zoran

1. 1
OLD SUREHAND I
Prvo poglavlje
OLD WABBLE
Na svojim mnogim putovanjima i dalekim krstarenjima često sam nailazio na ljude, i to naročito
među takozvanim divljacima i poluciviliziranim svijetom, koji su mi postali dragim prijateljima i na
koje još i dan-danas čuvam vjernu" uspomenu, a čuvat du je do svoje smrti. Ali nisam ni jednoga
toliko volio koliko Winnetoua, čuvenog poglavicu Apača. Moje prijateljstvo prema njemu stalno me je
— čak i iz daleke Afrike i Azije — gonilo prijeko u preriju, u šume i krševite planine Sjeverne Amerike.
Cak i onda kada moj dolazak nije bio unaprijed određen i sastanak nije bio zakazan, ipak sam ga ubrzo
našao. Tada bih odjahao ili za Rio Pecos posebnom plemenu Apača, kojemu je pripadao, i raspitao se
gdje se nalazi, ili bih doznao od ljudi sa Zapada ili od Indijanaca koje sam susretao. O Winnetouovim
djelima se brzo širio glas; gdje god bi se pokazao, ubrzo bi cijela okolica to saznala.
Često sam mu ved na rastanku mogao redi kada du opet dodi, i tada bismo mjesto i vrijeme našeg
ponovnog viđenja unaprijed odredili. Ja sam se pri tome držao datuma kalendara, dok se on služio
indijanskim načinom određivanja vremena. Iako to izgleda dosta nepouzdano, bio je on uvijek na
minutu tačan, što se mjesta i vremena tiče, i nikada se nije dogodilo da sam na njega morao čekati.
Samo jedan jedini put mi se učinilo, ali samo učinilo, kao da nije tačan. Trebalo se gore na sjeveru, na
takozvanom Cöteauu, rastati, a kasnije, nakon četiri mjeseca, ponovo se u Sierra Madre sastati. Tada
me je upitao:

2. 2
— Moj brat poznaje vodu koju zovu Clearbrook (Svijetledi potok). Bili smo ondje zajedno u lovu.
Sjedaš li se još onog hrasta života pod kojim smo tada nodu logorovali?
— Dobro se sjedam. _ ,
— Na taj način se ne možemo mimoidi. Vrh toga stabla je sasvim suh i više ne raste. Kada sjena toga
hrastu u podne bude iznosila petorostruku dužinu moga brata, Winnetou de biti tamo. Howgh!
To njegovo računanje vremena morao sam, naravno, preračunati u naše, te sam se u zakazano
vrijeme tamo našao. Niti je Winnetou bio tamo, niti se vidio ikakav njegov trag, iako su sjene hrasta
bile tačno peterostruko duže od moje vlastite. Čekao sam nekoliko sati, ali njega nije bilo. Znao sam
da ga je samo neka nezgoda mogla spriječiti u tome da zadanu riječ ne održi, i ved sam počeo da se
zabrinjavam zbog njega; tada mi je sinula misao da je ved možda bio ovdje i imao važan razlog da me
ne sačeka. U tom slučaju mi je ostavio neki znak. Počeo sam pretraživati deblo hrasta, i tačno! U
njemu je bila utaknuta, u visini čovjeka, mala, osušena grančica smreke. I bududi da hrast nema
smrekove grane, bit de da je namjerno utaknuta, i to ved prije duže vremena, jer je ved bila potpuno
sasušena. Izvukao sam je iz debla, a s njome i neki papir, koji je na donjem zašiljenom kraju bio čvrsto
obmotan. Kada sam ga razvio, pročitao sam ove riječi:
»Brate moj, dođi brzo k Bloody-Foxu koga Komanči misle napasti. Winnetou se žuri da ga na vrijeme
upozori.«
Oni moji čitaoci koji ved poznaju Winnetoua znaju da on zna dobro čitati i pisati. Gotovo je uvijek
nosio sa sobom papir. Vijest, koju sam sada od njega primio, nije bila dobra; brinuo sam se za njega,
iako sam znao da je svakoj ' opasnosti dorastao. Bio sam zabrinut i zbog Bloody-Foxa, jer bi svakako
bio izgubljen ako ga Winnetou nije uspio pronadi prije dolaska Komanča. A što se mene samoga tiče,
moj položaj nije bio manje zabrinjavajudi. Bloody-Fox stanovao je na nekoj, zapravo jedinoj oazi puste
Llano Estacado, a put onamo vodio je kroz područje Komanča, sa kojima smo često dolazili u sukob.
Ako bih im pao u ruke, stup mučenja bio mi je siguran, pogotovo jer je ovo pleme Indijanaca ved prije
duže vremena »iskopalo ratnu sjekiru« i poduzelo više pljačkaških pohoda sa bogatim plijenom.
Pod takvim okolnostima nisam smio odugovlačiti, ved sam morao brzo nešto poduzeti. Bio sam
doduše sam samcat i upuden na sebe; ali sam imao dobro oružje i odličnog konja, na koga sam se
mogao osloniti. Poznavao sam i okolinu sasvim dobro, koju sam morao projahati, i rekao sam sebi da
je za iskusnog Zapadnjaka mnogo lakše da se probije sam negoli u pratnji ljudi u koje se nije mogao
sasvim pouzdati. A da je osim toga postojao još koji razlog premišljanju, bio bih ga odbacio, znajudi:
Bloody-Fox se nalazi u opasnosti; treba ga spasiti. Uzjašio sam svoga konja i krenuo po želji svoga
crvenog prijatelja i brata.
Dok sam se nalazio u samoj Sierri, nisam se morao mnogo bojati; bilo je tu dosta skloništa, a bio sam
naviknut da dobro pripazim. Ali su zatim slijedile gole visoravni na kojima je čovjek mogao biti ved iz
velike udaljenosti primijeden; presijecale su ih strme gudure i duboki kanjoni, a biljni svijet se
sastojao od rijetkih aloa i kaktusa, iza kojih se jahač ne bi mogao sakriti. U jednom od tih kanjona
mogao sam lako naidi na Komanče; u tom slučaju bih se mogao spasiti samo tako ako se brzo
okrenem i pouzdam u brzinu i izdržljivost svoga konja.

3. 3
Najopasnija gudura bio je takozvani Mistake-ka-njon (Gudura zabune), a taj su put između ravnice i
brda Indijanci najčešde upotrebljavali. Svoje ime ima da zahvali jednoj zlokobnoj zabuni; pričalo se da
je ondje jedan bijeli lovac ubio svog najboljeg prijatelja, nekog Apača, umjesto neprijateljskog
Komanča. Tko je taj bijelac bio nije mi poznato, a isto tako niti tko su bila ona dva Crvenokošca;
njihova imena nisam mogao doznati. Ne gledajudi na ostale opasnosti kanjona, praznovjerni
Zapadnjaci klonili su ga se; tvrdilo se da ga je bijelac rijetko kad prošao bez nezgode; duh ustrijeljenog
Apača vodi svakoga u propast.
Taj duh zadavao mi je manje brige; samo ako ne naiđem na žive neprijatelje, neka se samo s njim su-
sretnom. Ali prije no što sam i stigao do kanjona, opazio sam tragove jahača koji su dolazili sa strane i
produžavali u mom pravcu. Nisu to mogli biti konji, mustanzi, jer ih ovdje nije ni bilo. Sjahavši,
pretražio sam trag i opazio sam, što me je umirilo a ujedno iznenadilo, da su konji bili potkovani;
dakle, jahači nisu bili Crvenokošci. Tko su bili i što su ovdje tražili?
Malo dalje na putu bio je jedan sjahao s konja, možda da jače pritegne remen sedla, dok su se ostali
udaljavali. Pregledao sam tačno to mjesto i ustanovio da se s lijeve strane tragova njegovih nogu
nalazi nekoliko kratkih uboda veličine vrha noža. Od čega li potječu? Ima li onaj jahač možda sablju?
Tada su vojnici, konjanici ispred mene. Da nije možda vojska krenula protiv Komanča da ih kazni zbog
onih ved spomenutih pljačkaških pohoda? Ljubopitljiv šta je posrijedi, slijedio sam u galopu tragove, i
što sam dalje odmicao, to sam više tragova otkrivao: dolazili su sa svih strana i vodili u sve pravce.
Sada više nije bilo dvojbe da je to ispred mene odred vojske. Kada sam nakon izvjesnog vremena
zaokrenuo iza ruba guste kaktusove šume, ugledao sam pred sobom njihov logor; i na prvi pogled
sam ustanovio da taj logor nije ovdje smješten samo za kratko vrijeme. Red kaktusa osiguravao ih je
od svakog prepada sa strane i sa leđa, a sa prednje strane držali su pod okom široko otvorenu
površinu, tako da je svaki neprijateljski prepad bio nemogud. Jasno, nisu primijetili da se sa zapada
približavam; na ovom mjestu bilo bi potrebno da i usred bijelog dana postave stražu. Što je to bilo
propušteno, svakako je bio nemar. A šta bi bilo da je umjesto mene nadošla čitava četa Indijanaca?
Sa one strane spuštalo se tlo u kanjon, koji ih je, po svoj prilici, snabdijevao vodom. Konji su ležali ili
trčali slobodno naokolo. Trupe su, da bi se zaštitile od žege, prebacile platnene ponjave preko
kaktusovih stabljika; jedan je veliki šator bio određen za oficire, a u njegovoj sjeni bile su, po svoj
prilici, smještene zalihe hrane. U blizini je logorovalo oko osam do deset ljudi koji nisu pripadali četi,
vjerojatno su željeli tu prenoditi, jer je dan bio na izmaku. I ja sam odlučio da to isto učinim. Doduše,
mogao sam još i dalje da odem, ali bih tada morao sam logorovati i ne spavati zbog vlastite
sigurnosti. Ovdje sam se mogao odmoriti, jer mi je odmor bio prijeko potreban za sutrašnji daleki put.
Kada su me opazili, prišao mi je jedan podoficir i odveo me komandantu, koji je, ved upozoren
povicima, izlazio sa oficirima iz šatora. Dok sam silazio sa konja, motrio me je, kao i mog konja, pa me
upita:
— Otkuda, Sir?
— Sa Sierre.
— A kamo?
— Dolje k Pecosu.

4. 4
.— To bi vam bilo teško da nismo one lupeže, Ko-manče, otjerali. Da li ste naišli na neke tragove tih
pljačkaša?
— Nisam!
— Hm! Izgleda da su okrenuli na jug. Ved dvije nedjelje sjedimo ovdje, a još im ni nos nismo ugledali.
»Magarčino jedna!« malo da mu nisam u lice rekao, jer ako je mislio da zgrabi Crvenokošce, trebalo
ih je tražiti; njima sigurno nede pasti na pamet da mu ovdje ulete u ruke. Ako nije mogao saznati gdje
se oni nalaze, oni su svakako tačno znali da je on ovdje. Moglo se pretpostaviti da su njihove uhode
nodu obilazile oko logora. I kao da je pogodio moje misli, nastavio je:
— Nedostaje mi jedan sposoban izviđač na koga bih se mogao osloniti i koji bi im mogao udi u trag.
Old Wabble je ovdje prenodio; on bi mi odgovarao, ali sam na žalost, tek kad je ved bio otišao, doznao
tko je zapravo on; ta momčina je sigurno nešto naslutila jer je rekao da se zove Cutter. Patrola je, a
ima tome ved više od nedjelju dana, srela Winnetoua, Apača. Kažu da bi taj bio još bolji, samo što je
brzo ođmag-lio. Gdje god se on pojavi, tu Old Shatterhand nije daleko; volio bih da mi padne u
mrežu. Kako se vi zovete, Sir?
— Charley — odgovorih mu, rekavši mu svoje ime, koje bi moglo da bude i moje prezime. Da mu
kažem da sam ja Old Shatterhand, nije mi bilo ni nakraj pameti. Niti sam imao vremena, a ni volje da
se ovdje zadržim, i da me koriste kao uhodu. Pri tome sam promatrao civile koji su na zemlji ležali; na
moje zadovoljstvo među njima se nije nalazilo ni jedno poznato lice. Moj konj i oružje mogli su me
svakako odati. Bilo je poznato da Old Shatterhand imade pušku za lov na medvjede i jednu
henrijevku, kao i da jaše crnog pastuha kojeg mu je Winnetou poklonio. Komandant je na sredu bio
tako ograničen da mu te stvari nisu pale u oko; vratio se pod šator a da nije nastavio sa pitanjima.
Ali čega se on nije sjetio, mogao se lako sjetiti jedan od civila, koji su, po svoj prilici, bili sa Zapada,
zato sam henrijevku stavio brzo u kožnatu futrolu, tako da se njezin neobičan zatvarač nije mogao
vidjeti; puška za medvjede bila je manje upadljiva. Rasedlao sam konja i pustio ga na slobodu. Trave
ovdje doduše nije bilo, ali je među gorostasnim kaktusima bilo dosta melokaktusa, koji su pružali
dovoljno hrane i soka. Moj vranac umio je dobro da tim biljkama skida bodlje a da se ne ozlijedi. Kada
sam zamolio civile da mi dozvole da sjednem do njih, odgovori mi jedan:
— Priđite samo, Sir, i jedite s nama ako vam je po volji. Zovem se Ralph Webster. Kad imam komad
mesa, može svaki pošten momak da se posluži, dokle god ga ima. Jeste li gladni?
— Svakako.
— Odrežite koliko god vam je volja. Mi smo svi ljudi sa Zapada, Sir. A vi?
Pružio mi je "otprilike četiri kilograma hladnog pečenog mesa; odrezao sam komad i odgovorio:
— Ja se, istina, katkada skidem s ove strane starog Mississippija, no ne znam da li bih se smio nazvati
Zapadnjakom. Da bi se čovjek mogao nazvati Zapadnjakom, morao bi imati i mnoge odlike.
Smješkajudi se zadovoljno, reče:

5. 5
— U pravu ste, Sir, u pravu! Drago mi je što imam pred sobom skromnog čovjeka koji se ne smatra
predsjednikom Sjedinjenih Država zato što je postao nodni čuvar. Takvi ljudi su danas rijetki. Vaše ime
smo, Mr. Charley, čuli. Čime se bavite vi ovdje na Zapadu? Možda ste lovac? Ili možda postavljate
zamke za divljač? Ili skupljate med?
— Tražim grobove, Mr. Webster.
— Grobove? — reče začuđeno. — Znači — vi — tražite grobove?
— Da.
— Da nas ne vučete za nos, Sir?
— Ne pada mi ni na pamet.
— Budite tako dobri pa se izjasnite, ako ne želite da vas zagolicam svojim nožem među rebra. Ne dam
se vudi za nos.
— Well. Želim da istražujem otkuda potječu današnji Indijanci. Možda ste ved čuli da su nalazi
grobova često donosili velike koristi.
— Hm! Čitao sam doduše jednom da imade ljudi koji iskopavaju stare grobove da bi po njima studirali
svjetsku historiju ili tome slično. Glupost! Dakle, vi ste jedan od tih ljudi? Svakako neki učenjak?
— Da.
— Bog vam pomogao, Sir! Lako bi ste se mogli spotadi, pasti nosom u grob i ostati mrtav u njemu.
Ako tražite zakopane leševe, činite to u vašem kraju, ondje gdje je vaš život sigurniji. Ovdje zvižde po
zraku meci i tomahavke sa svih strana. Komanči su se digli. Znate li pucati?
— Pomalo.
— Hm, mogu misliti! I ja sam jednom mislio da znam pucati. Možda du vam to jednom i ispričati. Kao
što vidim, imate neku staru kremenjaču kojom bi se mogle stijene bušiti; to ved nešto znači, Sir. A ona
druga puška tamo u futroli, ona je sigurno prava, puška za nedjeljni lov? Kažem vam da je opasno
ovdje tražiti leševe. Gubite se odavde! Možete se i nama priključiti; bit dete sigurniji nego da jašete
sami.
— Kojim pravcem dete vi krenuti?
— I mi idemo dolje prema Pecosu, kamo i vi namjeravate, kao što smo malo prije čuli.
Tada me pogleda poluprijazno, poluironično, te nastavi:
— Ne izgledate loše; baš kao da ste iz jajeta izašli; ali to ne vrijedi ništa za ovaj kraj, Sir. Pravi
Zapadnjak izgleda sasvim drukčije. Ipak mi se sviđate i ponovo vas pozivam da pođete s nama. Zaštitit
demo vas, jer ovako sami, kako ste dovde stigli, nedete se modi dalje provudi. Izgleda da ste i za
jahanje opremljeni, kao što se to obično kaže u istočnim državama. Sigurno ste poveli svog paradnog
konja, he?

