zoran

1. 1
KRALJ PETROLEJA
1. OKLADE
Onaj koji ţeli poći iz Paso del Norte u Kaliforniju uobičajenim putem preko Colorađo Rivera, prije
nego što dospije u glavni grad Arizone naići će na staru misiju San Xavier del Bac koja je otprilike
devet milja juţno od Tucsona u dolini Rio Santa Cruza. Misija je osnovana 1668. godine i
jednostavna je građevina pred kojom putnik zastaje očaran divnim svjedočanstvom civilizacije
usred divljine Arizone.
Na svakom uglu ove građevine diţe se po jedan visok zvonik. Cijelo joj je pročelje bogato
ukrašeno umjetničkim tvorevinama. Iznad glavne kapele nadvila se velika kupola a okolni zidovi
ukrašeni su izraţajnim i ukusnim reljefnim oblicima. Takva'bi građevina bila ukras svakom velikom
gradu, pa čak i svakoj prijestolnici.
Ovu misiju djelomično okruţuje jedno selo u kome je, u vrijeme kada se raspliće ova pripovijest,
nastanjeno indijansko pleme Papagos. U selu je ţivjelo nekih trista duša. Indijansko pleme
Papagos već je u ono doba bilo miroljubivo i sklono bijelcima, kao što je uostalom još i danas. Ovo
je pleme uz pomoć umjetnih kanala za natapanje izvanredno unaprijedilo plodnost svojih njiva na
kojima je uzgajao pšenicu, kukuruz, šipak, bundeve i druge poljoprivredne proizvode.
Na ţalost, ovi su Indijanci mnogo patili od bijelog ološa koji je izabrao upravo Arizonu za svoja
haračenja. Ovo područje svuda uokolo zatvoreno brdi-
ma i pustinjama, nije imalo tako reći nikakvu upra-vu; ruka pravde gotovo uopće nije dosezala
unutar
njegovih granica i zato su stotine odmetnika Iz Meksika i Sjedinjenih Američkih Drţava nahrupili
u ovaj kraj, kako bi ţivjeli ţivotom koji se sastojao od naj-surovijeg nasilja.
U glavnom gradu bio je doduše vojni garnizon koji je imao zadatak da se brine za javnu slgurnoit.
Ali se sastojao samo od dviju četa, dakle isuvlie malo za tako ogromno područje koje je
obuhvaćalo oko tri stotine hiljada kvadratnih kilometara. Uz to su prilike bile takve da su ti
„junaci" bili sretni samo da ih ološ ostavi na miru. Pomoć se od njih gotovo nije mogla očekivati. To
su i predobro znale bande odmetnika te su bile drske preko svake mjere. Velike su se bande

2. 2
pribliţavale i samom Tucsonu i nitko se nije usuđivao bez oruţja izaći iz grada ni na udaljenost od
četvrt sata hoda. Neki američki putnik ovako opisuje tadašnje prilike: „Najveće propalice iz
Meksika, Texasa, Kalifornije i ostalih drţava našle su u Arizoni sigurno sklonište od pravde.
Ubojice i razbojnici, koljači i varalice predstavljali su većinu stanovništva. Sav se narod morao
naoruţati, dok su krvavi prizori bili svakodnevna pojava. O nekoj vlasti nije bilo ni govora a još
manje o zakonu ili vojnoj zaštiti. Posada u Tucsonu uglavnom se opijala i puštala neka stvari teku
kako hoće. I tako je Arizona bila moţda jedina zemlja pod zaštitom civilizirane vlade, gdje je
svaki krojio pravdu onako kako se to njemu samome najbolje sviđalo.
Tada su se u San Francisku sakupili ispravni i hrabri ljudi da stvore „odbor sigurnosti" koji je
isprva morao doduše djelovati samo u Kalif orni j i, ali se njegovo snaţno djelovanje uskoro
osjećalo i u susjednoj Arizoni. Ljudi jake ruke pojavljivali su se čas tu čas tamo, čas pojedinci
čas u grupama, da bi čistili zemlju od razbojnika te bi iščezavali tek pošto bi za sobom ostavili
svjedočanstva o primjeni pravde i kazne.
Kod Papagosa što su okruţivali San Xavier del Bac smjestio se neki Irac koji je također došao u
Arizonu iz nekih nečasnih razloga. On je tu otvorio dućan tvrdeći da će u njemu prodavati raznu
robu. Ali se kod tog Irca zapravo nije moglo kupiti gotovo ništa drugo osim rakije koja je bila tako
pripremljena da je on u punoj mjeri zasluţio naziv trovača. Ugled mu je bio takav da pošteni ljudi
s njim nisu saobraćali.
Bio je divan aprilski dan. Irac je sjedio za primitivnim stolom pred svojim kućerkom od sirove
opeke. Ĉinilo se da je vrlo neraspoloţen jer je s praznom časom lupao po stolu. I kako se na to
njegovo lupanje nitko nije pojavio, poviče prema otvorenim vratima: — Hej, stara vještice! Jesi li
gluha? Hoću brendija! Daj brzo, inače ću ti ja pomoći!
Tad iz kuće izađe stara Crnkinja s bocom u ruci i natoči čašu. On je ispr. ?~1 jednim gutljajem pa
zatraţi da mu ponovo natoči. I dok je ona to činila, on reče: — Po čitav dan ne vidiš i jednog
jedinog gosta! Crveni lupeţi neće da se priviknu piću. A ako se ne pojavi neki stranac, tad mogu
ovdje sjediti, sekirati se i izjedati vlastita jetra!
Ne sami sjediti! Gosti dolaze — utješi ga stara.
Otkud znaš? — upita on.
Ja vidjela.
Gdje?
Na putu iz Tubaca.
Zar zbilja? Koji su to?
Ne znati. Stare oči ne raspoznati. To biti jahači, puno jahači.
Na te riječi Irac se podiţe i poţuri iza ugla ku-ćerka odakle je mogao da vidi put što vodi iz
Tubaca. Tad se brzo vrati i dovikne staroj: — To su Finđersi, razumiješ, Finđersi i to svih
dvanaest! Ti znaju lo-kati; bit će berbe! Brzo unutra, treba da napunimo boce.
Oboje iščeznuše u kućerku. Nedugo zatim doja-haše dvanaest jahača u selo, zaustaviše se pred
kućerkom i siđoše s konja koje tada slobodno pustiše da idu kud ih je volja. Svi su ti ljudi bili
divlja lica, opasne vanjštine i do zuba naoruţani. Neki su bili obučeni u meksička odijela, dok su
ostali imali odjeću kao što se nosi u Saveznim Drţavama. Da su i oni
došli otuda vidjelo se i po drugim znacima na njima. Ali se na svima zapaţala zajednička
karakteristika, naime, da među njima nema ni jedne čestite osobe.
Drali su se i galamili bučno i surovo. Jedan među njima priđe otvorenim vratima, poteţe revolver,
opali metak u kućerak i izdere se: — Hej, Paddy! Jesi U kod kuće ili nisi? Stari trovaču, ovamo s
tvojom sumpornom kiselinom! Ţedni smo!
Kao što je poznato, Paddy znači Patrick 1 tim se imenom podrugljivo nazivaju svi Irci. Gazda se
uto pojavi s punom bocom pod jednim a s dvanaest čašica pod drugim pazuhom. Stavljajući čaše na
stol i puneći ih, reče; — Tu sam, evo, moja gospodo. Vaš je dolazak najavljen, moja stara Crnkinja
vas je vidjela kako dolazite. Evo ga, već je natočeno! Pijte, i nek je blagoslovljen vaš ulazak u moj

3. 3
dom!
Okani se, stara lijo, svoga blagoslova! Zadrţi ga za sebe, osim ako se ne radi o blagoslovu pred
smrt! Jer tko pije ovaj tvoj otrov, taj vrši samoubojstvo.
Nemojte, mister Buttler! Samo vi povucite junački, s drugom ću vas bocom ponovo uskrsnuti. Već
se tjednima, nismo vidjeli. Kako vam je bilo za to vrijeme? Je li bilo dobrih poslova?
Dobrih? — uzvrati Buttler prezrivo mahnuvši rukom i istoga trena iskapi čašu. Njegova su sabraća
uradili isto.
Bilo je traljavo, jadno kao još nikada. Nisam napravio ni spomena vrijedan posao.
Ali, kako to? Vas nazivaju Finđersima1
a i sami se tako nazivate. Ja sam mislio da ću danas s vama
sklopiti dobar posao.
To će reći da si htio od nas otkupiti očekivani plijen i opet nas pri tom prevariti, kao što uostalom
uvijek činiš. Ovog puta nema ništa, uistinu ništa. Crvenima nema više što da se uzme, a kada naiđeš
na nekog bijelca, onda je taj također od onih što moraju posezati u tuđe dţepove. K tome još
dolazi onaj „odbor sigurnosti", neka ga nose svi đavoli! Šta se ta klateţ miješa u naš posao? Kog
se vraga oni brinu
1
(„tragači") a u prenosnom smislu 1 „lovački psi".
što mi ţanjemo gdje nismo sijali, a nisu ni oni? Sada zaista treba biti pripravan na to da iz svakog
ţbuna pored kojega prolaziš izvire cijevi pušaka! Ali, oko za oko, zub za zub! Mi smo odlučili da
bez milosti objesimo svakoga koji pobudi sumnju da pripada tom odboru sigurnosti. Paddy, da nije
koji od njih svraćao k tebi?
Hm! — promrmlja gostioničar. — Smatrate li me sveznajućim? Zar se čovjeku moţe s nosa proči-
tati da li je njuškalo ili je pošten razbojnik kao što ste vi?
Ali, Padđy! Evo ti dajem časnu riječ da ću ja već na pedeset koraka udaljenosti raspoznati
čovjeka koji pripada tom odboru. Pređimo sada na nešto drugo! Mi smo gladni. Imaš li mesa?
Ni toliko koliko bi stalo u šupalj zub.
Jaja?
Ni jedno jedino. Traţite satima uokolo i nećete pronaći ni govečeta ni kokoši. Tome su krivi vama
slični, jer su posvuda očistili sve što je bilo.
A imaš li kruha?
Samo kukuruznog, a i njega valja ispeći.
Onda neka ga tvoja Crnkinja ispeče. Za svjeţe meso pobrinut ćemo se sami.
Vi? Pa već sam vam rekao da se ništa ne moţe naći.
Koješta! Mi smo ga već našli.
Sto ste našli?
Vola.
Ni više ni manje! Nemoguće! A gdje?
Uz put, tu u dolini Rio Santa Cruz. Istini za volju, vol pripada karavanu koji smo susreli, pored
kojeg smo zapravo projahali.
Karavanu? Doseljenici?
Da, četvora kola, svaka sa četiri vola u zaprezi.
Koliko ljudi?
Ne znam tačno. Uz kočijaša bilo je pored kola i nekoliko jahača. Koliko je ljudi u kolima nisam mo-
gao vidjeti.
Da. Oni hoće prijeći Colorađo. Noćas će se ovdje odmarati.
Ovdje? Hm! Nadam se da se neće ništa dogoditi što bi našem pitomom mjestu donijelo zao glas,
sir! — Gostioničar proprati ove riječi izrazom lica koji je svakom bio jasan.
Bez brige! — odgovori Buttler — mi umijemo čuvati prijatelje. Naravno, karavan mora biti naš, ali
tek onda kad bude s one strane Tucsona. Ovamo ćemo samo dognati vola jer nam treba mesa.
S namjerom da ga platite? Ovim ljudima neće biti ni na kraj pameti da svoju tegleću stoku

4. 4
prodaju.
Glupost! Sto ti pada na pamet, Paddy? Mi, doduše, uzimamo ali nikada me plaćamo. Ti to znaš. Kad
k tebi svratimo, onda je to naravno nešto drugo. Ti si naš čovjek. Ne samo da ti plaćamo, nego do-
puštamo da nas i varaš. Uostalom, ovi ljudi neće pruţiti veći otpor. Tu su četiri goniča koje gotovo
i ne računamo, dva dječaka na konjima i izviđač što su ga doseljenici unajmili. Jedino se njega
treba bojati. Ipak, nas je dvanaest, već ćemo izaći s njima nakraj. On će dobiti prvi metak. Tko
sjedi u kolima, kao što sam već rekao, ne znam. Ali, ako je netko tako njeţan da se zavlači u kola
pod ceradu, onda od njega ne treba očekivati ozbiljniji otpor. Još negdje pozadi jahala je neka
spodoba za koju uistinu ne mogu reći da li je muško ili ţensko, iako je preko ramena imala pušku a
pod kaputom, kako mi se učinilo, sablju. Ja sam i tom strašilu uputio nekoliko riječi. Dobio sam tek
kratak odgovor koji nisam razumio. Ako se ne varam, govorio je njemački.
Kakva glupost! Tko ovdje nosi sablju taj je zacijelo lud i toga se sigurno ne treba bojati. Vi ćete
dakle taj karavan napasti?
Naravno.
Onda, nadam se da ćete me uključiti u ovaj posao.To se razumije samo po sebi. Da ti odmah na-
vedemo uvjete.
Kako je iz kućerka upravo izašla Crnkinja da posluţi goste, ova su dvojica pribliţila glave da tiho
nastave razgovor. Ostala jedanaestorica pridavali su tome malo paţnje i glasno su se među sobom
razgovarali, pri čemu su tako marljivo ispijali rakiju da
su ubrzo ispraznili bocu i zamijenili je novom. Mještani Indijanci, koji su u to vrijeme prolazili i
obavljali svoje poslove, u velikom su luku obilazili da ne prođu pored rakijašnice. Pribojavali su se
bučnih bijelaca s kojima su već ranije imali loše iskustvo.
Irac je ovu dvanaestoricu nazivao Findersima Tako su svagdje nazivali ovu strašnu razbojničku
druţinu koja je već duţe vremena haračila juţnom Arizonom. Ona je iskrsavala čas tu čas tamo,
često podijeljena i u raznim mjestima istodobno. Zahvaljujući dobrim konjima oni su sve to radili
dotad neviđenom brzinom koju još nitko nije postigao, čak ni ljudi iz odbora sigurnosti. Finder
znači na engleskom onaj tko nalazi, međutim u ovom slučaju tu riječ treba shvatiti kao tragač, to
jest onaj kome nikada ne izmiče plijen.
Galama pred krčmom odjednom umukne i sve se oči začuđeno uprave na tri došljaka. Izgled ova
tri čovjeka opravdavao je u svakom slučaju čuđenje onih koji bi ih prvi put ugledali. Oni sjahaše
sa svojih ţivotinja i pođoše prema praznom stolu, a da nisu, kako se činilo, ni primijetili Finđerse.
Prvi među njima bio je malen, smiješan čovječuljak. Ispod ţalosno obješenog oboda pustenog šeši-
ra, takvog da se njegove prvobitne boje, starosti i oblika ne bi mogao domisliti ni naj oštroumni j i
promatrač, virio je, između šume zamršene crnosive brade, isturen nos zastrašujuće veličine,
toliki da bi bilo kojem sunčanom satu mogao posluţiti kao kazaljka. Iznad guste i zamršene brade
na licu čovjeka osim rasipnički velikog nosa mogla su se primjetiti dva malena pametna oka koja
su, čini se, bila izvanredno ţiva, sudeći po načinu i lukavo objesnom izrazu kad su toboţe letimično
pogledala Irčev kućerak, dok su zapravo veoma paţljivo gledala onu dvanestoricu.
Ĉovječuljkova glava i vrat počivali su na tijelu koje je do koljena bilo potpuno nevidljivo, jer zavu-
čeno u nekakav stari lovački kaput od jarčeve koţe, -očigledno namijenjen mnogo višoj osobi,
sastavljen od krpa i zakrpa, te je čovječuljak izgledao kao neki dječačić koji je za lično
zadovoljstvo na sebe navukao djedov kaput. Iz ovog i predugog ogrtača
virile su dvije kao srp savijene noţice, obuvene u iskrzane legginse1
tako poderane da se činilo da
ih je mališan prerastao još prije desetak godina. Pri tom su te koţne dokoljenice podsjećale na
par indijanskih čizama u koje bi se vlasnik mogao sav smjestiti u slučaju potrebe. Stopala su mu
bila tako neuobičajeno velika da bi se za njih mogla primijeniti ona o divu koji je jednim korakom
prevaljivao sedam milja. Ĉovječuljak je u ruci drţao pušku koja je ličila na kolac odsječen u šumi.
Oruţje za pojasom nije se moglo vidjeti, jer ga je skrivao lovački kaput.
A njegov konj? To nije bio konj, nego mazga, ali očigledno tako stara da su njeni roditelji morali

