Successfully reported this slideshow.
We use your LinkedIn profile and activity data to personalize ads and to show you more relevant ads. You can change your ad preferences anytime.

Dijete vrtic obitelj_60

476 views

Published on

  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

Dijete vrtic obitelj_60

  1. 1. pripremilismozavaspripremilismozavasdijete vrtić obitelj 3 broj 60 ljeto 2010.Doc. dr. Zora Marendić, Pedagoški fakultet u Sarajevu,Ulomak iz članka: Teorijski okvir razvoja matematičkihpojmova u dječjem vrtiću, Metodika 18, Vol. 10, br. 1, 2009.Tekst prilagodila: Helena BurićPreneseno s dopuštenjem autoriceMetodika razvoja početnih matema-tičkih pojmova interdisciplinarno jeznanstvenopodručjekojekoristiznan-stvene spoznaje iz predškolske peda-gogije, razvojne psihologije, matema-tike, didaktike, predškolske metodike,psihologije učenja, logike i sociologije.Zbog visokog stupnja apstrakcije, kaoosnovne odlike matematičkih sadrža-ja, kao i dobi i razvijenosti djeteta, me-todika razvoja matematičkih pojmovaposebno je upućena na teorijske i em-pirijske rezultate istraživanja razvojnepsihologije. U teorijskim pristupimai odgojnoj praksi prisutno je nepodi-jeljeno mišljenje da razvoj početnihmatematičkih pojmova mora pratiti,odnosno, biti u skladu s:• razvojnim karakteristikama predš-kolske djece, odnosno prirodom tograzvoja, a posebno prirodom njiho-vog spoznajnog razvoja i• karakteristikama procesa učenjapredškolskog djeteta.Iz ovih saznanja proizlaze osnovnemetodičke smjernice koje osigurava-ju uspješno ostvarivanje odgojno-obrazovnih zadataka na planu razvojapočetnih matematičkih pojmova kodpredškolske djece u okviru institucio-nalnog predškolskog odgoja.Osnovne karakteristikedječjeg spoznajnograzvoja u funkciji razvojamatematičkih pojmovaMatematički sadrža-ji su po prirodi ap-straktni, ali da bise izbjegle visokeapstrakcije i da birazvoj ovih pojmo-va pratio prirodanput dječjeg razvoja,nužno je poznavatiosnovne karakteri-stike tog razvoja.Ovdje ćemo ukratko iznijeti neke naj-važnije spoznaje, značajne s aspektametodičkog pristupa u procesu razvo-ja matematičkih pojmova.Jedan od najpoznatijih svjetskih psi-hologa-epistemologa svakako je JeanPiaget (1896.-1980.). Bit njegove biolo-gističke teorije sastoji se u tvrdnji da jeučenje podređeno razvojnom procesudjeteta, da ono ovisi o razini razvoja te,da je za razvoj presudan utjecaj sazri-jevanja. Predoperacijsko razdoblje (uPiagetovoj periodizaciji dječjeg ko-gnitivnog razvoja), nalazi se izmeđudruge i šeste godine života. Osnovnakarakteristika predoperacijskog raz-doblja je tzv. situacijska inteligencija.Dijete je u ovom razdoblju pod snaž-nim utjecajem vizualnog doživljajastvarnosti i njegova misao je ‘zaroblje-na’ perceptivnim mehanizmima1.Dijete ove dobi shvaća samo onekvantitativne i prostorne odnose kojisu perceptivno dati. Međutim, znanjenije samo kopija realnosti, to je ne-što više, jer pojedinac mora objektena odgovarajući način transformiratina misaonom planu kako bi stekaoznanje o njima. S ovog stajališta i sastajališta egocentričnosti dječje misliPiaget ističe da se predškolsko razdo-blje odlikuje odsustvom konzervacije,reverzibilnosti, serijacije i inkluzije. Pi-aget ističe značenje razvoja govora ismatra da se u predoperacijskoj fazirazvoja govora ‘formiraju predodžbe,dolazi do interiorizacije materijalnihradnji (ono što je bilo vanjsko, akcijskoi konkretno, postaje postupno unu-trašnje i simboličko, dakle mentalno)’(Prentović-Sotirović, 1998.).Iako je Piagetova teorija doživjela, istalno doživljava, određene kritike,ne može se zanemariti činjenica daje imala i još uvijek ima značajne pe-dagoške vrijednosti iz kojih se moguizvesti sljedeće pozitivne pedagoške(metodičke) implikacije za razvoj po-četnih matematičkih pojmova: (Pren-tović-Sotirović, 1998., Kamii, 1971.)