zoran

1. ZZAANNEE GGrreeyy
RROOBBBBEERRSS RROOOOSSTT
PPLLJJAAČČKKAAŠŠKKOO GGNNIIJJEEZZDDOO
Biblioteka „Divlji zapad”, 18

2. Jednog popodneva, u proljeće 1877. godine, neki se osamljeni jahač spuštao niz dugu, jezivo
pustu strminu prema gazu na Zelenoj rijeci.
Bio je to mlad čovjek, ali mu se na tvrdom licu i orlovskim očima čitalo zrelo irkustvo,
stečeno u tom divljem kraju. Jezdio je na prekrasnu doratu, ali zaprašenu, izmorenu putovanjem i
malko šepavu. Sudeći po njegovoj visini i širini pleća, jahač nije bio lagan teret, štoviše, na sedlu
još bijahu puška, zavežljaj i mješina za vođu. Od vremena do vremena, jahač se osvrtao i preko
ramena bacao poglede na veličanstvene, visoke klisure nalik nizu divovskih knjiga dijelom
otvorenih stranica. Bio je to uporan, smotren pogled čovjeka iza kojeg su ostala važna zbivanja.
Najzad doj aha na jednu stazu i ubrzo ngleda širok pojas zelenih topola, vrba i udikovine i
mutnu rijeku što se probijala između golemih kamenih zidina. Na toj strani, visoko na zaravni,
stajaše hrpa zelenila i skup kuća, što u takvu okolišu djelovahu čudnovato pusto. Bilo je to
naselje Zelena rijeka u državi Utah, a ime je dobilo po rijeci što ju je jahač upravo bio ugledao.
Jahaču je bilo nužno da do mraka stigne do naselja. Već je dva dana prošlo otkako mu je
ponestalo hrane. No, sva je prilika da neće preći rijeku ako na njoj ne bude čamca. S ovako šepa-
vim i umornim konjem ne usuđuje se preplivati te tmurne, vrtložne i pjeskovite vode.
Silazio je stazom i ušao u pojas zelenila. U gustoj je prašini bilo svježih tragova konjskih
kopita. Pod nogđma njegova konja prašina se dizala u oblacima. Udikovina mu je dosezala do
sedla, prašina ju je pokrila i oličila žutom bojom. Kad je zašao među topole i vrbe, vidio je da su
i one dobrano zaprašene. Ovaj kraj već odavno nije vidio kapi kiše. No, vonj prašine nekako se
slagao s mirisom svježe vode.
Još izdaljega jahač spazi kako pod jednom topolom stoji osedlan konj, oborio je glavu i brstio
travu. Jahač odmah uspori te se oštrim pogledom stade ogledati unaokolo, i zasigurno je na obali
rijeke opazio čovjeka prije nego je on njega uočio.
Trenutak kasnije ujaha na čistinu s koje je ugledao mjesto gde je pristajala skela. Podigavši
glavu, spazio je uže što je bilo prebačen preko rijeke, ovdje svezano za jednu topolu a u sredini
ulegnuto. Na toj obali stajaše skela
Jahač je mirno sjedio u sedlu. Znao je da je čovjek kojega je primijetio zakoračio iza vrba.
Možda je to slučajno. Uto se čovjek pojavi.
– Zdravo! – kratko reče.
– Zdravo! – odvrati jahač.
Jahač je odmah uočio da se obojica mjere i motre sličnim pogledima. U to su vrijeme za
slučajna susreta ljudi očitovali neskrivenu ali ne i uvredljivu znatiželju. Jahač je u namjerniku
vidio upadljivu mušku spodobu, u čizmama i s mamuzama, posivjelu od prašine, do zuba
naoružanu. Lice oštrih i smionih crta bilo je zasjenjeno širokim sombrerom, pod kojim su jedino
jasni bili dugački, žuti brci. Iz te sjene, nalik masci, blijedo su se caklile nekakve nedokučive oči.
– Hoćeš prijeko? – upita namjernik.
– Hoću. Vidim tamo skelu.
Ne skrećuću pogleda s namjernika, jahač prebaci dugu nogu preko unkaša i sklizne na tlo. Za
sve je to vrijeme držao namjernika na oku.
– Bit ću presretan ako budem mogao preći. Konj mi je posustao.
– To vidim. Krasan konj. A ja se, evo, već pun sat ovuda motam, čekam da pređem. Nadam se
da će brzo na ovu stranu.
– Onaj je grad Zelena rijeka, je li tako?
– Tako se zove. Ti si ovdje novajlija?
– Pogodio si.
– Otkuda si?

3. – Recimo iz Wyominga – nehajno odgovori jahač.
Drugi se ležerno nasmija.
– Dakako. Ovo ili ono mjesto, nema razlike. Tako ti je i s imenima. Moje je Hank Hays.
Svoje je ime izgovorio tako kao da očekuje da ono neznancu bude poznato, ali sugovornik ne
oda da ga je ikad čuo.
– Poznaješ li ovaj kraj? – upita jahač.
– Prilično.
– Možda bi mi mogao reći što je bolje: da Ar se ovdje zaustavim ili da produžim dalje – mirno
će jahač.
– I te kako bih ti mogao reci. Ali, to o mnogo čemu ovisi – odvrati namjernik i gurne
sombrero na potiljak. Otkrio je lice smionih, nasrtljivih crta.
– O čemu ovisi? – upita jahač.
– O tome imaš li novaca. Imaš li ih?
– Desetak dolara.
– Ah, s tim ne možeš započeti poslove. Bar ne poštene. Sva je silesija stoke ovuda i u gušta-
rama Prljavog sotone i u Henry-planinama. Tamo ima i dobrih družina.
– Mormoni?
– Pola njih, pola ostalih. Jest da je ovo Utah. ali ovdje mormone ne vole naročito. Jesi li
stočar?
– Nisam – zamišljeno će jahač.
– Čini mi se da si za stranca kratak, jasan i iskren – odvrati Hays, koji je u jahačevom suhom
poricanju očito nalazio nešto značajno. – Hej! Još jedan jahač… Danas odasvud nailaze stranci.
Na stazi se pojavi zdepast, debeo muškarac na konju, za sobom je vodio još dva tovarna
konja.
– Još sam ga ranije primijetio. A eno i našeg skelara. Pa to je još dijete.
– Vidim da imaš oštre oči. No, sad ćemo prijeko.
Pošto je bacio još jedan pogled na jahača koji je tek nadolazio s tovarnim konjima, jahač poče
motriti skelu. Dječak ju je bio otisnuo i sad je veslao prema matici. Skela i treći putnik stigoše na
obalu otprilike u isti mah. Haysa je izgleda zainteresirao došljak i on mu se uljudno obratio, ali je
dobio samo kratak odgovor.
U međuvremenu, naš je jahač poveo svog. konja niz pjeskovit obronak k obali do široke ravne
skele. Bila je primitivno sklepana od grubo tesanih dasaka, ali očito poprilično sigurna. Jahačev
dorat bio je nešto nervozan; zazoran. Širokim osmijehom na lećastu licu mali je skelar pokazao
da prepoznaje Haysa.
– Koliko je prevoznina? – upita treći putnik, bradat sredovječan muškarac, naglim i
zapovjedničkim tonom.
– Dvadeset i pet centi.
– Za čovjeka ili za životinju?
– Pa, prevoznina je dvadeset i pet centi jednako za čovjeka i za životinju, po glavi. Ali, putnici
mi obično daju više.
Nato čovjek skide zavežljaje sa svojih konja i prebaci ih na skelu.
– Pazi, pazi, kojeg li vraga ovaj sprema? – radoznalo će Hays.
Odgovor je brzo dobio. Za rep jahaćeg konja onaj je čovjek privezao vodice prvog tovarnog
konja, a za rep ovoga privezao je vodice drugog. Potom, držeći uzdu jahaćeg konja u ruci, stupi
na skelu.
– U redu, momče. Kreni.
– Ali, zar nećete voditi i svoje konje?
– Hoću, samo što će oni za nama plivati. Hajde, miči se.
S pomoću motke skelar se odbije od obale, pa se prihvati velikog vesla i utjera skelu u struju
koja je ubrzo pogna u mirnije vode na drugoj strani. Jahač je morao čvrsto držati svog nemirnog
konja ne bi li ga spriječio da skoči na obalu prije nego skela pristane.
– Nije ti se dopalo, je li, Doro? – reče jahač vodeći konja na obalu.

4. Hays otjera svog konja sa skele pljesnuvši ga po sapima, ali je cijelo vrijeme motrio debeljka
koji je svoja tri konja poveo oko skele do mjesta gdje su im kopita dotakla dno. Frkćući i teško
dišući, konji izbiše na obalu, a za njima pođe njihov vlasnik noseći jedan zavežljaj.
– Mali – dovikne on – donesi mi taj drugi zavežljaj.
– Johnny, da to nisi učinio – dobaci Hays.
– Nisam ni mislio – reče dječak natmuren.
– Ima li prometa u posljednje vrijeme?
– Vi ste prvi za posljednja tri dana. Prije vas prošla su dva kauboja. Ali, skela ponovo radi tek
dva tjedna. Rijeka je previše bila nabujala. Otac računa da će ovog ljeta naplaviti.
Onaj je debeli, teško sopćući, odnosio na obalu svoj drugi zavežljaj.
– Nisi jako ljubazan – reče on grubim tonom, čeprkajući po džepu u potrazi za sitnišem.
Skelar pređe na obalu, a za njim i Hays.
Gunđajući, očito nezadovoljan što mora pokazati debelu lisnicu, treći je putnik skelaru pružio
novčanicu od dolara.
– Izvoli. Vrati mi sedamdeset i pet centi. Dječak žurno vrati ostatak i s gađenjem dobaci:
– Ako ikad više prođete ovuda, nećete me prevariti istim trikom.
Jahač koji je sa svog mjesta na obali sa zanimanjem pratio prizor, spazi nešto od čega se
lecnu. Hays je trgnuo revolver.
– Ruke u vis! – naloži on. Debeljko zaprepašćeno izbeči . oči.
– Diži ruke! – naglo viknu Hays. – Nemam običaj dvaput ponavljati.
S tim riječima, revolverskom cijevi mune čovjeka pravo u debeli trbuh. Onaj zine i problijedi
poput mrtvaca, te navrat-nanos podiže ruke što su mu se tresle kao pruće na vodi.
– Što je ovo? Razbojstvo! – promrsi on.
Hays segnu u njegov džep i izvuče mu lisnicu, potom ustuknu korak-dva, ne ispuštajući
revolver.
– A sad neka te đavo odavde odnese – naredi on, više ne obraćajući pažnju svojoj
prestravljenoj žrtvi. Naš je jahač, međutim, zaključio da Hays sada više motri na njega.
– Taj je lešinar dobro opskrbljen – reče Hays pipkajući debelu lisnicu.
– Ako u ovoj zemlji ima zakona… platit ćeš mi za ovo – planu opljačkani putnik kinjeći se i
mučeći da iznova natovari svoje konje.
– Stari, budi pametan, jesi li ovdje došao u potragu za zakonom? Jedini je zakon ovdje ovo što
držim u ruci… time, zna se, ne mislim na tvoj novac.
Hays gurne lisnicu u džep svoga prsluka. Potom, istom rukom – dok je cijelo vrijeme držao
onog putnika na nišanu – iz džepa izvuče jednu novčanicu.
– Uzmi, Johnny, ovo ti je skelarina za sve nas – reče on.
– Ali… oh, ovo je ipak previše – izmuca dječak koji se nekako činio uplašenim.
– Nije previše, a osim toga… ne moraš se skanjivati da uzmeš jer ti nisam dao od njegova
novca, to si vidio – reče razbojnik gurajući novčanicu u šake zbunjenom dječaku. Potom se
obrati debeljku. – Čuj, mormonu, kada dođeš u grad ili gdje već ideš, samo reci da ti je Hank
Hays ukazao dobrodošlicu.
– Još ćeš ti ćuti za mene, razmetljivi lopove – bijesno odvrati mormon odlazeći.
Hays vrati revolver u korice. Sad se obrati jahaču kojeg je cijelo vrijeme držao na oku.
– Kako ti se ovo dopada, strance?
– Lijepo izvedeno. I jako zanimljivo – odvrati jahač.
– Samo to?
– Samo to. Ona je tvrdica zaslužila kaznu. Podlo je podvalio dječaku.
– Dakako. To me i naljutilo. Doduše, da nije izvadio lisnicu, bio bih oprezniji.
– Postoji li u Zelenoj rijeci šerif?
– Ako i postoji, ja ga još nisam vidio. No, sad bih krenuo. Hoćeš li sa mnom, strance?
– Zašto ne? Samo, ja bih radije išao pješice.
– Nije daleko. Smještaj nije loš, ali ja u gradu nikad ne spavam, samo jedem i pijem.
– Ima više razloga da ostanem ovdje.

5. – Kako si rekao da se zoveš?
– Ništa nisam rekao.
– Oprosti, nisam radoznao, ali znaš, ugodnije ti je kad čovjeka zoveš po imenu.
– Onda me zovi Wall, Jim Wall – odvrati jahač.
– Wall. Dobro, to mi je dovoljno.
Pođoše blagim usponom, pjeskovitom stazom između topola prema gradu, dok je dječak sa
skele gledao za njima.
Po Havsovu slobodnom držanju Wall je lako zaključio kakvo je stanje u Zelenoj rijeci.
Napokon stigoše.na čistinu koja je više bila nalik trgu nego ulici, na čijem je daljem kraju stajalo
nekoliko niskih odužih zgrada od kojih su neke pokušavale dočarati dostojanstvenu veličinu s
pomoću lažnih drvenih pročelja što su se dizala visoko nad prizemnicama. Za prečagama i
stupovima nije bilo vezanih konja. Nigdje nikakvih kola, samo nekoliko besposličara na vratima.
Iza nasalja, ali podosta dalje od njega, dizala se orijaška klisura što se sada rumenjela na
odbljesku smiraja. Snježni joj se plašt bijelio na grebenu.
– Pleše li se u ovom gradu? – upita Wall..
– Na žalost, tu ćeš slabo plesati. Je li ti to slabost?
– Ne bih mogao reći da mi je slabost. Za posljednja dva puta što sam bio na plesu, u meni se
stvorila želja da od plesa bježim što dalje.
– Žene? – naceri se Hays.
– Ali, ne mojom krivicom.
– Ne bih rekao da će te one baš lako mimoići. No, ovdje nemaš sreće, jer osim par starih baba
i nekoliko mladih žena do kojih ne možeš doći ni na milju daleko, ovdje nema drugih žena.
– Za mene to nije nesreća, ali bih po tvom tonu rekao da za tebe jest.
– Mene su žene dosad upropastile – odgovori Hays.
– Tko bi to po tebi rekao.
– Nikoga ne možeš suditi po izgledu.
– Tu se ne slažemo, Hays. Po izgledu uvijek znam s kim imam posla.
– Pa što o meni misliš? – upita Hays glasom više oporim nego šaljivim.
– Neću ti laskati već pri ovako kratkom poznanstvu.
– Hm!… Tu smo – reče Hays zastavši pred jednom zgradom od crvenog kamena.
– Sto misliš, kamo je pošao onaj debeljko što si ga olakšao za lisnicu? – upita Wall koj; očito
nije smetnuo s uma opljačkanog čovjeka.
– Po svoj prilici, sad je na putu za Moab. To je mormonsko naselje na rijeci. Nešto dalje
odavde postoji jedan mormonski ranč. Ali, siguran sam da ovdje nećemo naletjeti na tog lešinara.
– Ovo je tih grad – više za sebe promrmlja Wall.
Na vratima se pojavi riđobrad muškarac. Na grubom je natpisu izblijedjelim i jedva
raspoznatljivim slovima stajalo da je tu gostionica i prenoćište.
– Zdravo, Riđi!
– Zdravo, Hank!
– Jesi li možda vidio jednog debeljka s licem kao da su ga pčele ubole? Jahao je na riđanu i
vodio dva tovarna konja.
– Za toga pitaš? Prošao je kroz grad vrišteći kako su ga orobili – naceri se čovjek nazvan
Riđim.
– A tko je taj, Riđi?
– Neka ga vrag zna. Bit će kakav mormon. Bar mi je tako rekao Srećko. Kad se taj tip prestao
derati kako traži šerifa jer su ga orobili, Srećko, koji se tu našao, samo mu je dobacio: – Čuj,
prijatelju, budi sretan što ti je ostavio kožu. Na to je debeljko odjahao kao da ga svi đavoli gone.
Iz Riđovih riječi Jim Wall izvede još nekoliko važnih zaključaka.
– Želim smjestiti konja – kratko reče Wall.
– Staja ti je otraga. Ako Jake nije tamo, sam ćeš naći vodu, sijeno i sve što ti treba.
Hays sjaha sporo i naporno, vidjelo se da je tog dana dugo bio na konju.
– Umoran sam kao pas. Pošalji tu lijenčinu Jakea po mog konja.