6. 6
— Bit de nešto slično, Mr. Webster — odgovorih. U sebi sam se veselio što je mog indijanskog rasnog
konja, koji se mogao jedino sa Winnetouovim pastuhom uporediti, nazvao paradnim konjem. Taj mi
se čovjek sviđao, koliko i ja njemu. Kada bih mu se pridružio a on doznao tko sam, mogle su se
očekivati vesele scene. Odlučio sam da prihvatim ponudu, jer mi je ova pratnja, ako ne kasnije, a ono
sada, mogla biti od koristi kroz Mistake-kanjon.
— Mislio sam — nastavi. — I konj vam je sličan. Vidi se po njemu da ni on nije imao drugog posla ved
da traži davno pokopane leševe. Dakle recite, hodete li s nama? Mi demo sutra ujutro krenuti dalje.
— Sa zahvalnošdu prihvadam vašu ponudu, Sir, i izričito vas molim za vašu zaštitu.
— Imat dete je, a vjerujem da de vam biti i potrebna. Bit du sretan kada se budemo maknuli odavde;
inače bi se moglo dogoditi da mene ili nekog od ostalih komandant zadrži kao uhodu. Zar nisi istog
mišljenja, stari moj Jose?
Ovo pitanje bilo je upudeno ostarijem čovjeku čije je simpatično lice imalo dubok melanholičan izraz,
kao da pati od neke pritajene unutarnje boli. Jos je skradenica od Josua; čovjek se zvao, kao što sam
kasnije doznao, Josua Hawley.
— Istog sam mišljenja — odgovori. — Samo nam još to fali da budemo prisiljeni da vadimo kestenje iz
vatre za ove uniforme i da oprljimo svoje prste. Trebalo je zadržati Old Wabblea; on bi bio pravi
čovjek za to. Mene oni nede dobiti. Bit du sretan kad jednom više ne budem ovdje i kada mi za leđima
ostane Mistake-kanjon.
— Zašto? Zar se bojiš duha ustrijeljenog Indijanca?
— Da li se bojim? Ne; ali ne mogu ga zaboraviti. Taj kanjon je za mene gadan kraj. Doživio sam ondje
nešto što svatko ne doživi, a pri tome sam našao i zlata.
— Zlata? TJ Mistake-kanjonu? To je nemogude! Tamo ga nema.
— Ali mora da ga je nekada bilo ondje, kada smo ga mi našli.
— Dakle zbilja? Ti si to sigurno pukim slučajem otkrio, stari moj Jose?
— Nisam. Pokazao nam ga je jedan Indijanac.
— Prosto čovjek da ne vjeruje. Crvenokožac nede tako nešto nikada otkriti bijelcu, pa čak da mu je i
najbolji prijatelj.
— Onda je to možda bio izuzetan slučaj. Bio je to onaj isti Crvenokožac koji je iz zabune bio ondje
ustrijeljen. Možda du vam sutra ispričati kako se to zbilo, kada ugledamo kanjon. Sada nisam
raspoložen; radije ne govorimo o tome. Dodaj mi meso; htio bih da jedem.' Doduše, to je meso od
antilope, ali mi mora ipak prijati. Volio bih više komad bivolje grbe ili bedro sjevernog jelena.
— Jelena? Ah, sjevernog jelena, to bi bilo nešto! — usklikne Webster mljacnuvši jezikom. — To je
najfinije i najsočnije pečenje na svijetu. Kada god se sjetim sjevernog jelena, pada mi uvijek na um
onaj Zapadnjak koji je od mene napravio lovca.

7. 7
— A tko je to bio?
— Maloprije sam mu spomenuo ime. Mislim Old Wabble.
— Šta? Kako? Old Wabble? Onaj čuveni stari osobenjak? Tako? Ti ga poznaješ?
— Kako da ne! Kakvo pitanje! Pod njegovim sam rukovodstvom na Dalekom zapadu doživio svoju
prvu pustolovinu, pustolovinu koju, koju du vam ispričati, iako dete mi se smijati. Radi se, naime, o
mom prvom sjevernom jelenu.
Nakašlja se oprezno, i lice mu poprimi izraz pun obedanja. Tada počne:
— Zapravo se on zove Fred Cutter, ali kako se stalno gegao, a odijelo na njegovom mršavom tijelu
visilo kao na kolcu, zvali su ga uvijek samo Old Wabble. Ranijih godina bio je dolje u Texasu kauboj pa
se navikao na tamošnje odijevanje, te ga ovdje na Sjeveru nije mogao nitko nagovoriti da ga zamijeni
sa drugim.
Još uvijek ga vidim pred sobom onakvog dugačkog i tankog, u neopisivim cipelama i kožnatim
gamašnama onog kraja. A preko košulje, čiju boju radije ne bih spomenuo, visio je jelek, po kome se
ogledala vlasnikova bezazlenost. Grudi i vrat bili su mu razgaljeni a pod zgužvanim šeširom nosio je
maramu ovijenu oko čela, čiji su vrhovi padali na ramena; o pojasu dugačak svinut nož, u ušima teški
srebrni koluti, a u velikoj, smeđoj koščatoj ruci stalno gorudu cigaretu, bez koje nije mogao da bude
— drukčije ga je rijetko tko ikada vidio.
Najdragocjenije na njemu bijaše njegovo staro, vjetrom šibano, jako navorano, ali uvijek obrijano lice
sa punačkim usnama Crnca, dugog šiljatog nosa i oštrih sivih očiju, kojima ništa nije moglo lako da
izmakne, iako su mu vjeđe uvijek bile napola zatvorene. Bilo da je lice mirovalo ili pak u pokretu,
imalo je uvijek odraz nadmodnosti koja se ničim nije dala izbaciti iz ravnoteže. Ova nadmodnost bila je
potpuno opravdana, jer Old Wabble, unatoč tome što se u hodu gegao, nije bio samo majstor u
jahanju, u rukovanju puškom i lasom, ved njemu nisu nedostajale ni druge osobine koje pravi
Zapadnjak mora da ima. Njegove često ponavljane riječi »It's clear« dokazuju da su mu se često i
najteže stvari činile laganim i jednostavnim.
A što se mene tiče, u to sam vrijeme bio dolje u Princetonu kao građevinski pisar, i zaradio tako
mnogo da sam mogao nabaviti opremu i ostvariti svoju staru zamisao da odem za Idaho kao kopač
zlata. Bio sam još zelen, potpuni novajlija, i poveo sa sobom samo jednog pratioca, Ben Needlera,
bududi da nisam htio svoje bogatstvo o kojemu sam sanjao dijeliti sa mnogima, a Ben je Divlji zapad
poznavao isto tako malo kao i ja. Kada smo u Eagle-Rocku napustili kola, bili smo kicoški opremljeni,
natovareni kao mazge samim lijepim, dobrim i sjajnim stvarima, koje su, na žalost, imale samo tu
osobinu da nisu bile ni za kakvu upotrebu. A kada smo poslije tjedan dana stigli do Payet-te-Forka,
sličili smo pravim skitnicama, gotovo potpuno izgladnjeli, dok smo putem višak predmeta naše
opreme pobacali, tj. sve osim oružja i municije. Moram priznati da bih dao cijelu svoju bojnu opremu
za komad dobrog kruha sa maslacom, a Ben Needier bio je sigurno istog mišljenja.
Sjedili smo na rubu guštare pruživši naše izranjavljene noge u vodu i razgovarali o svakojakim
poslasticama koje bismo rado imali, o bivoljim bedrima, pe-čenki soba, medvjeđim šapama i srnedem

8. 8
butu. Da, govori se da u ovom kraju ima sobova, skoro isto^ tako velikih kao i bizona! Mljacnuvši
jezikom, Ben reče:
»Kamo srede! Kada bi sada jedan od njih došao u blizinu, zabio bih mu sa užitkom oba taneta među
rogove, a tada ...«
»A onda bi bilo svršeno s vama!« začuo se smiješedi glas iza grma. »Sob bi vas zdrobio u kašu sa
svojim rogovima. Ovakvoj se životinji ne puca među rogove; rogove ona uopde i nema. Vi ste se
sigurno tamo prijeko u New Yorku izlegli kao đačidi, i ovdje pali iz vedra neba, Messieurs ?«
Skočili smo i pogledali u govornika koji se promo-lio iz grmlja, odakle je prisluškivao naš razgovor.
Stajao je sada pred nama, onakav kakvog sam vam ga opisao, Old Wabble, sa izrazom lica koji nam
nije baš laskao i samosvjesnim pogledom iz poluotvorenog oka. Naš razgovor koji je nakon toga
uslijedio rado bih izostavio. Ispitivao nas je kao učitelj đake i pozvao nas da pođemo s njim.
Otprilike milju daleko od rijeke, na jednoj šumom okruženoj preriji, stajala je koliba od balvana, koju
je on nazvao svojim rancem. Iza nje bilo je nekoliko otvorenih staja koje su služile kod lošeg vremena
kao zaklon za konje, mazge i goveda, koji su sada pasli na slobodi. Naime, Old Wabble je od' običnog
kauboja postao odgajivač stoke. Posluga mu se sastojala od Will Littona, bijelca nadzornika, kao i
nekoliko Indijanaca iz plemena Zmije, a koje je on nazivao vaqero-sima, i koji su mu vjerno služili.
Vidjeli smo ove ljude kako tovare u neka laka kola tendu i druge predmete.
»Ovo je nešto za vas«, reče stari. »Hodete u lov na sobove, a tamo se upravo vrše pripreme za
odlazak u lov. Baš me zanima što dete postidi. Pođite sa mnom. Prije toga dete svratiti u kudu, jer,
jasno, gladan strijelac puca u zrak.«
Pa dobro, bilo nam je svejedno. Jeli smo i pili, a zatim krenuli jer Old Wabble nije ni mislio na to da
radi nas odgodi izlet. Dobili smo konje, uzjahali ih i krenuli, u početku duž rijeke. Tamo je bila splav
koju smo upotrijebili. Na čelu povorke bio je starac koji me je pozvao da budem kraj njega. Vodio je
ne-osedlanu mazgu na ularu. Kada smo stigli na drugu stranu, vidjeli smo, da nas i ostali slijede, to
jest Ben Needier na riđanu, a Will Litton na zelenku; za njima su išla kola koja su vukla četiri konja, a
upravljao je njima jedan Indijanac. Taj se zvao Pap-Muh, Krvava ruka, ali u svom civiliziranom odijelu
nije sličio krvoloku, kao što mu je to kazivalo ime. Njegovi suplemenici su ostali na rancu.
S one strane prijelaza kratak dio puta vodio je kroz rijetku šumu, a zatim u zelenu doknu bez ijed-nog
stabla, koja je prelazila u bujnu savanu. Kada smo nakon nekoliko sati stigli do njezinog suprotnog
kraja, tamo gdje se tlo stalo uzdizati, zaustavili smo se da se ulogorimo. Životinje smo pri vezali iza
šatora, a ispred njih upalili vatru. Ovdje smo namjeravali da ostanemo jedan dan da lovimo antilope,
a možda da uhvatimo i kojeg bi vola. Da su ovuda povremeno prolazili i bizoni, vidjelo se po
kosturima koji su svuda unaokolo ležali. Jedna od sunca izblijedjela lubanja ležala je posve blizu našeg
šatora, koji je pod nadzorom »Krvave ruke« trebalo da ostane na svom mjestu, dok smo mi bijelci
krenuli gore prema močvari, gdje je prema tvrdnji Old Wabblea bilo u obilju sobova.
Na žalost ni ovog ni slijededeg dana nismo ugledali ni jednu divljač, što je staroga jako naljutilo. Meni
je pak to bilo drago, jer sam se bio plašio njegove oštre kritike, poradi moje vještine u gađanju. U to
vrijeme sam se osjedao sasvim siguran da du na trideset koraka pogoditi crkveni toranj, ali bio sam

