prezentacija

2. 2
 Nije potrebno naglašavati da su problemi
discipline u školi zadavali dosta glavobolje svim
pedagozima u toku historije s obzirom na njenu
složenost.
 Disciplinovano ponašanje učenika na času i u školi
jeste ponašanje koje je u skladu, to jest ne odstupa
od pravila i propisa o radu i ponašanju učenika u
školi.
 Problemi discipline mogu se razmatrati sa više
aspekata.

3. 3
Postoji bitna razlika između
tradicionalne i savremene discipline.
 Tradicionalna disciplina, koja je karakteristična
za „staru školu“, zasnivala se na slijepoj
poslušnosti, strahu i autoritetu nastavnika. Ona je
odgovarala i bila neophodna pretpostavka
predavačko-ispitivačkoj nastavi, u kojoj je učenik
pasivno slušao i zapamćivao izlaganje, profesora
uz eventualno demonstriranje izlaganja na
školskoj tabli... U tradicionalnom značenju
disciplina u školi se odnosila na kontrolu
ponašanja koja je spolja uvođena. Tako su
unutrašnji učinci discipline bili nametanje i
poslušnost.

4. 4
 Danas se disciplina tretira bitno drugačije.
 Učenici su u nastavnom procesu AKTIVNI,
samoinicijativni, pa je samim tim disciplina postala
fleksibilnija, te više odgovara samoj prirodi mladih
ljudi
 Vaspitno-obrazovnom radu danas ne odgovara na
strahu zasnovana disciplina, već disciplina u kojoj
vladaju red i radna atmosfera, koja u isto vrijeme
omogućava dijalog sa profesorom i pojedinim
učenicima, traženje dopunskih objašnjenja, slobodno
izražavanje mišljenja i odbranu sopstvenih stavova,
korištenje literature i tako dalje.

5. 5
 Dakle „Pozitivna“ discipline je – vladanje nad
vlastitom voljom, osjećanjima i sklonostima kako
bi se nešto postiglo u pozitivnom smislu. Vladanje
nad nečim je stega, ali ovdje imamo dodatak- kako
bi se nešto postiglo...

6. 6
 Problematika discipline učenika posebno je
delikatna u srednjim školama između ostalog i iz
prostog razloga što se učenici srednje škole nalaze
u veoma osjetljivom životnom razdoblju –
adolescenciji. Znamo da je u tom periodu
povećana sklonost devijantnom ponašanju,
posebno kod dječaka, zbog povećanog lučenja
testosterona, u odnosu na predpubertetsko
razdoblje, koji dokazano potiče agresiju.

7. 7
 Kada imamo u vidu da je adolescencija razdoblje
razvoja i odrastanja ličnosti, kao i da taj period
označava prijelaz iz djetinjstva u svijet odraslih i
uobičajeno traje od petnaeste do dvadesete godine
života, možemo konstatovati da sve one poteškoće
koje prate taj period mogu se odraziti na ponašanje
učenika srednje škole i dovesti do nepoželjnih
oblika ponašanja učenika.

8. 8
 Ta životna faza se odlikuje konsolidiranjem
mentalnog života, kristalizacijom stavova i
mišljenja, a posebno racionalnim mentalnim
sazrijevanjem.
 Tada se posebno razvija samopoštovanje,
povjerenje, samostalnost i osobnost.
 Sve to dakako utiče na ponašanje učenika

9. 9
 Mladoj osobi u ovom periodu nameću se brojni
zahtjevi. Okolina (roditelji i profesori ) s jedne
strane očekuju zrelo i odraslo ponašanje –
„prihvati odgovornost, nisi više dijete...“, a u
drugim situacijama tretiraju ga kao dijete, - „nije to
još za tebe, ti si još dijete...“
 Istina je da učenici srednjih škola nisu više ni
djeca, niti su još uvijek odrasli.

10. 10
 U borbi za neovisnost učenici u ovom periodu, u
većini slučajeva, teško prihvataju autoritet.
 Često se otvoreno sukobljavaju i „kreću u napad“
kako bi zaštitili vlastita mišljenja i stavove...
 Premda su svi odrasli prošli ove faze, uglavnom se
često dešava da teško mogu u potpunosti
razumjeti potrebe mladih u ovom periodu, pa ih
zbog “čudnog” ponašanja često kritikuju pa čak i
kažnjavaju.

