lice i umro.
36 Njegovi su sinovi učinili sve kako im je
zapovjedio njihov otac Naftali.