6. Zgrada je bila posljednja u ulici. Wall uoči topolik što je ležao odmah ispod strmine, nekoliko
stotina jarda dalje. Spomenuta staja nalazila se nešto podalje iza zgrade, na kraju jedne ograde.
Wall zaokrenu za jedan ugao da uđe u koral i tu se sretne s mladićem koji se vukao kao da su mu
svi udovi slomljeni.
– Hej, jesi li ti Jake?
– Nema sumnje. Želite utjerati konja? – odvrati mladić na kojem su se najviše isticali njegovi
stršeći zubi.
– Hoću, ali ću se sam pobrinuti za njega. Tamo ispred gostionice stoji neki Hank Hays. Zove
te da mu dođeš po konja. Znaš li ga?
Umjesto odgovora konjušar potrči da je sve prašilo.
– Dosta si mi rekao – izgunđa Wall, osvrćući se za onim što mu je bilo potrebno. – Gospodin
Hays dobro stoji u Zelenoj rijeci, bar što se tiče ove družbe.
Dok se starao za svog konja, koješta je u mislima prebirao. Još se poodavno naučio da tek
tako ujaše u nepoznat logor ili naselje. Da hitro donese sud o ljudima, postala mu je navika,
nužna poradi samoodržanja. No, Utah leži daleko na zapadu i u većoj divljini nego krajevi
kojima je godinama lutao. Dopalo mu se neizmjerno prostranstvo kraja, tlo uzvaljano kao
džinovskim valovima, živobojne kamene zidine, samotni grebeni i tajnovito crne i crvene
planine.
– Dobro, stari moj, već si zaboravio kad si posljednji put imao pregradak u štali. Uživaj dok
možeš, možda neće dugo trajati.
Kad je krenuo natrag, cio se zapad bio pretvorio u veličanstven bijes crvenila i žutila. Uživao
bi da je sada negdje visoko na onim stijenama, da zuri prema Henry – planini što je cio dan
gledao. Odavde mu zgrade i stablje priječe dogled. Na istoku, preko rijeke, vidjela se sjenama
ošarana žuta strmina što se penjala do klisure nalik hrptu knjige, oko koje se već sastavljala
tama.
Bio je navikao da nikad ne zaokreće iza ugla ulice ako unaprijed ne zna što je pred njime.
Tako je i sad prvi zapazio Hanka Haysa kako razgovara s dvojicom njemu nepoznatih ljudi. Tek
ih je njegov spor korak, praćen zveckanjem mamuza, upozorio na njegovo prisustvo. Primijetio
je da nema Riđeg.
– Ah, tu si! – progovori Hays. – Upravo sam o tebi govorio. Ovo je Srećko Jack a ovo Brad
Lincoln… Momci, ovaj stranac tvrdi da se zove Jim Wall.
Ljudi promrsiše nekakve pozdrave, ali nitko ne pruži ruku. Pogledi su im kazivali više nego
škrte prigodne riječi. Wallu je čovjek koji se nazivao Srećkom Jack posve odgovarao njegovu
imenu. Od njegova su izgleda jedino odudarali revolveri koje pogled nije mogao mimoići. Poput
Hanka Haysa, i on je nosio dva revolvera. Međutim, za Walla to nije bilo od naročita značenja.
Onaj drugi, Lincoln, bio je čovjek koji će zadržati svačiji pogled – tamnoput, crnokos, nemirnih
očiju, a cio. njegov izgled nije odavao ništa kaubojskog.
– Popijmo nešto – predloži Hays.
– Slažem se – reče Wall – ali već dva dana ništa nisam jeo.
– Riđi nam sprema večeru – odgovori Hays, otvarajući vrata.
Unutrašnjost gostionice, osvijetljena lampom, bila je pretenciozni ja od pročelja zgrade. Pod
je bio kamen, šank upadljivo iskićen nizom zrcala i slikama razgolićenih žena, bocama i čašama.
Za šankom je stajalo i pilo nekoliko grubo odjevenih ljudi, koji odmah umuknuše čim opaziše da
se primiču Havs i njegovi drugovi. Na kraju velike prostorije, pred kaminom u kojem je gorjelo
nekakvo pruće, dokono su sjedila tri kauboja. U lokalu je bilo nekoliko stolova, ali je samo za
jednim sjedio neki čovjek koji se presavio i lice položio na stol. Iza jednih otvorenih vrata
dopirao je primamljiv miris pržene šunke.
Došljaci se poredaše pred šankom, gdje im Riđi natoči piće. On je očito bio i barmen i vlasnik
lokala. Wall nije propuštao ni najmanji detalj. Hays je svoj viski ispio čist i u jednom gutljaju.
Srećko Jack s čašom izvodio komedije, dok je Lincoln ležerno pijuckao. Wallu pak piće nije bila
slabost. Zapravo on sebi nije smio dozvoliti nikakvu slabost. Ali, znao je popiti kad su mu to
prilike nametale, a sad je za to svakako imao čvrstih razloga.

7. – Kauboj? – upita Lincoln, koji je stajao pokraj Walla.
– Jesam, ali posljednjih godina nisam mnogo jahao za stokom – odgovori Wall.
– To se i vidi po tebi. Otkuda si? Iz Wyominga.
– Iz daleka si, brate. Ne poznajem taj kraj. Kamo si nakanio?
– Nikamo određeno – oprezno odvrati Wall. – Možda ću ovdje pokušati pronaći posla.
– Brišeš? – nakon stanke upita Lincoln. Wall spusti čašu i okrene se Lincolnu. Pogledi im se
ukrižiše.
– Zalaziš u osobne stvari! – hladno će Wall.
– Ni najmanje. Čak nisam ni znatiželjan. Samo te pitam.
– Pa što si mislio pod tim – brišeš?
– Traži li te tkogod?
– Ne stidim se reći. Ima ih više.
– Sklanjaš li se od njih?
– Ne od njih – prezrivo odgovori Wall.
– Tako sam i mislio. Prijatelju, imaš izgled, oko, pokret i šaku revolveraša. Slučajno
poznajem taj soj.
– Jel? Pa, ako je tako, nadam se da mi to u Utahu nitko neće zamjeriti.
Uto Hays, koji je pratio ovaj kratak razgovor, uskoči autoritativnim tonom:
– To će ti, brajko moj, zamjeriti na cijelom Zapadu. Gdje god se okreneš, naletjet ćeš na neku
prokletu ludu koja gori od želje da se s tobom ogleda! No, za moju družnu to je dobra
legitimacija.
– Za tvoju družinu – potvrdi Wall kao da podvlači pljačkaševu tvrdnju o nečemu određenom i
izvjesnom.
– Svakako. Ne obaziri se na Brada. On je radoznalac i nema dlake na jeziku. Hajdemo na
večeru… Momci, naći ćemo se kasnije.
Wall pođe za Haysom u stražnju sobu, gdje ih srdačno dočeka jedra žena i mahne im rukom
da sjednu za stol.
– Riđova žena, odlična kuharica! – reče Hays. – Hajde, sjedi.
Jeli su šutke. Na kraju, puna želuca, Jim Wall je razmišljao kako bi najbolje bilo da se pričuva
tog osjećaja dobrostanja i blaženstva.
– Hoćeš li cigaru? – ponudi ga Hays. – Ovdje ih nemaš svaki dan.
– Dobra cigara nikad se ne odbija.
– Iziđimo da malo porazgovaramo prije nego se priključimo momcima – predloži Hays.
Vratiše se u gostionicu, u kojoj nije bilo nikoga osim Riđog, zaposlenog punjenjem petrolejke.
– Otišli su dočekati kočiju. Upravo treba stići.
– Kočiju! Otkuda?
– Ne sekiraj se, sa zapada – nasmije se Hays. – Ona s istoka neće doći do… stani malo, da se
sjetim koji je danas dan.
– Subota.
– Tako je. Znači, do petka. A tada tebe ovdje neće biti.
– Zar? A gdje ću biti, obzirom da, kako se čini, sve znaš?
– Možda ćeš biti u raju, gdje ćeš jesti zabranjeno voće – odvrati Hays. – Čuj, Wall, ti si
prilično težak tip. Imaš li određenih razloga zbog kojih ne možeš biti dobar mladić?
– Kad me već pitaš, imam ih – zamišljeno odgovori Wall.
– Vrlo dobro, hvala na iskrenosti. Bolje ću te razumjeti. Ne pitam te koji su to razlozi –
odmjereno će Hays. Ritnu vatru što je zgašnjavala, prignu se i dohvati jedan ugarak, pripali
cigare i ispusti oblak dima. – Aaah! podsjeća me na trgovinu što sam je u svoje vrijeme vodio u
Zapadnoj Virginiji… Cime si se ti ranije bavio?
Wall se nasmija.
– Neko sam vrijeme bio seoski učitelj, prije dvadesete godine.
– Neka me đavo ponese, valjda se šališ? – zbunjeno će Hays.
– Ne šalim se. Znam da je smiješno. Prije večere toga se ne bih ni sjetio.

8. – Zaista je čudno kakvim se sve zanatima čovjek bavi za svoga života. No, mene zanima
sadašnjost. Htio bih te nešto upitati.
– Samo naprijed.
– Nisi mi valjda zamjerio što sam opljačkao onog staroga lešinara na skeli?
– Nisam. Još nisam vidio odvratnijeg čovjeka.
– Dobro. Ja bih to učinio i da nisam bio izazvan. Mijenja li to, po tvom mišljenju, nešto na
stvari?
– Ne bih mogao reći. Mene se to ne tiče.
– Pa neka te se tiče.
– Hays, ti nešto obilaziš kao mačak oko vruće kaše – Wall će odmjereno. – Otvoreno reci što
imaš.
– Da, tako će biti najbolje – reče Hays kao za se, motreći svoju cigaru i sporim prstom
otresajući pepeo s nje. Potom upre pogled u žeravicu u kaminu.
Wall osjeti da je Hays u tom trenutku prvi put nenamješten, premda se dosad ne bi moglo reći
da je bio neiskren. No, njegova iskrenost više je bila oznaka njegova položaja nego karaktera.
– Rekao si da si švorc? – opet preuze Hays.
– Bit ću kad platim večeru i konak.
– To prepusti meni. Dat ću ti i nešto novaca. Bi li se priključio našoj igri?
– Jesu li to uvjeti za zajam?
– U mene nema uvjeta. Novac nije važan, lako dođe lako i ode.
– Onda ti hvala. Pozajmit ću pedeset dolara. Bit će mi dovoljno dok se ne snađem.
– Stvar je u tome, prijatelju, što ću se ja postarati da se snađeš.
– Nagni se bliže, da se ne čuje – povjerljivo će Hays, pa proslijedi: – Kad sam danas
opljačkao onoga mormona, pokazao sam ti svoje pravo zanimanje. Ali, obzirom na moje račune,
to je bila greška. Da nije bio mormon, požalio bih što sam to učinio… Poslušaj. Odnedavna
radim s jednim rančerom ovdje u Henry-planini. To ti je neki Englez, ima više novaca nego
pameti. Zapravo se može reći da je neizmjerno bogat i neizmjerno lud. Ovo je krasan kraj i njime
je oduševljen. Kupio je deset tisuća grla stoke i puno konja. No, oko njega ima nekih sumnjivih
kauboiskih družina, a bogme i otvorenih, pravih pljačkaša i stokokradica. Taj je ludi Englez,
zove se Herrick, došao na ideju da unajmi tko god mu se ponudi, kauboje, jahače svih vrsta, re-
volveraše i ostalu ološ. S jednom tako izabranom družinom želi se suprotsaviti cijelom kraju. Što
kažeš na to?
– Ideja je originalna ali nepraktična. Ne vidim kako će izaći na kraj s tim ološem –
zainteresirano odvrati Wall.
– Dobro govoriš. Međutim, mene ne zanima praktičnost te njegove ideje. Herricku sam se
mnogo dopao, uzeo me za svoga poslovođu, kako on to zove, i dao mi zadatak da, gdje god
znam, tražim dobre jahače i strijelce. I eto, danas smo se nas dvojica slučajno sreli. Mislim da će
to obojici biti korisno.
– Zaključio si da sam i ja dobar jahač i strijelac, je li tako?
– Ta zna se. Malo mi treba da odvagnem čovjeka… Uz to, nemoj smetnuti s uma da te ništa
ne pitam.
– To sam već uočio. Nastavi.
– Predlažem ti da pristupiš mojoj družini – produži Hays. – Bradu se nisi dopao, to sam
odmah vidio. Ali, on je i sam revolveraš, čudan svat, ljubomoran i sumnjičav čovjek, kakvi su
obično takvi ljudi. Već je, ni sam ne znam koliko, poskidao tobožnjih teških ubojica željnih
slave. No, u mojoj je družini, pa držim da se već nekako možete trpjeti. Meni je kost u grlu neki
Heeseman.
– Heeseman. Tko li je taj?
– Hoćeš li o ovome šutjeti u slučaju da se ne udružiš sa mnom? – živo upita Hays.
– Hoću, od mene nitko ništa neće čuti.
– Heeseman je glavni stokokradica iz Kanjona crnog zmaja. Od okolnih rančera nitko to ne
zna, ali ja znam. Ima malenu ali žestoku družinu. Tko zna kako, dočuo je za Herrickov plan.