5. 5
ţivjeti neposredno poslije općeg potopa. Duge uši koje je pomicala i obrtala poput krila
vjetrenjače bile su potpuno bez dlaka. Grive sigurno već odavno nije imala. Rep se sastojao od
golog batrljka. Tu i tamo još je virila po koja dlaka. Zato je ta ţivotinja bila zastrašujuće ruţna.
Ali oči su joj bile svijetle i ţivahne kao u ţdrebeta, tako da bi odmah privukla paţnju
poznavaoca.
Drugi od te trojice bio je također čudna pojava. Njegova beskrajno duga i isušena spodoba na-
gnula se naprijed pa se činilo kao da mu oči neprekidno bulje u vlastita stopala tolike duljine da ih
se čovjek mogao prestrašiti. Iznad čvrstih lovačkih cipela nosio je koţnate gamaše. Trup mu je
bio stegnut tijesnom lovačkom košuljom, a o pasu mu je pored noţa i revolvera, bilo obieseno
nekoliko koţnatih kesica. Oko širokih i koščatih ramena visio je vuneni pokrivač s kojeg su niti le-
pršale na sve četiri strane. A na kratko ošišanoj glavi nabio je nešto što nije sličilo ni na rubac, ni
na kapu, a ni na šešir. Neko pokrivalo koje se jednostavno ne moţe opisati. O ramenu visila mu je
stara dugačka puška koja je izdaleka bila prije nalik na štap ili na komad gumene cijevi negoli na
pušku.
Treći i posljednji bio je gotovo isto tako dug i mršav kao i drugi. Na glavi je smotao veliki tamni
• leggins, koţne dokoljenice.
rubac kao turban. Nosio je crveni husarski kaput koji je na neobjašnjiv način dolutao do Dalekog
zapada. Na noge je navukao dugačke hlače od lanenog platna preko kojih su bile nepromočive
čizme s pričvršćenim ogromnim mamuzama. S njegova pojasa virila su dva revolvera i noţ od
najboljeg čelika. Njegova je dvocjevka bila od one vrste ken-ticky pušaka koje u rukama majstora
nikad ne zakaţu i ne promaše cilja. Ako si na licu toga čovjeka htio naći neku osobitost, onda su ti
u prvom redu upadale u oči njegova velika usta. Oba kuta usana kao da su neodoljivo teţila da
ušima nešto šapnu. Pri tom se to lice nekako doimalo dobroćudno. To lice je u svakom slučaju
odavalo čovjeka u čije se poštenje ne moţe sumnjati.
Ova posljednja dvojica imala su konje po kojima se vidjelo, da su se jako namučili, ali su još uvijek
sposobni da svladaju nove teškoće.
Kad su ova tri čovjeka sjela, pristupi im gostioničar i upita ih što ţele. Na to će čovječuljak: —
Recite, molim, što imate za piće?
Rakiju, odgovori gostioničar.
Donesite tri čaše te rakije, ako zaista nemate ništa drugo.
A što bih drugo mogao imati ovdje? Da ne biste htjeli šampanjca? Po vašem izgledu ne bi se moglo
zaključiti da biste ga mogli platiti.
Da, da, na ţalost — kimne čovječuljak povlađujući mu skromno — a vi, naprotiv, gospodine
gostioničaru, ako se ne varam, izgledate upravo tako kao da raspolaţete najmanje sa stotinu
hiljada boca šampanjca.
Gostioničar ode i, donijevši ovoj trojici ono što su poručili ponovo sjedne uz stol dvanaestorice.
Ĉovječuljak .prinese rakiju ustima, gucne malo a onda ispljune i izlije cijelu čašu na zemlju.
Njegova su dva prijatelja učinila isto, a onaj u husarskoj u-niformi razvukao je još jače usta i
primjetio: — Fuj! sve mi se čini da nas ta irska vucibatina namjerava otrovati svojom rakijom. Je
U tako, Sam Hawkens? Imam li pravo?
~ Da — uzvrati mali — ali mu to neće poći za rukom. Nas trojica lako ćemo podnijeti takav otrov,
to više što ga ionako ne pijemo. Ali otkuda ti pade na pamet da ga nazivaš irskom vucibatinom?
Otkud mi pade na pamet? Gle! Tko u tom čovjeku na prvi pogled ne prepozna Irca, taj je zacijelo
tikvan kome na daleko i široko nema premca.
Pravo kaţeš! I baš sam se naročito iznenadio što si ga tako brzo pročitao, hihihihi! — Taj njegov
„hihihihi" bio je nekakav naročiti smijeh. Ĉinilo se kao da se smije negdje u sebi, a očice su mu se
pri tom caklile. Lako se moglo razabrati da je taj smijeh puka navika.
Hoćeš li moţda time reći — upita ga drugi — da .sam ja inače glup?
Inače? A zašto samo inače? Ne, ti si to uvijek, znaš, uvijek, dragi moj Will Parker, a ne samo

6. 6
inače! Evo, ima već petnaest godina što stalno govorim da si zeleniš, naivčina na kakvog se još ni-
sam namjerio u ţivotu. Hoćeš li mi konačno povjerovati?
Neću — uzvrati drugi koga ove uvredljive riječi nisu nimalo smele, jer čovjek nakon punih
petnaest godina ţivota na Divljem zapadu ne moţe više biti zeleniš.
U pravilu, to je tako. Ali, ako takav čovjek nije ni nakon toliko godina naučio ništa, ama baš ništa,
onda ne samo da je još uvijek zeleniš, nego će to ostati do kraja ţivota. I eto, upravo to što još
uvijek ne uviđaš da si zeleniš, najbolji je dokaz da si ostao ono što si i bio. A što misliš o onih dva-
naest dţentlmena koji bulje u nas tako radoznalo.
O njima ne mislim baš odviše dobro. Zar ne primjećuješ kako se smiju? A smiju se, stari moj
Same, upravo tebi.
Baš meni? Kako meni?
Zato jer bi se na svijetu teško mogao naći čovjek koji bi te pogledao a da se pri tome ne nasmije.
Drago mi je to, Will Parker, veoma drago! To se, pored ostalog, također mora pribrojiti mojim
prednostima koje ti nemaš! Svatko tko tebe pogleda mora zaplakati, jer je tvoja vanjština tuţna,
veoma, veoma tuţna, hihihihi! Iz cijelog se razgovora činilo da se Sam Hawkena i Will Parker
neprekidno peckaju, ali zbog toga ni jedan od njih nije drugome ni najmanje zamjerao. Onaj treći
je dosad šutio. Odjednom potegne svoje gamaše prema gore, jer su mu spale, daleko opruzi duge
noge i reče uz posprdni smješak koji mu je ozario mršavo lice:
— Ne znaju kuda da nas smjeste. Ova gospoda stalno nešto šapuću jedan drugome, ali nikako
da odgonetnu tko smo. Fini momci, je li, Sam Hawkens?
Da — kimnu upitani — ostavi neka samo razbijaju glave, dragi moj Dick Stone! Ako već ne znaju
tko smo, mi i predobro znamo tko su oni. Lopovi, zar ne, stari moj Dick?
Da. Sve nekako predosjećam da ćemo prije ili kasnije s njima imati posla.
Tako se i meni čini. Ali, pravo da ti kaţem, to mi se ne samo čini nego mislim da je sasvim sigurno
da ćemo im razbiti noseve. To su upravo ona dvanaestorica na čije smo tragove naišli.
I koji su poslije slijedili naš kara van i potajno ga promatrali i uhodili.
Da, i tad je jedan od njih odjahao do karavana i zapitkivao ljude. To mi je sumnjivo! Ĉuj, Will, jesi
li ikad čuo za neke Finderse?
Ĉuo? — uzvrati Parker — izgleda mi da te napustila pamet stari moj rakune! Pa ti si sam toliko
puta govorio o njima!
Znam to vrlo dobro, upitao sam te tek zato da vidim da li si ti, zelenišu, već jednom naučio da
pripaziš kad s tobom razgovaraju iskusni ljudi. A znaš li koliko bi trebalo biti tih Findersa?
Dvanaest!
A koliko osoba vidiš tamo kod stola, ljubljeni moj Wille?
Trinaest — nasmiješi se Parker zadovoljno.
Odbij gostioničara, glupane!
Kako da to uradim? Hoće li on mirno dopustiti da ga odbijem?
Jesi i ostat ćeš nepopravljivi zeleniš! Ne bih imao ništa protiv toga kad bi samoga sebe odbio! Nisi
još uspio naučiti ni to, kako se odbija jedan Irac. Stoga ću priteći tvojoj slaboj pameti u pomoć i
reći da bez njega tamo sjedi dvanaest osoba. Shvaćaš li to, dragi Will?
Da, dragi Sam. Znam te kao stari groš i znam da bi ga ti najradije sam odbio. Zato sam se pre-
tvarao i govorio kao da sam u odbijanju isto tako slab kao i ti. Dakle, ima ih dvanaest! Pa nisi ni
loše izračunao, sine moj. Nadam se da ćeš se i ubuduće truditi. Dvanaest, hm! To je, razumije se,
sumnjivo!
Sumnjivo! Misliš li ozbiljno? Onda je zeleniš ipak konačno pokazao da se u njemu negdje krije i
malo mozga! Ali, molim te, reci mi još-i to, zašto su oni sumnjivi?:
Ima ih dvanaest, a i Findersa ima, kako kaţu, toliko — odgovori Parker bez ikakva uzbuđenja.
Prema tome? Hajde, nastavi!
Prema tome treba pretpostaviti da su to moţda Findersi.

7. 7
Tako je, poštovani Will. Jako su mi sumnjivi! Vođa im se, kako sam čuo, zove Buttler. Ispitat ćemo
da li se tkogod među ovima tako zove.
Oni će ti to, dakako, odmah saopćiti!
Bez brige! Mi zanimamo tu gospodu. Vidim im po njuškama da će uskoro jedan od njih doći da
pokuša štogod ispitati od nas. Baš me zanima kako će to izvesti.
Učtivi svakako neće biti — reče Dick Stone. — Nećemo ni mi s njima raspravljati suviše njeţno.
Zašto? — upita Sam Hawkens. — Misliš li da s njima moramo biti grubi?
I te kako grubi!
Nije. mi ni na kraj pameti! Nas trojicu nazivaju „trolistom" i to je časno ime. Ne smijemo ga
sramotiti. Sam, Dick i Will poznati su kao tri kavalira, glasoviti što svojim lukavstvom i učtivošću
postiţu više uspjeha nego grubošću i silom. Tako moramo postupiti i ovdje! Tako i nikako drukčije.
Ali će tada ovi momci misliti da ih se bojimo !
Mogli bi, to bi svakako mogli, stari Dick. Ako to učine, veoma će se brzo uvjeriti da su se prevarili.
I to jako, hihihihi! „Trolist" i da se boji! Zakleo bih se da ćemo se s njima sukobiti. Oni će napasti
karavan a to im nećemo dopustiti.
Hoćeš li ih ti. učiniti bezopasnim, ako su to Findersi?
Da.
TO će se teško postići bez borbe.
Misliš li? Glupost! Ovaj stari rakun — pri tom je sa zadovoljstvom pokazao na sebe — smislit će
štogod bolje od uboda noţem i puščanih metaka. Volim se našaliti, pa ako se tako moţe nad protiv-
nikom steći neka prednost, utoliko bolje. Ne volim prolijevanje krvi. Neprijatelje moţeš pobijediti
i bez ubijanja i otpremanja na drugi svijet.
Dakle, lukavstvo? — upade Parker.
Tako je!
Kakvo?
Zasad još ne znam! Ali, dosjetit 6u se u pravom trenutku. Nego, moramo se prikazati smiješnim,
treba se praviti veoma neiskusnim.
Kao zeleniši?
Da, kao zeleniši, pri čemu ti, Will Parker u-opće ne moraš da se praviš> jer to doista i jesi.
Gledajte kako se smiju mojoj Mary, mojoj muli!
Baš i nije ljepotica, Sam!
Ljepotica? Glupost! Ruţna je to ţivotinja, veoma ruţna. Ali ne bih je mijenjao ni za hiljadu .
plemenitih konja. Mudra je, iskusna i razumna kao... kao... pa, kao Sam Hawkens, i stotinu mi je
puta spasila ţivot. Ali ni ja je nikada nisam ostavio na cjedilu. Stavio bih i ţivot na kocku da joj
zaprijeti kakva opasnost. Moja Mary naprosto je moja Mary, jedina, nenadmašiva i neusporediva
sa bilo kakvom drugom ţivotinjom.
Upravo kao i tvoja Liddy — ubaci Dick Stone.
Da, a tek Liddy — Limnu Sam Hawkens, pri čemu su mu se zaiskrile malene oči, pa pogladi svoju
staru osebujnu pušku,
Liddy mi je isto tolik i draga kao i Mary. Ni ona nije ni jedan jedini put zakazala. Koliko su mi puta
o njoj ovisili ţivot i sloboda? A ona je uvijek revno izvršila svoju duţnost. Naravno, ima i svojih
mušica, i to velikih mušica. Onom tko je ne pozna, tikva će ploviti niz vodu. Ali ja poznajem Liddy,
ja sam je proučavao kao što liječnik proučava neku bolest. Znam tačno njene prednosti i slabosti,
i na koju je stranu moram pomilovati i pogladiti da bih joj odrţao dobro raspoloţenje. Svoju Liddy
neću dati iz ruku sve do smrti, a kad jednom budem mrtav, a vi budete pored mene, tad mi učinite
uslugu i poloţite Liddy zajedno sa mnom u zemlju. Nitko drugi tko je ne poznaje i tko je ne voli ne
smije je nikada dobiti u ruke. Mary, Liddy, Dick Stone i Will Parker su mi prirasli uz srce. Osim
njih ništa, ne trebam i ništa ne posjedujem na čitavom svijetu.
Njegove maločas iskričave očice za tren su se ovlaţile, no on ih protrlja obim rukama i opet će