• dječje učenje je stalan proces kon-struiranja znanja u kojem nezamje-njivu ulogu igra dječja vlastita aktiv-nost (u ovom procesu ne možemogovoriti o prenošenju znanja, negoo aktivnom stjecanju znanja krozpraktično-manipulativne i mnogedruge aktivnosti koje će se nalaziti uosnovi aktivne mentalne konstruk-cije);• djetetu se mora dopustiti da uči nasvoj način;• učenje predškolskog djeteta morabiti u skladu s razinom dječjeg ko-gnitivnog razvoja;• pozornost treba usmjeriti na općikognitivni razvoj, a ne samo na spe-cifične vještine;• iako kognitivni razvojni proces imaodređeni slijed, ne smiju se zanema-riti individualne osobnosti svakogpojedinog djeteta, jer svako dijeteima svoj ritam razvoja;• u procesu učenja treba omogućitidjeci da steknu više samopouzdanjau vlastiti način doživljavanja stvari,da se više oslanjaju na vlastite pro-cese rezoniranja, umjesto da učeputem konformiranja;• logičko-matematičkestruktureizgra-đuju se određenim redoslijedom kojije potrebno poznavati i pridržavati ih1 Piagetova istraživanja su podvrgnuta mno-gim preispitivanjima i kritici, kako suvremeni-ka tako i novijih istraživača. Vygotski, Bruner,Galjperin i mnogi drugi su, i pored isticanjagolemog značaja koji je Piaget imao za razvojrazvojne psihologije, preispitivali neke njego-ve rezultate, osporavali ih i osvjetljavali s dru-gog aspekta. Knjiga Margaret Donaldson ‘Umdeteta’ i Davida Wooda ‘Kako djeca misle i uče’,predstavlja značajan prilog tim raspravama.RazvojmatematičkihpojmovaOstvarivanje razvojnih ciljeva i zadataka u su-vremenom predškolskom kurikulumu s aspektarazvoja matematičkih pojmova zahtijeva dobropoznavanje osnovnih karakteristika razvojapredškolskog djeteta, načina na koji ono uči iprirodu svakog pojedinog matematičkog poj-ma kojeg dijete usvaja u ranoj dobi.60 dvo matematika ok.indd 2-3 8/17/10 4:10:06 PM
  2. 2. dijete vrtić obitelj 4 broj 60 ljeto 2010.pripremilismozavaspripremilismozavasdijete vrtić obitelj 5 broj 60 ljeto 2010.se u procesu učenja u ranoj dobi;• da bi se dosegao određeni stadijrazvoja, moraju se prijeći prethodnikoraci na kojima počiva sljedeći sta-dij;• važno je zahtijevati da djeca kažuono što misle i da verbaliziraju svojeiskustvo; mora se dopustiti djeci dase slobodno izražavaju;• uloga odgajatelja ne sastoji se uprenošenju gotovih znanja – on jetu da pomogne djetetu da samoizgradi svoje znanje i to tako što ćevoditi njegovo iskustvo.Jerome Bruner dijeli Piagetovo mišlje-nje o spoznaji kao aktivnoj konstruk-ciji subjekta. Međutim, on se protivibiologističkom shvaćanju razvoja ismatra da ne postoji unutarnji po-kretač učenja bez vanjskog poticaja(Prentović-Sotirović, 1998., Bruner,2000.). Kao relevantne vanjske ‘poja-čivače’ procesa učenja Bruner vidi udruštvenim subjektima, obitelji i in-stitucijama odgoja i obrazovanja. Potome je njegova teorija mnogo bližaučenju Lava Vygotskog. Objašnjava-jući tri faze reprezentacije stvarnosti:akcijsku, ikoničku i simboličku, Brunernaglašava da je predodžba objekta umislima neodvojiva od akcije djetetau odnosu na taj objekt, dok je riječnajviša razina reprezentacije stvarno-sti. Autor posebno značenje pridajegovoru smatrajući da riječi olakšavajurazvoj pojmova, jer stabilizacija poj-mova zahtijeva svoj verbalni oslonac(Manojlović-Arsić, prema Prentović-Sotirović, 