11. 11
 Uloga porodice učenika jeveoma bitna i zato je
neophodno stalno insistirati i tragati za najboljim
putevima saradnje između škole i roditelja i
uključivanje roditelja u rješavanje izvjesnih
disciplinskih prekršaja učenika srednjih škola.

12. 12
 No bilo bi mnogo učinkovitije kada bi roditeljska
uloga bila u većoj mjeri savjetnička, a ne
naredbodavna, a kada bi srednjoškolci poslušali
savjete i sugestije svojih profesora i roditelja, s
obzirom na njihovo životno iskustvo.
 Učenici srednjih škola zaokupljeni su drugim
problemima, prije svega problemom ulaska u svijet
odraslih, te mogu biti prilično izgubljeni, pa
mnogi ne vide svrhu školovanja i učenja.

13. 13
 Danas se naročito naglašavaju pogledi i shvatanja o
disciplini sa jednog šireg problema
SOCIJALIZACIJE učenika, internalizacije
preovlađujućih prihvatljivih standarda vrijednosti
i stavova kulture u kojoj se ona razvija.
 Disciplina ne treba da zastrašuje , da plaši, već
treba da ima jaku pozitivnu funkciju
poučavanja. Ona treba da pomaže učeniku da
razvije samokontrolu, i razborit stepen
konformnosti.

14. 14
 Osnovne funkcije disciplinovanja sastoje se u
poučavanju i pomaganju učenicima da što
uspješnije disciplinuje sam sebe. Na tom putu,
disciplinovanje neizbježno uključuje i različite
konflikte...
 Dalje teškoće nastaju kada se ima na umu da
disciplinovanje treba da obezbijedi i optimum
razvitka srednjoškolcima. Kada se tome dodaju
konteksti demokratskog društva, koji se u
međuljudskim odnosima sve više komplikuju, onda se
dobija slika teškoća koje iskrsavaju kada se nastoji da
disciplinovanje učenika srednje škole preraste u
samodisciplinovanje.

15. 15
 Disciplina je neophodna da bi škola funkcionisala kao
zajednica, samo je pitanje kakva disciplina i kojim se
sredstvima ona postiže.
 Autoritarna ili totalitarna disciplina je ona gdje
ciljeve, pravila ponašanja i sankcije određuje isključivo
autoritet, bilo da je pojedinac, grupa ili institucija.
Učenik tu nema nikakvu ulogu. Od njega se jedino
očekuje da bude miran, tih i poslušan.
 Disciplina ovdje postaje sama sebi cilj, ostvaruje se po
cijenu osnovnih potreba učenika (za sigurnošću,
prisnošću, aktivnošću...).

16. 16
 Posljedica toga mogu biti: strah, apatičnost,
nesigurnost, narušeno samopouzdanje.
 Demokratska disciplina podrazumijeva
ravnopravno uključivanje svih članova zajednice u
odlučivanju o ciljevima, pravima i sankcijama.
 To znači da su učenici na aktivan i odgovoran
način uključeni u bitna pitanja školskog života, što
im omogućava da razviju sposobnost donošenja
realnih odluka i pravih izbora, i da razviju
samokontrolu.

17. 17
 Disciplina je jedan od nosećih stubova dobre
nastave. Ako se taj stub stalno lomi, urušava se
zgrada dobre nastave.
 Od toga kakva je socio-emocionalna klima u
odjeljenju, kakvi su interpersonalni odnosi među
učenicima, kakvi su odnosi između učenika i
profesora, u mnogome zavisi ponašanje, kako
pojedinca tako i čitavog odjeljnja za vrijeme nastave.
 Kvalitet nastavno-vaspitnog rada profesora u
odjeljenju i kvalitet odnosa profesora prema učenicima
imaju uticaj na rad i ponašanje učenika .

18. 18
 Prava, pedagoški vrijedna, je svjesna i radna
disciplina, koja je potpuna kada preraste u
SAMODISCIPLINU, što znači bez spoljnih
pritisaka.
 Put do svjesne i radne discipline je dug , složen i ne
uvijek izvjestan. Počinje u porodici a nastavlja se u
školi.

19. 19
Uloga profesora
 Gotovo svaki profesor u svom radu rjeđe ili češće
se susreće sa izvjesnim manjim ili većim
problemima discipline.

