Download to read offline
![— Jesu,svi.Osimtoga imam i topova na čamcima.Dakle se ne moramo ničega bojati,misterJastrebov
Kljun.
— Nadajmo se,no usprkostome nećemo ništa zanemariti.Pripremite sve za odlazak, a ja ću se pobrinutiza
ostalo!
Lovac je prešao iz čamca u čamac i nažao medu ljudima, najmljenim za vožnju, nekoliko znanaca. I ostali
su na njega učinili dojam, da se na njih može osloniti.Naložio je kormilaru drugog parobroda,da se drži Sto
bliže prve teglenice,a zatim se vrati lordu.Sad su bila izbačena užeta i čamci povezanijedniza druge.
Brodska sirana je dala znak da se podignusiidra idoskora su oba brodakrenula uzvodno,jedan iza drugog.
Bilo je doduše tamno, ali su zvijezde sjale a osebujno svjetlucanje vodepružilo im je dosta-'ten
oslonac,da se snadu.Naprijed na provisjedio je JastrebovKljun marljivo se ogledavajući.Uz njega se
smjestio lord,pitajućiga za stotine pojedinosti.
Ako se od grada Rio Graode Gity, koji leži na lijevoj obaliRio Grande,vozi uz rijeku, dolazi se na; desnoj
obali uskoro do mjesta Mier.No iza toga proteže se pruga od nekih petnaest zemljopisnih milja1
rijeke, prije
nego što sestigne do Bellevillea,gdje Rio Salado utječe u Rio Grande.Na toj dugojpruzivide;
86
gotovo
samo šume na obimobalama.Te su šume oivičene gustimšikarama,ali prestaju nedaleko rijeke,, Sdje se
uzdižu orijažka stabla poput silnih stupova prema nebu.Pod timkrovomod stupova se lako pro-
1 Jednazemljopisnamilja 7,42km.lažičaki na konju,dokšikara na obaliznatno uspo-ruje brzinu.
0 dubokojsjenišume jahala je velika četa jahača uzdužobale uzrijeku. Svi su bili dobro naoružani,no
njihovisu konji izgledali neobičnoumornd.
Dvojica su jahala na čelu. Jedan od njih je bio Pa-blo Kortejo.smiješni kandidat za predsjedništvoMeksika.
Crte lica su mu bile mračne, činilo se da je loše volje,l na svakompojedinomod njegovih ljudise
primjećivalo, da dijele loše raspoloženje svog vode.Ovajje poluglasno razgovaraosa svojimsusjedom,pri
čemu se mogla ćutimnoga kletva.
— Prokleta zamisao, naprijed stavitidva parobroda! — reče Kortejo,
— Ali još prokletija je zamisao, što nikada ne pristaju uzobalu.Računalismo sa noćnimprepadom.Ali iz
toga neće bitiništa!
— Neka vrag odnese togEngleza! Od San Huana ja-šemo uz njega kao za okladu,tjeramo svoje konge go-
tovo u smrt.a sve bezikakvog uspjeha.
— Mi ga »nožemo uhva.titisamo lukavošću,senor!
— Ni tvoj prijedlog ne vrijedi ništa.Bnglezipak ne pristaje!
— I no treba. Neka samo an samdode na obalu.
— To neće učiniti.
— Prepustite to meni,senjor!
— Ti to dakle hoćeš zaista pokušati?
— Da, ali samo za obećamu nagradu.
— Dobit ćeš je. Kada ćemo stići na odredenomjesto?
— Za pola sata.Vrlo je prikladno za našu namjeru.Jednomsamprošao onuda itamo samlogorovao.
— Čini mi se da tvoja namisao nije loša.Ako uhvatimo Engleza,bit će i ostalo naše.Alinajprije ga moramo
imati!
— Dobit ćemo ga,senjor,ja samu to uvjeren.Čovjekje taono izračunao vrijeme.Nakon pola sata •;
Stigli su do mjesta, gdje je rijeka naglo zaokretala. .;
-j
Kroz to nastalipoluotok,koji je duboko zadro u rije- j-i
ku, sastojao se od kamenitogtla i bio je pokriven sa- ,;
i ]
mo niskim raslinstvom. Sa ovogse mjesta mogla slo- |<j bodnp pregledati cijela širina rijeke, a isto tako se sa
12
nje moglo jasno pregledatipoluotok.Teknekih pedeset koraka od obale počinjala je šuma.Sa rijeke se nije
moglo razabrati,što se u njojdešava.Četa se zaustavila ovdje u Šumi.
U meduvremenu je lord Dryden došao u blizinu tog mjesta,njne slutećida ga desnomobalomslijeditako
značajna četa ljudi, koji su namjeravalida otmu njegov tovar.
Sunce se već spustilo prilično duboko,kad je prednjiparobrod došao dozavoja.Lord i JastrebovKljun
stajalisu kraj kormilara.
— Koliko imamo još do otoka Salado? — upita on Lovca na krzna.
— Doći ćemo onamo sutra u podne,a onda zaokrenutiu Salado.Tu ćemo načinitiveliki kut. Tko poznaje
put i ima dobrog konja,stićiće do mjesta gdje nas očekuju u najkraće vrijeme. Alj pogledajte,my-lord!Ne
stojili ondje na golojobalijedan čovjek?
— Sigurno.Sad je sjeo.
— O ne, — promrmlja kormilar. — Taj nije sjeo,nego se srušio.Činise da je čovjekranjen.
— Sad se opet podigao,aliteško — dopuniJastrebovKljun.— Maše.Izgleda, kao da želi da ga po-
vedemo.
— Zar nećemo poslatičamac? Ne smijemo uskratitipomoć nesretniku,kojinemoćan ležj u prašumi.
— Poslušajmo najprije! Doziva — reče JastrebovKljun.
Vidjeli su kako čovjekstavlja ruke oko ustiju.
— Huarez!
Doviknuo je samo tu jednu riječ i ona je očito izazvala željeni dojam.](https://image.slidesharecdn.com/04traperjastrebovkljun-200126183254/85/04-traper-jastrebov-kljun-4-320.jpg)
![— Da stemuškarac, morali bistemi smjesta dati zadovoljštinu! Sto mogu zbog sličnosti, koja je jedina uzrok
moje zablude?
— Šutite! Da sam ja muškarac, borila bih se samo sa časnim protivnikom. A jeste li vi postupilikao častan
čovjek, to pitajte, molim vas, svoju savjest. Sto se tiče sličnosti, kojom se želite opravdati, to je velika neistina.
Gospodica von Marsfelden mi isto tako malo nalikuje, kao što se vi možete usporeditisa časnim čovjekom. Vi
stejednostavno tražili jeftinu pustolovinu. Našli steje, iako na drugi načim, nego što stemislili. Na svaki način
uvidate da je vaša više nego dvojbena uloga odigrana, i zato vas pozivam, da nas napustite!
To je bilo odbijanje, kakvo poručnik još nikada nije iskusio. Ali on nije bio voljan, da ga se na taj način otpremi.
Zar da odmah na početku pustolovinePust;da mu propadneoklada? Ne, zato mu je njegov konj bio preskupocjen.
No dobro, milostiva gospodice, moram vam djelomično dat; pravo. Nalazim se u takvom položaju, k
oji mi
ne ostavlja nikakav izbor, pa sam prisiljen, a vam priznam istinu, čak uz ppasnost, daučinim najveću grešku i
još povećam vašu sadašnju srdžbu. ~_Srdžbu — nadmoćno se nasmiješi Rosa. — Ne, v ?rcjžt>
inema govora Vi
niste izazvali moju srdžbu l]^1
"" m
oJ Prezir- Ne shvaćaTn, što biste mi još re<5i
' ocir
'i
^ern se
svakog daljnjeg
saopćenja i još om vas pozivam, da napustitekola.
Ne
' opet ne!
~ usprotivi.se»n. — Moratečutiobranu!
155— Moram! Ah! Pa vidjet ćemo da U moram! Njeno oko klizne tražeći kroz drvored, dok je pa,
ručnik dalje brbljao:
— Istina je to, da vas već tjednima slijedim, otkac! sam vas ovdje prvi put vidio. Pogled na vas ispunio je moje
srce osjećajima.
Tada ga prekine srebrni smijeh: — Vi me tjednima slijedite?
— Da, milostiva! — zaklimjaše se on.
— Ovdje u Berlinu?
— Da — odgovori on nešto nesigurnije.
— No, onda ću vam reći — odgovori Rosa — da opet lažete. Ja još nikada nisam bila u Berlinu a
ovdje se nalazim tek od jučer. Žalim vojsku, koja je prisiljena, da vas mora nazivati drugom i zapovijedam vam
sad zaistapo posljednji ~puta, da napustitenašu kočiju.
— Neću prije otići, dok se ne opravdam, a ako me nećete saslušati, ostat ću da doznam gdje stanujetei ondje ću
vas potražiti, dase ispričam.
Tada njezino oko sine i s najvećim omalovažavanjem reče:
— Ah, vi mislite, da s'u dvije žene preslabe, da se obrane? Ja ću vam pokazati protivno. Johann-, zaustavi!
Kočijaš posluša. Kola su stala na mjestu gdje se nalazio stražar, kojeg je Rosa ugledala, ali poručnik, koji je sjedio
okrenuvši leda prema naprijed, nije mogao vidjeti stražara. Udobno se naslonio na sjedalo i odlučio igrati va
bangue.
— Stražaru, molim, dodite bliže! — poviče Rosa. Tad se poručnik brzo okrenuo. Kad je ugledao onog.
koji se približavao, pogodio je djevojčinu namjeru i nije mogao sakriti rumenilo neugodnosti, koje se Pro
" širilo
njegovim prestrašenim licem. Već je otvorio ustada nekom duhovitom primjedbom ukloni opasnost, a' ga Rosa
pretekne.
— Stražaru — reče oma — ovaj čovjek nas je na
pao u kočiji i neće da se ukloni. Pomoaite nam!
Stražar baci iznenaden pogled na oficira. ova
j uvidi, da se samo brzim uzmakom može spasiti
neugodnih posljedica. On izide i reče:
156
__ Gospodase samo šali, alj ja ću se pobrinutiza to da postaneozbiljnija. ' Nato se prijetećeg pogleda udalji.
_ Sad smo oslobodene. Hvala vam!
S tim riječima, koje su bile upućene Stražaru, Rosa mahne kočijašu, da nastavi prekinutu vožnju. Poručnik se
osjećao poniženim, kao još nikada u životu. Škripao je zubima od bijesa. Ova šiparica će mu platitiodbijanje!
Tada ugleda praznu kočiju, koja mu je dolazila u susret. On se opet odmah okrene, sačeka dok je došla cio njega,
ude i naredi kočijašu da slijedi kola, koja su se još opažala u daljina. Pod svaku je cijenu htio doznati, gdje stanuju
te gospode. Vožnja je išla kroz veliki dio zvjerinjaka i onda se vratila u grad. Kola su se zaustavila u jednoj od
najživljih ulica, pred zgradom sličnoj vili. Gospodesu izišle, dočekane od livriranog sluge, a kola su skrenula u ši-
roki kućni ulaz. -Ravenow je dostavidio. Preko putakuće primijeti neku gostionicu, paodluči da će se ondje
raspitati.
Sad se dao odvesti kući. Tamo je zamijenio svoju uniformu sa običnim civilnim odijelom i potražio gostionu,
siguran, da ga se iz kuće, koja leži nasuprot, neće prepoznati. Vinskaomama ga je brzo prošla, tako da se mogao
usuditi popitinekoliko čaša piva, da bi doznao ono što je htio znati. Na žalost se u lokalu . nalazio samo
gostioničar, a ovaj je izgleda bio mrzovoljan, zatvoren j šutljiv čovjek, tako da je Ravenow odlučio počekati na
bolju priliku.
Njegovo strpljenje nije bilo stavljeno na dugu kušnju, jer je opazio nekog čovjeka kako izlazi prijeko
'„2
^uće, Prel
azi ulicu i ulazi u gostionu. On naruči čašu piva, uzme novine, ali ih'ubrzo opet odloži i ogle-
da se po sobi, kao da traži bolju zabavu od novina. Poručnik iskoristi tu zgodu. Po držanju čovjeka pret-
postavio je da je ovaj bio vojnik i odluči da postupa s n
Jim kao sa drugom Tako dakle započne razgovor njim ;
ru'je dugo trajalo a već su obojica sjedila za-•Jedno i razgovarala o ratu i miru i o svemu, što je Icn
o Predmet
razgovora za stolovima u 'gostionici. ton~~ "^ite— primijeti najzad poručnik — prema e
, kako se
izražavate, izgleda da stebili u vojsci.
157rio -_„,_ . ^.ijcu »ias svog susjeda. — Hm! Zašto ne nositeuniformu?
— Na dopustu sam.
— Tako! Hm! A što ste inače?](https://image.slidesharecdn.com/04traperjastrebovkljun-200126183254/85/04-traper-jastrebov-kljun-62-320.jpg)
![U tonu njegova glasa se čulo, da pravo me vjeruje podoficiru. Ravenovv je doduše nosio civilno odijelo, no ipak se
u njemu na sto koraka dalo raspoznatioficira.
— Trgovac — odgovori on. — Kako se zovete?
— Zovem se Ludvvig, naime Ludvvig Strauben-berger.
— Stanujete li u Berlinu?
— Razumije se. Stanujem tu prijeko u vili grofa Rodrigande. • i
— Ah, ova vila pripadanekom grofu?
— Da, španjolskom, on ju je kupio tek prije kratkog vremena.
— Ima li on mnogo služinčadi?
— Hm, ne odviše.
— Zove li se možda koji od njegovih namještenika Sternau?
Ludvvig, starilugar, postadepozoran. On je bio jednostavan, prirodan čovjek, ali je oštroumnošću te vrsteljudi
odmah shvatio, da ga se kani ispitivati. Činilo se da je taj čovjek, koji se izdavao zapodoficira, nešto vaše, a kako
je Ludvvig upravo od kočijaša doznao, što se dogodilo u zvjerinjaku, preduzeo je, da se neće dati nadmudriti.
— Sternau? — reče. — Da.
— Sto je taj čovjek?
— Kočijaš.
— Do vraga, kočijaš! Ima li on ženu i kćerku?
— Razumije se.
— Jesu li to one dvije gospode, koje su se maloprije provezle kroz zvjerinjak? Ali one zaista nisu izgledale
poput ženei kćerke jednog kočijaša.
— Zašto ne? Grof plaća svoje ljude tako dobro, ^ se njihove žene i kćeri mogu malo nakititi. Uostalorft one se
nisu, kako se kaže, izvele u šetnju. Sternau J
153
trebao nove tračane uhodati, a pošto je svejedno jesu j. ko]a praznaili ne, on je poveo svoje dvije ženske. 1
_ Do
vraga! Da, bile su grube poput koćijaškib žena! — izmakne se poručniku.
__ Ah, bile su grube? Jesteli to čuli?
Pri tom pitanju pogleda Ludvvig sa beskrajno lukavim izrazomlica u poruoraika. Ovaj uvidi, da je učinio veliku
neopreznost ipokušase izvući:
— Da, nešto sam čuo. Bio sam u zvjerinjaku. Upravo predamnom se zaustavila neka kočija, neki oficir
je morao izići a obje su ga žene zlobno posramile.
— Hm! A odakle znate, da se te žene zovu Sternau, je r?
— Rekle su stražaru, koji je tamo stajao, svoje ime.
— A kako onda vi dolazite odmah ovamo i pitateme zanjih?
— Cisti slučaj!
— Slučaj, lijepo! Ali onda pripazite, dane bi ova moja ruka možda pljusnula po vašem obrazu, naravno iz čistog
slučaja!
— Ono, što to ima da zinači?
— To ima značiti, da se Ludvvig Straubenberger ne da držati za ludu. Vi mi ne izgledate posvekao
podoficir! Vj stesigurno sami onaj poručnik, vjetro-gomja, kojeg su »kočijaške žene« tako lijepo protjerale. A
sad dolazite ovamo, da špijunirate i da tu priliku dalje slijedite. Ali okanite se toga, jer nećete odatle ftiSta^ drugo
odnijeti, osim dobre porcije -6atina. Sto s
e tiče batina, ja sam odmah spreman, to zapamtite! sad odlazim, za pet
minuta ću se opet vratiti i povest Cu
sa sobom kočijaša i još nekoliko drugih, koji se rado vesele. Ako vas
kočijaš prepozna, ustrojit ćemo v
am vašu kožu, dok ne bude dobila rupe. Time dosta
1
dobar dan!
Nakon tog snažnog govora ustao je prostodušni
traubenberger, platio svoje pivo i otišao. Jedva što
;,,. P^eko ušao u vežu, napustio Jei Ravenovv krčmu.
1
'kako mu se nije dalo upustiti u borbu šakama
* tekvom vrstom ljudi i bijesno je kleo u sebi. što
kri
dan
as sve protiv njega urotilo. Da ga je Ludvvig
v
o lzvi
Jestio o obim ženama, to mije slutio.
159J:
Medutimje došlo vrijeme, u kojem su se neoženje-oficirisaku'pljaliu svojimkasinima, da ručaju,I fja.
venowje došao.Medu prisutnima se već govorilo o njegovojokladi,pa su ga pozdravilisa stotinu pitanja
On je pokušavaocla izbjegne odgovoru.Alikad mu nisu dali mira i kad su zahtijevali da ispriča svoju
pustolovinu,on primijeti:
— Sto da dalje o tome govorim? Imam doduše punih petdanavremena,alioklada je već dobivena.
— Dokaži, pa ću ti još danas platiti! — izjavi Gol-zen, koji je već isto bio prisutan.
— Da dokažem? — cinički se nasmije Ravanow. — Sto se tu ima dokazivati? Valjda će mi se povjerovati
da mogu osvojitikćerku jednog kočijaša.
— Jednog kočijaša?— upita iznenadeno Golzen.
— Pih! Njem' se otac zove Stennau ikočijaš je grofa Eodrigan.de.
— To ne mogu vjerovati.Ova gospodane može biti kćerka jednog kočijaša.
— Onda idi i osvjedočise! — s visoka izjavi grofRavenovv.](https://image.slidesharecdn.com/04traperjastrebovkljun-200126183254/85/04-traper-jastrebov-kljun-63-320.jpg)
![Sad se je Kurt odvezao u kasarnuda se službenopredstavizapovjedniku pukovniije.Posilniga je najavio.
Pukovnikvon Winslowje sjedio za svojinipisaćimstolomi bio zaposlen potpisivanjemrazmah spisa,dokje
uz njega stajao adutant vbnBrandenidodavao mu pojedine stvari,potpisanesušio istavljao u mapu.
Kad je Kurt ušao,pukovnikje površno podigao pogled,promrmljao nešto nerazumljiva,dokje adu-tantsa
hladnim, ukočenimpoklonomizrekao njegovo ime,bez da mu je pružio ruku. Kad je zapovjednikBio gotov
sa svojimposlom,ustao je i nemilostivo pogledao krozmonoklporučnika.
— Malo neobično, hesenski imfanterist kod husar-ške garde!Moralisu o tome razmisliti, jer mi ovdje •
kod garde imamo velike zahtjeve.Poznajete li oficire
u pukovniji?
— Ne, gospodinepukovtniće!
— No, budućiste neženja,morat ćete jestiu kasinu.Natporučnikvon Brandenće tamo sve dalje urediti.
— Ja stanujemkod znanaca i- pokorno molimza dozvolu da kod njih smijem i jesti!
Pukovnikhtjede planutialise tada nečemu dosjeti.
— Vi anate, da je to zapravo protiv propisa,alividjet ćemo. Na svakinačin — mnogo veselja mećete kod
nas doživjeti.Javite se sutra tačno u devet s3
*1
pred strojemna službu!Sad možete ići.
Tada Kurt izvuče pismo i preda ga poklonivši se
službeno priodlasku:
168
Na zapovijed, gospodine pukovniče! Ali prije "vamprema nalogu njegoveekselenecije ministra „..„e
predajemovo pismo.
Okrenuo se i napustio sobuzveckajućimamuzama. pukovnikje držao pismo u ruciali mu je oko počivalo oa
adutamtu.
_ Neugodan momak— Ijutito primijeti ovaj._ Ne mogu shvatitida mu je ekselencija povjerila službeni
dopis.Ili je sadržajprivatne naravi? Da
vidim!
Otvoriga i pročita:
»Gospodinepukovniče!
Donosilac je toplo preporučensa mjerodavnogmjesta.Očekujemda će to njegovidrugoviuzetiisto tako u
obzir, kao što samja spreman da priznamnjegove sposobnosti,nakon štoiste buduprokušane!Ne želim da
mu zbog njegovoggradanskogporijekla bude uskraćena potrebnaprijazna dobrodošlica.«
Pukovnikje ostao stajatiotvorenih ustiju.. — Do vraga!— poviče.— Pa to je preporuka samog ministra,
vlastoručnonapisana!Alimeni ne može pastina pamet da dozvolimda nastanetakav prodoru našem
aristokratskomkrugu.Ovdje prestaje čaki ministrova moć.A ovajUngersa svojimsamosvjesnimnastupom
nije čovjek,za čiju volju bismo dozvolili da se obore naša stara,opravdana pravila.
-
Kurt se onda još odvezaokdvojicisvojih neporsredinih pretpostavljanih,majoru i konjaničkomkapetanu
njegovogeskadrona.Prijemje bio uvredljivo aladan,upravo precizan.On je slutio,da mu predstoje teški
časovi,da će se u pukovnijiprotiv njega stvoritizatvorena fronta.Samo ga je mladi poručnikTOn Platon,
majorov rodak, pozdravio otvoreno dru*garskii stoga ubrzo stekaonjegovunaklonost,premda 811
mogli
izmijeniti samo nekoliko riječi. Platen je m
orao dozvolitida ga ostaliukore.
~~ Nadamse,da vas vašedobro srce neće nasa-aiiti,dragiPlatonu — opomene ga major,nakon šio se
Ungerudaljio.
ne„7~ Moje dobro srce neće nikada od mene tražiti o> što se tie bislagalo s mojom čašću — malo
169o odgovoriporučnik.Ugodno ga je dinu,]pojava i cijeli Kurtov nastup, pa je osjećao da ne može
prema ovom novom drugu nastupiti neoprav dahimneprijateljstvom.
Kurt se vratio kući, gdje je morao ispričatidon Manuelu,kako su ga gospoda primala.Kad je završio svoj
izvještaj, slegao je groframenima i smiješeći se primijetio:
— Ja samtako nešto iočekivao.Usvakojzemlji je'garda najponosniji rod oružja, a služit; u gardijskoj
pukovniji,uz to još konjičkoj, vrijedi još i danas svagdje kao povlastica plemstva.
— Ali pa ja se nisamgurao u tajkrug — ubacimladi poručnik. — Ja samo slušamzapovijed,koja mi je-
izrečena.
— Svakako! Do tog shvaćanja morat će najzad doprijetii drugovia osimtoga tisi čovjek,koji će znati
pribaviti potrebno poštovanje ikod pukovnije gardijskih konjanika, usprkos tome što mu manjka
»von«.
— Učinit ću sve što mogu,da'opravdamvaše visoko mišljenje o se-bi.
— U to samčvisto uvjeren.Makarsaminozemac ipak znam koliko o pruskojpovijestii o pruskojvojsci,da
samo predinostjrodenja bezlične vrijednostine unapreduju čovjeka a pruski su kraljevi uvijek znali
obuzdati plemićku oholost, iza koje nisu stajale nikakve zasluge.Ne dajse dakle uznemiriti qd-bijajućim
ponašanjemoficira,dragimoj Kurte.Uostalomza vrijeme tvo«je odsutnostiprimio samnekoliko redaka od
velikog vojvode od Hessena,kojise nalazi u Berlinu i...
— Veliki vojvoda u Berlinu? — brzo ga prekine Kurt. — Kako on dolazi ovamo? — Pa ja samtek
prekjučergovorio s njimu Darmstadtu.
— Pruski kralj (ga je brzojavno zamolio da dode k njemu. Razabirern iz pisma da se radio hitnim
diplomatskim, vrlo važnim stvarima. Možda se to odnosi na novonastalo držanje Hessena prema](https://image.slidesharecdn.com/04traperjastrebovkljun-200126183254/85/04-traper-jastrebov-kljun-67-320.jpg)
![_ Šalim? Ne pada mi na pamet!Ili zar se možda hapsičovjek,kojeg se smatralo izvanrednim,otmjenim
čovjekom,a da se prije toga nema nedvoumne dokaze u ruci?
— Grom i pakao!Zar je on uhapšen?
— Htjeli su ga zatvoriti.
— Ah,ali to nisu učinili?
— Jer je pobjegao!
— Pobjegao? Šav? Kojije imao kod nas pristup? naš lito sigurno?
— Isto tako tačno, kao što je komesara, koji ga je trebao dovesti,davio do bes-vijestiionda je skočio krgz
prozoriz prvog kata.
— Do vraga,to je sramota!Tko bi to mogao pomisliti za jedinog prividno tako čestitogmomka! Ml smo
mu ovamo dozvolili pris-tup usprkos njegovomgradanskomporijeklu,jer je bio Jenki a Amerikanci iz
Sjeverne Amerike nemaju plemstva. Ali uvijek je tako; tko se upušta sa bagrom,tajna svakinačin pada u
blato.Stoga imamo još veću obavezu,da se prema tomUngeru držimo strogo odbijajući.
~ Cimi m; se — primijeti Platen,koji se već kod majora zauzeo za Kurta — da ipak postojineka mala
razlika izmedu pobjeglog zločinca ičasnogoficira.
u tomčasu je ušao von Winslow,pukovniknjegovepukovnije.On je ovdje bio kao gost rijetko viden.
Ubiono^je dolazio samo onda,kad bineki službeniPosa0 želio obavitina prijazni, drugarskinačin.Zato su
kod njegovog dolaska sviodmah naslutili,da se H. o ne
kom saopćenju,koje j« imalo zaokupitisva-stoi
P020
™08
*- Sjeo je k starijojgospodiza zadnji _ ' nar
učio čašu vina iomjerio prisutne,kojisu ga aVili držeći se
službeno
- NJe
govi
podredenisu na
dozvolu,da smiju nastavitiprijašnju zaba-
199Vu, Pogled mu je pao na Ravenowa, koj; je usprko-svomlakomislenom životu bio njegov pridati [m bimac.
— Ah, Ravanow — reče on — odigrajte još uvu partiju, ali onda nemojte započinjati novu!
— Gospodine pukovniče, ja sam u gubitku, dakle moram zamoliti za još jednu igru — odgovori po-
ručnik.
— Danas ne. Štedite noge i snagu!
— Onda ćemo sutrasigurno imati vježbu?
— Da, ali ne na konju, nego pješice i to ispod ruke s mladim gospodi čama.
Kod tih riječi svi su podigli glave.
— Da - nasmije se pukovnik. — Sad gospoda gledaju! Noću vašu znatiželju staviti na preveliko iskušenje,
nego ću vam odmah saopćiti sadržaj, da bih onda mogao nesmetano odigrati svoju partiju whista.
Kako se odbojno VVinslovv ponio prema Kurtu, tako je znao biti susretljiv, samo kad je htio i kad je bio siguran,
da neće naškoditi svojoj četi. Kad su se sad gospoda sabrala bliže uz njegov stol, primijeti:
— Da, sutra će bit;, naporna vježba nogama; tu vrst kretanja obiono se naziva plesom.
— Ples, gdje, gdje? — upitašeodasvud.
— Na mjestu, na koje biste najmanje pomislili, gospodo. Ovdje imam veliki omot pozivnica, koje moram
razdijeliti medu sve oficire moje pukovnije. Ima u svemu šezdeset pozivnica. Pozvanesu dakako i gospode.
— Ali tko poziva? — upitamajor, koji je sjedio uz pukovnika.
— Kladim se za deset mjesečnih plaća, gospodine majore, da nećete pogoditi. Zamislite moje iznena-
denje, kad sam predvečer primio ovaj omot, vidio sadržaj i uz to našao slijedeće pismo:
»Gospodinu barunu vo<n Winslowu, pukovniku Prve
husarskegardijske pukovnije.
Gospodinepukovniče!
Njegovo veličanstvo kralj je bio tako Ijubezan d* mi je prepustio stambene i vrtne prostorije svoj
kraljevskog dvorca Monbijou za plesnu večer, što J kanim sutra prirediti. Šaljem .Vam priložene _ niče, pa
ih podijelite oficirima Vaše pukovnije,
200
uvjeren da (u Vas zajedno s gospodom suprugom ^erkarna, jed n ;-<]•-') kao i gospode gospode oficirs "i-
djet1
' Vaš nakloni
LUDWIG III
Veliki vojvoda od Hessen-Darmstadta.« Kad je pukovnik savio velikovojvodsko pismo i promotrio
slušaoce, susreo je na svim licima izraz začuden ja.
— Sto to ima značiti? r- upita već spomenutimajor.
— *l sam sam već postavio to pitanje, ali nisam. našao odgovora. Mojazona — a gospoda znadu da se
žene drže naročito oštroumnima — moja žena misli, da se odozgo radi na tome, da veliki vojvoda dobije
našu husarsku pukovniju. Ori je u prošlom ratu bio neprijateljski raspoložen prema Pruskoj, i sad ga
možda njegovo veličanstvo hoće ovakvim • odlikovanjem privezatiuza se
— Kako sam čuo, on je brzojavno pozvan u Berlin — usudi se primijetiti poručnik Golzen.
— Odakle to znate? — brzo upitaWinslow.
— Razumjet ćete, gospodine pukovniče, da gospoda posilni imaju medusobno čvrste veze, a moj je lukavac,
koji je uvijek pun novosti popu! kakvih novina.
— Iz ovog bi se brzojavnog pozivadalo zaključiti, ako se potvrdi njegova istinitost, da se radi o važnim
diplomatskim dogadajima. Počinje se pokazivatiblagonaklonost prema južnim državama; dakle ih se pokušava
privezatiuza se. Gospodo, mislim da ćorno uskoro jahati prema Francuskoj. Kad bi se to bar skoro
dogodilo, mi smo upravo sad u punomzamahu. A1
i nemojmo si razbijati glavu1
Radi se o tome da
Pozvan; j da ćemo provestiugodno veče. Još ni-
kada
nismo imali .na raspolaganju prostorije Mon-](https://image.slidesharecdn.com/04traperjastrebovkljun-200126183254/85/04-traper-jastrebov-kljun-78-320.jpg)
![Mali ga je plašljivimpogledomomjerio odozgo do
dolje.
— Vi očito žvačete duhan? — upita zatim. — Zašto radije ne pušite ili ne šmrčete?
— Za pušenje mj fali okus a za šmrkanje mi je moj nos predrag.
— No, na njemu se i vidi, da ga volite.Ali žvakanje duhana je vrlo nezdravo.
— Mislite li? — upita stranac oklijevajućimglasom. — No, vi kao veterinar biste se u to morali
razumjeti. Dakle danas ćete liječitikravu?
— Da, ima čvrljuge.
— A kome pripada?
— Gospodi Unger, koja stanuje na majuru kraj dvorca.
— Unger? Hm. Je li ta žena udovica?
— Ne. Ali njezin muž je kroz mnoge godine bio nestao.Nedavnoje iz Meksika dobila vijestio njemu.
— Hm — • zamišljeno primijeti Jenki. — Rheins-vvalden je dvorac.
— Da. Pripada gospodinu kapetanu i nadšumaru von Rodensteinu.Zašto setako tačnoraspitujete?
— To vammože biti svejedno.
— Moguće.Alivine izgledate poput čovjeka,koji"i iniao razloga da se raspituje o otmjenimljudima.
~ Ne? A kako to,je l'?
Mali baci preziran pogled na stra'nca.
No, vi i sami morate priznati, da izgledate poput Pravogskitaice.
— Pššššiiiissssstttt - doleti mu debeli mlaz du-nanskog soka na šešir.
— Do vraga! Čuvajte se! — Ijutito ga napadne
280
281— Pih, skitnice to ne običavaju drugačije radii
— Ali ja vam to zabranjujem,
— Neće vam nimalo pomoći, ako »staneteubi.
— Treba li možda da s vama postupam u rukavicama? Vi stebaš pravi čovjek zato! Dolazi tu neka skitnica i
tako me popljuje, da se ne mogu pokazatiu Rheinsvvaldenu.
Čovječuljak se razljutio. Skinuo je šešir i ljutite ga pružio strancu.
— Obrišite ga! — hladnokrvno primijeti ovaj.
— Da ga obrišem? Ja! Sto vam pada na pamet? Hoćete U to smjesta obrisati ili — on prijeteći podigne štap.
— Što — ili? — upitaveliki.
— IH ću vas odalamiti preko lica! - Odalamite! Pšššššiiliisssstt!
Ponovni mlaz siknuo je na veterinarov kaput.
— No sad mi je dosta! — poviče malj doktor bijesno. — Evo! Evo!
Zamahnuo je da udari, ali nije dospio, jer mu je stranac strelovito istrginuo batinu iz ruke i bacio je daleko preko
vrhova drveća. Onda je zgrabio malog junaka za struk, podigao ga i tako ga stresao, da mu je bilo dosta, našto ga
je oprezno opet postavio na zemlju.
— Tako, moj patuljče — reče on — to je za »skitnicu«. A sad bježi, što te noge nose! Jer ako te za jedan čas još
jednom uhvatim, istisnut ću ti svu tvoju znanost iz tijela!
Veterinar je duboko uzdahnuo. Htio je govoriti, oči su mu blistale od bijesa, ali se predomislio, okrenuo i u
slijedećem trenutku nestao medu drvećem.
— Mala žaba! Ali hrabra! - nasmiješi se stranac. — Na svaki način ćemo se opet vidjeti u Rheinswa-danu.
Znatiželjan sam, što će onda reći! Hm! •7a
jl
v] bov Kljun i skitinica. Neka vrag odnese tu prokl
g civilizaciju,
koja svakoga proglašava skitnicom, ako objesi crni frak oko rebara!
Nastavio je svoj put, ali je za kratko vrijeme nagj> zastao, brzo. preskočio preko jarka i zaklonio se
282
neki grm, koji je bio dovoljno gust da ga sakrije. Čuo je naime neki sušanj, što ga je kao prerijski lovac i predobro
poznavao. U slijedećem trenutku izašao je iz šume lagana koraka prekrasan srndać.
— Mužjak! — šapneon. — I kako krasan primjerak! Heigh-day! Kakva sreća, da je moja stara puškanabita!
Ni ne misleći na to, da se sad ne nalazi više na divljem američkom zapadu, brzo je strgnuo stari kožnatitok s
ramena i izvukao pušku. Kokot je glasno škljocnuo. Srndać je to čuo i prisluškujući podigao glavu. Ali u to je već
odjeknuo i hitac, a životinja je od metka pogodena pala.
— Halo! — glasno poviče strijelac. — To je bio hitac! A sad k njemu!
Jastrcbov Kljun iskoči iza grrna i potrčik životinji, odbaci platnenu vreću i kožnati tok, povuče nož i poče
ispravno vaditi srndaću utrobu. Za vrijeme toga rada čuo je brze korake, ali to ga nije zanimalo. Mirno je nastavio
s poslom, sve dok onaj koji se približavao nije stajao za njim. Ovaj je najprije podigao na podu ležeću pušku
zvjerokradice, promatrao ju iznenadenim pogledom i rekao:
— Grom i pakao, što tom prokletomklipanu pada na pamet!
Tek sad je Jastrebov .Kljun okrenuo glavu.
— Sto mi padama pamet? Pa to vidite!
— Dakako da vidim! On je ustrijelio srndaća!
— No, zar sam trebao dopustitidami takav srndać pobjegne?
— Klipane, zar je on lud?
— Lud? Pih! Pšššššiiiiitttttssss!
— Sto milijuna vragova! Sto mu pada na pamet? Smatra li me on za nizozemsku pljuvačnicu?
~ Ne, ali silnim grubi Janom! Ja mu govorim »Vi«, a
on mene naziva »on«. Ako je to uljudno, dat ću se oo jesi ti.](https://image.slidesharecdn.com/04traperjastrebovkljun-200126183254/85/04-traper-jastrebov-kljun-107-320.jpg)
![— Saraleben! — jaukao je on. — Ta u njegovom je džepu bilo više od dvadeset novčanica.
— Novčanica? Kakvih novčanica?
— Novčanica od deset talira.
— Jesi li ih vidio?
— Jesam.
— Onda ih je opet
— To nisam vidio.
— Tko je on?
— Zar ja to znam! Kamo je otišao?
316
— Rekao je da mora ići na kolodvor.
— Onda idi, skoči, trči, žuri, bježi! Moraš ga naći. __ Aii čemu, Sara, čemu?
— Moraod tebe opet za četrdeset talira otkupitihlače. Prevario te je.
— Nije, već sam ja njega htio prevariti.
— O Levileben. kakva si ti budala! Stidjet ću se tebe kod svakih šturih hlača, koje ugledam.
- Ja sam poput Hioba — odgovori on. — Najprije bogat, a sad siromah.
— Šuti, Hiob nije kupovao ljanivčevu vunu!
— 'Možda onda još nije bilo Ijenivaca. Saraleben, ja sam umoran, ja sam bolestan, ja sam mrtav. Menene
može više ništa spasiti osim hladnoga groba. On, četrdeset talira! Oh, Ijonivčeva vuna! Oh, starehlače! Moja
oporukaje gotova. Leži tamo u svadbenoj ladici. Tebi ostavljam sve, a vjerovnici neće dobiti ništa. Ostaj
mi zdravo! Laku noć, ti otrcani svijete!
Kad je Jastrebov Kljun napustio dućan, krenuo je • ozbiljno dalje. No čim je zaokrenuo za prviugao, počeo se
glasino smijati.
— Oh, Levj — primijetio je. — Kako si glup, kako si glup' Ja sam zato stavio novčanice u 'džep, da tenasamarim.
A kad sam ti ponudio hlače, nova'c je već' davno bio vani. Ipak je istina, da pet pametnih Zidova nije doraslo
jednom Jenkiju. Četrdeset talira zate prnje! To ]e nevjerojatno. Imam svoje cijelo novo odijelo zabadava i još mi1
je preostalo novaca.
U tomnovom odijelu izgledao je Jenki, naravno, neobično. Nije imao izgled nekog čestitog, ozbiljnog čovjeka,
već je izazivao dojam krabu'lje, čemu je dobar dio pridonio i njegov nos. On je davao tomčudovišnom odijelu tek
pravo obilježje. Nije daleko došao, ka
d su zanjim već stala trčati djeca. Njegov šešir, frak sa gumbima veličine
tanjura, stare kožnatehlače, plesnecipele, cviker i truba su zaistabili prikladni da privuku gledaoce. On je to na
svoje najveće zadovoljstvo primijetio.
— Grom i pakao, mora da sam vrlo pristao u tom odijelu! — nasmiješio se. — Neće dugo trebati i sva će mladež
trčati zamnom.
317Tako je hodao nosećivreću ipušku na ledima ali trubu s puno ljubaviu obimrukama od ulice do ulice
Njegova je pratnja rasla i toliko bučila, da su se s desna ilijeva staliotvaratiprozori.
— George Washington! Kakvu"strku ja ovdje izazivam! Mainzće se još dugo sjećatiJastrebovogKljuna
— promrmljao je. — Šteta samo što'ne znaju,da samto ja, jer samdošao inkognito.t
No njegov inkognitonije mogao dugopotrajati.Iza ugla je došao stražar.ugledaočudnupojavu iljude,koji
su je slijedili, pa je zastao da sačeka mmoštvo.Zatimje prišao Amerikancu izgrabio ga za ruku.
