2. Petar Bojović rođen je 1858. godine,a umro je 1945.
Učestvovao je u srpsko-turskim,srpsko-bugarskim,Balkanskim kao i
Svetskim ratovima
Menjao je nekoliko dužnosti sve do izbijanja Balkanskih ratova 1912.
Odlikovan je Ordenom Jugoslovenske krune prvog reda 1930.
,Ordenom Karađorđeve zvezde prvog reda 1933. ,I francuskim
Ordenom Legije časti 1936.
Jedan je od najvećih vojskovođa Prvog svetskog rata
Oženio se Milevom Jovanović
3. Osnovnu školu završio je u Ivanjici,a prvi razred gimnazije u Užicu
Nije imao sredstva za dalje školovanje ,a njegovu molbu Ministarstvu prosvete da mu
se obezbedi kao izbeglici stipendija,odbijena je
Živeo je kod potpukovnika Koste Jankovića koji je njemu I njegovom bratu Luki davao
hranu I džeparac
Zajedno sa bratom 1875. upisao se u Artiljerijsku školu
1876. Petar dobija čin kaplara,a posle izbijanja Srpsko-turskog rata cela njegva klasa
dobila je podnarednički čin I upućena je na front
Tada je prekinuo školovanje koje je nastavio 1878. Nakon sklapanja mira
Po završetku školovanja dodeljeno mu je mesto vodnika Prve baterije prvog
artiljeriskog puka u Beogradu
4. U Prvom srpsko-turskom ratu 1876. Bio je pisar u Paraćinu, nakon čijeg je završetka
dobio prvo odlikovanje koje mu je uručio ruski car Aleksandar II Nikolajevič
U ovom ratu učestvovala su njegova tri brata
Pred početak drugogo srpsko-turskog rata unapređen je u čin narednika I raspoređen
je na dužnost u bateriju Drinske artiljerijske brigade
Tokom gonjenja neprijatelja prema Prepolcu komandovao je artiljerijskom vatrom sa
brda Umac
5. U srpsko-bugarskom ratu 1885. Bio je na dužnosti vodnika u Drugom eskadronu
drugog konjičkog puka
Konjička brigada je neposrednopo formiranju upućena na granicu sa zadatkom da
obezbeđuje koncentraciju vojske u rejonu Pirota
Učestvovao je u borbama na Vrapči, Ploči, Slivnici, Pirotu...
Za zasluge stečene u borbi pred neprijateljem odlikovan je Spomenicom za Srpsko-
bugarski rat I Zlatnom medaljom za hrabrost
6. U Prvom balkanskom ratu za načelnika Štaba Prve armije postavljen je 17. oktobra
1912. I komandovao je armijom
Nakon pobede srpske vojske u Kumanovskoj bici, Prva armija je ušla u Skoplje što je
izazvalo oduševljenje stanovništva jer je nakon toliko vremena grad bio oslobođen od
turske vojske
Bugarska je 1913. Započela Drugi balkanski rat
Bojović je ponovo bio načelnik štaba Prve armije,ali je sada zastupao komandanta
prestolonaslednika Aleksandra
Trupe Prve armije su naterale dve bugarske divizije na panično povlačenje nakon
čega su probijeni bugarski položaji I oni su proterani
Po završetku ovog rata Petar Bojović postavljen je za komandanta trupa oblsti na
Kosovu I u Makedoniji
7. U Prvom balkanskom ratu Petar Bojović je bio načelnik
Štaba Prve armije od oktobra 1912.
Istakao se tokom Kumanovske I Bitoljske bitke nakon
kojih je dobio čin generala
Učestvovao je u završnim operacijama Cerske bitke
nakon kojih je bio ranjen u gležanj pa je smenjen sa
mesta komandanta
Kada je doneta odluka da se trupe povlače ka Albaniji
Bojović je tada postavljen za načelnika Vrhovne
komande,na koju je podneo ostavku I vratio se na poziciju
komandanta
Zbog ratnih zasluga 1918. Dobio je čin vojvode
Na početku Prvog svetskog rata angažovan je na
zapadnoj granici Srbije
Učestvovao je u završnim operacijama Cerske bitke,a sa
svojom jedinicom je početkom septembra ušao u Srem
nakon čega je morao da naredi povlačenje zbog situacije
na ostalim delovima fronta
Ranjen je 2. septembra zbog čega je onemogućen da
neposredno rukovodi armijom
Za osvedočenu hrabrost pri napadu odlikovan
je medaljom za hrabrost
8. Penzionisan I preveden u rezervu ,Vojvoda Bojović je kao
najviši rangirani oficir imao razne povlastice koje je zaslužio
za časno služenje otadžbine u ratovima
Dane je provodio pišući memoare,a 1923. objavljuje kratku
autobiografiju
Gradsko veće je 1936. Donelo odluku da se novoizgrađen
bulevar nazove po vojvodi, Bulevar vojvode Petra Bojovića
Pred kraj rata Nemci su uhapsili vojvodu Bojovića, a pušten
je 1944. nakon oslobođenja Beograda
Iznjegove vile koja je predhodno opljačkana odneta je stara
vojvodska uniforma
Nemajući šta da obuče,Petar izlazi iz vile u svojoj uniformi
gde su ga spazili partizanski borci,unuci njegovih ratnika iz
ratova
Počeli su da ga tuku I vređaju nakon čega je uhapšen I
odveden u zatvor gde su fizički I psihički maltretirali
Pušten je u vidno izmučenom stanju I od posledica mučenja
umro je 1945.
Sahranjen je bez ikakvih vojnih počasti u porodičnu grobnicu
u prisustvu porodice I najbližih prijatelja