9. 9
sasvim siguran i u to, da du, ukoliko se od mene zahtijeva, pucati u prazno umjesto da na šezdeset
koraka ustrijelim brzonogu antilopu.
Ali tada je Old Wabble došao na najnesretniju misao, i to da provjeri našu sigurnost u gađanju.
Pozvao nas je da gađamo u lešinare. Ove ptice su se bile spustile na nekih sedamdeset koraka od nas
na kostur bivola, i trebalo je da prvi pokažem svoju vještinu.
Dakle, moram vam redi, lešinari su mogli biti sasvim »dovoljni sa mnom, pošto je bilo upravo onako
kako iam i pretpostavljao: pucao sam četiri puta bez ijed-nog pogotka, a ni jedan od tih lešinara nije
našao za Vi ijedno ni da uzleti. Ove životinje znaju da ni jednom pametnom čovjeku nede pasti na um
da puca u njih; hitac ih zapravo još više privlači umjesto da ih zastraši, jer im od svake ustrijeljene
divljači pripadne barem utroba. Ben je dva puta pogodio u prazno; tek mu je tredi metak pogodio
lešinara, a ostale je otjerao.
»Eximious incomparable!* smijao se Old Wabble tako da su mu se tresli svi njegovi rasklimani udovi.
»Messieurs, it's clear, baš ste stvoreni za ljude Divljeg zapada; ne bojte se ničega! Vi ste pravi ljudi, jer
ste ved sve postigli što je u vašoj modi, a dalje napredovati ionako nedete!«
Ben je mirno primio ovu presudu; ali ja sam se razljutio, no bez uspjeha, pošto mi je starac na to
odgovorio:
»Šutite, Sir! Vaš drug je barem kod tredeg pokušaja pogodio; za njega još postoji nada. Vi ste za Zapad
izgubljen čovjek; meni niste potrebni i dajem vam jedini dobar savjet da se čim prije gubite odavde.«
To me je veoma zaboljelo, jer ni jedan majstor nije pao s neba, a prah koji sam dotle bio potrošio,
sigurno nije težio niti pola kilograma. Odlučio sam da u svakom slučaju, makar i silom, stečem
starčevo priznanje.
Slijededeg jutra krenuli smo ka visokim močvarama u brdima Salmón Rivera. Na mazgu smo natovarili
hranu, posuđe, pokrivače i ostale stvari; naša smo kola ostavili kraj šatora, bududi da nisu bila
upotrebljiva u onim neprohodnim brdima. Ovaj vam je kraj poznat i ne želim da opisujem put kojim
smo jahali; bio je često opasan 'po život, naročito na onom mjestu gdje Snakes-kanjon naglo
zaokrede, te se mora strmo sidi u dubinu da bi se Wihinasht-puteljkom stiglo na drugu stranu. S desne
strane ogromna litica, s lijeve crna provalija, a između toga jedva pola metra širok put za jahanje; sva
sreda što su nam konji bili navikli na takve puteve, kao i to da ja nisam nikada patio od nesvjestice!
Sretno smo se probili. Ali uskoro nam se približavala nova opasnost.
Kada smo se uskoro počeli penjati Wihinasht-pu-teljkom, susreli smo četu od osam Indijanaca na
konjima, od kojih su četvorica bila okidena perjem poglavica. Izgledalo je kao da ih naša pojava nije
nimalo uplašila, i pri nijemom prolazu mimo nas promatrali su nas melanholičnim, ravnodušnim
izrazom lica, koji je inače crvenoj rasi svojstven. Na čelu povorke jedan je jahao na đogatu i nosio u
lijevoj ruci neki neobičan, izdužen predmet, iskiden pernatim resama. Neobično me je dirnuo ovaj
nijemi, žalosni susret sa nekadašnjim gospodarima ovog kraja. Nisu mi se učinili opasnim, jer nisu
namazani ratnim bojama, a po izgledu nisu bili niti naoružani; ali tek što smo bili zaokrenuli iza
slijedede uzvišice i izmakli im ispred očiju, Old Wabble se zaustavi, uputi im mrk pogled i reče:

10. 10
»Zounds! Sta traže ovi lupeži ovdje? To su Panash-tsi, koji su sa Indijancima iz plemena Zmija, kojima i
moji vaquerosi pripadaju, u zavadi. Kuda namjeravaju? Njihov put vodi uz moj ranč. Kakva opasnost,
a ja nisam kod kude!«
»Pa oni su nenaoružani!« upadoh ja.
Old Wabble me osinu pogledom iz svojih poluzatvorenih očiju, ne udostojivši se ni da mi odgovori,
ved nastavi:
»Sa našim lovom na sobove je gotovo, barem za danas i za sutra. Moramo se vratiti dolje do šatora, a
možda čak i do ranca. Moramo ih preduhitriti. Sredom poznajem jedan puteljak koji ovdje u blizini
vodi dolje, ali ne za jahače, ved za dobre brđane. Naprijed, momci! Moja je odluka da ih uzmemo na
nišan; it's clear!«
Jurili smo u galopu pet minuta, lijevo pored litica; a onda stigli na malenu visoravan čije se tlo
sastojalo od močvare i livade; na stjenovitim rubovima rasle su visoke jele, kroz nju je žuboredi
protjecao potočid. Old Wabble skoči s konja i reče:
»Tamo, na kraju ove doline, vodi put dolje. Ako se požurimo, bit demo prije Crvenokožaca kod šatora.
Jedan od nas mora ostati kod životinja, i to onaj bez kojega možemo najlakše ostati, a to je naravno
ovaj naš famozni Ralph, koji je četiri puta pogodio u prazno.
On bi prije mogao da pogodi nekoga od nas negoli jednog Crvenokošca.«
Da, »famozni Ralph«, bio sam naravno ja, Ralph Webster, bivši građevinski pisar dolje u Princetonu!
Ljutito sam negodovao ali sam na kraju ipak morao da popustim. Ostala trojica su uzeli svoje oružje i
odjurili, pošto mi je stari bio naredio da se za životinje dobro brinem i da ne napustim dolinu dok se
on ne vrati.
Bio sam bijesan. Zar da se sa mnom tako postupa? Da se pobiju oni jadni Indijanci koji su tako
nedužno izgledali! Zar sam smio to da dopustim? Ne! Oni su ljudi kao i mi. A osim toga sam htio i da
se osvetim za onu uvredu! Divlji zapad mi nije bio poznat, i podlegao sam svojoj nerazumnosti.
Privezao sam mazgu i tri neosedlana konja uz prva stabla i u galopu odjahao natrag putem kojim smo
došli. Zadanu obavezu sam bio voljan da ispunim, ali prije toga htjedoh da upozorim Indijance. Brzo,
koliko god sam samo mogao, spustio sam se Wihinasht-puteljkom dolje -u Snakes--kanjon. Tada
ugledah Crvenokošce pred sobom. Čuvši da dolazim, osvrnuli su se i zaustavili. Tjesnac je bio ovdje
još dovoljno širok. Pritegnuo sam svog konja i upitao da li zna netko od njih engleski. Onaj na đogatu,
s onim podužim predmetom u ruci, odgovori mi:
»Ja sam To-Ok-Uk, Brza strijela, poglavica Panasht--Sošona. Da li se moj bijeli brat vratio da mi preda
poruku starca čije stado čuvaju Indijanci iz plemena Zmije?« .
»Dakle, ti ga poznaješ/ upitah. »On vas smatra neprijateljima i požurio se naprijed pješice da vas
pobije. Ja sam kršdanin i smatrao sam svojom dužnošdu da vas upozorim.«
»A gdje su vaše životinje?« raspitivao se prostrijeli vši me svojim mrkim pogledom.

11. 11
»One se nalaze s one strane Wihinasht-puteljka u zelenoj dolini.«
Potom je jedan časak potiho razgovarao sa ostalim i tada me s ljubaznim izrazom upita: »Moj bijeli
brat je tek kratko vrijeme u ovoj zemlji?«
»Od jučer.«
»A šta hode bljedoliki ljudi tamo gore u brdima?«
»Hodemo da lovimo sobove.«
»Da li je moj brat čuveni lovac?«
»Nije; ja i sada još uvijek promašujem.«
Smješkajudi se pitao me je sve više i više dok nije sve doznao. Morao sam mu čak i ime redi, na što mi
odgovori:
»Ralph Webster je ime koje Crvenokožac teško pamti. Nazvat demo te At-Pui, Dobro srce. Ako misliš
duže ovdje ostati, morat deš biti oprezniji. Tvoja dobrota je mogla lako da bude i vaša propast. Budi
veseo što nismo krenuli ratnom stazom! Pogledaj ovaj wan-pum« — pokazujudi na onaj resama
okiden predmet koji je držao u lijevoj ruci — on sadrži miroljubivu poruku poglavicama Sošona.
Dolazimo bez oružja da bi ga odnijeli do starčevog ranca čiji bi ga Indijanci odnijeli poslije dalje. Mi,
dakle, nemamo čega da se bojimo. Naša zahvalnost je isto tako velika kao što bi bila da si nas i od
smrti spasio. Ako ti ikada bude zatrebao prijatelj, tada dođi k nama! At-Pui, Dobro srce, bit de nam
uvijek dobro došao. Howgh! Ja sam govorio.«
Pružio mi je desnicu i odjahao sa svojim ljudima dalje. Povikao sam za njim da me nikako ne oda
starcu. Tada se okrenuh, veoma zadovoljan svojim uspjehom, ali ne i razboritošdu, koja mi je potpuno
nedostajala. Naprotiv, bio sam vrlo neoprezan.
Stigavši na visoravan, skinuo sam sa mazge tovar, odvezao konje da bi mogli pasti. Obilno vrijeme
koje mi je preostajalo iskoristio sam za vježbe u gađanju. Rog mi je bio pun praha, a i u prtljagu je bila
još puna jedna kutija. Kada sam bio ispraznio rog, mogao sam na svoje vlastito zadovoljstvo redi da
bih sada crkveni toranj mogao pogoditi i sa razdaljine od dvije stotine koraka.
Pred večer vratio se Old Wabble sa Benom i Wil-lijem. Sastali su se sa Crvenokošcima dolje kod šatora
i pričali mi, kao da mi je to nešto novo, da su krenuli sa najmiroljubivijim namjerama da wan-gum
predaju »Krvavoj ruci« s tim da on vodi dalje brigu o njemu, pa se onda odmah vratili istim putem
nazad. Ja sam, naravno, prešutio svoj čin.
Nodili smo u maloj dolini i ujutro krenuli prema ne baš dalekoj močvari.
Ova je ležala u mnogo vedoj dolini nego ona prethodna. U sredini doline nalazilo se malo jezero s
močvarnim obalama. Dalje ođ obale pružalo se šipražje i šuma sa varljivim tlom. Zatim su slijedile
visoke, gole i raspukle gromađe stijena, koje su okruživale dolinu. Ova je bila svakako dva sata hoda
dugačka i isto toliko široka.

12. 12
Pošto smo rasteretili mazge, uređismo mjesto za logorovanje kao 1 ognjište, gdje je trebalo da
ostanem i čuvam konje. Tada su ostali krenuli u potragu. Do podne je sve tiho bilo, ali onda se začu
nekoliko hitaca. Malo zatim vratio se Ben Needier sam. Prerano je pucao u sobovu ženku te ga je
razljudeni Wabble potjerao. Ovaj se tek u sumraku vratio sa Littonom ljut zbog pretrpljenog
neuspjeha.
»Tragova je bilo dosta«, bijesno je govorio, »ali ne samo ođ sobova ved i od Crvenokožaca koji su
svakako ved prije nas bili ovdje i potjerali divljač; it's clear! Naišli smo na jednu jedinu kravu; tada je
ovaj Needier prije vremena ođapeo oba svoja hica te nam je ođmaglila. Eto što čovjek ima od toga
kad sa žuto-kljuncima krene u lov. No, ne bih htio da mi ovaj put bude uzaludan i ostat du sve dotle
dok ne oborim jednog teškog mužjaka.«
Sa nama dvojicom više nije progovorio ni jedne riječi. Ostao je istog raspoloženja i slijededeg jutra
kada je izjavio da de sa Littonom krenuti sam u lov. Oba žutokljunca su morala ostati u logoru kako ne
bi opet nešto pokvarili. Imao je pravo da čini što ga je volja, a mi smo isto pravo za sebe prisvojili.
Kada su se njih dvojica bili udaljili, izveli smo ono o čemu smo se preko nodi bili dogovorili. Ako su
sobovi bili protjerani, tada se više nisu mogli nalaziti u dolini, ved izvan nje. Tamo se moralo idi u
potragu za njima. Kako je naš lov mogao da potraje i do večeri, poveli smo mazge da nam nose
potrebne predmete, a možda i manju lovinu.
Krenuli smo u jednu drugu dolinu. Ovdje nije bilo ni jezera ni močvare, a svakako ni sobova, jer su se
ovdje ved nalazili ljudi, ljudi sa mazgom. Ljude nismo vidjeli, ali tim jasnije mazgu koja je bez sedla i
uzde, na priličnoj razdaljini, desno od nas, mirno pasla travu. A gdje su bili ljudi? Morao sam ih nadi.
Dok se Ben tromo uputio prema tuđoj mazgi, produžio sam sa našom ravno dalje. Mazga je pasla i
dalje sve dok joj se Ben nije približio na jedno sto koraka. Tada se okrenula i velikim skokovima
dojurila prema meni, svakako iz naklonosti prema svojoj rodbini koja se nalazila s moje desne strane.
Ali, šta je to? To ni u kom slučaju nije bila mazga, ved divljač. Toliko sam i sam znao, iako sam važio
kao žutokljunac. Brzo sam kleknuo iza mazge, prislonio pušku, nanišanio i odapeo. Taj nepoznati stvor
učinio je još dva tri skoka te se skljokao. Dojurio sam, a i Ben. Hitac ju je pogodio u lopaticu, i obojica
smo se složili da sam pogodio košutu. Privezali smo je za samar te krenuli dalje, ali ne daleko, jer je
dolina bila pri kraju. Desno i lijevo pružale su se neprohodne strme litice, ispred nas prilično strma
uvisina koja je sličila sedlu, iza koje je trebalo da tražimo drugu dolinu. Naša mazga je bila dobar,
penjač te smo zaključili da se uzveremo ravno gore.
Nakon priličnog napora stigli smo gore i ustanovili da se nismo prevarili, jer se pred nama zemljište
ponovo spuštalo duboko dolje. Ali ondje iz daljine đo-prije neka neobična galama koja je svakako
poticala od ljudskih glasova. Morali smo doznati na čemu smo, te smo potražili zgodno mjesto za
osmatranje. S obje strane uzanog brdskog sedla bilo je doduše visokih ali i kosih uzvisina koje su se
lako dale savladati. Mi smo se probili s lijeve strane gore da bi odanle sagledali dolinu s one strane.
Svoju mazgu smo privremeno ostavili iza sebe. Stišavši gore, Neeđler se htjede izviti daleko naprijed
kako bi bolje vidio; bududi da je zbog svog svijetlog odijela mogao biti lako opažen, gurnuh ga u
stranu, jer sam ja bio u tamnom, i pogledah dolje.
Sto se u prednjem dijelu druge doline odigravalo, to nisam mogao vidjeti, jer mi mjesto na kome sam
stajao nije bilo dovoljno visoko. Međutim u pozadini ugledao sam sedam Indijanaca na konjima koji