— Hej! Tko ste vi?
JastrebovKljun je zastao i pogledao čovjeka.
— Pššššliiiittttssss! — sikinuo je ovomslavuj duhanskisoktikkraj nosa.
— Ja? — upita zatim. — A tko ste vi?
— Ja samgradskistražar.
— Lijepo. Onda smo drugovi.Ja samšumskistražar.
— Glupost! Znate U,da, mi morate odgovoritina svako pitanje?
— Pa zar niste na svoje pitanje dobiliodgovor?
— Da. Ali kakav! Odakle ste?
— Od prijeka.
— Od prijeka? Što to ima da znači?
— No, da oisamodavde.
— Čovječe,treba da obuzdatesvojjezik, jer ću vas morati uhapsiti!Kako se zovete.?
— JastrebovKljun.
Sad se stražaruistinu razljutio. — Zar mi se hoćete rugati? Odakle dolazite?
— Odande.— Jastrebov Kljun pokaže iza sebe-
— A kamo idete?
— Onamo. — On pokaže preda se.
- To mi je odviše.Vi ste moj uhapšenik.
— Ah!Nije loše.A ako se branim?
— Onda ćete radi otpora protiv državnih vlastidobititri godine tamnice.
— Zounds,to činitrinaest.Već samdanas trebaodobitideset godina.
Ah!Zašto?
318
_ To se vas ne tiče.](https://image.slidesharecdn.com/04traperjastrebovkljun-200126183254/85/04-traper-jastrebov-kljun-121-320.jpg)
Uploaded byzoran radovic
04 traper jastrebov kljun
Dokument opisuje događaje oko luke El Refugio u 1866. godini, gdje se susreću sir Henry Dryden i glasnik 'jastrebov kljun', koji donosi važne informacije o Huarezu i borbama s Francuzima. Jastrebov kljun podijelio je detalje o svojim susretima te naglašava važnost riječi medvjeda srce, indijanskog poglavice, o čemu razgovara s lordom Drydenom. Kroz priču se oslikava napetost i očekivanje pred skori put prema Rio Sabinasu, gdje se očekuje sastanak s Huarezom.
04 traper jastrebov kljun
- 1. ODABRANA DJELA KARL MAYA Naslovoriginala TRAPtR GEIERSCHNABEL JASTREBOV KLJUN i. ČUDNOVATI LORD U zalivu povrh ušća silne rio Grande delNorte, pogranične rijeke izmedu Meksika i Teksasa,leži luka El Befugio.Usprkos veličine Rio Grandea i mnogih pomoćnih sredstava,kojima je priroda obdarila El Refugio, ostao je tajgrad godine 1866. još uvijek izvan prometa.Razlog tome nalazio se djelomično u nesredenim prilikama onih krajeva a djelomično u tome što unutrašnjost,krozkoju protječe rijeka, još nije bila otvorena za svjetsku trgovinu. Tako se desilo da u luci, kad se u njoj usidrio sirHenry Drvden,grofod Nottinghama sa svojimbrodom punimoružja, municije i novaca za Huareza,nije osimjednog bijednog brazilijanskog jedrenjaka bilo nijed- nog većeg broda.Drvdenje imao dva mala parobroda na vijke,gradena za plitki gaz i uz to nekoliko ča- maca, odredenih da njegov teretotpreme rijekom. Sadržina njegovog broda bila je pretovarenaa oba parobroda iteglenice,koje je brod trebao vući,ležale su usidrene uzvodno.Tamo su čekalina povratakJa-strebovogKljuna,glasnika,kojeg je Bnglez poslao Huarezu,da najavi njegov dolazak. U maloj, udobno uredenojkabinijedinog od oba parobroda stanovaoje sirHenry.Nestrpljivo je očekivao izvidača i brinuo se,da mu se oije desila kakva nesreća.Pozvao je svog kormilara u kabinu.Bila je večeri već se smračilo. — Prema proračunu,kojimi je učinio,morao bi JastrebovKljun već bitiovdje,primijeti Drvden.Ne sniijem gubitivremena.Ako ne dode,počekatću samo još sutrašnjidan,a onda ću krenuti.— Bez vodiča? — upita kormilar. — Medu ljudima su dvojica,koji poanaju jedandio rijeke. Osim toga se nadamda ću putemsrestiJastre- bov Kljuin. — A ako mu se pri povratku desila kakva nesreća? — Onda moram pokušati, da obavim posao beznjega. — Ali ako mu se nešto desilo putemonamo iom nije stigao do Huareza? — To bi naravno bilo zlo, jer onda ne bi Predsjednikništa znao o mojoj prisutnostia mojoj pošiljciprijeti opasnost.Alinikako ne mogu ostatiovdje.Ako Francuzi nešto nanjuše, možemo očekivati,da će se požuriti ovamo i sve zaplijeniti. — Računam,da će ih proćivolja da to učine! Te su riječi bile izgovorene sa poluotvorenih vra-tiju kabine a kad su obojica pogledalionamo,prepo-anaii su čovjeka,kojega su tako željno očekivali. — Jastrebov Kljun! — poviče Dryden sa očitimolakšanjem. — Hvala 'Bogu! — Da, hvala Bogu!— reče lovac na krzina i pristupibliže. — To je bila jurnjava!Mylord,nije nikakva šala izvestiovakvu vožnju uzrijeku i opet niz nju.A kad samstigao,nisamvas nikako mogao pronaći.Nisam imao pojma da ležite na ovommjestu. : — Ali sad ste me ipak pronašli.No recite mi, kako Ste se proveli! — Hvala, mylord, posve dobro. — A vaša zadaća? — Izvršena je. Jeste li spremniza vožnju? — Da. Dvadesetljudije uzeto u službu za pratnju.Mislim, da će to biti dosta.Vi ste dakle govorilisa Huarezom? — Da, ali ja samse s njime našao u tvrdaviGua-dalupe,a ne u El Paso delNorte. — Ah!Dakle je doznao za vas i pošaovamje u susret? ; — Ne, mylord. Računam,da nije ništa znao.Došao je tako rećiiz vlastite pobude.Ondje gore sus« desile neobične stvari,myiocde,pa vamih moram ispričati. 6 Pri tome su njegove očitražećiprešle kabinom,Dryden to primijeti i pokaže sklopljiv stolac: — Sjednite i pričajte! — Hm! Nisam udešenza tako dugačke pripovijest^mylord.Grlo mi se kod govora vrlo brzo osuši,pa bih, kad biste vi...
- 2. — Dobro!— prekinega Dryde«,smijući se. — Odmah ću se pobrinutiza kapljicu, koja ima svojstvo,da može ovlažiti suha grla. Otvorizidni ormar, izvadi iz njega bocu inatočipumu čašu: — Evo, pijte, misterJastrebovKljun,a sigurno ste igladni! — To ne poričem, ali glad može čekati!Jelo mi smeta u govoru.Riječihoće napolje a zalogajunutra,putem se susretnuiračunam,da se tu ne može ništa pametna izroditi. Ali kapljicu ruma smijem uzetina jezik, a da me ona ne smeta. S time skromno gutne izsvoje čaše.Praviwestmaini je rijetko pijanac. — Znatiželjan sam, što ćete mi pričati, — reče Dryden. Jemki kimne glavomi lukavo se nasmiješi. — A ja samznatiželjan, kako ćete vito shvatiti, — primijeti. — Dakle važne stvariza naš pothvat? — Da, ali istodobnovažne iu drugompogledu.Jastrebov Kljun učinjsilno tajanstvenoa uzto šaljivo lice. — Došao samdakle u tvrdavu Guadalupe,kstaromPirneru — to je divan,starimomak, ali ipak silan magarac. Govornik se kod toga okrene u stranu,zašilji usta ipljune svakako zbog siječanja na svoje razgovore sa Pirnerom, takvomsigurnošću,da je mlaz šikniuo tik kraj Drydena i izletio kroz otvoreniprozorčić kabine. Dryden trgne glavomunazad. : — Molim, — opomene ga — je li taj hitac bio meni namijenjen? — Bez brige,mylord! — odgovorimirno Lovac na krzina. — Ja pogadamonamo,kamo hoću.Niste se na- lazili ni u kakvoj opasnosti!Došao samdakle u Gua-dalupe i našao Cimog Žerarda.Mislio sani,da će me on odvestiu El Paso delNorte,ali to nije bilo potrebno,jerme je Huarez pretekao.To je imalo svojih razloga. Znate li, da je borba već započela? — Niti riječi. — No, Huarez se počinje micati. Uz njega su Apači.Njihovompomoću je kod Guadalupa porazio neprija- telja. Sada je predsjednik otišao u Čihuahuu, da osvojitajgrad,a zatim će poći, da se s vama sastane. — Gdje? — Na otoku Rio Sabinas u Rio Salado.Izračunano je tako,da stignemo na mjesto sastanka u isto vrijeme,i to ako vi krenete sutra ujutro,mvlord. — Otplovio bih još večeras, ako tama nije zapreka. — Ona namne smeta.Rijeka je dovoljno široka a voda svjetluca iu tami tako,da se može razlikovati od kopna. — Hoće Li Huarez samdoćiili će poslatizastupnika? — Računam,da će doćisam. — Naravno sa dovoljno pratnje? — To se razumije! Neće biti pomanjkanja na ljudima, jer čim se pojaviu Čihuahui,sve će se sjatitioko njega. — Vi dakle znate,da je potukao Francuze? — Posve tačno, jersam bio prisutan i pomagao sam, — Je li Huarez lično poveo svoje u borbu? — Zapravo jest,premda samnije sudjelovaou bici. ,,• Glavna ličnost je bila, barempredbježno,Crni Žerard,koji je morao braniti tvrdavu,te MedvjedeOko,poglavica Apača, i Jastrebov Kljun je snažno naglasio ovuriječ.Dry-den brzo podigne glavu: — Medvjede Oko? Kako slično ime! — MedvjedemSrcu,zar ne? — upita lovac. i — Da, svakako,— odgovoriEnglez. — Jeste li poznavalitog Indijanca? — Prije ne,ali sada da — ravnodušnopromrmlja Jastrebov Kljun. "' — Sto kažete! Vi poznajete jednogpoglavicu imenomMedvjede Srce.Gdje ste ga sreli?
- 3. — Sada utvrdaviGuadaiupe. — Onda je to samo slučaj.Indijancisebicesto na-djevaju životinjska imena. Neki od njih je uzeo to ime. -- O ne!Indijanac neće uzeta ime, koje nosiveć netko drugi. — Nitj onda,ako pripada drugomplemenu? — Onda pogotovo ne. — Kojem plemenu je pripadao Medvjede Srce,kojeg ste vidjeliu Guadalupi? — On je Apač a Medvjede Oko je njegov brat. — To me neobično čudi, misterJastrebov Kljun,moram vam reći, da je taj Medvjede Srce već prije mnogo godina nestao. — To je tačno,mvlord.Njegov brat MedvjedeOko ga.je dugo uzaludnotražio i držao je da su bijelci ubili poglavicu. — Ali vi velite, da ste vidjeli Medvjede Srce!Onog,kojije nestao? — Da, upravo njega inijednog drugog. Tada lord skoči. — Kakva vijest!MisterJastrebovKljun,vi ni ne anate,što ste mi time donijeli! Lovac na krzna sakrije lukavo trzanje usana ipotvrdi: — To je onajpravi. — Niste li doznali, gdje je bio kroz to vrijeme? — Gdje je mogao biti? Skitao se po savaniili bilo gdje drugdje.TiCrvenokose!su prave skitnice. — Oh, on to ndje bio! Mislite li, da će ostati uzPredsjednika izajedno s njim doćina rijeku Sabinas? — Mislim, mvlord. — Hvala Bogu! Vidjet ćemo ga i razgovarati s njim. Doznat ćemo što znade o svojimtadašnjim drugovima i što je sve proživio.Kad nademo neki trag,poćićemo njime, doklegod možemo. Je li bio još netko s njim, mister Jastrebov Kljun? Upitaniučini najnevinije lice na svijetu. — O da — odgovori polagano. — Snjim su bili jedan Španjolac,nekiMindrello,jedna Indijanka imenom Karja, neka senjora Emrna i... Englez je stao uzbudeno šetatigore-dolje. — Ova senora Emma je bila udata.Na svakinačin se uznju nalazio neki senor,prema kojemu je bila naročito nježna.— Jeste limožda čuli njegovo ime? — Zvao se Antonio Ungeri bio je uostalom po-anatilovac,čije je lovačko ime glasilo Munja.Bio je tu i njegov brat,kapetan. Tada lord čvrsto položilovcu ruku na rame. Ali ta je ruka drhtala kao i njegov glas,kad je upitao: — Jesu li to bili svi,kojj su tamo bili zajedno? — Morampromisliti. mylord. Da, sad se sjećamjoš jednoga,nekog čovjeka ogromna rasta,kome je brada dopirala do pojasa.On je zapravo bio liječnik, ali je bio isto tako glasoviti lovac. Zvali M ga »Gospodar Stijene«. — Sternau? — upita Dryden bezdaha. — Sternau — kimme Lovac na krzna. — Da, tako se zvao. — Dalje, dalje! Nije li bio tamo još jedan,jedan jedini? — Još jedan starijičovjek,kojeg su zvali don Fer-nando. Mislim, da je stari Pinnero rekao,da je taj senjor neki grofRodriganda. Sada se lord nije mogao više svladati. — Divno,prekrasno!— klicao je. — Ali zar nije bio nitko više,baš nijedan? — Još jedan,ali to je sada i posljednji.To je bio Čovjek, kojj je usprkos,razlici u godinama jako nalikovao staromgrofu,izvanredno nalikovao.Sternaumu je govorio »ti«.Mislim,da ga je zvao »Mariano«. — Dakle je i on spašen!Bože, hvala ti! Pričajte, JastrebovKljun,pričajte! — Rado ću to učiniti, mylord. Doznat ćete sve,štosamja saznao. Ali, mylord, moje je grlo opet tako tvrdo i hrapavo,da... — Ovdje stojiboca.Natočite! JastrebovKljun učini,kako mu je ponudeno:malo gucne te počne sa svojimizvještajem. Lord i kormilar su silno napeto slušalisvaku njegovuriječ.Kad je Lovac na krana dovršio,dometae: — Tako, to je sve što znam.Sve potankosti ćete doznatiod te gospode,čimstignemo do rijeke Sabinas. — Da, kad bismo barmogli krenuti! — reče Dry-den.— Ali vi ste siguimo odviše umorni? 10 __Pih,dobarlovac ne zna Sto je umor. Ako želite krenuti,mylord, stojimvamna raspolaganju.Jesulivašiljudi na okupu? — Svi, l kotlovisu naloženi. — Raspodijelite teglenice na oba parobroda.Tako će nastatidva hoda.To je neugodno,no drugačije ne ide. Ja ću biti voda na prednjemparobrodu.A vi? — Na istomparobrodu? — Mj nećemo nikada, kao što se to obično radi,uveče pristatiuzobalu, već ćemo uvijek ostatiusred rijeke. Jesu li vašiljudi dobro naoružani?
- 4. — Jesu,svi.Osimtoga imami topova na čamcima.Dakle se ne moramo ničega bojati,misterJastrebov Kljun. — Nadajmo se,no usprkostome nećemo ništa zanemariti.Pripremite sve za odlazak, a ja ću se pobrinutiza ostalo! Lovac je prešao iz čamca u čamac i nažao medu ljudima, najmljenim za vožnju, nekoliko znanaca. I ostali su na njega učinili dojam, da se na njih može osloniti.Naložio je kormilaru drugog parobroda,da se drži Sto bliže prve teglenice,a zatim se vrati lordu.Sad su bila izbačena užeta i čamci povezanijedniza druge. Brodska sirana je dala znak da se podignusiidra idoskora su oba brodakrenula uzvodno,jedan iza drugog. Bilo je doduše tamno, ali su zvijezde sjale a osebujno svjetlucanje vodepružilo im je dosta-'ten oslonac,da se snadu.Naprijed na provisjedio je JastrebovKljun marljivo se ogledavajući.Uz njega se smjestio lord,pitajućiga za stotine pojedinosti. Ako se od grada Rio Graode Gity, koji leži na lijevoj obaliRio Grande,vozi uz rijeku, dolazi se na; desnoj obali uskoro do mjesta Mier.No iza toga proteže se pruga od nekih petnaest zemljopisnih milja1 rijeke, prije nego što sestigne do Bellevillea,gdje Rio Salado utječe u Rio Grande.Na toj dugojpruzivide; 86 gotovo samo šume na obimobalama.Te su šume oivičene gustimšikarama,ali prestaju nedaleko rijeke,, Sdje se uzdižu orijažka stabla poput silnih stupova prema nebu.Pod timkrovomod stupova se lako pro- 1 Jednazemljopisnamilja 7,42km.lažičaki na konju,dokšikara na obaliznatno uspo-ruje brzinu. 0 dubokojsjenišume jahala je velika četa jahača uzdužobale uzrijeku. Svi su bili dobro naoružani,no njihovisu konji izgledali neobičnoumornd. Dvojica su jahala na čelu. Jedan od njih je bio Pa-blo Kortejo.smiješni kandidat za predsjedništvoMeksika. Crte lica su mu bile mračne, činilo se da je loše volje,l na svakompojedinomod njegovih ljudise primjećivalo, da dijele loše raspoloženje svog vode.Ovajje poluglasno razgovaraosa svojimsusjedom,pri čemu se mogla ćutimnoga kletva. — Prokleta zamisao, naprijed stavitidva parobroda! — reče Kortejo, — Ali još prokletija je zamisao, što nikada ne pristaju uzobalu.Računalismo sa noćnimprepadom.Ali iz toga neće bitiništa! — Neka vrag odnese togEngleza! Od San Huana ja-šemo uz njega kao za okladu,tjeramo svoje konge go- tovo u smrt.a sve bezikakvog uspjeha. — Mi ga »nožemo uhva.titisamo lukavošću,senor! — Ni tvoj prijedlog ne vrijedi ništa.Bnglezipak ne pristaje! — I no treba. Neka samo an samdode na obalu. — To neće učiniti. — Prepustite to meni,senjor! — Ti to dakle hoćeš zaista pokušati? — Da, ali samo za obećamu nagradu. — Dobit ćeš je. Kada ćemo stići na odredenomjesto? — Za pola sata.Vrlo je prikladno za našu namjeru.Jednomsamprošao onuda itamo samlogorovao. — Čini mi se da tvoja namisao nije loša.Ako uhvatimo Engleza,bit će i ostalo naše.Alinajprije ga moramo imati! — Dobit ćemo ga,senjor,ja samu to uvjeren.Čovjekje taono izračunao vrijeme.Nakon pola sata •; Stigli su do mjesta, gdje je rijeka naglo zaokretala. .; -j Kroz to nastalipoluotok,koji je duboko zadro u rije- j-i ku, sastojao se od kamenitogtla i bio je pokriven sa- ,; i ] mo niskim raslinstvom. Sa ovogse mjesta mogla slo- |<j bodnp pregledati cijela širina rijeke, a isto tako se sa 12 nje moglo jasno pregledatipoluotok.Teknekih pedeset koraka od obale počinjala je šuma.Sa rijeke se nije moglo razabrati,što se u njojdešava.Četa se zaustavila ovdje u Šumi. U meduvremenu je lord Dryden došao u blizinu tog mjesta,njne slutećida ga desnomobalomslijeditako značajna četa ljudi, koji su namjeravalida otmu njegov tovar. Sunce se već spustilo prilično duboko,kad je prednjiparobrod došao dozavoja.Lord i JastrebovKljun stajalisu kraj kormilara. — Koliko imamo još do otoka Salado? — upita on Lovca na krzna. — Doći ćemo onamo sutra u podne,a onda zaokrenutiu Salado.Tu ćemo načinitiveliki kut. Tko poznaje put i ima dobrog konja,stićiće do mjesta gdje nas očekuju u najkraće vrijeme. Alj pogledajte,my-lord!Ne stojili ondje na golojobalijedan čovjek? — Sigurno.Sad je sjeo. — O ne, — promrmlja kormilar. — Taj nije sjeo,nego se srušio.Činise da je čovjekranjen. — Sad se opet podigao,aliteško — dopuniJastrebovKljun.— Maše.Izgleda, kao da želi da ga po- vedemo. — Zar nećemo poslatičamac? Ne smijemo uskratitipomoć nesretniku,kojinemoćan ležj u prašumi. — Poslušajmo najprije! Doziva — reče JastrebovKljun. Vidjeli su kako čovjekstavlja ruke oko ustiju. — Huarez! Doviknuo je samo tu jednu riječ i ona je očito izazvala željeni dojam.
- 5. — Predsjednikov glasnik—reče lord.— Moramo poslatipo njega.Ja ću sampoćina obalu da govorims njim. — To nećete učiniti,mvlord.Ovdje se nalazimo u prašumii vi se ne smijete izvrći nikakvojopasnosti. Dovoljno je da pošaljemo čamac da dovede čovjeka, Kormilar je izdao nalog i doskora sudva čovjek? veslala prema obali.U meduvremenu su oba mala pa* robroda prekinula vožnju.Usprkossumraku moglo se jasno razabrati,kako su oba veslača izašla na obaluj, 18pričvrstiličamac i otišlido čovjeka,koji je ostao ležati.Govorili su s njim ali su se beznjega vratili u čamac i opet zaveslalinatrag.Dokje jedan od njih ostao u čamcu,drugise popeo na palubu. — No, zašto ga niste poveli sa sobom? — upita lord. — Pao je s konja i pri tome se teško ozlijedio. Trpi strašne boli,ako ga se dotakine.Stoganas je zamolio da ga ostavimo ležati; veli da je smrtno ozlijeden i da će na svakinačin morati .umrijeti. U šumimu je pobjegao konj i bacio ga o stablo.Kad je opet došao ksebi,dovukao sedo obale. — Ali zašto namje mahnuo,ako odbija našu pomoć? — upita JastrebovKljun. — On je Huarezov glasnik.Dobio je nalog da stane uzrijeku i sačeka lorda Drvdema da mu javi važnu vijest. — To nije jako vjerojatno.Huarezzna gdje nas ima čekati. Ako namje zaista poslao glasnika u susret, može to biti samofeato jerje promijenio mjesto sastanka ilije pronašao razlog da nas upozorina neku pogibelj. Uostalom, zašto tajčovjektamo prijeko ne izruči tebisvoju vijest? — Zatražio je da govorisa samimlordomDryde-nom,jer je vijest odviše važna,a da bije mogao reći nekomdrugom. — To mi je sumnjivo.Jesili vidio njegovog konja? — Nisam. Pobjegao mu je. — Nije li bilo u blizini nikakvih tragova? - Nije se moglo ništa primijetiti. Tlo je kamenito. - Jesili promotrio obližnji rub šume? • — Jesam. Nije se vidjelo ništa sumnjiva. — Dakle ću morat; poćionamo — primijeti lord. — Moramznati, što mi Huarezporučuje. — G'asniik će to reći i nekomdrugom— nepovjerljivo se usprotiviJastrebov Kljun. — Tko zna koliko ljudi može biti sakriveno iza onog drveća! — Onda neću poćina obalu.Mogu izčamca govoritisa čovjekom. — Ali vas mogu iz šume metkomu'biti. — Pljune u rijeku. — Ah,mylord, došao samna odličnu ideju!Ja ću sampoći.Predstavit ću se kao sirHanry Dry-den iračunam,da neću lože glumiti lorda. U Pri tome učini vanrednolukavo lice.Lord pogleda njegovdugačkinos,žilav, isušenstas,razgaljena i rutava prsa,razderano odijelo,koje je visjelo na njemu i veselo reče: — Da, i ja mislim, da ćete bitiizvanrednilord. — No, neće uzmanjkati nj potrebno dostojanstvo — odgovorilovac.— Iste smo dužine,mylord.Nemate li možda kod sebe jedno odijelo,kakvo se nosiu Londonuili New Yorku? — Oh, nekoliko. — Cilinder, rukavice,kravatu i nabčale,a možda i kišobran? — Razumije se. — No, ne biste li mi mogli te sitnice dobrostivoposuditi? To pitanje je izazvalo brzi i veselidogovor,a rezultat je bio,da će Jastrebov Kljun poćina obalu kao.lord Drydem. Pošao je s Englezomu njegovu kabinui za kratko vrijeme se pojavio na palubiodjevenu spomenute odjevnepredmete.Tadase dugim,važnimkoracima uputio do mjesta,gdje je bio odložio oružje i opet uzeo revolvere inož. Ovdije u prašumibio je Jastrebov Kljun vanrednočudnovatapojava.Odijelo od sivog sukna,gamaše,la- kaste cipele,sivicilinder, žute rukavice,kišobran iizgled, koji bi čak i u velikom, živahnomgradu,a pogotovoovdje,morao bitiu najvećojmjeri napadan.Kad se vratio, primijeti: — Sada su moguća dva slučaja.Ili je onajmomak na obaljzaista Huarezov glasnik,ili je cijela stvarstu- pica,pripravljena da padnete u nju.Naslućujemovo drugo.Obistinili se moja slutnja,onda sadajoš ne - znam tačno,kako će se svršitipustolovine. — Sto moramo u tomslučaju uraditi,misterJa- f strebovKljun? . f — Ovdje ostatiusidrenidokse ne povratim. — A ako se ne povratite? — Onda pričekajte do prekosutra ujutro i onda:oprezno otplovite dalje.Na svakinačin ćete naćiJua- Ali molim vas,da držite oštru stražu.Ako me <ovdje prijeko uhvate,onda imaju namjeru, da se do mognu vašeg tereta.Onda će vas dakJe tokomnoćipokušatinapasti. — Pazit ćemo. — Napunite topovekartečama,ali tako da se to preko ne primijeti! Topovisu ionako pokrivenivoštanim platnom.Dakle će se jedva moći primijetiti, što se dešava. — Ali vi? Bojim se najgorega za vas!
- 6. — Ne brinite!Moneneće zadržati.Sve kad bi me i htjeli uhvatiti, ja ću pobjeći. Onda ću požuriti Huarezu. — Ali kako ćete doćido njega? Upitani ispljune mlaz duhanskog soka preko pa-> lube.— Na konju. — Ali vi ga nemate. — Ja ne,ali omi tamo imaju. Uostalom,vrlo dobro poznajemput,kojileži izmedu nas f rijeke Sabinas. Sada je još dosta svijetlo.Prije nego što se smračistićiću do prerije i ako konj bude išta vrijedio,bit ću u zoru kod Huareza.Ovaj će tada dakako odmah krenutida ove skitnice zg-rabiza perčin. — Ali kako ću znati da li su s vama neprijateljskipostupaliili jeste li umakli? — Neprijateljski postupakćete očima vidjetia bijeg ušima čuti.Čim jednomsjednemna konja,sigurno me više ineće uhvatiti..Poznajete lizov meksikanskog jastreba? — Da, vrlo dobro. — Dakle, ako tako zovmem onda samslobodan.Kod drugogzova sijedimna konju a kod trećeg samposve siguran da ću umaći.Ako onda iz daljine čujete još i četvrtizov,onda je to znak, da samna putu do Huareza. — Mi ćemo oštro paziti,misterJasitrebov Kljun — uvjeravaše ga Englez. — Dobro.Pustolovina može dakle početi!JastrebovKljun zagrabiu džep svojih novih nov- catih hlača od sukna,izvuče iz njega ogroman'komad duhana za žvakanje i odgrize poštenikomad. — Ali, sir, lord obično ne žvače duhan — nasmije se kormilar. 16 — Pih! I lord žvače — uvjeravašega preobučeniLovac na krzma. — Zašto bise baš lord" odrekao najvećeg užitka na svijetu? Svilordovižvaču ali to možda ne pokazuju. S tim riječima stisne kišobran pod ruku iskočiu čamac.Tada dade ljudima, koji su čekajućiu nijemu sjedili, znak da zaveslaju.Mali čamac je Miznuo preko rijeke i uskoro stigaona obalu.Prividno ozlijedeni Meksikanac je najvećomnestrpljivošćuočekivaotajtrenutak.Očimu ubojničkizasjaše i on promrmlja: — Ah,konačno.Aliti Englezi su ipakprokleto budalasti.Čakovdje u prašumise ne .mogu odrećisvojih mušica.Splean ih lišava razbora.Čarajo! Kakvu no-sinu ima taj momak! JastrebovKljun izade na obalu i polagano sepribliži onome,koji je ležao na zemlji, doksu oba njegova veslača ostala u čamcu.Zapovijedio je veslačima da smjesta pobjegnu,čimbi se pokazalo neštone- prijateljsko.Već unaprijed se odrekao toga,da skočiu čamac i spasise.Ranjenikje hinio kao da se jedva može podićina lakat. — Oh, senjor,kakve bolitrpim! — zastenje.JastrebovKljun pustida mu naočale kliznu na vrh nosa,iskosapromotričovjeka,lagano ga gurne vrhomkišobranaireče unjkajući engleski: — Bolovi? Where? Boli? — Nepodnošljivo! — Ah!Jadno!Vrlo jadno!Kako zove? — Ja? — Yes! — Frederico. — Sto sa? — Govedar, — Huarezov glasnik? — Da. — Kakva vijest? Meksikanac je razvukao lice i zastenjao kao da roora podnositinajstrašnije muke.To je JastrebovomKljunu dalo vremena,da promotri okolinu.U blizini *iije primijetio nikakvih napadnih tragova a nina rubu šume nije mogao razabratiništa sumnjiva.Najzad ranjenik istisne: J Jastrebov kljun 17— Jeste li vi lord Drvden? — Ja samDrvden.Sto imaš reći? — Huarez je na putu.On vas moli da pristanete na ,vommjestu ida ga ovdje počekate. — Ah!vVomderful! Gdje je on? — Dolazi niz rijeku. — Odakle kreće? — Iz El Paso delNorte prije dva tjedna.Put se ne može prevalitiu kraćemroku. — Lijepo! Dobro!Ali ću ipak poćidalje. Ako Huarezdolazi niz rijeku, srest ću ga.Laku noć! Preodjevanise dostojanstveno okrene gradećise kao da će otićinatrag na obalu.Alitada čovjeknaglo skoči i odostrag ga obuhvatirukama. — Ostanite, mvlorde, ako vam je život drag!— poviče. JastrebovKljun je imao dovoljno smage ispretnostida se obraniod togčovjeka.Alije pretpostavio druga- čije ponašanje.Ostane ukočeno stajati,kao uzet od straha izaprepašteno reče: — Zounds!Do vraga,što je-to? — V; ste moj zarobijendk!— zahropće čovjek.Tada ostane »Englez« neko vrijeme otvorenih ustiju. — Ah!Prevara!Niste bolesni?
- 7. — Ne —nasmije se Meksikanac. — Lopove!Zašto? — Da vas uhvatim,mvlord! Pri tome prezirno pogleda »Engleza«,kojije očito bio tako zapanjen i kukavan,da nije mi pomislio na obranu. — Zašto uhvatiti? — upita JastrebovKljum. — Radi vašeg lijepog tovara,koji se nalazi tamo na brodu. — Moji će me osloboditi! — Oh, nemojte to vjerovati!Vidite tamo, da su vašiveslačiveć pobjegli.A tu,okrenite se! Mornarisu se smjesta povukli,kako im je prije bilo naloženo,čimsu primijetili, da se Jastrebov Kljun dao dobrovoljno svladati.Ovajse sada okrenuo iugledao četujahača,koji su nahrupiliiz šume.Za nekoliko sekundisu ga opkolili.Hinio je da je silno začudan iu najvećojje neprilici cupkao kišobran.Jahačiskoče 18 S konja. Corfejo se približi zarobljeniku, ali kad je stajao ovomnasuprot.,učinirazočarano lice. — Tko ste vi? — grubo upita »Engleza« njegovimjezikom. — Oh, tko ste vi? — zaunjka ovajvrlo ukočeno. — Pitam tko ste vi? — strogo zapovjedi Kortejo. — A ja, tko ste vi! — odgovoriJastrebovKljun. — Ja samEnglez, najfiniji odgoj,otmjena obitelj,odgo- varamteknakon vas. — No dobro!— Zovemse Kortejo.Zadivljenost tobožnjeg lorda je vidljivo porasla. — Kortejo? Ah,Pablo? — Tako se zovem, — reče ponosnoupitani. — The deuce!To je jedinstveno! I ovajje povikdolazio iz iskrena srca.JastrebovKljun je bio neobičnoiznenaden što ovdje vidiKorteja a to mu je istodobno bilo drago. — Jedinstveno,zarne? — nasmije se Kortejo. — To niste očekivali.A sada,recite vimeni, tko ste vi, seftor! — Zovemse Drvdan, — odgovori upitani. — Drvden? Ah,to je laž! Ja vrlo dobro poznajemlorda Drydena.To niste vi! JastrebovKljun se brzo snašao.Jednog čovjeka,kao što je on,nije takvo nešto moglo zbuniti.On zašilji usta,ispljune dugi,tamki mlaz duhanskog soka tikkraj Kortejova nosa ihladnokrvno odgovori: — Ne, ja to nisam. Kortejo je trgnuo glavu unazad.Ljutito reče: — Pazite, seflor, kamo pljujete! — Činim to.Pogadamsamo koga hoću. , — No, onda se nadam,da ja nisamonajkoga želite pogoditi. — To mogu ipak učiniti. — To ja zabranjujem! Dakle vi niste lord Drvden? Drvden? — Nisam. —• Alj zašto se izdajete za Drvdena? •— Jerjesam. Jastrebov Kljun (e svojim mirom ipak prilično eo Korteja. Meksikanac Ijutito poviče: ie— Do vraga,kako da to shvatim? Vi niste a ipak jeste to? Jastrebov Kljun upita ne promijenivši izraz lica: — Jeste li bili u starojEngleskoj? — Nisam. — Ah,onda nije čudo,da n« znate.Lord je samo najstarijisiin, kasniji sinovinisu lordovi. — Prema tome ste vikasniji sin jedinog Drvdena? — Yes. — Kako glasivaše ime? — Sir Lionel Drvden. — Hm, je li zaista tako? Ali vi niste vašembratu ninajmanje slični. Jastrebov Kljun pljune tik kraj govornikova lica. — Nonsens — glupost! — Zar to kanite poricati? '— Yes' — kimme on. — Poričete da niste sličnisvome bratu? — To dapače vrlo odlučnoporičem.Ne da ja nisamsličan svome bratu, negoon ne izgleda kao ja. Kortejo nije u prvičas znao'što da odgovorina takav nazor.Najradije bi se grubo izderao,ali Engle-zova sigurnost ineustrašivost suga se dojmile.Zato nakon kraće stanke reče: — Ali ja očekujemvašeg brata. — Henrija? Zašto čekate njega? — Doznao sam,da će on pratititovar. — Zabluda,ja ga pratim.
- 8. — Ali gdjeje sir Hen<ry? — Kod Huareza. — Ah!Dakle on je već ispred vas!Gdje se nalazi Huarez? — Znamsamo,da je u El Paso delNorte. — A dokle ćete vis vašimtovarom? — Do tvrdave Guadalupe. Preko Kortejova lica preleti pobjedničkismiješak. — Tako daleko neće doći.Vi ćete ga dovestisamo dovde.Morate ovdje pristatiisve mi izručiti. Englez baci pogled naokolo.Tajpogled bio je naoko ravnodušan,kao duhomodsutan.Ipakje u njemu bila sakrivena oštrina,kojomje lovac omjerio sve konje.Utomtrenutku je znao,kojeg će konja zgrabiti 20 — Vama izručiti? — upita zatim. — Zašto vama? — Jer nužno trebamsve štovozite sa sobom. — Ah, vrlo nužno? Alina žalost ne mogu ništa prodati.Baš ništa. — Oh, senor,ne radise o prodaji.Dobit ću naprotiv cio teret zajedno sa parobrodima i čamcima na poklon. — Na poklon? Ja ne poklanjamništa. — O ipak, jer ću vas prisiliti na to! — Prisiliti? — nasmije se kovač na krzna bez-• brižno. Kraj toga slegne ramenima,zašilji usta itako vješto ispljune mlazduhanskog soka,da je tajsokpogodio gornjidio Kortejovog šešira itada počeo kapati sa širokogoboda. — Karamba! — poviče pogodeni. — Što vampada na pamet!Znate li, kakva je to uvreda? — Udaljite se'. — mirno reče JastrebovKljun. — Ja samEnglez. Džentlmen može pljunutikamo hoće.Tko neće bitipogoden,mora se izmaći. — Ah!Odučit ćemo vas od tih šala!Sada morate izjaviti, da ćete ma predatiteret! — To neću učiniti. — Prisilit ću vas!Vi ste moj zarobljenik! — Pssssiiiiišššš!— sikne novimlaz tik kraj govornikovanosa. Jastrebov Kljun ponovo počne cupkati svojkišobran ireče: — Zarobljenik? Ah!Čudno!Vrlo čudno!Već odavno želimda me netko zarobi! — No, onda vamse želja ispunila.Sad morate zapovjeditisvojimljudima da ne voze dalje. — Dobro!Učinit ću to! Lovac na krzna je to rekao takvimtonom,kao da Je posve sporazuman s Meksikancem.Stavio je kišobran' pod pazuh,položio ruke na usta itako glasno Povikao preko vode,da su ga na brodu moglijasno razumjeti: — Ostanite ovdje!Tu je Pablo Kortejo!Spomenutiga zgrabiza ruku i trgne natrag. — Demonio! Što vampada na pamet!Zašto tiljuditrebaju znati,tko samja? ~ Pa zašto mj to niste rekli? — ravnodušno upitalez«. 21— Sigurno ne zato,da to dalje urlate.Uostalomnisammislio, da se brodoviovdje zaustave.Mislio sam štovišeda ovdje pristanu,da se mogu iskrcati. JastrebovKljunpolako zakima glavomi iskreno odgovori; — To neće učiniti.Ja im to zabranjujem. — Mi ćemo vam spriječiti svako zabranjivanje!Koliko ljudi imate sa sobom? — Ne znam! Kadšto poneštozaboravim.Sjetim se opet kasnije. — No, to ćemo lako doznati.Zapovjedite sada,da parobrodipristanu! — To neću učiniti! Sada Kortejo položi JastrebovomKljuou ruku na rame i prijeteći sitone: — Sir Lionel, čamci moraju pristatiuzobalu,prije nego što se smrači.Ako ine budetesimjesita izdali nalog za to, morat ću vas prisiliti! — Prisiliti? Ah!Čime? JastrebovKljun je još uvijek držao kišobran pod pazuhomi sada je obje ruke mirno gurnuo u džepove. Činilo se,kao da nema pojma u kakvoj se opasnosti x nalazi, baremje izraz njegovog lica bio tako ravno- dušan. — Batinama! — opomene Kortejo. — Dat ću vamodvalitipedeset udaraca! — Pedeset? Samo? — Sir Lionel Drvden,vi ste ludi! — Well! Ali i vi! — Ako vamje pedesetpremalo,dat ću vas tako dugo batinati,dokvamne bude dosta. JastrebovKljun podigne ramena iučini neopisivoprezirno lice. — Batinati? Mane,Engleza? — Da. Pa da ste hiljadu puta Englezi deset puta sin ibrat nekog lorda,ja ću vas ipakdati bičevati,ako me ne budete smjesta poslušall! — Pokušajte! — Sjašite!— zapovjediMeksikanac.