8. 8
veselim glasom:
— Gledajte, jedan se od dvanaestorice podigao. To je onaj što je s gostioničarem šaputao tako
tajnovito.- Po svoj prilici će doći ovamo da nas zadirkuje. No, komedija moţe početi. Ali nemojte
mi je, molim vas, pokvariti!
Ne treba se čuditi a još se manje valja smijati što je Sam Hawkens svojoj mazgi i pušci nadjenuo
takva imena od milja i što je o njima govorio s toliko njeţnosti. Zapadnjaci staroga kova — taj je
soj na ţalost danas već gotovo izumro — bili su sasvim drugačiji ljudi od ološa koji je za njima
nailazio. Pod, nazivom ološ ovdje se ne misli samo na ljude što su izbjegavali zakon. Kad neki
milijunaš, ban-, kar, oficir, advokat, pa i sam predsjednik Sjedinjenih Drţava, pođe na zapad
naoruţan suvremenim oruţjem za masovno ubijanje, pomno čuvan i zaštićen pratnjom, da ga ne daj
boţe, kakva mušica ne bi ubola u kurje oko, i poubija na stotine divljači a da za mesom nema
nikakve potrebe, tada će toga
časnog i otmjenog gospodina pravi zapadnjak ubrajati u ološ. Ranije ,su se susretala stada
mustanga velika i do pet hiljada grla. Tad su nailazili bizoni: dvadeset, trideset tisuća pa i više,
kao što za plime nadolazi more. Gdje su sada ta bezbrojna stada? Nestala! Dokle se god
savane proteţu, ne vidi se više ni jedan mustang. Oni su uništeni, istrebljeni. U
Nacionalnom parku „uzgajaju".i „štite" izvjestan broj bizona. Tu i tamo po zoološkim vrtovima
moţe se vidjeti još po neki. Ali po prerijama, koje su ranije nastavali, oni su istrebljeni.
Indijanca, izgladnjela tjelesno i duševno, i pravog zapadnjaka susrećeš sada samo u slikovnicama.
Tome su krivi oni koje su traperi nazivali „ološem". Ne valja tvrditi da je za to kriv prodor
civilizacije. Civilizaciji nije zadatak ni uništenje, ni istrebljenje. Kada su izgrađene pacifičke
ţeljeznice, kako su se često sakupljala društva od stotinu i više „dţentlmena" da se izvezu u
„lov", oni su polazili put zapada, zaustavljali su vlak u preriji i iz sigurnih vagona pucali po
krdima bizona. Onda su kretali dalje, ostavljajući ubijene ţivotinje da trunu. Zatim su se
hvalili da su prerij-ski lovci i da su imali Izvrstan i skupocjen lovački uţitak. Pri tom je uz jednu
zaista ubijenu ţivotinju bilo deset ili više nastrijeljenih koje su se s mukom vukle prerijom da bi
najzad negdje jadno uginule. Indijanac je izdaleka u nemoćnom bijesu promatrao :ako mu
otimaju hranu i kako ga osuđuju na glad I bio je nemoćan. Ako bi se poţalio, tada bi mu se smijali,
ako se protivio, ubijali bi ga kao i bizone koje je on smatrao svojim vlasništvom i koje je zbog
toga i štedio i čuvao.
Posve je drukčiji pravi zapadnjak, pravi lovac. Taj nikada nije ubijao više nego što mu je bilo po-
trebno. On je pribavljao meso uz ţivotnu opasnost. Usuđivao se s konjem zaletjeti usred stada
bizona. Borio se* s mustangom u ţelji da ga ulovi i pripitomi. I samom sivom medvjedu ođvaţno bi
pošao u susret. Njegov je ţivot bio neprekidna, viteška borba s nepovoljnim prilikama: s opasnim
ţivotinjama i ne-naklonjenim ljudima. Pri tome, morao se uzdati sam u se, u konja i u pušku,
ako nije htio da bude
ugušen". Konj mu je bio prijatelj, puška prijateljica. Koliko bi puta lovac za konja stavljao svoj
ţivot na kocku? A s kolikom je ljubavlju bio vezan uz pušku, taj mrtvi predmet koji je u mašti
obdario dušom. On je gladovao i ţeđao a prije svega je napajao i hranio konja. I više bi pazio na
pušku, nego na sebe. On je konju i pušci nadjevao imena kao ljudima. Razgovarao bi s njima kao s
ljudima, logorujući usamljen u travi prerije ili u ţbunju prašume. U takvu vrstu zapadnjaka spadao
je Sam Hawkens. Surovost ţivota u divljini nije iskvariia njegovo dobro srce. On je usprkos svemu
ostao dobroćudno, ali lukavo dijete.
Ono što je očekivao, to se i dogodilo. Buttler je ustao, prišao k njima i bez pozdrava se postavio
prijeteći pred njih, izustivši posprdno: — Kako divno izgledate, ljudi! Ĉini mi se da ste najčudniji i
najsmješniji trojci!
— Da — kimnu Sam veoma ozbiljno i skromno.
To priznanje zvučalo je smiješno pa se Buttler
glasno nasmijao. I dok su se njegova sabraća uključila u smijeh, on je nastavio: — Tko ste vi,

9. 9
zapravo?
Ja sam prvi — odgovori Sam.
Ja drugi — priključi Dick Stone.
A ja treći — doda Will Parker.
Prvi, drugi, treći? Kako to? — upita Buttler.
— Pa, trojci, naravno! — odgovori Sam neduţna
izraza lica.
Po drugi put prasnu smijeh. Buttler, pobijeđen i ozlojeđen, dreknu na Sama: — Ne pravite glupe
šale! Navikao sam da se sa mnom razgovara ozbiljno. Da ne moţete biti trojci, to se vidi. Hoću da
znam vaša imena. Govorite.
Ja se zovem Grinell — odgovori skromno Sam.
A ja Berry — reče strašljivo Dick.
A ja White — jedva procijedi Will.
Grinell, Berry i White — ponovi Butler. — Hm, no, a sada mi recite i što ste?
Traperi — objasni Sam Hawkens.
Traperi? — nasmija se Buttler. — Uopće ne izgledate da biste ikada bili u stanju uloviti dabra ili
rakuna!
Pa i nismo još — skromno priznade Sam.
Ah, još niste! Dakle, tek namjeravate?
Da.
Dobro, veoma dobro! A otkud dolazite?
Iz Castrovilla, u Texasu.
Ĉime ste se tamo bavili?
Imali smo trgovinu odijela.
Tako, tako! Loše je išlo?
Da. Malo smo bankrotirali. Davali mnogo na veresiju, a nitko nam nije plaćao.
Dobro! Dakle, trgovci odijelima, moţda čak krojači. Tri krojača koja su zbog nesposobnosti pro-
pala i došla na mudru pomisao da se opet uzdignu kao traperi. Ĉujete li to?
Pitanje je bilo upućeno njegovu društvu koje je s paţnjom i posprdno slušalo razgovor. Oni
prasnuše u gromki smijeh. Ali Sam Hawkens zaviknu naoko srdito: — Zbog nesposobnosti? Tu se
ljuto varate, gospodine! Mi smo sasvim tačno znali što radimo. Iz tog bankrotstva izvukli smo
dakako i neke koristi, inače nam se ne bi to ni desilo.
On povuče svoj kaput od kozje koţe ustranu, udari se po širokom pojasu, na što zveknu kovina i
ponosno nastavi: — Tu su monete, sir!
Buttlerovo lice poprimi izraz ptice grabljivice koja vreba plijen pa s najneđuţnijim tonom upita:,
— Imate novaca? Tad ste bili mnogo mudriji nego što izgledate. Koliko vam je donio bankrot?
Više od dvije tisuće dolara.
I nosite ih sobom?
Dakako!
Na putu po nesigurnom kraju?
Bah! Mi smo naoruţani.
Oruţje će vam đavolski malo koristiti. Ako, na primjer, naiđu Findersi, oni će opljačkati tri kro-
jača prije nego trepnete okom. Zašto niste radije povjerili taj silni novac nekoj banci?
To ćemo tek učiniti. Gore u Presoottu.
Idete tamo gore?
Da.
Kao traperi?
Da,
Imate li stupica?

10. 10
Nemamo.
Gdje ih kanite nabaviti?
Kupit ćemo ih u Prescottu.
Nebesa! Kakvi ste vi ljudi! Pa šta namjeravate hvatati tamo?
Dabrove, i.
I... što dalje? — upade Buttler.
Grizli medvjede.
Tad se za drugim stolom zaori prava bura smijeha. I Buttler se smijao. Suze su mu navrle na oči.
Gušio se, a kad se malo smirio poviče: — Grizli medvjede hoćete hvatati? Grizli medvjeda koji
naraste do devet stopa i teţi isto toliko kvintala! Njega ćete hvatati stupicom?
Zašto ne? — promrmlja Sam ozlojeđeno. — Samo ako su stupice dovoljno velike i jake.
Ali ne postoje stupice za hvatanje grizli medvjeda. Neće ih nikada ni biti!
Dat ćemo izraditi nekoliko takvih u Prescottu, kod nekog kovača.
Kako? Na kakav način?
To ćemo mu već reći.
Vas tri krojača? Prestani, mali, debeljko, prestani jer ću se inače ugušiti od smijeha.
Buttler se opet smijao grohotom i poslije nastavi razgovor; — Da ste upravo samo zbijali šalu,
kako namjeravate loviti dabrove, čak i tada bi se morao nasmijati do suza što idete gore u
Prescott da hvatate dabrove.
Zbog toga u Prescott? Ne! Tamo ćemo samo kupiti stupice i potom odjahati do izvora Rio Verde.
U kojem gotovo nema vode. Gdje će onda biti dabrova?
To prepustite našoj brizi, sir! čitao sam knjigu u kojoj sve piše. I to o dabrovima.
Lijepo, lijepo, odlično! Ako ste toliko mudri, pa se ravnate po knjizi, onda se više ništa ne moţe
reći. Ţelim vam toliko dabrova i medvjeđa koliko ih sami priţeljkujete. Ali naći ćete nešto drugo.
Sto?
Divlje Indijance koji će vas danju i noću obigravati i na kraju napasti. ;
— Tad ćemo se
braniti.
Valjda a vašim oruţjem?
Da!
S ovom motkom?
Svakako!
Sto mu gromova! Kolika ćete nečuvena junaštva počiniti! Dajte mi, molim vas, tu vašu pucaljku. To
svakako moramo vidjeti.
On uzme Hawkensu pušku iz ruke i pođe s njom k svojim drugovima koji su je razgledali uz sočne
primjedbe. I Dick Stone je morao pokazati svoju „pljucu" koja je također naišla na sličan
podrugljivi prijem. Vraćajući im puške, Buttler reče: — U redu. Ţelim da s puškama isto tako
baratate kao što ste to ranije činili s iglama.
Bez brige! — reče Sam samouvjereno.
Sto ţelimo pogoditi to i pogodimo.
Zaista?
Dabome!
Oklada, oklada — šapnuli su oni koji su sjedili najbliţe Buttleru.
Na zapadu, gdje je gotovo svaki, čovjek dobar strijelac, nitko ne propušta priliku da prisustvuje
natjecanju u gađanju. Strijelci se rado takmiče. Glas o uspjehu strijelca širi se daleko i često se
u takvu igru ulaţu značajne svote. A ovdje nije bila samo prilika za okladu nego i za šaljivo
gađanje. Tri krojača zacijelo nisu naučila baratati puškom. A kako to njihovo društvo nije ništa
naslućivalo, u svakom će slučaju biti smijeha kad budu navedeni da pokaţu veoma sumnjivu
vještinu. Zato Buttler, da bi bocnuo Sama, reče sumnjičavim glasom: — Da, pogoditi iglom u rukav
nekog kaputa to umije i slijepac. Ali gađati, to je nešto sasvim drugo. Gospodine Grinell, jeste li vi

11. 11
ikada pucali?
Jesam! — odgovori čovječuljak.
U što?
U vrapce.
S ovom puškom?
Ne, s puhaljkom.
S puhaljkom? — nasmija se Buttler glasno. — I onda mislite da ste i s puškom dobri strijelci?
Zašto ne? Gađanje je gađanje.
Tako? Na koju udaljenost moţete pogoditi?
U svakom slučaju na udaljenosti dometa zrna
Eecimo, dvije stotine koraka?
Tako.
Otprilike na toj su udaljenosti one dvije ko libe. Tamo preko. Mislite li da ćete ih pogoditi?
Kolibe? — reče Sam uvrijeđeno. — Njih bi i slijepac pogodio. Upravo kao iglom u rukav.
Hoćete reći da bi cilj morao biti manji?
Jest.
Otprilike, koliko velik?
Kao moj dlan.
I to ćete pogoditi s vašim pucaljkama?
Hoćemo.
Glupost! Ta se cijev mora razletjeti već pri prvom pucnju. A ako se to ne desi, onda je tako is-
krivljena da će zrno prije obići sve uglove kuća nego što će poletjeti pravo makar i pedalj!-
Hajde, pokušajte jednom!
Hoćemo li se kladiti? Vi imate dosta novaca. Koliko ulaţete?
Koliko i vi.
Dolar? Slaţem se!
Dakle, oklada vaţi. Ali mi nećemo pucati na one kolibe, jer to posjednik neće dozvoliti, nego ja...
Pucajte u moju! — prekide ih krčmar —pri-lijepit ću na straţnjoj strani papir velik kao moja ruka.
To neka bude meta!
Ovaj prijedlog bi prihvaćen. Svi pođoše prema straţnjoj strani kućerka. Prilijepiše papir i tada
Buttler odbroji dvije stotine koraka. On poloţi dolar, a to isto učini i Sam. Tada se izvlačilo tko
će prvi pucati.
Zrijeb je pao na Buttlera. On stane na odmjerenoj udaljenosti, nanišani sasvim kratko, okine i
pogodi u papir.
Sada je bio red na Sama. On razmaknu svoje krive noţice što je više mogao, prisloni svoju Liđdy,
nagne se naprijed i stane nišaniti veoma, veoma dugo.
U toj pozi izgledao je kao fotograf koji pokriven platnom namješta fotografski aparat i
prilagođuje ga prema objektu snimanja. Svi su se smijali. Konačno odjeknu pucanj, Sam odleti u
stranu, ispusti pušku, a rukom se uhvati za desni obraz. Smijeh se pretvorio u urnebes.
Da li vas je puška odgurnula ili moţda i odalamila — zapita Buttler suosjećajno.
Da, bila je to teška šamarčina! uzvrati čovječuljak uz bolan izraz lica.
Ta stvar dakle udara. Kako se čini, opasnija je vama nego drugima. Da vidimo jeste li pogodili?
Na papiru nije bilo ni traga Samovu zrnu. Dugo se vremena tragalo dok konačno jedan koji je sta-
jao po strani uz grohotan smijeh ostalih povika: — Dođite ovamo! Tu se zabila, u bure. Rakija curi
kroz rupu!
Pored kuće, moţda desetak metara od nje, bilo je puno bure rakije pripremljeno za slučaj
potrebe. U to bure zabilo se zrno pa se lijepo vidio kao prst debeo mlaz kako je šikljao kroz
svjeţu rupu. Izgledalo je da grohot neće prestati. Gostioničar je bijesno psovao i traţio odštetu.
Kad mu je Sam to obećao, primirio se i čekićem zabio drveni klin u rupu da zaustavi daljnji