20. 20
 Progresivni pedagozi odavno su ukazivali da je
vaspitno-obrazovni rad u kojem su učenici psihički i
fizički aktivni, najuspješnije sredstvo izgrađivanja
svjesne i radne discipline. Aktivni odnosno angažovani
na određenim zadatim aktivnostima, i za rad
zainteresovani učenici ujedno su i disciplinovani.
 Na to ukazuju i brojni primjeri iz nastavne prakse.
Naime, čest je slučaj da su učenici istog odjeljenja kod
jednog profesora disciplinovani , a kod drugog ne.
Uzroke za to treba tražiti prije u načinu rada
profesora nego u učenicima.

21. 21
 Neka istraživanja pokazuju da mnogi učenici
srednjih škola izražavaju nezadovoljstvo školom
bojkotima nastave, nedolascima na nastavu,
slabim interesovanjem u toku časa,
ravnodušnošću kada dobiju slabu ocjenu ili
površnim kampanjskim učenjem.
 Kada učenicima nije jasno ono što treba da rade,
kada su pred njih postavljeni teško ostvarljivi zadaci,
onda disciplina u odjeljenju često postaje problem.

22. 22
 Profesor često čuje galamu u odjeljenju i zatekne
“haos”kada uđe u razred. Ljut zbog toga, a možda i
još zbog nečeg drugog, on ponekad kritikuje, prijeti i
zapisuje neke učenike.
Time se već na početku časa stvara napeta situacija
u odjeljenju.
Zato je korisno da profesor bude na znak zvona u
odjeljenju, kako bi svojim ponašanjem pokazao
odgovornost, tačnost i brigu za učenike.

23. 23
 Obično se događa da kakav stav u ponašanju
prema učenicima zauzme profesor, adekvatan stav
zauzimaju i učenici. Tu su akcije i reakcije
podjednake.
Učenici srednje škole će, u najvećem broju
slučajeva, prema pedagoški odmjerenom profesoru
pokazivati pažnju i brigu, a prema pretjerano
netolerantnom ili pretjerano tolerantnom
profesoru – omalovažavanje...

24. 24
 Razredna klima, a time i disciplina učenika biće
povoljnija ukoliko učenici osjete da ih profesor
motiviše, uvažava njihove inicijative, brine za njih,
ima smisla za kooperativnost i organizaciju,
posjeduje dobar pedagoški takt i tako dalje.
 Za poželjnu radnu disciplinu u odjeljenju od
značaja je i kvalitet i ton profesorovog govora.
(Obično se kaže –bučan profesor, - bučno
odjeljenje).

25. 25
 Prosvjetni radnici uglavnom ističu da ulaze u škole
nepripremljeni za napore koji ih očekuju sa
razrednom disciplinom...
 A mladi , za uzvrat odbijaju savjete jer svako
nametanje doživljavaju kao napad na svoje JA.

26. 26
Treba imati naumu i to da,
 Suviše dugo izlaganje profesora najčešće zamara
učenike, jer je njihova mogućnost da budu aktivno
pažljivi ograničena.
 Reakcije nato mogu biti različite (od učenikovih
pitanja da izađu, preko pasivnog odnosa i
dosade do ometanja nastave...).

27. 27
 Od bitnog je značaja za korektan stav profesora prema
učeniku koji ispoljava znake nediscipline - uvažavanje
činjenice da je određeno nepoželjno ponašanje
učenika indikacija da učenik ima teškoća u nastojanju
da se adaptira i privikne na konvencionalno, socijalno
prihvatljiv ili pravilima škole određen način ponašanja.
 Ukoliko profesor više gleda na nedisciplinovano
ponašanje učenika sa stanovišta njegovog razvoja i
formiranja ličnosti, a manje sa stanovišta kršenja
pravila i zahtjeva o lijepom ponašanju – utoliko će
imati više uspjeha u svojim nastojanjima da pomogne
učeniku u traženju i prihvatanju socijalno poželjnog
ponašanja.

28. 28
 Po svojoj prirodi nastava je dinamičan proces i zato ne
može i ne smije da bude rutinska. Ako je rad profesora
rutinski učenici se vrlo brzo zasite takvog rada i
postaju nemirni...
 Profesorov rad treba, makar i u skromnim razmjerama,
da predstavlja za učenike izvjesno osvježenje, u smislu
izbora metoda rada. Ova konstatacuja je time
potrebnija kada znamo da su učenicima srednje škole
dostupni i drugi izvori informacija, pa im nastava,
ukoliko nije zanimljiva, može predstavljati dosadu...