- 9. Kortejo nije primijetio,kakav je pogled tobožnjiEnglez dobacio nekojdivnojridojkobili, čiji je jahač upravo sjahao sa sedla,Nije primijetio niti to,da je Englez već napola izvukao ruke iz džepova i da j« 22 u svakojdržao po Jedan revolver.On je štoviše prijetio: — Sada ćete bitipred mojim očima bičevamipoput kakvog jadnogskitnice,ako odmah ne poslušate! — No, vidjet ćemo, hoće li to vaše očizaista ugledati! JastrebovKljun stavizačas kišobran u zube.Tomsmjelomčovjeku nije ni prigodomopasnosti,kojojse izložio, palo na pamet da žrtvuje kišobran.Idućegtrena izvukao je oba revolvera isvomsnagomgurnuo revolverske cijeviKorteju u oči. Odmah zatim su u bijesnomtempu odjeknulinjegovihici,a svakiod njih oborio je po jednog čovjeka.Kortejo je ležao na zemlji i nije ništa vidio.Udarao je rukama i nogama oko se- be i urlao poput jaguara.Njegoviljudisu se na časaksmeli. Nitko nije od nastranoglorda očekivao takavnaglinapadaj.Aliovajtrenutakzaprepaštenja je ovome posve dostajao.Nakon štoje ispalio posljednjihitac iz svojdh revolvera,ispustio je glasniuzvikjastreba.Uidućem trenutku odjeknuo je već drugipoklik,jer je JastrebovKljun već sjedio na ridemkonju. Žabo mu je pete u slabine a kobila je poletjela prema šumi. Na rubu šume okrenu se hrabriLovac na krzna još jednom,a kad je primijetio, da Meksikancijoš uvijek nepomično stoje na mjestu,on je po treći,a malo zatim po četvrtiput ponovio zov grabljivice.Zatimnestanemedu orijaškimdrvećem.Teksada su se Meksikancisnašli. — Za mjim! Za njim! — zaurlaše. Dok je većina od njih skočila na konje, ostalo ih je nekoliko uz Korteja, da mu dadu potrebnupomoć. — Moje oči, ah,moje oči! — jaukao je on.Zaista je strašno izgledao. Obje očne šupljine su ttiu bile krvave. — K vodi,nosite me k vodi! — urlao je. — Ohladite mi oči! Ohladite mi oči! Ljudi su ga zgrabili i odvuklido rijeke da vodomranjeniku olakšaju strašne boli.Kasnije je hladna voda pomogla.Prestao je jaukatia nakon što sumu očipovezane mokrim rupcem,bio je Kortejo u stanju da se kojom riječju umiješa u razgovor,što su ga njegoviPodredenivodiliu blizini. Ljudi, koji su pošliu nn- tjem za JastrebovimKljunombili su se naime vrlo brzo vratili. Rekli su da nisu moglipronaćibjeguooeva traga.U istinu im je medutimbilo minogo više stalo do čamaca sa njihovimbogatimsadržajem,nego do ludog Engleza,koji osimsvoja dva revolvera nije uza se imao ništa,što biih moglo odštetitiza njihov trud. Samo vlasnikride kobile se ljutio, što je izgubio konja.Ali tu je bila zamjena. Jastrebov Kljun je sa svojih dvanaest strelovitih metaka šestoro ljuditeško a petoricu lako ranio.Konjite šestorice bilisu sada slobodni, pa je čovjekizabrao izmedu njih najboljeg za sebe.Aliteškiranjenici su im silno smetali.Pitao se,što da se otpočne s njima. — Ja bih znao mjesto,na kojem bi se mogli skloniti— reče dotadašnjigovornikgerilaca. — Gdje? — upita Kortejo, čiji su bolovi popustili. — Najprije moramo uvidjeti, da ovdje na ovojobali nisu sigurni. Ali prijeko imam nekog starog znanca,koji po prilici tri sata hoda odavde na lijevojobali ima svoju kolibu od balvana. Tamo neće bitiopasnosti i mogu sačekatisvoje ozdravljenje. — Ah,kad bih mogao s njima! — uzdahnu Corteio. — Pa tko vamto brani? — Zar mogu otićiodavde? — Zašto ne? Itako ne možete ništa vidjetii nišn koristiti. — Možda će se jedino oko noćas oporaviti. — Moguće.Aliipakje bolje,da se liječite senjor.Ostavitevaše zapovijediovdje!Mićemo ih tačno izvršiti. — Ne. Ostajem. Drugi se nakon toga pokušaja povuče.Spustila se noć iljudi zapališe vatru.Uz nju je sjedio voda,zadubljen u misli. Kasnije ustane idomahne nekolicinidrugova,koji su očito bili najistaknutiji,da ga slijede. — Što hoćeš? — upita ga jedan. — Došao samna divnu misao, — reče om. — Ali o njoj Kortejo ne treba ništa znati. — Govori! — Ali recite mi najprije što u istinu mislite o tom Korteju! Oni su šutjeli,neodlučni,da li da kažu istinu Najzad jedain odgovori: — Reci najprije, što tidržiš o njemu. — No, ja mislim, da je on budala. — Ah!Ali to nisi prije pokazivao. — Onda bih bio veliki magarac.A jeste li ikada pomislili, da bi taj Kortejo mogao postati predsjed- nikom ? — O nismo.
- 10. — No dakle.Onje za to odviše glup.Pantera Juga se udružio s njime da ga iskoristi.Ne bismo lj i mi to mogli učiniti? Mislim, zar ne bismo mogli za sebe uzetione čamce prijeko? — Bez Korteja? Karamba,to bi svakako bio izvanredanplijen! — No, što kažete na tu zamisao? - Odlično! - Da, odlično!— ponoviše ostali. - I Iako izvedivo — primijeti voda. — Menjne izgleda tako.Sto će Kortejo na to reći? — Niti riječi, jer ga nećemo pitati.Osim toga neće ništa primijetiti. Kad bih samo znao,jeste li vi ljudi, s kojima se dade iskreno govoriti.Mislite li, da bi i kokot zakukurikao, kad bi Kortejo najednomnestao? — Da, njegovipristalice. - Pa to smo mi. - Njegova kćerka. — Sto nas se tiče njegova kćerka!On je slijep i ne zna, što se s njimdogada.Brz, siguran ubod istvarje obavljena. — Umorstvo? Brr! — Glupost'Mnogoljudije već umrlo. Pomislite na to,što se sve nalazina čamcima! — Kažu da ima nekoliko hiljada pušaka.One stoje v rlo mnogo novaca. — Govori se čak- i o topovima. • Još mnogo više:znamod samog Korteja,da se nalazi i novčanapomoć izEngleske.Ima mnogo na Ascuas! 25 — Da. Zar da taj novac ostavimo Korteju,da ga baci kro? prozor, zbog svog ludačkog nastojanja da DOS tane predsjednikom? — Znaš h pouzdano o tomnovcu? — Posve pouzdano.Špijunisu to dozinali. — Onda bismo bili ludaci,da mu prepustimo novac. — Uzet ćemo ga sebi.Korteja treba odstraniti!Kad v-alja dijeliti milijune, nema mnogo razmišljanja. Glav- no je, da u tišiniobavimo pripreme. Zaci ćemo medu naše ljude i saznati njihovo mišljenje,prije nego im objavimo svoje namjere. — Ali Kortejo je bio naš voda,nikada nije bio škrt a često je stisnuoobaoka.Nije li namtek nedavno dozvolio da opljačkamo haciendu delErina? Ja ipak ne bih htio da ga ubijemo. Mogli bismo ga se riješiti na drugi način. Sagradimo na primjer malu splav i stavimo ga na nju.Može plovitiniz rijeku, dokga netko ne nade. — To bj bilo rješenje.Mislim, da taj prijedlog ruje loš.Sto mislite o tome vi ostali? Svi su bili sporazumni.Nakon kratkog vijećanja bilo je zaključeno,da Korteja postavena splav.Netko dodade: — Što ćemo s ranjenicima? Ako podijelimo s njima, bit će naš dio manji. Držim da su i oni suvišni. — To je istina. — Ne bismo li ih staviliKorteju na splav? — Ne, — reče jedan,koji još nije bio posve besa-vjesian.— To su našjdrugovi.Najprije počekajmo i pustimo ih ležati! Dovoljno je da se riješimo Korteja,jer ćemo tako umjesto njega mi postativlasniciplijena. Ali bez vode ne ide.Potrebno je da nekoga izaberemo i mislim da se sada dogovorimo. Svi su pristalina taj prijedlog i nakon kratkog dogovora izabran je vodomčete onaj,koji je prviiznio po Korteja tako koban plan Sada su se stvorile pojedine grupe u kojima su se vodilitihi dogovori.Grupe su se približavale jedna k drugoji konačno se pretopile opet u cjelinu.Razgovorje bio tako tih i tajan,da je ranjeniku konačno postalo napadno. — Što se dešava? Zaštošapućete? — upita Kortejo sumnjičavo. 26 — Pitamo se,što da poduzmemo, — odgovorivoda.
- 11. — Sto dapoduzmemo!Valjda su parobrodijoš ovdje? Oniće čekatina Bnglezov povratak.Mjćemo ih prije toga zauzeti. — Ali kako? Kad bismo baremImali čamce! Mislite U, da bismo trebalisagraditisplavi? Kortejo se malo zamislio, — To nije pogodno.Splavima se teško upravlja.Oh,kad bih mogao vidjeti, bili bi parobrodi i čamci za • jedan sat naši. — Prilično teško,senor!Minemamo čamaca a splavine smijemo sagraditi. — Posve tačno.Alitko nam priječi, da otplivamo prijeko? — To je istina.Ali ne zmaju sviplivati. — Zar je to potrebno? Ne raste liovdje dovoljno šaša itrstike? Ako svatkonapravidobarzavežljaj, na kojega se može naslonitigornjimdijelom tijela, onda bih volio vidjetionoga,kojineće prećiprijeko. — Ali municija će se smočiti. — Neće,jer puške će ostatiovdje.Dovoljno je da svatko uzme svoju mačetu.Ako plivamo pojedinačno, neće inas primijetiti. Uspet ćemo se na parobrode čamce i prije nego posada išta nasluti,mi ćemo je po- klati. Onda će se tovarodvućina kopno.Oh,kad bih mogao pri tome sudjelovati! — Pa možete sudjelovati,senjor! Mi ćemo za vas ureditiveću splav ipovestivas sa sobom. — Ali ja ne mogu s njomupravljati, — Ijutito primijeti Kortejo. — To nije potrebno.Dobit ćete dva ili tri čovjeka,da vampomognu. — To bi išlo. Boli su ponešto popustile.Ja se doduše nadam,da ću sutra opetmoćividjetijednim okom, ali ako doonda pričekamo sa napadom, mogao bj nampilje« lako umaći. — Zato se i mi slažemo s vama, da navalimo što je moguće prije. — Dobro,— reče Kortejo.— Vidite li još svjetlo na brodu? — Ni jedno jedino. 27— Spavaju.Misle,da je pogibeljprošla.To su glupiljudi.Morate se unaprijed razdijeliti, tako da svaki znade,na koji parobrod ili na koji čamac se ima uspeti.Zatimmoramo ugasiti vatru,jerbi nas njen sjaj izdao. Odite i nasijecite trstike igrainja! A meni onda sagraditesplav. — Kamo želite, da vas odveslamo,senor? — Moramvidjeti. Ljudi dobaciše značajne poglede ipodoše na rad.Na svakinačin je od Korteja bilo glupo,da se dade u svom stanju odvestido parobroda.No on nije imao povjerenja u svoje ljude ivjerovao je,da mu je sadržajčamca sigurniji, ako je lično prisutan,pa sve ako ine može sudjelovatiu borbi.Upravo time je došaou susret mračnim namjerama ljudi. Meksikancisu svojimdugimmacetama nasjeklidovoljno trske igranja,da naprave svežnjeve,kojibi olakšali plivanje.Za Korteja je sagradena mala splav. — Kolika je? — upita,nakon što su mu javili da je gotova. — Dva i po metra dugačka idva metra široka. — Premalena je, — reče. — Oh, senor,dovoljno je velika, — odgovorionaj,koji je iza Kortejovih leda izabran vodom. — To je samo za jednog čovjeka. — A gdje će'bi ti oni, koji će me odveslati? — Plivat će uz nju i kroz to će davatisplaviodredenismjer.Veća bi bila odviše napadna,pa bije lako primijetili sa brodova.Vi biste se na tajnačin izvrgli opasnosti,kojojvas nikako ne smijemo izložiti, senor. To je vrlo brižno zvučalo i Kortejo se umirio. — Dobro,— reče — onda neka ostane kod te male splavi.Sada treba još samo datiposljednje upute.Naj- važnije znate.Samo vammoram opetovati,da ne smijete diratisadržajparobroda ičamaca.Teret pripada meni. — A ne bismo li i mi mogli računatis jednimdijelom, senorKortejo? — Ne. Pa vi znate,u koju svrhu će sve bitiupotrijebljeno, — Ali pomislite, senor,da to sve ipaknije vaše vlasništvo!Vj to oduzimate,a mi vampri tome poma- 28 J žemo. To je isto,kao kad neki ratnibrod zarobi neprijateljskibrod.Onda i posada dobiva svojplijeni. — To ćete i vi dobiti, — U kojem iznosu? Koliko? — To ovisio vrijednostiplijena.Razdijelit ću medu vas desetinu vrijednosti. — Nije li to premalo, senor? — Šutite!Na brodovima se nalaze milijuni, a od svakog milijuna će na vas otpastistotinu hiljada.Iz- računajte dakle,kolika će tu svota doćipo glavi! — Ah.tako još nismo promatrali tu stvar.Sada ona drugačije izgleda i ja izjavljujem, da smo sporazumni. — To i ja mislim. Da je Kortejo mogao vidjeti lica gerilaca i poglede, što su siih dobacivali,imao bi posvedrugomišljenje. — Ugasite vatru!— naredi. — Vrijeme je da počnemo.
- 12. Ova zapovijed jeodmah izvršena. Meksikanci su biliuvjereni,da će njihov plan uspjeti.Drhtalisu od pohlepe,da se štoprije domognu blaga.Vatreno oružje,koje bi stradalo u vodi,su ostavilij to tako,da ga je svaki kasnije mogao Jako naći. Zatim sii zgra-oili svoje zavežljaje i zašli u vodu u.takvimodredima, Kako im je bilo zapovjedeno. Korteja su odveli na splav, kojomsu imala upravljatidva dobra plivača.— Naprijed!— zapovjedion. Na tu poluglasnu zapovijed počelo je plivanje.Ljudima je bilo lako plivatipomoću zavežljaja trske i već su prešlipolovinu udaljenosti,kad sa prvogparobroda sufcnušeuvis rakete.Prestrašišese,jerje cijela rijeka kroz to bila obasjanagotovo danjimsvjet-iom.Sa zaprepaštenjemsu primijetili, da je posadana svojim mjestima. — Pali! — odjeknu lordov glas. Topoviprasnuše,a na trenutakje izgledalo da se uzbibala sva voda rijeke.Pod udarcima karteča prskala je voda uvis.Odasvudse začuše prestrašenikrikovii kletve,a glave mnogih plivača nestadošesa površine rijeke. Jedna je kugla pogodila ijednog od dvojice Plivača,koji su upravljaliKortejovomsplavi. — Santa Madonna,pomozi' -- poviče on.— Pogoden samu ruku.Ne mogu više! 29Kraj toga ispustiranjeniksplav,a kad su u Istomtrenutku ponovopoletjele rakete,opazinjegov drug kako on zaostale. — Pridrži se neozlijedenom rukom, - opomene ga Kortejo. — Prekasno je, senjor— zahropće drugi. — Jadnikse morao odmah vratiti. — Kakav je položaj? Ta ja ne mogu ništa vidjeti., — Sa broda su bačene rakete. - Karamba!I pucalisu topovima!'Jesu lipogodili? - Jesu,senor — Onda neka se požure, da što prije dodu na palubu. — On, od toga nema ništa!Svibježe prema obali. — Grom i pakao!Svi? Onda je napadaj propao? — Potpuno,senor! — Oh. zašto ne mogu vidjeti!Sve bi se posve drugačije razvijalo! ' — Ništa ne bi bilo drugačije.Vid ne spašava od kartečn, — Odveslajme na'obalu! — Ne pada mi na pamet, — odgovoričovjek,pre-,šavši naglo na posve drugačijiton. — Neću vas više veslati. - Ah!Zašto? — Jer je zabranjeno, da vas opet dovedem na obalu, Kortejo se ukočio.Odjednomje naslutio u kakvojse opasnostinalaziuslijed svoje sljepoće. — Tko je to zabranio? — upita napeto. - Drugovi,odgovoričovjek,pošto se uputio prema obali — Pobuna dakle,uzbuna? — Nazovite to kako hoćete. Već sam vas mogao ostaviti. Ali dokle nam splav još pomaže, razgovarat ću s vama. — Karamba! A zašto me više neće slušati? — Jer vas ne trebaju.Vi namsamo smetate Sjeti se nagrade! - Ta namne treba Sve namje draže - Ah!Dakle to namjeravate? Čovječe,recimi istinu!Zar će me zaista ostaviti? - Da. 30 Strašan je strah zavladao Kortejom. — Sto će učiniti sa mnom? — upita zadrhtavši. — Najprije su vas htjeliubiti,no onda su zaključili, da vas na ovojsplaviprepuste struji.Ostalo će se samo desiti. — Demonio. I ti si to htio učiniti? No, ja ću te u tome ipak spriječiti. Kortejo je ležao pružen na splavi.Glava mu se nalazila u blizimi mjesta, na kojem se plivač podržavaoza splav. — Kako ćete to izvesti? — nacerise čovjek. — Ovako!— odgovori Kortejo i premda nije mogao vidjeti, čvrsto zgrabičovjekovu ruku. — Ah — reče ovaj— hoćete me zadržati? To vamneće uspjeti. Vidjet ćete kako se lako dade obranitiod slijepca, — Dat ću ti dvostruku nagradu. — Premalo je. Ne dam se potkupitii ne smijem vas dovestinatrag.Zbogom! Sada su sa splavibiliveć došliblizu obale. — Ne, neću te pustiti!— S tim riječima Kortejo-viprsti dvostrukom snagom obuhvatiše Meksikančev zglob. — No, onda ću upotrijebiti silu! — poviče ovaj.Pri tome izvuče drugomrukommačetu iz pojasa i položi poput britve oštru oštricu noža na Kortejovu ruku. — Nalažem vam, da me pustite, ili ću vamodsjećiprste! Tada Kortejo brzo povuče ruku.
- 13. — Tako!— podrugljivose nasmije drugi. — Plivajte, kamo hoćete!Samo pazite,da ne padnete Englezima u ruke. Tada snažno gurne splav,tako da je ova opet pošla Prema sredinirijeke i zapliva na obalu. Kortejo osjetiudarac.— Zarsi otišao? — upita.Nije bilo odgovora. — Odgovori!IVDolim te,za ime božje, odgovori! Alj kolikogod je napeto osluškivao,nije mogao ništa fiuti. — Sam! Sam! Slijep i napušten!Krajživog tijela, Predan sigurnoj smrti! Sto da radim? Kako da se spasim? 31No ipak je još imao dosta energije,da ne napustiigru. — Ah!— reče.— Tko me priječi, da sam dove-slamdo obale? Tada ću poćido njih i održati strogisud. Medu njima će biti mnogi, koji pristaju uzmene. Dakle naprijed! Pablo Kortejo se spustisa splavi,pridrži se za nju i stane je gurati,kako je držao, prema obali.Ali on nije mogao ništa vidjeti.Splav se okrenula ineprestanose dalje okretala.On to primijeti već po tome,što je naizmjence plivao sa strujomi protiv nje.Bilo mu je nemoguće da održipravac. — Ne ide! — jaukne,nakon što se silnoizmučio. — Izgubljen sam! Za mene nema spasa.Sve kad bih i vikao u pomoć nemam se čemu nadati.Ovaj lord bi me čuo i poslao jednogod svojih čamaca:onda bih mu pao u ruke. Može me spasitisamo sretanslučaj.Moram sačekati, možda će me struja nanijeti na obalu. Nesretnikse uspne natrag na splav ipruži se po njoj.Naprezanje u vodiga je umorilo. Ponovo su ga oči boljele i on skine rubac,da ih ohladivodom.Tako ga je struja nosila dalje niz rijeku. Premda su u onim krajevima dainiveoma vrući, noćisu tamo hladne.Cbrtejovo je odijelo bilo promoče««,pa je ubrzo počeo zepsti.Uz to se pojavila groznica i bol, koja usprkos upotrebivodenije jenjavala.Nije se usudio jaukah, makar bi najradije od boli glasno urlao.Tako su prolazile četvrtine satova,kojisu se za njega ra-stegliu vječnost. Konačno osjetiKortejo nekiudarac.Splav je udarila o obalu.On popipa rukomi uhvatineku granu,za koju se pridrži. Nakon tačnije pretrage opazi,da je splav dotjerana tako duboko na plitku obalu da čvrsto sjedi. Ostade još ležatizbog svojih očiju,koje su nužno trebale hladne vode.Njena neprestanaupotreba imala je za posljedicu,da je ublažila bol. l groznica je- popustila.Sada ispuže na obalu,dobarkomad puta krozšaš i grmlje, da bi potražio mjesto za logorovanje. — Najprije se moramsakriti — promrmlja — da me ne nadu moji ljudi, ukoliko bi me možda tražili. 32 Samo pomoću opipa se Kortejo mogao uvjeriti,da se nalazi na mjestu,koje mu pruža zaklon. Onda se ispruži na zemlju. — Tako se baremnisamutopio! — reče samsebi.— Još imam sreće.Tko ztna,na kakav način ću još naći spas! Napor,boli groznica su Korteja tako oslabili,da je pao u san,koji je doduše bio nemiran,ali mu je za to vrijeme ipak donio zaborav.Konačnoga hladnoga probudiiosjetipo dašku vjetra,koji se podizao imagle, koja se dizala, da se približava jutro.I tada na svoje neizrecivo veselje primijeti, da mu lijevo oko još nije posve oslijepilo.Kad je sunce svojimprvimzrakama obasjalo vodu,tako da se cijela površinavode pozlatila, učin'ilo mu se,kao da to zlato blista u njegovomoku.To nije bila zabuna.Oko je bilo doduše još jako upaljeno,ali mu se vid od četvrt sata do četvrt sata poboljšavao, a kad je došlo podne,već je mogao razabratisvoje ruke,ako bi ih primakao tik pred oči. Tako prode još neko vrijeme. Onda Co-rtejo po-sluhne.Učinimu se,da je čuo topot konjskih kopita.Da, zaista,sada odjekne glasnorzanje, koje je moglo potjecatisamo od nekogkonja. Tko dolazi? Tko je to? Tko se približava? Da li da Kortejo zaviće? Mogao je bitineprijatelj. Kad se čamac sa JastrebovimKljunomotisnuood parobroda sva je posadanapetoočekivala,štoće se desiti. Promatrahu dogadajbezdaha od napetosti,kad najednomodjekine jedan hitac iodmah zatim zaštekće cio niz hitaca. — O Bože, ustrijelili su ga! — požali lord. — O ne — odgovori kormilar. — Ja dodušenemam dalekozor, ali držim naprotiv, da Jastrebov Kljun njih strijelja. Odjekmu prvi jastrebov zov iodmah zatim drugi. — Hvala Bogu,on je slobodan! Vidite li ga tamo na konju? — upita lord, ispruživšjruku. — Vidim! Lovac na krzna galopira prema šumi. Odjekne treći Jastrebov zov i odmah zatimčetvrti. Jahač je nestao. — Odjahao je k Huarezu! — poveselise sarHenrv.
- 14. * Jastrebov kljun33 — Hvala nebesima! Vrlo sam se bojao za njega. Ali jd« nije spašen. Gledajte, progone ga! I Meksikanci nestadoše u šumi, — Neće ga dostići — primijeti kormilar. — AJikoga nose tamo na obalu? Lord upravi svoj dalekozor onamo. — To je Kortejo. Morada je ranjen u lice. Peru ga. Više ne mogu razabrati. Momčad na brodovima je čula Kortejovo urlanje i jaukanje koje je postajalo sve tiše i najzad se posvesmirilo. — Rana je sigurno vrlo bolna — reče kormilar. — On je to zaslužio — izjavi lord. — Mmogo bih dao zato, da tog čovjeka dobijem u ruke! — Huarez dolazi, paće ga uhvatiti. — Nadam. se. Na žalost je sada tamno. Tko zna, što se može desiti. Moždaće napustitimjesto, jer im *e njihova ratna lukavština iznevjerila. Pokazalo se da je to mišljemje neosnovano, jer su se uskoro povratili brojni progonitelji. Utaboriše se, a kad se spustila, noć, čak su prijeko zapalili vatru, čiji sjaj se zlabnim zrakama odrazio u vodi. — Oni ostaju, mvlord — reče kormilar. — Je li to zlo po nas? — Zlo nije. iako naslućujem, da će nas posjetiti. Htjeli su me se domoći, a sa mojom osobom i tovara. Prevarili su se. pa će stoga, da bi polučili svoj cilj, morati pokušati napasti. Mi ćomo pripaziti i čuti ih icad dolaze. Dat ću unaprijed namjestiti topove tako, Ja će moćj tući cijelu površinu vode. Na svaki način grade splav. - Otada je prošlo preko polasata, kad se na obali ugasi vatra. Zlatnih zraka nestade a nad rijekom zavlada najdublja tama. Vrijeme je prolazilo. Tada najednom poviče kormilar, koji je neprekidno promatrao površinu vode: — Čini se da dolaze! - Da upalim svjetlo? - Da, vrijeme je. Nekoliko časaka kasnije šiknulo ie nekoliko raketa uvis. Mogla se jasno razabrati cijela površinavode. Od obale pado polovice putadoiazali su pliva-nini gerilci, glava do glave. 34 __ Pali' — naredi Drydem. Glasan prasak bio je odgovor, a slijedilo je praska-juće kloparanje. Leda se zanjihaše gore-dolje. Na rijeci se začu krik za krikom, povik za povikom, a onda sve opet utihnu i zamrači se. — Još. raketa! — zapovijedi kormilar. Uvis poletinovi niz raketa i tada opaziše, da pucnjava nije bila uzaludna. Izgledalo je doduše da nije ubijeno mnogo neprijatelja, ali se jasno moglo raža- . brati, da svi opet jure prema obali. Neka splav je ploviia niz vodu, a onaj koji je ležao na njoj. bio je očito mrtav. Da je Dryden slutio, da je taj čovjek Kortejo, sigurno bi bio poslao čamac, da ga se domogne. — Bježe prema obali, pobijedili smo — klicaše kormilar, — Ovaj put jesmo — odgovori lord. — Al; moramo očekivati, da će pokušatijoš jednom napasti. — Zar ne bismo tome izbjegli? Jednostavno ćemo otplovitikomad putauz vodu. — Ali ovdje moramo sačekati Jastrebov Kljusn. — On će nas svakako naći. Prije sutrašnjeg po-slijepodmeva se ne može vratiti, a onda ćemo mi već odavno opet biti ovdje. — Ne vjerujete, da bi nas ovi razbojnici mogli slijediti? — Po tom mraku kroz šumu i obalno šikarje? To je nemoguće. Porazbijali bi glave.
- 15. — Ali neizvrgavamo li se i mi opasnosti? — Ne. Pred nama doduše leži opasan zavoj, ali mi ćemo polagano voziti. — No dobro, sporazuman sam! Kormilar izda potrebnenaloge, koje su poluglasno predavali sa čamca na čamac i uskoro se brod polagano pokrene. Prijeko na obali su stajali Meksikanci u dubokoj tami. Voda dade najprije zapalitivatru, tako da je svaki mogao naći svoje odloženo odijelo i vatreno oružje. — Neka vrag odnese te lupeže! — bjesnio je voda. — Kako su došli na to da pusterakete uvis, kad smo bili na putu? — Ćuli su nas -• odgovori, netko. ~ Nemoguće, mora da su imali neki drugi razlog.— Mislim da znam, koji — reče treći.— Upozorili smo ih time, što smo ugasilinašu vatru.Lako je bilo shvatiti,zašto Lu činimo, — Taono!Tako je. Moramo opetovati napadaj, ;il ćemo ovajput ostaviti vatru da gori. — Onda će nas vidjetida dolazimo, — Neće. Poći ćemo komad puta uzvodno, zapli vati što god dalje možemo prijeko i onda pustitida nas struja odnese nizvodno,tako da imse približimo s druge strane,odakle nas ne očekuju.Ali pogledajte prijeko! Sve se oči uperiše na rijeku.Iz dimnjaka obih parobroda letjele su iskre.Tada se začuje klopotanje brodskih vijaka. — Karamba, oni bježe — poviče voda. — Da, umaći će nam. — Ali mi sutra možemo za njima opet.u potjeru.Sada su dimnjaciizbacivali duge jezike iskara,jei su strojevi bili loženj drvom, Meksikanci su vidjeli kako ovi snopovinestaju iza riječnog zavoja. — Sto da se sada radi? — upita jedan. Voda se mračno zagfeda u zemlju. — Preostaje namsamo jedno:da im zatočimo put.Na konjima smo brži od teglenica, — Kad ćemo krenuti? — Tek kad svane dan.Sad podimo spavati. 2 PONOVNO VIDENJE NA RIO GRANDEU (J priličnoj udaljenostiod tih Meksikanaca,kod siiva Sabinasa iRio Salado,stigao je u to vrijeme Huarez s a svojima.Usprkos tami pretražena je obala rijeke, ali se nije našao nikakav trag od očekivanog Engleza.Zato je ureden logor,nakon štosu nahra-njeraikonji.U ovomlogoru je drugačije izgledalo nego u logoru gerilaca.Ovdje su redovite straže čuvale sigurnostsviju. Jahanje je bilo naporno.Zato susvičvrstospavalisve do jutra,kad su se lovcistalisprematida u okolici potraže neku divljač za lov. Medvjede Srce injegov brat MedvjedeOko bili su prvi,koji su se vinulina sedla.No tek što su se uspelina uzvisinu,odakle se pružao slobodan vidik,začudise Medvjede Srce: — Uf f! Tko je to? — Dolazi li tkogod? — dovikne imHuarez. — Da, tamo! Indijanac ispružiruku, da označipravac.Logorje bio sakriven za grmljem, kroz čije se otvore vidjela prostranaprerija.Preko ravnice je u bijesnomgalopu jurio jedan jahač.Bio je već tako blizu, da su se dale razabratisve pojedinostina njemu. — Neobičan je to čovjek— nasmije se Huarez, koji se takoderpopeona visoku obalu, — Kako dolazi ovakva pojava u preriju? — Prema odijelu izgleda, da je Englez — primijeti Sternau. — Možda je glasnik sir Henrvja Drvdana. 37 — Hm! Zar bi lord imao konje na brodu? Uostalom taj čovjek ne jaše popu l Engleza, već poput In- dijanca, — Uspravio se u sedlu.Čini se da traži. Pokažimo mu se! Izašli su iz grmlja i jahač ih je odmah ugledao.Najprije je izgledalo da se trgnuo,a onda je upravio konja prema njima. Kad je došaobliže,zamahnuo je desnicu sakišobranoma u lijevoj ruci cilinderomi glasno i veselo povikao.
- 16. Nekoliko časaka kasnije/austavise pred njima, skočiiz sedla i pokuša uzpomoć šešira ikišobrana da izvede nekoliko finih poklana,što mu je jezivo neuspjelo. Ugledaše velikinos; zagledaše se u sivo odijelo; nisu mogliobjasnititu stvar; alije iz svačijih ustiju odjeknulo jedno ime: — JastrebovKljun! — Da, Jastrebov Kljun.Čast mi je, gospodoise-fiores — reče jahač,ponovose naklonivši. Pri tome zabode kišobran u zemlju, natakne cilin-derna njega i strgne kaput,kojeg položipreko šešira. — Prokleta maškarada! — zareži. — Jednomsamglumio Engleza, ali nikada više,moja gospodo! — Glumili ste.Engleza? — začudi- se Huarez. — Zašto? — Da dozvolimda me uhvate. — Ah! Ne razumijem vas. Htjeli ste da vas uhvate? Lovac na krzna izvuče smotakduhana za žvakanje i odgrize komad. — Da. l zaista me je jučerna Rio Grande uhvatio nekiPablo Kortejo. — Pablo Kortejo? — upita Sternau. — Mislio sam, da je u San Huanu? — O nije, sir! Ako gu hoćete vidjetiiuloviti,moći ćete ga odmah iza podnevaimati. — Pričajte, senjor!Jeste lisretno našlisir Henryja Drzdena u El Refugio? — To se razumije 'l mi smo smjesta krenuli prema Sabina.su, Tada Jastrebov Kljun ispriča sve dosvog jučerašnjegdoživljaja. - Dakle lord nas očekuje na omomzavoju rijeke? upita Huarez. — Da, senjor. jer ja sam mu obećao, da ću vas dovesti. — Onda moramo poći!Možete li nas voditiili ste odviše umorni? — Umoran? — upita Jastrebov Kljun pljunuvšimlaz duhana tikkraj predsjednikova nosa. — Dajte mi samo drugog konja! Održaše kratko ratno vijeće,čiji je rezultat bio,da je dio ljudi ostao,a ostalisu odmah moralikrenuti lordu u pomoć. Četvrt sata nakon što je JastrebovKljun stigao,jurila je četa najbržim galopompreko ravnice,a Stemau i JastrebovKljun su jojkao vode bilina čelu.Možda nakon dva sata puta,pojavise pred njima jedan jahač, koji im prekrstipravac.Prije nego štose snašao,bio je opkoljen,no izgledalo je, da ga to ne plašinj ne zabrinjuje. Bio je to čovjeksrednjeg stasa,preko pedeset godina starijako potamnio od sunca Huarezga upita: — Poznajete li me, senjor? — Da. Vj ste predsjednikHuarez. — Dobro. Tko ste vi? — Ja samlovac.Od prijeko iz Teksa&a.Stanujemna lijevoj obalirijeke. — Kako se zovete? — Grandeprise. — Prema tome »te Francuz? — Nisam, nego Jenkifrancuskog porijekla. — Kamo ste nakanili? — Kući. — Odakle dolazite? — Iz Monklove. Huarez još jednom oštro pogleda čovjeka i onda upita: — Je li vampoznato ime Kortejo? - Jeste.Čuo samga. - Vjerojatno poznajete i samog čovjeka,ili ne? - Ne. ' - Kad ste pošliiz grada? — Jučerujutro.— Jeste lisreli veću četu jahača ili jeste li opazili štogoddrugogsumnjivog? — Nisam. — Poznaje li tkogod od nasovogčovjeka? — Da, ja ga poznajem — odgovori Jastrebov Kljun. — Jednom sam prenoćio kod njega. Sigurno će me se još sjećati. — To je dovoljno.Naprijed! Četa opet krene i odjuri. Lovac Grandeprise mrko pogleda za njima. — Neka vrag odnese tu veliku gospodu! — promrmlja. — Da Jastrebov Kljun nije bio prisutan,ispitivanje bi mnogo duže trajalo.Što se mene tiču drugiljudi? tmam dosta posla samsa sobom! S time odjaše,vodećiuzsebe tovarnog konja,malo skrenuvšisa pravca prema mjestu na Rio Gran-de del Norte,na koje je imao doćinešto niže nego Huarez. Sada na ćelu čete nisu jahalisamo Sternau i Jastrebov Kljun već imse priključio i Mariano.Bio je grozničavo uzbuden.Išao je u sus"ret ponovnomvidenju,koje je godinama smatrao nemogućim.Konjmu je trčao gotovo preko svih svojih sila,pa ipakmu je galop bio prespor.Sternau to primijeti i reče: — Ta konj će krepati, Mariano. Pusti mu da odahne!
- 17. — Naprijed! —bio je nestrpljiviodgovor, ._ Konji sve trojice muškaraca bili su izvrsni Hrkači. Tako se desilo,da su onjdaleko odmakli pred ostalima. Moglo je biti gotovo oko podne.Stemau najednomprimijeti neko gibanje na obzorju.Smjesta zaustavi životinju i izvuče svojdalekozor.Oba njegova pratioca takoderzaustaviše konje. — Sto je? — upita Mariano, ljutit zbog tog otezanja. — Neki jahači dolaze ravno prema mama — odgovoriSternau. — Od rijeke? — upadn« Jastrebov Kljun, — Može biti samo Kortejo sa svojimljudima. Dajte m; dale- kozor! Medutimsu se ijahači približili. _i Dat ću se objesiti,ako to nisu Kortejovi l""H - primijeti Jastrebov Kljun. __ Vidite li to taćno? — upita Sternau. __ Ne posve,jersu zato još odviše udaljeni. — Onda počekajmo! Uto prispije i Huarez s ostalima.Javiše mu slutnje JastrebovogKljuna. — Sto da radimo, senjor Sternau? — raspita se Huarez. — Zaci ćemo tu na lijevo iza grmlja i sastavititriodjela, jedan naprijed,jedan u sredinii jedan odostraga. Prvi i treći mora zaokružiti neprijatelja, čim JastrebovKljun dade znak.Naprijed! Cijela se .četa zaklonila iza grmlja i poslušala raspored,koji je Sternau izvršio.Jastrebov Kljun je bio uz ovog.On se nemirno vrpoljio n« sedlu iupita: — Senjor,smijem li se malko našaliti? Ja samjučer pobjegao ovimljudima. Neka imaju veselje,da me opet uhvate. — To je preopasno za vas. — Pih! Molim vas još jednomvaš dalekozor!Sada je kroz granje još jednom promotrio četu, koja se približavala t poštoje složio dalekozor, reče: — To su oni. Na čelu im jaše lupež, koji sfizdavao za predsjednikova glasnika.Separe,dopustite mimoju šalu! Pri tome JastrebovKljun sjaha ipovuče konja pred grmlje. Samsjedne u travu,gurne cilinderna zatiljak j rastvorikišobran nadsobom.Izgledalo je, kao da već dugo ovdje sjedi.Osimtoga okrene četi,koja se približavala, leda. Sa naočarima na nosu,činilo se kao da se posve zadubio u misli i da nema pojma o tome da mu se netko približava, -loš ga nisu bili primijetili. Tada su došliveć tako blizu,da su ga morali vidjeti. Voda začudeno zaustavikonja. — Demanio! — poviče. — Pogledajte prijeko, tajno sjedinetko na zemlji! — Njegovipratioci pogledaše u pravcu njegove ispružene ruke iugledaše velik; Kišobran jispod njegasivjcilinder. ~ Tako mi svih svetaca,to je Bngiez! Sad smo dobili igru. S tim riječima voda potjera konja,a ostalipodoše 83 njim. Zaustaviše se krajJastrebovog Kljuna.— Halo, seftor,jeste li to vj ili je to vaš duh? — upitaše ga sa svih strana. Tek sada se JastrebovKljun mirno okrene, laguno podigne,sklonikišobran,kroznaočaripromotriljude i odgovori: — Mojduh! — Ah,a ne vaše tijelo? — No. Jučersu me ustrijelili ili zatukli! — Ne govorite gluposti,sirLionel! Jučervamje uspjelo da nam pobjegmete. Danas vam to neće po drugiputa uspjeti. — Pa ja ni neću da vampobjegnem,već bih htio ostatiuzvas. — Gdje ste noćasbili? — U šumi. — Ali vi imate drugog konja.Odakle to? — Nemam drugog konja. — Jučerste odjahali na ridanu,a ovajovdje je vranac, — Vranac je samo ridanov duh! — Ne šalite se!Jučerste ranili dvanaestoricunaših ljudi.Danas ćete morati'to platiti.Znate li, gdje se sad nalaze vašiparobrodiičamci? — U vašemposjedu.Htjeli ste s.ve uzeti. — Ali to hamna žalost nije jučer uspjelo.Vašisu ljudi pucali kartečama na nas.To ćete platiti!Ustanite! Poći ćete s nama uz rijeku, gdje ćemo naćivaše brodove. Predat ćete namsve ilićete izgubiti život, to dobro shvatite! Jastrebov Kljun zašilji usta i pljune govorniku duhanov sokna šešir. — Gdje je vaš voda? — upita. — To samja. Uostalomostavitese vašegprokletog pljuvanja, inače ću vas naučitikakva je razlika izmedu pljuvačnice isombrera jedinog kabalerosa! TobožnjiEnglez slegne ramenima. — Kabalerosa? PŠav! Htjedoh pitatiza Korteja.