12. 12
gubitak.
Dakle, ni kuću niste pogodili — viknu Buttler zaprepaštenom čovječuljku. — Jesam li rekao
da će vaša zrna obletjeti sve uglove? Dolar je moj. Gospodine Grinell, da li se usuđujete još
jednom?
Da! — uzvrati Sam.
Drugim je zrnom pogodio bar kuću, ali posve dolje u uglu, dok je meta bila gore i u središtu zida.
Tako je ispalio još četiri ili pet metaka, izgubio isto toliko dolara, a da se nijednom nije uspio
pribliţiti papiru. Tada se naljuti i uzviknu: — To je zato jer je riječ samo o jednom dolaru. Ako bi
se radilo o većoj svoti, sigurno bih bolje gađao.
Meni je pravo — smijao se Buttler. — Koliko ţelite uloţiti?
Koliko i vi?
Recimo dvadeset?
Dvadeset!
Sam izgubi i tih dvadeset dolara. Izgubio ih je zato što je pogodio tačno u isti ugao. Buttler,
strpavši novac u dţep, reče:
Po volji još jedanput, gospodine Grinell?
Još! — odgovori Sam. — Moramo još jedanput.
I ja tako mislim. U koliko?
U koliko hoćete?
Pedeset dolara.
Pedeset!
Ili radije stotinu?
To je previše. Doduše, siguran sam da ću sad konačno pogoditi. Bilo bi mi ţao da vam uzmem toliku
svotu, gospodine... kako se zapravo zovete, sir?
Buttler — odgovori upitani suviše brzo i ne^-oprezno. On bi zacijelo izmislio neko drugo ime da ga
Sam nije zaskočio iznenadnim pitanjem.
Lijepo, gospodine Buttler — nastavi Sam. — Dakle, ne stotinu. Previše je.
Koješta! Sto rekoh, ne porekoh. Pitanje je samo hrabrosti.
Hrabrosti? Toga u krojača uvijek ima.
Dakle, stotinu?'
U redu.
Buttler je bio tako siguran da će pogoditi metu i da će Sam promašiti, pa je još kraće nišanio.
Moţda ga je uzbudila visoka svota, ali, ,sve u svemu, njegovo se zrno ţarilo veoma blizu papiru u
zid. To mu nije pomutilo dobro raspoloţenje, jer njegov protivnik u svakom slučaju neće pogoditi
ni toliko blizu cilju. U najgorem slučaju moglo bi doći do spora i tad bi mu pobjeda bila sigurna.
Sad je gađao Sam, ali kuda? U pravcu iza ugla kuće, kamo je dosad stalno pogađao, i kamo su, osim
prvoga dospijela sva ostala zrna.
Šta vam pada na um, gospodine Grinell? —• uzviknu Buttler iznenađeno. — Pa vi gađate ugao!
To se samo po sebi razumije — odvrati mali šutljivo.
Ali zašto?
Tek sam sad shvatio svoju pušku.
Kako to?
Ĉini se da ima vlastitu volju i ćud. Gađam li u papir; gore u sredinu, zrno leti dolje u ugao. A gađam
li u ugao, tad bi zrno po svoj prilici moralo poći prema papiru.
— To je ludorija!
— Ne moja, već puške. Sad pripazite!
On okine i zrno se zabije tačno u centar mete.
— Vidite li da sam imao pravo! — smijao se mališan. — Gospodine Buttler, dajte ovamo
stotinu dolara.

13. 13
Svota još nije bila poloţena. Buttler se skanjivao da udovolji zahtjevu. Sinulo mu je da uskrati
isplatu. Tad mu, međutim, zaiskri nova misao koju je smatrao boljom. On izvadi zlatnike iz dţepa,
preda ih Samu i reče: — Hoćemo li prekinuti?
Kako vam drago.
Ili da uloţimo još jedanput?
Sto se mene tiče...
Ali ne stotinu, već dvije!
Dobro! Moj prijatelj gospođin Berry bit će sudac i čuvat će novac. Stavit ćemo čisti papir s
tačkom u sredini. Ĉije zrno bude bliţe, taj dobiva.
Slaţem se — prihvati Buttler — ali nećemo gađati sa dvije, nego sa tri stotine koraka udaljenosti.
Tad neću pogoditi.
Nije ni potrebno. Naprijed gospodine Grinell! Dvije stotine dolara na sunce!
Sam preda novac Stoneu. Buttler, kako se činilo, nije više imao toliko, jer je pošao nekolicini svoje
sabraće da od njih posudi. Kad je skupio potrebnu svotu, također je preda Dicku koji je sasvim
pouzdano znao zašto ga je Sam predloţio sa suca. Pošto su prilijepili novi papir, odbrojali su tristo
koraka i Buttler se pripremi za gađanje.
Gađaj bolje nego ranije! =— doviknu mu jedan od njegovih ljudi.
Jezik za zube! — uzvrati on Ijutito. — Valjda me neće izigrati jedan krojač.
— Ipak se desilo!
— Bio je to puki slučaj, ništa više.
Ipak, gađao je mnogo dulje i paţljivije nego prije Zrno pogodi papir, iako ne baš u središte.
— Divno, krasan pogodak, izvrsno! — pohvali ga njegovo društvo.
Tad dođe red na Sama. On podigne pušku i okine. Slijedio je višestruki uzvik straha i bijesa.
Pogodio je tačno u centar. Dick Stone poţuri do njega, pruţi mu novac i promrmlja: — Uzmi brzo,
stari Sam, jer ih inače nećeš dobiti!
— Dobro, ali morali bi mi ga ipak kasnije dati.
Dolare strpa u dţep i pođe prema kućerku.
Prokleta, neshvatljiva sreća! — viknu Buttler Ijutito za njim. Takav se slučaj još nije desio!
Meni još nije — priznade Sam, govoreći čistu istinu, jer mu slučaj, kao izvrsnom strijelcu, i nije
bio potreban. Buttler je međutim shvatio ove,riječi drukčije i rekao: — Onda mi vratite novac!
Da vratim novac? Zašto?
Jer ste upravo priznali da metu niste pogodili vi nego čist slučaj.
—U redu! Ali slučaj se posluţio mojom rukom i mojom puškom. Pogodio je cilj i stoga dobio okladu.
Njemu pripada novac i ja ću mu ga dati čim se opet sretnem s njim.
— To bi trebala biti neka šala, sir? — prijeteći
zapita Buttler, dok su njegovi ljudi istovremeno stvorili uzak krug oko njega i Sama.
Mališan nije ispoljavao: ni najmanju zabrinutost, nego je mirno uzvratio: — Sir, krojači se ne
običavaju šaliti kada se radi o novcu. Hoćemo li dalje gađati?
— Ne. Htio sam se kladiti s vama, a ne s vašim slučajem. Da li vas uvijek tako sluţi?
On kriomice dade znak svojoj sabraći da ne treba primijeniti silu. Sam je to ipak opazio i
odgovorio smiješeći se: — Osim kad se trud isplati. Zbog pišljiva dolara svakako ne; tad će zrno
radije letjeti u ugao.
Upravo su htjeli zaokrenuti za ugao da izađu do prednje strane kućerka kad im netko pođe u
susret. Taj netko bila je Sam Hawkensova mazga kojoj je glava, kako se činilo, radoznalo zurila u
svog gospodara. Buttler, koji je pošao naprijed, gotovo se sudario sa ţivotinjom.
— Ruţne li ţivotinje! — on uzviknu pri tom udarivši Mary šakom po glavi. — Ovo je pravo
pravcato krojačko kljuse. Nekom drugom nikada ne bi palo na um da uzjaši tako ruţnu beštiju!
Sasvim tačno! — potvrdi Sam. — Postavlja se samo pitanje: zašto?
Kako, zašto? Kako to mislite? Hoćete li moţda reći da tog jarca nije moguće uzjahati?

14. 14
To ne, sir. Htio sam samo reći da je moţe jahati samo veoma dobar jahač.
Izgovorio je ove riječi- na takav način da ga Buttler ţustro upita: — Smatrate li moţda da nisam
dobar jahač i da ne bih mogao izaći nakraj sa beštijom?
— Ne znam, sir, iako mislim đa bi vas zbacila za jednu minutu.
— Mene? Najvrsnijeg jahača između Frisca i New Orleansa? Vi ste lud!
Sam ga odmjeri radoznalo od glave đo pete i pun nevjerice upita: — Vi, najvrsniji jahač? Ne
vjerujem! Vi niste građeni za dobra jahača. Noge su vam preduge.
Nisam građen za dobra jahača! — nasmija se Buttler. — Sta krojač zna o jahanju! Kada ste
nailazili ovamo, visili ste na ţivinama kao majmun na devi. Vi ćete govoriti o jahanju? Ne budite
smiješni! Vašu ću mazgu tako stisnuti nogama đa će se skrhati za pet minuta!
Ili će vas u jednoj minuti zbaciti! Hoćemo li se kladiti?
Ulaţem deset dolara! — viknu Buttler koji više nije imao novaca da se kao ranije kladi na veću
svotu.
I ja!
Dobro, gotovo, deset dolara na sunce!
Sam izvadi novac i opet ga preda Stoneu. Buttler posudi od svojih-drugova i također preda novac
Dicku. Kadije bi ga povjerio nekom od svojih ljudi, ali nije ţelio pobuditi sumnju.
— Odvratna oklada! —: reče mu krčmar. — Za
dobitak od deset dolara popeti se na ovakvu nakazu!
Ali ovaj put ćete sigurno dobiti!
Buttler uze staru Mary za vodice i povede je prema slobodnom prostoru pred kućom. — Dakle, za
minut
će me zbaciti! — doviknu Sam Hawkensu. — Ali ako ostanem duţe, ja sam dobio!
Smijem li razgovarati sa ţivotinjom? — upita Sam.
Zašto ne? Razgovarajte, fićukajte ili pjevajte s njom, sve po vašoj volji!
Stvorile su se dvije grupe: na jednoj strani Sam, Dick i Willy, a na drugoj krčmar s Buttlerovim
ljudima. Buttler se uspeo. Mazga to mirno dopusti stojeći nepokretno kao da je iz drva istesana.
Tada Sam reče: — Zbaci ga, moja dobra Mary!
Mazga se u tren oka vinu uvis mačjim skokom, poleti sa sve četiri noge u zrak, ispruţi se i tad
istovremeno s jahačem pade opet na zemlju. Buttler nije više sjedio u sedlu, nego pored Mary na
tratini. Njegovi ljudi iznenađeno viknuše. On skoči na noge i viknu ozlojeđeno: — To ţivince je sam
đavo! Isprva , stoji krotko kao jagnješce, tad odjednom poleti u zrak kao balon! Ne znam jesam li
pravo razumio. Niste li ţivotinji rekli da me zbaci?
Jesam! — kimnu Sam i spremi dobitak u dţep.
Sit, to vam zabranjujem!
Ma nemojte! Vi ste pristali da s njom razgovaram, đa joj kaţem šta hoću.
Ali ne na moju štetu!
To je bilo za vaše dobro. Treba samo da slušate šta joj kaţem, pa ćete odmah znati što će
ţivotinja uraditi i što valja da poduzmete, ako ste, zaista, tako dobar jahač kao što ste maločas
rekli.
Na taj ću način u slijedećem pokušaju zacijelo dobiti. Slijedeći put neću se dati zbaciti. Ulaţete li
ponovo deset dolara?
— Rado!
Buttler ponovo posudi novac, pređa ga Dicku i reče Samu nakon što je ponovo uzjahao: — No,
recite opet toj ragi što da radi!
Sam se kratko i veselo nasmije i doviknu mazgi: — Ostruzi ga, mila moja Mary!
Mary se učas pruţi upropanj, pri čemu Buttleru nije pomoglo nekakvo naprezanje, onda zakrenu
prema uglu kućerka i prođe tako tijesno uza zid da je desna Buttlerova noga zapela, pa je morao
skočiti sa sedla

15. 15
kako bi spasio nogu. Bio je „ostrugan" i našao se ponovo posađen na tlu.
Sto mu gromova! — proderao se bijesno, usta-jući i pipajući se za koljena. — Ova je beštija prav-
cuti izdanak pakla. Pripremio sam se dame zbaci!
Ali sam ovaj put savjetovao Mary struganje — cerekao se Sam. — Bilo je ugovoreno da s mazgom
smijem razgovarati, fućkati pa i pjevati. Sve što mi se sviđa. Toga sam se čvrsto drţao. Novac je
moj.
Buttler kimnu gostioničaru i reče poluglasno: — Daj mi dvadeset dolara! Moji ljudi više nemaju.
Hoćete li se ponovo kladiti? — upita Irac.
Naravno!
Opet ćete izgubiti! Tko će mi tada vratiti novac?
Ja, lupeţu, ja!
Ali kada?
Sutra u jutro!
Sutra u jutro? Pa on vam je sve uzeo?
Blesane! To je samo posuđeno! Moji ljudi sigurno ne bi tako mirno promatrali kad ne bi znali da ću
svoj novac i još mnogo više imati opet sutra ujutro.
Ah, dvije hiljade dolara od ovih krojača?
Da!
Pripazite, sir! Taj klipan ipak nije tako glup kao što smo mislili.
Koješta! Sve je to slučaj!
S gađanjem, da. Ali s mazgom sigurno nije.
I to! Mazga je staro isluţeno cirkusko ţivinče što ga je kupio za nekoliko dolara. Naučila je ova
dva trika i to je sve. Dakle, ovamo $> novcem! Sada u najmanju ruku moram dobiti natrag ovih
posljednjih dvadeset dolara.
Kad mu je gostioničar iz kuće donio novac, on doviknu Hawkensu: — Kladite li se sa mnom još je-
danput?
Da, ali po posleđnji put.
Razumije se. Ali u dvadeset dolara!
Slaţem se.
— Tu je novac. Uz to najsvečanije se zaklinjem
da me vaša nakaza ovaj put neće zbaciti. Moţe činiti
što hoće.
On se uspe, uze Mary nakratko za vodice i čvrsto stisne listove slušajući Sama što će reći
ţivotinji, da li bacanje ili struganje. Mališan međutim nije naloţio ni jedno ni drugo već viknu: —
Svaljaj ga, ljupka moja Mary!
Mazga se u hipu baci na zemlju i stane se valjati kao valjak. Da ne bi zgnječio i slomio ruke i noge,
Buttler je morao ispustiti vodice i izvući noge iz stremena. Tek što se Mary osjetila slobodnom
ona poskoči, otkasa do svoga gospodara, pobjednički se oglasi i protrlja gubicu o njegovo rame.
Buttler se polako podiţe sa zemlje, opipa se gore-dolje, sprijeda, straga, i lice mu poprimi glup
izraz. Bio je bijesan zbog višestrukog neuspjeha, a ipak nije htio da se to na njemu primijeti. Uz
to boljele su ga kosti i mišići, jer je leţao ispod Mary kao ispod parnog valjka.
Da li vam je moţda po volji još jedna qklađa? — đoviknu mu Sam Hawkens.
Idite do đavola zajedno s vašom odvratnom strvinom! — progunđa Buttler.
Nemam sa đavolom, nikakva posla, gospođine Buttler. Ići ću onamo gdje mi se bude sviđalo.
U Prescott?
Zna se.
Još danas?
Ne. Danas ćemo ostati ovdje u San Xavier del Bacu.
Jeste li se već pobrinuli za prenoćište?