13. 13
su, urlajudi iz sveg glasa, u širokoj liniji polako kretali naprijed. Ta vika je dolazila sve bliže i postajala
tako bučna da je čak i naša mazga, koja je dolje ostala, počela sumnjivo stridi ušima i mahati repom.
Zato sam poslao Bena dolje da je umiri.
Tada mi je oko zapelo za uzvisinu, nekih četrdeset koraka udaljenih od sedla. Ondje je sjedio, na moje
veliko iznenađenje, neki Indijanac upravo nasuprot meni. Bio je to To-Ok-Uh, Brza strijela, koji mi
značajno kimnu glavom, stavivši desnu ruku na usta, što je značilo da šutim. Kako je dospio ovamo?
Zašto i radi čega da šutim? Prekjučer bio je nenaoružan, a sada mu je preko koljena ležala puška. Dok
sam o tome razmišljao, buka se sve više približavala. Začuo sam kotrljanje kamenja pod sobom i
pogledah dolje. Nebesa, kakvog li čudovišta! Uz glasno i bijesno frktanje penjalo se sa suprotne
strane doline ka vrhu sedla. Neman, visoka preko dva metra, kratkog zdepastog tijela i dugih nogu,
gornja široka usna poklopila je donju, čupave brade, sijevajudih očiju, pojavi se na vrhu brdskog sedla.
Kada je tamo gore tik pred sobom ugledala Ben Needlera i mazgu, zabacila je odvratnu glavu na kojoj
su se nalazili širok, snažni lopatasti rogovi i projurila kraj njega. A Neeđler, ugledavši pred sobom, na
nekih šest koraka od sebe, neman kao da je iz zemlje izašla, vrisnuo je od užasa, odbacio pušku,
okrenuo se i pojurio, ne, stropoštao se glavačke sa visine u dolinu s ove strane. A ni mazga nije
pokazala vedu hrabrost od svog gospodara. Napravila je isto tako brz skok unazad i sjurila kao sanjke
na sve četiri niz brdsko sedlo dolje.
Nisam imao vremena da pripazim da li de oboje sretno dolje stidi. Neman se bila okrenula prema
meni jer nije primijetila da je put pred njom bio slobodan. Snažnim skokovima približavala se ravno
meni. Nisam bio manje zabezeknut od Ben Needlera. Puška mi je ispala iz ruku. Bježati, samo bježati!
Skakao sam s kamena na kamen duž kamenitog obronka, a neman za mnom. Tada se odjednom
stvori preda mnom u stijeni otvor. Brzo sam se uvukao, tako brzo kao što to nisam nikada uradio u
svom životu. Otvor se zamračio jer je neman turila glavu u njega, koliko god su joj rogovi to dopuštali.
Dahtala je kao đavo i na svom sam licu osjetio njezin dah. Ali strah gonjene životinje bio je vedi od
bijesa. Povukla je glavu i okrenula u bijeg. Tada se stvorila licem u lice sa poglavicom koji je
hladnokrvno čekao sjededi nasuprot njoj. Nanišanio je kratko. Odapeo i — sob se stropoštao pod
hicem.
U tren oka sišao je To-Ok-Uh sa druge strane na našu. Dok sam ja vrlo oprezno promolio glavu kroz
otvor, dotle je on promatrao snažnu životinju te me, smješkajudi se, pozove:
»Brate moj, izađi van! Ovaj sob pao je od tvog metka i prema tome je tvoje vlasništvo.«
»Od mog metka?« upitao sam začuđeno, dok sam se izvlačio iz rupe.
»Da«, kimne mi lukavo glavom. »Ti si At-Pui, Dobro srce, i ti si nas htio spasiti; i zato treba da stičeš
slavu kod svojih ljudi. Ratnici Panashtsa predali su svoj vanpum i stigli su prije vas u dolinu sobova,
gdje su svoje oružje bili sakrili. Svakako da tamo niste naišli ni na kakvu divljač osim onog mladog
jelena kojeg sam na leđima vaše mazge vidio. Bio si toliko iskren da mi priznaš kako još uvijek ne
umiješ pogoditi, ali ti o tome više ne smiješ govoriti, jer želim da te tvoji drugovi cijene onoliko koliko
te ja volim. Sjeo sam na stijenu da vidim kako de ta snažna životinja da padne u klopku: tada sam te
ugledao i smjesta odlučio da je tebi poklonim. Neka se misli da je pala od tvog metka. Da uživaš slavu

14. 14
dok ne postaneš dobar strijelac. Tvoj brat me nije vidio i odlazim da me ne bi ugledao. Moje oko želi
da te ponovo vidi. Ja sam govorio. Howgh!«
Stegnuo mi je ruku i požurio dalje da bi nestao u dolini s druge strane.
To je bila zahvalnost takozvanog divljaka. Prepustio je slavu meni koja je zapravo njemu pripadala.
Zar da odbijem taj poklon? Ne, bio sam još uslijed svoje mladosti nejak za to. Old Wabble mi se
narugao; doduše, bila je moja greška, laž, što se kitim tuđim perjem, ali stari Zapadnjak sada treba
meni žutokljuncu da zavidi.
Uzeo sam svoju pušku i sišao u dolinu. Ben Needier stajao je ša neozlijeđenom mazgom prilično
daleko od brdskog sedla. Dozvao sam ga rukom i poveo ga onamo gdje je ležao sob. Ben nije vidio
Indijanca, a osim toga nitko nije znao da poznajem poglavicu. Moj drug je prema tome morao biti
uvjeren da sam ja oborio životinju. Možete ved i sami zamisliti kako je bio iznenađen i koliko zavidan.
Bilo mi ga je žao. I zato sa mu, iskreno da priznam, jer me je pekla savjest, predložio da reče Old
Wabbleu da je sam ustrijelio mladunče jelena. To ga je toliko usredilo te me je i zagrlio. Ja sam morao
ostati kraj svog plijena da ga čuvam od zvjeradi, dok je Needier krenuo na mazgi prema močvari da
dovede Old Wabblea i Littona. Doveo ih je tek u kasno popodne. Obojica nisu tog dana uopde vidjeli
soba. Stari je stajao nijem pred mojim plijenom. Konačno prizna-de da je vrlo rijetko vidio ovakav
divan primjerak. Zavist mu je izbijala iz cijelog njegovog klempavog tijela da su mu se čak i udovi
zatresli. Tada me odmjeri prijetedim pogledom iz poluotvorenih očiju i reče:
»Well, znam na čemu sam, Sir. Kada ste prekjučer četiri puta pucali u prazno, dozvolili ste sebi jednu
šalu: It's clear; ali nadam se da se to više nede ponoviti, ako mislimo ostati prijatelji!«
Postali smo i ostali prijatelji, i često smo zajedno imali po koji dobar pogodak. Izgledalo je kao da mi
je sa darom poglavice poklonjen i oštar Vid i sigurna ruka. Od onog dana sam odmah počeo tako
sretno gađati da ni starom nikad nije palo na um da sam ga onim sobom možda prevario. Sa »Brzom
strijelom« sam se još često susretao, a njegovi me ljudi još i danas zovu At-Pui, Dobro srce. On je
vjerno čuvao tajnu, a danas sam je ja prvi put odao. Da, Messieurs. Priznajem, tako mi lovačke časti,
da moj prvi sob nije bio moj prvi, ali vjerujem da još dugo nede biti ni posljednji. Ja sam govorio.
Howgh!«
Zašutio je, dok su ostali stavljali šaljive primjedbe na ono što su bili čuli. Ja sam šutio. Svaki Zapadnjak
morao je da prođe vrijeme naukovanja. Nitko se nije učen rodio. A i ja sam imao svoje učitelje,
najprije Sam Hawkensa, onog malog šaljivčinu, a zatim Win-netoua, neuporedivog majstora u svemu
što se Divljeg zapada tiče.
Sto se pak Old Wabblea tiče, čuo sam ved mnogo o njemu, ali ga još nikada nisam vidio. Živio je u
pričama Zapadnjaka kao neka mitska osoba sa kojom sadašnjost nema nikakve veze. O njemu su se
pričale na stotine zgoda i dogodovština, koje su zapravo dokazivale da je bio originalan čovjek kakvog
više nigdje nema. Nije se znalo gdje se u kom času nalazi i što radi. Kada bi se iznenada pojavio ovdje
ili ondje, tada je to bilo samo za kratko vrijeme. Ljudi su tada mogli ponovo da pričaju o njegovim
brzim, smjelim poduhvatima, kao i njegovim neobičnim hirovima.

15. 15
U svojim mlađim danima zvali su ga »kralj ka-uboja«. Međutim, sada mu je moglo biti i preko
devedeset godina. Kažu da je još uvijek toliko poduzetan kao da je mladid, samo je njegova, duga
snježnobijela kosa — koja je pri kasu vijorila za njim kao griva — odavala duboku starost neobično
burnog života. Uvijek sam imao želju da ga jednom vidim. A sada je bio ovdje prije mene i svakako
nestao opet za nekoliko mjeseci.
Dok nam je Webster pričao, bilo se spustilo veče. Zbog Komanča nismo smjeli upaliti vatru. Zbog toga
nije bilo nikakve zabave, pa smo legli da spavamo. Kada smo slijededeg jutra htjeli da krenemo,
pokazalo se da je Websterovo nepovjerenje bilo opravdano. Komandant je po svaku cijenu htio da
zadrži jednog lovca kao uhodu. Pri tome je naišao na oštro negodovanje i najzad uvidio da je bolje da
odustane. Na silu držana uhoda vjerojatno bi mu nanijela više štete nego koristi. Tada sam se našalio i
ponudio sam mu se. S prezirnim pokretom ruke odmahnuo mi je i rekao:
— Jašite samo dalje, Charley! Čovjek koji traga za trulim kostima i ostacima ne može obavljati ono što
ja od uhode zahtijevam. Kopkajte samo mirne duše i dalje po starim grobovima; ne želim da sa vama
navalim teret na leđa.
On je ved dakle saznao što me je tobože nagnalo na Zapad. Well, meni je ovaj rastanak bio po volji.
Da me ne bi pri odlasku prozreli, visio sam tako nezgrapno na konju i zadržao taj isti stav i za cijelo
vrijeme našeg današnjeg puta, kako moji suputnici ne bi promijenili svoj sud o meni.
Ova desetorica sastala se putem od Rio Gila i htjeli su sada prijeko u Texas. Jedni gonjeni jednom, a
drugi drugom namjerom. Prema tome oni nisu predstavljali skupinu s određenom zajedničkom
svrhom.
Od logora odreda do Mistake-kanjona imali smo četiri sata jahanja. Prošla su a da se ništa nije
dogodilo. Podsjetili su Josua Hawleya na njegovo jučerašnje obedanje i on obeda da de ga održati. I
ono malo riječi koje sam iz njegovih usta čuo dosta su mi ođavale. Znao sam da je on taj bijelac koji je
zbog nesporazuma ubio crvenog prijatelja. To ga je još i dana tištilo, i zato i ta sjeta koju sam odmah
na prvi pogled uočio.
Mi smo dosada bili na stjenovitoj visoravni koja se postepeno spuštala dolje. Tada smo se zaustavili'
pred dubokom gudurom do koje je vodio strmi put. Taj se put pružao beskrajno prema istoku i činilo
se kao da su ga divovi svojim šakama uklesali u stijenu. Sa obiju strana dizale su se strme litice visoke
nekoliko stotina metara. Dolje je žuborila neka voda. Gledajudi je odozgo izgledala je crna kao tinta.
Ovdje, gdje smo se mi zaustavili, stajali su na rubu stijena raštrkani ogromni kaktusi. To je bio
Mistake-kanjon u koji smo morali sidi. Tko god bi bacio pogled u zjapedu i prijetedu provaliju morao
ga je prožimati osjedaj jeze, kao da se tamo dolje nalazi mjesto neizbježne propasti. Ved sam vidio
mnoge kanjone, a i projahao mnoge, no ni jedan me nije još tako odbijao od sebe kao ovaj.
Jahali smo strmim putem dok nismo stigli do dna. Išli smo duž vode koja je sada sasvim drukčije
djelovala. Došli smo do jedne velike stijene na obali o koju se voda razbijala. Ovdje je Jose zaustavio
svoga konja, sjahao, sjeo na kamen i rekao:
— To je ono mjesto na kojem želim da održim svoje obedanje. Sjašite, Messieurs! Treba da saznate
kako je nastala priča o duhu u Mistake-kanjonu.

16. 16
— Duh! Pshaw! — nasmija se Ralph Webster. — Lud je tkq u takve duhove i sablasti vjeruje.
Zabunom je neki bijeli lovac ubio prijatelja, Apača, umjesto neprijatelja, Komanča. Ali nitko ne zna da
kaže tko je to mogao da bude i kako je to moglo da se desi.
— Ja, jedino ja mogu to da kažem — reče Jose, dok je rukom prelazio preko očiju.
— Sto, ti? Dakle, ti znaš kako se ona nesreda dogodila?
— Kako da ne! Ovdje sam sa ovog kamena, na kojem sada sjedim, tada lično opalio" onaj kobni hitac.
Tada su moje oči bile za trideset godina mlađe, ali ne i dovoljno oštre da razlikuju pravog od krivog.
Imao sam prijatelja, znajte, pravog, istinskog. Bio je Apač i zvao se Tkhlisch-Lipa, Zvečarka. Bio sam
mu spasio život i radi toga mi je bio zahvalan te mi je obedao da de mi pokazati mjesto na kome se
mogu u izobilju nadi grumeni čistog zlata. Odabrao sam četiri hrabra momka koji su mi odgovarali za
taj poduhvat. Morali smo biti vrlo oprezni, jer se ono mjesto nalazilo u oblasti Komanča. Mi bijelci
zato nismo ni poveli konje. Jedino se Apač nije htio odredi svoga mustanga. Da ne bih duljio, uto smo
stigli gore nad kanjon. Uz njegov rub vidite i sami ove raštrkane ogromne kaktuse. Onamo dalje bila je
tada čitava šuma i na njezinom rubu smo sebi podigli kolibicu u kojoj smo namjeravali da prebivamo,
dok se naše radno mjesto nalazilo ovdje dolje kraj vode.
Tkhlisdh-Lipa nije lagao. Naišli smo na obilje zlata mimo našeg očekivanja. Samo su četiri čovjeka
mogla da rade. Jedan je morao da čuva kolibu, dok su se ostali dali u potragu za mesom. U lov se
moralo idi vanredno oprezno, jer Avat-Huts zvani »Veliki bivol«, poglavica ovdašnjih Komanča, važio
je ne samo kao čovjek žedan krvi ved i kao izvrstan majstor u traganju. Samo se po sebi razumije da je
svaki od nas osim motike i lopate držao stalno pri ruci i oružje.
Moglo je biti otprilike tri nedjelje što smo ovdje boravili kada je jednog dana Apač morao da čuva
kolibu, dok je jedan od naših drugova, dugonja Dinters, tragao za mesom. Dok smo mi ostali dolje
marljivo radili, sjedio je Crvenokožac gore pod vrelim suncem i dosađivao se. Odložio je svoju gornju
odjedu, bila je to skupocjena santillo ponjava i trljao svoje tijelo, po običaju Indijanaca, mašdu
medvjeđa da bi se zaštitio od insekata. Začuo je iza sebe neki šum. Osvrnuo se i ugledao poglavicu
Komanča koga su se plašili. Prepoznao ga je odmah i vidio kako je podigao kundak spreman za
udarac. Prije no što je uspio da se ukloni, pogodio ga je snažno po glavi te je pao u nesvijest.; to mu
lubanja nije napukla ima da zahvali neobičnom pokrivalu, nekoj vrsti kape, ukrašenoj lisičjim
repovima i kožama zvečarki.
Avat-Huts ostavio ga je privremeno da leži te ušao u kolibu da je pretraži. Pronašao je naše zlato koje
se nalazilo u kožnatim kesama i zakačio ih za svoj pojas. Tada se vratio natrag, zbacio sa sebe svoj
stari kailiko jelek i zamijenio ga sa santillo gunjem. I kapa onesviješdenog mu se bila dopala te ju je
natakao na svoju dubu. Zviždukom je dozvao svoju koščatu ragu, koju je ostavio kod kaktusa dok se
šuljao. Ustanovio je međutim da je Apačev mustang, koji je u blizini pasao, mnogo vredniji. Sad je
trebalo skalpirati neprijatelja, i to još živa. Komanč raskreči noge, nagnu se nad njim, zgrabi ga
ljevicom za kosu da bi podigao glavu desnicom, izvukao je nož, povukao rez preko ušiju, čela i zatiljka
i pokušao, uz snažan trzaj, da skine skalp. Ovo mu je samo napola uspjelo. Zvečarka se bio od
strašnog bola probudio i zgrabio Komanča za ruke. Započelo je rvanje iz kojega je Veliki bivol morao