1998.). Najznačajnije peda-goške implikacije njegovog učenja suistovremeno značajne i s aspekta ra-zvoja matematičkih pojmova u ranojdobi (Prentović-Sotirović, 1998., Wood, 1995., Stojaković, 1981.):• rani odgoj i obrazovanje ima pozi-tivan utjecaj na dječji razvoj i onomora biti prilagođeno stupnjevimadječjeg razvoja, na način koji je isto-vremeno zanimljiv i ispravan;• učenje je svrhovitije, zanimljivije iuspješnije ako proizlazi iz unutraš-nje motivacije subjekta;• treba poticati one kognitivne ope-racije koje su primarne razvojnomstadiju na kojem se dijete nalazi ikoje će omogućiti daljnji spoznajnirazvoj;• djeca su u stanju razumjeti mnogaznanja ako im se približe na njimarazumljiv i prihvatljiv način;• spoznajni razvoj mora se temeljitina aktivnoj konstrukciji znanja;• treba više pozornosti posvetiti uče-nju općih načela i ideja i načinu po-učavanja;• učenje i komunikacija su po svojojprirodi nerazdvojni; govor ima ne-zamjenjivu ulogu u dječjem kogni-tivnom razvoju;• poučavanje i komunikacija, i zajed-nički rad djece i odraslih, imaju go-lem značaj u procesu učenja i rješa-vanja problema.Lav Vygotski najpoznatiji je ruski psi-holog čiji su rad nastavile generacijeruskih psihologa. Tvorac je socijalno-kulturne teorije koja ističe da su višementalne funkcije socijalnog porijeklate da su determinirane čimbenicimakao što su: zajedničke praktične ak-tivnosti, socijalna interakcija, znakovnisustavi (prije svega govor, pismo i sl.) ikomunikacija pomoću njih (Prentović-Sotirović, 1998.). Niže mentalne funk-cije su prirodne, a više mentalne funk-cije su rezultat kulturnog razvoja.Vygotski pridaje veliko značenje kva-litetnoj komunikaciji među sudioni-cima odgojno-obrazovnog procesa,smatrajući ga jednim od osnovnih či-nitelja i pokretača mentalnog razvoja.Poticanje ‘sljedeće faze razvoja’ pred-stavlja ključni moment njegove teori-je razvoja i njezine primjene u praksi.‘Ispitivanje pokazuje da zona sljede-ćeg razvoja ima neposrednije značenjeza dinamiku intelektualnog razvoja iuspjeh negoli aktualna razina njihovograzvoja.’ (Vygotski, 1983.). Dječji ko-gnitivni razvoj analizira kroz sljedećerazvojne stupnjeve: sinkretičko mi-šljenje; mišljenje u kompleksima; fazapotencijalnih pojmova (prisutnost mi-saonih procesa analize i apstrakcije) istvaranje pravih pojmova. Vygotskiističe da je rani razvoj vrlo složen i dase razni oblici mišljenja ne javljaju suk-cesivno, nego se mnogi od njih razvi-jaju paralelno. Pedagoške implikacijenjegove teorije razvoja djeteta bile bisljedeće: (Vygotski, 1983., Prentović-Sotirović, 1998.):• poučavanje predškolskog djetetamora se razlikovati od poučavanjaškolskog djeteta;• u procesu dječjeg razvoja potrebnoje uvažavati razvojne razine misao-nih sposobnosti djeteta;• učenje treba prethoditi razvoju;• u suradnji dijete može uvijek uči-niti više nego samostalno – ne be-skrajno više, nego samo u izvjesnimgranicama, strogo određenim nje-govom razvojnošću i njegovim inte-lektualnim mogućnostima;• dijete u suradnji lakše rješava zadat-ke najbliže svojoj razini razvitka;• ono što dijete sada može učiniti usuradnji, sutra će moći samostalno;• treba poticati funkcionalnu upotre-bu riječi poticanjem djeteta na ver-balizaciju radnji, relacija i dr.