16. 16
Ne. Nije potrebno. Spavat ćemo na otvorenom.
Imate li što za jelo?
Još ne. Mislili smo da ćemo ovdje jesti.
S jelom je ovdje slabo. Ništa se više ne moţe dobiti. Ali ćete se moći najesti ako budete naši go-
sti. Prihvaćate li poziv?
Prihvaćam, sir. Kada ćete jesti?
Kad stigne meso. Obavjestit ću vas.
Time su oklade završene. /Obje se grupe opet odvoje svaka na svoju stranu.
2. POMRŠENI PLANOVI
Uredio si fin posao! — Stone reče Samu. — Rado bih ti bio pomogao!
Nije bilo potrebno. Ako se ne varam, oni nas zaista smatraju krojačima, hihihihi! A klipan se zove
Buttler!
To su, dakle, Findersi. Loše društvo za večeru.
Nismo bili prisiljeni da prihvatimo njihov poziv. U torbama imamo dovoljno zalihe za čitav dan,
Bilo br nam sasvim dovoljno do Tucsona. Međutim, imam određene namjere. Hoću da ih pohvatam.
Da ih pohvataš?
Kako?
Nešto ću već smisliti.
Trebali smo odjahati dalje. Ovdje nam moţe biti jako vruće pod nogama. Findersi će pokušati da ti
oduzmu dobitak.
To se razumije. Ali će im prisjesti. Ja ih se ne bojim, osobito nakon što sam se uvjerio da ih je
lako nasamariti. Naš trolist smatraju krojačima!
Mudra si ti glava, stari Same.
Posve sam zadovoljan svojom glavom iako je već pomalo oštećena. Nekad sam imao i vlastitu kosu
skupa s koţom na kojoj je izrasla. Nosio sam je od djetinjstva sve dok se tuce ili dva Pawneeja
nije našlo oko mene pa su mi naţivo odrezali i skinuli „krzno" s glave. Tada sam otišao u Tekamu i
tamo sebi kupio novu koţu. Zvali su je perikom i stajala me tri debela sveţnja dabrovih krzna. Ali
ne sme-
ta, novo je krzno sada praktičnije od starog, osobito ljeti. Mogu ga skinuti kad se znojim, oprati i
počešljati a da se pri tome ne moram češati po glavi. I kad bi neki crveni klipan još jednom
zatraţio moj skalp, onda bih mu ga poklonio. Tako se ne bi mučio, niti bih ja podnosio boli, hihihi.
Koliko li su plitki — upade Will Parker. — Povjerovali su da gore uz Rio Verde ţelimo loviti dabrove
i štaviše gr izli medvjede.
Nisu oni tako plitki kao što misliš — objasni Sam. — Oni su sasvim jasno razabrali da si ti zeleniš.
A od zeleniša treba očekivati svašta, pa i to da će na livadi loviti morske pse i kitove. Govorili su
da očekuju meso. A otkuda? Da li iz Tucsona? Teško je vjerovati. Negdje će ga ukrasti. Pazite,
evo ih dolaze! Sada ćemo ih upoznati.
On pokaţe rukom u daljinu gdje su se na slobodnom prostoru ukazala duga, ceradom natkrivena,
kola sa zapregom od četiri vola, koja su slijedila još troja kola. Veoma dobro naoruţan jahač
kasao je sprijeda, a bio je to Master Poller, izviđač. Pored kola jahala su dva dječaka ili mladića
koji su također imali uza se noţeve, revolvere i dvocijevke. Goniči volova išli su pješke. U kolima su
bili putnici. Vidjelo se kako radoznalo proviruju ispod cerade.
Izviđač je očito namjeravao da se zaustavi, ali kad je spazio društvo ispred rakijašnice, lice mu se
smrači i pojaha dalje. Kola su pošla za njim.
Prokletstvo! — jedan od Findersa reče gostioničaru prigušenim glasom. Izgleda da od večernjeg
pečenja neće biti ništa. Tko zna gdje će se zaustaviti?
Neće stići daleko. Volovi su očito umorni. A jeste li primjetili izviđačevo lice?

17. 17
Ne!
Smračilo mu se kad vas je ugledao. Promatrao vas je s nevjericom i sumnjičavo, jer ste ga
ispitivali isuviše opširno. Sigurno bi ovdje logorovao, ali je samo zbog vas odjahao dalje. No,
zacijelo samo- do kraja sela gdje ima trave za volove.
Idem da vidim.
Ne, ako vas opazi, bit će još sumnjičaviji.
Tačno — potvrdi Buttler. — Moramo sačekati dok se smrači. Tada ćemo nas nekolicina da ih
uhodimo. Oni će pustiti volove da slobodno pasu. Jednog ćemo odvesti i zaklati.
Pa će vas otkriti! — dobaci gostioničar.
Sto smatraš otkrivanjem? Ako netko dođe, a mi kod tebe sjedimo i jedemo pečenu govedinu?. To
je sve, dok nestali vol leţi negdje daleko pred selom. Tko moţe dokazati da smo to mi učinili?
Mi ćemo jesti komad mesa koji nedostaje zaklanom volu.
To nije dokaz, jer smo meso upravo kupili od nekog nepoznatog crvenokošea. Budu li nas i dalje
optuţivali, tad imamo puške i noţeve kojima moţemo svakom napasniku skinuti glavu s vrata.
Ona tri krojača će jesti s nama?
Da. Znaš li, Pađđy,. što smišljam? Mi ćemo ih opiti.
Da bi ih onda ... ?
Da, da bi ih onda... upravo kako misliš.
— Kod mene u kući?
— Da, unutra, u gostionici. Ovdje na otvorenom
bilo bi nemoguće. Moglo bi biti skrivenih svjedoka.
Ali je za mene takvo djelo u mojoj kući izvanredno opasno! Dopusti da se.,
Šuti! Od onoga što kod tih klipana nađemo, dobit ćeš tri stotine dolara. Dosta za tu neznatnu
nepriliku. Slaţeš li se?
Da. Uviđam da drukčije ne ide. Ali bojim se da se ova čeljad neće opiti tako lako.
Naprotiv, lako, veoma lako. Zar nisi primijetio da su prosuli tvoju rakiju?
Tako nešto vidi svaki gostioničar.
Iz toga, razumije se, slijedi da nisu navikli na rakiju i da je ne podnose. Od nekoliko čaša bit će
pijani kao zemlja.
A ja iz toga zaključujem da rakiju ne piju ( i da je neće piti. Kako ćete ih onda opiti?
Hm, i to bi bilo moguće. Zar nemaš ništa drugo osim rakije?
Na gostioničarevom licu pojavi se lukav izraz pa on odgovori; — Za dobre prijatelje,'i ako se
pošteno plati, imam bačvicu odličnog kalif ornijskog vina.
Kalifornijsko vino? Sto mu gromovar to iz-nesi! — upade Buttler. — Jedna litra toga vina srušit će
tri krojača. A i za nas će kalifornijsko vino biti pravi melem. Pošto je?
Ĉetrdeset litara šezdeset dolara.
posta skupo, ali slaţem se. Ti, dakle, dobivaš tri stotine šezdeset dolara od onoga što nam donese
noć.
Ali zbog čega svi ti manevri s krojačima? Pozivate ih na jelo, na zabavu, a zatim još i na opijanje.
Ne postoji li kraći i bolji put?
Svakako da postoji. Ali, Paddy, nešto ima i u ta tri čovjeka, u njihovom ponašanju, pa ne mogu
posve povjerovati da su krojači. Malo sam razmislio. Pogači maloga bili su majstorski. Ĉak i prvi
promašaji. Vidjeli smo da gađa u papir, a ipak je u tren, munjevitim pokretom puške, da uopće
nismo primijetili, uputio u ugao tačno zrno'za zrnom. Gledaj kako sjede! Ni jedan jedini pogled ne
upućuju, boţe sačuvaj. Ali oni usprkos tome sve tačno znaju kao da su im oči neprekidno
upravljene ovamo. Poznati su mi ovi pogledi iz potaje. I njihovo drţanje. Kao da su svakog
trenutka spremni potegnuti revolvere. Izvršiti na njih prepad, nahrupiti, ne bi bilo baš lako. Ne bi
valjalo da se u njihovim rukama najednom nađu noţevi i puške.
Ali dvanaestorica ili čak trinaestorica protiv trojice! Ishod bi tu morao biti siguran!

18. 18
Svakako. Ali od dvanaestorice bila bi sigurno nekolicina ubijena ili ranjena. Omamljivanjem, te-
meljitim pijanstvom, sigurno je i bezopasno.
Buttler se zaustavi usred riječi, pokaţe napolje i nastavi: — Evo, dolazi ona osebujna spodoba
koja je jahala iza kola. Zaostala je i ne vidi više kara-van. Sad očito ne zna kamo da krene.
Izraz „osebujna spodoba" bio je sasvim umjestan, čak bi se moglo reći i nedovoljno jak. Dok se ta
spodoba pribliţavala lagano izvodila je nekakve mehaničke, vremenski odmjerene ritmičke
pokrete na
konju. Ĉas nogama nazad i glavom naprijed, a čas opet brzo i obrnuto. Ĉovjek je bio omotan dugim
i širokim ogrtačem, a glavu je svezao velikim bečkim rupcem s kojeg, su se rese spuštale sve do
ispod sapi konja. Na nogama je jahač imao čizme. O jedno je rame objesio pušku, dok mu je ispod
sivog ogrtača visilo nešto nalik na sablju. Pod rupcem se naziralo golobrađo, punačko i rumeno lice,
tako da se po odjeći zaista nije moglo prosuditi da li na sporom i mršavom kljusetu sjedi muškarac
ili ţena. A dob ove zagonetne osobe? Ako je to bilo muško čeljade, onda bi mu moglo biti. trideset
i pet godina. Ali ako je to bila zapravo ţena, tad je sigurno imala oko četrdeset godina. Kad je
spodoba stigla do stola, zaustavi konja i pozdravi piskutavim glasom: — Dobar dan, gospodo!
Moţda ste vidjeli četvora kola sa volovskom zapregom?
Dosad se govorilo samo engleski. No, taj muškarac — ili ţena — posluţio se njemačkim jezikom
koji prisutni nisu znali pa zato nisu ni odgovorili. Kad je pridošli ponovio pitanje povišenim tonom,
Sam Hawkens ustane, priđe konju i odgovori njemački:
— Govorite li engleski?
Ne. Samo njemački.
Mogu li znati tko ste vi?
Tad se začu odgovor za tercu povišenim glasom:
— Ja sam gospodin kantor emeritus Matthaus Aure-
lius Hampel iz Klotzschea kod Dresdena.
Klotzschea kod Dresdena? Vi ste Saksonae?
Da, rođeni, ali sada emeritiziran.
I ja sam porijeklom Nijemac. Odavna,'se vucaram Amerikom. Gospođine kantore, vi sigurno
pripadate onom karavanu?
Da. Ali vas lijepo molim da me oslovite punom titulom. Recite radije: gospodin kantor emeritus.
Onda će odmah svatko znati da sam se rastao s orguljama i sluţbom u crkvi da bih svoje izvan-
redne sposobnosti posvetio skladnoj boţici glazbe.
Samove očice veselo zasvjetlucaše. Ipak on ozbiljno reče: — Dobro, gospodine kantore emeritus,
vaša su kola odavno prošla i ona će se, kako pretpostavljam, zaustaviti pred selom.
- Koliko taktova treba još da jašem?
Taktova?
Hm, htjedoh reći: koraka.
Malo znam, kao i vi, jer sam prvi put ovdje. Dozvoljavate li da vas odvedem?
Veoma rado, poštovani gospodine. Ja sam melodija, a vi predstavljate pratnju. Ako uz put ne
napravimo velike četvrtinske pauze i fermete, zacijelo ćemo s finalom doći do kola.
Sam prebaci svoju Liddy preko ramena, zvizne Mary koja ga posluša poput psa, primi vodice konja
ovog osebujnog čovjeka i pođe pravcem kojim su pošla kola. Onda nastavi razgovor: — Dakle,- vi
komponirate, gospodine kantore emeritus?
Da, danju i noću.
Sto?
Veliku operu u tri epohe, u dvanaest činova, za svako veče četiri čina. Znate, jedno djelo poput
„Prsten Nibelunga", Hicharda Wagnera, ali ovaj put ne od njega nego od mene, gospodina kantora
emeri-tusa Matthaus Aurelius Hampela iz Klotzschea kod Dresdena.
Zar ne moţete komponirati kod kuće? Što vas tjera u Ameriku? Još k tome u Arizonu, najopasniji

19. 19
dio Divljeg zapada?
Sto me tjera? Duh, muze, a što drugo? Miljenik muza mora slijediti glas boţice.
Ne razumijem. Ja ne slušam nikakvu boţicu, već svoj razum.
Zato što niste njen miljenik! Razumom se opera ne komponira, već kontrabasom i kontrapunktom,
ako postoji odgovarajući libreto'. A tekst, to je upravo ono što me nagnalo u Ameriku.
Kako to, gospodine kantore?
Ponovo lijepo molim: kantor emeritus! Zbog potpunosti. Moglo bi se pomisliti da još uvijek sviram
na orguljama u Klotzscheu kod Dresdena, a ja sam još prije dvije godine dobio nasljednika. Moja
je opera već potpuno dovršena u glavi, ali mi nedostaje odgovarajući tekst. Potrebna mi je snaţna,
gigantska, kiklopska radnja, da to bude herojska opera. Zato se moram ogledati za herojima, ali
na ţalost još nisam
našao sasvim prikladne, jer ţelim nove, originalne heroje koji još nisu korišteni za pozornicu. U
blizini Dresdena ţivi moj prijatelj i rođak Hobble-Frank, i on...
Sto, zar Hobble-Frank ţivi tamo? Vi ga poznajete? — upade Sam brzo i iznenađeno.
Da, a vi također?
Vrlo dobro, vrlo dobro. Nastavite, nastavite!
I on me uputio na heroje kakvi su mi potrebni.
Ma što kaţete, gospodine kantore?
Već po treći put ili čak četvrti put vas molim: gospodin kantor emeritus! To je zaista samo zbog
potpunosti. Inače bi se moglo pomisliti da se kitim perjem koje nemam već dvije godine. Dakle,
Hobble-Frank me upozorio na heroje koji bi za ovakvu operu bili prikladni. U prvom redu na
samoga sebe, a potom i na druge s kojima je ranije tu na Divljem zapadu izvodio izuzetna junačka
djela i s kojima se po svoj prilici sada opet sastao.
A tko su ti ljudi?
~ Poglavica Apača, koji se zov« Winnetou, dva bijela prerijska lovca po imenu Olđ Shatterhanđ i
Old Firehand, i mnogi drugi. Poznajete li i vi tu trojicu?
I te kako, hihihihi! Od mene moţete toliko toga čuti o tim ljudima da ćete biti u stanju kompo-
nirati i dvadeset opera.
Naravno, naravno! Hobble-Frank mi je ispričao pustolovine koje je doţivio s tom gospodom. Ako
od vas mogu doznati još i nove, bit će mi veoma drago, jer će materijal svakako biti bogatiji
Vi ćete saznati više nego što vam je potrebno. Ali, niste li vi upravo rekli da se Hobble-Frank sada
opet sastao s onim ljudima?
Da, rekao sam. U svakom slučaju samo pret-< postavljam, iako to ne mogu tvrditi sasvim pouzdano.
Naime, nekoliko dana nisam bio kod kuće. Kad sam se vratio, našao sam jedno njegovo kratko
pismo u kojem zahtijeva da smjesta dođem k njemu, pogotovu ako ostajem pri odluci da s njim
pođem u Ameriku i tamo lično upoznam junake potrebne za moju operu. Ja sam ga smjesta
potraţio. No, ipak dođoh
prekasno, jer vila „Medvjeđa mast", u kojoj stanuje, bila je zaključana. Sve je bilo zatvoreno, ni
ţive duše, a od susjeda sam saznao da je Hobble-Frank, kako se čini, otputovao za dulje vrijeme.
Smatrao sam samo po sebi razumljivim da je otišao u Ameriku, pa sam jednostavno otputovao za
njim.
Ali zašto baš u divlju Arizonu? Da li moţda mislite da se nalazi baš u ovom kraju?
Da, jer je sa mnom često razgovarao o Arizoni i Nevađi i pri tom spominjao da će odmah otići
tamo čim.sazna da jedan od njegovih ranijih suputnika polazi onamo. On se s njima stalno
dopisuje. Budući da je otputovao iznenada i da me nije sačekao, pretpostavljam da je od svojih
prijatelja primio takvu obavijest.
I na temelju toga, samo toga, vi ste se uputili na daleki put?
Zašto ne? Zemlja je zemlja, svejedno zove li se Saska ili Arizona. Zašto bi se čovjek s nekim teţe
susreo u ovoj ili onoj zemlji?