17. 17
svakako da izađe kao pobjednik, bududi da je onaj drugi bio zaslijepljen od krvi koja mu je tekla preko
očiju.
Za to vrijeme je dugonja Dinters imao dobar ulov i dovukao se sa plijenom kudi. Našao je tragove
Komanča, prestrašio se i stao se šuljati za njima. Zaokre-nuvši iza kaktusove šume, ugledao je oba
Indijanca kako se bore i zamijenio zbog santillo gunja i kape Komanča za Apača. Brzo je prislonio
pušku, gađao krvlju oblivenog prijatelja, ali sredom ga ne pogodi jer je udaljenost bila prevelika.
Komanč je čuo pucanj, okrenuo se, ugledao novog neprijatelja, otrgnuo se, ostavio pušku, skočio na
Apačeva mustanga i odjurio. Zvečarka, gotovo lud od bola i bijesa, obrisa krv sa očiju te ugleda
neprijatelja u bijegu i ostavljenog mu konja. U tren uzjaha i on te jurne za njim trgnuvši laso sa
kukova, dok ga je dugonja Dinters zabezeknuto promatrao jer mu je cijeli ovaj događaj bio nejasan.
Dinters je zatvarao put Komanču s desne strane, a pošto su kaktusi sa lijeve strane bili toliko gusti da
nisu pružali nikakvu mogudnost za bijeg, odjurio je prema kanjonu. Znao je da je to opasan puteljak,
iako vodi skoro okomito u dubinu. Ali nije ni slutio da se ondje dolje nalaze četiri bljedolika.
Tamo prijeko, s one strane vode, vidite izbočinu kao neki neprekidan rub koji strši iz stijene i diže se
prema vrhu. To je onaj spomenuti puteljak. Težak je i za samog pješaka, a za jahača upravo opasan.
Mi smo se jako začudili kad smo čuli topot kopita juredih konja niz padinu. Zbog velike visine na kojoj
su se nalazili jahačima su se vidjele samo glave. Ali ukoliko su se više spuštali, tim smo razgovjetnije
mogli razabrati i njihova tijela. Na čelu je jurio Apač na mustangu, kojeg smo zbog kape i santillo-
debeta držali za Zvečarku. Gonila ga je prema nama neka nepoznata osoba na stranom konju.
Progonitelju je visio krvavi skalp preko lica i uzalud je nastojao da gonjenom baci laso preko glave,
smetala mu je jedna stijena. Duli smo Apačevu viku: »Aguan selkhi no khi — ubi te ga!« To je bilo
namijenjeno nama. Zgrabio sam pušku. Onaj na čelu se sada dočepao dna provalije, tamo prijeko kod
vode, i odjurio dalje. Na to je stigao i drugi. Sada je mogao lako da rukuje lasom, zavitlao ga spreman
za bacanje. Odapeo sam — jedan uzvik, i on se stropošta nazad preko konja koji je sada bez jahača
odjurio dalje. Nakon nekoliko časaka stajali smo tamo kraj njega. Zamislite samo naš užas kada smo u
njemu prepoznali našeg crvenog prijatelja! Moje tane ga je i odviše sigurno pogodilo. Pokaza ispred
sebe te reče slomljenim glasom: »Darteh litschane Avat-Huts — to pseto bijaše Veliki bivol.« Tada
izdahnu.
Pripovjedač je ušutio, zuredi ukočenog pogleda na označeno mjesto. Toj šutnji odali smo i mi poštu
šutnjom. Tek nakon dužeg vremena nastavi:
— Tako je kao uzvrat za zlato koje mi je poklonio dobio tane. Tu jarugu smo nazvali Mistake-
kanjonom, i ovo joj je ime ostalo do danas. Ovu pripovijest sam često slušao u svom prisustvu, ali
nikada mi nije palo na um da kažem da sam ja onaj nesretni junak. Pokušao sam često da sam sa
sobom obračunam. Ali danas kada se nalazimo na istom mjestu, želim da olakšam svom srcu te mi
recite da li se može mene nazvati ubicom.
— Ne, nel — čulo se sa svih strana. — Ti si nevin. Ali šta je bilo sa Komančem? Da li je utekao?
— Nije. Našli smo ga nedaleko odavde u gomili kamenja o koje se konj bio okliznuo i zbacio ga.
Svakako vam je sada jasno da je umjesto jednog bilo sada dva leša. To je zakon Divljeg zapada.
Nemojmo o tome više govoriti!

18. 18
— A šta je bilo s onim grudama zlata?
— Bilo ga je znatno manje nego što smo očekivali nakon izvrsnog početka. Od dana kada je moje tane
pogodilo Apača nalazi su bivali iz dana u dan sve manji, dok konačno nisu sasvim prestali. Uzalud smo
kopali i radili još nedjeljama. A ono što smo ponijeli nije bilo dugog vijeka. Brzo ga je nestalo uz vino i
kocku. Jedino što mi je ostalo to je sjedanje na onaj trenutak kada je moje olovo skinulo Crvenokošca
sa konja. To de me pratiti cijelog života. Ta slika mi je stalno pred očima, a u ušima samrtnički krik.
Jeza me hvata. Dođite. Hajdemo! Ne mogu više da gledam to mjesto.
Digao se polako, stresavši se kao da se želio osloboditi duševnog tereta. I kada je htio da se popne na
konja, pruživši ruku prema uzdama, zadržao sam ga i rekao:
— Vaši drugovi su ved rekli svoje mišljenje da ste nevin. A sada čujte šta du vam ja redi, Mr. Hawley.
— Dakle? — upita, kao da ni sa moje strane ne očekuje nikakvu utjehu.
— Želim da vam ispričam jedan istinit događaj koji se odigrao u mojoj domovini, tamo prijeko u
Evropi.
— A što mi koristi vaša evropska priča?
— Možda ipak nešto; saslušajte me! Dvojica krovopokrivača probali su na vrhu crkvenog zvonika da
montiraju novog pijetla. Ljestve, koje su im za taj posao bile potrebne, bile su još dan ranije
prislonjene radi skidanja starog. Jedan od njih bio je star, iskusan majstor, dok je drugi bio njegov sin i
imao ženu i četvoro djece. Penjali su še sve više i više, sa prečke na prečku, stari naprijed, a za njim
sin, pridržavajudi se čvrsto jednom rukom, a u drugoj su nosili teškog pijetla. Dolje je stajalo mnoštvo
svijeta, nijemo, bez daha, i promatralo tok vratolomnog posla. I one dolje hvatala je vrtoglavica. Tada
se gore sa ljestava začuo užasan krik. Dolazio je od sina. Otac mu mirno odgovori upozoravajudi ga.
Sin ponovo kriknu i odmah iza toga kroz masu odjeknu mnogoglasan krik užasa. Naime, sin se bio
primio za očevu nogu, a ovaj ga odbaci nogom te se survao u jezovitu dubinu i smrskao u gomilu
mesa i kostiju.
— Pa zar je tako nešto mogude! Biti ubica svog vlastitog sina! — reče Hawley.
— Samo polako, Sir. Čujte dalje! Dolje pod tornjem odigravale su se naravno neopisive i uzbudljive
scene. Starac se naprotiv i dalje penjao gore nosedi sam pijetla. Stigavši gore stao je uz postolje i
zatakao uz nevjerojatno veliki napor pijetla u postolje. Tada se mirno i hladnokrvno, kao da se nije
ništa dogodilo, počeo polako i sigurno spuštati. Spuštajudi se prečku po prečku, otkačivao je gornje
dijelove i nestao u pro-zorčetu zvonika. Masa ga je čekala pred vratima zvonika, bijesna i spremna da
ga linčuje. Međutim njega nije bilo. Masa je prodrla u zvonik, našla ga gore gdje je ležao onesvješden
od straha koji je pretrpio kada je osjetio da gubi tlo pod nogama. Odnijeli su ga kudi. Četiri nedjelje
ležao je u strašnom bunilu budedi se samo u časovima kada se prisjedao da je svog sina gurnuo u
groznu smrt. Vještina liječnika i njegova snažna priroda unatoč starosti izvukli su ga od smrti. Ali čim
je mogao da stane na noge, krenuo je u sud da se preda državnom tužiocu. Sta mislite kako je glasila
presuda, Mr. Hawley?

19. 19
— A kako je i mogla da glasi! U ovom slučaju postoji samo jedna kazna: smrt radi sinoubojstva — reče
upitani.
— Zar je to zbilja vaše mišljenje, Sir?
— Naravno. Drugo ne može da postoji.
— Ipak! Ovaj se slučaj može i drukčije protumačiti. On je u javnosti izazvao veliko uzbuđenje i svuda
se o njemu govorilo. U pravnim krugovima vladalo je mišljenje da je optužba radi ubistva
pravovaljana i da starac mora biti osuđen, a poslije može da traži pomilovanje. Publika je odbijala
svako objašnjenje od strane počinitelja. Ali doznavši uzroke njegovog čina, ubrzo su promijenili
mišljenje. Da, on je ovo djelo počinio sa predumišljajem. Ali što ga je navelo na to? Sin mu Je u
jednom času bio doviknuo da osjeda nesvjesticu i kako se sve oko njega vrti. »Zatvori oči i uhvati se
čvrsto dok te ne prođe. Ja du čekati!« upozori ga starac, koji je računao da je to neki kratki prolazni
napad. »Ne mogu da se uhvatim; ne osjedam ništa«, vikne sin. Ispustio je pijetla i zgrabio starca za
nogu. Otac je s grozom ustanoxio da sada nije vrijeme čekanju i odugovlačenju jer je to bio napadaj
kod kojega čovjek potpuno gubi mod rasuđivanja i kada je svaka pomod nemoguda. Svaki onaj koji bi
u tom času pokušao da bilo šta učini bacio bi i sam sebe u propast. U magno-venju je sagledao svoj
vlastiti, strahoviti položaj. Desnom rukom se pridržavao, a u lijevoj nosio teškog pijetla, dok mu je o
nozi visio sin. Osjetio je da ga dolje vuče teret težak više od sto kilograma. Znao je da to nede modi
izdržati dulje od nekoliko sekundi i da de se survati dolje. Zar je trebalo da jadna obitelj pored jednog
hranitelja izgubi i drugog? Zar ne bi bilo samoubojstvo kada bi dozvolio da bude povučen dolje, pošto
je samo sebe mogao da održi? Tada vikne sin: »Oče, više ne osjedam ljestve pod rukama; survavam
se, padam!« Visio je samo o nozi svoga oca. Tada je ovaj uvidio da je nesreda bila neizbježna i da se
mora dogoditi. Naglim pokretom snažno je gurnuo sina sa ljestava dolje. Čuo je mnogostruku viku
posmatrača. Nije pogledao dolje. Titralo mu je pred očima. Srce mu je htjelo da stane. Morao je
ostati jak i s velikim naporom sakupi snagu. Kao u snu, u nekom stanju duševne otupijenosti, popeo
se gore i i izvršio svoj zadatak. Isto tako bio se i spustio skidajudi za sobom ljestve. Stigavši u sobicu
zvonika, snaga ga je napustila i stropoštao se. Mr. Hawley, ostajete li i dalje pri vašem prijašnjem
mišljenju?
— Hm! Tako kako ste mi vi ispričali sada zvuči sasvim drukčije.
— Tako su gotovo svi osjedali koji su ga ranije bili osudili. Dobio je odličnog branioca i ovaj je obavio
dobro svoju dužnost. Naučenjaci, stručnjaci, univerzitetski profesori morali su dati svoje mišljenje o
nesvjestici i njezinom djelovanju. Priličan broj krovopokrivača, tesara i drugih građevinskih radnika
bio je saslušan. Dimnjačari, pa čak i pelivani, javljali su se dobrovoljno da daju svoj iskaz u prilog
optuženom. Svi su oni bez iznimke tvrdili da nije mogao drukčije postupiti i da je morao izgubiti svog
sina. Ukratko, bio je oslobođen i pušten iz istražnog zatvora. A oni koji su ga u momentu razjarenosti
htjeli linčovati, dočekali su ga oduševljeno pred kapijom suda. Živio je još niz godina cijenjen od sviju
koji su ga poznavali. Govorilo se da se više nikada nije znao nasmijati niti smješkati. Nemogude mu je
bilo da preboli čin na koji je bio prisiljen. A šta sad kažete, Sir?
— To da je bilo potpuno na svom mjestu što su ga oslobodili — odgovori Jos. — Ali kakve veze ima
onaj moj nesretni hitac sa onim krovopokrivačem?

20. 20
— Zar još ne vidite? Taj čovjek je svog sina, kao što ste maloprije napomenuli, ubio sa
predumišljajem, dok ste vi Apača iz zabune ubili. Krovopokrivač je bio oslobođen; a kakvu bi odluku
mogla pravda donijeti u vašem slučaju?
Zamišljeno je pogledao u tlo. Izgledalo je kao da mu je preko mehanholičnog lica prešao izraz
olakšanja. Tada mi pruži ruku i reče:
— Sada znam, Mr. Charley, što mislite. To me je tako dugo tištilo i ja se toga nisam mogao dugo
osloboditi. Sada sam vam zahvalan. Razmislit du malo o toj vašoj priči. Možda de ona na mene
djelovati onako kako ste vi to namjeravali. Sa ovog mjesta me nešto goni dalje i ja tu više ne mogu
ostati. Požurimo se da što prije odemo iz tog kanjona nesrede!
Uzjahali smo na konje i krenuli. Kanjon je bio tako dugačak da smo tek nakon jednog sata stigli do
izlaza. Tamo je opet stajalo nekoliko primjeraka stupastih kaktusa sa plodovima. Kada je Ralph
Webster to ugledao, zaustavio je konja, i dok je mene gledao, reče ostalima:
— Messieurs, morate priznati da je uvijek bilo pametno da se zna koliko je pouzdan čovjek sa kojim si
krenuo na put. Ovaj Mr. Charley pridružio nam se i svakako nas nede brzo napustiti. Svakoga časa
možemo očekivati susret sa Komančima te demo biti prisiljeni da se mašimo oružja. Sta mislite, ne bi
li bilo dobro da od njega zahtjevamo da opali nekoliko probnih hitaca?
— Da, da, neka puca. Neka pokaže što zna! — su-glasiše se ostali. Jedino je Jos Hawley šutio.
— Čuli ste, Sir — nastavi Webster, okrenuvši se meni. — Nadam se da nedete odbiti da pokažete
svoju vještinu u pucanju?
— Ne — odgovoriti mu. — Samo pretpostavljam da nedu biti jedini koji de pred vama morati da
polaže ispit.
— A tko još? — upita otegnuto.
— Naravno vi, a i ostali džentlmeni također, kao što je samo po sebi razumljivo.
— Samo po sebi? Ne bih znao redi zašto bi to bilo samo po sebi razumljivo. Svakako vi ne znate bolje
pucati od mene kada sam bio kod Old Wabblea. Ved sam jučer htio da u logoru vidim nekoliko vaših
pokusnih hitaca, ali vas nisam htio osramotiti pred odredom. Sada smo sami i nema svjedoka koji se
rado smiju.
— Well! A u što bi trebalo da pucam?
— Tamo na daljini od nekih sto pedeset metara ¦ odavde stoje kaktusi. Oni imaju plodove. Radoznao
sam da li dete modi jednu od onih kaktus-jabuka da pogodite.
— A da li vi to možete, Mr. Webster?
— Sto mu gromova! Kakvo pitanje? Zar sumnjate?