- 18. — Vaši suga ljudi umorili. On se za vrijeme pucnjave nalazio na rijeci, te je Ustrijeljen ili se utopio. — Šteta,bio bih ga rado objesio. — To ćemo učinitimi sa vama. Ali najprije podite s nama!Naprijed,sir Lionel, inače ću vanija pomoći! 42 — Pomoći, na kakav način? — Na ovaj! Voda izvuče svojrevolveripoloži ga JastrebovomKljunu na čelo: — Ako smjesta ne uzjašete,protjerat ću vamkuglu u glavu! — Iskušajte sam; ovu kuglu! — odgovoriugroženi. Poput misli brzim zahvatomistrgne čovjeku revolver,upravicijev na njega i opali.Meksikanac padne s konja,pogodenu prsa.Ostaliizvukoše svoje oružje da osvetesmrt vode,aline dospješe.Vize od .stotinu jahača provalinapolje.Napadnute brzo opkoliše,prije nego uspješe da bilo kojemnapadaču naude. — No, gdje ćemo naći brodove? —-otvoriHuarezsavjetovanje o sada stvorenimzaključcima. — Taono ondje,gdje samih ostavio — izjavi Jastrebov Kljun. — Ali gdje će se iskrcatiroba? — Na rijeci Sabinas,kao što je bilo odredeno. — Onda ne bi bilo potrebno,da cijela četa jaše s nama. — Ne bi. Morali biste se istimputemvratitinatrag. — Alj ako nas očekuju nove borbe? — Sigurno neće. — Ja.se slažems JastrebovimKljunom, — izjavi Stennau. — Drago mi je da je ova upadica tako sretno dovršena,alimi se ne svida,što Kortejo nije u našimrukama. Ovakva gamad običava imatižilav život.Bilo bi mi drago,da nademo njegovotijelo. — Potražimo ga! — primijeti Huarez. — Dobro.Uzmimo samo pedesetjahača sa sobom!Uz tih pedeset ostat će senorHuarez,Mariano ija. Ostalineka se vrate u logori tamo nas pričekaju. Tako je i bilo. Dok se ostalisa upravo ulovljenimPlijenom povratiše,nastaviše ona pedesetorica putsa trojicomspomenutih iJastrebovimKljumom kao vodomna čelu,a svjsu gorjeli od želje da dodu do bro- dova.Do tamo nije više bilo daleko.Jastrebov Kljun Pokaže kroz drveće i reče: — Sada postaje pred nama svjetlo. Ovdje je rijeka! Tako se zaustaviše na mjestu,gdje je jučerimao «i uhvaćenlord Dryden.Naokolo pokazašejasnitra-govida su ovdje prenoćiliKortejoviljudi. Ali prijeko usred njekc općisu ležali usidreni brodovi. Drydemje već cijele sate bio na palubi.Kad su se brodoviistog prijepodneva vratilina svoja jučerašnja sidrišta,bili su neprijatelji već otišli,(pak nije trebalo vjerovati,pa su se čuvalipoćina kopno.No čamcisu stajalispremni. — Jesu li zaista otišli? — upita kormilar pristupivš iDrydoriu. — Sigurno! — odgovorilord. — A hoće li Huarezdoći? — Svakako, ako ga je Jastrebov Kljun zaista našao. Pogledajte onamo!'— reče pokazujući .na obalu. M šume su izlazili jahači.Medu onima,koji su ja-ha li na čelu Inogao se lako prepoznatijedam,obučenu sivo odijelo,koji je nosio sivieilittdera u ruci držao kišobran. — To je Jastrebov Kljun, — ustvrdiEnglez. — A ostali? Drydan stavidalekozorna oči. — Vidim Huareza — -odgovori.— To je onajnama nadesno..A na lijevoj strani— ah,odvestću irn se u susret!Odvežite čamac!— zapovjedilord. Nekoliko časaka kasnije pojurio je mali čamac naprijed. Kad je lord pristao na obalu,pristupimu Jastrebov Kljun. — Mylord, ovdje vamvraćam vaše odijelo — nasmije se on.— Ništa ne manjka, pa čak ni kišobran!A ovdje su sefjorMariano iSternau. — Sine, moj dragi sine! — ganuto poviče lord,privinuvši Mariana na svoje srce. — Nadamse.da je sada sve zlo prošlo.Okad bi baremsada Amy bila ovdje!Godinama je čekala ... — Dakle je još slobodna,još se nije udala? — Da, sine moj! Ali prije nego štotito ispričam, dozvoli da pozdravimdoktora Sternaua! Spomenutise uspravio prednjimu cijeloj svojojširinii visini. Oči su mu sjale najiskrenijim veseljem. — Mylord! — Gospodine doktore! S tim poklicima raširila su obojica ruke i zagrlila se. _- Neka Gospod blagoslovivaždolazaku novoza-početu sreću,gospodine doktore,ineka učmj da iz prepacenih boliizniknu bezbrojna veselja.
- 19. __Hvala vam,m.vlord! Nakonsvake noćisviće zora.Ja samčeznuo za tomzorom, kao pokajničkigre-šnik za utjehomoproštenja.A Bog je bio milosrdan.No nemojmo zaboravitisenjora Huareza,koji takoderima pravo.na našu pažnju! — On, ja samsretan,štosamsvjedokvašegponovnogvidenja — odgovoripredsjednik blago iozbiljno. — Ovaj čas nas je svladao— reče Sternau.— On je naš gospodin igospodar,kojeg moramo slušati..Re- cite, mylord, jeste 1; anali da vama nasuprotstojiPablo Kortejo? — Da, JastrebovKljun mi je to doviknuo. — Jeste li se borili s njim? - Ne znamje U on lično sudjelovaou borbi. - Niste li to mogli razabrati? — Bilo je tamno. — JastrebovKljun drži da ga je oslijepio. — To je moguće.Čuo samkako urla od bolii vidio kako su mu njegoviljudiriječnom vodomhladili lice. — U tomslučaju nije mogao sudjelovatiu borbi.Mnogonamje stalo do togada doznamo štose dalje s njim desilo.Pred kratko vrijeme smo naišli na njegovu četu, koju smo zarobili. Voda je rekao da je Kortejo mrtav, ili pogoden od vaših metaka ili se utopio u rijeci. Je li to vjerojatno? — Najvjerojatnije je, da su ga umorili njegovivlastitiljudi. — Nije. — Onda neka ovih pedeset ljudi pomno pretražiobalu.M; ćemo rezultat očekivatina parobrodu. — Stavljamvam na raspolaganje sve svoje male čamce,gospodine doktore,tako da oviljudi mogu prećii na drugu obalu.Alisad se ukrcajte,da podemo na Palubu! Kad.su stiglina brod,sjelisu na palubu,da ukratko ispripovijedaju ononajvažnije.Lord je izvijestio o sv om putu u Englesku.Na žalost nije imao vremema, oa sampode u Njemačku — Dakle su svinašina životu? — upita Sternau, — Moja majka i sestra? Don Manueljmoja Roseta? 1 — Svi su oni bili prigodommog odlaska u Meksiko živi i zdravi! — A iady Amy se sad nalazikod njih? — Da, do mog povratka.Sad će opet sve bitidobro. Nadam se da je vrijeme iskušenja prošlo. Svismo mi strašno patili,ali namje nada dala snage da to podnesemo. — Morat ćete mi jednom, kad bude mirnije, više ispričati.Sad nas odviše zaokuplja sadašnjost. Huarez se obratinjima. — Predlažem da se sada ne vratimo jašući,već da se brodovima odvezemo do Sabinasa.Sto mislite o tome,senjorSternau? — To je za nas udobnije — odgovoriupitaoi. — Ali našikonji? — Pa možemo ih predatiApačima,koji će odmah poćinatrag,čimzavrše svoju potraguza Kortejovom lešinom. No predbježno se možemo nadatida će otkriti tog nitkova ili baremneki trag od njega.To je za sada vrlo važno. Lord je crvenima stavio svoje čamce na raspolaganje,da ih prevezu na lijevu obalu.No ovisu ih upotrijebili na druginačin.Nekoliko njih je naime usprkos širinirijeke preplivalo zajedrio s konjima prijeko, da bi na drugojobalipojahalipretražujućiniz rijeku, dokje drugidio to isto učinio na ovojstrani.Treće odjeljenje se razdijelilo po čamcima, pa su pretraživaliobje obale s vodenestrane,spuštajućise niz rijeku. Rezultate ovih pažljivih pretraga moralo se prije svega strpljivo sačekati. Medutimje lord s Huarezompošaou kabinu,doksu Sterinau iMariano ostalina palubi,da ne smetaju pregovorima.Drvden nije donio samo potporu u novcu ioružju,već je imao s predsjednikomsklopitivažno utanačenje,koje se odnosilo na držanje Bngleske prema daljnjemboravku Francuza u Meksiku. Sternau i Mariano su punisreće čavrljalio domovinii budućnosti.Tolike stvarisu ih uzbudivale,da je vrijeme prolazilo, a da to oni nisu niprimjećivali. Tada sa obale odjekne glasni zov. 46 __ Neki Indijanac — reče Mariano. — Sta samo hoće? Stemau pride brodskoj ogradi i poviče pri.ieko. — Neka moj bijeli brat dode — odgovoriApać. — Trag. — Čiji? — Ne znam. Pogledajsam. Ja samsamo glasnikdrugih. "
- 20. Pošto su svičamcibiliotišli, odveže Sternau mali čamac i odvesla na obalu,gdje ga je Indijanac ćekao. — Podisa mnom — reče ovajjednostavno,okre-nuvšise opetnizrijeku, odakle je i došao. Sternauov konjje još stajao ondje; gdje je sjahao s njega.On ga odveže,uzjaha te u galopu pojuriza Indijancem.Dosta je dugo jahao a Indijanac se zaustavio teknakon štosu prevalilidobrih šalputa.Ondje su čekali svijahači koji su pretraživalidesnu obalu a i čamci su ležali na zemlji. Prema oolo-žaju u kojem su stajaliti ljudi moglo se razabrati,da se medu njima nalazi prostor,ka kojemu brane pristup svojimkonjima. Ondje je na zemlji sjedio nekj Indijanac.Pera,koje je imao u perčinu su označavala,da zauzima neki viši položaj. Vjerojatno je on upravljao potragomte se podigao,kad je spazio Sternaua. — Neka Matava-Se dode kmeni! — reče om. Sternau sjaše,preda uzde svogkonja nekomdrugomj pristup; čovjeku,kojije govorio.Ovajpokaže na zemlju. — Neka moj bijeli brat pogleda! Stennau pogleda na zemlju, sagne se ipozorno promotri. — Ah,trag jednog jahača — reče. — Primjećuje li moj brat broj njegovih konja? Da. Jednogje jahao a drugog vodio. Imao je dakle dva konja. —• Neka moj brat pode dalje! Indijanac pokaže pri tome rukom prema obali/ pode timpravcempazećineprekidno na trag.Odjahao je u rijeku — reče — no prije je sja* lla o da nareže trstike. Htio je dakle prijeći rijeku i je nekoliko snopova trstike, koji su imali 43. .MMMPnjegovomkonju olakšati teret,služeći kao pojas za plivanje. — Mojbrat je tadno pogodio. Tko je mogao biti tajčovjek? — Možda onajlovac,kojeg smo danas sreli.Pravac njegovog puta'je po prilici bio upravljen na ovo mjesto. Moralj- bismo potražititragove. — Crvenj ljudi su to učinili. Neka Matava-Se pride ovamo ipromotritrag! Indijanac pokaže jedno mjesto,koje je bilo utap-kano konjskimkopitima. Ovdje nešto razabrati,značilo je na svakinačin majstorstvo istraživalačkog umijeća,no ipakSternau reče nakon nekoliko sekundi: — Ovdje su paslikonji, dokje on rezao trstiku,pri čemu su se onimalo posvadili.Može se pretpostavitida su se malo grizli. Pri tome je možda palo i nekoliko dlaka.Morat ćemo potražiti, možda ćemo neke naći. — Crveni ljudi su tražili. Neka moj brat promotri ovu dlaku iz repa nekog konja! Indijanac pruži Sternauu konjsku strunu. — Smedi ili crni konj — reče Sternau. — A ovajsnop? Crveni pokaže u drugojšacinekoliko u grudu zgnječenih dlaka, od kojih nijedna raje bila dugačka.Sternau ih pomno promotrii odgovori: — Crvenkastosmeda! Ta dlaka potječe sa donjegdijela vrata.Jedan je konjbio dakle crn a drugicr- venkastO'Smed. To je dakle lovac, kojeg smo danas srelii naliko drugi.On je imao dva takva konja. — Uff! Crveni ljudi su bili još pomniji. Kod tih riječi pokaže Indijanac natrag prema šumi,iz koje su upravo izjahala dva Apačana pjenom pokrivenimkonjima. — Gdje su bili? — upita Sternau. — Neka moj brat samgovoris njima! Kad su Apaćiprišli,upita ih Sternau. — Moja braća su sigurnopošlipo tragu unazad? — Matava-Se je pogodio — potvrdijedan. — Trag vodiu pravcu mjesta,gdje smo srelilovca. — To je dakle bio on? — On je bio. Sternau je shvatio,da mu još nisu sve rekli. __Alizašto su moja crvena braća posvetila tom lovcu toliko pažnje? — upita on vodu. — Jesu lj otkrila još štogod? — Da. Misli li Matava-Se da je lovac prešao preko rijeke? RadniciApača su to istomislili, ali kad su jahali dalje niz rijeku, naišli su opet na njegovtrag. — On je dakle ovdje uzjahao u rijeku a malo niže je opet izjahao iz nje? To je teško razumljivo. Za napojitikonje,ne treba ujašitiu vodu,a ako je htio ta'ko brzo opet iz nje izaći, nisu potrebnipojaseviod trstike.Dakle ostaje samo mišljenje, da je htio prijeći, ali da ga je nešto u tome spriječUo. — Matava-Se ima vrlo oštre misli. — Ah!Zar su moja crvena braća neštonašla? — Jesu.Neka moj brat pode sa mnom!Indijanac se progura kroztrstiku a Sternau pode za njim. Ovdje su teško napredovali,ali im se trud i naporubrzo naplatio.Tekšto suučinilinekih stotinu koraka i Indijanac zastao na rubu vode,ugleda Sternau splav sastavljenuod snopovatrstike igranja.Bila je tako dugačka iširoka,da se jedan čovjek mogao pomoćunje dobro držatina vodi. — Neka moj brat promotri ovu splav! — reče Indijanac. — Vidim ju. Je li moj crveni brat našao znak,iz kojeg bi se dalo zaključiti, tko ju je upotrijebio?
- 21. — Jasan znak.—Evo! Indijanac posegne za pojas iizvuče šarenirupčić,koji je bio složan i na obimuglovima svezan u uzao. Izgledao je kao da ga je upotrijebio čovjek,kojega je boljela glava ili zub. No kad je Sternau tačoije promotrio rupčić,reče: — Ovdje unutra ima zaljepljene krvi. Rubac je nosio netkotko je imao ranjene oči.Gdje ste ga našli? Visio je na nekojgrani na splavi. Kako je taj Kortejo neoprezan!To je dakako bio on. — prjtome je pregledao tlo.Našao je više tragova. — Jesu li ratnici Apača dalje tražili? — upita. Indijanac kimne glavom. — Neka me moj brat slijedi! * Jastrebov kljun 49Ovdje je kroz gust šašbio ugažen put.Obojica podošenjime i stigošeuskoro na mjesto,na kojemje iz rijeke izlazio dvostrukikonjskitrag. — Ah,ovdje je lovac izišao iz vode — reče Stemau. — I odjahao je onamo — doda Indijanac, pokazavšinadesno. Pošli su timnovimtragomdo male čistine u šašu,gdje je tlo bilo utapkano. — Jesu li moja braća štogod našla? — upita Sternau. — Ovdje je ležao Kortejo — odgovoriApač — a ovdje je bijeli lovac došao do njega. — Samo kamo vodi-tajtrag? — Vodi opet u šumu. — Jeste li pošlitim tragom? — Nismo. Htjeli smo najprije upitatiMatava-Se. — Dobro. Misli li moj brat,da je lovac poveo Korteja sa sobom? — Da. Posadio ga je na drugog konja. — Onda neka moj brat pode sa još nekoliko ljudii slijedi trag,da vidi, kamo vodi. Neka mi ratnici Apača zatimdonesu vijesti! — Kamo? —• Na haciendu delErifia. — Uff! • Indijanac reče samo tu jedinu riječ j vratise natrag ksvojima. Jedan njegovznakje dostajao ipetorica njegovih drugova je uzjahalo i pošlo za njim, kad je ne govorećinijednog sloga,odjahaoza tragomlovca Grandeprise. Sternau sada izda nalog da se daljnje traganje obustaviičamci povrate do brodova,uzjaše na konja i odjaše natrag,Kad se opet povratio do parobroda,ovdje su ga već vrlo nestrpljivo očekivali. — Jeste li štogod našli? — po-vikne mu Huarez u susret. — Jesmo — odgovorior>. — Njega samog? — Ne, na žalost samo njegov trag. — Jao!On dakle još živi! — Svakako.Evo, ovajrupčić imao je povezan oko očiju. 50 Kod tih riječi uspme se Sternau na brodi pokaže maramu. __ Sto znate dakle o njemu? — upita lord. _ Prvo,da su mu sigurno povrijedene oči.ldrugo,da je oa maloj splaviotplovio nizrijeku. — Prema tome može biti tačno,štoje naslućivaomojkormilar, da su ga se njegovivlastitiljudioslobodili. — Onda je proživio nekoliko vrlo teških sati.Nije šala,morati slijep plivatina splavi. — Vi dakle pretpostavljate,da je zaista oslijepio? — Da, barempredbježno.Da je baremposvemalo mogao vidjetii, ne bi mu palo na pamet, da ostavirubac. Na neki način mu je spuznuo s glaveion ga nije mogao naći.Njegovu malu, iz trstike sagradenusplav, donijela je struja na obalu.Osjetio je tlo i ispuzao na obalu,gdje je pronaden u šašu. — Tko ga je našao? — upita predsjednik. — Lovac,kojeg smo danas sreli. — Onda su našina žalost prekasnodošli. — Da, na žalost. Ovaj lovac je s njim, kako se čini, odjahao u južnomsmjeru. — Još uvijekje to probitačno. Dakle je ostao u zemlji. Jer da je prešao na drugu obalu,dakle da je otišao u Teksas,izbjegao binašojmoći.Imate li pojma, kamo je pobjegao? — Imam — odgovoriSternau. — Na haciendu delErifia. Tamo je njegova kćerka.Kao slijepac nalazi se u posve bespomoćnomstanju i mora prije svega mislitina to,da dode do ljudi,u koje može imati povjerenja. To je u prvomredu njegova kćerka. — Mislite li, da će ga taj lovac odvestido hacien-de? Kakav razlog biimao za to? Kortejo mu je sigurno obećao visoku nagradu.To je vjerojatno.Alije isto tako moguće,da se obojica već poznaju. Sternau učiniiznenaden pokret.
- 22. Oy o mišljenje medovodido jedne misli — re-e - ~ Možete li se sjetiti, senor Huarez, kakav od- v or namje dao lovac, kad smo %a upitali kako se zove? ~~ Da. Rekao je da Se zove Grandeprise. 51— A jedan Grandeprise je Kortejov saveznik.JerHenrico Landola se zvao i Grandeprise. — Mislite,da je u rodu s ovimlovcem? — Na svakinačin je to moguće. Ime Grandeprisa nije tako često, — Morali bismo se dakle požuriti, da obojicu dobijemo u ruke. Sto ste odrediliu tomsmislu? — Poslao sam nekoliko Apača njihovim tragom.Neka se oviljudi uvjere kamo voditajtrag i onda mi donesuvijest na haciendu delErifia. — Zar ne bi bilo bolje,da ste umjesto tih običnih tragača poslali za tom dvojicom četu progonitelja? Onda bi namKortejo brzo pao u šake. — Varate se. U prvomredu bise progon morao obustavitičimse smrkne.Ali Grandeprise će iskoristiti noć,da postigne što veću moguću prednost. — Zar su njegovikonjibili tako dobri? — Jahat će cijelu noć i uzeti iz prvog stada nove životinje.Progoniteljiga ne bi stigli. — Ali zai1 ćemo dozvolitida namKortejo umatane? — Nećemo. Svakako je jedino moguće uhvatitiga na haciendi.A to namneće uspjeti bezvaše pomoći. — Sto želite? — upita predsjednik. — Iz pisma Kortejove kćerke, koje smo uhvatili,proizlazi, da se u haciendisakupio velikibrojKortejovih pristalica. Trebat ćemo dakle vojnika, senjor. — Koliko? — Tko bi to znao!Nemam pojma kako je jaka posada haciende. — Razmotrimo, dakle,koliko ljudi bih mogao dati!Učinit ću sve što budemmogao.Sada je hacienda važna tačka,jer leži u blizini velikog prometnog putaizmedu juga i sjevera.Da se domognemnje i Korteja, spreman samna svakinapor.Mislim, da bi bilo dobro,kad bismo što prije krenuli odavde. — Moramo na žalost čekatina čamce. — Kad bi se mogli vratiti? — Najranije za jedan sat. ' — Brzo ćemo nadoknaditito zakašnjenje,ako povećamo brzinu parobroda. Sternau je imao pravo.Apačisu vratiličamce tefe nakon Jedinog sata.Kotloviobih parobroda subilina- 52 [oženi i sve spremnoza odlazak. Nakon Sto su Crveniprimili zapovijedi,da se povrate istimputemu logor, parobrodisu otplovili. Za vrijeme vožnje imao je Huarez vremena,da se s lordomo svemu tačno dogovori.Njihovo medusobno utanačanje sastavilisu pismeno iobojica su potpisala.Usred prašuma uzRio Grande del Norte sklopljen je tog dana ugovor,koji je prisilio Napoleona da povuče svoje ćeteiz Meksika i Huarezu opet preda gospodstvo u zemlji. — Želio bih,da stignemo na hacienduprije Korteja — primijeti Sternau prigodom jednog razgovora sa Marianom. — To bi bilo vrlo dobro. — No kako ne poznajemo snagetamošnje posade,trebali bismo za taj pothvat barem tisuću ljudi. Ali toliki broj namHuarez još ne može prepustiti, — Pa uzmimo manje! — poviče Mariano. — Zaštose hacianda ne bimogla zauzeti s manje ljudi? Ne radi se o broju,već o hrabrosti. — Imaš pravo.Mogli bismo i lukavštinomzauzetihacienclu.Aljput donde je još previše nesiguran. — Tako će namKortejo umaći. Stići će na haciendu mnogoprije nas. — Zaboravljaš da mora zaobilaziti, jer ga našiodredine smiju vidjeti. — To je istina.Ako brže pojašemo,možda ćemo ipak pretećiKorteja. — Predmnijevamda je slijep ili barembespomo-^an ,iakb ima pratioca.Svakako ga bole oči.Sigurno ima groznicu. To znatno umanjuje brzinu njegovogjahanja. 533. ZNAK MIKSTEKA Medutimsu parobrodisa svojimteretomdobro odmakli.JastrebovKljun je stajao na proviprvogparobroda. On je preuzeo vodstvo cijele kolone brodova.Slijedećeg jutra zašlisu iz Rio Grande del Norte u Salado i približavali su se sve više mjestu,gdje je utjecala Sabinas. Sternau je stajao na palubi,zadubljen u promatranje okoline,kad mu pristupiHuarezi upita: — Imaju li vašipojma o vašempovratku? — Nemaju. Prilikom našeg iskrcavanja u Guay-masu imao sam namjeru, da im pišem, ali odande šalju poštu oko rta Horna,ito traje mjesecima duže. — Ovdje je na žalost izvanredno nesigurna. — Onda će moji rodacimorati još dugo čekati — primijeti Sternau turobno. — Rado bih vampomogao,seflor,ali Francuzimi to onemogućuju.Dvaput sampokušao,da im predani posve nedužne privatne listove za otpremu, ali onisu me odbili. — Ogorčeino je izgovorio ove riječi.
- 23. Ipak je odmahnastavio:— Kako bi bilo, da ih pokušamo nasamariti? Pišite kući, i to dva posve jednaka pisma.Ako ine stigne jedno,možda će ipak drugo stićina cilj. — Kojim putem? — Pošaljite jedno u Tampico a drugo u Santil-lamu. Imam u obimmjestima pouzdane povjerenike, koje će vrlo veseliti,ako budu mogli pismo predatikakvombrodu na daljnju otpremu. — A tko će ih odnijetionamo? To je opasno! 54 __ U mojim četama imam više ljudi, koji su dosta poduzetni,da izvedu ovakvu zadaću.Uostalom,ne može biti niti govora o opasnosti.Sve kad bi i uhvatili kojeg glasnika i otvorili pismo,naćjće u njemu samo privatne vijesti,koje donosiocuneće moćiškoditi. — Onda u pismu ne smijem vas spomenuti. — Ni to nije potrebno. Što može glasnik,ako se odašiljač nalazikod mene? — Kad bih dakle smio pisati? — Odmah, ako vamje to moguće.Čim dodemo u logor,izabrat ću dva čovjeka,koji će odmah krenutiu spomenuta mjesta. Sternau je poslušao taj savjet i napisao opširan list svojim dragima. Upravo kad je završio drugo pismo,prviparobrod je ispustio glasanzvižduk.Stigli su do logora.Kako se s rijeke dalo razabrati, vladao je tamo živahan život. U njemu nisu više bili samo jahači, već su ovamo stigla i volovska kola, ponudenaod tamošnjih stanovnika.Cijeli se skup mogao jasnorazabrati,jer su se ovdje nalazili na otvorenoj preriji. Čamci su otisnutiod parobroda prema obali,gdje su ih privezali. Smjesta započe iskrcavanje. Sada se pokazalo, kakva pomoć je bila predana predsjedniku:mala burenca punazlatnika,hiljade pu- šaka,noževa,pištolja irevolvera,velike zalihe pušča-nogpraha,olova,gotovih naboja,poljskih brzojavnih aparata s minogo milja žica za vodove,nosiljke za ranjenike i svimogućipredmeti potrebniza borbu i za njegu bolesnika. Čamci su bili nakrcani od dna pa do visoko iznad palube timpredmetima, a muškarci, koji su radili da sve to preuzmu i slože na kola, mo-ra-li su priznati, da je to za Huareza takva potpora, KOJOJ se vrijednost sadanije mogla procijeniti. Dry-^en je lično upravljao iskrcavanjem a Huarez pri-m anjem i pakovanjem. Sternau je pomagao lordu i u pita ga služećise njemačkim jezikom: ~ Što će se dogoditisa parobrodima? Vraćaju se u EI Refugio. Ja ostajemkod JuaKao engleskiopunomoćenik? Da.— A jeste li pomislili, kakve vamopasnostiprijete mvlord? — Jesam, Ne smijem se obaziratina te opasnosti.Moja prisutnost daje predsjednikovimpostupcima me- dunarodnopravnu važnost. Vidjet ćemo, hoće li oviFrancuzis vojskom,kod koje s e nalazi zastupnik Velike Britanije, i nadalje postupatikao s razbojničkombandom.Za nekoliko dana pojavit će se i predstavnikSjedinjenih Država,a onda — napolje s Francuzima! — Maria.no će se htjetivama pridružiti, ali on ima još drugih dužnosti. — Mislim, da će se to sve moći vrlo dobro sjediniti. Prije nego udemo u Meksiko, neće se dati u stvarima Rodrigande ništa učiniti pa je najbolje,da sviostanete sa mnomkod Huareza,čija će vojska tako brzo porasti,da ćemo za kratko vrijeme biti u glavnomgradu.Znam,da je francuskicarprimio ozbiljan ultimatum vlade Sjedinjenih Država. Ako Napoleon ne povuče svoje čete iz Meksika, pustit će Unija da krenu njezine. — Protiv Francuza? — Da. Ja čak slutim, da su već u toku tajnipregovori,da se ustanovinačin ivrijeme, u kojem bi se Francuzi trebalipovući. — Vi smatrate,da će crni postepenoHuarezu predatizemlju? — Ne, to ne.To ne mogu učiniti, a da se silno ne obrukaju. — Nego što drugo? — On, vrlo jednostavno: Francuzi su nadvojvodu Maksa učinilicarem. Oni će ga potaknutida se dobro- voljno odrekne, a koliko poznajemnjega, a naročito caricu i njegove savjetnike,on to meće učiniti. Dakle će Francuzi biti prisiljeni prepustiti ga samom sebi.Oni će se povućii predatimu grad za gradom.Ali on neće imati snage neko mjesto branitidulje vremena i stoga će zemlja pripastiHuarezu. Uistinu će biti tako,kao da Bazaine neposrednovraća zemlju Huarezu. — A car Maks? — Morat će snositi posljedice činjenica. Vjerovao je Napoleooi'Ua ovajga' napušta.Ne preostaje mu ništa drugo nego da s Francuzima napustizemlju ili da ss branido posljednjeg čovjeka izajedno s njim — umre 56 __Bože moj! Pa valjda se ne radi o njegovojsmrti! Lord slegne ramenima. __ Kakva sudbina;Kad bih mogao bitikod njega, da ga opomenem! — Ne biste imali uspjeha,kao nigeneralMejia,o kojem se zna, da je najiskreniji carev savjetnik.Gotovo bi se mislilo, da se Maks smatra predodredenimza cara,Kad je 1851. posjetio Španjolsku istajao u grobnici
- 24. katedrale u Granadipred lijesovima svojih-predaka FerdinandaiIzabele, sastavio je neobičnu pjesmu. Poznajete je? — Ne. — No, ja sam je pročitao i doslovce zapamtio.Glasi: Evo, gdje baklje taman sjaj sred mraka unuka vodigdje se gnijezdistrah gdje kraljevskoga sjaja čuva prah postelja hladna,jedna uska raka. Pokraj lijesa zamišljen je stao,kraj toga praha,štoprecisu mu bili i premda su ih svizaboravili, on.molitvu je njima prošaptao. Zatutnja tada grob,itutnjava se istaiz trošnog duba još jedanputjavi,iz zlatnog žezla što se ovdje savi nekad — a sada »plus ultra«na Istoku blista.Na žalost nije tražio to žezlo na istoku, već na Zapadu. Njegov će sjaj ugasiti,a kosti unuka, koji je Propao zbog kratkog carstva,neće bitipoložene u carsku grobnicu, već zatrpane možda iza nasipa nekog fneksikanskog gradića. Dao bog, da sam loš prorok!Ali dostao tojstvari! Tu dolazi jedan,za kojeg se ^"•i, da želi s vama govoriti. Onaj kojeg je lord mislio, bio je Anton Unger,unja. Bacio je ispitivajući pogled na marljivo, brzo kretanje koje je okolo vladalo i upita: ~~ Kako dugo će trebati, dokovdje bude gotovo,gospodine doktore? 57 - Vjerojatoo dobra dva dana. - Ah! A hacienda del Erina? — O tome ćemo kasnije govoriti, dragi moj. Unger se poigra sa svojim revolverima — Tek onda? Ne bi li bilo bolje odmah o tome govoriti? Čuo sam od Apača, da je Kortejo umakao.. —Da, na žalost. — On će otići do haciende. Tamo je njegova kćerka. Čitali stenjeno pismo, koje smo našli kod vode Bojim se za mog tasta. Ne mogu dulje čekati i odja-hat ću -na haciemdu, Sternau se prestraši. — Sto pomišljate! Okolina je punagerilaca. Zarobit će vas. — To ne vjerujem. Bi vol je Čelo će jahati sa mnom. On poznaje sve stranputice u tom kraju. Neće nas nitko sresti. — Dobro. Pa pretpostavimo, da ćete sretno stići; što ćete učiniti? — Osloboditi Pedra Arbelleza. — Vas dvojica? — Da. Podite sa mnom do Bivoljeg Ćela! Anton Unger je pošao, ne sačekavši Sternauov odgovor, natrag preko dasaka, koje su sa broda vodile na kopno, a Sternau ga je slijedio. Prijeko su zajedno stajali Bivolje Čelo i Medvjede Srce, Mikstekaim pode u susret i upita Ungera. — Što će učiniti Gospodar Stijene? — Savjetuje mi da pričekam. • Naše je čekanje trajalo dosta dugo! — Moj brat Bi volje Čelo želi zaistapoći? — upitaSteimau. — Da — izjavi Miksteka. — Ja sam slobodni Indijanac, a hacienda je Karji, mojoj sestri, bila domovina, a senor Arbellez mi je bio prijatelj j brat. Idem da ga spasim. Iza tih riječi i poglavičkie ozbiljnosti razabrao j$ Sternau, da je on čvrsto odlučio, da izvede svoju namjeru. Odgovaranja ne bi na tome ništa izmijenila' Ipak mu primijeti: — Ali kako će ga moj brat spasiti?Kraj je krcat gerilcima! Mikstekaučini znak omalovažavanja. 5 ti __ Bivolje Čelo se smije gerilcima! — Ali njih ima mnogo! __ Mikstekaima još više! __ Ah, moj brat će sazvatisvoje suplemenike? To zahtijeva mnogo vremena. — Ne, to traje jednu noć. Kad poglavica Mikstekadade na brdu El Reparo plameni anak, iduće večeri je oko njega sakupljeno tisuću muškaraca. — Je 11 to sigurno? Mojbrat nije tako mnogo godina bio kod kuće. — Sinovi Miksteka nisu nikada zaboravili svoju dužnost. I moj brat Medvjede Srce ide sa mnom. — Uff! — složise poglavica Apača. — A tko će onda voditi one Apače, koji su kod Huareza ? _ — Medvjede Oko.
- 25. Sternau pogleda odlučnalica sve trojice muškaraca; zagleda se nekoliko minuta u zemlju i onda reče: — Moja braća imaju pravo. Ne možemo čekati dok nam Huarez stavj čete na raspolaganje. Naš prijatelj Arbellez je u opasnosti, a naša je dužnost, damu pomognemo što je prije moguće. Tada oči Bivoljeg Čela radosno zablistaše. — Znao sam, da će Ma.tava-Se jahati s nama — reče on. — Treba poći u tvrdavu Guadalupe po Karju i njemu bijelu prijateljicu i neka one ostanu kod Huareza. Huarez, lord i ostali bili su nemalo iznenadeni, kad su im četvorica muškaraca saopćila svoju smionu namjeru. Najprije su pokušali, da ih odgovore. Kad to ni Je donijelo ploda, izjavi Mariano, kapetan Unger i Mali Andre da će im se priključiti, a nato nisu ni Mindrello i stari grof htjeli ostati. Dom Fernando je upozorio da ima sa Kortejovima izravnati velikj ra-un - Stepnau se doduše isprvaprotivio da se grof Fer-ftando Uvrgne opasnostimajahanja, no konačno je po-PUstio, rekavši, da bi naglo ponovo pojavljivanje baš og čovjeka moglo učiniti najtrajniji utisak na Josefu možda ju je moglo navesti na priznanje. — Uzmite sa sobom nekoliko Apača! — zamoli z. 59— I toga ćemo se odreći— odgovoriStennau. — Sto nas bude manje, lakše ćemo neopažani doći do haciende. — Kad bih imao više ljudi, dao bih vamih toliko, da ne biste morali kriomice činiti taj put. Ipakse nadam,da će se povjerenje,koje ima Bivolje Čelo u svoje M i ks teke,ispuniti.Onda ću za kratko vrijeme doe'ido vas. Nakon srdačnog oproštaja devetorica uzjahaše iod-jahaše. Tek kad se Huarez trećeg dana spremio na odlazak,čuo je o četi američkih dobrovoljaca,koja je stigla. Odmah je odredio sve potrebno,da ih priključi k sebii tada je krenuo za prijateljima da im pomogne,ako bi to bilo potrebno. Ovi su krenuli zaobilaznim putem.Stoga su trebaliduže,nego bito inače bio slučaj,ali su ipakneprimjetno stigli do haciende,ne dopustivšida ih netko vidi. Projahali su oko nje i pošliprema brdu El Re-paro.Bilo je to ono brdo,u čijoj se unutrašnjostinalazila špilja sa kraljevskimblagomi na čijem vrhu su se odigrali dogadajiuzKrokodilsko jezero. Stigli su u njegovu blizinu i jahali su prema njemu kroz grmlje, kad Bivolje Čelo, kojj je jahao naprijed,naglo zaustavisvogkonja. — Jedan jahač — reče pruživširuku. Ostalipogledaše u označenompravcuiprepoznaše čovjeka,koji je sjedio na zemlji, dokmu je konjpa-sao u blizini. — Moramo jahatioko njega,da nas ne primijeti — reče Munja. Sunce je zalazilo a brijeg je bacao sjenu,no ipakse moglo pregledatipriličan komad puta. — Odjašimo onamo!— predloži Miksteka,pošto je tačnije promotrio čovjeka. — To je govedarsa hacien- de del Erina. Prepoznajemga,premda je ostario. — Je li pouzdan? — Emilio je uvijek bio poglaviciMiksteka prijateljskinaklonjen. —• Onda ćemo vidjeti,je li to još uvijek! Tako su nastavili.put,bezda su se skrivali. Kad ih je čovjekugledao,brzo je ustao,skočio na konja i zgrabio pušku, — Emilio se ne treba bojati— dovikne inu Bivolje Čelo. — lij je možda postaoneprijateljMiksteka? Nagovorenije kao ukočen sjedio na svomkonju. — O D,ios! — poviče najzad. — Bivolje Čelo! Zar mrtvi ustaju? — Ne, Ali se živi vraćaju.Poznaješ li ove ljude? Emilijeve su oči išle od jednog do drugog.Njegovo lice je poprimalo izraz sve većeg,radosnijeg iznenadenja. — Valgame Dios,vidim li dobro? Pa to je senjorSternau? — To je on. — I Medvjede Srce.poglavica Apača? — Da, tvoje su očijoš dobre. — Moj spasitelj!A mi smo mislili da ste mrtvi. Gdje su ostali? — I oni žive i brzo će doćiza nama. — Onda će naćižalosne prilike na haciendi.Tamo su neprijatelji. — Koliko ljudi? — Oko šest stotina. — Tko je voda? — Pablo Čortejo.No on je pred neko vrijeme od-jahao isada zapovijeda njegova kćerka Josefa. — Sto rade ti ljudi? — Jedu, piju i spavaju. Muče govedare, čekajućina Kortejov povratak. ~ Gdje je senorArbellez? — Uhvaćen je.Bacili su ga u podrum,gdje treba Polako da umre od gladi. Senjora Maria Hermoves i Anselmo su uznjega. — Anselmo? Uff! Koji je bio u tvrdavi Guada- -' Da. ~ Onda podis nama!