20. 20
.— Kakvo pitanje! Prije svega, Arizona i Nevada su mnogo veće od. Saske, a osim toga i prilike
valja uzeti u obzir. Imate li vi pojma o tome kolika i koja indijanska plemena obitavaju ovdje?
— Ona me se ništa ne tiču.
~ Da li su vam poznata bespuća ove zemlje, divlji klanci i kanjoni, pustoš planina, beznadne
pustinje, osobito one između Kalif orni je, Nevade i Arizone? • —Ni to me se ne tiče. •—
Poznajete li jezik Indijanaca i ovdašnjih bijelaca? ....
— Ne treba mi! Moj jezik je muzika.
— Ali Indijanac, neće s vama razgovarati i po
stupati muzikalno. Izgleda da uopće ne znate kakvim
ste se opasnostima.izloţili, u ţelji da potraţite Hobble Franka.
Opasnostima? Upravo sam rekao što o tome mislim. Ĉedo umjetnosti, sin muza, ne treba da se
boji opasnosti. On je toliko visoko iznad običnog ţivota kao što je violina iznad kontrabasa. On ţivi
i udiše eter nebeskih akorda i nema s ovozemaljskim disonancama nikakva posla.
— Dobro! Onda jednom dopustite da vam kakav ndijanac odere skalp iznad uha pa mi zatim recite
akve ste nebeske akorde pri tome čuli! U ovoj zemlji ostoji samo jedna muzika, a to je ova! — Pri
ovim iječima on udari rukom po svojoj pušci i nastavi: Ovaj muzički instrument proizvodi tonove
na koje e ovdje u Arizoni i Nevadi pleše i...
Pleše? Fuj! — prekide ga kantor. — Tko je govorio o plesu ili tko bi uopće govorio o tome?
Umjetik nikada! Ples je nagla i neprestana izmjena teţišta to dovodi do neestetskog
preznojavanja.
Tada vam ţelim da ne dođete u priliku da
protiv sve svoje umjetničke volje izgubite teţište, a s njim moţda čak i ţivot. Na ţalost, stvari
već sada stoje tako, da ćete veoma brzo biti prisiljeni da otplešete neki ples i da se po svoj prilici
oznojite temeljito.
Ja? Ne pada mi na um! Tko bi me htio ili
mogao prisiliti na to?
Ona gospoda koja su tamo uz nas sjedila pred gostionicom. Objasnit ću vam kasnije.
A zašto ne odmah?
Jer moram i ostalima reći, i jer smo upravo tigli gdje smo namjeravali.
Prošli su kroz selo te su bili na cesti koja je vodila prema glavnom gradu. Kantor je cijelo vrijeme
na svom konju i dalje izvodio one čudne pokrete, svijao gornji dio tijela čas naprijed, čas natrag.
U isti mah noge su mu ritmički polazile uvijek u suprotnom smjeru, što je veoma zabavljalo malog
Sama Ha'w-kensa. Najzad su ugledali velika, teška doseljenička kola. Putnici su se bili iskrcali i
ispregnuli volove koji su pasli oskudnu, rijetku travu.
Kola su bila tijesno priljubljena jedna uz druga, ruda irn okrenuta na istu stranu. Bila je to velika
greška U kraju u kom lutaju Indijanci i bijeli ološ i gdje treba kola postaviti u krug radi bolje
eventualne obrane. Dvije su ţene naokolo skupljale suho granje akacije, jedino drvo kojim se
mogla naloţiti vatra. Dvije druge nosile su lonce u kojima će prirediti jelo. I poneko dijete im je
pomagalo. Dva su čovjeka donosila u vedrima vodu; treći je pregledavao, točkove.
Ta su trojica bila još prilično mlađa, dok je četvrti sigurno prešao pedesetu, ali još uvijek u punoj
muţevnoj snazi, veoma razvijen i čvrsto građen, stajao je i nadzirao i s vremena na vrijeme
sumornim glasom izdavao po koju kratku zapovijed. Sticao se dojam da je to vođa karavana.
Primjetivši došljake on viknu: — Gdje ste opet zaostali, gospodine kantore? Neprestano smo u
brizi zbog vas i...
Molim, molim, gospodine Schmidt — upade mu u riječ oslovljeni. — Gospodin kantor
emeritus, kako sam vam već rekao više puta. Doista samo potpunosti radi, zato što se ne ţelim
kititi poslom koji više ne obavljam.
Pri tom zaustavi konja i siđe s njega, ali kako! Najprije je izvukao desnu nogu da bi sišao s lijeve
strane. Međutim, učinilo mu se isuviše opasnim, pa stoga sada izvuče iz stremena i lijevu nogu da

21. 21
bi s desne strane pokušao doseći zemlju. Ali po svoj prilici i to mu se činilo opasnim. Stoga se
objema rukama uhvatio za unkaš, otisnuo u zrak i potisnuo unazad, dospjevši tako na gole sapi
konjske. Zatim je polagano konačno skliznuo preko konjskog repa na zemlju. Ţivotinja je od umora
bila mirna kao janje pa je zato i dopustila kantoru da joj onako čudno i smiješno klizi po leđima.
Doseljenici su već ranije gledali to klizanje s konja, njima to više nije bio neki naročiti prizor. Ali
je dobri Sam Hawkens to gledao prvi put pa se morao vraški suzdrţavati da ne prasne u smijeh.
Ah, koješta kakav emeritus! — upade Schmidt povišenim glasom — za nas ste još uvijek gospodin
kantor. Ako ste postali emeritus to je vaša stvar, ali nije razlog da mi vječno preţvakavamo tu
stranu riječ. Zašto stalno zaostajete? Moramo neprestano paziti samo na vas!
Piano, piano, dragi Schmidt! Ĉujem vas veoma dobro, i onda kad ne vičete toliko. Sinula mi je
jedna muzička misao. Mislim da se u uvertiri, ako u orkestru manjka cello, njegov glas moţe
zamijeniti i trećom trompetom. Zar ne?
Nadomjestite ga vi, što se mene tiče i velikim bubnjem! Znam sigurno da kola moraju biti dobro
podmazana da bi mogla dobro voziti, ali šta treba u uvertiri... Kakvog ste nam to lakrdijaša doveli?
I on pokaţe na Sam Hawkensa. Mada se na ovu krupnu, štaviše uvredljivu riječ nije ni osvrnuo,
kantor odgovori: — Ovaj gospodin je... zove se... hm, to još ni.Ja ne znam. S njim sam se susreo u
selu i pitao ga za vas.1
- Bio je tako ljubazan da me dovede do vas. Glavno je da je i on Sas.
— Sas? — iznenadi se Schmidt odmjerivši Sama od glave do pete. Pa to je nemoguće! Ako bi
netko kod nas u Saskoj lunjao naokolo ovako odjeven smjesta bi ga uhapsili!
— Ali na svu sreću sada nismo u Saskoj — ubaci Hawkens uz prijazan smiješak — stoga ću svoju
slobodu po svoj prilici i sačuvati ako se ne varam. Vi ćete ovdje vidjeti i sasvim drukčiju odjeću
nego što je moja. Na Divljem zapadu nema deset trgovina odijela na svakih dvadeset koraka. Da li
bi mi gospođa htjela reći kamo su naumila?
Šta? — reče Schmidt odbojnim glasom. — Prije nego vam to kaţemo, trebalo bi da doznamo tko
ste vi i čime se bavite.
U redu to moţete saznati. Zovem se Falke, porijeklom Sas, po zanimanju zapadnjak i svakome
iskazujem čast koja mu pripada. Hoćete li odgovoriti na moje pitanje, vama je na volju. A tko me
smatra lakrdijašem tome nisu svi kotači na broju.
Sto mu gromova! Ciljate li moţda na mene? — ustoboči se stari i prijeteći zakorači prema
Hawkensu.
— Da — odgovori mali, prijazno i bez straha gledajući Starome u oči.
—Onda se smjesta čistite odavde .ako. ţelite da vam kosti ostanu čitave!
To ću i učiniti. Ali kao vaš zemljak smatram svojom obavezom da vas upozorim na dvanaestoricu
jahača što su danas prošla pored vas.
Nije potrebno. I sami srno dovoljno mudri da znamo na čemu smo. Ti nam se klipani nisu dopali, a
kad su nas pokušali ispitivati nisu dobili nikakva obavještenja. Prema tome, vidite da su nam vaše
„korisne" pouke potpuno suvišne.
Okrenuo se i dao do znanja da sa Samom Haw-kensom ne ţeli više imati nikakva posla. Ovaj učini
pokret da pođe, ali ipak ostade nagnan svojim dobrim srcem pa reče: — Gospodine Schmiđt, samo
još jednu riječ!
Što? — upita stari Ijutito.
Ako zaista ne primate dobre pouke, tada ću ih rado zadrţati za se. Ali mi dozvolite da upitam još
samo ovo: da li su vaša kola samo privremeno smještena ovako?
Ĉemu to pitanje?
Jer je ovo najprikladniji način da vas pokradu pa čak i napadnu. Ako ćete mene poslušati onda na-
pravite četvorokut od kola, a u njemu neka budu i ljudi i volovi... hihihihihi... ljudi i volovi neka
prenoće unutar kola. Uz to bi valjalo da postavite veoma budnu straţu i to od sutona do svitanja.
Zašto?
Jer ste u Arizoni, a ne kod kuće kod Dresdena ili Leipziga.

22. 22
Gdje smo, to znamo sasvim tačno. I za to nismo morali pitati lakrdijaša. Gledajte da se gubite
bdavde, jer ću vam inače slomiti noge!
Evo već idem. Ţelio sam vam dobro. Ali sad lakrdijaš napušta majmunsko kazalište!
Ţustro se okrenuo i udaljio u pravcu sela. Schmiđt se nevoljko obrati kantoru i reče: — Zaista ste
nam doveli zgodnu kreaturu. Izgleda kao harlekin, a još je prostačina ... Fućkam na takve
zemljake.
Ali je prema meni bio veoma susretljiv i ljubazan — primjeti emeritus. — Očito zato što sam ga
zgodno „dolce" nagovorio, kako se mi muzičari 'izraţavamo dok ste ga vi veoma „sforzadno" klopili
po gubici.
Jer se đoklatio ovamo kao probisvjet...
Schmidta prekinuše glasni povici. Ona dva mladića što su jahala pored kola i o kojima su Findersi
pričali, bili su na potoku i isprali svoje prasne konje. Sad su se vraćali jašući. Jedan je imao lice i
svjetlu put Evropejca, iako mu je-koţa bila prilično tamna od sunca. Moglo mu je biti osamnaest
godina, bio je
više širok nego visok. Drugi je međutim imao oštre,
i izrazito indijanske crte, aii mu jabučice ipak nisu bile jako ispupčene. Boja njegove koţe bila je
kao zagasita bronca, na kojoj su se jako isticale sive oštre oči i gotovo plava kosa. Tijelo mu je
bilo vitkije, no ipak ne manje snaţno od tijela njegova prijatelja. Oba su bila odjevena po evropski
i odlično naoruţana. Također su veoma sigurno sjedila u sedlima, osobito sivooki koji je na konju
izgledao kao da je s njim srastao. Upravo je taj mladić onako ţestoko uzviknuo i prekinuo
Schmidta kad je ugledao Sama Hawkensa kako brzo odlazi.
Mladić brzo dotjera konja bliţe, zaustavi se pred Schmkltom i reče njemačkim jezikom ali
upadljivo stranim naglaskom: — Tko je bio onaj čovječuljak što je upravo otišao? ' — Zašto me
pitaš?
Učinio mi se poznat. Nisam ga tačno vidio, ali mi je upao u oči njegov hod. Ima li bradu?
Da, pravu prašumu!
To se slaţe! A oči?
Veoma malene.
Nos?
Strahovit
Također se slaţe. Da li je moţda rekao svoje ime?
Da.
Sam Hawkens, moţda?
Ne, ime mu je Falke. Nijemac.
Ĉudnovato, ali ipak objašnjivo! Falke1
se engleski kaţe hawk. Mnogi Nijemci uzimaju engleska
imena kad dođu ovamo. Zašto se zapadnjak Falke ne bi prozvao Hawkens? Da je Sam Hawkens
Nijemac, nisam dosad znao. Ali ta prilika i onaj osebujni šuljajući hod! Svaki dobar zapadnjak učio
se šuljati, ali tako se šulja samo Sam Hawkens. Ipak,. još jedno pitanje: — da se za vrijeme
razgovora nasmijao koji put?
Da.
Kako?
Izrazito podrugljivo, kad je govorio o ljudima i volovima.
1
Falke — soko.
Mislio sam, kojim vokalom, kojim glasom? Ljudi se smiju ,sa a, sa i, dapače sa e ili o.
Bilo je sa i. To je prije cerekanje nego smijeh.
Zaista? — zapita mladić ţivahno. — Onda je ipak on. Sam Hawkens ima tipičan hihihihi, što se ni
od koga drugog ne moţe čuti. On se tako smije veoma često. Zvuči lukavo i samozadovoljno. Kao
da mu pola smijeha odlazi u ţeludac.
Sve je tačno! Ali vi se varate. Taj je klipan probisvjet, a ne zapadnjak.