21. 21
— Hm. Od mene tražite pokusno pucanje zato što me ne poznajete. Poznajem vas isto toliko koliko i
vi mene, i prema tome istim pravom mogu i ja od vas zahtijevati da vidim kako rukujete oružjem. Ja
du pucati, da, ali samo onda ako i vi meni pokažete što znate.
Pogledao me je za trenutak čudedi se. Tada se glasno nasmija — pa su to i drugi prihvatili — i reče:
— Sto umijemo! To je dobro! Dakle, Messieurs, Ralph Webster treba da pokaže što je naučio! Neka
bude što se mene tiče! Možda ste ved jednom čuli da Zapadnjak nikada ne propušta priliku da izvede
dobar probni hitac, te demo sada vaš zahtjev, ma koliko on čudan bio, da prihvatimo. Jeste li suglasni,
Messieurs?
Ostala devetorica su dala svoj pristanak te siđosmo sa konja. Bio sam naumio da što lošije pucam pa
da mi se mogu slatko smijati. Kasnije bih se mogao pak ja njima smijati.
Stali smo trošiti prah. Webster i Hawley nisu baš majstorski pucali, ali ipak dobro, a ostali onako.
Moja tri metka su promašila. Pali su tako daleko od cilja na stijenu, te sam požnjeo gromoglasan
smijeh i Webster mi reče prijekorno:
— To sam i mislio! Kome meci padaju dvadeset koraka daleko od cilja taj neka ne bude takav
hvalisavac koji Ralph Webstera poziva na takmičenje! Nemojte mi zamjeriti, Sir, ali vi ste se obrukali!
Vi nedete pogoditi divljač, a ni Indijanca, i treba da ste sretni što ste na nas naišli. Sviđate mi se ipak, i
nemamo ništa protiv da ostanete sa nama dok ne stignemo u kraj kada dete modi vaše putovanje da
nastavite sami.
Popesmo se na konje i krenusmo dalje. Nije mi bilo ni na kraj pameti da mu se protivim zbog
opomene i riječi »hvalisavac«. Njegov način izražavanja nije bio mnogo profinjen, a ja nisam drukčije
niti htio.
Stigosmo do jedne visoravni ispresijecane gudurama odakle nas je put vodio dolje u kraj Rio Pecosa.
Nastavimo li ovom brzinom, stidi demo tamo do sutra navečer. Uskoro su se tu i tamo pokazale male
livade, i lisnato drvede. Popodne smo stigli do neke vode oko koje je raslo rijetko grmlje, a iza toga
gusti šiprag. Upravo prije zalaska sunca naišli smo na dolinu kraj vode gdje su naši konji imali sočnu
ispašu i gdje smo našli pogodno mjesto za nodenje. Bilo je tu čak i stabala.
Webster, koga smo u sebi smatrali svojim vodičem, izabrao je mjesto koje je ukoliko bilo okruženo
grm-ljem, a samo s jedne strane osigurano potokom. Ovaj izbor nije bio loš jer je veličina logorskog
mjesta imala dosta mjesta i za konje. Mi smo ih dakle preko nodi mogli.imati u blizini i nismo ih morali
naročito nadgleda vati. Kad smo sjahali i dok smo se raspremali, Webster i Hawley su krenuli u
potragu za svježim mesom. Kratko iza zalaska sunca vratiše se sa nekoliko ustrijeljenih kokoši koje
smo ispekli. Suhog granja za vatru bilo je u izobilju. Dobio sam "svoj dio i pošto sam ga pojeo,
povukao sam se od vatre dalje prema rubu grmlja. Moj konj je ondje bio privezan i legao sam u
njegovu blizinu.
Ostali su razgovarali po običaju Zapadnjaka, a kako mi njihov razgovor nije mogao da pruži ništa
novo, bio sam se povukao da bih bio sam. Otkada sam bio izveo one probe u gađanju, vedinom sam
se držao po strani. Jedino je Jos pokatkad pritjerao svoga konja do moga da bi mi rekao nekoliko riječi

22. 22
koje su bile pri-jateljskije od onih kojima se on inače služio. On je sada sjedio kod svojih drugova i
samo je katkada ubacio koju kratku primjedbu u njihov razgovor. Vidjelo se po njemu da ga nešto tišti
što bih ja lako mogao da odgonetnem. Tada se diže, polako mi priđe, sjede kraj mene i reče:
— Smijem li dodi k vama, Sir, ili više volite da budete sami?
— Ostanite, Mr. Hawley! Drago mi je.
— Veseli me. Cini mi se da ste šutljiv čovjek i nedu da vam riječima dosađujem, jer sam i ja radije tih
nego bučan, ali vam se ipak moram zahvaliti za onu današnju pripovijest. Cijelog puta sam morao da
mislim na nju. Još i sada nisam sasvim došao k sebi, ali osjedam da de mi donijeti olakšanje. Osjedaj da
je čovjek ubica svog prijatelja prokleto je bijedan!
— Ved sam vam maloprije rekao da .vi to niste. A to vam je moja pripovijest trebala da kaže i dokaže.
— Well! Dugujem vam veliku zahvalnost i čini mi se da bih vas morao zavoljeti. Vi na Zapadu svakako
ne predstavljate nešto naročito, ali u vama ima nečeg što me jako privlači. Zato sam se i ljutio radi
vašeg probnog gađanja i to lično zbog vas. Bilo bi mi mnogo milije da je bolje ispalo i-da niste ispali
tako smiješni. Zar vas to ne ljuti?
— Ne. Nismo svi jednaki. Ako netko nije dobar lovac, sigurno^ ima Uspjeha u nečem drugom.
— Može biti. Pitanje je samo da li bi ono drugo ovdje na Divljem zapadu bilo od koristi. Ne bih htio da
vas vrijeđam pa da govorim o nečemu što vi ne znate. Dapače, želim vam svako dobro 1 želim da vam
budem od koristi. Sutimo radije; nisam prijatelj slatkih riječi.
Oni kraj vatre čavrljali su tako glasno, što ja inače ne bih dozvolio. Ali bududi da nisu znali tko sam, ne
bi od mene primili nikakvo upozorenje ili savjet. Znali su sasvim dobro da nije isključivo da se
Komanči nalaze negdje u blizini. A ja koji sam pročitao Winnetouovu ceduljicu, znao sam to još i bolje.
To što su upalili vatru bila je još veda neopreznost od glasnog govora. Odsjaj vatre mogao je prodrijeti
kroz grmlje i odati nas. Pa čak ne mora ni to da bude razlog a da dobro izvježbani njuh Indijanaca, čak
na nekoliko stotina koračaja, osjeti miris dima. Bio sam odlučio da budno pazim dok se vatra sasvim
ne ugasi.
Ovako sam dugo ležao s jednim uhom uz samu zemlju da bih mogao daleko čuti, a okom neprestano
kružedi preko grmlja. Tada opazih da je moj konj prestao da pase. Glavu je okrenuo u stranu, na
njegov dobro poznat način. Udahnuo je zrak, tiho brektao te se okrenuo prema meni. S one strane se
netko približavao, a taj netko bijaše bijelac. Da je to bio Indijanac, ne bi bio zafrktao. Bio je izdresiran
na indijanski način.
— Isch hosch! — rekoh poluglasno. Konj je razumio moju komandu i mirno legao. On me je upozorio,
i sada više nede dati nikakav znak nemira od sebe. Osoba koja se približavala nije smjela da primijeti
da je konj odao njezin dolazak.
Pretpostavlja se da je to bio samo jedan čovjek. Sigurno je osjetio našu vatru i, ostavivši svog konja,
došao da nas uhodi. Nismo imali čega da se bojimo, naprotiv, pod sadašnjim okolnostima svakom

23. 23
bljedolikom moralo je biti drago da susretne bijelca. Moglo se pretpostaviti da je došao da nas
prisluškuje te da se vrati po svog konja i nama pridruži.
Pravac gdje se nalazio bio mi je poznat. Okrenuo sam se onamo i počeo promatrati poluzatvorenih
očiju određeno mjesto grma. Nije smio opaziti da ga gledam.
Odbljesak vatre probijao se kroz lišde čije su sjene bile obrubljene jakim svjetlom. Opazio sam lagan,
lagan pokret granja. Čovjek je puzao polako i oprezno kroz grmlje. Nije se ništa čulo, iako su moji
pratioci još uvijek glasno govorili. Sada je ved stigao do ruba grmlja-. Teško je kroz grmlje mogao da
gleda jer je na tom mjestu bilo veoma gusto. Morao je nešto da ukloni, barem jednu granu ili
grančicu. Odlomiti nije smio jer bi u tom slučaju začuli šum. Pretpostavljao sam da de je odezati. I
stvarno, ved nakon pola minute primijetio sam da je jedan dio zelenila nestao.
Kada sam udvostručenom pažnjom gledao prema onom mjestu, ugledao sam dvije tačke koje su se
kri-jesile. Bile su to njegove oči, a to je samo Zapadnjak mogao da prepozna jer su mu oči dugom
vježbom bile izoštrene. Ali ta vježba sama po sebi nije dovoljna, potrebna je i urođeni dar. Nad očima
mu je ležala svijetla traka, slična sjaju bijele koprene. Mora da je to neki starac snježnobijele kose.
Tada je iznenada pustio glasan zov i skočio naprijed.
— Webster, Ralph Webster je ovdje! — uzviknuo je. —¦ Stari znanac, i ne moram se skrivati.
Ljudi kraj vatre prestrašeno skočiše uvis, a i Jos kraj mene skoči. Ostao sam da ležim.
— Old Wabble, Old Wabble! — povika Webster. Ali odmah iza toga se ispravio: — Fred Cutter!
Oprostite što mi je ta riječ izmakla, Mr. Cutter! Iznenađenje je tomu uzrok.
Dakle Old Wabble, koga sam ved toliko dugo želio da vidim i o kome smo još jučer razgovarali! Da,
stajao je ovdje u odsjevu vatre isto onakav kakvog su mi ga opisali. Pojava mu je bila dugačka i
neobično vitka. Na nogama je nosio mamuze čiji su točkici bili vanredno veliki. Na mršavim nogama
nosio je kožnate hlače koje su u najmanju ruku bile stare sto godina. Neobično prljava košulja bila je
na vratu i grudima razdrljena, a preko nje visio je u širokim naborima jelek čija se boja ved jedva
raspoznavala. Šešir mu je imao neobično širok obod i sjedio mu duboko na zatiljku. Pod njim je nosio
maramu čiji su krajevi visili do ramena. U njegovim ušima vidio sam velike, teške srebrne kolute. O
pojasu mu je visio stari, dugačak krivi bodež, a koščatom desnom rukom držao je pušku čiju
konstrukciju sada nisam mogao raspoznati. Lice mu je bilo tačno onako kako ga je Webster jučer
riječima opisao. Na tom ranijem »kralju kauboja« udarala je čovjeku naročito u oči njegova bijela
kosa koja je kao srebrna griva pod šeširom i maramom gusto padala skoro do pojasa. Bacio je brz,
oštar, ispitujudi pogled oko sebe, zatresao mlitavo svojim udovima i odgovorio Websteru:
»Pshaw! Znam da me zovu Old Wabble i nemam ništa protiv da me i vi tako zovete. Vi ste vraški
neoprezni momci. Pustili ste da vam vatra gori, pa da se čak na dvadeset milja osjeti, a vičete da se i
deset milja daleko čuje! Da je umjesto mene došlo pola tuceta Crvenokožaca, zbrisali bi vas u roku od
pola minute; it's clear. Postoje ljudi koji se cijelog života ne opamete. Otkuda zapravo dolazite,
momci?
— Sa Gile — odgovori Webster.

24. 24
— A kamo namjeravate? ¦— Dolje za Pecos.
— Baš dobro. Mogli biste mi biti tamo od koristi. Da niste možda prošli kraj logora vojske koji leži na
nekoliko sati hoda iza Mistake-kanjona?
— Mi smo tamo proveli jednu nod.
— Da li su oni u uniformama još tamo?
— Jesu.
— Dobro, vrlo dobro! Ja se moram, naime, ponovo uputiti do njih. Imam jednu hitnu molbu i
potrebna mi je njihova pomod. Ispričat du vam sve. Želio bih najprije da dovedem svoga konja, kojega
sam privezao osjetivši vašu vatru i krenuo da vas uhodim. Brzo du se vratiti.
Skočio je preko potoka i nestao. Sva desetorica ostala su zanijemjela od iznenađenja. Tek sada kada
se bio udaljio povratila im se mod govora i nastavili su dalje da pričaju. Ja sam šutio kao i dosada. Moj
konj je još uvijek ležao na zemlji. Kako je taj položaj bio nezgodan za pašu, doviknuo sam mu »Sii-ssi!«
Smjesta je skočio i počeo ponovo da pase.
Nakon izvjesnog vremena vratio se Old Wabble vodedi za uzde svog konja. Pošto je s njime preskočio
potok, pustio ga je na slobodu, sjeo uz vatru,i počeo da govori:
— Plamen je i odviše velik; it's clear. A kako sam ja tek sada stigao i znam da je okolica sigurna,
možemo je ostaviti da i dalje gori. Dokada mislite ovdje ostati?
— Samo ovu nod.
— Ostat dete i sutradan i slijededu nod ovdje.
— Teško!
— Sigurno! Sad dete doznati zašto. Htio bih samo prije da znam tko ste vi svi. Ralph Webstera
poznajem. On je kraj mene ustrijelo svog prvog soba. A tko su ostali?
Webster je naveo njihova imena, zatim pokazao na mene i nastavio ironičnim tonom:
— A onaj tamo je Mr. Charley, naučenjak iz Evrope koji traga za starim grobovima Indijanaca.
Old Wabble pogleda u mene, ali ja ostadoh i dalje miran, te nastavi:
— Grobove Indijanaca? Zaista neko čudno zanimanje! Ali on je sigurno sa Zapada?
— Nije — nastavi Webster. — Danas je morao da izvede tri probna hica i pogriješio je za dvadeset
koraka.
— Hm, to mi je poznato, vidio sam ved takve istraživače. Dolazili su u savanu da pišu knjige, knjige o
jeziku i porijeklu pojedinih plemena Crvenokožaca. Bio sam njihov vodič i dozlaboga se ljutio. Ni jedan
od njih nije pošteno znao da drži nož ni pušku u ruci. Učenost kvari ljude, it's clear. Ali sada jedno
važno pitanje da vam postavim. Želite li možda da dođete do nekoliko tuceta indijanskih skalpova?