29. 29
 Potrebno je da profesor stalno prati i vidi šta se
ispred njega dešava i da dobro vlada predmetom koji
predaje, da se ne bi desilo da se nečega prisjeća.
 On treba da se interesuje za ono što učenici rade
kao i za ono što on radi, jer učenici brzo “otkriju” ako
on nije zainteresovan i ako ne radi sa
oduševljenjem.

30. 30
 Izgrađivanje discipline najuspješnije je u kolektivu.
 Makarenko je isticao da je disciplina jedan od
uslova, ali i jedan od rezultata kolektiva.
Pojedinac utiče na kolektiv i obratno.
On pledira za disciplinu koja nije samo sredstvo za
održavanje spoljašnjeg poretka u kolektivu, već
prije svega, pedagoški instrument za postizanje
unutrašnjih promjena u ljudima i njihovom
karakteru.

31. 31
 Radi izgrađivanja discipline učenika srednje škole,
obično se preduzima sljedeće:
 Savjetovanje,
 Nagrađivanje prihvatljivog ponašanja,
 ubjeđivanje,
 navikavanje,
 podsticanje,
 sprečavanje,
 kažnjavanje i tako dalje.
.

32. 32
 Samo na osnovu posmatranja, ipak nismo u stanju
da uvijek upoznamo motive određenog
ponašanja učenika u nekoj situaciji.
 Zbog toga se često obraćamo učeniku pitanjem
zašto se ponašao onako kako se ponašao. Tu
takođe trebamo biti taktični, jer učenik ovog
uzrasta ima jaku psihološku i socijalnu potrebu da
zaštiti svoju ličnost, svoje JA, prema čemu moramo
imati razumijevanja.

33. 33
 Kada se određuje pojam problemskog ponašanja
kod srednjoškolaca, treba imati na umu da ona
mogu jako varirati s obzirom na:
 ispoljenu formu,
 motivacione snage koje stoje u osnovi takvih
ponašanja,
 kriterije kojima se te devijacije procjenjuju i
 emocionalne poremećaje ili patologiju koja prati ili
karakteriše određeno ponašanje.

34. 34
Najčešći problemi u ponašanju
učenika srednjoškolskog uzrasta
 Odbacivanje dosadašnjih obrazaca ponašanja,
 Bježanje od odgovornosti,
 Izražena verbalna agresivnost,
 Sklonost nasilju,
 Konzumiranje alkohola,
 - // - cigareta,
 - // - droge,

35. 35
Najčešći problemi u ponašanju
učenika srednjoškolskog uzrasta
 Omalovažavanje profesora ili pak učenika,
 Povlačenje u sebe,
 Nezainteresovanost za rad na nastavi,
 Neopravdano izostajanje sa nastave,
 Krađe,
 Ometanje drugih učenika u toku časa,
 Pravljenje buke,

36. 36
 Nasilje putem interneta (poticanje grupne mržnje,
uznemiravanje, nasilni i uvredljivi komentari...),
 Verbalna zastrašivanja,
 Tuče pojedinaca i grupa učenika,
 Ucjenjivanje,
 Razgovaranje u toku časa, ili zanimanje nečim
drugim...
 Rjeđe se susrećemo sa nošenjem oružja u školske
prostore i tako dalje.

37. 37
 O svakom ovom problemu dalo bi se ponaosob
govoriti.
 Ali je neosporna činjenica da su problemi u
ponašanju učenika srednjih škola najčešće vezani
za razvojne teškoće različitih vrsta koje oni imaju.
S toga im je potreban intenzivniji psihološko
pedagoški tretman.

38. 38
STIMULATIVNE I OGOJNO-
DISCIPLINSKE MJERE
 Kako bi usmjeravali ponašanje učenika srednjih
škola, škole između ostalog, pribjegavaju
stimulativnim i odgojno-disciplinskim mjerama.
 Sistem kazne i nagrade, na kojem je počivao ugled
profesora, danas se posmatra u jednom drugačijem
kontestu.