23. 23
Ĉovječuljak se vrati u gostionicu i opet sjede uz Dicka i Willa. Da udobrovolje gostioničara,
naručili su još po jednu rakiju i blaţeno je pili s vođom. Fin-dersi su se tome smijali, ali su ih
ostavljali na miru.
Kad se smračilo, Irac je upalio i objesio fenjer kojim je oskudno osvijetlio prostor pred
gostionicom. Nakon izvjesnog vremena Buttler se digao od stola, namignuo trojici svojih drugova i
udaljio se s njima.
— Za to postoji nekakav razlog — tiho reče Will
Parker. — Kamo su mogli otići?
Zar se ne moţeš dosjetiti? — upita ga Sam.
Ne. Nisam sveznajući.
Ni ja nisam. Ali tko nije zeleniš kao Will Parker, taj će zacijelo znati šta hoće.
Pa što, stari, mudri rakune?
Meso.
Otkuda?
Od doseljenika. Findersi su ţeljni svjeţeg mesa a tamo kod kola ima šesnaest volova. Da li sada
znaš na čemu si, mudri Wille?
Ah, volovi, tako je, tako je! kimnu Will.
Ovim dţentlmenima bi sasvim odgovaralo da ukradu vola, što je mnogo lakše nego uvući se u kola i
iz njih odnijeti šunku. Ĉovjek legne na zemlju i prišulja se ţivotinji, a zatim je polako i oprezno
istjera iz logora na sigurno mjesto.
Tako je! Da, tako će uraditi, hihihihi! Izgleda da si ranije bio odličan kradljivac goveđa, ako se ne
varam.
Šuti, stari rakune! Treba da ţalimo te ljude
ako ostanu bez jedne tegleće ţivotinje. Da li ti se ova pretpostavka rodila tek sada?
Ne, nego čim je Buttler spomenuo meso.
I bio si kod doseljenika i nisi ih upozorio?
A tko kaţe da nisam? Ali me tamo nazvaše lakrdijašem čiji dobar savjet nije potreban nikome.
Sam Hawkens lakrdijaš, hihihi. Strašno sume time razveselili! Istini za volju, treba reći da nisam
baš salonski odjeven, ali onaj kantor emeritus prije liči na pajaca nego ja, ako se ne varam.
Ti se smiješ, a da li misliš na to da smo pozvani na večeru?
Naravno da mislim. Gladan sam kao prerijski vuk kojem je sunce dva tjedna sijalo u prazan ţe-
ludac.
Hoćeš li prihvatiti poziv i zajedno s njima jesti ukradeno meso? -
I te kako!
Sam, teško mi je povjerovati u to, jer si stara pošten jačina. Uostalom, čini šta hoćeš, ali ovaj put
neću biti -s tobom. Will Parker ne jede ukradeno meso.
Neće ga ni Sam Hawkens, osim ako zna da će naknadno biti plaćeno.
Ah, tako misliš ...?
Da — kimnu mali. Nazvali su me lakrdijašem i prisilili me da se povučem zajedno sa svojim sa-
vjetima. Prema tome ništa neću spriječiti. Kazne mora biti. Osobito ako ona sluţi za pouku i odgoj.
Zato ću to meso jesti s najvećim zadovoljstvom, ali ću se poslije pobrinuti da se pokradenima
isplati puna odšteta.
Ako tako stoje stvari, onda ću i ja jesti s njima. Ali moramo biti jako oprezni. Veoma bih se
začudio ako Findersi ne bi pokušali da nas očerupaju. .
Kod toga čerupanja frcat će njihovo vlastito perje. Samo gledaj.
Buttler je s pratiocima bio odsutan oko tri četvrt sata. Kad su se vratili, odnijeli su goveđi but u
kuhinju. Dok se meso peklo, ispraznili su još nekoliko boca rakije. Kad je Crnkinja konačno javila
da je pečenka pripremljena, Buttler priđe „trolistu" i pozva ih da s njim pođu u gostionicu.
A zar ne bismo mogli dobiti napolju ono Što nam-ţelite dati? — upita Sam.

24. 24
Ne — glasio je odgovor. — Tko ţeli biti naš gost, mora s nama i sjediti. Uostalom, valjda znate da
vino prija samo u društvu.
Vino? Odakle ovdje vino? izusti Sam iznenađeno.
Da, otkuda! Iznenadili ste se, zar ne? Kaţem vam, pozvali su vas pravi dţentlmeni. Mi smo primje-
tni da ne podnosite rakiju, pa smo, vama za volju i u čast, obrlatili gostioničara da nam prepusti
jedinu bačvicu vina koju je imao u kući. Takvo vino još niste pili. Dakle, dođite, moja gospodo!
On pođe prema vratima iza kojih su već nestali njegovi ljudi. Zahvaljujući tome Hawkens je imao
priliku da došapne prijateljima: — Namjeravaju nas opiti i potom opljačkati. Misle da ništa ne
podnosimo, jer nismo htjeli piti Irčevu rakiju. Hihihi, ali će se prevariti, ako se ne varam! Sam
Hawkens pije kao smuk. Momci pravit ćemo se kao da ništa ne podnosimo. Budu li i oni toliko pili,
svi će dospjeti pod stol.
Ušli su u kuću. Desno je bila kuhinja s veoma trošnom peći u kojoj je gorjela vatra.. Na njoj je
Crnkinja ispekla meso. Lijevo su bila postavljena dva duga stola od neoblanjanih dasaka i greda, a
pored njih dvije klupe. Za stolovima je bilo mjesta za sve. Bačvica s vinom nalazila se na jednom
panju. Irac je upravo natakao dva vrča iz kojih će se piti jer nije bilo čaša.
Findersi su naumili da ne piju mnogo dok ,se njihovi gosti potpuno ne opiju. Oni su neprekidno pre-
davali vrčeve unaokolo jedan drugom, praveći se kao da svaki od njih ţestoko poteţe. Međutim
svaki bi ispio tek jedan gutljaj. Vino je zaista bilo dobro; ono im. je prijalo. I tako se desilo da su
gutljaji postajali sve veći. I pečenje je bilo odlično. Temeljito su prionuli uza nj i već su bili
gotovo pri kraju, kad je odjednom večera prekinuta. Pojavio se Poller, iza njega je na vratima bio
stari Schmidt, a za njim još tri čovjeka. Imali su uza se puške, dok je veselo društvo bilo odloţilo
svoje oruţje. Kad su malo razmotrili što se dešava u prostoriji, Poller se pribliţi ne-
koliko koraka i reče: — Dobro veče gospodo! Dozvolite da vam zaţelimo dobar tek.
Zašto ne? — uzvrati Buttler. — Rado bismo vas ponudili, ali smo već pojeli gotovo sve.
Zao nam je. Nigdje ne vidim kosti. Izgleda da ste nabavili lijep but.
Da, lijep bizonski but.
Zar ovdje još ima bizona? Ali će to prije biti domaće govedo!
I to je moguće, ali smo ga kupili kao bizonski but.
A gdje, ako smijem pitati?
U Rhodes Ranchu, u dolini Rio Santa Cruz, kad smo tamo prolazili.
Pa to je morao biti pozamašan zaveţljaj. Mi ga nismo primjetni, kad ste projahali pored nas.
Zato što je svaki imao svoj dio uza se, ako nemate ništa protiv toga, sir. — nasmiješi se Buttler
podrugljivo.
Dobro, gospodine moj. Ali kako se onda desilo da je nama nestao vol?
Zar je vama nestao vol? Ah, a koliko vas je bilo?
Findersi su nagradili ovu primitivnu šalii urnebesnim smijehom. Pollera to nije zbunilo i on produţi:
— Da, jedan nam je vol nestao. Imate li moţda pojma, dţentlmeni, gdje bi mogao biti?
A otkud ćemo znati? Traţite ga!
To smo i učinili, pa smo ga i našli.
Onda budite, zadovoljni, sir, i ostavite nas s tim vašim volom na miru. Mi s vašim ţivinčetom
nemamo nikakva posla.
Moţda ipak imate! Stvar je u tome da je ono odmamljeno i tiho ubijeno majstorskim ubodom u
kičmu. To je izvršeno tačno po metodu stokokradiea jer oni tako odmah zakolju svoj plijen.
Gle! Znači, smatrate da vam je vol ukraden?
Ne samo da smatramo, nego smo čvrsto uvjereni.
Onda gonite kradljivce! Moţda ćete ih još uloviti. To je jedini i najbolji savjet što vam ga mogu
dati.
Mi smo već prihvatili taj vaš savjet. Začudo, zaklanom voni manjKa upravo but!
Nimalo čuano, naprotiv sasvim razumljivo. Kradljivcima je očito bilo poznato da je but najbolji i

25. 25
najukusniji dio govečeta.
Njihovo se mišljenje, dakle, slagalo s vašim. Vidim da je vaša pečenka također bila but.
Buttler se podiţe te prijeteći zapita: — Šta hoćete time reći, sir? Da moţda ne dovodite naše
pečenje u vezu s ukradenim volom?
— Da, to upravo činim i nadam se da nemate
ništa protiv.
U hipu se Buttleru stvorila puška u rukama. I njegovi drugovi skočiše i zgrabiše puške.
— Ĉovječe, viknu on vodiču — znate li što ste sebi dopustili? Vidite li ovih dvanaest
uperenih pušaka? Ponovite sada svoju optuţbu!
— Nije mi ni na kraj pameti! Izvršio sam svoju duţnost i za me je ta stvar svršena. Ja sam vodič
ovih ljudi što stoje iza mene. Oni su Nijemci i ne znaju engleski. Što sam rekao, rekao sam u
njihovo ime, a sad mogu otići, neka ostalo učine sami.
Okrenuo se i otišao. Sa svog stanovišta, taj je čovjek bio potpuno u pravu. On je bio unajmljen.
Obavljao je samo ono za što je bio plaćen. U stvari, već je i previše uradio kad se zbog ukradenog
vola usudio stati pred prijeteće cijevi ovih opasnih ljudi. Buttler i njegovo društvo ponovo sjedoše.
Nijemci su po svoj prilici očekivali da će vodič dovesti ovu raspravu do kraja, a kad se on udaljio,
oni su stajali bespomoćno sve dok se stari Schmidt nije dosjetio nečemu. On se obrati Samu
Hawkensu, koji je s oba svoja prijatelja mirno jeo i, kako se činilo, nije ni na šta drugo obraćao
paţnju: — Gospođine Falke, jeste li čuli što je naš vodič rekao?
Jesam — odgovori čovječuljak stavljajući komad mesa u usta.
Mi nismo ništa razumjeli. Da li on smatra ove ljude kradljivcima?
Da.
A što je zatim bilo?
Sta je zatim bilo? Hm, zatim je on otišao.
— Do đavola! Zar da dopustim da mi ukradu vola?
— Vi ste to već dopustili, ako se ne varam, hihihihi.
Pri ovom veselom smijehu, na koji je on već bio posebno upozoren, Schmidt se trgnuo. Onda
nastavi: — Pa pomognite mi da zaštitim svoja prava. Vi ste Nijemac, naš zemljak, morate se
zauzeti za nas.
Moram? A što vi očekujete od. jednog lakrdi-jaša? Da ste poslušali moj savjet, da sastavite kola u
krug i da pripazite na volove, ne bi vam ukrali ni jednog. Za vas ne mogu učiniti baš ništa.
Ali ovdje s tom bagrom sjediti, zabavljati se i zajedno s njima jesti ukradeno meso, to, naravno,
moţete, zar ne?
Da, to mogu, jer su me pozvali, ako se ne varam.
Tad Nijemac bijesno udari kundakom puške o pod i poviče: Hvala na takvom zemljaku, sam ću sebi
pomoći!
A kako to mislite izvesti?
Prisilit ću ovu klateţ da mi isplati štetu! Nas je četvoro i imamo puške.
A nasuprot vama je dvanaest odlučnih ljudi koji također imaju dobre puške. Ne činite gluposti!
Sebe ćete dovesti u ţivotnu opasnost a vola nećete oţivjeti.
To znam i ja. Ali što je s novcem koliko me je stajao?
Ovi ljudi nemaju novaca, a kad bi ga i imali, vi im ga silom ne biste mogli oduzeti.
Da upotrijebim lukavstvo?
Niste vi pravi čovjek za to. Medvjed nije lisica, a šmokljan nije prevejanac, hihihihi.
Zbog ovog „šmokljan" Schmidt već htjede uzvratiti grubo, kad ga ponovo prekide Samovo
hihikanje. On brzo upita: — Da li se vi zaista zovete Falke?
Da, ako se ne varam, hihihi.
Ali vi sličite na jednog drugog zapadnjaka.
Na kojeg?

26. 26
Schi-So mi je rekao njegovo ime. Ali ja sam ga opet zaboravio.
Schi-So? — upita Sam očito iznenađen. — Tko je to?
Jedan od naših mlađih suputnika, sin Nitsas-Inija poglavice Navajosa.
Sad Sam radosno poskoči i uzviknu: Nitsas-Ini? Njegov sin je s vama? Zar se vraća iz
Njemačke?
Da, on je s nama doputovao.
Izvrsno! Ako je tako, onda vas neću lišiti svoje pomoći. Vi samo mirno pođite natrag u logor! Vaš
će vol biti plaćen.
Vijest što ju je upravo primio, očito je izmijenila Samov odnos prema Schmidtu.
To vi sigurno samo tako kaţete, da biste me se riješili? — zapita Schmidt s nepovjerenjem.
Ne, dajem vam riječ da ćete dobiti punu odštetu, a moţda i više. Koliko je stajao vol?
Sto trideset dolara!
Dobit ćete ih. Kad vam ja to kaţem, mora biti tako, ako se ne varam, hihihi.
Vi ste sigurno onaj zapadnjak o kojem je govorio Schi-So.
Svakako. Ja sam taj, jer ja znam Schi-Soa od ranije, kad sam bio gost plemena njegova oca.
Recite mu da ću u zoru doći u logor da ga pozdravim. Gdje se nalazio kad sam predvečer bio kod
vas?
Odjahao je na potok.
A vodič, ni njega nisam vidio?
Bio je otišao da ulovi kakvu divljač. Očitat ću mu lekciju što nas je tako sramotno napustio.
Od toga nećete imati nikakve koristi. A sada pođite. Ako dulje ostanete ovdje, ovi će se ljudi još
gore nabrusiti na vas.
Onda idem. Drugi put bit ću pametniji kad mi netko daje dobar savjet.
Hvale vrijedan napredak! — kimnu Sam Haw-kens. Na Divljem zapadu nikada nije pametno ocje-
njivati čovjeka po odjeći.
Kad je Schmidt sa svoja tri čovjeka napustio kuću, Buttler upita maloga: — Mi nismo
razumjeli ni riječi. Sta hoće taj klipan? : — Traţio je naknadu štete. . — A što ste mu odgovorili?
Rekli smo mu neka ode — reče Sam neduţno.
Findersa je to umirilo, pa reče: — Sreća njegova
što vas je poslušao. Nismo navikli da se mnogo zafrkavamo s ovakvim momcima. Ali sad opet
sjednite. Ţelimo pokazati da nam ovi šupljoglavci nisu mogli pokvariti dobro raspoloţenje.
Cašćenje je opet nastavljeno. Kako je jelo bilo pri kraju, tako se više pilo. Kad je bačvica do polo-
vine ispraţnjena, Sam se stao pretvarati da ga je vino počelo svladavati, a Dick i Will pošli su
njegovim primjerom. To je Finderse izvanredno veselilo. Zaključili su da će njihove ţrtve ubrzo
zaspati pa su i oni prionuli uz vrčeve još revnosni je nego prije. I vrijeme je prolazilo. Sam je
izgledao kao da tek teškom mukom drţi otvorene oči. Ali su se Finđersi doista počeli opijati.
Uostalom, oni su još popili oveće količine rakije.
Irac je bio prvi koga je piće potpuno svladalo. Sjeo je na peć, zaspao, te je stao polako kliziti sa
stolice dok se nije našao na podu.
Sam se marljivo nazdravljao s vođom. Buttler se toliko napio da je morao rukama podbočiti glavu
o stol. Osjećao je da ga vino hvata a nije htio da to njegovi ljudi primijete stoga im je kradom
namigivao. Neka misle da se on samo pretvara. Treba da se i oni tako prave. I tako se nad maločas
bučnim društvom spustila gotovo potpuna tišina.
Tada se Sam Hawkens podiţe da ponovo napuni vrčeve. Dokle god je u bačvici bilo vina, on je
budio čas jednog, čas drugog i nudio ga pićem.
Napokon su ispraznili bačvicu a svi su se Finđersi našli u dubokom snu. Sam pokuša buditi poneke
među njima. Oni bi samo mutno pogledali, ali nisu dolazili k svijesti, nego bi čas zatim ponovo za-
pali u dubok san. Jedan među njima zurio je staklenim očima preda se i pitao: Jesu li konačno
pijani, Buttleru?