9. Đavo neka ga nosi, odmah je pokupio prnje i s cijelom družinom otišao u Henry-planinu i
pristupio Herricku.
– Znači, i Heeseman je uočio priliku koju si ti uočio? – tiho će i mirno Wall.
– Da, baš tako, upravo sam to htio reći – neprijazno odvrati Hays. – Ali, aduti su u mene, u
svoje sam siguran. Nema sumnje, između njih će doći do razmirica. Prije ili kasnije, stvorit će se
dvije skupine, a Sto prije se potuku, to bolje.
– Jasno mi je. Zavadi pa vladaj.
– U svakom slučaju, ja nisam stokokradica – iziritirano se osovi Hays.
– Oprosti, ako te smijem pitati, hoćeš li mi reci što si ti zapravo?
– Jesi li ikad čuo za Henryja Plummera?
– Možda i jesam, ali se ne sjećam.
– Plummer je carevao prije kojih desetak godina, najprije u Montani, kasnije u Iđahu. Bio je
to najveći pljačkaš kojeg je dao Zapad. Rodio se na Istoku, bio je iz dobre obitelji i školovan
čovjek. No, zlatna ga je groznica privukla, ali nije bio čovjek od lopate. Stao je operirati po
nalazištima zlata. Bio je u službi zakona, a istodobno vođa najveće pljačkaške bande što ju je
granica ikad vidjela. Godinama je tjerao strah u kosti kopačima, poštanskim kočijama, putnicima
Wells-Fargoa. I… svojim sam očima gledao kako ga vješaju. Bio sam u njegovoj družini, tada
sam još bio mlad.
– Hvala na povjerenju, Hays – iznenađeno će Wall. – Mora biti da te jako zanimam, kad mi
pričaš takve stvari.
– I te kako! Samo mi nije drago da me netko svrsta među stokokradice.
– Znači, to je za tebe prenisko, je li?… Dobro, a sad mi reci kakvi su tvoji planovi s He-
rrickom?
– U svakom slučaju, nikakva jeftina i bijedna krađa stoke… No, to u našim odnosima nije ni
važno. Jedno želim znati: hoćeš li stupiti u moju družinu?
– Pa… ovisi, Hays – zamišljeno će Wall.
– Je li ti možda savjest ne dozvoljava? Upamti da nisam radoznalac.
– Ni govora. Ja sam kidnuo iz zatvora u Cheyeneu.
– Zbog čega si bio unutra?
– Ubio sam jednog čovjeka. Htjeli su me objesiti.
– Tako… Jesi li glatko kidnuo?
– Ne baš glatko. Morao sam ubiti čuvara.
– Kad je to bilo?
– Prije nekoliko godina.
– A odonda?
– Stalno sam zapadao u kojekakve gužve, izvlačio sam se s revolverom. Naprosto nisam
mogao naći mira. Zato sam i zašao daleko na Zapad, gdje nitko nije čuo za mene.
– Hvala ti. Sad mi je bolje, kad si mi uzvratio povjerenje. Računam da nisi spao na krađu.
Jesam li pogodio?
– Jesi. Ali, često sam se nalazio na rubu krađe – s gorčinom će Wall.
– Pa, ti si zvijer koju love. Nemaš ni prebijene pare. Jasno je da se nalaziš u veliku iskušenju,
na raskrižju.
– Još jedno pitanje. Ima li taj Herrick obitelj?
– Nema nikoga. Čuli smo da mu dolazi sestra, ali se nije pojavila.
– Sestra? Bilo bi divno da se pojavi!
– Pa, ako do toga dođe, neka se snađe kako zna, jer ovo nije kraj za žene.
Jimu Wallu se učini da je ta posljednja primjedba u njegovu duhu stvorila određeno osjećanje
prema tom čovjeku koji sam za sebe tvrdi da je pljačkaš. Tek sad, od tog trenutka, Wall je osjetio
nekakvu antipatiju i odvratnost prema tom čovjeku. Međutim, neobično ga je zanimala situacija
na koju je slučajno nabasao. Zelja za pustolovinama oduvijek je igrala veliku ulogu u
događajima što mu pretvoriše život u nadasve opasnu bujicu.

10. Hays naruči piće i navali da se rukuju, što učini na svečan način, kao po kakvu kodeksu časti
među lupežima. Nešto kasnije, gostionica se stade puniti bučnim muškarcima teška koraka.
Među njima bijahu i Srećko Jack, te Lincoln i nekakav orijaš riđosmeđe brade, kojeg Hays
predstavi kao Montanu. Možda je nekad bio kopač, ali je njegova ruka, što ju je srdačno pružio,
svojom mekoćom odavala da već odavna nije vidjela teškog rada.
Šutke prihvaćajući situaciju koja Wallu nije bila sasvim nepoznata, ti su se ljudi držali
rezervirano, malo su govorili a mnogo motrili. Brad Lincoln je imao prodoran pogled čovjeka
kojeg nećeš iznenaditi tek olako.
Jim Wall se držao slobodno, u njemu je bilo nekog užitka što ga već odavna nije okusio.
Gostionice, krčme i kockarnice bijahu mu dobro znana mjesta, od zloglasna Dodge Cityja do
Kalispela, ali se nikad nije našao u nekoj gostionici nalik ovoj u Zelenoj rijeci u Utahu. Nigdje
nije bilo tipična kockara s crnim kaputom, niti polugole djevojke iz plesnih dvorana, ni dugokosa
nazovi revolveraša koji traži jeftinu žrtvu da bi urezao novu crtu na dršku svog revolvera.
Oči je bolo što nema kauboja, premda je prije večere Wall vidio trojicu. Bilo je dvanaestak
prijevoznika, kopača i stočara, a preostale, bit će desetak njih, Wall je nakon oštra promatranja
svrstao u kategoriju sumnjivih. Uto uđe jedan čovjek, naizgled traper. Na njemu .je bilo ruho od
jelenske kože, odudarao je među onom gomilom. Bartender Riđi je imao pune ruke posla
prodavajući viski po pola dolara čašu.
– Čini mi se da ovdje ne nedostaje novaca – reče Wall Haysu, koji je neprestance motrio
unaokolo. – Otkud im novac?
– Vidim da si iznenađen. I ja sam se u svoje vrijeme iznenadio. Ovo je mjesto poštanska
stanica na linijama za Utah i zapad. Ima dosta prometa. Osim toga, prema Henry-planini leže
ogromni pašnjaci. Na jugu su ponajviše mormoni.
– Shvaćam. Ali, tamo kod šanka najmanje šestorica nisu ni putnici, ni rančeri, ni jahači.
– Znaš, što se toga tiče, u ovim krajevima svi ljudi moraju biti jahači. Daleko je od jedne do
druge vode. No, svejedno imaš pravo. Ovdje je nekolicina njih koje dosad nisam vidio.
– Tko je onaj dugački što je onako natukao šešir, te mu vidiš samo vrh crne brade?
– To je Morley. Tvrdi da je rančer. Ali, ako on nije vođa družine Crnog zmaja, onda sam ja
sveti Petar.
– A onaj što onoliko galami, onaj u pledu? Taj pod svakim pazuhom ima po jedan revolver s
drškom okrenutom prema vani.
– Vraga mu, kakvo oko imaš! Ja to nisam primijetio. Zove se Stud, prezime mu ne znam.
Nisam baš oduševljen njime.
Tog trena vratnice se treskom raskriliše, gurnute nečijom snažnom šakom, i uđe zdepasta žena
koja je sijevala pogledom. Glavu je omotala crvenim rupcem, u hodu je u teškim cokulama
nabadala poput muškarca.
– Same Buttleru, odmah da si se odatle pokupio – zapovjednički zagrmi prema jednom
muškarcu koji se s ostalim naslonio na šank. Taj se poletno odvoji od svojih drugara i usred
njihova smijeha i upadica pokorno izađe za ženom.
– To je žena kakvu bih ja morao imati – s divljenjem će Hays.
– Hajde da zaigramo partiju pokera.
– Dakako, ali nećemo sami.
– Imaš li novaca, Hank? – upita Srećko Jack.
– Kad si me vidio bez novaca? Brade, pronađi dečke za poker. Samo nemoj zvati Studa. Taj
sigurno ne vježba na pasijansu.
U lokalu su bila dva kartaška stola, od kojih je jedan bio zauzet. Lincoln pođe unaokolo da
pronađe kartaše i vrati se s Morleyjem i onim orijašem riđosmeđe brade, Montanom.
– Znači, igramo u šestoro. Hodi, Wall, sjedi – reče Hays. – Udarit ćemo mali, prijateljski
poker. Nema limita.
Wall se nasmije.
– Ne bih mogao igrati ni da je limit cent.
– Ja ću ti dati.

11. – Ne, hvala. Drugi put. Radije ću gledati.
– Oprosti, prijatelju, ali gledaoci nam nisu po volji – neljubazno će Morley.
Tek što su sjeli, dogega se onaj za kojeg je Hays rekao da se zove Stud. Bio je malena rasta,
ali snažne građe, po svemu čovjek kojeg ne bi bilo dobro sresti na samotnom i tamnom mjestu.
– Jeste li me namjerno izostavili? – upita očito se obraćajući Haysu.
– Lincoln je zvao na igru – mirno odgovori Hays, odvraćajući Studu jednakim pogledom.
– Pozvali ste moje prijatelje, a mene niste.
– Dobro, ako ti je toliko stalo, sjedi s nama – reče Hays gladeći špil karata. – Ali, ako želiš
znati, znaj da nisam baš oduševljen kartati s tobom.
– Kaniš li me vrijeđati? – oštro će Stud, desna mu se ruka podiže do skuta otvorena pleda. Da
još ranije nije zamijetio one dvije izbočine ispod pleda, Wall bi sad iz tog pokreta odmah shvatio
za čim Stud poseže. Čovjek je po svoj prilici bio prznica i kavgađija kojeg je boca činila
nerazumnim.
– Ni govora – odvrati Hays, naslanjajući se na naslon stolice. I on je uočio Studov pokret. U
njegovim je blijedim očima bljesnuo sitan hladan sijevak.
– Samo sam htio reći da si predobar kartaš za Hanka Haysa – nadostavi Hank. – Nemam
novaca na bacanje.
– Predobar, je li? U redu, prihvaćam to kao kompliment. Volio bih vidjeti kockara koji ne želi
biti predobar. Samo, ako moje drugare pozivaš na igru, a mene ne, to je sasvim druga pjesma.
– Sjedi, Stud – prihvati Hays uljudnim tonom i stade miješati špil. – Večeras osjećam da mi je
sreća sklona. Prošli je put sve išlo po tvome.
Tako je počela igra, sa Srećkom Jackom i Wallom kao kibicima. Morley je i gestom i rječju
neuvijeno negodovao što mu Wall stoji iza leđa.
– U redu, promijenit ću mjesto s tobom – susretljivo reče Hays, ali je očito bio ljut.
– Ne uznemiravaj se, Hays – mirno će Wall. – Džentlmena je sigurno strah da ću odati što ima
u ruci. Ako nemaš ništa protiv, stat ću iza tebe.
Hays je od prve runde imao sreću. Morley nije ni gubio ni dobivao. Brad Lincoln je ponajviše
gubio. Orijaš Montana bio je igrač – ziheraš, igrao je samo kad je imao dobru kartu. Stud je pak
bio kockar koji je, da bi mogao razviti svoju igru, tražio dostojnog protivnika. Ali, nije htio
čekati da mu se sreća osmjehne. Nikad nije – pasirao, već je igrao u svakoj rundi. Izgleda da nije
bio najvještiji u dijeljenju karata, te nije umio sebi namjestiti dobru – ruku kad je na njega bio
red da dijeli. Gledajući ga onako natmurenog, Wallu pade na pamet da se pokaže
nezainteresiranim za igru i tobože upre pogled u kamin.
Ubrzo je uočio da je partija pokera vrijedna njegove najveće pažnje. Uzgredan razgovor,
ukoliko bi se takvim mogao zvati, vodio je neizbježivom sukobu, posebno zahvaljujući kockaru
Studu. Ljudi za stolom su bili opaki tipovi. Wall je znao da u ovom kraju život mora biti surov.
Drugog zakona nema osim zakona metka. I u Wyomingu i Montani bilo je surovo, sjeti se Wall,
ali je bilo određenih ograničenja što su se svakome nametala. Bilo je šerifa, sudova, zatvora i
nečega mudro smišljenog da sputa odmetnike, desperade i pobješnjele kauboje – konopac. U više
je navrata Wall bio nazočan kad se čovjek trzao o konopcu prebačenom preko topoline grane.
Najpozornije motreći Studa, na koga je usredsredio svu pažnju, Wall opazi kako kockar
izvodi prilično vješt trik s kartama koji se mogao uočiti samo s mjesta na kojem je sjedio Wall.
Usprkos tome, zla je sreća toga dana odabrala baš Studa. U tu je rundu uložio svu svoju
gotovinu, a potom je s krajnjim samopouzdanjem posudio još novaca od Morlevja. Svejednako
nije uspio prisiliti Haysa da – plati i stane. Sad mu se oduševljenje ponajprije izmetnu u čuđenje,
zatim u dvojbu; iz dvojbe pade u očajanje, da bi se najposlije u njemu razbuktao nemoćan bijes,
što je dokazivalo kako je on zapravo slab kockar. Najzad je graknuo:
– Dobro… plaćam! Evo što imam.
Tresnu na stol ful asova. Hays je u toj rundi zamijenio tri karte.
– Stude, čisto mi je krivo što ti moram pokazati što imam – razvuče Hays.
– Samo ti pokaži! Okreni ih. Rekao sam da plaćam.