39. 39
 U zakonu o srednjem obrazovanju u dijelu o
učenicima stoji:
 „Učeniku/učenici koji/koja postiže naročite
rezultate u obrazovno-odgojnom procesu i drugim
aktivnostima u srednjoj školi mogu se dodjeljivati
pohvale i nagrade, pod uvjetima i na način utvrđen
pravilima srednje škole.“

40. 40
 „Učeniku/učenici koji/koja neredovno pohađa
srednju školu, nemarno se odnosi prema radu i
učenju, raznim aktivnostima u srednjoj školi, ima
nepravilan odnos prema drugim
učenicima/učenicama i nastavnicima/
nastavnicama i školskoj imovini, mogu se izreći
odgojno-disciplinske mjere.

41. 41
Odgojno-disciplinske mjere su:
 ukor razrednika/ razrednice
 ukor odjeljenskog vijeća,
 ukor direktora/direktorice,
 ukor nastavničkog vijeća,
 isključenje iz srednje škole.

42. 42
 Na polugodištu ove školske godine, iz izvještaja o
uspjehu učenika u učenju i vladanju koje su
Prosvjetno-pedagoškom zavodu dostavile srednje
škole, što se tiče stimulativnih i odgojno-
disciplinskih mjera, može se konstatovati sljedeće;

43. 43
 U srednjim školama kantona Sarajevo na
polugodištu je bilo 17.576 učenika.
 Na polugodištu je bilo ukupno 5.473 odgojno-
disciplinske mjere, od toga je
 2.396 ukora razrednika,
 1.551 ukora odjeljenskih vijeća,
 920 ukora direktora,
 606 ukora nastavničkih vijeća.

44. 44
 Smanjenu ocjenu iz vladanjana -loše imalo je 602
učenika.
 836 učenika imalo je vladanje – zadovoljava
 1553 učenika, vladanje dobar
 2398 učenika, vladanje vrlodobar.
 Primjerno vladanje imalo je 78,01% učenika prve
grupacije i 62,81% učenika druge grupacije škola.

45. 45
 Na polugodištu je bilo ukupno 2300 stimulativnih
mjera, od toga je
 2.233 pohvala,
 26 nagrada,
 41 diploma.
 20 učenika je isključeno iz srednjih škola.

46. 46
 Uvidom u izvještaje koje škole šalju PPZu možemo
konstatovati da u osnovnim školama dominiraju
stimulativne mjere, za razliku od srednjih škola
gdje dominiraju odgojno-disciplinske mjere.
 Škole koje možemo izdvojiti da su imale više
stimulativnih u odnosu na odgojno-disciplinske
mjere jesu Tursko-bosanski Sarajevo koledž i
Srednjoškolski centar Vogošća.

47. 47
 Ako se nagrade i kazne koriste u vaspitnom smislu,
onda postoji niz uslova koji treba da se ispune da
bi njihova primjena bila efikasna. Mnogo toga
zavisi od toga kakav je odnos profesor uspostavio
sa učenikom. Tek dobar i prijateljski odnos stvara
uslove za pozitivno djelovanje. Profesor treba, prije
svega da bude zainteresovan za učenika, da dobro
poznaje učenika kao i njegovu porodicu. Njegova
je obaveza da uradi sve što može za dobrobit
učenika.

48. 48
 Suština i krajnji cilj i stimulativnih i odgojno-
disciplinskih mjera kod učenika ne bi trebalo da
bude u tome kako prisiliti učenike da se
podčinjavaju pravilima, nego u tome kako kod
učenika razviti svijest o potrebi da se poštuju
propisane norme o ponašanju.
 Problem nije u izbjegavanju svakog kažnjavanja,
već u poznavanju i razumijevanju implikacija
raznih kazni i u izbjegavanju njihove pretjerane
upotrebe.

49. 49
 Kazna, u slučajevima kada se primjenjuje treba da
bude čvrsto povezana s profesorovim konstruktivnim
upućivanjem, savjetom i poukom o tome šta treba da
učenik radi, a ne samo šta ne treba da radi.
 Ako se postupci kažnjavanja ispoljavaju kada je
profesor ljut, učenik može smatrati da je kažnjen ne
zato što je pogriješio, nego zato što je profesor bio ljut i
neraspoložen.
 Nema sumnje da su izvjesni učenici „imuni“ prema
kaznama, ali je teško vjerovati da je tome uzrok
nedostaak težih kazni od onih koje su predviđene.