• dječji razvoj treba se zbivati u okviruigrovne ili praktične aktivnosti dje-teta, a uloga odgajatelja je da orga-nizira i aranžira sredinu i da utječetako da potiče i održava aktivnostdjeteta/djece.Metodički put razvojamatematičkih pojmovaMože se zaključiti da svi spomenutipsiholozi dijele sljedeći jedinstvenstav o spoznajnom razvoju predškol-skog djeteta:• dječji razvoj u ranoj dobi odliku-je se određenim specifičnostima sobzirom na osnovnoškolsko dijete iodraslog čovjeka, i• svaka etapa dječjeg razvoja pred-stavlja bazu buduće razvojne faze.U tom smislu Piaget govori o fizičkojspoznaji kao uvjetu za razvoj logičko–matematičke spoznaje; Bruner govorio akcijskoj fazi kao osnovi za više stup-njeve prezentacije stvarnosti; Vygot-ski ističe značenje dječjeg praktičnog,a posebno socijalnog iskustva u tomprocesu; Zaporožac i Eljkonjin ističuda verbalno-pojmovnom mišljenjuprethodi opažajno-praktično i opažaj-no-predodžbeno mišljenje.Upravo na tim spoznajama izgrađenje osnovni metodički put razvoja mate-matičkih pojmova koji se može izrazitina način kako je to prikazala LiebeckP. (1995.):I – iskustvo fizičkih predmeta;G – govorni jezik koji opisuje toiskustvo;S – slike koje prikazuju to iskustvo; iZ – pismeni znakovi koji generalizirajuto iskustvo.Takav redoslijed metodičkog pristupau skladu je sa shvaćanjem uzajamnogodnosa fizičke i logičko-matematičkespoznaje te odnosa socijalne i logič-ko-matematičke spoznaje. Dakle, za-jedničko za sve autore/psihologe jeisticanje da se svi matematički pojmo-vi ‘grade’ na predmetima, objektima ipojavama realnog svijeta dovodeći ihu veze i odnose na mentalnom planu,a uz pomoć simboličkih struktura ka-kvi su govor i drugi pisani znakovi. Toje važno metodičko uporište u razvojumatematičkih pojmova koje govori otome da je neposredna okolina – nesamo neposredna fizička okolina negoi dječja socijalna sredina – nezamjenji-va u procesu razvoja logičko-matema-tičkih struktura.prenošenju gotovih znanja – on jetu da pomogne djetetu da samoizgradi svoje znanje i to tako što ćedijeli Piagetovo mišlje-nje o spoznaji kao aktivnoj konstruk-ciji subjekta. Međutim, on se protividobi (Prentović-Sotirović, 1998., Wood, 1995., Stojaković, 1981.):• rani odgoj i obrazovanje ima pozi-Svi se matematički pojmovi ‘grade’ napredmetima, objektima i pojavama realnogsvijeta dovodeći ih u veze i odnose na mentalnomplanu, a uz pomoć simboličkih struktura kakvi sugovor i drugi pisani znakovi.Prije početka formalnog školovanja djeca usvoje mnoga matematička znanjaOsigurajte djeci okolinu bogatu materijalima koja će potaknuti rješavanje problemaVažno je osigurati atmosferu u kojoj rasprava pomaže izgradnji djetetovih znanja60 dvo matematika ok.indd 4-5 8/17/10 4:10:27 PM
  3. 3. dijete vrtić obitelj 6 broj 60 ljeto 2010.pripremilismozavaspripremilismozavasdijete vrtić obitelj 7 broj 60 ljeto 2010.Stjecanje predmatematičkih i mate-matičkih znanja započinje vrlo rano.Istraživanja pokazuju da već i kodbeba starih oko 6 mjeseci možemouočiti neka od tih znanja. Tako su pri-mjerice bebe sposobne uočiti jedna-kost ili razliku među skupovima kojiimaju do četiri elementa (Klein i Star-key, 1987.). Do tog zaključka došlo seispitujući habituaciju. Habituacija jevrijeme koje bebe provedu gledajućiu neki podražaj – ukoliko im je podra-žaj poznat, gledaju ga kraće, a ako jenov, dulje zadržavaju pozornost nanjemu. Bebama su prikazivali slike nakojima su bili skupovi od primjericetri objekta. Slika se od slike razlikovalapo veličini objekata, njihovom obli-ku, međusobnoj udaljenosti, teksturii svjetlini, no na svakoj slici su bila triobjekta. Nakon nekog vremena bebesu sve kraće obraćale pozornost naprikazane slike jer su im one bile većpoznate (došlo je do habituacije).Međutim, ukoliko bi se nakon toga unizu pojavila slika s dva ili četiri objek-ta, bebe su dulje gledale u novu slikupokazujući time da uočavaju razlikuizmeđu nje i