12. Nato Hays blagom rukom raširi četiri desetke i odmah gramzivo privuče pot k sebi. Stud je
zurio užagrenih očiju.
– I zamijenio si tri karte!… Znači, išao si na par desetki?
– Nikako! Zadržao sam jednu desetku i jednog asa – ležerno odvrati Hays. – Imao sam –
špurijus, Stude.
– Ti bi i mrtvom Crncu smakao bakrenjake s očiju!
– Ho-ho! – grokne pobjednik, ali je među onom šestoricom bio jedini koji je nalazio da je
situacija smiješna. Uto mu sinu.
– Stude, shvatio sam da se šališ.
– Zar? – sikne Stud.
– Dakako – potvrdi Hays, tonom koji se hladio. U blijedim mu očima zasja nekakav
zelenkasti sjaj.
– A sad znaj da se nisam šalio.
– Vidiš, kad te bolje zagledam, primjećujem da nisi naročito veseo. A kako bi bilo da mi
kažeš što si mislio s tim?
– Navlas ono što sam i rekao.
– Da, razumijem, nisam baš toliki idiot. Ali, reci ti kakve veze imaju tvoje riječi s našom
igrom?
– Imaju to da si sebi namjestio one tri desetke – jarosno će Stud.
Odjednom se igrači oko njih uzmuvaše, stolice zastrugaše, jedna se prevrnu. Sad su Stud i
Hays bili sami za stolom.
– Ti si prokleti lažov! – zapišta Hays, a lice mu najednom pocrnjelo.
Tog se trenutka Jim Wall odluči umiješati. Spazio je i shvatio sijevak u Studovu oku. Ako
dođe do trzanja, Hays će biti u nepovoljnu položaju. A Wall je shvatio da ga Stud može i želi
ubiti.
– Stanite! – dobaci Wall glasom od kojeg se ona dvojica ukočiše. Odvoji se od kamina na koji
se naslanjao i iskroči naprijed.
Hays se ne okrenu Wallu, ali reče:
– Drugaru, miruj. Umijem izaći na kraj s njim.
– Ruke k sebi, strance – opomenu Stud, po kojem bi se reklo da u isti mah motri i Haysa i
Walla. Doduše, njih dvojica bili su gotovo jedan iza drugog. Kockar nadoda: – Ovo se tebe ne
tiče.
– Samo sam htio Haysu reći da sam vidio kad si digao asa s dna špila. – Istina, Wall je isto
tako mogao potsjetiti i na neke Haysove trikove što su mu također pali u oči.
– Sto! Tako je, znači, sebi domirio ful! – zagrmi Hays.
– Baš kao što rekoh.
– U redu, neka tako bude – ubitačno ledenim tonom prihvati Stud. – Ako pošteno tvrdiš da se
nisi poslužio nikakvim trikom, potegni revolver. Ako ne, začepi gubicu.
Taj je zahtjev bio tipičan za osebujno shvaćanje među lopovima. Hays je ušutio. Maleni je
kockar znao s kim ima posla i odvagnuo je svoga protivnika, te je sad svoje smrtonosne nakane
usmjerio na drugu stranu, tamo gdje mu ishod nije bio siguran. Takav je čar nesigurnosti donio
smrt mnogim Zapadnjacima.
– Jim Wall, je li? – drsko upita.
– Na vašu službu – otpovrne Wall. Slutio je kakve se misli predu u kockarevu mozgu. Studu
je trebalo vremena, u strancu je vidio nepoznanicu o kojoj mu nije bilo lako donijeti odluku.
Nagon mu je tražio krv. ali njegova volja ili moć nisu bile na visini tog zahtjeva. Jim Wall je sve
to shvatio. Među njima dvojicom postojala je velika razlika.
– Priznajem da sam varao – tvrdo će Stud. – Ali, ne dozvoljavam nekakvom strancu da me
potkazuje.
– Dobro, i što sad? – upita W.all. Procijenio je da je minuo trenutak kad mu je bila potrebna
najveća opreznost.

13. Što sad – to Stud nije znao. Bilo je to jasno kao na dlanu, a također je bilo jasno da žudi za
krvlju. S druge strane, Wall nimalo nije želio ubiti toga tvrdolgavog kockara i galamdžiju.
Te dvije suprotne nakane bile su očite. U njima je ležala Wallova snaga i Studova slabost.
Prisutni su gotovo zadržavali dah.
Wallovo ležerno pitanje okonča Studovo krzmanje. Tijelo mu se tek malo zguri. Njegove
mršave, tamne, malene šake lakim se trepetom digoše sa stola.
– Ne trzaj! – izdere se Wall. – Nema toga koji bi sjedio za stolom i trgao prije mene.
– To ti lažeš! – zasopta Stud. Ali, Wallov je izazov oslabio njegovu nakanu. Ćelo mu se orosi
kapljicama znoja.
– Pod svakim pazuhom kriješ po jedan revolver – prezirno će Wall. – U mom kraju ljudi
tvoga kova ne žive dugo.
Kockarove nervozne šake. nalik kandžama, opustiše se i ponovo padoše na stol. Opća
napetost popusti.
– Hodi, Stude – reče Morley. – Hajdemo odavde.
Zasad potučen, zlobna pogleda, Stud ustade stružuči nogama.
– Hayse, nas dvojica smo kvit – reče osorno. – A s tvojim novim drugarom drugom ću
prilikom izravnati račune.
– U redu, Stude. I s moje strane nema zamjerke – razvuče Hays.
Malešni kockar pođe k šanku, a za njim Morley i orij as riđosmeđe brade.
– Naruči mi piće – muklo će Stud. – Ja sam švorc.
Ispiše po čašicu i napustiše lokal. Tek se tada Hank Hays okrenu, lice mu je bilo upadljivo
blijedo.
– Jime, taj je kučkin sin zaista imao dva revolvera pod pazuhom. Da mi nisi rekao, ne bih
opazio. Kučka jedna, on bi me ubio!
– Bi, Hayse – ozbiljno odvrati Wall. – Nezgodno si sjedio. Trebao si na vrijeme ustati, čim si
vidio da se zameće kavga.
Hays obrisa znoj s lica te pogleda Walla drugačijim pogledom. Priključiše im se Srećko Jack i
Brad Lincoln. Lincolnov je pogled bio sadržajniji od ma kakvih riječi.
– Brade, kamo si se ti djenuo? – upita Hays.
– Promatrao sam sa strane.
– Da, to mi je jasno… Jime, sad sam ti dužnik. Baš ovog puta nipošto se ne bih povukao, a
gledaj što bi me snašlo. Budi siguran da ti to neću zaboraviti… Volio bih nešto znati.
– Što to?
– Jesi li ga blefirao?
– Ne bih rekao. Prije bih rekao da sam ga pročitao. Bio sam prilično siguran da neće trgnuti.
Ali, da je samo makao…
– … to bi mu bio posljednji dan u životu – dovrši Hays. – Znaš li ti da je Stud ovdje na zlu
glasu, poznata je njegova brzina u trzanju revolvera. Već je ubio…
– Bah! – prekide ga Wall raspoloženo. – Ljudi koji umiju baratati revolverom ne nose ga na
onakav način.
– To sam vidio samo kod njega, barem u ovom kraju – odvrati Hays. – Znaš, kad sam ga
izazvao, nisam skidao očiju s njegovih šaka što su mu ležale na stolu. Mislio sam da bi mi bilo
jako lako Ustrijeliti ga i sve sani se ttaka– njivao da to zaista i učinim. I, vraga mu paklenog,
kako bi on mene lako izrešetao!
– Ne bi, jer sam ja tu stajao… Hajdemo na počinak, Hayse. Pospan sam.
– Dobra ideja. Poći ćemo svi. Popijmo još po jednu na moj račun.
Svrstaše se kraj šanka.
– Jime – reče Hays odlažući čašu – čudno kako ponekad čovjek lako odvaže drugoga. Ne
samo da si ti odvagnuo Studa, već sam i ja, dolje kod skele, čim sam te vidio, naslutio da si ti
čovjek kojeg vrijedi imati uza se. U tvoje zdravlje!

14. Koji trenutak kasnije zaželješe Riđem laku noć i izađoše. Noć je bila mračna, vjetrovita i
hladna. Vjetar je cestom gonio i vitlao prašinu. Zvijezde su žmirkale hladnobijelim svjetlom.
Mrke i crne dizale su se klisure, činilo se kao da su se prijeteći nadvile nad naseljem.
– Gdje ćeš spavati? – upita Hays.
– U štali, tamo sam ostavio konja i zavežljaj.
– Nazivaš li ti zavežljaj krevetom? Dođi spavati u pravom krevetu.
– I ovako će mi biti dobro. Sto ćemo sutra?
– Baš sam na to mislio. Otprašit ćemo iz Zelene rijeke. Ovdašnji zrak nije najzdraviji za nas,
obzirom da je ovo Morleyjeva jazbina. Osim toga, ja sam krcat novcem, pa bih ih jamačno
izgubio. Predlažem da sutra lijepo dignemo sidro i odjezdimo za Herrickov ranč.
– Nemam ništa protiv.
– Što ti misliš, Brade?
– Idem i ja, Hank, ali samo zato što mi se ne pruža nikakva druga prilika. Kako ja slutim, taj
tvoj novi posao može donijeti neviđeno zlo.
– Tako kažeš! A ti, Srećko?
– Meni to silno zvuči, Hank – odvrati Jack ushićenjem koje je moralo biti neizbježno u
čovjeka s takvim nadimkom.
– Dobro. Onda, laku noć. Naći ćemo se ovdje rano u jutru na doručku – zaključi Hays.
Raziđoše se. Opreznim koracima Jim Wall se uputi staji. Oči mu se svikoše na tamu te je
zabrzao. Ali, zaobilazio je svako stablo, grm i ugao, i u staju nije ušao na vrata. Međutim, ništa
mu se ne dogodi. Našao je svoj zavežljaj na mjestu gdje ga je i ostavio, te ga iznese, prostre sebi
ležaj i ispruži se, pošto je sa sebe skinuo samo opasač s revolverom.
Stade razmišljati o događajima toga dana. U svemu što se zbilo, nije nalazio ništa
ohrabrujuće. Usprkos tome, zaključi da mu je ipak drago što je upao u društvo Hanka Haysa i
njegovih drugova. Toliko je dugo bio osamljeni vuk da mu je dobro došlo društvo ma kakvih
ljudi. No, znao je da će ubrzo opet sam odjedriti. Premda je dosad naišao na nekoliko mjesta gdje
bi rado proveo ostatak života, skrasiti se nije mogao nigdje. Dopadali su mu se lijepi i mirni
krajevi. Na žalost, nije se još našlo takvo mjesto koje bi za njega i ostalo mirno. To će se
ponoviti i ovdje, u Utahu. Gdjekad, ali jako rijetko, misli su mu se navrtale na daleku prošlost
kada je u pustolovinama tražio uzbuđenja i u njih se s poletom bacao. Sad je oguglao, otvrdnuo.
No, ipak mu se čini da se nalazi na pragu nova i izvanredna doživljaja koji bi čak i njega mogao
uzbuditi. Te misli za neko vrijeme odagnaše mu san, ali je u njima nalazio samo razočarenje.
Kad se Wall probudio, pozdravi ga rumenilo sunčeva rađanja. Smota svoju ćebad i odnese
zavežljaj natrag u staju. Na vodi u koritu uhvatila se tanka skrama leda. Kako je bila netaknuta,
znao je da je prvi ustao. Iz jednog pregratka njegov ga dorat pozdravi rzanjem.
Kad se malo kasnije pojavio na doručku u stražnjoj prostoriji Riđova lokala, zatekao je tamo
Haysa, Srećka Jacka i Brada Lincolna.
– Brojutro! – veselo ga pozdravi Hays. – Osjećaš li kako miriše proljeće?
– Zdravo svima! – odvrati Wall. – Jutros mi se čini da volim ovaj kraj.
– Sto se tiče ovog dijela Utaha, jedino je zlo što ga čovjek mora napuštati – napomene
razbojnik. – Obično mi ovdje prezimimo, a preko ljeta nekamo otiđemo. U srpnju i kolovozu
ovdje je vrelije nego u paklu. Ali, uvijek se zaželim vratiti. Ovaj kraj nekako zarobi čovjeka i to
ne valja.
– Brade, tovarne konje dovedi ovdje – naloži vođa kad se nađoše vani. – Srećko, ti sebi nabavi
konja, potom nas odmah potraži u trgovini… Jime, ti pođi sa mnom.
– Morao bih kupiti neke stvari – reče Wall. Hays izvuče pregršt novčanica i tutne ih Wallu u
šake, uopće ne gledajući o kolikoj se svoti radi.
– Evo ti, kupi sebi što god ti treba, a preporučujem ti da kupiš mnogo municije – reče Hays. –
Trgovinu drži neki Josh Sneed, dobar je s mormonima. A ja opet njušim da je i sam mormon. Ne
bi se moglo reći da nas naročito ljubi. Ali, novac će ti uzeti, ne sekiraj se, a i gaće će ti svući ako
mu to dozvoliš.

15. Trgovina je po svemu bila nalik većini prodavaonica na Zapadu, čija je opskrba ovisila o
poštanskoj kočiji. Zgrada je bila kamena, a prostorija toliko pretrpana raznom robom, da se u
njoj čovjek s mukom kretao.
Walla je poslužio neki momak bistra izgleda, po svoj prilici vlasnikov sin. Pošto je najprije
odabrao novo konjsko ćebe, Wall uze potkove, čavle, čekić i turpiju. Taj mu je alat već odavno
nedostajao, zbog toga je njegov dorat šepao. Zatim je uzeo kompletnu odjeću, novu ceradu,
pokrivač, uže i na kraju podosta metaka za svoj kolt i nekoliko kutija naboja za pušku. Kupujući
municiju, pomislio je kako mu je prijeko potrebno neprekidno vježbati gađanje, što je u
posljednje vrijeme zanemario jer nije imao novaca.
Iznenadio se kad je, nakon tolike kupovine, ustanovio da još ima novaca. Hays je uistinu bio
velikodušan. Nato se odluči kupiti još neke stvari koje su za njega bile luksuz – svileni rubac,
britvu, četku i češalj, ručnike i sapun, i najzad, smijući se samom sebi, uzeo je nekoliko kutija
bombona.
Sve je stvari umotao u ceradu i zavežljaj prebaci preko ramena. Krenuvši na vrata, zastade
kraj Haysa koji je kupovao hranu.
– Trebat će mi tovarni konj – reče Wall.
– To i ja vidim! – isceri mu se Hays. – Odaberi sebi jednoga, imamo ih pet-šest… Jesi li kupio
bisage i mješinu za vodu?
– Ne, njih se nisam sjetio.
– Dobro, ja ću ti ih kupiti. Reci Srećku i Bradu da požure ovamo. I neka osamare tovarne
konje. Vrijeme je da krenemo.
Wall putem sretne onu dvojicu.
– Hays kaže da požurite.
– Evo nas idemo. Pa ti si prvorazredan tovarni konj, Walle – odgovori mu veseli Srećko Jack.
Kad je stigao do staje, Jim je i sam morao donijeti takav zaključak o sebi. Sad mu je bilo
drago što više ne mora preopterećivati svoga Doru. U koralu je bilo kojih sedam-osam konja.
Neki su privukli Jimovu pažnju, ali nije bilo ni jednoga koji bi se mogao usporediti s Dorom.
Raširio je ceradu i sve je kupljene stvari raspodijelio u dva veća i jedan manji omot. Obavio je
to pomno, imajući na umu da mu predstoji dug put po lošim stazama. Dotle su stigli Srećko Jack
i Lincoln, teturajući pod svojim teretom. Dok su se odmarali, stiže i Hays.
– Hank, što si se tako namrgodio? – primijeti Brad Lincoln.
– Zamislite, ljudi! Ona lisica od Sneeda nikad mi, doduše, ne daje na veresiju, ali je ovaj put
čak tražio da mu platim unaprijed.
– Ti su mormoni lukavi trgovci – reče Srećko Jack.
– Hank, glas što te bije i zajam ne idu skupa – naruga mu se Lincoln.
– Znate što – izgunđa Hays. – Da nemamo taj posao na Star–ranču, odnijeli bismo Sneedu sve
do posljednje šibice.
– I ovako to možemo uraditi.
– Ne. Bar ne sada. Možda na jesen… A ja bih volio malo i opaučiti Sneeda po nosu… Hajde,
momci, tovarite. Valja nam žuriti, već kasnimo.
Pola sata kasnije, izjahali su iz naselja i krenuli u ravnicu prema zapadu, pred sobom su gonili
još pet natovarenih i dva prazna konja. Stigoše na jednu cestu kojom ih je Hays vodio otprilike
milju ili nešto više, potom skrenuše nekakvom naizgled zapuštenom stazom koja je manje-više
tekla poredo s prekrasnim planinskim lancem sivih klisura što se protezao i gubio u ljubičastim
izmaglicama na obzorju.
Siđoše jednom dugom padinom, gdje je ilovača tek narijetko bila istočkana stijenjem i
kržljavim žbunjem. Podno padine pružalo se duboko i široko presahlo korito. Za njima je iza
brijega ostalo naselje Zelena rijeka sa svojim topolama, skriveno od njihovih pogleda.
Na stazi se tovarni konji postupno svrstaše u niz i uhodaše, te više nije bilo potrebno da ih se
tjera. Jahači su se polako kretali za njima. Jim Wall je išao na začelju. Ukoliko je ikad bio
zadovoljan, bilo je to upravo u takvim trenucima kad bi se našao na konju i kad bi pred sobom