50. 50
 U jednom broju slučajeva, kada profesor često
kažnjava učenike, ili traži da ih kažnjavaju drugi
kolege, pokazuje ili njegovu nemoć kao vaspitača
ili pak nastojanje da se ova pitanja rješavaju
jednostavnijinm načinom za profesora, a što za
učenike može biti veoma štetno.

51. 51
 Što se tiče evidentiranja i saopštavanja kazni
učeniku i roditelju treba reći da je neophodno
pravilno formulisati svaku disciplinsku mjeru,
ukratko navesti razloge i zabilježiti datum
saopštavanja kazne učeniku...

52. 52
pedagog
 Uloga pedagoga je dakako ogromna
 Osim njihove ogromne uloge u savjetodavnom radu
sa učenicima i profesorima vezano za široku lepezu
problematiku discipline u školi, pedagog je osoba
koja prati i usmjerava cjelokupni proces vaspitno-
obrazovnog rada u školi.
 Sve naprijed rečeno o ulozi profesora prate i
usmjeravaju pedagozi u školama...

53. 53
Pedagog pomaže
 Da disciplina ne bude cilj sam po sebi, nego
sredstvo uspostavljanja poželjne komunikacije
učenik-nastavnik i učenik-učenik i sredstvo
izgrađivanja svijesti o značaju vlastite odgovornosti.
 Da poštovanje dostojanstva učenika bude imperativ.
Sarkazam, ismijavanje i omalovažavanje su
nedopustivi.
 Da se u školi kreira klima razumijevanja i slobode
izražavanja uz međusobno poštovanje ...
 Da se češće koristi riječ “uradi” umjesto “nemoj”.

54. 54
 Da se identificiraju razlozi nediscipline (treba
upoznati učenike da bi znali koji problemi utiču na
njihovo ponašanje)...
 Da se učenicima ukaže na poboljšanja u ponašanju i
na ono što još nije sasvim u redu
 Da mjere koje trebaju biti preduzete (pa bio to
razgovor ili nešto drugo) budu preduzete odmah
nakon učinjenog prekršaja.
 Da se izbjegava javna kritika koja obeshrabruje
učenike.

55. 55
 Da se u učeniku traži ono što je najbolje...
 Da se u dogovoru sa učenicima preciziraju
očekivanja, nagrade, posljedice...
 Da se nastoji primijetiti pozitivno ponašanje (što u
najvećem broju slučajeva zahtijeva strpljenje)
 Da se prekršaji pravila shvate kao signal problema u
razvoju.
 Da profesor bude primjer u poštivanju utvrđenih
pravila...

56. 56
 Ako disciplinske mjere koje se koriste u školi nemaju
efekta, pedagozi pomažu da se one promijene...
Dakle i u nastojanjima stvaranja discipline trebamo
biti kreativni.
Pravila ponašanja se mogu i mijenjati
Učenici trebaju biti ohrabreni da bi i iz grešaka učili.

57. 57
pedagog
 Nesumnjivo je da prosvjetni radnici, (uključujući
naravno i pedagoge),trpe ogroman pritisak između
ostalog jer:
 Prosvjetni radnici se bave vaspitanjem učenika, pa
bi po logici stvari svoje pedagoško umijeće trebalo
da investiraju najviše u svoju djecu.
 On vaspitava i roditelje, na posredan način, pa bi
zato njegova porodica trebala da bude svijetli
primjer okolini.
 On je stručnjak pa bi tu stručnost trebalo da pokaže
svojim djelom, to jest djelom svoje djece i porodice.

58. 58
 Ljekaru je oprošteno kada je bolestan.
 Sudiju shvataju kada je nepravedan.
 Bankar ima pravo da bankrotira.

59. 59
A od pedagoga se očekuje :
 Da podižu vrijednu, odgovornu, tihu i obrazovanu
djecu.
 Da je njegova porodica harmonična.
Od svoje djece pedagog očekuje:
 Odličan uspjeh u školi (šta će reći kolege?).
 Primjerno vladanje u svakoj situaciji (šta će reći
okruženje?):
 Poslušno dijete u porodici (šta sam ja uradio?).

60. 60
ŠTO ŠIRA KOMUNIKACIJA -
TO BOLJE
RJEŠENJE PROBLEMA.