- 26. li .fmilio imse radosnopridruži.Kad je ugledao ove tr ,e ' ^nadao se skorompoboljšanju položaja. Ovu oj-.cu je prepoznao,no Munju još nije.Sad je jahao ^ njega.l — Oprostite,senjor— reče on..— Svakako samvas prije vidio,ali ne znam, kako da vas nazovenr — Zai sam se toliko promijenio? — upita AntonUnger.smiješećise. Uslijed tog smiješka i tog glasa,vratise govedaru sjećanje, — Sv. sveti,zar je to istina? — upita.— Jeste li vj don Aritomio Unger? Bože, kakvo veselje! Ali živi f H još i senjorita Emma? — Živi i uskoro će se vratitina hacSendu.Alinajprije mi reci, tko je izdao nalog, da senjorArbellez mora umrijeti od gladi! — Mislim, senorita Josefa. — Je li u to vrijeme bio njezin otac još na ha-ciendi? — Jeste, — To je dosta,Oniće primiti svoju kaznu.Ungerzaškripizubima a očiBivoljeg Čela usplam- tješe.Obojica su gorjela od želje za osvetom.Jao čor-teju i njegovojkćerci,ako ipi padinu u ru'ke! Sada su se uspinjalipo boku brijega.Stigoše do Krokodilskog jezera,prije jno što je utrnulo zadnje danje svjetlo.Površina vodebila je ravna.Tu se Bivolje Čelo zausrnvji izustionajtugujućizov.kojim se mame krokodili, tz dubine smjesta izronimnoštvo kvrgavih glava.Onipoju riše prema obališkljocajući, čeljustima,što je zvučalo,kao da se sudaraju snažnibalvani. — Uff! Dugo nisu ništa žderali! — primijeti Cibo-lero. — Skoro će moći utažiti svoju glad.Bivolje Čelo će se pobrinuti-/.u krokodile Miksteka. Poja hali su oko jezera i sjahalj u šumi, gdje su ostavilikonje pod Emiliosovimnadzorom.Onda Bivolje Čelo pode dalje. Nasred vrha brijega nalazila se uzvisina u obliku piramide, koju bi se moglo smatrati' djelom prirode.Tamo se poglavica Miksteka zaustavi. — To je plamen i spomenik inog plemena — reče. — Ah, sakriveno ognjište od smole? — upita Munja. — Da. Ispunjenoje smolom katranom,sumporomi suhom travom. Već pred više od stotinugodina je podignutovajhumak.,ali će sjaj vatre još imati svoje djelovanje.Otvorimo ga! Indijanac pride k jednojstranipiramide i izvadi jedan kamari, koji je bio pokriven zemljom i obrastao travom. — Ovdje je rupa za propuh. Na te Sternauoveriječi, poglavica kimne glavom.Onda se popne na vrh.Tamo se nalazilo deblo nekog ne odviše debelog drveta,koje je imalo izgled, kao da je uslijed udarca munje poprimilo svojsadašnjiizgled. Bivolje Čelo ga je vukao amo-tamo,dokje deblo olabavilo i dalo se izvaditi. Kroz to je nastala jama,koju je Miksteka proširio,tako da je postala široka poput čovjeku. — Postalo je tamno — reče. — Zapalit ćemo ratni znak. Bivolje Čelo nije godinama bio kod svojih,ali njegova će braća uskoro vidjeti,da njegovinalozijoš vrijede. Poglavica klekne i zakreše vatru.Uskoro je gorjelo nekoliko suhih trijeski,koje je ogulio sa stabla.Baciih u jamu i onda side sa piramide.Najprije se začulo pucketanje išuškanje,koje uskoro prede u glasno sik-tamje. Plamen od pola metra vine se uvis. — To je prenisko — primijeti Munja. — Neka moj brat malo sačeka! — odgovoripoglavica.— Miksteke umiju rasplamsatiratnu vatru. Imao je pravo.Jerjedva minutu kasnije poče se plamen uzdizati.Nakon jedva pet minuta dostigao je neobičnu visinu.Imao je oblik stupa,koji se gore razilazio u snažnimzrakama a imao je takvo snažno svjetlo,da je na vrhu brijega postalo svijetlo kao po danu. ~ To je plamen,kakav još nikada nisamvidio! — izjavi Sternau. — Uskoro ćemo imati odgovor — uvjeravaše Bivolje Čelo. — Ima li više mjesta s takvim pećima? — Ima, posvuda gdje stanuju Miksteke. Namje-stemj.su ljudi koji pale vatru. . Ali ako su ovi umrli ili nisu • prisutni? Onda su svoju službu predali drugima. Neka m oJ brat pogleda! Je gorjela možda četvrt sata. Poglavica po-prema jugu, l tamo se uzdizao plamen, ali u udaljenosti, koja se zbog noćinije mogld tadnoprocijeniti.Na sjeveru se pojavio drugii uskoro se moglo unaokolo vidjeti pet jednakih plamenih znakova.Tada pride Bivolje Čelo k jednomvelikom kamenu,koji je ležao u blizini. Podigne ga ipokaže se . otvoru kojem je ležalo nekoliko kugli u veličini biljarske kugle.On uzme tri od njih, baciih u vatru i onda opetpomno pokrije kamenomrupu. — Čemu te kugle? — upita Stennau. — Mojbrat će to odmah vidjeti! Tek što je to rekao, vinula su se triplamena u vis put neba itamo su stvorilitri velike piamene ploče,koje su se dugo vremena držale u istojvisini,a zatim su se polaganospustile.Nakon kratkog vremena ugledalisu i kod svakog od ostalih pet znakova istiznak. — Sto to znači? — Svako mjesto ima svojznak— objasniBivolje Čelo. Ja samdao onajs brijega El Reparo,da Mliksteke znadu,gdje se imaju sastati.
- 27. — Ali neprijateljiće takoderprimijetiti ove vatre. — Neće znati, što treba da znače.Sada plamen do-gorjeva. Neka moja braća počekaju još nekoliko ča- saka,onda možemo napustitiovomjesto. Plameni znak se spustio istombrzinom, kojomse podigao.Sada je bilo tamno kao i prije. Bivolje Čelo je opet stavio kamen pred rupu od propuha ipoložio deblo na mjesto.Premda se to dogodilo u tami umio je pažljivo ukloniti svakitrag. — Ako neki neprijatelj dode na brijeg — reče — da potraži mjesto,gdje je bila vatra,neće ga naći. — Kamo idemo sada? — Onamo, gdje ćemo do sutra naveče moćiostatisakriveni. — Do sutra naveče?— upita Unger. — Zarne možemo po dainu ništa učinit; za haciendu i Arbelleza'' — Baš ništa.Ali navečerće hacianda bilinaša.Vratiše se konjima, pojahaše ispustese nizbrijeg, gdje zaokrenuše nalijevo inakon pola sata dodoše do jednogklanca; čiji je ulaz bio gotovo posve sakriven grmljem. — Ovdje ćemo čekati— reče Bivolje Čelo. 64 Odjahaše do stražnjeg dijela klanca,privezaše konje smjestiše seu mahovinu ipotražiše san,poštosu izmedu sebe podijelili straže. Prošla je noć a isto tako i dan u najdubljemmiru. Po prilici oko šest satise smračilo.Ipakje Bivolje Čelo sačekao još dva sata,prije nego Hje naredio polazak.Uzjahaše konje i krenuše.Kad su došlina mjesto,koje je vodilo uvis,čuli su najprije pred soboma onda i iza sebe konjskitopot. — Tko tu jaše? — šapne Munja. — Neka se moj brat ne brine — odgovoriBivolje Čelo. — To su ratniciMiksteka,koji slijede moj zov. Kad su stigligore,vladala je ondje tišina,ali oko Krokodilskog jezera dalo se razabrati,doduše nejasno, ljude i konje do glave.Crvenisu došlida saznaju,štoznačivatreniznak.Pošli su izmedu Indijanaca sve do obale jezera. Tamo se poglavica zaustavio,ine sjahavši,povikao jasnimglasom: — Naha nitaketza!— što znači:— Mir, ja hoću govoriti! Začulo se tiho zveckanje oružja a zatim neki glas upita: — Taio taha — tko siti? — Naha Mokaši-taviss — ja sam Bivolje Čelo! — MokašiTajis!— pode riječ naokolo od usta do usta. Usprkos tami dalo se razabrati,kako silino uzbudenje je pobudilo to ime. Začuo se prijašnjiglas: — Ovaj poglavica Miksteka je mrtav. — Bivolje Čelo živi. Njega su zarobili njegovineprijateljii sad se vratio,da se osveti.Tko je govorio sa mnom? — Konj koji rže je veliki poglavica. On je prvi iza Bivoljeg Čela, pa je dosada sigurno zapovijedaoostav- ljenom djecom Miksteka. Neka dode ovamo s bak-Uom, da me vidi! Nekoliko časaka kasnije vidjelo se kako je zasjalo sjetio baklje i nekoliko muškaraca se proguralo kroz gomilu s bakljom sve do poglavice.Jedanod njih,^učen u odjeću lovcana bivole,upravo takvuka-" Je Bivolje Čelo prije nosio,prinio je baklju u inu poglavice ipogledao ga u lice. * Jastrebov kljun 65— Mokaši-Tajis!— poviče zatimglasno. — Veselite se ratnici Miksteka! Vaš poglavica se vratio. Mahnite vašim noževima i tomahawkama njemu u čast! — U«! Ćula se samo ta jedina riječ, zašumila je oko jezera a onda je opet bila tišima. Sad je opet Bivolje Čelo podigao glas: — Neka stražarikažu jesmo li ovdje sigurni. — Ovdje nema nijednog stranca, osim osam muškaraca,koji su došlis jednimMikstekom! — poviče netko izdaleka. — Ja samsamtaj, s kojim su došli.Koliko je ratnika nabrojano? — Može ih biti preko jedanaeststotina. — Neka moja braća čuju! — počne poglavica. — Sutra će doznati,gdje je Bivolje Čelo bio tako dugo.Ali sad neka čuju,da je Huarez, Zapoteka, krenuo da istjera izzemlje Francuze.Bi volje. Čelo će mu odvesti ratnike, koji se hoće boritiuz njega.Alj danas ćemo odjahatina haciendu delErina,da pobijedimo tamo boraveće Kortejove ljude.Neka se moja braća podijele na desetideset ineka me slijede.Tamo, gdje ću se u blizinu haciende zaustaviti,ostat će konjii uz njih pet puta deset ljudi.Poglavica Konjkoji rže će ih iza- brati. Ostaliće tiho zaobići haciendu,sve dokratnicine napravekrug, a kad padne prvihitac,provalit će na neprijatelja.Pobjeda je naša,jerja samsa sobomdoveo Gospodara Stijene,zatimMedvjede Srce,poglavicu Apača iMunju,hrabrog bljedolikog. — Uff! — ponovose začuje oko jezera. Tada se mnoštvostade polagano pokretati.Za Bi-voljim Čelom i njegovimprijateljima na čelu,vijugao se dugačaknizjahača oprezno nizbrijeg, ali kad su stiglidolje, potjeralisu konje u galop.Kad su brijeg i šuma ležali za njima, nalazili su se na prostranojpreriji jedva dva kilometra udaljeniod haciende.Svisu sjahali samo je Stemau ostao u sedlu.
- 28. — Zašto mojbratne sjaše? — upita Bivolje Čelo. — Odjahat ću do haciende.Moglo bise dogoditida napadnuti, kad uvide,da za njih nema spasa, ubiju Arbelleza. Ja ću to spriječiti. — Mojbrat ima pravo. 66 — I ja ću jahatis vama! — reče Anton Unger. __ Dobro,onda ćemo bitiudvoje — primijeti Ster-nau _ Ali mi ćemo sačekati,dokhacienda bude opkoljena. Hoću vidjetikakav je položaju hacieedii opaliti hitac,koji je znak za napad. Dok je pedesetrabnika ostalo uzkonje, krenuli su ostalibezriječi naprijed.Očekivali su da će ugledati logorsku vatru,no sviMeksikancisu se nalazili u dvorištu iu sobama haciende.Stogaje Mikstekama bilo moguće prišuljatd se blizu.Čim se to desilo,potjeralisu Setrnau iUngersvoje konje uzglasinigalop,da bi se činilo, kao da dolaze izdaleka. Zaustavilisu se pred kapijomi zakucali. Neki glas iznutra upita: — Tko je tu? — Je li to hacienda del Erina? — upita Sternau. — Jeste — bio je odgovor. — Nalaze li se ovdje ljudisenjora Korteja? — Jeste. — Mi smo glasnici,koji moraju k njemu. . — Koliko vas je? — Dvojica. — Tko vas šalje? — Pantera Juga. — Ah,onda smijete unutra. Vrata su se otvorila i oba smiona čovjeka ujahaše u dvorište,gdje skočiše sa sedla.Tamo je bilo tamno,zato su ih uveli u jednu od soba,koja je bila osvijetljena.Bila je puina gerilaca,sve sama divlja lica. Jedan,koji je zauzimao neke vrstizapovjedničke mjesto,upitaonoga,koji je obojicu uveo: — Sto hoće ove skitnice? — Umjesto upitanoga Sternaubrzo uzme riječ: — Skitnice? Ovdje imate posla sa senoresima.To zapamtite! Dolazimo od Pantere Juga i moramo hitno razgovaratisa senorKortejom.Gdje se on nalazi? Gerilac je vidio silni Stemauov stas,kojije na sve,koji su okolo stajali,učinio snažan utisak.Ipakje smatrao da mu čast nalaže postupititako,kao da se ne da prestrašiti.On odgovori: — Najprije se morate kod mene legitimirati! — Tako!A tko ste vi? — Ja samonaj,koji prijavljuje. 67— No, onda me prijavite Korteju! Ostalo vas se ništa .ne tiče. Čovjek se podrugljivo nasmije. — Dokazat ću vam, da me se i te kako tiče. Ovdje se mi nalazimo na zara- ćenompodručju.Vi ste moji zarobljenici, sve dokne dokažete,da zaista dolazite od Pantere Juga, — Sto ti sve -ne misliš? Hoćeš li me prijaviti ili ne? — zagrmi na njega Sternau. Ali čovjekprkosno nastavi:— Oho!Sada me ss nagovara sa ti!Pazile, da vas ne dademizbičevat;.! — Sto se to usuduješmeni reći? Evo ti moj odgovor,momče! Sternau zgrabiMeksikanca za grkljan i lupi ga šakompo glavi,a zatim bacionesviještenoga preko stola u jedan kut.Nitko se nije usudio rećiniriječi. Sternau se plamanogoka ogleda naokolo izaprijeti: — Tako će se dogoditi svakom, tko me uvrijedi! Gdje je Kortejo? — Demonio! Sigurno je to samPantera — šapne netko u pozadini. To podvostruči poštovanje i jedan odgovori: — SenjorKortejo nije ovdje.Prije kratkog vremena je napustio haciendu.Ja ne anam,kamo je otišao. — Ali senorita je ovdje? — Jeste.Usobi,koja leži upravo iznad ove. — To ću i samnaći.Ne morate me dakle najaviti.Zaista se nije nitko usudio slijediti Sternaua,kad je ovajizišao iz sobe,da s Ungerompode gore.Josefa Gortejo je ležala u mreži za ležanje i dosadivala se. Ipak ju je tješila pomisao na povrataknjenog oca.Sigurno će se vratitikao pobjedniknad svojimnepri- jateljima i krcat velikim bogatstvima.Tada vaniod-jeknuše brzi,smažni koraci. Zar zaista već dolazi? Ona se uspravipuna očekivanja.Udoše dva muškarca,bezda su prije pokucalii tada pozdravili.Tko je to bio? Nije li već vidjela atletskistas jednog? Njegova brada je učinila,da ga nije odmah prepoznala. — Tko ste vi? Sto hoćete? — Ah!Vi me više ne poznajete,senorita? — upita Sternau. Njene oči se razrogačiše a obrazi, samrtno problije-diše. — Tko — o Bože moj, Sternau! - __ Da — nasmiješi se on. — A ovdje stoji senor Unger, suprug Emme Arbellez. Josefa se brzo snade: — Sto kažete? Sto hoćete? — Oh, htio bih vam samo vratiti ovaj papir. Sternau posegne u džep i izvuče list, što ga je oduzeo njenom glasniku. Pristupi k njoj i pustijoj da baci pogled na njega. Njeno vlastito pismo! Ona se
- 29. skrha. — Kako dolazitedo tog pisma? — šapne. — Oduzeli smo ga lešini vašeg glasnika. — Lešini... ? — Da. On je sa svojom četom pao u naše ruke, pri jemu je ustrijeljen. Josefa je bila duhomodsutna.Srce joj je zadrhtalo od straha pred ovim čovjekom. Jedva je uspjela pro- mucati: — Strašno! — Tješite se! Nije šteta za njega. Uostalom, s vašim listom ne bi ipak stigao na vrijeme, jer smo mi napali vašeg oca, kad je vrebao na lorda. Od njegovih ljudi je malo koji utekao. Hoće li on samumaći, ne može se još reći. — O Bože. o Bože! — zastenje ona. — Pih! Ne zazivajte ime božje! Vi ste davolica i stoga od Boga ne možete očekivati nikakvu pomoć. Te su riječi vratile Josefi jedan dio ngezine odlučnosti. — Senjor — reče ona — sjetite se, da se nalazite u glavnom logoru mog oca! — Mislite me prestrašiti? — nasmiješi se Sternau. — Potrebna je samo jedina moja riječ i vi ste moj zarobljenik. — Tu se varate. Htio bih vam saopćiti, da se Jua-rez približava. Vaša lakrdija je danas dovršena.Mi- slite U možda da dolazim k vama, bez da znam, da sam siguran? Haciemda je okružena sa prekq tisuću Miksteka. Sad ste vi u mojim rukama. ~- Još nisam! — poviče ona. Naočigled ove velike opasnosti,bila je Josefa opet ona stara.Ona skoči sa mreže za ležanje, zgrabi sa obližnjeg stola pištolj i opali ga na Sternaua, vičući 112 to glasno u pomni''. Hitac promaši, jer se Sternau strelovito makmuo na stranu.U idućem trenutku leža-la je pod Ungerovimrukama na podu.Aliu istomtronu odjeknulo je oko haciende strašno urlanje.Mik-steke sućulihitac i smatrali ga ugovorenim znakom. Sternau skočik vratima. — Dolaze — reče.— Držite čvrsto tu ženu iradije se s njomzaključajte! Ja moram dolje k Arbellezu. Sternau požurinapolje.Unutrašnjost kuće nalikovala je mravinjaku.Sa svih strana jurili su Meksikanci dolje. Bili su tako uplašeni,da se nisu obaziralina njegovu prisutnost.On se proguraoistigne još jedan kat niže dolje k podrumu.Ovdje je gorjela mutna svjetiljka. Jedan čovjekje stražario pred vratima. — Tko se nalazi unutra? — prodere seSternauna njega. — Arbeliez i.., — Gdje je ključ? — prekine ga stranac. — Zapravo gore kod senorjte, — Zapravo — ? To znači, da je sad ovdje? Dajga ovamo' Čovjek učinizačudeno lice i ispitujućipogleda Sternaua, — Tko ste vi? Kakva-je to buka gore? — Ja samjedan,kojeg moraš slušati,a buka gore te se ništa ne tiče.Napolje s ključem! — Oho!Tako brzo to ne ide. Hoću da znamvaše ime! Ja vas ne poznajem! — Odmah ćeš me upoznati! S tim riječima Sternau zamahne i zada čovjeku udarac šakom,pod kojimse srušio.Pretražio je džepove oborenoginašao ključ koji je pristajao.Za pola minute su vrata bila otvorena.Sternau uzme svjetiljku i osvijetliprostoriju.Pokazao mu se potresan prizor. Na hladnim, vlažnim kamenim pločama ležale su tri osobe.Anselmo je ležao po dužini poda.Na gornjem dijelu njegova tijela počivao je haciendero,dokse uznjegove nogešćućurila stara,vjerna Maria Her-moyes. U jednomkutu ležao je komadić svijeće i komadić suhog kruha. — Je li senorArbellexovdje? — upita Sternau. — Jeste — odgovorigovedar,pošto se opreznouspravio,da pogleda onog.kojipita. — Gdje je? Koji je? 70 S tim riječima Sternau osvijetligrupu na zemlji. Pri tome padne traksvjetiljke na njegovo lire.Govedarga prepozna. __ O Bože! To je senorSternau!Mismo spašeni! __ Jeste,dobrimoj Anselmo,viste spašeni.Kako je sa don Pedrom? — 2ivi. Ali od iscrpljenostimože samo tiho govoriti. — Krivce će stići kazna. Može li s'eiior Arbeliez hodati? — Na to se ne može pomisliti. — No, onda neka vamna nekoliko min>uta bude dovoljna svijestda ste slobodnu.Vrata.ću ostavitiotvo- rena,da dobijete svježeg zraka.Moramopet poćigore,aliću uskoro dodi po vas. Ostanite predbježnp kod. senora!
- 30. — O svetadjevice, kakva milost! — reče sada iMaria Hermoves. — Jeste li to zaista vi, moj dragi,dobri senorSternau? Imi smo slobodni,uistinu slobodni? — Čujete H pucnjavu? — Čujem — reče govedar. — Tko je to? Zar je možda predsjednikHuarezsa svojimljudima ovdje? — Nije. Bivolje Čelo je sazvao svoje Miksteke.Predugo bitrajalo,dokbiHuarez mogao doći. Sternau sada osvijetlidolje haclendera.Ovajje ležao ovdje otvorenih očiju i držao pogled upravljen na Sternaua.Pružao je mrtvački izgled, ali mu se preko samrtnoblijedoglica^raširio sretan smiješak. — Dobri moj senorArbeliez,poznajete lime još? Upitanipolako kimne. — Je li vamAnselmo pričao,da smo svispašeni,da svjjoš živimo a i vaša kćerka Emma? > Ponovo kima n je bio je odgovor. — No, onda se nemojte brinutiza nju!Ona se na-fazj kod Huareza u potpunojsigurnosti.Vrlo skoro ćete Je vidjeti. Kasnije ću pregledativaše stanje.Najprije m orampoćigore,da se uvjerim kako se stvarirazvijaju. Stennau metne zarobljenicima svjetlo na pod iopet popne gore.Zapovjedio je nekim Mikstekama,na je najprije naišao,da sidu dolje konimtrima 71osobama, da bi ih zaštitiliu slučaju moguće opasnosti. Oni su se požurili da poslušaju njegove naloge. Vani u dvorištu i pred kućom bila je borba u najživljem .toku. Hici su praskali, čuli su se povici bijesa ili ohrabrivanja, uz to kletve, izvikivane od '/.dvojnih Meksikanaca, koji su u bijegu tražili svoj spas. Bivo-Ije Čelo se borio na čelu svojih ratnika. — Poklonimo im život! — dovilone mu Sternau. —• Proliveno je dostakrvi. Budimo čovječni. — Je li senjor Arbellez zdrav?"— hladno upitapoglavica. — Leži još u podrumu. Odnijet će ga gore. — Ako moj brat još živi, onda neka i drugi bljedoliki žive. Bivolje Čelo se opet okrene i požuriiz dvorišta, Zapadnjakovu pažnju zaokupila je neka grupa u njegovoj neposrednoj blizini. Na podu je ležao ranjeni gerilac. Ovaj se branio upotrijebivši sve svoje smage protiv jedmog Miksteka, koji se trudio da mu zarine nož u srce. — Milost, milost! — molio je čovjek. — Nema milosti! Moraš umrijeti! — silone bijesno crveni; zgrabivši sad gotovo nemoćnog ljevicom, dok je desnicom zamahnuo s oružjem. — Pa ja nisam neprijatelj. Ja sam hranio zarobljenike. Oni bi bez mene morali umrijeti od gladi i žedi! Mikstekase nije obazreo ni n« ovaj, od smrtnog straha izrečeni, povik. Upravo je namjeravao zadatiMeksikancu smrtni udarac. Tada Sternau uhvati njegovu visoko podignutu ruku. — Stoj! — zapovijedi. — Moramo čovjeku saslušati! Mikstkaokrene prema pridošlici svoje od borbenog uzbudenja iznakažonn lice. — Sto se to tebe tiče' Ja sam ovog čovjeka oborio i pobijedio. Njegov život je moje vlasništvo! — Ako je zaista učinio on što kaže, onda zaslužuje milost. — Ja sam ga svladao i on mora umrijeti1 Sada Sternau povuče svoj revolver i ispustiMikste-feinu ruku" — Ubodi, ako se usuduješ ubiti ga protiv moje volje! 72 Pri tom upravicijev svog oružja na njega. Indijanac se nije mogao otetiutjecaju Stornauove ličnosti. - Ti prijetiš meni, svom savezniku? — upita. — Da. Ubiješ li ga, bit ćeš i tilešina. - Dobro. Govorit ću s Bivoljim Čelom! __ Učini to, ali ne pokušavaj raditi protiv moje volje! Mikstekapustibijelca i pode k svom poglavici. Sternau se nije na to obazreo, već se okrenuo k čovjeku, koji je još uvijek krvareći ležao na podu. — Kažeš, da si hranio zarobljenike? — Jesam, senjor — odgovori upitani. — Hvala vam, što steovom Indijancu zapovijedili da me poštedi. Bio bih izgubljen. — Koje zarobljenike misliš? — Onu trojicu, što leže dolje u podrumu. Ja sam im dnevno kroz jedinu rupu spuštao kruha, vode i svjetlo. Jedan od mo-jih drugova, koji je morao poći s Corte- . jom, me je za to zamolio. Nadam se, da ćete to uzeti u obzir, seuor. , Stemau je slutio, da je spomenutidrug svakako onaj gerilac, kojemu se uvijek prikazivalo haciende-rovo lice i koji je umirući u šumi uz Rio Grande još svojim zadnjim riječima priznao, da je zarobljenicima davao vode j kruha. — Dobro, — reče — tićeš živjeti. Kakve su tvoje rane? — Sternau ga brzo pregleda. — Nisi opasno ra-n'jen, gubitak krvi te je oslabio. Previt ću te! On ga previ je, kako se to u brzini moglo i najzad ga povjeri brizi dvojice Miksteka. koji stajahu s bakljama na kućnoj veži. Dok'se odigravao taj dogadaj, bila je i borba dovršena. Samo se vani na otvorenom polju čuo l.u i ta-m o po koji pojedinačni hitac. Medvjede Srce pristupiSternauu, koji je promatrajući stajao na ulazu. — Pobjeda je naša — javi on na svoj jednostavan način, škrt na riječima. — Je lj što neprijatelja umaklo? — upitaSternau. — Previše — nepomirljivo se ljutio Apač. — Možeih se pustitidaumaknu! Osvetaje dostakrvavo ispala.
- 31. ~- živi lisenjor Arbellez?— Živi, Podimo dolje k njemu. l Bivolje Čelo im pride.Sva trojica podoše u podrum,gdje nadoše oslobodenezarobljenike pod zaštitom Miksteka,koje je Sternau bio dolje poslao.Bivolje-Gelo klekne uz Arbelleza. — Poznajete li me, seftor? — upita.Hacieodero klimne. — Trpite li velike boli? Starac tiho zastenje,što je više kazivalo nego mnoge riječi. Mora da je strašno patio. — Mnogo hrabrih Miksteka je ozlijedeno u borbi, — reče Sternau,— ali senjorArbellezće biti prvi, ko- jemu će se ukazatiliječnička pomoć.Odnesimo ga gore u neku mirnu sobu! — Don Pedra ću samo ja njegovati— primijeti Ma-ria Hermoves. — Neću mirovati, dokon posve ne ozdravi. Sternau požurinaprijed,da izabere odgovarajućusobu,u koju su donijeli haciandera.Dokje Sternau pregledavaostarca,vidjelo se,kako je omršavio. — Ja ću osvetitisvogbrata Arbelleza — zaklinjao se Bivolje Čelo. — Nitko me neće u tome spriječiti. Gdje je ona,na čiju je zapovijed morao patiti? Najbolje vijestimogao je dationaj,koji je upravo ušao,naime AntonUnger.On.je tražio prisutne ikod svog ulaska čuoto pitanje. — Josefa Kortejo leži svezana u Emminoj sobi— izjavi. — Sutra ćemo joj suditi.No najprije moram pozdravitioca. Itagerse sagine nadArbelleza i poljubiga u blijedo čelo. — To je trenutak,za kojim samčeznuo dugo godina— reče on.— Sad je moja želja ispunjena isad može početiosveta. Arbellez je sad imao toliko snage,da je polako mogao uzdići ru'ke. Položio ih je Ungeru oko vrata išap-. ćućiodgovorio: — Bog te blagoslovio,sime moj! Da učiniviše ili da više kaže, bio je preslab,no na njegovomlicu se jasno ocrtavala sreća,štoje ponovo našao zeta išto će uskoro opetvidjetikćerku.Taj izraz sreće sa izrazomboli s kojim je tu ležao, bio je ta- dirljiv, tako potresan,da nitko od prisutnih ntije mogao suzdržatisuze.Sad iFemando pristupiAr- bellezu. __ Pedro Arbellez, poznajete lime? Bolesnikje nekoliko trenutaka gledaou plemenite crte lica, onog kojije pitao,a onda nešto poput sunčane zrake preletipreko njegova lica. _- Don Fernando!Mojdobri,dragigospodaru!OBože, hvala ti, što simj dozvolio da doživimto veselje! No time je bila njegova snaga prikraju i on sklopioči. Medvjede Srce uhvatinjegovudesnicuireče: __ Neka naš bolesmibrat opet ozdravii bude sretan.Aljona koja ga je mučila, neka osjetinašu osvetu. Sutra,pri prvojsunčanojzraci,neka bude održan sud nadnjom!4.LOVAC GRANDEPRISE Dok je Kortejo u svojojosamljenostirazmišljao, začuje nekoliko riječi na francuskomjeziku: — 'Uvijek lud,vranče? Ta pustismedega ići!Neki Francuz.Ah,to je opasno!Kortejova nada je opet spala na ništicu.Alinakon nekog vremena čulo se ponovo: — Samo unutra u vodu!Prijeko je naša koliba i bolja hrana! Naša koliba? Čovjek je dakle stanovao prijeko na teksaškojobali.On nije bio ni neprijatelj, ni Francuz,ni Meksikanac.Kortejo zaključi, da pokuša. — Halo! — poviče. Sve je ostalo minno,samo je Kortejo čuo praćakamje p-o vodi. — Halo! — ponovi,ovajput glasnije.A sad se čuoiodgovor: - Halo! — Halo! Tko to zove ma obali? „ — Stradalnik,koji traži pomoć! ; — Stradalnik? Onda se ne smije oklijevati. Gdje ste? — Ovdje! — Da, ali gdje je to »ovdje«? — Označite mi drvo ili grm. Ja naime plivam sa konjima u vodi. — Ne mogu to označiti,jer samslijep. — Slijep u ovoj prašumi? To je loše!Ali ja već dolazim. Viknite još jedincati,da se mogu ravnatiPo vašem glasu! — Halo! Halo! __ pobro,sadaznam.Na, vranče,podiopet na zemlju- Kasnije t/emo plivati. Kortejo začuje topot kopita ikorake životinja,koje su mu se približavale. Onda skočikraj njega nekičovjek na zemlju. — Bože moj, senor,kako to izgledate? — povikne ovaj. —Tko ste vi? — O tome kasnije.Najprije mj recite, tko ste vi! — Ja samlovac s ove i one strane. — Teksašamin-? — Da. — Dakle Jenki?
- 32. — Da, alifrancuskogporijekla. — Odakle dolazite? — Iz Monklove. — Ah!Kojoj strancipripadate? — Ni jednoj.Sto se mene tiče strančarenje!Ja samčovjekza sebe. — Kako se zovete? • — Grandeprise. — Grandepri'se? Ah,ali je to neobično ime. — Barem je rijetko. — A ipak samga već na raznim mjestima čuo.Imate li rodaka? Alj to je čovjeku bilo ipak previše. — Slušajte,senor,— reče.— Izgleda da se zaista sastojite od samih pitanja.No ja držim, da bi bilo bolje da pregledamo vaše oči,nego da se bavimo ovakvimjalovim ispitivanjima. — Oprostite,senorGramdeprise!Imate pravo.Pregledajte me! Čovjek se sagne nad njega. — Recite mi zaboga,kako ste došlido tih strašnih rana! Zbog političke zavisti su pokušalida me liše očinjeg vida.Jeste lićuli ime Kortejo. •— Jesam. Vjerojatno mislite onog čudnog momka, k oji je sliku svoje kćerke razaslao diljem cijelog svi-Je te, jer misli kroz to postatipredsjednikomMeksika.~~Da, mislim toga.Što držite o njemu? Da je to najvećimagarac, koji uopće postoji.ga ismijavaju.Ove riječi zadale su Korteju ubod u dušu.Dakle je zato pridonio tako velike žrtve,samo da se besmrtno osramoti. — Znate li možda, gdje se on nalazi? — upita. — Ne anam. Posve mi je svejedno,gdje se takvijunacinalaze.Da nisamsreo Huareza,ne bih znao nj gdje se on nalazi. — Ah,sreli ste Huareza? Kada? — Ovdje u šumi, prije kratkog vremena.To je za Korteja bila loša vijest. — Nemoguće! — reče. — Kako bi Huarez došaoovamo u šumu? — Kako? No, vrlo jednostavno:na konju.Čak samgovorio s njim. — Ali om je u El Paso delNorte. — Tko vamto kaže? — upita Grandeprise. — Netko,koji to vrlo dobro ana.JedanEnglez,koji hoće knjemu. — Jedan Englez, hm, a gdje ste ga sreli? — Jučerpopodne ovdje na rijeci. — Ascuas!Pa to valjda nije! — Opišite ga! — Mršav,visokčovjeksa ogromnimnosom,sivimodijelom, kišobranom1 , cilinderomi osim toga naoča- rima na nosu. — Ah,to je bio Englez? Ali tu se poštenovarate.Tp je bio JastrebovKljun,lovac i izvidač, a nikakav Englez. . — JastrebovKljun? Mislim, da samo tomčovjeku već čuo govoriti. — Ovdje je om glasovit dužcijele granice.Ali ponovo vam kažem, da ćemo najprije pregledati vaše oči, a onda možemo dalje govoriti.Trebat će vas previti.Zarnemate kod sebe rupčić ili neštoslično? — Imao samjedan,ali samga izgubio. — No, onda ću vamdatisvoj.Kako vidim, potpuno ste izgubili desno oko. Lijevo će se možda još moći .-iioasiti. Ali kapcisu tako debelo otekli,da se prava očna jabučica ne može vidjeti. Previt ću vas. Grandeprise pode do vode,zamočiu nju svojrupčić i sveže ga Korteju oko očiju. — Tako,to će dostajatiza prvo vrijeme — reče. — Poznajemindijanske trave,koje meću na rane. 78 potražit ćemo ih l naćii onda ćete vidjeti,kako brzo će se ozljeda popraviti.Ja ću^vas na momkonju odvesti preko rijeke, pa možete kod mene mirno sačekatiozdravljenje. __ To ne ide, senjor.Moramsvakako do mojih. — Gdje su ona? — Je. li vammožda poznata haciendadel Erina? — Ona.koja pripada staromPedru Arbellezu? Jeste,nekoliko puta samonamo svratio. — No, tamo se nalaze ljudi, koji me očekuju. — Onda ste vivaljda rodakPedra Arbelleza? Kortejo se nije usudio da prizna istinu.On odgovori:— Da, Arbellez je moj bliži rodak.Jeste li možda bili jednomgore u tvrdaviGuadalupe. — Jesam,senor. — Onda valjda poznajete tamo staroggostioničara Pirnera? — Onog, koji govori samo o zetovima? Oh, toga vrlo dobro poznajem. — On je moj rodak,jednako kao i Arbellez. l ja se zovemPirnero. Dolazim od njega, htio samdolje prema Camargu i onda do haciende del'Erina. Ali tu u blizini me napala banda Apača i tako udesila,kako ste me našli. — Ti psi! Čudimse,da vas nisu ubili.