16. imao otvorene i nepoznate predjele. Takva mu je situacija bila prisna. U jednom je trenutku sam
sebe zatekao da se ogledava preko ramena i na to se nasmija. Nagnaše ga nagon i navika.
Pošto su se uspeli uza suprotnu, tako reći beskonačnu padinu blaga nagiba, Wall je pogledom
kružio po kraju koji izazva njegovo divljenje. Teksasu, Kansasu, Coloradu, Wyomingu i Mon-
tani nedostaje koješta što resi Utah. Doduše, nije jahao Arizonom, pa o njoj ne može govoriti, ali
ga Utah naprosto zadivljuje.
Njemu zdesna tekla je ispucana litica, siva i žuta, sa svojim izglačanim slazinama, oštrim
šiljcima, svojom surovom divljinom što je bivala sve naglašenija. Pred njim se valjala prostrana
ravan, isprva pusta, mjestimice jezivo gola, dok joj se udalj njezino monotono sivilo pretakalo u
slabašno zelenilo. U daljini se dizalo crno gorje Henry-planina, nejasnih i čudnih obrisa, bijeli
vrhovi na plavetnilu neba.
No, Jima Walla najjače je očarala oblast što se protezala lijevo i južno od Henry-planine.
Onkraj ogromne ravni, tu i tamo dizala su se osamljena i strma brda, nalik samotnim stražari-
ma, svojim su izgledom nagovještavala pusti kraj što leži iza njih. Wallu više ulijevo, ravan se
spuštala, te mu je pogled dosezao do vijugave rijeke što se ljeskala na suncu, oivičena zelenilom,
i nestajala u divljem golom lancu ispucanih i ispreturanih stijena, kojima je vrijeme dalo
najčudnovatija obličja.
Wallu pade na pamet da se u takvu kraju jahač ne mora plašiti nikakvih progonilaca. Tamo bi
bio sam. Mogao bi spavati, satima dangubiti, ne bi znao za žurbu, brigu i oprez. Ali – kako da
živi? Kraj je pružao dojam grozote i bespoštednosti.
Kako su milje prolazile, Wallovi su prvi dojmovi neprestance jačali. Staza je postala pjesko-
vita, ali ne toliko da bi smetala konjima. Po pustinji je stala izbijati tanka izbijeljena trava s
natruhom zelenila. Wall je pomno motrio hoće li ugledati kakvu životinju. Kakav surov,
negostoljubiv kraj! Dugi su sati prošli dok je najzad spazio tragove antilope. U pješčanim
jarugama počeli su se ukazivati suncokreti koje je zelenilo tek dotaklo. Nigdje ptica, guštera,
jastrebova, zečeva, ničeg osim beskrajne ravni blijedozelene boje. Ali, put nije bio dosadan.
Takav put nije mogao dosaditi Wallu, jer je bio u mogućnosti zaboraviti sve ono čemu je
okrenuo leđa i pred sobom gledati primamljive horizonte.
Prije sumraka spustiše se usred široka udolja, gdje je zelenilo bilo gušće i gdje je iskusno
jahačevo oko naslućivalo blizinu vode. Henry-planina postupno utonu iza ruba toga udolja, a
neravan greben, što je postao grimizan, kao da je stao rasti. Još se vidjelo samo jedno od onih
strmih brda, njegov se tupi vrh žutio i crvenio. Sve je ostalo bilo obojeno bljeskom sunčeva
smiraja, na ružičastom zapadnom nebu lebdjeli su žuti oblaci. Golemo, kružno uđolje bilo je
zastrto prozračnim ljubičastim svjetlom.
Hays je zastao i odabrao logorište na jednom mjestu u močvarnom kraju pod šašom, gdje je
vođa tekla a trava bila dovoljno bujna da konjima spriječi lutanje.
– Dobro je opet biti na otvorenom, momci – razdragano reče Hays. – Hajde, zbacite ta sedla i
zavežljaje, pustite konje. Srećko, izabran si za kuhara. Potražimo suha drva, što nam sigurno
neće biti lako.
Jim je prilično daleko morao odlutati da bi nakupio naramak suhih kaktusovih grana i
stabljika suncokreta. Kad se vratio u logor, sumrak je već spuštao svoj plašt na pustoš. Kraj
malene vatre žviždio je Srećko Jack, Hays je klečao i u jednoj posudi mijesio tijesto, a Lincoln se
pozabavio ostalim uobičajenim logorskim poslovima.– Ne dajem ni prebijene pare za pekarski
kruh – reče Hays. – Nema ništa boljeg od logorskog biskvita… Sto ti kažeš, Jime?
– Slažem se. Ali, dopadaju mi se i kolači – odvrati Jim ispuštajući svoj naramak.
– Kolači!… Slušaj našeg novog drugara. Jack, možeš li ispeći kolače?
– Svakako, imamo brašna, šećera i mlijeka. Jesi li kupio i jaja?
– Zar i to! Ah, u redu, dobit ćemo ih na Star-ranču. Momci moji, još nikad niste vidjeli takav
ranč. Znate li vi da je Herrick kupio i posljednjeg konja, magarca, kravu, june i pile u cijelom
kraju?
– To smo već čuli – reče Lincoln. – Strašno sam znatiželjan da vidim tog Engleza. Bit će da
ima više novaca nego pameti.

17. – Do vraga, tako je! Pameti nema ni koliko crno pod noktom, barem prema našim
zapadnjačkim shvaćanjima. Ali se zato i te kako razbacuje novcem!
Jim sjede da se odmori i posluša razgovor. Sad, kad su ga jahači primili kao svoga i kad se
nalaze na otvorenom, može očekivati potpunu iskrenost.
– Ja naprosto ne mogu vjerovati… nađe se nekakav bogati Englez koji je za svoju družinu
unajmio ljude našeg kova – glasno je zamišljao Lincoln začuđenim tonom. – Meni to ne ide u
glavu.
– A kome ide? Ni meni, da znaš. Ali, tako je, i mi ćemo za kratko vrijeme biti toliko bogati da
bismo još mogli – pobiti jedan drugoga.
– U tome ima više istine nego šale, Hank, i to nemoj zaboraviti – odvrati Lincoln. – Samo mi
reci na koji se način namjeravaš obogatiti?
– Znaš, nemar neki određeni plan. Ali, i to će s vremenom doći. U svakom slučaju, imam
prednost pred Heesemanom i njegovom družbom.
– On će ciljati točno u istu metu.
– Zna se. Prije ili kasnije, morat ćemo ubiti Heesemana i Progera. Ja bih volio da to bude što
prije.
– Hm. To baš neće biti tako lako, Hank.
– U redu, Brad, najprije ćemo vidjeti krčmara, pa ćemo tek onda praviti račune.
– Meni se ovaj posao ne dopada – uvjerljivo će Lincoln.
Sjedoše večerati. Svoj obrok pojedoše gotovo bez riječi. Spusti se tama. Noćni je vjetar
donosio oštar i kratak lavež kojota. Malena se vatra pretvorila u gomilu crvene žerave. Lincoln
htjede na nju nabaciti još drva, ali se Hays usprotivi. Jedan po jedan, pođoše na počinak, Wall
posljednji. Nije dugo ležao budan.
Ustadoše još prije zore. Wall dovede nekoliko konja, a Lincoln ostale. S prvim zracima sunca
krenuše dalje.
Dan je bio vjetrovit i hladan, gotovo oštar. Sunce je blijedo sjalo. Uzvitlana prašina i pijesak
skrivali su daleke putokaze. Oko podneva prođoše pokraj jednog strmog brda boje čokolade: bila
je to vremenom neobično iskrunjena stijena, nalik ogromnim orguljama. Nedugo potom, kroz
prašinu se ukaza drugo brdo – ovaj put nalik slonu. Iza njega je teren bio obasut sve češćim i
gušćim stijenjem i brđem koje je bilo iskrižano jarugama i plitkim kamenitim koritima.
Siva, vijugava litica skretala je više prema sjeveru. Polovicom popodneva staza se spusti na
škripinu kojom je teklo jedno široko korito, gotovo posve suho osim tanke niti vode što je
nekuda vrludala. Otprilike milju dalje, preko te ravni ležala je linija zelena žbunja.
– Ovo je Blatara – objasni Hays Jimu. – Kad ima vode, nije jako pitoma. Ali, mačji je kašalj
prema Podmuklom đavolu. Čekaj da vidiš njega!
– A što je to Podmukli đavo? – upita Jim.
– Rijeka i dobro joj ime nadjenuše, vjeruj mi! Preći ćemo ju sutra u neko doba.
Slijedeći su logor udarili na jednom višem terenu iznad Blatare. Bilo je to zaštićeno mjesto,
okruženo stijenjem, jahači su jedva dočekali da na takvu mjestu otpočinu. Drva je bilo u izobilju,
ali je nedostajalo trave i vode. Međutim, konji su se već dobro napojili na rijeci. Sputali su im
prednje noge i dali im zobi.
Hays i Lincoln ponovo načeše razgovor oko – posla što će ga izvesti na Herrickovu rancu.
Njihova je rasprava dokazala Wallu da je dobro ocijenio Lincolna – bio je to lukav, hladan,
sumnjičav i agresivan tip. Hays se nije isticao naročitom mudrošću. Bio je to prost, otvoren,
nesavjestan pljačkaš. Ta će se dvojica sraziti. Jim je ocijenio neizbježivost takva razvoja.
Napokon, još nije naišao na družinu lovaca ili kauboja u kojoj nije bilo sukoba. Bio je to dio
načina života ljudi na otvorenom. Jim se sjeti jedne potjere u kojoj je i on sudjelovao. Tjerali su
stokokradice koji su se toliko svađali i tukli između sebe da su zaboravili odagnati svoj plijen.
Svaki je zapadnjak dobro znao da u bandama pljačkaša vladaju neprekidne svađe i sukobi. Po
Hanku Haysu se vidjelo da je već razbojnik većega stila, premda – se još nije svrstao među one
stopostotne odmetnike očajnike. Uostalom, kako ćeš nekoga nazvati odmetnikom od zakona u
kraju gdje nema zakona?

18. Slijedećeg dana izjutra Jim Wall je s velikom znatiželjom čekao da ugleda rijeku Podmukli
đavo. Radoznalost mu je bila naročito potaknuta osebujnim terenom što je niz brdo vodio k
rijeci. Staza, sad svedena na nekoliko starih i nejasnih tragova kopita, vijugala je sve niže kroz
zemljane sive, žuto-smeđe, ljubičaste i crne kanjone gdje je u oči upadalo to što nigdje nije bilo
kamenja.
Oko podneva sunce je tako žarilo tu živobojnu rupčagu da su i ljudi i konji bili užasno
oznojeni, morila ih je žeđ a prašina ljuto gušila. Staza kojom je vodio Hays izgubila se i oni se
nađoše u nekakvu labirintu dubokih jaruga uz koje je bilo nemoguće uzaći i iz kojih, bar na
izgled, nije bilo puta van. Situacija im je postala ozbiljna i oni zastadoše da se dogovore.
– Prava paklenska rupa! – dahtao je Srećko Jack.
– Koliko još ima ovoga, Hays? – upitao je Wall.
– I sam bih volio znati. Ako upadnemo u guštare, onda smo gotovi. Jer ovo ovdje nije ništa
kraj onih sedamdeset milja guštare do kanjonskog kraja. Čuo sam da su tamo zaglavili mnogi
ljudi, jedni bježeći pred potjerom, drugi tražeći zlato. Više se ništa nije čulo o njima.
– Ja bih rekao da smo se mnogo milja vrtjeli uokrug – reče Wall.
Lincoln siđe s konja i pođe niz kanjon tražeći pogodno mjesto kojim bi se mogao uspeti do
ruba. Ali, ništa ne nađe. Međutim, vrativši se i popevši na konja, on nekako pouzdano pozva
ostale da ga slijede.
– Neću, taj put ne valja – dovikne Hays. – Tamo je jug, pođemo li tim pravcem, nikad se
nećemo iskobeljati.
– A ja čujem rijeku i idemo prema njoj – odgovori Lincoln.
I Jim je čuo nekakvo slabašno, tiho mrmorenje koje ga je začudilo, fali ga nije prepoznao.
Pođoše za Lincolnom, koji je zastajkivao na ulazu svakog poprečnog klanca, silazio s konja i
osluškivao. Napokon ih uvede u uzak kanjon visokih stijena kojim je tekla rijeka Podmukli đavo.
Voda je bila mutna, matica opasna, pješčani prud nesiguran, ali kako je bilo plitko, jahači
potjeraše pred sobom tovarne konje i zagaziše, te pređoše rijeku bez ikakva problema. Najveću
glavobolju zadadoše im konji koji bi se, da ih nisu silom tjerali, od žeđi najradije bućkali i valjali
u vodi. Na jednom šljunčanu jezičku obale zastadoše da napune svoje mješine za vodu i puste
konje da se napoje.
I dalje su lutali. Drugo im nije preostalo nego se penjati poprečnim kanjonom koji se, na
sreću, nije račvao u bezbroj manjih kanjona poput onih na drugoj strani rijeke. Naposljetku
izbiše na vrh, gdje se Hays već bolje orijentirao i poveo ih do nekakva logora koji se u takvu
kraju nije mogao očekivati.
– Momci, dobro slušajte što ću vam reći – reče prije no što će sići s konja. – U ovom kraju
postoji skrovište gdje nas nikad nitko neće pronaći.
– Pa, i kad bi nas pronašli, našli bi samo izglodane kosti – naruga se Lincoln.
– Tvoje kosti možda istrunu još prije – osovi se Hays. – Jime, što ti kažeš?
– Svakakvih sam krajeva vidio, ali nikad ovakav. Više me ništa ne iznenađuje – odvrati Wall.
– Kad ćemo se već popeti negdje otkud možemo imati pregled terena?
– Sutra, malo prije predbrežja. Divan je kraj i sasvim drugačiji od ovoga. Očarao je Engleza.
Zaludio ga krajolik. Moram priznati da je veličanstven, nema mu premca.
– Hank, uvijek imaš iste slabosti – reče Lincoln.
– Čovjek mora imati slabosti, zar ne? Tvoje su viski, pohlepa i zloćudnost – mirno odgovori
Hays.
Taj se odgovor Lincolnu ne dopade, premda ga ušutka. Jim shvati da između njih dvojice
nikad nije rodila simpatija.
Povoljno logorište omogući ljudima ljenčarenje, osim Srećku Jacku koji je očito volio rad
koliko i razgovor i smijeh. Znao je raditi. Poslije večere, Jim odluta dalje od logora do mjesta
gdje se kanjon otvarao u ništavilo crna i duboka prostranstva. Smračilo se, ali još nije zanoćilo.
Wall je fizički osjećao snagu beskraja, oblasti planina, klanaca i visoravni u kojoj se našao.
Začuo je žubor vode što dobrodošlim, umirujućim zvukom teče preko stijenja. Kojoti su se
već javljali svojim žalobnim urlanjem i zavijanjem. Ponekad je zrak parao refak krik buljine.