27. 27
Jesu, kao spuţve — odgovori mu Sam.
Onda van s njima i noţem među rebra. Novac dijelimo. Njih ćemo zakopati.
A kad Sam na to nije ništa rekao, bandit nastavi oteţalim jezikom: — Što ne govoriš? Hoćeš li ih
moţda pustiti? Ne moţe. Dogovorili smo se da ih ubijemo Da ja ... počnem ... noţem?
Da — reče Hawkens.
Onda ... uzimam ... malog ... de... debelog, i on se rukom maši za pojas da izvuče noţ. Pri tom
ustade, ali se nije mogao odrţati na nogama, te se sruši na pod gdje osta leţeći bez svijesti.
Sad smo čuli — prošapta Dick Stone. — Htjeli su nas ubiti, drobiti i zakopati. Tvoje su
pretpostavke bile tačne, stari Same. Što sad?
Vezat ćemo ih. U kući će sigurno biti remenja i konopaca. I bilo ga je dosta. Uskoro su njih trojica
svezala ruke i noge ne samo dvanaestorici Fin-dersa, nego i gostioničaru i staroj Crnkinji koja je i
sama bila mrtva pijana. Nakon toga Sam ostavi svoja dva prijatelja da straţare a on pođe u logor
njemačkih doseljenika. Kad se pribliţio, čuo je povik nekog mladog čovjeka; — Tko je tamo? Stoj
ili pucam!
Tu je Sam Hawkens.
Zar već? Divno! Izvolite naprijed. Prekoračite rudo!
Premalen sam. Radije ću se provući ispod njega.
Sam je opazio da je u međuvremenu od kola obrazovan četverokut i da je unutar njega smještena
stoka. Njegov je savjet, dakle, prihvaćen. Ali, na ţalost, doseljenike je tek šteta naučila pameti.
Straţar koji ga je bio zaustavio, pruţi mu ruke na pozdrav. Bio je to Schi-So, sin indijanskog
poglavice. Govorio je najčišćim engleskim jezikom. Sad ga Sam upita:
— Mladi prijatelju, sigurno govorite i njemački, ako ste šest godina proveli u Njemačkoj?
Prilično dobro.
Onda probudite ljude da s' njima razgovaram njemački. Ali, poslušajte! Tko to dolazi?
Oni osluhnuše u noć. Iz sela se čuo topot konja.
— Jedan jahač, samo jedan — prošapta Schi-So.
— A tko bi to mogao biti?
— Nije jahač — uzvrati Sam. — To razabirem po zveketu kopita. To je moja dobra stara
Mary dotrčala za mnom. Vi je poznajete otprije?
Da, poznajem. Ali molim vas da pređemo na ti. Ja sam Indijanac i to ću ostati. Ne ţelim se
iznevjeriti običajima plemena.
Tako je, momče moje. Dakle, nisi postao tašt? Starom Samu ćeš i dalje biti drag. Moraš mi mnogo
toga ispričati. No, sad nije vrijeme za to, odgodit ćemo za kasnije.
Mazga je prišla sve do ruda. Sam je još uvijek tu stajao i ţivotinja protrlja glavu o njegovo rame.
Glasan govor probudio je one koji su spavali. Ustajali su i prilazili, pitajući tko je došao. Sama nisu
mogli vidjeti, jer su vatre bile pogašene. Schmidt ga je sad sasvim drukčije primio nego prvi put i
odmah zapovijedio da se ponovo potpale vatre. Kad je prostor bio osvjetljen, Schi-So ga upozna s
prisutnima. Tri mlađa, oţenjena doseljenika zvali su se Strauch, Kberschbach i Uhlmann. Schi-
Soov mladi prijatelj zvao se Adolf Wolf. Više od toga Sam Hawkens nije zasad htio doznati.
Priđoše i ţene i djeca. Ni vodič, razumije se, nije mogao ostati po strani. Tako su se svi našli na
okupu kad im je Hawkens na svoj način počeo pričati o današnjem susretu sa Findersima. Izuzev
mladog Indijanca nitko od prisutnih nije dosada poznavao lukavog Sama Hawkensa. Kad su čuli
kako je dobivao oklade, opio Finderse i kako se od njih osigurao, shvatili su usprkos
jednostavnosti i skromnosti njegova pričanja, da taj čovječuljak usprkos svojoj skromnosti i
jednostavnosti, ni u kom slučaju nije običan zapadnjak. To je osjetio i stari Schmidt. Stoga, kad
je Sam završio svoju priču, on mu pruţi ruku i reče izvinjavajući se: — Uviđam da vam se moram
ispričati. Nisam.umio da vas ocjenim. Nadam se da ćete to zaboraviti.
Nastojat ću — smijao se mali. — Imam dosta I svoga tereta, pa se neću mučiti još i s tim da
sobom vučem tuđe greške. Lakrdijaš je shvaćen pa neka bude i zaboravljen, ako se ne vararn,

28. 28
hihihi.
Vi tvrdite da su ona dvanaestorica Findersi?
Da.
I da su htjeli ubiti vas, Stonea i Parkera?
Da.
— Onda imamo dovoljno razloga da ih objesimo ili da ih u najmanju ruku strpamo u zatvor. Mi
ćemo ih noćas drţati pod straţom, a sutra ćemo ih predati vlastima.
Ne, to nećemo učiniti.
Nego što?
Pustit ćemo ih.
Pustiti? Zar takve razbojnike kojima ste upravo jedva izmakli čitave koţe? Imate li mozga u
glavi?
Moţda ga nešto malo imam. U čizmama ga svakako nemam, gospodine Schmidt. Odmah se vidi da
ste u ovoj zemlji stranac. Na kakvu vi vlast mislite?' Gdje je vlast? Ako je i ima, posjeduje li ona i
potrebnu snagu? Mogu li ja dokazati ono što tvrdim?
Mislim da moţete.
Ne. Smatram da su ti ljudi Findersi, jer ih ima dvanaest i jer se jedan među njima zove Buttler.
Da li je to pred sudom dokaz? Tvrdim da su nas htjeli ubiti. Uostalom to je jedan opijeni izmueao.
Kaţem da su vas htjeli napasti. To pretpostavljam. Što će o tome misliti sudac? Ako uistinu i primi
prijavu i zatvori Finderse, od toga nećemo imati ništa osim zadrţavanja i toliko mnogo okapanja da
će nam se sve pušiti u glavama.
Dobro! Sudimo im mi sami. Osudimo te vucibatine na smrt i sprašimo svakome zrno u glavu.
Neka me toga bog sačuva! Nisam ubojica. Proliti ću ljudsku krv samo u odbrani vlastitog ţivota i
kad sam prisiljen na to.
— I vi ćete zaista pustiti tu bagru?
Da.
I oni neće biti kaţnjeni?
Hoće! Upravo zato što treba da budu kaţnjeni, bit će pušteni.
Besmislica!
Nije, nije, gospodine Schmidt. Treba imati samo malo soli u glavi, pa da se shvati. Imate li je
malo? Hihihihi.
Gospodine, vi vrijeđate! — usplamti Schmidt, koji se usprkos obećanju opet nije mogao obuzdati.
* — Vrijeđam? Ne! Govorim samo onako kako se
sa mnom zbori. Vi ste me maločas pitali da li imam
mozga u glavi. Objasnit ču da moj plan nije besmislica. Zasad protiv bande raspolaţemo samo
pretpostavkama. Moramo, dakle, poći u lov na dokaze. Pustimo li sada tu gamad na slobodu, oni će
napasti karavan, a mi ćemo ih zgrabiti za šiju. Tad ćemo imati dokaz koji će ih stajati glave, ako
se ne varam.
Kako? Da ih pustimo da nas napadnu? Ali se
onda izlaţemo opasnosti koja nas moţe stajati glave!
O tome imam drukčije mišljenje! .To ovisi s koje se strane gleda na stvar. Pouzdajte se u me! Sam
Hawkens, stari rakun izmislit će neko lukavstvo u koje će Findersi zaglibiti. Moram se još
dogovoriti sa Stoneom i Parkerom. Za sad je najvaţnije đa ispunim obećanje — da vi dobijete
odštetu za ukradenog i zaklanog vola. Hoćete li sada poći da je uzmete?
Ako je mogu dobiti, idem smjesta. Samo je pitanje da li će mi Findersi isplatiti cijelu svotu?
A zašto ne?
Jer su mi uzeli samo but, dok smo ostalo meso potrošili sami.
Ništa ne mijenja na stvari. Vol je ubijen i mora se platiti. Dakle, dođite đa primite odštetu! Ali
pazite đa me pred njima ne zovete mojim imenom Sam Hawkens! Imam izvjesnih razloga da ti

29. 29
ljudi zasad ne saznaju moje ime.
Koliko nas da pođe u selo?
Samo vi, gospođine Schmidt. Više nije potrebno. Ostali neka ostanu ovdje da obave pripreme za
uprezanje volova i za polazak kako bi kola. po vašem povratku smjesta mogla krenuti prema
Tucsonu.
Zar već? Još je noć! Trebalo bi da se odmorimo. Htjeli smo krenuti tek sutra.
Pod ovim okolnostima morat ćete se odreći daljnjeg počinka.
Tad se iz pravca gdje su bile ţene razlijeţe dubok, snaţan bas u čistom saskom dijalektu: —
čujte vi, od toga neće biti ništa! Ĉovjeku je potreban pristojan počinak a ţivotinjama također.
Prema tome ostajemo ovdje!
"Sam se iznenađeno zagleda u ţenu koja je ovo izgovorila. Prigovor neke ţene, i još k tome
ovakvim glasom, zaista nije očekivao. Bila je to koštunjava po-
java, muški samosvjesna izgleda. Da se vatra bila jače razgorjela ili da je bio dan, tad bi
čovječuljak pri-mjetio kako se ispod njezina pozamašna nosa proteţe tamna crta koja se ni uz
najbolju volju ne bi mogla smatrati nečim drugim nego brkovima.
Da, samo zurite ovamo! — nastavi ona, kad je srela Samov iznenađeni pogled. —" Bit će upravo
tako. Danju voziti, a noću spavati. A ne da tko bilo dođe i po svojoj volji poremeti naš red.
Ali ja sam to predloţio samo radi vaše sigurnosti, za vaše dobro, draga gospođo — uzvrati Sam.
U to me nećete tako uvjeriti — odbrusi ona odbojno. — Pristojan čovjek neće se skitati
Amerikom usred noći i po ovakvoj tmiei. E, da smo u domovini, onda to ide. Ali u stranim zemljama
treba u miru sačekati dok se razdani. Jeste li me razumjeli?
Naravno da sam vas razumio, draga gospođo. Ali mislim ...
Draga gospođo? — prekine ga ona. — Znate li vi uopće tko sam i kako se zovem?
Vi ste, razumije se, ţena jednog od ove četvorice dţentlmena.
Gospodine, govorite njemački, kad pred sobom imate Njemicu! Ja sam gospođa Eberschbach,
rođena Morgenstern i obudovjela Leiermueller. Ovaj ovdje — i pri tom je pokazala na jednog od
trojice mladih doseljenika — moj je sadašnji muţ, gospodin kovač Ebersbach. Tako se piše, ali se
izgovara Eberschbach. A da vam bude unaprijed jasno, on ne igra onako kako vi svirate, nego će
se ponašati onako kako hoću ja, jer sam jedanaest godina starija od njega i stoga imam više
razuma i iskustva. Ja ostajem ovdje, a prema tome i on. Kad je vrijeme da se spava nema
klatarenja svijetom.
Budući da se nitko od doseljenika nije usprotivio njenom mišljenju, Sam Hawkens zaokruţi
ţivahnim, veselim očicama uokolo i reče: — Ako su gospoda navikla da budu poslušna pred ovom
ogorčenom damom tada ih moram zamoliti da barem ovaj put učine izuzetak, j
Htio je govoriti dalje, ali mu ona brzo upade u riječ: — Ta šta kaţete! Izuzetak! Kao đa ću ja to
dopustiti! Slabo me spoznajete! Sta zurite u me? Ne pravite takvo lice. Znate li vi da sam ja ta
prema kojoj se ovdje moraju ravnati? Razumijete li? Tko je platio sve troškove? Za prijevoz, i za
putovanje kopnom sve dovle? I tko će još sve dalje plaćati i posuđivati? Ja! Ja sam kapital! Sad
znate sve. I sad idem spavati!
I opet nitko od prisutnih nije progovorio, pa ni Schmidt, koji je, po svemu sudeći, bio vođa i koji
je predveče tako ţestoko istupio protiv Sama. Stoga se mali lovac podiţe od vatre uz koju je
sjedio i reče ravnodušnim glasom: — Kako vam drago! Recimo, dakle, laku noć, ako se ne varam.
Ovo je posljednji put što to činite, jer sam ja uvjeren da vam je noćašnji san posljednji, hihihihi!
On se okrenu da pođe. Tad se ţena brzo podiţe, uhvati ga za rame i upita: — Naš posljednji san?
Kako to mislite, čovječuljče?
Ona je zacijelo, dok je stajala pored njega, bila za glavu viša. On uzvrati ljubazno: — Mislim đa se
sutra ujutro više nećete probuditi.
A zašto ne?
Jer ćete biti mrtvi.