25. 25
— Zašto ne! Od kojeg plemena?
— Od Komanča. Jedino nede biti lako. Da li se bojite?
— To baš ne. Obično učestvujem u igri tek kada su mi karte poznate. Zato smatram da bi bilo dobro
da nam prije kažete o čemu se radi.
— Jeste li čuli za ime Old Surehand?
Kod tog imena svi se uzvrpoljiše od iznenađenja i Webster brzo reče:
— Old Surehand? Zar se o njemu radi?
— Yes. Vi ga dakle poznajete?
— Naravno, svi ga poznajemo, iako ga nismo vidjeli. On je najbolji strijelac na Divljem zapadu.
— To je možda malo pretjerano. Istina, njegovo tane nikada ne pogriješi i otuda mu je i ime, ali
Winnetou i Old Shatterhand pucaju isto tako sigurno. Old Surehanda sam prije izvjesnog vremena
upoznao i svaka mu čast. Rastali smo se nedavno, pošto sam morao otidi u kraj koji leži nad Fort
Stantonom. Htio sam za Rio Pecos do Mescalero-Apača da bih od njih doznao što o Winnetouu i
nadao se da du ga tamo lično upoznati kao i Old Shatterhanda. Ubrzo iza našeg rastanka doznao sam
da su Komanči iskopali ratnu sjekiru. On to nije znao, a kako ga je put vodio preko njihove oblasti,
prijetila mu je velika opasnost. Ja sam se brzo vratio nazad da ga opomenem. To nije bilo teško izvesti
jer sam znao kojim se putem krede. Zbilja sam ga stigao, ali se vrag bio umiješao: nismo bili ni četvrt
sata zajedno kada nas je čopor Komanča iznenadio i napao.
— Sto mu gromova! Da li ih je bilo mnogo?
— Preko stotinu.
— A vi ste ipak utekli!
— Ja jesam, ali on nije — odgovori Old Wabble, dok mu se na licu ocrtavala prepredenost.
— I ostavili ste ga samog? Do vraga! Zar je to bilo sa vaše strane pravilno?
Tada se starac uspravi gornjim tijelom i pun samo-uvjerenja reče:
— Zar vi da predbacujete Fredu Cutteru, koga nazivaju Old Wabbleom? Za to vi niste pozvani. Jedan
gram prepredenosti često mnogo više vrijedi nego deset kilograma praha. Da, ja sam otprašio. A
zašto i ne bih? Protunapad bi bio uzaludan, a zato se i Old Su-rehand predao dobrovoljno. Vidio sam
da ga nisu ranili. Zar je trebalo da se i ja predam? Tada bismo bili obojica uhvadeni i jedan drugome
ne bi bili svakako od koristi. Nitko o našoj sudbini nikada ne bi ništa doznao. Komanči bi nas zaklali
kraj stupa mučenja i možda bi netko tek nakon dužeg vremena nanjušio da smo pali u njihove ruke i
sa propusnicom poslani do vječnih lovišta. U takve pside Old Wabble ne puca! Radije sam pobjegao.
Njihovi meci su doduše letjeli za mnom, ali me nisu pogodili; it's clear, inače bi se negdje vidjele rupe.
A sada sam slobodan i mogu da izbavim Old Surehanda.

26. 26
— Sto mislite poduzeti? Stvar je opasna.
— Znam ja to; zar da ostavim tog valjanog i glasovitog lovca na cjedilu? Sjetio sam se odmah dra-gona
koji su se utaborili iza Mistake-kanjona, i krenuo konjem da zatražim pomod.
— Da li de oni htjeti podi sa vama?
— Pretpostavljam da de se protiviti jer su oni bacili oko na jedno drugo pleme Komanča, ali ja du
moliti i prijetiti sve dotle dok mi ne ispune moj zahtjev.
— Ako ne bude prekasno!
— Well, stvar je hitna. Prepad se odigrao danas u svitanje. Ostat du ovdje preko nodi da mi se konj
odmori pa du tek sutra navečer stidi do vojske. I kada bi odmah krenuli sa mnom, ipak bi to potrajalo
dva dana da stignemo na odredište, pa se bojim da Komanče više tamo ne bismo našli. Morat demo
ih slijediti, pa de opet prodi dva dana dok ih ne sustignemo. U međuvremenu bi Old Surehand mogao
lako pasti kao žrtva. Na žalost, ne znam drugi način kako bismo ga spasili. Mr. Webster, računam i na
vašu pomod.
— A zašto?
— Komandant trupe de mi dati možda samo jedan dio svojih ljudi, te vas molim da ostanete ovdje i
da me sačekate do prekosutra. Tada dete se priključiti nama. Desetorica Zapadnjaka sa deset dobrih
pušaka predstavljaju veliku pomod.
— Nedu redi ne, a kako poznajem i svoje suputnike, znam da su i oni spremni. Bojim se jedino da
demo zakasniti. Zar ne bismo mogli sami bez vojske da ga pokušamo osloboditi? Na taj bismo način
bili u pre-imudstvu barem za dva dragocjena dana. Razmislite malo, Sir!
Old Wabble je ispitujudim pogledom kružio po ljudima. Izgleda da nije bio zadovoljan rezultatom. Na-
bravši lice reče zabrinuto:
— Svaka čast vašoj spremnosti, Sir! Ali ovdje se radi o jednom nevjerojatno opasnom poduhvatu. Da
li su ovi ljudi spremni da za jednog stranca stave svoj život na kocku, pa makar to bio i Old Surehand?
— Hm! Pitajte ih sami, Mr. Cutter!
Kada se Old Wabble pojedinačno obratio, jedino su Webster i Hawley odgovorili odlučnim, ushidenim
glasom. Kod ostalih se primjedivalo, iako su dali svoj pristanak, da bi više voljeli da ova pustolovina
bude manje opasna.
— Well — kimne starac ozbiljna lica. — Znam na čemu sam — i pokazujudi prema meni, dodade — a
onaj starinar tamo, koji za dvadeset koraka zna da promaši cilj, taj nam pogotovo ne može biti ni od
kakve koristi. Samo da mi je šaka odlučnih i iskusnih momaka, ne bi to predstavljalo nimalo težak
poduhvat. Glavno je da se čovjek može pouzdati u ljude. Sjetite se samo koliko su puta Old
Shatterhand i Winnetou bez ičije pomodi izveli još mnogo teže i opasnije stvari! Najprije sam bio
naumio da potražim Winnetoua; ali ne znam na kom se mjestu Rio Pecosa nalazi njegovo Mescalero
pleme i...

27. 27
Zastao je. Moj konj je rado bivao sam i nije trpio blizinu stranog, nepoznatog konja. Old Wabbleov
konj mu se suviše približio. Pružio je glavu da bi ga ugrizao, te se počeše tudi.
— Kakvo je to prokleto kljuse koje dosađuje mom konju! — reče starac skočivši na noge. Požuri
prema njima, zgrabi vranca za uzde da bi ga odvojio od klju-seta. Zdrijebac se međutim uspravio na
zadnje noge, povukao ga uvis, bacio u stranu te je tresnuo kraj mene na zemlju. Podigao se uz psovku
i htjede ponovo da ga zgrabi. Tada ga ja opomenuh:
— Zgrabite svog konja i ne dirajte mog. Sluša samo mene, a vas bi kopitama zdrobio!
Zdrijebac se ved zaista bio postavio u odbrambeni stav i bio spreman da, u slučaju da mu se starac
ponovo približi, ovog stražnjim kopitama udari po glavi ili grudima. Okrenuo je tada unazad svoju
lijepu glavu i, obasjan vatrom, pružao divnu sliku, koja je svakog poznavaoca konja morala da
oduševi. Old Wabble maloprije nije obradao nimalo pažnje na taj divni stvor; ali sada je ustuknuo
nekoliko koraka nazad i reče iznenađeno:
— Jupitera mi, kakve li divne životinje! Moram je bolje pogledati!
Obišao je oko ždrijepca držedi se oprezno po strani. Kao nekadašnji »kralj kauboja« bio je svakako
dobar poznavalac konja. Po izrazu njegovog lica primijetilo se da je bivao sve oduševljeni!i.
— Takvog konja nisam još nikad vidio! — priznade. — Postoji samo jedna jedina takva rasa, i ta se
odgaja kod Mescalerosa. Od njih potječu samo dva pastuha kao što je ovaj ovdje, čiji su gospodari...
Zastao je u govoru i pristupio k meni, ležao sam još uvijek u travi, zagledao se pomno u mene, sagnuo
se, uzeo moju pušku za medvjede i karabinku koja se još uvijek nalazila u navlaci, zagledao u puške,
ostavio na svoje mjesto te me upita:
— Ovaj zdrijebac je vaš, Sir?
— Da — kimnuh mu glavom.
— Da li ste ga kupili? - Nisam.
— Da li ste ga dobili na dar? ¦— Jesam.
Tada mu je preko starog navoranog lica preletio nevjerojatno prepreden smiješak. Kimnuo je glavom,
pri čemu mu se oči zaiskrile, i dalje upitao:
— Da li ste i ovaj lovački kaput dobili na dar i hlače koje nosite, Sir?
— Jesam.
— Vi zbilja istražujete stare grobove?
— Katkada, da.
— A zovete se Charley?

28. 28
— Svakako.
— Well! Čuo sam od jednog bijelca da mu se brat po krvi zove Charley i želim vam mnogo srede u
vašem istraživanju starina. Oprostite što sam vašeg konja krivo ocijenio i uhvatio. To se nikada više
nede desiti; it's clear!
Vratio se do vatre i sjeo uz nju. Bio me je prozreo i nije htio da oda moj inkognito. Ostali nisu
razumjeli njegovo držanje i njegove riječi te ga začuđeno i upitno pogledaše. Primijetivši njegov
ravnodušan izraz lica, kao i da im ne želi dati objašnjenje, nastavili su prekinuti razgovor ne vodedi
dalje brigu o tome. Ja sam međutim ustao, prošao mimo njih s namjerom da napustim mjesto
logorovanja ne odajudi to svojim držanjem. Nisam želio da privučem na sebe njihovu pažnju. U stvari,
imao sam za to dobrog razloga da odem. Old Surehand i Old Wabble bili su napadnuti. Ovaj drugi dao
se u bijeg, što mu je i uspjelo. Bio je on jedan od najboljih, najiskusnijih i najprepredenijih ljudi na
Zapadu, i bio sam iznenađen što se osjedao tako sigurnim ovdje. Bio sam uvjeren da su ga Komanči
gonili. Svakako su znali da je on krenuo da potraži pomod za Old Surehanda i da su krenuli da ga
onesposobe. Bio je doduše brz, ali pretpostavljam da su za njegovo gonjenje izabrali najiskusnije
ratnike, te prema tome prednost nije mogla biti tako velika. Možda su se negdje ulogorili prije večeri.
A možda su i naslutiti da je on kroz lako prolaznu dolinu bio produžio, a vrlo lako je mogude da su i
oni to isto učinili. U tom slučaju bi se oni morali nalaziti negdje u našoj blizini. Preskočivši potok
okrenuo sam prema dolje. Tmica mi nije smetala, jer su mi oči bile navikle na nju. Krenuo sam pješice
i odabirao takova mjesta kojih se jahač inače kloni, pa sam se osjedao prilično sigurnim. Unatoč tome
sam u ruci držao krivi bodež i bio spreman za brzu odbranu, jer su Crvenokošci mogli da osjete miris
vatre i pješice da se došuljaju.
Tako sam krenuo nečujno sve dalje i dalje, pazedi na svaki korak, dok se nisam uvjerio da se
neprijatelj ne nalazi preda mnom. Zaustavio sam se tek tada kada se više nije osjetio miris vatre. To je
bila kritična tač-ka, odlučujude mjesto, i sjeo sam čekajudi. Ako su go-nioci utaboreni, tada nede dodi,
i tada bismo sutra ujutro morali na njih naidi. A ako su i usprkos mraku krenuli dalje, tada su morali na
ovom mjestu osjetiti dim i svakako su stali da se dogovore. U ovom bih slučaju pokušao da
prisluškujem njihov govor.
Čekajudi ovdje više od jednog sata ustanovio sam da mi je put bio uzaludan i da demo ih tek sutra
susresti. Ustao sam u namjeri da se vratim. Tada mi se učinilo kao da sam odozdo začuo neki šum;
zastao sam i oslušnuo. Da, netko se približavao. Smjesta sam se zgrčio pod jedan grm.
Sum je dolazio sve bliže. Začuo sam mukli topot konjskih kopita u mekoj travi. Bit de da su bila tri
konjanika. Tada sam ugledao jahače. Bila su samo dvojica, dva Indijanca. Sjedili su uspravni na sedlu i
njihova tijela su se jasno ocrtava prema nebu. Ne zaustavljajudi se projahali su mimo mene. Smugnuo
sam u stranu iza grmlja i slijedio ih. Da sam i prouzrokovao neki šum, to se ionako ne bi čulo od
topota konja. Uostalom, nisam ih morao daleko slijediti, jer se jedan od njih naglo zaustavio.
Udahnuo je snažno govoredi Jezikom Komanča, sličnim jeziku Sošona:
— Uff! Zar to ne miriše na dim?
I drugi je počeo njuškati po zraku. Tada odgovori:

29. 29
— Da, to je dim!
— To bijelo pseto bilo je tako neoprezno te je upalilo vatru.
— Čim je to uradio, znači da nije nikakav glasoviti ratnik, koji takvu neopreznost nikada ne bi učinio.
— Da, to je sasvim običan i neiskusan ratnik. Meni i mom bratu nede biti teško da mu skinemo skalp.
— Dobro što smo obojica krenuli u potragu za njim. Moj brat je htio da se ulogori kada, je počeo
mrak da se spušta. Kakva sreda što je krenuo za mnom kad sam ja produžio put! Uzet demo skalp i
vratiti se odmah natrag do Saskuan-kuia, kamo su naši ratnici krenuli dalje.
Sišli su sa konja i privezali ih. Tada su se počeli dalje šuljati, a ja sam išao uvijek za njima. Sva njihova
pozornost bila je usmjerena naprijed. Ja sam svega osam koraka bio udaljen od zadnjega. Zar da
čekam da se posakrivaju u grmlju oko naše vatre? Ne; to bi bila sa moje strane velika greška. Moram
ih smjesta napasti, a nisam imao mnogo vremena ni da razmišljam. Sklonio sam nož i izvukao
revolver. Tri — četiri hitra, velika skoka i dostigoh zadnjeg, te sam ga drškom oružja udario po glavi da
se odmah skljokao. Prednjak je čuo to, zaustavio se, okrenuo se i upita:
— Sta je ta bilo? Da li je moj brat...
Dalje nije stigao da produži. Skočio sam na njega, zgrabio1, ga lijevom rukom za vrat, a desnom ga
tresnuo, te se i on skljokao. Sa sobom su nosili lasa. Položio sam onesviješdene, okrenuvši im leđa, i
obmotao ih neraskidivim remenjem od glave do pete tako čvrsto da se nakon buđenja sigurno nisu
mogli ni pokrenuti. Ali kako je postojala mogudnost da se nakon buđenja otkotrljaju, odvukao sam ih
do prvog drveta i privezao ih čvrsto za njega. Sada se oni ni u kom slučaju nisu mogli osloboditi, i ja se
vratih u naš logor.
Stigavši onamo, nisam ništa govorio o tome, skočio sam preko potoka i legao na ono mjesto gdje sam
prije ležao. Old Wabble me ispitivački pogleda. Ostalima moja duga odsutnost nije bila upala u oči.
— Niste bili ovdje, Sir, pa ne znate što smo se u međuvremenu dogovorili. Ja naime nedu odjahati
gore do logora vojske — rekao je.
— Zar vam je sinula neka druga ideja? — upitao sam ga. — Možda neki novi plan?
— Da. Nešto sam bio zaboravio na što sam odmah morao da mislim. Vi ste svakako čuli o Old Shatter-
handu?
— Svakako.
— Dakle, taj lovac boravi u blizini Rio Pecosa. Odlučio sam da ga posjetim i zamolim za pomod. Šta
mislite, hode li nam je pružiti?
— Uvjeren sam u to.
— Pshaw! — upade tada Webster prezirnim glasom. — Kako može Mr. Charley da zna šta bi čovjek
kao što je Old Shatterhand mogao da učini ili ne učini!