19. Šuškanje žbunja i kotrljanje kamenja svjedočilo je o prisustvu noćnih životinja. Hays ih je očito
izveo iz spleta mrtvih kanjona do ruba zone pune životinja. Dok je Jim Wall tako razmišljao u
tami što se skupljala, odjednom ga spopade nekakva neobjašnjiva odbojnost prema pustolovini u
kojoj se našao. Kao da se pred njim našla nekakva pusta, neshvatljiva kob, nejasna i
neodredljiva, ali ljuća od života bjegunca. Nije je mogao otkloniti smijehom. Da bi uklonio takve
utvare, bilo mu je potrebno dnevno svjetlo i jasan vidik u ovoj čarobnoj divljini. Već je i ranije
imao predosjećaje što su se nevjerojatno obistinili, ali mu je ovo nekako steglo dušu. Učinilo mu
se kao da je u magnovenju spazio sjenku te duše u liku gola čovjeka gonjena amo-tamo preko
pijeska i stijenja, izmučena užasima što nisu fizičke naravi, izmučena duhom u sebi.
Zamišljeno se vrati u logor. Nije bio u stanju dokučiti s čim povezati ono svoje priviđenje,
osim sa svojom mladošću, domom i roditeljima – sve samim avetima iz mutne prošlosti. Svaki
čovjek, čak i ovi brutalni razbojnici u nekom zakutku svoga duha imaju uspavanu ili ušutkanu
savjest što će se u određenim trenucima probuditi i bocnuti ih. Bilo mu je čudno što ga je taj
neobični osjećaj napustio istoga trenutka čim je spazio Haysa i Lincolna koji su se crnjeli na tlu,
gdje su mirno ležali nauznak, lica izložena odsjaju zvijezda. Ono se osjećanje više ne vrati, ali
Jim Wall pođe, na počinak s drugačijim čuvstvom, osjećajem zbog kojega bi zapravo, istog trena
mogao pronaći svoga konja i odjahati u nepoznato.
Slijedećeg jutra sjećao se nečega nalik nakaznu snu; ali se nije sjećao detalja. Ovih nekoliko
dana previše je pušio, a jako piće, što ga je Hays ponio, sigurno nije služilo smirivanju živaca.
Jim stade razmišljati o mogućnostima – ili se sroditi s tim ljudima i njihovim životom, ili se
vratiti samotničkom životu što mu je zadugo bila navika. Riješi se da zasad prihvati prvu
mogućnost.
Usprkos vodi i bogatoj travi, nekoliko je konja zalutalo. Lincoln ih je dugo tražio, kad ih je
doveo, bio je natmuren poput olujnog oblaka. Hays ga žestoko izgrdi. Kasno krenuše, ali je Hays
svejedno tvrdio da će predvečer stići na Star-ranč.
Staza ih je vodila širokim plitkim, šljunkovitim kanjonom punim zelena raslinja. Ispred njih
dizala se planina nalik kakvu crnu oblaku. Jim je radosno dočekao trenutak kad su napokon izbili
iz tog beskonačnog kanjona i našli se u podnožju predbrežja. I najzad – ugledali su cedrove.
Postoji li igdje jahač koji ne voli cedrove – koji se ne raduje njihovu gustom zelenom lišću,
njihovoj poguljenoj kori, suhim grančicama, njihovoj zaštiti od vjetra i hladnoće i njihovu suhom
i slatkom miomirisu?
No, oglednuvši se, Jim zaboravi ono što je ležalo pred njim. Zar je zaista izjahao iz onakva
živobojnog mora strahote? Hays mu se primače.
– Ovo nije ništa, Jim. Sačekaj da vidiš kako izgleda malo dalje. Onda ću ti nešto pokazati.
Jahali su uporedo. Sad su stigli na jednu širu stazu što se spuštala sa sjeveroistoka. Jim spazi
svježe tragove kopita, koji ne izmakoše ni Haysovu oku.
– Suma je puna jahača – izgunđa Hays.
– Koliko te dugo nema, Hays? – upita Jim.
– Na Star-ranču? Čekaj da se sjetim. Bit će par tjedana. Predugo, pobogu! Herrick me poslao
do Grand Junctiona. Međutim, natrag sam se vraćao okolnim putem. Otud sam se i zadesio u
Zelenoj rijeci.
– I tamo su te morali sačekati Srećko Jaek i Lincoln.
– Da, i još neki ljudi. Ali, s tobom sam nadoknadio ono što sam izgubio s njima.
– Nadam se da te neću razočarati – kratko će Jim.
– Do sada, nisi. Samo što bi mi bilo ljepše kad bi mi otvoreno rekao tko si i što si.
– Hayse, ja nisam tražio da me povedes sa sobom.
– Da, imaš pravo. Naprosto sam smatrao da svak poznaje Hanka Haysa. Znaš li da ovdje
postoji jedno naselje koje je po meni nazvano Hankville?
– Naselje? Tko bi rekao!
– Pa, nije bogzna što. Nekoliko koliba, prvu smo otac i ja podigli još prije više godina. On je u
posljednje vrijeme bio kopač zlata, a prije toga mormon. U meni nikad nije bilo ničeg mor-

20. monskog. Godinama smo tamo živjeli. Ovdje u brdima lovio sam krznaše. Zapravo, dobro sam
upoznao cijeli kraj osim Kanjona đavo… Moga su staroga ustrijelili stokokradice.
– Odmah sam shvatio da su ti se stokokradice zamjerijiie. A kako si se onda dao na poslove
kojima se sada baviš?
– A što ti misliš, Jime, kakvi su to poslovi?
– Ne bih točno znao, činiš mi se mnogostranim, Hayse. Ako bih sudio po susretu s debelim
mormonom kod skele, rekao bih da si sjecikesa.
– Lijepo to kažeš, Jime. Znaš, ne želim biti običan sitan lopov… Još donedavno bio sam
pošten čovjek. Jedna me žena načinila onim što sam sada. Zato su mi žene mrske.
– Jesi li se ikad ženio? – upita Jim malko ganut grubim patosom svoga sugovornika.
– U tome je i bio vrag – odvrati Hays i kao da izgubi volju dalje se povjeravati.
Jim je u mislima premetao i raspredao nekakvu priču koju bi ispripovijedio razbojniku, tek
toliko da mu ugodi i uspostavi dublju vezu među njima.
– Hank, u mom životu nema ničega što bi izazvalo sućut, kao u tvom. A niti prijateljstvo.
– Shvatio sam to, Jim – odvrati Hays klimajući glavom. – Jasno mi je da ti Jim Wall nije
pravo ime. No, ovdje je svako ime dobro… Ne plaši se pričati mi o sebi, sada ili ma kada.
– Hvala, Hank. Čovjek mora biti oprezan. Otkotrljaš kamen i stvori se lavina.
– Ja ne volim samotan život. Radije ću se družiti čak i s neprijateljima nego dugo biti sam.
– Znači, otud Lincoln u tvom društvu. Ali, on tebi ide na živce.
– Brad je opak i zloćudan magarac, ali ima i svojih dobrih strana. Samo što ih ne pokazuje u
ovakvim trenucima.
Na Jimu je ostalo da nagađa u kakvim se trenucima iskazuju dobre strane Brada Lincolna.
Možda ih je i naslućivao. Staza je ogrubjela i suzila se, sad se njome moglo kretati samo u nizu.
Jutro je bilo vedro, svježe i lijepo, zrak je krasno mirisao kaduljom što je unaokolo prostirala
svoje mekano zelenilo. Plave su sojke kreštale, kosovi milozvučno pjevali, padine su nadlijetali
jastrebovi. Među cedrovima su se primjećivali jeleni. Pred Jimom su bila tri jahača, pa kako ni
jedan od njih ne pripuca na divljač, i on se suzdrža. Zaključio je da na Star-ranču lovine mora biti
u izobilju. Pitao se kako li je na tom rancu, što će ga ubrzo odnijeti vrag.
Ujahali su u zonu predbrežja koja se isticala svojim bogatstvom i plodnošću. Po tamnoplavi-
častoj boji mirnih mrtva ja potoka kamenita korita vidjelo se da je voda potekla od okopnjela
snijega.
Tokom nekoliko sati puta Jim je samo povremeno, tek na tren, mogao ugledati sivocrne
pakline Henry-planine, a raslinje mu je posve priječilo pogled na niže terene. Stoga, kad je
iznenada izbio na otvoreno, uvelike se iznenadio. Osupnut veličanstvenim prizorom, htio je
zaustaviti svoga dorata, ali uto zapazi Haysa kako ga naprijed čeka, dok su ostali, zajedno s
tovarnim konjima, nestali iza jedne sive kamene izbočine.
– Drugaru, eno ti Utaha – reče Hays kad mu je Jim prišao, u glasu mu je bio prizvuk ponosa. –
Sad ću ti pokazati kako ovdje izgleda. .. Vidiš li onaj teren, sav žut i siv, u podnožju predbrežja?
Vidiš li onu zelenu točku?… To je Hankville. Stazom četrdeset milja, mnogo manje zračne
linije. A onaj bućkurii iza njega, to je vrlet Podmuklog đavola. Mislim da neću mnogo pogriješiti
ako ti kažem da će tamo biti kojih sedamdeset milja u prečniku. Otac mi je pričao o nekom
udolju tamo, volio bih ga vidjeti vlastitim očima. A vidiš, tamo gdje se zelenilo počinje penjati
do onih crvenih brda, tek tamo prestaje pakao. Iza toga leže same travnate ravni, sve jedna za
drugom, gotovo do same Zelene rijeke.
U Jimovoj šutnji ogledalo se njegovo divljenje. Zapravo nije bio u stanju na dostojan način
izraziti svoje ushićenje.
– A sad pogledaj tamo prijeko, u kanjonski kraj – proslijedi Hays, pružajući dugačku ruku. –
Dvije stotine milja stijenja istrošenih vjetrom i vodom. Vidiš li one crne konce što se provlače
kroz sivilo? To su rijeke. Zelena utječe u Grand i one sačinjavaju Colorado. To je kojih šezdeset
milja od mjesta gdje ti sada stojiš. A pogledaj one konce što utječu u Colorado. Sami kanjoni!
Kad sam jahao s ocem, vidio sam kanjone Escalante, San Juan, Noki i Piute. Ali, sada te ne bih
znao odvesti do njih. Čuo sam za velike kamene mostove što se dižu preko kanjona, ali za njih

21. znaju samo Indijanci… Ona gora s oblim tjemenom, to .je Navajo. Pazi, Jime… Vidiš li onu
oštru, visoku liniju, ravnu kao pod, što se proteže na horizontu? To je Visoravan divljeg konja.
Duga je sedamdeset i pet milja, ne računajući kosine prema Henry-planini. A široka svega
nekoliko milja. S obje strane leže kanjoni. Prodire sve tamo do konjskog kraja, te nam se oblast
oko Podmuklog đavola odavde čini kao kakav mormonski ranč sav isprekrižan kanalima za
navodnjavanje. Taj kraj nitko ne poznaje, Jime. Otac mi je govorio da je samo nekoliko
mormona doprlo do Visoravni divljeg konja. Zamisli!… Što sad kažeš?
– Veličanstveno, drugo ne znam kazati, Hayse.
– Tako! Drago mi je što nisi kao Lincoln. Mi ćemo se nekako složiti, Jime… A sad. gledaj:
bliže nama, ono su Crna brda, negdje ih zovu i Medvjeđim ušima, a tamo je Siva litica, to je onaj
greben što prema nama iskače iz onog sivila… Ona gužvara kamenja s one strane doline su
Crvene stijene. I tako dalje, već ćeš sve to upoznati. Tamo, iza onog zavoja, vidiš dio Herrickove
doline i ranca. To je komadić bogate zemlje, trideset milja dug a upola toliko širok. Krenimo,
Jime, da ga malko pogledaš izbliza.
Jim se trudio da obuhvati cio prizor što mu je ležao pred očima. Pomislio je kako će s
vremenom i navikom zavoljeti Utah i držati ga svojim. Istog se trenutka stresao, kao da se našao
na rubu nečega od čega više nema odstupanja. Sad su mu se čuvstva izmakla kontroli.
Ispod padine s koje je Jim gledao, otvaralo se ždrijelo – na jednoj njegovoj strani prostirala se
Herrickova dolina, sva u sivilu i zelenilu, a s druge strane pružale su se ogromne, zelene i crne
stube od stijenja, dizale su se prema beskonačnom plavetnilu neba, tamo do Visoravni divljeg
konja što se u svojoj samotnosti i podnevnom dostojanstvu ocrtava na samom obzorju. Njezin se
doseg činio nevjerojatnim, nestvarnim, njezin čar doslovce neodoljivim. Kamo ona upire? Sto
leži iza nje? Kako se mogu savladati njezine visine?
Bliže i slijeva, dizala se kolosalna zbrka stijenja, urvina i klisura što su svojim nejasnim
obrisima isprva bile nalik čudovištima iz snova. a potom, izbliže, svojim su bojama, krivinama i
oštrinama poprimale i određene oblike. Na suncu su se crvenjele visoke, nedosežive visoravni,
poput stražara koji bdiju nad onom grobnicom stvorenom erozijom i raspadanjem. Tek ovlaš
obojene, crne i sive izbočine i terase pružale su se nad provalijom u dnu koje su poput crnih traka
zmijugale vode.
I sve je to ležalo onkraj vrleti Podmuklog đavola.
Podmukli đavo bila je oblast gdje su se zeleni brežuljci i padine postupno pretapali u svijet
divljeg stijenja i gline što je počinjao brazdama sivih jaruga, strmim uvalama i plavim
kanjonskim ždrijelima za kojima je ležao kraj gdje se priroda iskazala svojim stravičnim, mrkim
i jezivim oblicima – krivih, raskidanih, nabreklih i raspucanih crta, bila je to prava paukova
mreža istkana od bezbrojnih grebena monotonih boja, sivih, žućkastomrkih, surih, te isto tako
bezbrojnih prolaza tamnijih boja, ponajviše purpurne, prolaza isprepletenih poput labirinta,
tajnovitih i odbojnih. Bila je to golet u kojoj je vrebala smrt biljci, životinji ili čovjeku. Miljama
udalj nigdje jedne zelene točke! A potom, daleko iza ove pustoši prostirala se druga živobojna,
bezgranična oblast – humci ispresijecani bijelim napuklinama, išarani jarugama sivim, crvenim i
žutim, zatim prostrane zelene ravni, izdaleka nalik livadama, što su se sterale do krivudava
kamena zida, Bijelih klisura, ispod kojih je Jim danima jahao.
– Da, negdje tamo dolje Hank Hays će naći svoje pljačkaško gnijezdo, reče Jim sebi i okrenu
konja, te se opet vrati na stazu.
Do kasna popodneva toga dana Jim Wall se osvjedočio da u travnatoj, plodnoj i vodnoj dolini
pase bezbroj goveda – mogao bi reći isto toliko ih je vidio u velikim krdima što su bila tjerana iz
Teksasa do Abilenea i Dodgea ili na Vjetrovitoj rijeci u Wyomingu. Grubo je procijenio da bi tu
moralo biti desetak tisuća grla. Haysove riječi nije primio zdravo za gotovo, ali sad mora priznati
da ovdje zaista postoji izvanredan, neviđen teren, kao stvoren za pašu, a i stoka je tu. Iza
šumovite visoravni, što se diže na kraju ove doline, nesumnjivo je druga dolina, a možda ih ima
više, te se protežu kao u kakvom lancu. Ali – gdje je tržište za ono što mogu pružiti ovakvi
pašnjaci?