- 33. — Oh, imalisu još gore namjere sa mnom. Trebao sampolako skapatjod žedi ili potpuno svjestan poćiu susret bijednojsmrtiutapljanja.Stoga sume,nakon što su me oslijepili, stavilina splav i prepustili va- lovima. Da me nije voda nanijela na obalu i da mi B og nije vas poslao,bio bih izgubljen. Da, Bog čuva pravednike,senor!Uvijek samlm ao to iskustvo.Kad me je poslao kvama,onda vas neću napustiti.Uostalomja uopće ne znam,što noće^tiApačiovdje dolje na rijeci. I ja samsreo četu A Pača i onda su s njima bili baš tajJastrebovKljun a i Huarez. >, da se Huarezmože usuditiovamo,~ od svogutočišta. rate. Valjda Još uopće ne znate. Čihuahuu & prij jteko e takoi i* — Ni riječi ne anamo tome. Kortejo to dakako nije očekivao.Briga za njegovu sigurnost se podvostručila. — Znate li sigurno ono što govorite? — upita. — Ta ja samvidio Huareza. — Bože moj, kako zlo! — izmakne se Korteju. — Zlo? Morate lj se bojatiHuareza? — Da. Prije no što samdošaou tvrdavu Guadalupe,bio samu El Paso delNorte,gdje samimao nesreću, bčinivšiHuareza svojimneprijateljem. — Koliko ga ja poznajem,on nije ni osvetljiv niokrutan. — Oh, ovdje se ne radio ličnim, već o političkim stvarjma. — Hm. Jeste li pristalica neke druge stranke? — Jesam. — Onda se morate čuvati.Najbolje je da potražite neko mjesto,koje je još zauzeto od Francuza. — I oni su moji neprijatelji! — To je dvostruka nesreća.Alimeni vas je žao. Štogod mogu učinitiza vas,rado ću učiniti. — Oh, kad biste me mogli odvestina haeiendu delErifia! — Hm, to je neugodna priča.Vi ste ranjenii slijepi. Osim toga izgleda da vas nitko ne smije vidjeti. — Bogato ću r as nagraditi. — Jeste li imućni? — Jesam. — To se već radije sluša.Ja doduše rado pomažemonome koji treba pomoći,bezda pitam, što je on.Ali odvestivas do haciende delErifia, to je ipak malo predaleko.A ako se uzto može nešto zaraditi,ne smije se biti tako glup,te odbiti. — Dobro!Ako me sigurno ibrzo dovedete do ha-ciende,dat ću vamtisuću dolara.Je li to dosta? — Tisuću dolara? Hm,onda ste sigurno bogat čovjek.Pristajemna to. — Kako dugo ćemo trebatida stignemo onamo? — To se sada još ne može reći. Ovisio tome na kakve zapreke ćemo se putemnamjeriti. — Ja to ne mogu predvidjeti.Jesu livašikonji dobri? su dobri,malo su sad umorni.Možemo puteniizmijeniti. Ali ako želimo biti pošteni,onda ćemo kupiti. Imam toliko novaca uza se,da mogu platitidva konja. __ Oh, i ja samsnabdjevennovcem.OviApačisu
- 34. propustili,da mi gaoduzmu.Imat ću upravo toliko u zlatu, koliko samvamobećao.Valjda morate prijeko u vaš stain? — Ne moram. • — To je dobro.Bojimse naime, da ti Apačipretražuju obalu,da vide,je li im uspio pothvat.Ako me nadu, ja samizgubljen. — I ja s vama. Hoćemo li odmah krenuti? — Da. — A hoćete li vi u vašemstanju moćipodnijetitafcvo jahanje? — Mora se pokušati! — izjavi odlučno ranjenik. — Dobro,onda nećemo gubitivrijeme. Ako Apačitragaju za nama onda će sigurnonaćinaše tragove.Oni će nas slijediti. Stoga predlažemda jašemo cijelu noć,da bismo stekli veliku prednost.Sutra ujutro uzet ćemo svježe konje. Uzjahali su konje i odjahali.Korteju je jahanje bilo neobičnoteško.Uranjenojglaviosjećao je svakikorrak životinje, ali je zinao, da u brzini leži njegov spas,istoga je stisnuozube ipokušaoda podnese boli.Nakon što su imali prašumu iza sebe a otvorenupreriju pred sobom,reče lovac,promatrajućiga zabrinutim pogledima. — Vi trpite velike boli, senjorKimero? Da se malo odmorimo? — Ne. Samo naprijed! — Dobro.Sad smo jahali kasom,to vamtrese mozak. No budućida se sadpred nama nalaziotvorena prerija, možemo galopirati. To će vas neštomanje boljeti. Grandeprise je imao pravo.Kortejo je bolje podnosio galop.Očne rane suga dodušejoš strašnope-Wei imao je groznicu,ali kod svake vode,do koje su došli,rupčić se ponovonamakao,a kratko prije je pala večer uspjelo je lovcu,da nade indijantravuza liječenje rana.Ubrao je jednu zalihu i 60 l Jastrebov Kljun 81— Jer poznamj'ednog pomorca,kojfse zove Gran-deprise. — Živi li on još? — Da. — Onda to nije onaj,kojeg mislim. Ja samnaime zaista imao rodaka,koji je bio pomorac. — I takoderse zvao Grandeprise? —• Ne. Zvao se drugačije,ali je uzeo to moje ime, da me liši mog dobrog glasa.On je bio pirat — gusar. — Karamba! — začudise Kortejo, — Što velite,gusar? — Da. "Gusar,trgovac robljem,sve moguće. — Je li služio na kakvom brodu ili je bio samkapetan? — Bio je kapetan. — Kako se zvao brod? — Ime mu je bilo »Lion«. — Zaista? Ah!Onda je to ipak onajčovjek,kojeg mislim. — Poznavaliste tog kapetana!Jeste lii vi možda imali s njime izravnati neki račun,upravo kao ija? To je pitanje pokazivalo,da lovac nije prijateljski raspoložen prema svojemrodaku.Stoga Kortejo glatko izlane: — Naravno,a taj račun nije još do danas izravnan. — Odreknite se toga da ga izravnate!On sigurnoviše ne živi. Ja samtragao za njim, koliko je to nekom moguće,danju inoću,sa mržnjom i osvetomu srcu.Bio sammu godinama na tragu.Aličim bih stigao,on bi već bio otišao.Konačno je trag nestao,brod je potonuo a kapetansvakako s njim. Njegov je glas poprimio posve drugizvuk.Riječi su bile više prosiktame izmedu zublju, nego izgovorene. — Jeste li ga mrzili? — upita Kortejo. — Jesam,mrzio samga tako,kako samo može jedan čovjekdrugogamrziti. — A ipak je bio vaš rodak? — On, on je dapače bio moj — brat,to jest,moj pol u brat. Kortejova pozornost je porasla. — Onda mora da ste iftešto strašnos mjim doživjeli. Lovac je neko vrijeme šutio.Onda nastavi: __ On je bio davo.Od dana kad je njegova majka postala ženom moga oca, nisamviše imao nijednog sretoogtrenutka. — Zar je njegova majka bila udovica? __ Da, a moj otac udovac.Morate naime znati,da je ovajbio farmer. Moja majka je umrla kod mog poroda.Bilo mi je dvadeset godina iimao samzaručnicu, lijepu i dobru poputandela.Tada se mojotac najednomsjetio,da se opet oženi.UNew Or-leainsu je upoznao udovicu nekogŠpanjolca iona je postala mojomdrugommajkom. — Takve su stvarineugodne!
- 35. — Oh, tome se nije ništa dalje ticalo. Mojotac je bio vlastitigospodarimogao je činiti što je htio. Ali ta Španjolka je imala devetnaestogodišnjeg sina,kojeg je dovela sa sobom.Što da vamsve pričam. Samo ću vamreći, da mi je on oteo zaručnicu iustrijelio mog . oca,i uspio je da na mene svratisumnju.Bio samosuden,alisamuz pomoć nekih prijatelja pobjegao.Što je namjeravao,to je postigao:Postao je vlasnikomfarme, koja je zapravo meni pripadala.Ali to nije dugo trajalo. Potratio je imutak i kad je nestao posljednjigroš,bio je prisiljen vratiti se svomprijašnjemzvanju. Bio je naime pomorac. — Zar niste pokušali,da se osvetite? — Zar sammogao? Jesamli se mogao usuditi,da se ušuljamu domovinu? Moralo je proćimnogo godina, prije nego mi je narasla brada imoj izgled se tako promijenio, da samse mogao nadati,da me neće prepoznati.A kad samonda došao,bilo je prekasno,Jer on se nalazio na moru. Bio samsiromašan ibev sredstava, pa nisam mogao poput nekog milijunaša sagraditijahtu,da ga progonim.Ali ja sampošao u zlatne rudnike i tamo samimao sreću.Za četirisamgodine postao imućan i tada samotpočeosvoj lov,r5 kaznim ubojicu svog oca, razarača mog života.Uvijek sammu bio za petama,ali ga nisamuhvatio. Potrošio samsvojnovac iopet bio siromašan,a da se 'msarn osvetio. Alj onaj, kome je bila namijenjena ""oja osveta, bio je od onog nesretnogdana nestao. ~~ A zašto se nazvao Grandeprise? 83 — Jer je to moje ime. Neka cijeli svijet misli, da samja, bjegunac, ocoubojica, ujedno i gusarski ka- petan. — Demanio! Taj Grandeprise je čak i u svojinizločinima duhovit! — Vi to nazivate duhovitim! Ja to zovem davolskim! — Koje je bilo njegovo pravoime? — Honrico Landola. — Ascuas!Niste linikada došlina pomisao,da bion još mogao živjeti pod timsvojimpravimimenom? Mogu vamreći, da omjoš nije umro. — Bože sveti!Je li istina,senor? V; ga poznajete? — Oh, ja samsa njim učinio mnoge poslove inadam se, da ću uskoro ponovo vidjeti, tog časnog Hanrica Lan dol u! Lovčeve očisu se upiljile u Kortejove usnekao da ,sa njih želi pročitatiriječi, prije nego štonjihov zvuk dopre do uha.On zgrabinjegove ruke. — Zaista se nadate ponovosrestitog čovjeka? Vi niste njegovprijatelj,nego njegov neprijatelj? — Bio samnjegov prijatelj,ali samsad njegov neprijatelj.On me je prevario i iznevjerio. On nije zadaću, koju sammu dao,doslovceizvršio,već je pri tome samovoljno postupao i učinio mi veliku štetu. — Vi mu se hoćete osvetiti? — upita lovac.— Smijem li biti vaš saveznik? — Kad bih znao,da vamsmijem vjerovati. — Oh, senor,dajte mi prilike da obračuoams timčudovištem,pa ću za vas učinitisve,što stojiu ljudskoj moći. Ja samgotovočeznuoza osvetomi naplatom.Gdje držite da ćete opet srestitog Lamdolu? — To je sad još neodredeno.Prije svega se radio tome da sretno stignemna haciandu.A kad budemna sigurnom,sigurnoće doćisat,kad ću o njemu dobitivijest. — Onda podimo!Konji su osedlaini.Ali prije toga ćemo pogledativaše oči. Lovac je skinuo Korteju povezlovajje kod toga na svoje najvećeveselje primijetio, da jednim okommože vidjeti, iako zasada još slabo.Ponovo je dobio travuna ranu a onda su uzjahali, da oas'tavesvojput U tmini noćipribližavala su se haciendidva jahačajuga.Ujednojmaloj dolini zaustavijedan svog konja i reče: _ Ovdje ćemo morati pričekati. _- Zašto,senorPirnero? — upita drugi. — Jer još ne znamo, kako izgleda na haciendi.Huarezje u pokretu a Francuzi će možda htjeti po- novo osvojitito mjesto.Onda se ne zna,' hoće li se tamo naćiprijatelje ili neprijatelje. Morat,ćemo pričekati do dana,*da bismo malo izvidili, prije nego što sepokažemo. — Onda ćemo se morati odrećii vatre.Kako je s očima? Osjećate li još boli? — Ne. Vaša ljekovita trava je učinila pravo čudo,senorGraedeprise.Jednoje oko doduše izgubljeno,alisa drugimmogu već skoro isto tako dobro vidjetikao i prije. — To me veseli.Sjašimo i počekajmo jutro! Muškarcisu zavezalikonje za grmlje, da im dadu priliku da.pasu ilegli su u blizinu u travu.Budućida su bili umorni, odrekli su se razgovora. Bila je prošla ponoć inaokolo tako tiho,da su biligotovo zaspali,kad ih ponovo rasanizvuktopota kopita, koji se približavao. — Tko bi to mogao biti? — reče Kortejo, koji se još uvijek nazivao Pirnerom. — Slušajte! Dolazi još jedan. Zaista su se sada čuliudarcikopita drugog konja.Onizgrabiše oružje i osluhnuše.Onda primijetiše,da je omaj jahač,koji im je bio bliže, zaustavio svog konja.
- 36. — Tko todolazi? — poviče on unazad.Smjesta idrugijahač zaustavisvog konja. — Tko to naprijed zove? — upita.' — Jedam, koji će pucati,ako odmah ne dobije odgovor. ~- Oho,i ja imam pušku. Istodobno se začulo zapinjanje kokota. Odgovor!— poviče prvi.— Koja je tvoja Io- . ~ Lozinka? — upita drugi.— Ah,ti govoriš o lo-ari ci? Dakle sicivilizirani momak, a ne jedan od tih Indijanaca. 87 f*rv» 1 lis* <*— Jada sam Indijanac? Neka vrag odnese Crveno-košce! Govoriš španjolski poput bijelaca. Zar si sa ha- "iemde del Erina? ' — Da. Ja sam jedan od ljudi senora Korteja. — Ascuas, dakle smo dva druga! - Onda si i tipobjegao? — Da. Uspjelo mi je provućise. — Onda ne moramo jedan drugome lomiti vratove, iiego možemo ostatizajedno. Kortejo je sa najvećom napetošću pratio taj kratki razgovor. Sad stupinaprijed. — Ne plašitese! Ovdje ima još ljudi, ali vaših prijatelja. — Karamba! — opominjući šapnenjegov drug. — Što vam pada na pamet, senor Pirnero? Pa to su ljudi tog glupog Korteja. Oba su Meksikanca u prvom trenutku zamijemila od iznenadenja. Ali sad upitajedan od njih: — Ima još ljudi ovdje? Tko stevi, isto bjegunci? — Ne. — Onda moramo biti oprezni. Koliko vas je? — Samo dvojica. , - To neka vam davo vjeruje! Odakle dolazite? — Sa Rio Grarade del Norte. — A kamo idete? — Na haciemdu del Erina, k svojoj kćerki i k vama. Zar me ne poznajetepo glasu? Ja sam Pablo Kortejo lično. — Gluposti! — šapne njegov drug. — Mi ovdje igramo smionu igru. — Kortejo? — upitagerilac. — Ne govorite gluposti! Kortejo se ne bi vratio samo s jednim čovjekom. — A ipak je tako. Odmah ćete vidjeti. Dolazim k vama. * — Ali sam. Ja držim spremnu pušku. Medutimje drugi jahač pristupio prvome. Sa puškamaspremnim za pucanje u rukama, prisluškivali su korake, onog koji se približava. Čuli su, da je Jedan, i to ih je umirilo. Kortejo im pride, stane i upita: — Ima li koji od vas šibicu, da biste me mogli prepoznati? — Ima. Približite se! 88 Govornik posegne u džep. Idućeg časa zaplamsa šibica, kojom čovjek osvijetli Kortejovo lice. _- Demonio' — poviče. — Istina, to stevi, senor Kortejo. Gdje steostavili ostale? — To ćete kasnije saznati. Recite najprije, što se desilo na haciendi, da ste morali pobjeći? — No najprije ćemo sjahati. Dostasmo daleko da budemo sigurni. A možda nam uspije, da privučemo još nekoliko naših. Oba čovjeka sjahaše sa svojih konja. — Dodite s nama u jarak! — zapovjedi Kortejo. — Tu se u slučaju nužde možemo sakriti. A ako dode još koji od naših prijatelja ovim smjerom, morat će proći pored nas, pa ćemo ga moći pozvati. Gerilci su slijedili Korteja onamo, gdje je stajao Grandeprise. On je šutkeslušao njihova pitanja i odgovore. Ali sad položiKorteju ruku na rame i ogorčeno reče: . — Senor, je li zaista istina, da stevi Pablo Kortejo? Vi se ne zovete Pirnero i ne dolazite iz tvrdave Gua-dalupe? — Ne uzrujavajte se! — umirivaše ga Kortejo. — Bio sam prisiljen da vas prevarim. Ipak pritome nisam imao namjeru, da vam naškodim. — Ali vi steza vrijeme našeg jahanja češće čuli • što mislim o Korteju. — To je istina i baš stoga sam držao da je .bolje da vam ne spomenem svoje ime. No ja ću ipak tačno ispuniti moje obaveze prema vama, jer vam mnogo imam za zahvaliti. Grandeprise je neko vrijeme šutio, sigurno da svlada svoj bijes i da tačno cdvagine razloge i proturazlo-§e > a zatim reče: — Ja doduše ne običavam nikada više povjerovati onome, koji me je jednom nalagao, no ipak vas pozi-^m dami odgovorite, je li zaista istina da poznajete"e nrica Landolu? To je istina — potvrdiKortejo. ~— A je li isto tako istina, da ćete se sastati s njime? — Posve sigurno. ~- Dobro, onda ću vam oprostitiono drugo. Trebali e Pomoć i ja sam vam je pružio, jer stebili čovjek,a i ja sam čovjek.Vaš je položaj bio takav,da ste morali biti oprezni,pa vamneću zamjeriti, što ste me zavarali. Ali ja bezuvjetno očekujemod vas,da ćete ispunitiobećanje,koje ste mi dali. — Vi mislite na isplatu novca? — To nije glavna stvar. Ja hoću imati Landolu. — Dobit ćete ga. Evo moje ruke! — uvjeravašeKortejo čvrsto.
- 37. Amerikanac pristane. — Toje dakle uredemo <— reče.— Ja nisamvaS<politički istomišljenik. U tompogledu ne smijete naj mene računati.Aliu ličnim stvarima ću pristajatiuz| vas, jer ću ostati uz vas, sve dok se Landola ne uhvati. — Sefio.r Kortejo,tko je ovajčovjek? — upita jedan-od Meksikanaca. — Neka lovac iz Sjedinjenih Država — odgovoriKortejo. — Kako se zove? — Grandeprise. — Grandeprise,ah!Tog poznajem.Šteta da je tako tamno! — Vi me poznajete? — upita lovac.— Odakle? — Moj mi je ujak govorio o vama. Poznajete U doktora Hilarija? Ja samnjegov nećakManfredo. — Hilarija? Upravitelja bolnice u samostanu Del-la Barbara u Santa Jaga? Da li ga poznajem? Pa on mi je spasio život. — Da. Vi ste onda bili na nekom putu ili lovu,pa ste bolesnii izmučeni došliu Santa Jagu. — Zgrabila me je groznica.Seflor Hilario se zauzeo za mene,dao mi lijek i njegovao me.Bez njega bio bih umro. Ako ste vinjegov nećak,moramo postatiprijatelji. Privezali su konje a muškarci se sastadoše kraj njih u blizini. — Ali, zaboga, što se dogodilo na haciendi? —'upita Kortejo. — Indijanci su jurišali na ngu — glasio je Man-fredov odgovor. — l vi ste pobjegli.Zar se niste borili? — Nismo se borili, senjor? Qh,mi smo se branin iz sve snage.Alionisu po broju bili nekoliko Puta 90 nadmoćniji. Hacienda je u njihovom posjedu. Mora da ih je bilo preko tisuću. — Bože moj, a gdje je moja kćerka? __ Tko to zna? Crvenisu nas tako nenadano na- "pali, da se uopće jedannije mogao brinutiza drugoga. '— Kakva nesreća!Kakvisu to Indijancibili? Možda Apači? — Ne. Čuo samda je jedam od njih rekao da je Miksteka. — Moramsaznati,što se dogodilo sa mojomkćerkom! Prije toga ne mogu napustitiovajkraj! — Umirite se,senjor!— preuzme sad riječ Grandeprise. — Miksteke nisu poput Apača i Komanča. Koliko ih ja poznajem,oni ne ubijaju žene. — To je neka vrsta utjehe.Alija moram saznatikakva je njena sudbina. Ali kako? Ja sam se ine smijem raspitatii nijedan od ovih ljudi se ine smije usuditivratitina haciendu. — Prepustite to meni!Ja se razumijem u uhoda-renje po mjestu. Ako bude potrebno, poći ću sutra u haciendu.Tu se prije svegamora saznati,zašto su je Miksteke napali.Na svakinačin su imali neki razlog. Nije H se možda prije toga dogodilo nešto napadno? — O jeste!Jučeru ponoć zaplamsao je na jednomod obližnjih bregova silan plamen — izvijesti Man- fredo. — To se moglo slučajno dogoditi. — Ne. To mora da je bio znak, jer su se uskoro posvuda naokolo na raznim mjestima opazile slične vatre. — Onda se u tome mora svakako razabratiznak.Mislim, da su se Miksteke sazvali, da vas kao Jua- rezove neprijatelje istjeraju iz zemlje. To pretpostavka jedinstvenovodstvo.Tko je bio voda Uh ljudi? Nismo imali vremena da to primijetimo. Nije bio nikakav bijelac uz njih? ~ O jeste,čakdvojica.Došlisu i sjahali. Posijsu u stražannicu itu su rekli, da žele govoritisa seno-r 'tomJosefom,To su im zabranili. Ali jedan od njih Je uc larcemšake oborio vodu i nato su obojica otišlig ore k senjoriti.Onda je gore kod n,je planuo h'itac. 91Istodobno je oko haciendezaorilo užasno ur-lanje a neprijatelji su sa svih strana navaliliua nas. — Koliko je ljudi bilo u stražarnici? — Moglo ih je biti preko dvadeset. — Preko dvadeset? — ponovi Gramdeprise polu začudenoipolupodrugljivo. — I ta dvadesetorica su dopustili,da njihov voda bude oborenna zemlju? — Sto smo mogli protiv toga učiniti? Trebaliste vidjetitog stranca!Nije rekao, tko je. Nastupio je tako kao da je glasnikili savezniksenora Korteja.Postavio se tako,kao da on zapovijeda. — Prema svemu što samdoznao,mogu zaključiti da je na haciandi mogao zapovijedati samo senor Kortejo! — To je tačno.Ali nekolicina je smatrala uljeza PanteromJuga. — On je svakako savezniksenora Korteja.AliPantera Juga je Indijanac! — Tko u takvimtrenucima misli na sve! — Opišite mi tog čovjeka! To je učinio.Grandeprise je pažljivo slušao izamišljeno klimne glavom. - . — Ovakvog čovjeka — ponovion — tako divovskograsta, sa tako dugom bradom i tačno tako obučenoginaoružanog,vidio samuz Huareza na rijeci Sa-binas.Je lj to možda on?
- 38. — Tko jeto bio? — upita Kortejo. — Ne znam. Ali izgledalo je kao da Huarez drži vrlo mnogo do njega. — Nisi li rekao, da je u sobimoje kćerke pao hitac? — obratise Kortejo Manfredu. — Jeste. — Sveta djevice!Ustrijelili su je! — To ne vjerujem — usprotivise Grandeprise. — čim je opaljen hitac,počeo je napadaj,zar ne? No onda je hitac bio jednostavno znakza napad i vi fine morate bojati,da se vašojkćercjnešto dogodilo- — Ali onda je na svakinačin zarobljenica!Moramo je osloboditi! — Ako ustreba.Ja ću vampri tome pomoći, kako ikoliko mogu. 92 __Zartu ne bi bilo dobro,da se sad odmah poduzmu potrebnikoraci? — Hm! — promrmlja lovac. — To je sumnjivo.Na koje korake mislite kod toga,senor? — Ne znam ni sam.Niste li rekli da se razumijete u uhodarenje po mjestima? — Rekao samto.No ovo je mjesto opkoljeno i čuvano od tisućuIndijanaca. — Bit će i sutra.A sad po noćije uhodarenje lakše nego pobijelomdanu. — To vi samo mislite. Sad još pretražuju crveniokolicu tražeći bjegunce.Ako me uhvate,držat će me za jednog od vaših ljudii ja samizgubljen.. Ali ako sutra po danuotvoreno ujašemna haciendu,mislit će da samAmerikainac. — Ali doonda se može svaštazlo dogoditi!SenorGrandeprise,molim vas za ime božje,učinite sve što možete i učinite to što je brže moguće! — To je vrlo opasno! U kojem smjeru leži ha-.cienda? — Upravo ondje — odgovoriManfredo,kojemje bilo upućeno ovopitanje,i pokaže rukompravac. — A kako se dugo mora ići, da bi se došlo do nje? — Po prilici pola sata. — Onda ću pokušati.Odjahat ću onamo. — Hvala vam! — reče Kortejo.— Nećete požalitišto ste se zbog mane imoje kćefee izložili opasnosti! — Održite riječ, senjor!Podsjećamvas na Henrica Landolu. Ali po takvommraku može se ovajjarak 'ako promašiti. Poznajete U zov velike- meksikanske trčke? — Svi ga poznajemo. • ~ Umije li ga tko od vas oponašati? — Ja — javi se Manfredo. ~ No dobro. Ako ne bih mogao odmah pronaćiova J jarak,ja ću viknutitaj zov a vi mi odgovorite. tin oj noćičuje ga se vrlo daleko.Dakle neću mo-ratj dugo lutati. Ako se do zore ne vratim, ne mo--te se dulje brinutiza mene i možete poduzetivlastikorake,Ponašajte se mirno,da vas ne otkriju Mik-koji se sigurno skicu naokolo.Sad do videnja!Smionilovac uzjaše svog konja i nestaneu tan noći. Izjavio je da nije Kortejov politički istomišljf nik. A da je bolje poznavaonjegovživot idjela, s.-gurno mu ne bi palo na pamet,da učini ijedan korak za njega ili za spas njegove kćerke. Kad je Grandeprise otišao,smjestilisu se ostalina podu,ispričavšidoživljaje današnjeg dana ipozvaše Korteja,da im i on saopćisvoje vlastite doživljaje.J No on nije nastojao,da imsve ispriča.Nisu na •! nikoji način smjeli doznati,da je njegov pohodna "fRio Grande del Norte propao.Stoga imje saopćio samo toliko,koliko je smatrao prikladnim. Kazao je, da su se njihovidrugovisakrili uz spomenuturijeku,da sačekaju plijen,koji je na žalost došaokasnije,negolije bilo prije predvideno.On samje pošao natrag,jerje smatrao da je njegova prisutnost na ha-ciendipotrebna.Pri tome je pao u ruke Apačima j bio ozlijeden na oko. Gerilci su njegovoprikazivanje smatraliistinitim. — Ali što da sad učinimo? — upita jedan:— Ha-cienda je otišla do vraga! — Još nije — odgovori Kortejo. — Osim vas su sigurno idrugiutekli. — Možda. — Pa vidjet ćemo. Nadajmo se najboljemu! Kad svane dan,vidjet će se,tko se sve spasio. — A onda? Haciemdu nećemo ipak natrag dobiti,jer smo preslabi. — Veliko je pitanje; hoće li tih tisuću Miksteka ostatiovdje. — Svakako,ako je onako,kako što je mislio ovajAmerikanac,naime, da su oni pristalice predsjednika Huareza. — No i mi ćemo za kratko vrijeme opet ojačati.Mojiposrednicineprestanokorteširaju išalju mi Uu ~ de,iz južnih krajeva Te ćemo okupitioko sebe. — Ah,oninas neće naći. — Da, to i ja mislim — primijeti Manfredo — Onl će misliti da se još nalazimo n« haciendii tamo će uletjetiMikstekama u ruke. __ To ćemo tako predusresti,da ćemo ih prihvatitina nekompogodnommjestu,koje ćemo morati potražiti. _ Na nastanjenommjestu? __ Mislite, da poput razbojnika moramo leći u šumu? — U prve dane neće namništa drugopreostati.Ali kad opet ojačamo,onda je lako da osvojimo nekigradić ili protjeramo Miksteke iz haciende.
- 39. — Znamnešto mnogobolje— tada primijeti Manfredo.— Zarne leži starisamostanDella Barbara na našemputu? — Da, upravo na našemputu.Aligrad Santa Barbara pristaje uzpredsjednika.Odbit će nas,ili što bibilo još gore,zarobiti i izručiti Huarezu. — Istima je da bismo to morali očekivati,kad bismo se pouzdaliu grad.Ali samostan ležiizvan grada.Mi ne moramo poćiu grad,već ćemo se ugnijezditiu samostanu,a da nitko ne dozna. — To je nemoguće! — Zašto? Zarniste prije čulida se moj ujak Hila-rio nalazi ondje? Tajbivšisamostan je sad bolnica i ludnica,čiji upraviteljje moj ujak. On žarko mrzi Huareza i s veseljem će nas primiti. Bivši samostan ima toliko tajnih odaja i hodnika,da se ne moramo brinutiza svoju sigurnostidobru opskrbu. — Zar ti hodnicii odaje nisu poznatiostalimliječnicima i stanovnicima samostana? — Nisu.Moj ujak je jedini, koji zna za njih. — To bj bilo uistinu vrlo povoljno za nas.Razmi-sl it ću o tomplanu.Sad ćemo zašutitii odmoriti se.Ne znamo kakve će namnapore donijetisutrašnjidan.Možete pokušatida malo spavate.Ja ću bdjeti. !za toga nastupiduboka tišina.Samo je Kortejo nemirno hodao gore-dolje.Njegov pothvat na Rio Grandeu, od kojeg je toliko očekivao,propao je,a on s am se vratio kao poluslijep čovjek.Umjesto da ovdje utočište, izgubio je haciemdu a i kćerka mu bila zarobljena.Izopćen i prognan izzemlje, nije ni kamo nj što.Sad je kovao osvetničke planove, al inakon dva sata bio je prekinut u svojimmislima 1 m oz ganju,jerje začuo kotrljanje nekog kamenčićana ulazu u klanac.Smjesta skočii upita poluglasnimglasom,pošto je ujedno zgrabio oružje: — Tko je ovdje? — Grandeprise! — odgovori mu netko isto tako prigušeno. — Hvala Bogu! Te riječi izgovoriKortejo sa tako dubokimuzdahom,da se moglo jasno razabrati,kakva potištenogje dotada njime vladala.Ostalisu.se probudilii ustali.Grandeprise je već stajao uznjih. — No, kako je išlo? — upita Kortejo.— Imate li vijesti? — Znam, da vaša kćerka još živi. Ali znam još mnogo važnijih stvari. — Oh, najvažnije je, da Josefa nije mrtva. Ona mora biti oslobodena. Ja ću zato izložiti svoj život.A vi ste mi obećali,da ćete takoderučinit; sveštomožete. — Hm, da! — otegnelovac.— Alija naravno nisamznao,kakve ljude imamo protiv sebe. — Pa samo Miksteke. ..— Da, kad bi to bili samo oni!Ali zmate li tko zapovijeda Indijancima? Zarniste još nikada čuliza Bi- volje Čelo? — Bivolje Čelo? Pa taj je već godinama mrtav. — Tako se općenito mislilo, ali s nepravom.On je onaj,koji je sinoć vatrenimstupovima sazvao svoje Miksteke da zauzmu haciendu. Uostalom, vi ste mi mnogo toga zatajili, senjor'Niste mi ništa rekli o stvarima,čije saznanje bime svakako spriječilo,da postanemvašimsaveznikom. — Sto mislite reći? — Vi ste uhvatilisenora Arbelleza idali ga bacitiu podrum,gdje je imao umrijeti od gladi. — Nalagali su vas! — Nisu me nalagali,jer nitko nije ni znao da samprisutan ida "prisluškujem. Zašto ste uopće starom senoru Arbellezu otelinjegovu haciendu? — Jer ona pripada meni.On je krivotvorio jednu ispravu,pomoću koje hoće dokazati,da mu je Rodriganda poklonio tajposjed iliostavdo u stvo. 96 __ Sto se to vas tiče? Jeste livi grofov baštinik? Prijavite haciendera vlastima,ako je krivotvoritelj,ali se čuvajte nasilničkih čina,koji su nezakonitii kažnjivi! Kortejo nestrpljivo odgovori: _- Uhodise desičestokao vama,naime; da stvarikoje prisluškuje samo napola čuje istoga dobije krivu predodžbu.Vi ste o toj.stvariisto tako krivo upućenikao i o prisutnostipoglavice Bivoljeg Čela. — Pih! Ugledao samga uz onog čovjeka,sa kojimje tada nestao. Sad se Kortejo ipak nije više osjećao sigurnim. — Tko bi to mogao biti? — upita. — Medvjede Srce,slavnipoglavica Apača. — Glupost!Vj da ste vidjeli.Medvjede Srce? Zarste ga uopće poznavali? — Dapače,vrlo dobro.Sreo samga,kad je bio u lovu sa Munjom,jednimnjemačkim lovcem, koji se zapravo zvao Unger,u bregovima Sierra Verde. — Munja? Ah,itog ste poznavali? — Da, poznavao idanas opet prepoznao. — Prepoznao!Sto želite time reći? — Ništa više,nego da se i Munja nalazi na ha-ciendi.
- 40. — Zar mezaista želite uvjeriti, da mrtvaci opet uskrsavaju!Bivolje Čelo, Medvjede Srce iMunja su mrtvi. ja t0 2nam ocj jednog svjedoka,kojiih je vidio umrijeti. Onda prilijepite tomsvjedoku zaušnicu,ako ga ikada sretnete.Ljude,koje samjednomvidio, ne za- boravljamviše.A tajSternau,kojeg su zvali GospodaromStijene,se isto ne može ne prepoznati.Kortejo postane pepeljastosiv. Sternau? — bezvučno prošapće. — Pa taj je mrtav! ~~ Nije, i on još živi. Stajao je na vratima hacien-e l razgovarao s jednimstarimčovjekom, kojeg je nazivao grofFernando. ___ 7" Grof Fernando! — Kortejo zaurla gotovou noć.~"~ "ivaljda sanjate,senjor,ividjeli ste duhove! L ' Jastrebov kglun 07— Ne tako glasno, senjor Kortejo!Nemamvolje zbog vaše vike svratim na sebe pozornost ljudi hacienue. — Oprostite, senor, ali nije čudo, da čovjek postane neštoglasniji,kad najednomčuje,da su još na životu ljudi, koje se već odavnodržalo mrtvima. Kod grofa Fernanda ste se moraliprevariti,čujete li, senor, morali! — Ne mogu ništa drugo reći, nego što samčuo i vidio,a moje oči i ušisu oštre!Držim čakda sam primijetio izmedu njega i jednog drugog mladog čovjeka veliku sličnost u crtama lica, koliko se to moglo utvrditikraj plamsajućeg svjetla logorske vatre. — Sličnost? Kako se zove taj mladić, kojeg.mislite? — Slučajno sam saznao njegovo ime. Upravo je prolazio kraj Sternaua i onoga,kojeg samčuo da zovu grofFemando.Onda ga je onajprvi. pozvao ksebii nazvao ga Mariano. Kortejo je vjerovao da će morati- propastiu zemlju. Dakle i Mariano je umakao i s njim svi,svi,u čiju je smrt tako čvrsto vjerovao.Bio je tako zaprepašten,da na ovo porazno,otkrovenje nije smogao nitijedne riječi odgovora.Potresen,potakne lovca: — Ta pričajte opširnije! — No, nesmetano samdošao u blizinu haciende.Ondje sam ostavio svog konja i prišuljao se bliže, premda je nekoliko Miksteka vani još tragalo, da uhvate kojeg bjegunca.Uspjelo mi je doćido ograde,posred grupe neprijatelja,koji su tamo stajali. — Kakva smionost!— zadivljeno poviče Manfredo. — Nije to tako strašno.Čimsam vidio da netko dolazi u moju blizinu, ispružio samse na zemlji i Pr '" činio se mrtvim, upravo kao da samjedan od vaših-koji je prigodomnapadaja poginuo.Tako samležao kraj ograde i prisluškivao razgovor izmedu nekoliko Miksteka.Pri tome samsaznao,da su prisutne sve ts osobe, koje samupravo spomenuo.Ja samih i vidici jedinog za drugim, kroz rupu u ogradi.Unutra u dvorištu gorjela je vatra,koja je sve osvjetljavala. Medutimse je Kortejo opet sabrao,tako da je wc ~ gao pomisliti na neposrednu budućnost. 88 _ I vi kažete, da moja kćerka jo5 živi? — Da. ZatvorilKsu je u podrum,u kojemje senjorArbelleztrebao poginuli.Alisutra u rano jutro održat će se nad njom.sud. — Nebesa!Onda ju moramo osloboditi!Zarse sad ne može ništa učiniti,senjorGrandeprise? — Mislio samda ćete mi upravitito pitanje i da će vamnajviše l&žati na srcu sudbina vaše kćerke.Stoga samse usudio na još nešto.Odšuljao samse do stražnje strane haciende,koju su Miksteke manje čuvalii prebacio samse preko plota. Tada sam htio ustanovitigdje se nalazipodrumska jama, u koju su gurnuli vašu kćerku.Najprije sampretražio stražnju stranu.Vjerojatno znate,da različite podrumske prostorije haciertde imadu odozdo malu prozorsku rupu. — To znam. N0 samo dalje, dalje! — Putemsampobrao nekoliko malih kamenčića i otpuzao samna rukama i nogama do najbliže rupe. Došavšionamo,puštaosamda kamenčić padne dolje iposlušao sam. Imao sam sreću.Odmah .kod prvog puta čuo samženskiglas,koji je poluglasnorekao: — Dios!Je li netko ovdje? Onda molimvašu pomoć!Ja sam Joset'a Kortejo, — Nisam odgovorio, jernisamhtio da me duže čekate.Vinuo samse dakle o<pet preko plota i krenuo na put ovamo.To je sve. Lovčevo pričanje do maksimuma je uzrujalo Korteja. — Još noćasmoramo osloboditimoju kćerku. Sutra će biti prekasno,jerje ti ljudi neće poštedjetis raz- _oga,koje vamsada ne mogu rastumačiti.Senjor,hoćete ljvj preuzetina sebe da oslobodite moju kćerku 12 vlastitih ljudi? Gramdeprise ga začudeno pogleda.~~ Zn v ate 'i vi što tražite od mene? Može se raditi mom životu a ja ne znam, da li zaslužujete da ga tav im na kocku zbog vas i vaše kćerke. nio~ Se 'ior, molim vas za volju božjeg milosrda, po- va* i meni ' m oJoJ kćerki samo Još OTa JP«ta i Ja ću 43 Kraljevski nagraditi! 99— Manite me se sa vašimnovcem!Vi znate,™ vamnisamzbog tog razloga na usluzi. A sve kad tri! i htio,ne bih Uij polhvat .mogao izvestisam,tre bih još jednog čovjeka,koji bi mj pomogao. — Recite što da učinim!Rado ću vampomoći. — Vi? — To baš nije bio pogled poštovanja,kojimje lovac omjerio govornika. — Ne, senor,nemojte mi zamjeriti, ali vi mi u toj stvarine možete ništa koristiti.