30. 30
— E pa takav neznanac kakvim me vi držite ipak nisam — govorio sam branedi se. — Iako ne spadam
u red čuvenih Zapadnjaka, ipak ne bih učinio onakve greške kao što ste ih vi učinili.
— Mi? greške?
— Da. Dozvolite ste da vas Mr. Cutter iznenadi a da ne primijetite njegov dolazak.
— A da li ste mogude vi primijetili?
— Jesam.
— Nemojte nas »farbati«, Mr. Charley!
— Pshaw! Mogu ja to i dokazati. Mr. Cutter, recite mi: Zar niste tamo dok ste ležali u grmlju odsjekli
jednu granu da biste bolje vidjeli pred sobom?
— Jesam, istina je. Vi ste to dakle vidjeli, Sir, inače ne biste znali.
— Kada ste to opazili, zašto nam niste saopdili? — upita Webster. — A da je to bio neki Crvenokožac!
— Znao sam da je bijelac.
— Nemogude!
— I vi ste mi neki Zapadnjak kada ne znate kako se u mukloj nodi može razlikovati bijelca od Crveno-
košca a da ga ne vidite! A počinili ste još i mnogo vedu grešku, koja vas je mogla stajati života.
— Sto mu gromova! Budite tako milostivi pa me upoznajte sa tom mojom ubitačnom greškom!
— Tu du vam želju ispuniti. Možete li mi možda redi šta Crvenokošci obično rade kada im bijelac
pobjegne?
— Naravno da mogu. Jašu za njim da ga uhvate. To je svakom poznato!
— No eto! Mr. Cutter je umakao Komančima. Mislite li da nisu krenuli u potjeru za njim?
— Grom i pakao! — uzvikne Old Wabble i lupi se dlanom po čelu. — To je sasvim tačno, Sir, kako sam
mogao izgubiti iz vida tu opasnost! Crvenokošci su sigurno krenuli za mnom pa de sve pokušati da me
ugrabe.
— A vi ovdje niste postavili ni straže!
— To de biti odmah učinjeno.
— Samo to nije dovoljno.
— A šta još, Sir? Recite brzo! Učinit du sve što budete smatrali za potrebno.
Činilo mi je zaista zadovoljstvo da promatram lica ostalih. Iznenađenim očima gledali su čas u mene,
čas u njega, i Webster ga zapita rastvorenih očiju:

31. 31
— Šta, da učinimo ono što taj umjetnik smatra potrebnim? Zar vjerujete da Mr. Charley zna šta treba
poduzeti u situaciji u kojoj se mi sada nalazimo?
— Da, uvjeren sam — odgovori upitani. — Čuli ste da o našoj sigurnosti vodi više računa nego mi
sami. Dakle, Mr. Charley, što nam savjetujete?
Tada sam im počeo objašnjavati:
— U slučaju da se gonioci približe moraju odmah osjetiti miris vatre. Možda su ved i tu da nas uhode.
Ja bih na vašem mjestu razaslao nekoliko izvidnica koje bi morale sve okolo da prekontroliraju dokle
god dopire miris dima.
— Well, Sir, very well! Nedemo ni časka časiti a da to ne učinimo. Mr. Webster pošaljite odmah tri do
četiri vaša čovjeka u izvidnicu! Uvjerit dete se da je potrebno.
— Yes — izjavi imenovani. — Čudnovato da se sami nismo sjetili toga i da nam je to morao ovaj
starinar da kaže, koji nije niti Zapadnjak. Krenut du sam i povesti četvoricu.
— Neka samo dobro otvore oči i otčepe uši, inače nede ništa vidjeti niti čuti; it's clear.
Webster je odabrao četvoricu svojih ljudi i udaljio se s njima. Pretpostavljao sam da de naidi na
vezane Komanče i njihove konje i unaprijed se veselio njihovim zgranutim licima. Oni koji su ostali
kraj vatre razgovarali su potiho. Ja sam ostao ležedi pod grmom i čekao na povratak izvidnice.
Trajalo je više od jednog sata dok se nisu vratili. Webster je išao na čelu; za njim dvojica sa konjima
Indijanaca i dvojica sa po jednim Komančem koje su bili odvezali i razdvojili. Webster je doviknuo još
prije no što je stigao do vatre:
— Mr. Cutter, pogledajte što nosimo!
Old Wabble skoči na noge, zurio je u oba Crveno-•.košca koji su se ponovo osvijestili, te reče:
— Dva Indsmena, dva Komanča, kao što se to po fatnim bojama vidi! A gdje ste došli do njih?
— Našli smo ih.
—: Ali neprijateljske Indijance čovjek ne može nadi ved uhvatiti.
— To sam i ja dosad mislio, ali nije tako. Mi smo ih stvarno našli, doslovce našli, privezane jednog za
drugog i zajedno za stablo. Ubrzo iza toga otkrili smo i njihove, konje.
— Tko bi to povjerovao!
— Da, čovjek prosto da ne vjeruje. Ali što se vlastitim očima vidi u to se ne može posumnjati. A tko ih
je samo savladao i vezao? Bit de da se u blizini nalaze bijelci koji su to učinili, a da nisu znali da se mi
ovdje nalazimo.
Tada mi starac dobaci kratak pogled, kimne glavom te reče:
— Da, bijelci; ali vjerujem da ih nije bilo više od jednog.

32. 32
— Jedan?
— Yes. Da li su Crvenokošci ranjeni?
— Nisu. Ne vidi se nikakova rana.
— Znači da prethodno borbe nije bilo. Bili su iznenađeni a da se nisu mogli obraniti. Postoji samo mali
broj ljudi koji to znaju učiniti. Sjetite se malo onog Zapadnjaka čije sam ime maloprije spomenuo!
— Sto mu gromova! Vi mislite na Old Shatterhanda? On da ih je savladao i zavezao?
— Drugačije ne može biti.
— Znači bili ste u pravu kada ste spomenuli da se on u ovom kraju nalazi. Moramo ga potražiti.
— Vjerojatno nede biti potrebno da ga tražimo. On svakako zna da smo mi ovdje i da čekamo na
njegovu pomod. Uzdajte se u to da de se pojaviti u pravo vrijeme!
— Govorite kao da ste sveznajudi, Mr. Cutter! I'on je samo čovjek i može da zna samo ono što vidi i
čuje. Ali mi se radi toga nedemo svađati, Sir! Recite nam radije šta demo uraditi sa ovom dvojicom
zarobljenika. Valjda ne mislite dd ih povedemo sa sobom? To bi za nas bio veliki teret, a osim toga i
dosta opasno. A pustiti ih na slobodu isto ne možemo.
— To bi bila glupost; it's clear.
— Znači, zrno u glavu; to je najbolje; oslobodit demo ih se, a oni su to i zaslužili.
— Nemojte samo donositi tako brzo odluke, Sir! Nismo mi uhvatili ovu dvojicu, ved Old Shatterhand.
Svakako ste ved čuli kako on Crvenokošce ubija samo onda kada je na to prisiljen.
— To me se ništa ne tiče. U prvom redu nije još niti sigurno da se on ovdje nalazi. U tom slučaju nisu
ovi probisvijeti njegovi zarobljenici ved naši, a kao trede... pa, kao trede mi demo se sada
posavjetovati i pozvati u pomod zakon prerije. Da li ste za to?
— Nisam. Ovi Indsmeni me se ništa ne tiču. Ali pratiti vaš dogovor to hodu.
— Nemam ništa protiv. Dakle počnimo!
Na zemlji kraj vatre ležala su vezana oba Komanča. Oko vatre su se bijelci bili okupili da se dogovore.
Da li Crvenokošci znaju engleski ili ne, to se po njihovim licima nije moglo zaključiti. Da ne bismo dalje
duljili, savjetovanje je potrajalo samo nekoliko minuta i konačni zaključak je glasio da se zarobljenici
smjesta strijeljaju. Jedino je Jos Hawley glasao protiv osude. Webster je bio zaista kratak u svom
postupku. Naredio je trojici svojih ljudi da odvedu zarobljenike malo podalje i da izvrše nad njima
presudu. Tada sam smatrao potrebnim da i ja konačno progovorim.
— Stanite, Mr. Webster! Čekajte još časak! U vašoj presudi po zakonu savane potkrala se jedna
greška koja tu presudu čini nevažedom.
— A šta se vi razumijete u zakon savane! Na kakvu grešku mislite?

33. 33
— Ima ih zapravo nekoliko. U prvom redu u raspravi nije učestvovao onaj koji bi tu imao nešto da
kaže.
— Pa Mr. Cutter je odbio.
— Ne mislim na njega, ved na sebe. Ja sam član ovog društva i ne bih smio biti isključen kada se o
tako važnoj stvari raspravlja.
— Sta kažete! — podrugljivo mu odgovori Webster. — Vi ni u kom slučaju ne spadate u naše društvo,
ved ste samo pod njegovom zaštitom; u tome je stvar, Sir. Kada bismo digli ruke od vas, ne biste bili
više ni časak sigurni za svoj život.
— Mr. Webster, to su nazori zbog kojih se ne želim s vama prepirati. Dakle, izostavimo onda moju
osobu iz igre! Druga greška se sastoji u tome što sa Crvenokošcima niste progovorili ni jednu riječ.
Ipak se ne može nekoga osuditi na smrt a da se ne sasluša! Zarobljenik i njegov život najzad ipak
pripadaju samo pobjediocu i nikom drugom. Tko od vas može da tvrdi da je pobijedio Komanče i
zarobio ih?
— Ne govorite gluposti! Ovi mangupi pripadaju nama, osim ako nam možete redi tko je bio taj
tajanstveni čovjek koji ih je pobijedio i koji se sada skriva.
— Mogu vam redi jer se ne skriva, ved ga svi mogu vidjeti, Mr. Webster.
— Pokažite mi ga onda! — rekao je smijudi se. — On leži pred vama; ja sam to lično.
— Vi? Sto mu gromova! Vi, vi ste ove Crvenokošce savladali i vezali?! Ako vam ikada uspije da samo
jednog jedinog Indijanca pobijedite u borbi i živoga ga zavežete, kao ove ovdje, tada ja nisam
Zapadnjak!
— Well, onda niste nikada ni bili.
— Oho! Da čovjek tako nešto izvede, potrebna bi mu bila snaga jednog Old Shatterhanda. Možda ne
želite tvrditi da vi tu snagu posjedujete?
— Tvrditi nedu, ali du vam dokazati. Pazite!
Za cijelo vrijeme ove svađe ostao sam mirno ležedi
na zemlji. Sada sam se podigao, zgrabio ga desnom rukom za opasač, zavitlao njime nekoliko puta
oko glave da je stao glasno vikati, postavio ga ponovo na noge i upitao:
— Da li je ovo dosta, ili da vam pokažem kako bi vaša glava osjetila moju pesnicu?
Prije no što je uspio da odgovori, uzviknuo je jedan od zarobljenika jasnim glasom:
— Old Shatterhand! To je Old Shatterhanđ!
On me malo prije nije mogao primijetiti jer sam ležao u sjeni, prepoznao me je tek sada su me obrisi
vatre osvijetlili. Prišao sam mu i upitao ga:

34. 34
— Da li me zarobljeni ratnik Komanča poznaje?
— Da — odgovori on.
— A gdje si me vidio?
— U Llano Estacadu. Nalazio sam se sa onih dvadeset ratnika koji su krenuli, u susret svom poglavici
Tevua-Schohe i njegovom sinu Schiba-Bigku da ih brane od »Orla«. Na žalost smo zakasnili. Tevua-
Schohe je bio ved pao kao žrtva taneta svog ubice.
— Tačno je. Jezikom bljedolikih vladaš prilično dobro, pa si prema tome i razumio o čemu je dosada
bilo riječi? ,
— Da. Mi smo i to čuli da je Old Shatterhand govorio u našu odbranu.
— To on stalno čini. Prijatelj sam crvenih ratnika i žao mi je kada oni svoje ratne tomahavke dižu
protiv bljedolikih, jer znam da bi oni doduše mogli jednom pobijediti, ali bi to sigurno bila i njihova
propast. I vi treba da znate da ja ne želim smrt Crvenokožaca.
— Mi smo hrabri ratnici i ne bojimo se smrti.
— To ja znam; ali život je ipak bolji od smrti. Za vas ne bi bila nikakova slava kada bi vaše pleme
doznalo da su vas bez bilo kakvog otpora savladali i nakon toga ustrijelili. Zavisi od tvoga odgovora da
li du vam pokloniti život. Kako se zove poglavica koga tvoje pleme sluša?
— Vupa-Umugi, kojega još nitko dosada nije pobijedio.
— Gdje se nalaze šatori vaših sela?
— To vam nedu redi.
— Jesu li vaši ratnici krenuli u borbu?
— Da.
— Koliko broje glava?
— Nedu redi.
— A gdje se sada nalaze?
— Ne znam.
— Protiv koga ste krenuli?
— Znam protiv koga, samo nedu odati.
— Ti znaš da čuvaš tajnu, pa si prema tome i dobar ratnik koji de radije staviti svoj život na kocku
nego da oda svoje. To se mora svakom hrabrom čovjeku sviđati, prema tome i meni. Idite kudi i recite
vašim poglavicama i svim vašim ljudima da Old Shatterhand zna da cijeni hrabrost i šutljivost!