1. PETROVO
Još jedno Petrovo daleko od zavičaja.
(Kad dijete odvedu, ode i komad Sunca.)
Zlate se žitna polja široka kao bijeli rukav
na čelu moga djeda, a rijeka krotka imena,
s vrbama i sedrama, konjima i junacima
krijesi od mašte mjesečina.
Jutro s dobrim svijećama, polagana zvona...
(Kad dijete odvedu, ode i komad svijeta.)
Put po mislima gdje k vodi žuri stara Unska cesta.
Odiše na barut, iskre pod potkovama,
sjene na sapima požnjevene u gluhi sat,
vilinska plandišta, maglicu i tihi Očenaš.
Još je ondje gaz do Onih Kojih Nema.
O kovači i kosci moji, čeljadi moja sveta...
Miriše kiša, a preda mnom je još puta.
Hoćete li me poznat' po hodu
kad dođem izdaleka?
Vlado Karagić