- 41. — Otnda pokušajtesa mnom, seftor! — primijeti Manfredo. — Ja nisamposveneiskusan u umjetnosti prišuljavanja istavit ću vamse na raspolaganje,ako se stvarisplati. Grandeprise je neodlučnogledaopred sebe.Njegovojse prirodiprotivilo,da pomogne u tojstvari,kod čega mu je neki unutarnjiglas govorio,da nije tako čista kao što je Kortejo želio da on povjeruje.Ali ovajga je tako dugo nagovarao,doknije najzad popustio. — No dobro, može se pokušati.Ali ja tražim, da se posveravnate prema mojim nalozima. Kortejo odahne.On je tih nekoliko dana upoznaolovca inaučio ga cijeniti,pa je rekao samsebi,da ako je itko onda je Grandeprise čovjek,kome bi mogao uspjetitajsmioni pothvat.J sad je lovac razvio svojplan, nakon što je bio temeljito pretresen,uzjahalisu i udaljili se u pravcu haciende. Medutimse Josefa Kortejo nije nalazila u zavidnompoložaju.Svezali su joj ruke i noge i otpremili u podrum,koji je najprije služio kao zatvor Arbel-lezu.Dva Miksteke morala su pred zaključanimvratima ostatistajatikao straža i dobili su strog nalog,da nikome ne dozvole ulaz.Ali oba Indijanca nisu bilini ApačiniKomanči, već ljudi, koji su se uslijed poluciviliziranog života,prilično odviklj od divljine. Zato im je uskoro postalo dosadnoičeznuli su za društvomsvojih drugova.Kakvog je uostalomimalo smisla čuvati ionako zaključana vrata!Ta nijedan stranac nije mogao stupitiu hodnikpred podrumom-Utu bise svrhu on morao prošuljatikrajsvih logorskih vatrikroz jasno osvijetljeniulaz haciende,a to je bila nemoguća stvar. Vjerovali su da je zarobljenica na sigurnomi udaljili su'se nakondva 100 Vama pred vratima uz drugovebilo je bolje zabave negc ovdje dolje u mračnomhodniku. Moglo je biti oko dva sata iza ponoći,kad su se iz sjene ogradeizdvojile dvije prilike i tiho se došu-Ijale do prozora,koji je pripadao Josefinuzatvoru.Ondje je jedan čovjek,bio je to Grandeprise,prislonio ustana otvori šapnuo: — Senorita Josefa! — Nebesa!Tko ste vi? I što hoćete? - Recite mi najprije, jeste li sami! - Jesam,posve sama. Mi smo .došlida vas oslobodimo. - O Dios!Kad bi to bila istina! — Istina je. Ja samznanac vašegoca,kojiizvan haciende čeka na vas. * Josefa se morala svladatida giasno ne poviče odveselja. — Ali kako ćete me osloboditi? — To je naša stvar!Ima li stražara pred vratima? — Najprije su.tu bila dvojica,ali izgleda da su se medutimudaljila. — To mi je dovoljno.Morambitisiguran.Budite tako dobrii'pokucajte nekoliko puta na vrata! — Ja samdoduševezana ali ću ipak učinititaj pokušaj. Prode nekoliko časaka,a onda prisluškivačizačuše opetovano kucanje. — Ne čujemništa.Čini se da vanjnitko ne stoji. — Ako je to zaista slučaj,onda možemo biti zadovoljni.Moramo smjesta početi.Pri tome vi ne morate ništa raditinego slušati,da li se vanjčuje nešto sumnjivo. I tada oba muškarca započeše poslom.Rupa je kila preuska,da propustijednogčovjeka.Najprije su Borali uklonit; nekoliko kamena pomoću bowie noža. '•o nije bilo lako, jer se posao imao obavitiposve nečujno. Alj nakon pola sata bilisu tako daleko,da ** Grandeprise pomoću svoglasa,kojeg je Manfredo morao držati, mogao spustitidolje. Josefu je svladalo neobično uzbudenje.Hoće lispjeti^ akcija spašavanja ili će smioniprije vremena 'a primijećeni? Od očekivanja je gotovo zaboravila 101na boli, koje je morala podnositii brojila je minute, za koje joj se činilo da se pretvaraju u isto tolike sate. Konačno,konačnosu muškarcibiligore gotovi.Jamu je načas potarnnjela ionda se jedna sjenaspustila k njoj dolje. — Stedimo nekorisne riječi, senorita!Svaki.čas >•• dragocjen.Hoćete limoći izdržati put u visinu? — Moram! — Ne smijete izustiti ni glaska. A sad na posao Lovac je pričvrstio laso ispodJosefinih ruku idao ugovoreinjznak.Manfredo je povukao a Grandeprisije odozdo pomogao.Ona sretnostigne gore.Laso jt po drugiputa spuštenodolje i lovac se po njemu popne gore. — Ali sad brzo odavde! Imali smo tako nevjerojatnu sreću da je ne smijemo dalje iskušavati. Grandeprise uzme Josefu za ruku i požuris njom do ograde.Manfredose popne prvia Gramdeprise mu dodade djevojku.Zatimse on vine preko,našto mu Manfredo,kojije jašimice sjedio »a daskama ograde, pustiJosefuu ruke.Iza toga požurisc velikimkoracima prema kraju, gdje je Kortejo sa drugimMeksi- kancima nestrpljivo čekao na njihov povratak. Može se zamisliti razočaranje i srdžbu Sternaua injegovih drugova,kad su ujutro našliJosefin zatvor prazan.Najbjesniji je bio Munja,koji je plamtio od žudnje,da na okrivljenoj osvetizlostavljanja,što ih je morao podnositinjegov tast.Za takve umjetai-ke u čitanju tragova,kao što suMatava-Se iMunja,nije bilo teško da pronadu pravac,kojimje krenula bjegunka.Alitko joj je pomogao? Utompogledu svisu stajali pred zagonetkom.Neki su ukazivali na Korteja,ali ovajuslijed svojih ranjenih'očiju još nije mogao biti ovdje a osimtoga on nitine bi bio čovjek,koji bi bio kadarizvesti otmicu. Razočaran'su najzad napustilida
- 42. time razbijaju glavu.Budućnostće donijetirješenje.Jerbilo je jasno,da treba odmah poćiu potjeru,u kojoj će sudjelovatisvi,ko5l su sa Sternauomdošlina haciendu. Najprije je otposlanopet pouzdanih ljudi,koj sU ujedno bili l dobrijahači, da obavijesteHuareza-Za- 102 fljj! je Bivolje Čelo potražio Konja koji rže, drugog poglavicuMikstoka. — Ja ću sa svojim drugovima napustiti haciendu _ reče mu on. — Moj brat je dakle jedini voda i po- glavica,koji ostaje ovdje.Neka dobro braniArbelleza neka Huarezu dovede djecu Miksteka,čimon stigne. — Kamo ide moj brat? — upita poglavica. — Ne znam. — Kad će se vratiti? — Ni to ne znam. — Zar da ga ne prate ratnici? — Neka sa mnomjaše deset ljudi,koji se dobro Burniju u čitanje tragova.Više ne trebam. Time je bilo sve obavljeno.Za jedan sat odjahalo je sedambij-laca sa oba poglavice u pratnjidesetorice Miksteka sa haciende.5. DOKTOR HILARIO Nedaleko sjeverne granice pokrajine Zacatecas ležigradio Sante Jaga.Sampo sebinije vrijedan da se zbog bilo čega spomene,no ipaksu ga čestospominjali,jer se na brijegu,na čijem podnožju leži, uzdiže starinska dvostruka gradevina,koja se još danasoznačuje kao samostanDella Barbara,premda je samostan odavno pretvoren u svjetovno dobroisluži samo djelotvornimumjesto vjerskimsvrhama.To je bolnica za umobolne i razne tjelesne bolesnike. U gradiću je sada vladaoživahan život.Pred nekoliko dana došla je naime ovamo četa Francuza.Dolazećisa sjevera,oviljudi nisu imali ni oružja niti neke druge vojne opreme.Nakon kratkog vremena se saznalo,da je ta četa sačinjavala posaduČihuahue1 ida ju je Huarez prisilio da položi oružje i da dade obećanje,da se više neće protiv njega boriti.Zapovjednikove umirovljene čete poslao je glasnika u glavnistan vrhovnog zapovjedništva po uputekako se ima držati, pa je do njegova povratka morao ostatiovdje. Ono što je u gradu pobudilo najveću pažnju,bila je činjenica,da je s tim ljudima došla jedna gospodatakve ljepote,da je na juriš izazvala zavist žena i divljenje muškaraca,premda se tekdva puta pojavila u crkvi. Začudo nije izabrala stan u gradu nego gore u staromsamostanuito kod sadašnjeg l Citati: Civiva. 104 upravitelja ustanove,koji Je pod imenomdoktorHi-lario bio općenito poznat,alinimalo obljubljen. Bila Je večeri Hilario je sjedio u svojojćeliji, studirajućimedicinske spise.Njegova je sobabila jednostavno uredena.Jedino napadno u njojbili su brojniključevi, koji su visjeli na zidovima. Oin je bio malen, mršav čovječuljak,ćelave glave.Njegovo glatko obrijano lice pokazivalo je onu zagrižljivost,koja podsjeća na buldoga.Bio je možda na početku šezdesetih godina,alije još bio čvrst. Tada netko tiho zakuca na vrata. Alion je odmah čuo i preko lica mu preleti smiješak,jedina vrsta smiješka, koja se teško dade opisati. — Naprijed! — reče najljubaznijim tonom,koji mu je bio moguć. Vrata se otvoriše iude senorita Emilija, š^lunka predsjednika Huareza iz Čihuahue. — Dobra večer!— pozdraviona. — Najbolje došla, lijepa senorita! — odgovorj on,poštoje zatvorio svoju knjigu iustao sa starogstolca. — Nadamse,da ne smetam — nasmiješi se ona. — Smetate,senorita? Ta što to mislite!Ja vamu svako vrijeme stojimna raspolaganju.Stogasamsebi dozvolio, da vas dadem upitati biste li bili skloni,učestvovatikod moje večernje čokolade. — A ja sam rado prihvatila vaš poziv, jer pri tome imam prilike malo skratiti dosadu večeri. — Oh, za tu dosaduste samikrivi. Zašto ste se nastanilikod mene a ne dolje u gradu? Tamo,dolje vamn<e bi uzmanjkalo zabave. ~~ Hvala na takvojzabavi! Razgovorsa bićem,kojemu je dugiživot dao priliku da se kristalizira, vise mi je vrijedan nego one razonode. Emilija sjedne na sofu. — Želite li možda reći, da me držite kristaliziranim karakterom? — upita on. — Sigurno — odgovoriona podignuvšilaskavo vje-svojih očiju. — Mrzim nedovršeno, nesavršeno. , ! da n e bih mogla poštovatimuškarca,čija se vanj-orana inutrina ima još izgraditi. ka T" Ali vi zaboravljate,da kod čovjeka onogčasa a Prestaje rast,opet počinje nazadak. 105— Oh, to vi nazivate nazatkom,senorHilario? Ako čovjekmože predavatidrugome od snaga svogtijela i duha,ondaje to samo dokaz,da posjeduje prebogatekoličine tih snaga. Hilario je htio nešto odgovoriti,ali nije dospio.Jerje ušla stara služavka,koja je donijela čokoladu.Nakon što se opet udaljila,ulio je svojemposjetiocupunu šalicu. — Pijte, senorita!To je prviputa što mi iskazujete ovu čast, ja bih mnogo dao za to,kad bih dnevno mogao uživatitu sreću. -r- Držite li vi to zaista srećom?
- 43. — Da, toje najveća sreća,koja uopće može postojati.Volio bih da niste samo gost,nego stanovnikove kuće. Kolika šteta,da ćete je morati napustiti,čim Francuziopet kremu! — Francuzi? Sto se onimene tiču? Hilario posluhne. — Mislio sam,da spadateknjima? Ovdje se općenitodržida ste vižena ili zaručnica jednog od njihovih časnika. Emilija prasne u glasan,vragoljast smijeh. — Tu se jako varaju— odgovori.— Imam li možda izgled stare žene? Njegovo oko žarko klizne niz njenu lijepu pojavu.Ori odgovori: — Stara? Oh, senorita,štoto mislite? Vi biste sigurno pobijedilii samu Veneru, kad bi se ova usudila, upustitise u takmičenje s vama! — Preveliko laskanje nije više nikakvo laskanje,senordoktor! — Oh, ja govorimistinu! — poviče on oduševljeno. — Vi dakle ne spadate kFrancuzima? Ali zašto pu- tujete s njima? — Jer su onidobilinalog da me štite i sigurno doveduu Meksiko.Imala samnamjeru da Čihuahuu,u kojoj samosamljeno stanovala,zamijenim sa glavnimgradoma kod nereda,od kojih sada trpinaša zemlja, bilo mi je dobro došlo štosamse mogla priključiti ovakvojpratnji. — Zar niste imali nikakvih rodaka u Čihuahui? — Ne. Ja samsama na svijetu. — Ali što vas to onda tjera u Meksiko,senorita? 106 Emilija oborioči i tako prirodno porumeni,kako se može postićisamo najvećimvježbanjem. _ Vi me tim pitanjemstavljate gotovou nepriliku,senor— stidljivo prošapta. __ Onda molim za oproštenje.Alija se toliko zanimam za vas,da samdržao da smijem izgovoriti to pitanje. — Ja vamzahvaljujemi uvidamda prema vama suzdržavanje ine bi bilo na mjestu. Ja vas poštujemi cijenim i to ću vamdokazati,jer ću odgovoritina vaše pitanje.Jedna odprirode ne posve zanemarena žena mora osjetiti,da nije odredena za samoću.Bog namje dodijelio divnu zadaću da ljubimo i kroz ljubav usrećavamo.Ja još nisamizvršila tu zadaću,zbog svog osamljenogživota. — Vi još niste ljubili? — Ne, još nikada — prošapće ona,kao da se stiditog odgovora. — A ipak posjedujetesve>što može jednog muškarca usrećiti! — Na žalost to još nišaniiskusila, nisamjoš upoznala nikoga,kod čijeg pogleda bih rekla sama sebi,da bih željela biti njegova. AliMeksiko je veći od Čihuahue,ja neću da budemdulje sama.To je razlog zbog kojeg idem u taj grad. — Ah,vj želite tamo potražitimuža? — Vama to neću poricati, premda prema nekomdrugomne bih bila tako iskrena, — Zar to mora biti u Meksiku,senorita? Nema li i drugdje muškaraca,koji bi znali cijeniti vašu vrijednost? — Možda imate pravo.No tko traži drvo,neka ode u sumu,gdje se mogu mnoga naći,a ne na otvoreno P01 ^, gdje se pojedinačno nalaze. — Imate pravo.Ali ako se putemu šumu namjeri n a drvo,koje se nekome svida? Emilija učini rukomiznenadenipokret i progovorišaljivo veselimglasom: Se spok oJ|no osta Je uz njega.Zarne, se- njegovu je licu zasjalo vidino oduševljenje. 107— Sigurno, senjorita — odgovori on.— Samo s» pita,kakve osobineikoje doba bimoralo ili smje!,, imati to drvo. — No, ne bi smjelo biti odviše mlado i kolebljivo Časnost ukrašuje drvo a mahovina mu daje pjesničko draži. — Senjorita Emilija, smijem li ja potražitiovakvo drvo za vas? — Samo učinite! Ja sam još uvijek slobodna da se za njega odlučimili ne. ' — U tomste svakako slobodni— reče on duboko uzdahnuvšii pridoda:— Ovo drvo stojinaime ovdje u Santa Jagi,u našemsamostanu Della Barbara. — U samostanu, senor doktor? Ja ovdje nisamvidjela još nikakvo drvo. — O, jeste.Ta stojipred vama.Starac naglo izgovoriove riječi. Emilija ga pogleda iupita: — Vi? Mislite li sebe,senor? Ah,to nisamoče-.-kivala! Sklopila je ruke sa-djevojačkimzadivljenjem i pogledala ga izrazom, koji se morao nazvatipravim majstorstvomu umjetnostipretvaranja. — Zar to niste očekivali? Zašto? Pa viste samiizabrali drvo kao usporedbu.Zarme niste razumjeli? — Razumjela sam vas, doktor Hilario — nasmiješila se ona.— Vi mislite pod drvetomživotnog druga, kojeg tražim. I vi biste sami htjeli biti taj čovjek? — Oh, kako rado!Ja bih vamsve pružio,da vas učinimsretnom. Iz njenih očiju pade na njega strelovit,oštarpogled.Lice joj postade hladnoistrogo. — Što je to,' što možete pružiti, senor?
- 44. — Ah,vi medržite za jednostavna,siromašnadoktora Hilarija? Recite,što tražite od muškarca,kojem biste htjeli pripadati? — U prvomredu ljubav,pravu,vjernu ljubav! — Ta je ovdje.Ili sumnjate u to? — Vjerujem vam. — Onda nastavite! 108 _ Ja dodušenisambogata,senjor,alise nisam'kada morala boriti sa siromaštvom.Tražila bih sigurnost,da nikada neću upoznatioskudicu iodricanje. _ o'h,ja samvrlo bogat, __ vi? — upita Emilija ne vjerujući. — Bogati? Njezin pogled klizne kraj tog s ponosnimizrazom njegovomneuglednomvanjštinom. __ Nemojte prosudivatipo mojemodijelu, senjorita! — reče on. — Dobro.Vi me uvjeravate,da ste bogati.Možete limi to i dokazati? Hilario se zamišljeno i malo smeteno zagleda pred sebe u pod. — Da, ja to mogu dokazati — reče najzad odlučno. — Alibih prije toga morao biti uvjeren,da ćete mi zaista pružiti svoju ruto,ako sambogat, — Možda vammogu dati to uvjerenje,ako ste u stanju ispuniti moj treći i posljednji uvjet. Tražim muškarca sa položajem, koji mi daje priliku da raz-vijem svoje prirodene duševnedarove.Hoću u Meksiko na carev dvor.Uskoro ću posjedovatiutjecajiugled i medu uplivnimmuškarcima izabrati onoga,kojimi se učini mene vrijednim. S moje strane se smješkajte!Aliako ste poznavalac ljudi,onda vammora mirno uvjerenje,kojim govorim, pružiti dovoljan dokaz,da se tačnopoznajemida ne fantaziram. Emilija je stajala pred Hilarijem a on pred njom,on,malen, mršav čovjekpred tomlijepom ženom. !pak se na liječniku nije primjećivaJa nikakva nesigurnost.On odmah odgovori: — Što mislite o meni, senjorita!Ja vas ne potcje-njujem.Da, vi ćete odigratisvoju ulogu,,kad dodete u Meksiko.Vi ćete steći časti i upliv, jer ste lijepi i umijete proračunati.Aličak i pri tome treba i naj- darovitija žena muškarčevu pomoć ivodstvo. Vidim a sm o duševno ravnopravni. Hoćete li se povjeritimojem vodstvu? ... Ce Joj poprimi izraz dobrote iblagosti,kakvimse Ol ono govoridjetetu,kad ga je sad polagano upitala:"•"> i vi ste duševnonadareni,senor? Aliako se renost Proc Jen Ju Je prema položaju,Što ste ga J > onda — hm, dovršite sami započetu rečenicu! 109Sad je oko njegovih usana zaigrao laki smiješak. — A kakav položajzauzimate vi, senorita? — uzvration. — Ah,postajete zajedljivi— nasmije se ona. — Ima položaja i ugleda,o kojima se ne govori,senor. — Sad ste rekli pravu riječ. Govorimo o mojem položaju i mojim uplivima isto tako malo, kao što ćemo govoritio vašim,baremzasada. — Ali ako o tome šutimo,kako ćete mi dokazati,da mi možete pružiti mogućnost u životu, kakvu tražim? — To nije teško.Spreman samda vampružim taj dokaz, ako smijem biti siguran u vašušutljivost. — Ja umijem šutjeti,senor. — Dobro,onda doditesa mnom! Hilario skine sa zida dva ključa i upali malu sljepicu.Emilija zapamti oba čavla,na kojima su visjeli ključevi. Tada on s njomnapustisobu,sideniza stube i povede je kroz dugi,niski podrum.Ondje otvorijed- nim od ključeva jaka, hrastovavrata,što suvodila u drugipodrum.Tu su se ponovonalazila vrata,koja su se otvarala drugimključem. Ušli su u dugačak,uzakhodnik,u kojem su desno ilijevo bila ugradenabrojna vrata.On povuče natrag zapors jednih od tih vratiju iotvori.Ušli su u mračnu, malu ćeliju, u kojoj nije bilo nj svjetla nizraka. Ova se činila kao da Je uklesana u čvrstu masu pećine,u kojojsu se uostalom raspoznavale brojne male pukotine iprolomi. — Prazno! — reče Emilija. — Treba .li možda da ovdje nademočekivanidokaz? — Svakako — odgovoriliječnik. Hilario nije primijetio, da Emilija oštrimokompažljivo promatra svaku njegovukretnju.On osvijetlijednu od spomenutih pukotina.Bila je to najznačajnija, iako jedva toliko jaka, da se u nju mogao porinutimali prst. Samo na jednommjestu bilo je moguće gurnutidlan u pukotinu.Hilario to učinii odmah se začuje lagano kotrljanje. Jedan dio kamenog zida,onajkojeg' je pukotina nenapadno označavala,'uzmakne unatrag isad senorita Emilija ugleda pred sobomveću,tamnu prostoriju,u koju udoše,bezda je starac Po~ novo zatvorio ulaz. UO DoktorHilario pode naprijed,a Emilija ga je sli-ledila. Pri tom Je stavila svoje prste na mjesto pukotine,u koju je on gurnuo ruku isad primijeti debeliMin. koji Je rnožda prst široko virio iz kamena. Čuvala se medutim da ga dotakne.Zid se mogao pomaknutinazad itako je lako odati.Stigavšiu sakrivenu prostoriju,ugleda Emilija na stolovima ipolicama mnoštvo knjiga,boca,kutija,instrumenata iaparata,čiju svrhu nije shvaćala.Hilario prode kraj tih stvari.Zastane prednekimpraznim mjestomu zidu i pokuca. — Ovdje se nalazi dokaz, koji tražite.
- 45. Kucanje je zvučalomuklo i šuplje,l sada je Emilija s najvećomnapetošću gledala u njegovu ruku,da jojne bi umakao nijedan njezin pokret.Hilario je prim'o svjetiljku bliže zidu, tako da je njeno svjetlo oštropalo na zid. Tada djevojka ugleda crtu,koja je četverokutnikomad zida oštro odjeljivala od ostaloga. — To su vrata — objasni on.— Nemaju brave.Okreću se oko osovine,tako da se mora samo na jednoj stranioštro gurati,da se otvore. Hilario se čvrsto upre o zid i odmah popusticrtomodijeljenikomad. Nastane otvorvisokpoput čovjeka l pola tako širok, iza kojeg je ležala tamna prostorija.Starac ude a Emilija ga je slijedila, prožeta najvećom znatiželjom. Ova odaja nije imala nikakav drugiotvorosimovih vratiju.U njoj je stajalo mnogo velikih škrinja, a na jednojstranizida bio je pričvršćen ormarić,na kojemse nije vidjela brava.Činilo se da Je zapor vrlo tajanstvena ipakje bio tako jednostavan.Hilario je naime izvukao prednju stranukao rezu i pokazalo se da se sadržajsastojiod raznovrsnih pisama ispisa.Sad se doktorokrene Emiliji: Senorita — započne on — ova sakrivena odaja sadržava moje tajne.Nitko nema o tome ni pojma. On e su tako vrijedne,da samo vama dozvoljavamba-Clt i Pogled unutra. ^e sorjela od očekivanja.Kad joj je Huarez • ahui dao upute,obratio ju je na Hilarija. Pred-ik ?e a"*«,što je malo njih slutilo,naime, da su u ruci tog starca sastajale mnoge neprijateljske niti, 111poznavanje kojih,je morala biti velika prednost.je Emilija bila ovdje. — Tako!— samosvjesnoprimijeti Hilario i nastavi.— Sad ću vamnajprije dokazatida će doćivrijeme, u kojem ću vammoći ponudititakav položaj,kakav vi želite. On posegnuu ormarj izvuče snop pisama,otvorijedno za drugimi pokaže Emiliji razne potpise. — To je moje tajno dopisivanje, — rastumači.-— Jesu li vampoznata imena,što ih ovdje čitate? . Emilija ih je sve poznavala.To su bila imena najistaknutijih državnika i vojnika Meksika.Tu su bila i imena visokih francuskih oficira.Ipakona odgovori: — Ja se dosada još nisam bavila politikom na način, kao što to namjeravamkasnije. Zato doduše poznajemnekolicinu te gospode,alivećina mi je nepoznata. — Upoznat ćete ih ako se odlučite da prihvatite moju prošnju. Moje znanje i vaša ljepota mogu se popunjavati, tako da sam uvjeren, da ćemo postićivelike uspjehe. Emiliji je sve ovisilo'o tome,da upozna sadržajtih pisama.Ona ispruži ruku. — Smijem li ih pročitati? DoktorHilario učini brzi, odbijajućipokret rukom. — Ne, to je nemoguće. — Zašto? Mislim,da ćemo postatisaveznici? — Imate pravo.Ali sad to još nismo. Emilija učini kao da smatra nrjegovo odbijanje posve razumljivim i ravnodušno reče: — Nadamse,da ćemo' to uskoro biti.Njegovimlicem prede veseodrhtaj. — Zaista,senonita?— upita brzo. — Da. Mislim da onajkoji se druži s takvimljudima, posjeduje utjecaji ima pred sobomsjajnu budućnost. — Rekli ste budućnost? Ta ja samstar! — Njegovo oko je puno očekivanja počivalo na njoj. — Star? Rekla samvam, da starost nikako ne brojimpo godinama. Sjajna budućnost od deset godina ima za mene veću privlačnu moć negoobičan život <W peterostruke dužine. 112 __To je pametno od vas,senorita.Sad ste dafele uvjereni,da samu stanju pružitivamuplivnu položaj? __Da.Samo se pita u čijoj službi. Hilario slegne ramenima. — Dobardiplomat ne pita tko je gospodar,komu služi, već za svoju vlastitu korist. Ja posvećujemsvoje snageonome,koji ih najbolje plaća.Samo Huarezu ne bih htio služiti. On je kriv, da je uništen jedanod mojih životnih planova.Dokja živim, neće mu uspjetida ponovo sjedne na predsjedničku stolicu!To samprisegao ito ću održati! Starac je govorio s dubokimogorčenjem.Obrazi su mu se tamno obojilia oči zasjale od mržnje. Vidjelo se na njemu, da je spreman na sve,samo da se osveti.Položio je pisma natrag u ormarić. — Dakle ih sad ne smijem pročitati? — upita ona. — Ne! Smjet ćete ih pročitatitekkao moja žena. — Ili bar kao vaša zaručnica? — Kod toga Emilija poprimi šaljiv ton,iako je bila u dušivrlo ozbiljna. — Ne — odgovorion.— Zaruke se lako mogu opet razvrgnuti,a ovakve se stvari mogu povjeriti samo onojosobi,koja je zauvijek za nekog vezana.Sad ću vampružiti dokaz da sambogat. Hilario pride sanducima.Ovi su bili snabdjevenitakozvanimtajnimbravama,za koje nisu bili potrebni ključevi. Otvorio ih je. Sadržavali su svete posude,skupocjena misma ruha raspuštenogsamostana irazno posude,sveoptočeno dragimkamenjem i većinomizradeno od čistog zlata. — No? — ponosnoupita. • — Kakvo bogatstvo!Pa to predstavlja upravokne-ževskiimetak. — Više od toga!Taj je samostanbio vrednijiod kneževine.Kad ga je svjetovna moć prisvojila,samja gospodaromtog blaga. --Kako vamje to uspjelo? Ta moralo se znati, da Postoje svete dragocjenosti. smiiIhNaraVn o da Se Znal o ~ reče ^ sa PodrugljivimJ nom — ai| je Mlc) više na5iina da se dode do cjya_ o tome kasnije.Sad mi recite,da li sad vjerujete, u a sambogat!
- 46. ju ~^voh 'Pa vi "istevlasniktih stvari.Ome pripada- * Jastrebovkljun 113— Državi? Ta nemojte se datiismijati! A kome pripada država? Huarezu,PanteriJuga,Maksu Austrijskom ili Francuzima? Jednom od njih, nijednomod njih ili njima svima? Sto je uopće država!Zar je Meksiko sad država? Meksiko je bez gospodara, izručen anarhijii tu neka svakiuzme, što mu dode u ruke. Emilija je znala, da Hilario nema pravo,ali mu se nije smjela zamjeriti. — Neću vamprotusloviti— reče ona. — Vi me dakle smatrate gospodaromtog blaga? — upita starac zadovoljno. — Da — odgovoriEmilija bez razmišljanja. — No, onda vas pitam,hoćete lipostatinjegovomgospodaricom? Njegovo je oko napeto počivalo na njoj. Zar da Emilija postane ženomovog čovjeka? Smiješno!Nina časaknije pomislila, da svojmladi život veže uz tog starca.Naravnoda bitomžrtvomdošla u posjed njegovih tajnii blaga.Ali zar joj oni nisu na drugi način mogli doćiu ruke? Pružale su se mnoge mogućnosti.Ova se stvarmorala zrelo promisliti! Najprije je morala nastojatida dobije vremena.' — Zar se moram odmah odlučiti? Korak, što ga od mene tražite,ne smije biti lakomisleno učinjen.To mi ne možete zamjeriti. — Zar da vamja, koji više ne smijem poklonitini jedan čas svoga života,služimčetrnaest godina,kao što je Jakob smubio Rahelu? — O ne — nasmije se Emilija. — Četrnaestogodišnja prosidba bii meni postala dosadnom.Aliima li ovdje još nešto za pokazati? — Ne. Sve ste vidjeli. — Onda se vratimo. — A kad ću saznati,hoćete lipostatimojom? — Dat ću vamodgovorza tri dana. — Sporazuman sam! Nadam se, da nećete reći »ne«.Vratimo se! • Vratili su se istimputem,kojim su došli,pri čemu je starac opet sve zaključao.Iovdje je Emilija razvila najveću pažnju,da jojništa ne izbjegne.Nije poSla s Hilarijem opet u njegov stan,negou onajnjojdodi- jeljen. Kad se Hilario našao sam,počeo je nemii"n o šetatigore-dolje po sobi. 114 — Možda sam danas učinio najveću glupost svog „. J-, .- reče sam sebi. - Odao sam svoje tajne.Hoće li m' to kod nje dani Jeti Aoristi? n to je izvana netko tiho zakucao na'prozor.Hi-iario posluhne a kad se kucanje ponovilo, otvori i pogleda napolje.Primijetio je lik nekog čovjeka,kojije vanistajao.' — Tko je tu? — tiho upita. — Ja, ujače — bio je odgovor. — Ah,Manfredo!Dolazim. Hilario izide i otvori,ne glavniulaznego pokrajnja vratašca samostana.Manfredostajaše pred njima.Činilo se da je ovimputemveć češće dolazio svomujaku. — Tebe nisamočekivao — šapne ovaj.— Donosiš li vijesti? — Da. Vrlo važne. — Onda me slijedi u moju sobu! Stigavšionamo,pogleda ujaknećaka pun očekivanja.— Odakle dolaziš? — Sa haciende delErina. — Odande? Pa ona leži u protivompravcu.Poslao samte u glavni grad Meksika,da nadeš kojega od Kortejovih korteša. — I tamo sambio, ujače.Uspjelo mi je da nademJednog od tih korteša. Od njega sam saznao da se Kortejo nalazi na haciendidelErifia. Mene su s još nekolicinomdrugih zavojaoilii poslalina haciendu. — Ali kako onda sad dolaziš u Santa Jagu? . _— Ti treba da Korteju iskažeš uslugu.Medunama rečeno,dakako samo onda,ako to odgovara tvojim Planovima. Trebao bd ga naime kod sebe primiti: on dolazi kao bjegunac. Starac učinizačudeno lice.Manfredo mu s malo n Jecj opiše Kortejove neuspjehe,o zauzeću haciende Mikstekama i o ponovnompojavljivanju grofa Fer-oanda injegovih prijatelja. st T ^e mogu ti sve opširnoispripovijedati— na-jj 71 /fll-adić, — jer moji pratiocičekaju na mene, ali' j d azem samo toliko, da smo doživjeli strašne stvari < u a "as na svakinačin progone.Samo oamje mukom PJel o osloboditiKortejovukćerku. 115— Onda Je i ona s vama? — Da. Kortejo,senorita Josefa,Grandeprise,kojega siti onda izliječio i jedan Meksikanac. — Gdje je Kortejo? — Vani u blizini samostana.Ja sampošaonaprijed,da doznam,jesili sklon,da ga primiš k sebi.Ali sam mu obećao,da će tion biti dobrodošao. Starac je zamišljeno koračao amo-tamo. — Kakav slučaj! Primit ću Korteja. Dovedi ga gore! Manfredo ode iuskoro uvedeKorteja,ali inu njegov ujakdade znak,da se malo udalji. Kortejo za-• stane na vratima, pozdravi i nepovjerljivo pogleda starca.Ovajga isto tako promotrii uz to upita:
- 47. — Vi sezovete Kortejo,senor? — Da —• potvrdiupitani. — Vi ste Pablo Kortejo,koji je stajao u službigrofa Fernanda de Rodrigande? — Jeste. — Dobro mi došlii sjednite? Pokaže na stolac,na koji Kortejo sjedne.No samHilario je radije ostao stajatiinastavi,ne skidajućipogleda s drugoga: — Moj mi je nećakrekao, da tražite utočište za neko vrijeme. Spreman sam,da vampružim sklonište. — Hvala vam! No hoće li sklonište bititakvo,da moja prisutnost ne bude izdana? — Morate li se bojatiizdaje? — Na žalost!'Jesu livampoznate moje prilike? — Samo toliko da znam, da ste nastupilikao kandidat za predsjedničku stolicu. — No, ja samzbog tog razloga prognanizzemlje- — Od Francuza? — Zapravo od takozvanog cara Maksimilijana, no ovajne može bez dozvole Francuza ništa učiniti.Pošao samna sjeverzemlje, da tamo radim za svoju kandidaturu,alisu me napali na haciendidelErina. Moji su ljudi protjeranii ja samuvjeren,da su mi progoniteljiza petama. 116 _ Neće vas stići.Kod mene ste potpuno sigurni.Ovajstarisamostanima tako mnogo sakrivenih špilja, hodnika i odaja,da bih mogao dobro sakrititisuću ljudi. — To mi je neopisivodrago,pogotovo što samdoznao,da se ovdje nalaze Francuzi.Ja ću vanise odužiti. _ Ne morate se ničega bojati.Huarezje razoružao Francuze i oni će biti veseli,ako im se dozvolida umaknu.A što se tiče nagrade — ah,recite,u čemu bi se imala sastojati? Hilarijevo je lice kod tih riječi poprimilo lukav izražaj. — Ja sambogat!— odgovoriKortejo. — U čemu se sastojivaše bogatstvo? Ovo je pitanje ipak bilo Korteju neugodno. — Imate li naročite potrebe,da to saznate? — Da — primijeti starac mirno. — Imao bih pravo,da se uvjerim, jeste li zbilja u mogućnosti da platite moju zaštitu.Ali naglašavamda ne računams nikakvom nagradom. Moje pitanje je imalo samo tu svrhu da saznamza vaše prilike, da bih znao na koji način vammogu koristiti. — Hvala vam. Ali kako to da vas ja toliko zanimam? — To ćete već uskoro doznati.Dakle,recite mi molim vas u čemu se sastojivaše bogatstvo! — Ja samupraviteljposjeda grofa Rodrigande.Oko starčevih usaina pokazao se neopisivismiješak.~~To znači drugimriječima, da vi taj posjed isko- risćujete u vlastite svrhe? Vidjelo se,da je Korteju postalo neugodno. — To nisamhtio reći. v~ Svejedno mi je što i koliko ste htjeli reći. Ja se „rzim činjenica. Uostaloms vašim je upravljanjem)v o, jer ste protjeranuizzemlje. Dakle biste me r o mogli nagraditi. — Irrii— - • koJi se un =Io§ noVCa> Seflor! ~ uvJa*vaSe Cor-* ižir.1 10 Dolr Je.pom!sli0'^ ga starac neće ^tt za svaki s££jo * "^^ Morao Sam se 117— Hoćete li time reći, da ste taj novac spremili na stranu izimetka Rodrigande? Sa ovakvimuprav- ljanjem imetkom će sada uskoro bitikraj. — Kako to mislite? — No, možete misliti, da će grof Fernando to spriječiti. — Jeste li vi davo? — uplašeno povičeKortejo, — Ta grofFennandoje davno mrtav! Hilario se nadmoćno nasmiješi. — To ni sami ne vjerujete.Vi anate isto tako dobro kao ija, da don Fernandojoš živi. Te starčeve riječinatjerale su Korteju krv u glavu. — Ja vas ne razumijem. Ta tko vamje to tiapri-povijedao? — Manfredo je bio dosta dugokod vas,da o onome što je od vas čuo,stvorizaključak. — Onda vammoram reći, da vas je vaš nećakkrivo obavijestio. — Pih, ne trudite se da me zavarate! Ja znam na čemu sam. Vi niste iskreniprema nieni, pa vas zbog toga ne mogu kod sebe primiti. — Ali što se vas tiče porodica Rodrigamda? — Ništa,baš ništa.Alimožete sami misliti, da mi neće pastin.a pamet da kod sebe sakrivaničovjeka,uz kojeg se prilijepila cijela četa progonitelja,o kojima ne znam, kako da se od njih obranim. — Vi se njih ne morate bojati. — To ni sami ne vjerujete.Mojnećakmi doduše nije mnogo ispričao,ali ja samipak razabrao,da to moraju biti neki očajnički ljudi, koji su vamza petama. Sto ste imali s njima? Možete mi se mimo povjeriti. Korteju je izbio znoj na čelu.Šutke i nesigurnoJe gledao predsebe u pod.Položaj,u kojemse nalazio, bio je neobično neugodan.Moraoje ina neko vrijeme, nestati,a pritome mu je mogao pomoćisamo ovaj"" jeonik.