onih prethodno prikaza-nih. Zanimljivo je da bebe, ukoliko jebroj objekata na slici bio veći od četiri,nisu bile više sposobne za razlikova-nje, dakle jednako dugo promatrajunizove od 6 objekata kao i novu slikuod 5 objekata. Tek s tri ili četiri godineživota djeca mogu razlikovati skup odčetiri elementa od skupa od pet ili šestelemenata (Starkey i Cooper, 1980.).Tijekom druge godine života dje-ca nauče nazive brojeva, roditelji ilibake i djedovi ih spominju penjući ses mališanima uza stube, odbrojava-ju korake u šetnji, recitiraju brojalice.No u toj dobi djeca ne pridružuju timimenima uobičajeno značenje koje impridružuju odrasli (Wynn, 1992.). Dje-ca su u stanju ponavljati ili samostalnogovoriti: ‘jedan, dva, tri, jedan dva, tri’a da im pritom nazivi brojeva ništa neznače, odnosno predstavljaju samodio rituala penjanja uza stube. Tijekomtreće godine počinje stvarno učenjebrojenja. Iako odraslimazvuči sasvim jedno-stavno, brojenje jesložena aktivnostkoja uključuje čitavniz načela (Gelman i Meck,1986., Nunes i Bryant, 1996.):• načelo pridruživanja jedan premajedan – svakom predmetu može sepridružiti samo jedan broj;• načelo ordinalnosti – brojevi suporedani od manjeg prema većem(položaj u nizu je stalan);• načelo kardinalnosti – zadnji izgo-voreni broj predstavlja ukupan brojpredmeta u skupu;• načelo prebrojivosti – bez obzirakoliko je elemenata u skupu, oni semogu prebrojiti;• načelo nevažnog redoslijeda – pro-mjena redoslijeda pridruživanjabrojeva ne mijenja ništa – može sepočeti brojati s bilo koje strane;• načelo konzervacije – bez obzira naprostorni raspored, broj predmetaje stalan;• načelo tranzitivnosti – stalnost u us-poredbi između tri ili više predmeta(A> B, B > C, A> C ili Ako je Iva nižaod Petra i Petar je niži od Ane, ondaje i Iva niža od Ane);• načelo reverzibilnosti – razumijeva-nje reverzibilnog odnosa zbrajanja ioduzimanja (5+2-2=5), dakle ako ne-kom skupu dodamo i odmah oduz-memo isti broj, stanje se ne mijenja.Načela brojenja ne usvajaju se isto-dobno; neka prethode drugima patako tek četverogodišnjaci razumijuprincip kardinalnosti, tj. da je broj ele-menata u skupu jednak zadnjem bro-ju izrečenom tijekom brojenja. Mlađadjeca mogu uspješno prebrojiti ele-mente u skupu, ali ne znaju odgovoritina pitanje: ‘Koliko ovdje ima autića (pi-kula, bombona)?’Otprilike u dobi od četiri do pet godi-na djeca postaju sposobna odgovoritii na probleme ordinalnosti: ‘Što je više:pet ili šest jabuka?’ Što su spomenutibrojevi pritom međusobno bliže nabrojevnom pravcu, to im više vremenatreba za odgovor (Donaldson i Balfour,1968.). Dakle, djeca će puno brže od-govoriti na problem: ‘Petar ima 3 olov-ke, a Igor ima 8 olovaka. Tko ima više?’nego na pitanje ‘Petar ima 6 olovaka, aIgor ima 8 olovaka. Tko ima više?’Također, kad je riječ o načelimabrojenja, mnoga djeca ih nisu u stanjuverbalizirati ali ih uspješno primjenju-ju, a ta je vještina vrlo važna za kasnijematematičko postignuće. Prije počet-ka formalnog školovanja djeca usvojemnoga matematička znanja: običnosvladaju brojanje do 10, razlikuju glav-ne i redne brojeve, te nauče pisanesimbole za jednoznamenkaste broje-ve (Sinclair i Sinclair, 1986.).Predškolska djeca znaju i zbrajati ioduzimati u skupu do 10, a pritom zazbrajanje rabe različite strategije (Fu-son, 1990.):• prebrojavanje elemenata (1, 2, 3,4… 7);• nastavljanje prebrojavanja na jedanod pribrojnika, pri čemu djeca brzonauče da je lakše nastaviti od većegpribrojnika (4 + 3 kao četiri, pet, šest,sedam);• rastavljanje pribrojnika na jednakebrojeve i pribrajanje ostatka (3 + 3 =6 i još 1 je 7);• dozivanje informacije iz dugoroč-nog pamćenja).Slične su i dječje strategije za oduzi-manje (Siegler, 1987.):• podizanje u zrak prstića koji pred-stavljaju umanjenik, spuštanje ono-liko prstića koliko iznosi umanjitelj iprebrojavanje ostatka;• ista operacija bez konkretnih obje-kata, samo brojeći naglas;• uporaba prstića za prikazivanjeumanjenika i umanjitelja, ali pre-ostale prstiće ne prebrojavaju većsamo izriču njihov broj;• dozivanje rezultata iz dugoročnogpamćenja.