22. Svoj je dom Herrick podigao na mjestu koje je, bez dvojbe, bilo najživopisnije u cijeloj dolini,
premda s praktično-poslovne strane nije bilo najbolje odabrano. Deset milja daleko od najviše
točke u dolini, na prostranoj padini planine, usjekla se borjem obrasla zaravan, gotovo nalik
kakvoj izbočini. Na kraju te zaravni dizala se i na suncu šutjela duga i niska brvnara od oguljenih
brvana. Niže nje, na zaravni, bile su razasute mnogobrojne staje, šupe i korali. S brda se spuštao
bjeličast potok, otjecao je ispod zaravni i gubio se u dolini gdje se sastajao s ovećim vodenim
tokom.
Na istoj zaravni, ali nešto podalje od korala i ostalih pomoćnih zgrada, stajala je nova brvnara,
očito podignuta na brzinu, na njoj još nisu bile popunjene pukotine između brvana. S triju je
strana imala prostrane pristreške na kojima je bilo razasute kaubojske opreme, nekoliko ležaja i
više sedala. Brvnara se svojim začeljem naslanjala na samu stijenu planine. Jim nasluti da je tu
brvnaru sebi podigao Havs, da ne bi obitavao preblizu ostalim Herrickovim ljudima. S čeonog je
pristreška čovjek mogao baciti kamen u potok, ili pak pecati pastrmke. Borovi su se spuštali do
same obale potoka.
Naravno, u cijeloj dolini nije bilo mjesta koje ne bi odisalo ljepotom i čarom, ali je položaj
Havsove brvnare bio uistinu idealan za jahače. Hays je imao čak i svoj koral. Prilazeći nastambi,
Jim je svojim hitrim okom spazio neke ljude na trijemu, koji su nepomično i znatiželjno pratili
njihovo približavanje. Zamijetio je i naslagu drva za vatru posloženih ispod trijema.
– Pa, tu smo – najavi Hays. – Ako ti se ne sviđa, onda je tebe doista teško zadovoljiti. Ovdje
ima vode, mesa, i to goveđeg, janjećeg, jelenjeg i medvjeđeg, baš koliko te – volja. Ima i
maslaca za dvopek. A mlijeka! I što je najljepše, jako se malo radi. Ha-ha!
– Gdje ćemo spavati? – upita Jim.
– Na pristrešku. Ja pak spavam u potkrovnici.
– Ako nemaš ništa protiv, ja ću stvari ostaviti ovdje, ali ću spavati pod borovima – reče Wall.
Kad je Jim prenio svoje stvari na pristrešak, Hays progovori:
– Jime, ovdje je ostalo ljudstvo iz moje družine. Momci, da vas upoznam s Jimom Wallom…
došao je iz Wyominga.
S tim je škrtim riječima Hays obavio formalnost upoznavanja. Ljudima, koji su ga motrili i
mjerili, Jim dobaci jedan – zdravo i odluči da on njih odmjeri jednom drugom prilikom.
Hays odmah stupi u potih razgovor s tom četvoricom. Dotle je Srećko Jack unosio namirnice,
a Brad Lincoln je bio zabavljen svojim zavežljajem. Jim prene.se svoje stvari u dalji kut
pristreška, potom se udalji među borove gdje pođe u potragu za kakvim zgodnim kutkom gdje bi
sebi mogao prostrti ležaj. Po svojoj već staroj navici, stvorenoj iz potrebe za oprezom, Jim je
volio spavati u zaklonu, kao zec ili koja druga životinja prisiljena da se na neki način zaštiti. Ni
najmanje se nije htio od toga odučiti, pogotovu ne u društvu Hanka Haysa i njegovih drugara.
Kratak pogled, kojim je zaokružio po onoj četvorici, nije bio dovoljan, ali je u njemu ipak stvorio
oštro određen dojam. Rančer koji će unajmiti onakav kvartet žilavih, mrkolikih jastrebova s
granice, bez dvojbe je grozna neznalica, ukoliko nije i sulud. Jim je bio neobično znatiželjan da
vidi kako izgleda taj Englez rančer.
Najzad je našao pogodnu rupu između dviju stijena, gdje su borove iglice stvorile debelu i
mekanu naslagu i gdje je dopirao slabašan žubor potoka. Jim je uvijek pazio da ne prostre ležaj
tamo gdje će mu opreznu uhu smetati buka brze vode ili štogod slično. Nitko ga nije gonio, ali je
on nagonski prezao od Lincolna, a znao je da će prezati još od nekoga.
Tek slijedećeg jutra Jim Wall je bolje pogledao preostalu četvoricu Havsovih ljudi.
Odmah je zaključio da nijedan među njima nije bio čuvar goveda, čime je njihovo prisustvo
na tom rancu zapravo bilo smiješno. I svi su bili prevalili tridesetu godinu života.
I tako su se Wall i ona četvorica mjerkali cijelo vrijeme prije, a i poslije doručka. On se dotad
nikad nije družio s takvim tipovima, ali je vrlo dobro znao kako će se s njima ponašati.
Najstariji među njima, Mac, imao je ispijeno lice mrtvačkih crta, koža mu je naizgled morala
biti hladna i ljepljiva, a oči su mu bile lešinarske. Dugačke je, žilave i snažne šake neprestance
stezao i grčio. – Otkuda si? – upita on Walla.

23. – Došao sam iz Wyominga – nehajno odvrati Jim.
– Glavu dajem da si prije toga bio u Teksasu.
– Smiješno je što me ljudi uzimaju za Teksašanina, a ja nikad nisam bio u toj državi.
– Nema tu ničeg smiješnog – nasmije se Mac. – Bar ne našem Skiji. Jer, dragoviću moj,
upravo odišeš po Teksašaninu.
– Nadam se da mi to neće smetati ovdje u Utahu.
– Ni najmanje, naprotiv! – odgovori Mac. Drugi, Jeff Bridges, bio je zdepast, plavokos
muškarac četrdesetih godina, po izgledu je odavao propala farmera ili poljskog radnika. Držanje
mu bilo prostodušno i srdačno, po njemu se ne bi reklo da je navikao čačkati i prekapati ispod
površine stvari.
– Drago mi je što te Hank uzeo s nama – reče on. – U ovoj je družini potreban čovjek koji se
razumije u stoku, vjeruj mi da se ne šalim.
Treći je bio neki Latimer, zvan Kobac. Wallu je bio neobično nalik nekom konjokradici čijem
je vješanju negdje bio nazočan – imao je isti orlovski nos, malenu spljoštenu glavu i iste
prodorne, čeličnoledene oči.
– Jim Wall, je li? S Vjetrovite rijeke, je li? – reče on. – Bio sam tamo, prije mnogo godina.
Sad mora da je taj kraj naseljen. U ono vrijeme to nije bilo jako zdravo mjesto.
– Sad je u njemu puno rančera, jahača… i šerifa – ležerno će Jim. – Zato sam i otišao.
– Takvih ovdje nema. Utah je još ničija zemlja, osim dijela za stočarenje, u mormonskim
dolinama.
Hays se obratio Slocumu, četvrtom članu kvarteta:
– Skijo, ti i Wall bit ćete idealan par za borbu.
– Misliš… međusobno? – odgovori Slocum zvan Skija. Bio je to omalen i mišićav čovjek,
pjegava lica i ruku, hladnomodrih očiju, s nekakvom sjenkom u jednom oku.
– Sačuvaj bože! – frknu Hays tonom koji je njegove ljude nagnao na smijeh. – Ne
međusobno!… Skijo, sjećaš li se onoga kartaša, Studa Smitha, što hara po postajama za
poštanske kočije, a pomalo je i revolveraš?
– Nisam ga zaboravio.
– Jedne smo večeri sjeli igrati poker. Imao sam sreće. Stud se, međutim, naljutio što gubi i
pokušao je zametnuti kavgu. Najprije je htio trgnuti na mene, a poslije se okomio na Jima. A Jim
ga je, bogme, natjerao da se okani te namjere.
– Kako?
– Naprosto mu rekao da ne povlači, jer nema živa čovjeka koji će sjediti za stolom i brže od
njega trgnuti revolver.
– Bio si jako ljubazan i susretljiv, Walle – ironično će Skija i nezadovoljnim pogledom
odmjeri Jima od glave do pete. – Ako si već toliko bio siguran u sebe, zašto si mu to rekao?
– Jer nikad nisam ubio čovjeka samo zato što mi se pružila prilika – hladno odbrusi Jim.
U tim je riječima mnogo toga bilo rečeno, što je Slocum, bez dvojbe, osjetio. Najveći su
revolveraši uvijek bili tihi, škrti na riječima i trezveni ljudi, koji nikad nisu izazivali kavge.
Takvih je bilo malo, dok je, naprotiv, bilo mnogo onih nazovi ubojica koji su se mogli sresti
svugdje po pašnjacima i naseljima na granici. Jim je vrlo dobro znao da takvim odgovorom sebi
može stvoriti neprijatelja, čak i u slučaju da Slocum Skija dosad nije bio neraspoložen prema
njemu. Ali, tu nije bilo pomoći. Samoodržanje je počivalo isključilo na vještini ulijevanja dvojbe
i straha. Drugačije nisi mogao steći poštovanja u ljudi Slocumova kova. Skija je poput psa
njuškao oko Jima.
– Nisi, je li? – upita on. – A ja se pak držim suprotnog načela. Čini mi se da ću tako živjeti
duže… Walle, nisi mi simpatičan.
Hays nešto opsova.
– Nije ti simpatičan? A reci mi što zapravo imaš protiv njega?
– Ja nisam rekao da mi je antipatičan, već samo da mi nije simpatičan. Neka se ne nađe
uvrijeđen.

24. – Ah, gluposti! – nevoljno zabrunda Hays. – A kako ćeš drugovati š čovjekom koji ti nije
simpatičan.
– Već sam i dosad drugovao, do određene mjere.
– Skijo, ne želim svađe u družini. Spremam najveći posao do sada, stoga, je među nama
potrebna sloga.
– Hank, pa tebe je napustila pamet. Kako možeš tražiti slogu među okorjelim, .surovim i
ogorčenim odmetnicima?
– Skijo, ako si ti odmetnik, nije rečeno da sam to i ja, ili Srećko Jack, ili Brad, ili Mac. Za
Jima ne znam, još nije rekao tko je i što je.
– Ja nisam odmetnik – spokojno će Jim.
– Ta će se greška brzo ispraviti. U Engleza je toliko novaca, da će predstavnici zakona začas
doći ovdje na oranicu. A tome ćeš ti biti kriv, Hank. Ja sam od početka bio, a i sada sam, protiv
ovog posla.
– I ja tako mislim – javi se Lincoln.
– A mi ostali se ne slažemo i točka – mirno odgovori Hays. – Ali, to sad nije važno. Važno je
što se Skija okomio na mog novog čovjeka… za mene je to ozbiljan problem. Hajde, položimo
karte na stol. Jime, hoćeš li biti iskren?
– Spreman sam odgovarati na pitanja… ukoliko budu pristojna – iskrenim tonom odgovori
Jim. Unaprijed se pripremio na takvu situaciju i sad joj se čak i radovao.
– Hoćeš li nam reći istinu? – upita Slocum.
– Hoću… ukoliko budem odgovorio – polako će Jim.
– Sto si zaključio, tko smo mi? – nastavi Slocum.
– To mi nije bilo teško pogoditi, bar što se tiče Hanka – ležerno će Wall. – Sreli smo se kod
skele na Zelenoj rijeci. Pridružio nam se i treći namjernik. Nekakav smrdljivi mormon. Svoje je
konje preveo preko vode, samo da ne plati vozarinu za njih. Hank ga je orobio.
– Sto mu gromova! – uzviknu Slocum. – Pa zar tamo, kraj grada?,! još mormona?!
– Skijo, bila je to prava ludost, ali ja naprosto nisam mogao drugačije – – utučeno objasni
Hank.
– Neće dugo proći a morat ćemo potražiti sklonište među kanjonima – naruga mu se Slocum.
Potom se opet obrati Wallu: – To baca sasvim drugo svjetlo na tvoje pristupanje Hanku. Ali, kad
smo već počeli, htio bih ti postaviti još nekoliko pitanja.
– Samo izvoli – raspoloženo odvrati Jim jer je osjećao da je glavna opasnost prošla.
– Tebe su najurili iz Wyominga?
– Nisu. Ali. da sam ostao još malo, :po .svoj prilici omastio bih konopac.
– Jesi li stokokradica?
– Nisam.
– Onda si konjokradica? Tvoj je konj vrijedan krađe.
– Nisam.
– Jesi li opljačkao poštansku kočiju ili nekoga?
– Nisam. Jednom sam pomogao u pljački banke. Ali, bilo je to prije mnogo godina.
– Pljačkaš banaka! Pa ti ne spadaš među nas, Jime.
– Ali, nisam baš ni pljačkaš banaka. Samo sam jednom bio u napadu na banku, bio mi je to
prvi i poljednji put. Dvojica smo uspjeli pobjeći. Potom smo napali vlak i razvalili sef u
poštanskim kolima.
– Koliki je bio plijen? – s velikim zanimanjem upita Slocum, a zanimanje se vidjelo i na
licima njegovih drugova.
– Ništa naročito. Šest tisuća dolara u zlatu. Bilo ga je teško prenositi.
Tihim zviždukom Skija je iskazao svoje divljenje. Ostali su kao očarani gledali u Jima. Mac je
trljao šake.
Onda Jim nastavi:

25. – I eto, gospodo, to, je sve moje pljačkaško iskustvo. Nikad nisam uhvaćen, ali me je to stalno
pratilo. Međutim, ne tvrdim da sam zbog toga otišao iz Wyominga. Uostalom, ono što sam
ispričao, izveo sam u Iowi. A iz Wyominga me otjeralo nešto drugo, osobne prirode.
– Žene! – vedro se naceri Hays.
– Ne.
– Revolver? – ubaci Slocum. Jim se nasmije.
– Jedan svakako.
Nato se svi nasmijaše. Napetost je popustila.
– skijo, mislim da je ovo dosta – progovori Hays.
– Vidi se da je Wall bio fer, ni toliko nije morao priznati.
– U redu je – složi se Slocum kao silom gonjen na takvo mišljenje. Ipak, vidjelo se da nije
posve zadovoljan, a možda je bio nezadovoljan samim sobom.
Topćući teškim čizmama, koje kao da su htjele iskazati njegovo olakšanje i zadovoljstvo,
Hays se spusti s ograde strehe na kojoj je sjedio.
– A sad, momci, pređimo na rad.
– Na rad! Pobogu, čovječe, pa mi smo se oderali radom otkad si ti otišao – požali se Mac.
– A što ste radili? – iznenadi se Hays.
– Što smo radili? Kopali jarke i jame za stupove, sjekli i kresali granje, miješali malter, vukli
kamenje, klali stoku. De, ljudi, recite: što nismo radili?
– U redu, znači da ste sada kauboji – šaljivo će Hays. – Da, sad sam se nečeg sjetio. Herrick
mi je natovario na vrat svakojake poslove o kojima ja nemam pojma, nemam veze sa
stočarstvom. Jim, je li ti znaš štogod o tome?
– Sve od a do zet – osmjehnu se Wall.
– Ama zar nisam sretne ruke? Sad možemo da vodimo ranč. Tko je izdavao naloge dok mene
nije bilo?
– Herrick lično. Zbog toga su Heeseman i njegovi ozlojeđeni. Hank, sprema nam se svađa s
njima. Za nas ovdje nema kruha ako se najprije ne riješimo njega i njegovih ortaka.
– Slušajte, ljudi, meni je samo jedna stvar na pameti – otpovrnu Hank ubjedljivo. – A za to
treba mi vremena.
– Koliko vremena? – upita Lincoln.
– Ne znam. Možda koji mjesec… Znam, Ileeseman nam je kamen spoticanja. Večeras ćemo
se nešto dogovoriti. Sad idem kod gazde. A vi se vratite na rad.
– Sto ću ja raditi, Hank? – upita Wall.
– Ti pregledaj kako je obavljen dosadašnji posao.
Jim se odmah baci na obavljanje prvog zadatka što mu ga dade poslovođa na Star-ranču.
Kakva li se čudovišna i nevjerojatna podvala priprema onom strancu! Jimu nije bilo žao Engleza.
U njega je bilo samo znatiželje.
Očigledno je u dolini bilo rančera i prije Herrickova dolaska. Bilo je tu starih brvnara i korala.
A nove zgrade, staje, pašnjaci i torovi vrvjeli su životom. Jim nije pamtio takvu graju ni na
jednom rancu. Posvuda su revali magarci, konji rzali i njištali, purani puckali, svinje skvičale,
pjevci kukurijekali, ovce blejale. Bio je to pravi prizor s farme, pun cara, boje i života, premda je
svojom prenatrpanošću ta slika odudarala od slike što ju pruža prosječan ranč.
Staju kakva je bila Herrickova, još ni jedan Zapadnjak nije vidio, Jim bi na to stavio i svoju
posljednju paru. Ni sam nije znao da li da je nazove nakazom ili prekrasnom i veoma pogodnom
novotarijom. Očito je bila sagrađena na .engleski način. Ako Herrick ne mora voditi računa o
tome kako troši novac, takve mu novotarije i ne mogu štetiti. Bilo je tu i novih ograda, kojima se
Jim divio i pred kojima se čudio, kao i pred svim zgradama od oguljenih brvana.
Na prolazu je pozdravljao kauboje tek jednom riječi ili samo kimanjem glave. Znao je kako se
treba ophoditi prema tim ljudima, bilo ovdje ili drugamo, jer je među takvim i stekao svoje
iskustvo na pašnjacima. Trudio se da neopaženo osmotri i one ostale – ljude iz družine koja je
smetala Haysu. Porazgovarao je s jednim stajskim momkom koji je bio veoma susretljiv i
razgovorljiv, i s jednim starcem koji mu ispriča kako je imao jedno imanje u dolini, jedno od

26. mnogih što ih je Herrick otkupio. Herrick je zapravo otkupio sva imanja u dolini i po
brežuljcima, sve do Krečnih izvora, gdje su počinjali pašnjaci velikog ranca X Bar. S otkupljenih
imanja koja su uglavnom pripadala malim rančerima, kauboji su stupali na posao kod Herricka.
Bili su to sami mormoni. Jim zaključi da je takvo stanje stvari povoljno, jer će zasigurno izbiti
sukob između pravih kauboja i onih ostalih neodređena zanimanja. Kako mu je rečeno, Heese-
man se sa deset ljudi nalazio negdje na pašnjacima.
Na svom obilasku, Jim se najednom nađe pred Havsom, s kojim je išao visok, plavokos i
rumen muškarac, u nekakvu ruhu za zapadnjaka posve neobičnom i čudnom. To će svakako biti
Englez, zaključi Jim. Bio je to mlad čovjek, najviše trideset godina star, naočit, nekako senzualan
i lijep.
– Gospodine Herrick, ovo je moj čovjek o kojem sam vam govorio – Hays će glatko. Bio je
sav ozaren, oči mu sijale. – Jim Wall, došao je iz Wyominga… Jime, ovo je naš gazda.
– Drago mi je, gospodine Wall – reče Herrick i ispruži ruku koju Jim prihvati kimnuvši
glavom i uz jedno kratko – i meni. – Hays vas je kovao u zvijezde. Koliko mi je on rekao, vi ste
veoma iskusan u ovom poslu?
– Jesam, gospodine. Jahao sam pašnjacima još od malih nogu – odvrati Jim, osjećajući kako
ga mjerkaju Englezove pametne modre oči.
– Hays mi je predložio da vas postavimo za predradnika.
– To mi veoma laska.
– Jeste li vi mormon?
– Nisam, gospodine.
– Kojoj crkvi pripadate?
– Roditelji su mi bili metodisti.
– Jeste li oženjen?
– Nisam, gospodine.
– Vi ste, čini mi se, bolje obrazovan od ostalih ovdje. Stavit ću vam u zadatak da mi vodite
knjigovodstvo. Ja sam nekako nespretan s brojkama.
– Gospodine Herrick, ako niste na vrijeme ubilježili svaku poslovnu operaciju, kupovinu
stoke, namirnica, isplatu plaća, sve to i slično, onda će to sada biti jako teško srediti. Već sam se
i ranije hvatao ukoštac s takvim poslom.
– To sam i ja govorio gazdi – umiješa se Hays. – Ali, siguran sam da ćeš ti to urediti, Jim.
– Kako sam shvatio – nastavi Herrick – predradnik na rancu vodi kauboje. A. kako in ovaj
posao meni posve nov, drago mi je što ću imati iskusna predradnika. U Salt Lake Cityju i Granđ
Junctionu savjetovali su mi da se ne upuštam u gajenje stoke na ovom području. Navodno zbog
toga što je Henry-planina sastajalište lopovskih bandi. Ima ih više, rekoše mi. To su mi potvrdili
i rančeri od kojih sam kupio zemlju i stoku. Onda mi je palo na pamet da pored kauboja unajmim
i revolveraše. U Grand Junctionu isticali su mi Haysa kao najopasnijeg čovjeka takve vrste u
cijelom istočnom Utahu. Tako mi Jupitera, za njega ne baš pohvalno, ali za moje potrebe kao
stvoreno! Tako sam Haysu poručio da mu nudim posao i on ga se prihvatio. Trebalo bi da me
brani od stokokradica. Pretpostavljam da se to jako brzo pročulo, jer su mi se obratili i ostali
revolveraši s reputacijom, sposobni prestrašiti lopove. Uzeo sam Heesemana i njegove
prijatelje… Biste li bili toliko ljubazni da kažete svoje mišljenje o tome, gospodine Wall?
– Gospodine Herrick, vi niste prvi kojem je pala na pamet takva ideja – otvoreno će Jim,
vidjevši da je ostavio dobar dojam na Engleza. – U nekim su slučajevima i ostali tako postupili
prije vas, ponekad se unajmio i lopov da uhvati lopova. Bilo kako bilo, taj način vrijedi, jer je
svoju vrijednost dokazao na djelu. Međutim, niste se morali izložiti trošku, a mogao bih reći i
riziku, da unajmite Heesemana i njegovu družinu.
– Trošak ne igra ulogu. Međutim… rizik… što podrazumijevate pod rizikom?
– Među nama rečeno, pretpostavljam da je taj Heeseman stokokradica i vođa najveće
lopovske bande s Henry-planine.
– Tako mi Jupitera! Sto mi to govorite? Pa to je čudovišno! To isto Heeseman tvrdi za Haysa!
Jim je bio spreman i na to.

27. – Hays će zbog toga ubiti Heesemana – kratko odvrati, pa nadostavi: – Zna se, ne dok je u
vašoj službi… Važno je, gospodine Herrick, da shvatite određene stvari tipične za zapadnjake.
Velika je razlika između zapadnjaka vična konju, kartama i revolveru, i stokokradice, premda
stokokradica također može biti vičan konju, kartama i revolveru. No, zapadnjaku je krađa stoke
ispod časti. Havsov je otac bio kopač zlata, mormon. U sredini u kojoj je on odrastao, nije bilo
važno govedo, već konj. Otkad ga poznam, bio je trgovac konjima. Raspitate li se u Zelenoj
rijeci, ili u Moabu, ili u ma kojem mjestu prema istoku, doznat ćete da Hays nikad nije bio stoko-
kradica.
– Ja sam Haysa primio na njegovu riječ – odvrati Englez. – U Heesemana nisam imao toliko
povjerenja. On mi je izgledao nekako šaren.
– Gospodine Herrick, vi ništa ne brinite – prihvati Hays uvjerljivim i prijaznim tonom. –
Dakako, ni najmanje mi se ne sviđa ta Heesemanova tvrdnja, ali ću je za sada zaboraviti. Neka
Heeseman tjera svoje, sam će sebi skrhati vrat. To neće biti našom krivicom, a dođe li do
krvoprolića, vi tome nećete biti uzrokom. Osim toga, dokle god je njegova družina u vašoj
službi, vi ćete zapravo biti na dobitku. Vidite, ja bih rekao da je Jim krivo ocijenio ono o
troškovima. Ako Heeseman radi za vas, ne može vam pokrasti onoliko grla koliko bi vam odnio
da ne radi.
– A u međuvremenu mi ćemo steći iskustvo – dometnu Jim. – U ovako velikim družinama
potrebne su neprestane promjene i dopune. Ovog ljeta ne smijete prodati ni jednog junca.
– Prodati! Ta ja ih kupujem!
– Time će nam posao biti lakši – uvjerljivo će Hays. – Jeste li se pogodili s onom družinom s
Grand Junctiona?
– Jesam. Prije dva dana. dobio sam njihov odgovor – odvrati Herrick. – Morat ćemo im pisati,
da bismo najzad sve to zaključili. Tako mi Jupitera! Sad sam se sjetio! Javila mi se i moja sestra
Helen iz St. Louisa. Dolazi preko Denvera, stići će u Grand Junction oko petnaestog.
– Ah, da, znam, rekli ste mi kako će vam doći sestra – Hays će nekako usiljeno.
– Ako sam slobodan upitati – krzmajući upita Jim – je li to mlada žena?
– Jako mlada. Dvadeset i dvije godine.
– Dolazi vam malo u posjet? – upita Hays.
– Da, u posjet koji će izgleda potrajati cio život! – zadovoljno uskliknu Herrick. – Želi od
Star-ranča sebi napraviti dom. Na put ovamo nagovorili su me neki naši prijatelji rančeri iz Co-
lorada. Helen i ja nemamo nikoga na svijetu, osim nekih veoma dalekih rođaka. Mnogo se
volimo. Bit će mi jako drago ako se navikne na ovu zabit.
– Tako! – nimalo oduševljeno dočeka Hays.
– Ali, Utah nije nimalo pogodno mjesto za jednu mladu ženu.
– Otkud vam to pada na pamet? Ja vam kažem da će se njoj dopasti!
– Surov je ovdje život, a surovi su i ljudi. Žena uopće nema. A mormoni!… Oprostite,
gospodine Herrick, je li vaša sestra zdrava?
– Je li zdrava? Svaka je Engleskinja zdrava. Jaka je i jaše kao Tatarin. Neću se čuditi ako cio
Star-ranč preokrene naopačke.
– Pa, to bi mogla učiniti svaka zgodna djevojka, gospodine Herrick – rezignirano reče Hays.
– U svakom slučaju, Jim i ja smo ovdje da držimo na uzdi stokokradice, i samo to vam
jamčimo.
– Tako mi Jupitera, morat ćete držati na uzdi i kauboje mormone – nasmija se Herrick. –
Možete li za jedan dan kolima preći put od Grand Junctiona dovde?
– Svakako, s laganim kolima i dobrom zapregom – odvrati Hays.
Jim se suzdrža i ne pokaza svoje nezadovoljstvo.
Razgovor im prekinu dolazak malenog krda junica što su ga kauboji potjerali preko čistine
ispred staje. A kad je čopor prošao dalje, Herrick nastavi obilazak s Havsom i pusti Jima da ode
svojim poslom.
Jim se prošeta oko korala i pojata, pa niza stazu između pašnjaka i pođe u otvorenu preriju,
čije je sivilo miljama nadaleko bilo išarano grlima stoke, pa se vrati do kovačnice. Tu se upozna