Što je posao odgajatelja?Istraživanja dječjih matematičkih po-stignuća pokazuju da su konstrukti-visti bili u pravu govoreći da je posaoodgajatelja:• pomoći djetetu da nadograđuje napostojeće znanje (djeca imaju ne-formalna matematička znanja i nanjima treba graditi nova);• omogućiti djetetu slobodu za nje-gove vlastite konstrukcije (preče-sto u matematici dopuštamo samoodređeni način rješavanja problemaa ne uvažavamo da djeca moguimati svoje vlastite strategije kojemogu odlično funkcionirati);• osigurati atmosferu u kojoj raspravapomaže izgradnji djetetovih zna-nja (atmosfera u kojoj se raspravljao putovima rješavanja problemamože pridonijeti djetetovim mate-matičkim spoznajama);• učenje se može odigravati i kroz ko-gnitivni konflikt pred koji odgajate-lji stavljaju dijete kao bi preispitalosvoja znanja (prečesto poučavamotako da izravno serviramo rješenjaumjesto da djeci ponudimo situaci-je u kojima sami moraju naći odgo-vore na nejasnoće i dvojbe);• pripremiti manipulativne materijaleili ilustracije nužne za poučavanjes razumijevanjem (u poučavanjumatematike rabimo manipulativnematerijale, ali relativno brzo odu-stajemo od njih iako su djeca svenegdje do 6. razreda u razvojnoj fazikonkretnih operacija);• osigurati socijalnu interakciju – dije-te će biti potaknuto reakcijama dru-ge djece (matematika se u školamavrlo često poučava kao samostalnorješavanje zadataka, a djeca bi mo-gla puno naučiti u međusobnoj in-terakciji i razmjeni strategija);• omogućiti djeci bogatu okolinu,složene situacije koje će potaknutirješavanje problema (računanje nijeizazovalirješavanjesloženihproble-ma jest, a to je ujedno i priprema zaonakvu matematiku s kojom ćemose susretati u stvarnom životu).Literaturu korištenu u člancima možete vidjeti nawww.korakpokorak.hrDjeca pri zbrajanju rabe različite strategijepripremilismozavasdijete vrtić obitelj 777 broj 60 ljeto 2010.• omogućiti djetetu slobodu za nje-gove vlastite konstrukcije (preče-sto u matematici dopuštamo samoodređeni način rješavanja problemaa ne uvažavamo da djeca moguimati svoje vlastite strategije kojemogu odlično funkcionirati);• osigurati atmosferu u kojoj raspravapomaže izgradnji djetetovih zna-nja (atmosfera u kojoj se raspravljao putovima rješavanja problemamože pridonijeti djetetovim mate-matičkim spoznajama);• učenje se može odigravati i kroz ko-gnitivni konflikt pred koji odgajate-lji stavljaju dijete kao bi preispitalosvoja znanja (prečesto poučavamotako da izravno serviramo rješenjaumjesto da djeci ponudimo situaci-je u kojima sami moraju naći odgo-vore na nejasnoće i dvojbe);• pripremiti manipulativne materijaleili ilustracije nužne za poučavanjeKako djeca usvajajumatematičke pojmoveProf. dr. sc. Vesna Vlahović-ŠtetićOdsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište u ZagrebuUlomak iz članka: Matematika za život, Dijete, škola, obitelj, Br. 24, 2009.Tekst prilagodila: Helena BurićPreneseno s dopuštenjemBebe su sposobneuočiti jednakostili razliku međuskupovima koji imajudo četiri elementa.60 dvo matematika ok.indd 6-7 8/17/10 4:10:43 PM

×