- 48. A što jemoglo škoditi,da ga učini povjerenikomsvoje tajne? Kasnije se može udesitida nestane.Sad se još nije brinuo kojim putevima.naglim, odlučnimpokretomdigne glavu: 118 _ No dobro,odlučit ću s«,da vasu sve uputim.No ogu li se u svakomslučaju i svakompogledu po-uldatiu vašu šutljivost? «_ Kunemse.da ću biti nijem o svemu onome,što doznamod vas. _ Vjerovat ću vam. Ali jao vama, ako me izdate! Možete bitiuvjerenida ću vas ubiti,ako izbrbljate jednu jedinu riječ od toga. I sad Kortejo učininešto,što biprije držao posvenemogućim,naime, da ovog čovjeka,kojimu je do pred kratko vrijeme bio posve nepoznat,uputiu sve prilike kuće Rodriganda.No rekao je samo toliko, koliko je bilo moguće,a da se posve ne otkrije.Ipakje starac toliko saznao,da je na kraju dugog izvještaja iznenadeno povikao: — Ali, 'senor,zarje sve to moguće? Niste li mi ispričali neki roman? — Ne pada mi na pamet.Bilo mi je dosta teško,da vamotkrijemsvoje tajne. — I vi držite da ćemo skoro imati ovdje .progonitelje? — Uvjereni sam u to. Na svaki način su odmah krenuliza nama u potjeru.Ovakvimljudima kao što su oni, ne može izbjeći naš trag. — No dobro. Dočekat će ih se. Ali držite li zaista da trebami onog gerilca,koji je došaos vama, ukoinačitiu samostanu? Njega ne mogu trebati. — Onda ga pošaljite dalje!Sad je i meni dosadan. — Dobro.To ću učiniti. S Grandepriseomje malo drugačije.On ma je obavezan na zahvalnost,pa se od m ega ne trebamo bojatiizdaje. — Podite sada,senorLortejo,j doveditesvoju kćerku! Dat ću vam tajnu, Podzemnu odaju. t Za vrijeme ovog razgovora nalazila se senorita Emi-V* u svojojsobi. Nije pošla na počinak,jerju je ^ žalo budnompitanje,je li pogodnije odmah danas * tek kasnije pogledati u tajnu starčevu prepisku. pj-f113 . so 'ba ni Je bila daleko od njegove, pa je tako ^1Ir njetila,da su dolazile i odlazile neke osobe.To ju » Potaknulo da ugasjsvjetlo imalo otvorivrata,da 01 mogia prisluškivati. 119Malo kasnije začuje opet korake.Vrata starčevesobe seotvorišeiu svjetlu njsgove svjetiljke ugledala je kako k njemu ulazi jedan muškarac i jedna žena.Prije nego što suse za njima zatvorila vrata,primijetila je da muškarcu fali jedno oko.Onda ju je neki šumopet upozorio.Vidjela-je Hilarija, gdje sa svjetiljkomu ruci nestaje na stubama,kojima je zajedno s njim išla u podrum.Pratile su ga obje osobe,koje su prije toga došle k njemu. On ih je vodio krajnjezinih vratiju i pri tomje čula kako tihim glasomgovorineke riječi, od kojih je razumjela samo jedan dio. — Senorita Josefa,ovdje dolje ste potpuno...Više nije mogla razabrati. No tekšto je sve troje prošlo,došla je na neku misao,koju je odmah izvela. Uzela je nekoliko šibica i odšuljala se u Hilarijevu sobu.Tamo je bilo tamno.Zapalila je jednu šibicu i tada je uz njezino svjetlo opazila ključeve,koje je tražila. Skinula ih je sa zida i vratila se s njima u svoju sobu. Tek nakon duljeg vremena čula je kako se starac opetvraća.Bio je sam. Odveo je Korteja Josefu u njihovo podzemno skrovište.Nije opazio dd je za vrijeme njegove odsutnostinetko bio prisutan.Poštoje postavio svjetiljku na stol,počne šetatigore-dolje po sobii reče sam.sebi: — Kakva večer!Taj Kortejo ne sluti,da mi mora pomoćida izvedem svoje planove,koliko to bude po- trebno.Kakav neoprez!Povjeritirni tu povijest Rodri-gande!Iskoristit ću je za mjego<vu propast a za svoje ciljeve. Karamba! Kad bih mogao svog nećaka Man-freda podmetnutikao grofa!Alionda bibilo potrebno ukloniti sa puta sve,kojipoznaju tajnu.Počekat ću ionda učiniti,što bude zahtijevao čas.Možda će sutra stići progonitelji. Tu treba pripaziti. -Sad ću leći da sutra budempotpuno odmoran! Emilija je još neko vrijeme čekala, sve dok ^e mogla biti uvjerena,da su svipošlina počinak.Zatimje uzela sa sobomdovoljno papira iolovku,uze»a svjetiljku i bočicu s uljem, što jojje stajala na ras polaganju ilatila se svog pothvata.Zaključala f svoju sobu ispremila ključ, da nitko ne bi mogao primijetiti, da je odsutna. Zatimse bez svjetla spustia 120 fho »za stube,što suvodile u podrum.Tekovdje je upalila svjetiljku i pomoću ključeva otvorila vrata.Na taj način i' poštoje zapamtila tajne zahvate,koji su ioj uspjeli, došla je u stjenovitu komoru,u kojojse nalazilo ono što je tražila. Smjesta se latila posla,poštoje otvorila ormarić i stala razvijati pismo za pismom, da ih pročita.Bila su za Huareza. njenog nalogodavca,od najveće važnosti.Zato je Emilija uzela u ruku papiri olovku i prepisala najvrednije dijelove.U pisanju je bila neobično vješta,pa ipakje bilo toliko vijesti, da bi vjerojatno jedva do zore mogla biti gotova. Za vrijeme tog rada doprlisu do špijunke zvukovikao od ljudskih glasova.Ona .posluhne.Zvukovisu dolazili iz jednog kuta,a kad je Emilija svje~ tiljkom posvijetlila onamo,primijetila je rupu,koja je imala Ćblik žlijeba, čiju svrhu nije mogla shvatiti.Bilo je samo toliko sigurno, da ta rupa veže njenu prostoriju s nekomdrugom,u kojoj se sad govorilo.Emilija se sagnula do zemlje i stala prisluškivati.Sad je jasno
- 49. razabrala zvukjedinog muškogi jednog ženskog glasa,a kad je svoje uho prislonila na otvor,mogla je čak razumjeti i riječi, što su prijeko izgovorene: — Vjeruješ li ti potpunoovomHilariju? — upita ženskiglas. — Ja ipak mislim, da je uputnobitioprezan, oče! — Ne bojse za mane Josefa!Pablo Kortejo se ne da tako lako od bilo koga prevariti.To bi ipak' morala znati! ~ Oh, nisili upravo u posljednje vrijeme opetovanomorao doživjetidokaz,da ipak ima ljudi, koji su nam nadmoćni? .. ~ To je bio niz neobičnih nesretnih slučajeva,ko- Ji se neće opetovati.Najprije samimao namjeru po- usati,ne bih li se mogao povezatisa Huarezom.Da i je uspio pothvat na togEngleza i njegov teret, a b me predsjednikmorao primiti srdačnomdo- ^rodošhcom, a ja bih ga prisilio da postane orude ojim (,ih ostvario svoje planove.No sad je i s tim gotovo. ~~ Gdje bi mogao sad bitiHuarez? 121— Oh, . pošto ga potpomažu Sjedinjene Države i Engleska, on će svakako brzo napredovati. Ako su gerilske čete, kojima sam se morao ukloniti, oošle k njemu, onda je dovoljno jak da se usudi na snažan i brz napadaj. Onda će uskoro stići na haciendu dei Eriiia. — Zašto upravo onamo? — Mislim zato, jer su ti prokleti Miksteke tamo podigli ustanak, koji je uništio sve naše nade. Zatim je nastala tišina. Emilija je još neko vrijeme prisluškivala, ali nije više čula ni slova. — Posij su na počinak — reče ona sama sebi. — Ali tko su omi? Svakako Pablo Kortejo i njegova kćerka Josela. Što sam to otkrila! Pobjegli su ovamo a starac im je pružio sklonište. No što je najvažnije, Huarez će doći na haciendu. Tamo ga mogu sresti, da mu saopćim pronadene tajne. Zapravo bih morala nakon obavljenog poslaotići brzo u glavni grad. Ali nemam pouzdanog glasnika, kojemu bih smjela povjerititako važne stvari. Dakle sam prisiljena da sama podemna haciendu. Sad se Emilija vrati svom poslu. Još je dugo vremena pisala, dok je konačno i taj zadatak bio dovršen. Sve je dovela opet u prijašnje stanje i požurila natrag u svoju sobu. Uzbudenje, koje je njom ovladalo, nije joj dopuštalo da spava i stala se sprematida kriomice otputuje. Hilario^je u rano jutro bio budan. Pošao je da Korteju i njegovoj kćerki odnese zajutrak. Prt tome je morao proći kraj Emilijinih vratiju. Djevojka je čula korake i izišla je iz sobe, da vidi tko se približava. — Ah! Već budni, lijepa moja senorita? — upitaori. — Zar niste dobro spavali? — Dapače vrlo dobro, ali sarn se rano probudila* jer sam preduzelapoći na jutarnju šetnju. — To je vrlo pametno. Razmišljajte pritoni o odgovoru, što ćete mi ga dati nakon izmaka ugovoreno.-, roka. — Bil će iznenadujući, senjor — smješkala" se o" ljubazno. — Hoće li povoljno ispasti, seflorita? 122 __ Sačekajte ga! Ne smije se htjeti odjednom pre-iše sa/nati1 - Kod tih riječi dade mu Emilija osjetiti laki stisak ru-ke. __ Oh, senorita. ja »am odgovor! Nato on ode. No tek što je iza ugla hodnika nestao, požuriseona k njegovim vratima. Ključ je bio u ključanici. Emilija ude i stavi ključeve, koje je jučer uzela, na njihovo mjesto. Onda se vrati natrag u svoju sobu. Nekoliko časaka kasnije neprimjetno je napusti. Nosila je u ruci oveći omot i pošlaje dolje u grad i to jednom posjedniku konja, kojeg upita: — Posudujete li konje? — Da, senorita. Želite li odjahati u šetnju? — Ne, moram na hitan put, ali to mora ostatistroga tajna. Umijete li šutjeti? — Naučen sam da me plaćaju i da šutim. — Ja ću vam platitiunaprijed. Poznajete li haciendu del Eriiia? — Poznajem. To je put od nekoliko dana. Kakvu pratnju imate? — Nikakvu. Ja sam sama. — Onda stevrlo hrabra dama. Treba li da se po-brtoemza pratnju? — Dva čovjeka bit će dovoljna. — Kakogod mislite. Dat ću vam dvojicu svojih sluga. To su sigurni ljudi. Za polasata mogu biti potpuno spremni. ~ No dobro! Ovaj omot neka sluge ponesu sa sobom. ja idem naprijed a oni neka me stignu pred gradom. Ne želim da se primijeti kako i u kojem pravcu napuštamSanta Jaga. Sad je Emilija sa posjednikom konja dogovorila C! Jenu j platila mu tako, da je bio više nego zado-JoUan, Zatim je pošlavan grada držeći se kao da 6ce - <J odredeno vrijeme stigla su je dva jahača, koji su vodili sa sobom konja sa ženskim sedlom. Zausta- '« su se uz nju, sjahali i pomogli joj u sedlo. Za- su po meksikanskomnačinu odjurili u najbržem galopu. 1236. NADMUDRENI U isto vrijeme dolazila je po prilici pola dana puta dalje prema sjeveru mala grupa od devetjahača preko ravnog travnjaka.To je bio Sternau sa svojimdrugovima.Slijedili su ih na udaljenostipunojpoči-tanja
- 50. Miksteke,što ih jeBivolje Čelo zatražio za svoju pratnju.Očimuškaraca bile su upravljene na zemlju i nitko nije govorio niriječi, kad Sternau pokaže na travu ipri tome reče: — Ovdje su konji utabalizemlju. Vjerujem, da smo još na sigurnom tragu. Progonjeni su se ovdje od- marali. Sišli su sa konja,da pretraže mjesto. — Da — potvrdi Bivolje Čelo — to su bili oni.Broj konja je isti, a i veličina potkova tačnopristaje. — Kamo vodiovajpravac? — U Santa Jaga. Muškarciopet uzjahaše inastaviše put,alimnogo brže nego prije.Moglo je biti oko podne,kad su primijetili grupu od trjjahača,koja im je dolazila u susret.Zaustavilisu se. — Tri jahača — reče Sternau. — Jedna žena sa dva muškarca.Ah,primijetili su nas.Zakreću u stranu,da namizbjegnu.To im ne smije uspjeti. — Pojašimo na ovu stranu! — predloži Bivolje Čelo. Konjj ponovopojuriše dalje.Gospodaje sigurno uvidjela da je nemoguće izmaknuli. Stoga je nastavila svojimprvobitnimpravcem.Kad su se obje čete w- 124 liko približile jedna drugoj,da su se mogliprepoznatizaustaviMedvjede Srce svog konja ipoviče: _ Uff? To je lijepa squawiz Chihuabue. _ iz Čihuahue? Sto misli moj brat? — Gospoda,koja je bila kod francuskih poglavica.- — Senorita Emilija? Ah, bogami, istina je, to je ona!Sto radi ovdje? To mora imati neku neobičnu okolnost. Opet su potjerali konje. Nekoliko trenutaka kasnije su se zaustavili pred jahačicom. — DoktorSternau!— poviče ona zadivljeno. — Da, to samja, senorita — odgovorion. — Ali recite,kako dolazite ovamo!Držao samda ste na putu za Meksiko. — To sami bila. Ali sad samhtjela na haciendu delErina. Je li Huareztamo? — Nije. Ali on će doćionamo! — Morammu izručiti neobično važne vijesti.Nisamimala n« raspolaganju pouzdanog glasnika. — Mi vas možemo takvimu. svakomslučaju poslužiti— primijeti Sternau,pošto je bacio pogledna Miksteke, koji sii ih slijedili. — Sjašimo i odmorimo se! To su učinili a kad su sjeli, nastaviSternausvojimispitivanjem: — Dakle, kod nas možete naći sigurnog glasnika.Hije potrebno,da samigovorite s Huarezom? Nije. Radi se samo o tome, da spisi,koje nosimsa sobom,sigurno stignuu njegove ruke. — Predajte te stvari dvojici od naših Miksteka!Ona će ih odnijeti u haciendu del Erina i predatiPredsjedniku,čimovajstigne onamo. M ~ Sa zahvalnošću primamovu ponudu,senor.Morala bih na haciandičekatiHuareza,a ipak je vrlo Potrebno,da štoprije stignemu glavnigrad. — Odakle sada dolazite? ~ Iz Santa Jage. on~ 1 "}< idemo onamo.Nadamo se naime da ćemo Junaciosobe,koje već više dana progonimo.Senorita Emilija učini iznenadenipokret. — Možda Korteja? — upita.— I njegovu kćerku? 125I — Senorita, jeste 11 možda ovo dvoje vidjeli Santa Jagi? — Da. I to u samostanu. Oai su stigli jučer na večeri sakrivenisu u jednojpodzemnojodaji. Emilija je sad ispričala svoje dpživljaje od pret hodnog dana tako opširno,koliko je to smatrala a potrebno. Najčudnijomim se činila činjenica,da jt dakle to ipak bio Kortejo,koji je s tudompomoćioslobodio svoju kćerku. Kad je Emilija završila, upit; Stennau: — Vi biste dakako najradije što prije otputovalii glavnigrad? — To je zaista moja želja. — Kako bi bilo, da vamkao pratnju dademMik-steke, koji će preostati, ako se dvojica kao glasnicivrate na haciendu? — Zar ove ne trebate? — Pošto se u Santa Jaginalaze Francuzi,ne možemo silomništa postići.Upućenismo na lukavštitiu itu je čak lako moguće,da bi'nas ti ljudi smetali. — Želite dobitioboje u svoje njke? — Naravno. -^ No, onda se trebatesamo obratitiFrancuzima.Ako doznaju,da se smiješnipretendent Kortejo nalaziu samostanu,neće oklijevati,da vamga izruče. — Do toga mi nije stalo.MoramKorteja imati za sebe,ne za Francuze.Hoćete li biti tako dobrii tačno mi opisatiput,kojivodiu podzemnu prostoriju,o kojoj ste.mi prije pripovijedali. — Vrlo rado!
- 51. Emilija je totako taono učinila koliko je bilo moguće i objasnila takodertajanstveninačin otvaranja sakrivenih vratiju. — To sam shvatio — primijeti Sternau. — Ali ključevi. Po čemu ću ih prepoznati? — Po tome što vise jedan krajdrugoga uzptičju krletku,koja se nalazi u blizini prozora.Oba su ključa šuplja. — Onda za sada znam dosta, seflorita. Vi dakte više volite,odmah s ovog mjesta odjahati a Meksiko- — Da, ako mi dadete obećanu pratnju. — Ali vaša prtljaga? 126 _ Nešto imam uza se, a ostalo će Francuzi si-roo donijetiza mnom, premda ne znaju kamo samdanas odjahala. _ ja bih to rado obavio za vas,ali na žalost mi je to pod sada&njimokolnostima nemoguće.Ta gospoda Francuzi su me vidjeli u Čihuahuipa bime prepoznali.Dočekne bi bio na korist. — To je istina.Vi se ne smijete datividjeti. — Ne. Kad ste krenuli iz Santa Jage? — Ujutro oko sedamsati. — Onda ćemo mi vjerojatno u noći stićionamo.To odgovara,ondanas meće primijetiti. Hoćete li mi opisatiHilarijev stan,da ga odmah nadem? Emilija to učinij onda izvadisvoje prijepise ipreda ih Sternau.Ovajupozna Bivolje Čelo sa njihovim Ciljem i svrhomi uskoro su na zapovijed ovogpoglavice odjahala dvaMiksteke savažnimspisima natrag na haciendu.Ostalisu se spremilida senoritu otprate u glavnigrad.Oba su sluge bilivrlo zadovoljnisa cijenom, koju im je Emilija ponudila za konja i prepustilisu joj ga.Kad je uzjahala na sedlo reče Sternauu: — Senor,čuvajte se tog Hilarija! — Bez brige, senorita! Taj mami čovjekneće postatiopasan.Sretan put! — Do videnja! Emilija odjaše s Mikstekama i to natrag u oštromkutu prerna pravcu,iz kojeg je došla.Oba sluge takoder krenuše natrag.Oniod razgovora izmedu Ster-n aua i Emilije nisu razumjeli ni riječi. Sad upita Anton Unger: — Nismo ij trebali zadržati Miksteke uznas,gospodine doktore? Nas ima devetero muškaraca,aline znamo, što namse može desiti.Moglo bise dogoditi fl a ustrebamo njihovu pomoć. l k~~ Ne v Jeru Jem - Ta J Hilario nam ne može tako afe o nauditi.On će nammorati izručiti Korteja.Ako o nešto propustili,onda je to,što snio onojdvojiciksteka, koji su se vratili na haciendu trebala rećimo o Jašemo. 127— Sigurno su to crveni prije sami čuli — mislio je Anton Unger. — Ne vjerujem, jer su bili previše udaljeni od nas. Ali ja ne uvidam, zašto bismo upravo danas morali biti tako plašljivi. Krenimo, da ne dodemo prekasno u Santa Jagu! Jahanje je nastavljeno i to tako brzo, da su za pet satistigli u Santa Jagu. Bila je večer, ali se samostan mogao bez: muke raspoznati. — Gdje ćemo smjestiti konje? — upitaUnger. — Smjestiti? — odgovori Ster>nau. — Uopćeih nećemo smjestiti. U samostanu nije uputno a u gradu nas ne smiju vidjeti. Negdje gore na brijegu će se već naći pogodno mjesto, gdje ćemo ih moći sakriti, dok ih budemo opet trebali. Odjahati su uz brijeg. U blizinu samostana poreci putanalazila se neka šikara, u koju su sakrili životinje. — Tko-će ostatiuz životinje? — upitaStennau. — Ja ne — odgovori Bivolje Čelo. — Medvjede Srce mora Korteju — primijeti Apač. — A ja nikako ne mogu, ostatiovdje, ako se radi 0 tome, da se uhvate te dvije osobe — izjavi Munja. Isto tako nijedan od ostalih nije htio čekati uz konje. — Ali isto tako ni ja ne mogu ostatiovdje — primijeti Sternau. — Moramo dakle ostaviti konje bez straže. — Da. Nitko nam ih neće odavde uzeti. — Nadajmo se. Dodite dakle! — Kako ćemo ući? Kroz kapiju? — Ne. Moramo biti oprezni. Pregledajmo zidove1 Bilo bi najbolje da nas nitko ne vidi osim Hilarija. Kad su Sternau i njegovi pratioci došli na brijeg 1 zakrenuli prema grmlju, uzdigao se kraj puta M* nekog čovjeka i požurio prema samostanu. Ušao ^e kroz pokrajnja vratašca, zatvorio ih i požurio u Hu»-rijev stan. To je bio Manfredo, njegov nećak. — Pa ti si posvebez daha — reče starac. •- Dola " zaš li sa svoje straže? — Da. Oni dolaze, devetorica muškaraca. Jedan oo njih je velik poput diva. 128 _ To bi morao biti taj Sternau. Otidi, da te sad "~de> Ni Grandepriseih ne smije primijetiti. ne __ Q-(I .(jnj neće odmah doći. Najprije su odjahali d šikare. Sigurno će tamo sakriti svoje konje. Krizom će doći u samostan.
- 52. __ To bii meni bilo draže. Jesi li sve tačno zapamtio? Ne trebaš ništa raditi, nego iza nas svijetliti, jednako kao što ja idem sa svjetiljkom pred n>jima. Ali čim udemo u dotičnu prostoriju, naime ja i oni, tićeš zaostati, zalupiti vratima i gurnuti kračun. To je sve. Sad idi! Nećak se udalji a ujak ostane. Sjedio je za stolom, prividno zadubljen u neku kojigu, ali je napeto prisluškivao svaki šum, koji se čuo. Ipak on nije bio prerijski lovac. Dok je on uzalud naprezao svoj sluh, da bilo što čuje, vrata su ~se tiho otvorila i na njima je stajao Sternau, a iza njega njegovih osam drugova. Nijemac je taono promotrio sobu i onoga, koji je u njoj sjedio i zatim upitao: — Jesteli vi senjor Hilario? Upitan;se trgne i okrene. On se tako prepao, da je tek nakon nekog vremena mogao odgovoriti: — To sam ja. Tko stevi? — To ćete ubrzo doznati. Kod tih riječi ušao je Sternau a ostala osmorica su ga slijedila. Starčeve oči su očitim strahom bile uperene u orijaški Sternauov lik. Zar da se zaista usudi prihvatitiborbu s ovim ljudima, koji su bili naoružani do zubiju? Kad su se vrata zatvorila zanjima, upitaSternau: — Vi stesami, senjor? - Da. — Ne može li netko prisluškivati našem razgovoru? — Nitko. •— No, dobro, onda ću vam raci, da imarn jednu m olbu na vas. sta o ^^ "e sternau Uubezno govorio, tako da je u Počela rastisplasnula hrabrost. „ ~~ ^e bistelj mi radije prije rekli tko ste vi? — fiia Hilario. J astrebov 129— To ćete već doznati. Najprije nam izvolite dati iskreni odgovor na nekoliko pitanja! — Senjor, ja ne znam, što da mislim! Kake izgs, da, vi nisteobičnim putemdošli u samostan? — Naravno da nismo. Mi smo zato imali razloga dragi moj. Ako vas naš dolazak uznemiruje, onda leži samo u vašoj ruci, da nas se što brže oslobodite Jesteli možda obaviješteni o našem dolasku? — Ne.. Tko bi me mogao obavijestiti? — Nisu U jučer uveče k vama došli jedan gospodin i jedna gospoda? — Nisu. — Imenom Kortejo? — Ne. Ja te ljude ne poznajem. Uostalom ja se bavim samo liječenjem i njegovanjem bolesnika a ne politikom. — Ah, a odakle onda znate, da to ime stoji u vezi s politikom? S time steodali da vam je poznato. Nepokušavajte da me prevarite! Vj podržavatepismenu prepisku sasvim sadašnjim političkim ličnostima! Hilario se prestrašio. Odakle je to Sternau znao? — Dakle Kortejo i njegova kćerka nisu došli k vama? — raspitase Sternau još jednom. - Ne. — Vi ih dakle niste odveli u neku podzemnu prostoriju, da ih ondje sakrijete? — Ne. —f A ta prostorijase ne nalazi uz onu. u kojoj se nalazi sakriveni ormarić s vašim tajniim listovima? Sad starcu jurne strah kroz sve udove. Ali on se ipak ohrabri i naljuti: — Senor, ne znam kako dolazite do toga da kriomice ula?,ite k meni i da mi postavljatepitanja, koja ne razumijem. Pozvat ću pomoć protiv vas. — Nemojte to pokušavati, senjor! Zlo biste prosu- — Onda se barem taonije izjasnite, da saznam, st zapravo hoćete od mane. — To se može kratko reći: vi treba da nam 'z ručite Korteja i njegovu kćerku. — Ali ja ništa ne znam o njima. ,., — Vjerujete li zaista da ćete se izvući s tom 'a2 '' Ja ću vas naime sada zgrabiti zagrkljan — 130 ko mi odmah ne kažete, da ćete biti iskreni, ja 6u ', a ,i tako stisnutivrat, da ćete idućeg trenutkabiti l^ina Mićemo onda već samj umjeti naći te dvije-tražene osobe! Sternau je kod tih riječi čvrsto zgrabio Hilarija grkljan1 , da je ovaj mogao još samo mucati. Starca je sad pro'žeo strah. Uvidio je da je nemoguće dalje ostatikod poricanja, bez pogibelji za svoj život ; promuca: — Ja — ću! Sternau je malo popustio. — Kortejo i njegova kćerka su dakle kod vas? — Da! — Gdje se nalaze oboje? — U jednoj podzemnojjami. — Jami? Pih? Sigurno niste svoje štićenike strpaliu jamu, već steim dodijelili bolji stan. — Ne. ta oni) su moji zarobljenici! — lagao je starac. Stennau mu oštro pogleda u lice. — Opominjem vas, da me ponovo želite prevariti! — Ne varam vas, seflor! Ne anam odakle ste to doznali. Alj pošto to znate, moram vam reći, da je Kortejo moj neprijatelj. Slučaj ga je doveo meni u ruke i tako je on doduše vjerovao, da će postatimoj Štićenik, 'ali postao je moj zarobljenik. Htio sam ga malo mučiti a onda izručiti Francuzima — To možete udobnije učiniti, tako da Korteja nama izručite? — A što ćete mi dati, ako izvršim vaš zahtjev?
- 53. — Cimi mjse. da biste htjeli izvući i neku plaću. Slušajte, ova bi se plaća mogla lako sastojatiod oe-w§, što vam ne bi bilo milo. Pitam vas ukratko,, ho-Ce 'e li nam Izručitioca i kćerku iii ne? Dajem vam Jednu minutu vremena za razmišljanje! Hilario dade svom licu izraz najvećeg straha i odgovori: 2V 7~ Bože moj, pa spreman sam na to. Samo mi doli t da Pozoveni sv og nećaka! On je čuvar zarob-ika. Manfredo ima ključeve! ^ Gdje se on nalazi? ~~ Pokraj nas. Moram samo pokucati. 181— Onda to učinite! Starac zakuca na zid i odmah zatim ude ManfredoPromatrašedevetoricu muškaracaznatiželjnima uj«;.no zaplašenimpogledom.Sa sobomje imao upaljenu svjetiljku. — Ovi senores su došli,da im se izruče zarobljenici — reče mu ujak. — Tko su oni? — To te se ne tiče.Je li put slobodan? — Držim da sad nećemo nikoga sresti. — Dobro. — S time prihvati i starac svoju svjetiljku. — Čemu dva svjetla? — upita Sternau. — Jer bi jedno za jedanaest osoba u mračnim hodnicima bilo premalo.Ili da zarobljenike dovedem ovamo? — Ne, mi idemo s vama. Ali nemojte pokušavatida nam pobjegnete. Jedan od vas će ići naprijed a drugiiza nas.Prednjije talac za obojicu.Ako se što desi,bit će ustrijeljen. Krenuli su kako je Stennau naložio i kako je na žalost bila starčevanamjera.,Hilario je pošao naprijed i vodio ih kroz jedan hodnikionda niz jedne duboke stube,ponovokrozjedan hodnik i najzad kroz jedan podrum.Zastao je pred jednimjakim, željeznim limom okovanimvratima i povukao unazad dva kračuna. — Imaš li ključ? — upita Hilario svog nećaka. — Da — izjavi ovaj. - Oni su iza ovih vratiju? — raspita se Sternau. — Ne, nego iza slijedećih,senor, Sad je Manfredo otvorio istupio natrag,da Pr o~ pustiostale.Hilario je pošaonaprijed, a devetorica za njim. Nisu primijetili, da nasuprot ležeća željezu3 vrata nisu bila zatvorena.Još prije nego što sunaslutiliprijeteću opasnost,staracje strelovito skočio izsobe izalupio vratima za sobom.U istomtrenutku čulisu iza sebe tresak.Nećakje zalupio i prvimvratima. Pred njima i iza njih zaštropotaljsu kračun1 ibrave,a onisami su se našliu tama. — Uhvaćeni!— poviče Anton Unger. — Uf f! — poviče Apač. 132 _ — izmakne Sternauu. Ostalisu bili tako zastrašeni,da su nijemo stajali. Ni Miksteka nije ništa rekao,ali hitac iz njegove puške opalio je u vrata. — Sto hoće niojbrat? Zašto puca? — upita Sternau. __ Razbiti bravu — odgovoriBivolje Čelo. __ To nam ne pomaže. Na vratima su i kračuni. _ Upalite vatru! Posvijetlite! Sternau posegne u svojdžep iizvadi šibice.Kad je jedna od njih planula,mogao se razabratizagušljiv trag, koji je izvana prodirao kroz ključanicu.Istodobnose osjetio neobično oštarvonj,koji je bio u stanju da oduzme dah. — Kane nas otrovatiili ugušiti! — poviče Steimau. — Kroz ključanicu pusu nešto smrtonosnog! — Razbijte vrata!— poviče Munja. Svomsnagomuprlisu se zaključani o željezna vrata.Ništa im nije pomoglo.Vani • je stajao starac i prisluškivao.Uljevici je držao svjetiljku a u desniciprazmu,tanku cjevčicu,u kojoj se nalazila kemijska materija, koju je puhnuokrozključanicu.Na licu mu je bio izraz davolske zluradosti. — Pobijedio sam! — kliknuo je. — Uhvaćenisu!Slušajkako se upiru o vrata.Sad udaraju kundacima od pušaka o njih.Oh, željezo drži. Kračunineće popustiti.Za dvije minute bit će mirna. Imao je pravo.Udarcii kucanje postalo je slabije i uskoro je posveprestalo. Da otvorim? — upita se starac.— To je opasna stvar.Ako dodemprerano,bit će još budnaija sam izgubljen; ako dodemprekasno,sviće umrijeti. Trebali bi biti samo bezsvijesti.Pokušat ću! Povukao je kračune i oprezmo otvorio.Oštar,pro-oran vonj mu je suknuo u susret. Brzo je širom"tvorio vrata i skočio daleko natrag. — Otvori,Marafredo!— poviče uzto. Na tu zapovijed otvorio je neićakj vrata s druge ane,tako da je otrovniplin mogao izaći. Nije tra-o dug0 j ve(j gg mo,gjo 5eZ opasnostidoeido deve- 133torice nadmudrenah. Oni su ležali nepomično na podu. Liječnik klekne, rastvori im odjeću na prsirna ipregleda ih. — Da nisu možda čak mrtvi? — upitanećak.
- 54. — Ne, —odgovori starac nakon nekog vremena — Još žive. Prošlo je onako, kako sam želio. Oduzmi im sve, što imaju uza se, to neka bude tvoj plijen Onda ih zaveži i stražari, dok se ne vratim. Otići ću • po Korteje. Neka se vesele zbog tih ljudi, kao što ću se ja kasti'ije zbog njih veseliti. Hilario se udalji. Nećak je opljačkao onesviještene i odnio svoj plijen u podrum, kroz koji su prije došli. Opljačkanima je tako zavezao ruke i noge, da im je bilo nemoguće osloboditi se. Starac je prošao kroz nekoliko mračnih hodnika i došao do vratiju, na koja je pokucao. — Smijem li ući? — Ah, senor Hiiario! — začuje se jedan glas. — Konačno se date vidjeti! ' Liječnik je otvorio vrata i ušao u stjenovitu prostoriju namještenu za prebivanje, u kojoj je gorjela svjetiljka. Kortejo i negova kćerka su tu sjedili na rogožini na podu. — Dobro da stedošli! — reče Kortejo. — Trpimjoš uvijek velike boli. Ne biste li me nanovo previli? — , Ne, senjor. To bi bilo suvišno. Vaša je ozljeda pogrešno liječena. Sada je prekasno. — Vi se šalite — reče ranjenik. — Vi me hoćete uplašiti. — Želio bih, kad biste se zaistabojali, senjor. Pri tome je Hilarijev pogled hladno i bezosjećajno počivao na njegovu licu, samrtnički blijedom od straha. Kortejo se nije na to obazreo i reče, kao da hrabri sam sebe: — Uvjeren sam, da ću ubrzo opet ozdraviti. je na gornjem svijetu, senjor Hilario? Hoćemo li ^ uskoro smjeti pokazati?Jesu li Francuza još ovdje- — Oni neće tako brzo otići. 134 _ Neka ih davo odnese! Na taj način moći ćemo 'samo po noći usuditi napolje, da dobijemo svje- a zraka. Ne bistenam barem mogli dodijeliti drugi _ g tome ću morati najprije razmisliti. Nije svaka zavas prikladan. __ Zar Se još nije pokazao nikakav progonitelj? __O dakako. Bilo ih je devetorica ovdje. Činilo ss da to nisu obični ljudi. Jedan od njih bio je div, pravi golijat. __ Naravno Stennau — ubaci Josefa. Dvojica su bili Indijanci. — Bivoljć Čelo i Medvjede Srce! Sto ste učinili s njima? — Ja? Ništa, posveništa, senorita. Bio sam veseo, što oni nisu sa minom učinili niišta. — Ali bilo je dogovoreno, da ih se uhvati! — Kako bih to mogao učiniti, senorita? . — I to još pitate?Senjor doktor, vi ste kukavica! — Misliteli to zaista? Je li to hvala zapožrtvov-nost, kojom sam vas primio kod sebe? Treba li da vas izručim Francuzima? — Glupost! — poviče Kortejo. — Mojakćerka nije uopće tako mislila, kako ste vi to primili. I ja sam naravno vjerovao, da ćete zarobiti te lupeže. A tako je bilo i dogovoreno. No sad su umakli i ja sam prisiljen da ih na drugi način učinim neškodljivim. A što su rekli? Kako su se ponašali? Ta pričajte! ~~ Kasnije, senjor. Sad razmišljam o tom, da želite drugi stan. Ako me želite slijediti, ja ću vam Jedan takav pokazati. Kortejo i njegova kćerka napustilisu sadašnje boravište i dali se od starca voditi kroz hodnike. Naj-^d im je u susret zabljesnulo neko svjetlo i kad su so!r bliže > prepoznao je Kortejo Marafreda, koji je Jedio kraj devetorice muškaraca, koji su svezani ie-11 na podu. Kortejo pride i začudeno vikne: — Demonio! Pa to je Sternau! naU? ~ brzo Upita Josete - ~" Gdje? Gdje 135A ov Požurila je bliže i zastala kraj Stemaua, Ovaj j. opet došao k sebi ; promatrao je hladnim ^ipn^ pogledima te četiri osobe, u čije je ruke zapti,). — Da, to. je StemauF — klikne djevojka. — dje leži Bivolje Čelo, Medvjede Srce •: Munja, sam, da su umakli! Posljednje riječi bile su upravljene starcu. — Samo sam se našalio — objasni ovaj. — Men ne umakne nitko, kome želim kod sebe dodijeliti stan t ostali su opet došli k svijesti. Oči su doduše dizali otvorene, ali nijedan od njih nije govorio nit riječi. — A ovdje je Mariano — razveseli se Kortejo. — Tako mi svih davola, ovo je dan veselja, kakvog već dugo nismo imali. A ovdje — a ovdje — zaista — ne može biti drugačije, premda ja to dosada gotovo nisam mogao vjerovati, ovdje leži don Fernando de Rodriganda! Scnor, zar nam nećete reći. kako vam je uspjelo pobjeći iz tamnice? U grudima starog grofa bjesnio je vulkan. Kako je čeznuo za ponovnimvidenjem s tim nitkovom, kojemu je zahvaljivao Osamnaest godina neizrecivog jada i kako se to ponovno videnje posvedrugačije odigralo, no što je očekivao! Najradije bi se otkinuo i dao maha mržnji svog srca. Ali rekao je sam sebi posveispravno, da bi time samo svojim mučiteljima priredio užitak i stoga je šutio. Stajalo ga je naravno svu njegovu snagu samosvladavanja, da pokažeravnodušno, mirno, lice. — Ah, ponosni stei glumite uzvišenoga — rugao se Kortejo. — Menije i to pravo. Ponos će vam već proći! — Ali kako vam je uspjelo da ih uhvatite? — obrati se on Hilari.lu. — To ćete kasnije doznati. Sad se pitaprije svega što da učinimo s tim ljudima. — Zatvoriti ih treba! — izjavj Josefa. — U vass najgore podzemne tamnice, senjor! Ne mogu biti dosta loše za njih! Svaki dan će dobiti batine ali svega jednom tjedno jesti.
- 55. — Alj jabih vas ipak molio, da budete malo o zirniji, senorita. Ni vi sami ne znate, nećete li jednom doćj u položaju kojem biste trebali obzira. 136 Tosefa ndje primijetila pogled što joj ga je starac tim riječima dobacio, već je žustro odgovorila: — Obzira prema njima! __ Nikakvih obzira, ne treba imati nikakvih obzira prema njima! Zar ne, oče? Kortejo je kimnuo odobravajući glavom. __ Ovdje je blagost na krivom mjestu. Ja sam izgubio jedno oko. Oteli su mi moju haciendu i protjerali moje ljude. Nijedna kazna nije dostaokrutna za ove ljude. Gdje su rupe, u koje će ih se baciti? — Jedan kat niže, senjor. Hoćete li ih pogledati? — Da. Želimo se vlastitim očima uvjeriti, kakvi užici očekuju tenitkove. Ne bismo li ih odmah poveli sa sobom? Proširit ćemo im sponena' nogama da mogu hodati. — Ne pada mi na pamet. S tim ljudima se ne smije šaliti. Neću im dozvoliti ni najmanju prednost, koju bi mogli iskoristiti za svoje oslobodenje. Ostat će ovako ležati, kao i sada i onda će biti pojedinačno odneseni dolje. Na taj način se rte mogu braniti. Podite sad sa mnom dolje! Hilario je pošao naprijed sve dok nisu stigli do jednih stuba, koje su vodile u dublji, podzemnikat. Dolje su ušli u dugi, uski hodnik, u kojem su desno i lijevo bile smještene male u kamen urezane ćelije, jedva dovoljno velike za jednog čovjeka. Svaka od tih ćelija bila je zatvorenavratima, u kojima se nalazila okrugla rupa. — Jesu li to zatvori? — upitaJosefa. — Pokažite nam jedan! Hilario otvori jedna vrata i posvijetli. — Dva željezna koluta! — primijeti Kortejo. — Čemu služe? Za pričvršćenje utamničenika. — Kako se to radi? R. T o Je zapravo jedna umjetnost, senjor — reče rac - ~~ v i niste vezani. Sjednite ovamo! Ovdje vas ogu najbolje uvjeriti, da nijedan od tih utamniče- lKa ne može pobjeći. kaj~ Dob ro! Pokušat ću. Uživat ću da tačno znam, ako Cv mo držimo te ljude, 137— Da, oče,i Ja to moram znati! — primijeti Jo. sefa.— Hoćete li to i meni pokazati,senjor? — Rado — odgovoristarac.— Tu nadesnoimamdvostruku ćeliju,koja je kao stvorena za takav spo-kušaj. Otvorit ću je. Hilario povuče dvakračuna iotvorivrata.Pokazala se ćelija široka dva metra,isto toliko duboka iupravo tako visoka,da je čovjekmogao u njoj sjediti.Pod je bio od kamena.Nije bilo ni slame ni strunjače,mi vrča ili posude za piće.Ali na stražnjojstraniprimjećivala su se u visinivrata i bokova dva puta po dva željezna koluta,koja su se dala otvoriti. — Na ove kolute se zatvaraju zatvorenici? — upita Josefa.— Aliti su otvoreniija ne vidim nikakvih brava na njima. — One ovamo ni ne spadaju.Na kolutima se nalazi tajna mehanika, čijom pomoćise zatvaraja. Dakle hoće li se gospodauvjeriti,da je odavdenemoguće pobjeći? — Da, ja ću pokušati— odgovoriJosefa.— Onda ću imati još većiosjećajsigurnosti. — I ja — doda Kortejo. — Onda dodite! Sjedinite jedno kraj drugogaunutra! Oni su poslušalitu naredbu.Starac je sa dva putapo dva pokreta zatvorio željezne kolute oko njihovih tijela. — Divno!— klikne Josefa.— Tko ovdje sjedi,taj je dobro spremljen! — Vi dakle mislite, da je ta jama siguran stan? — nacerise Hilario. — Da — nasmije se zadovoljno iKortejo. — Zarobljenici neće moći nikada umaći iz te podzemne tamnice.Ali otvorite sadopetkolutove,ml smo dovoljno iskusiliudobnostitoga stana. — Ali, senor,pa viste rekli, da ste zadovoljniS tim stanom,a i vaša kćerka je rekla dsto. — Da, zadovoljništo će zarobljenicidobitiovakv6 rupe. Ili možda mislite, da smo sjeli unutra,da ta ostanemo sjediti? 138 — Da, upravo samto mislio. Nastala -je kratka stanka,izazvana zaprepaštenjem; •e je Josefii njenomocu oduzelo dargovora.Tekd su naslutiliu kakvu su se strašnu stupicu sami stavili. _ Jeste li poludjeli!— najzad poviče Kortejo. — Ja? O ine! Ali vi ste bili upravo ludi,kad ste na tako glupinačin zašlimeni u ruke. Kažem vam. da nikada nećete izaći iz ove rupe. Sad je Kortejo smatrao za potrebnoda moli: — Nemojte pretjeravat! u šali,senor!Sad znamo što smo htjeli znati, naime kako se osjeća čovjek, odreden da zaglaviu tojrupi. — Ne, vi to još sada ne znate.Skapavanje vammora ozbiljno doćido duše,a tekonda ćete to znati. Sad Josefa krikne od straha.Doprlo jojje do pune svijesti,što je očekuje. — Senor,vi ste ineman!Ne smijete nas pustitida skapamo!Ja to ne mogu izdržati! — Posve tačno!— nacerise Hilario. — Skapavanje nitko ne može izdržati. — Pa mi vamnismo ništa učinili!
- 56. — Niste. Alija sad tražim plaću za to što samvas primio kod sebe.Ivaše neprijatelje samvamskinuo sa vrata. Oni vamne mogu ništa više učiniti.Zar mislite, da bih sve to besplatno učinio? — Ta oslobodite nas!— zaklinjašc Kortejo, — A ja ću vas bogato nagraditi. — Počekajte još malo s vašomponudom!Vi još ni ne znate što tražim od vas. ~- No, što? — upita Kortejo, poštoje na starca upravio pogled puniščekivanja. Ovaj reče s izrazom lica, kao da se radi o nekoj sitnici: ~- Zahtijevamod vas nasljede grofova Rodrigande. — Nasljede — Rodriganda? Kako to mislite? Vi ste sto tisuća puta ludi! nioć~ Nisam luidi od vas,kada ste zamišljali da ćete 1 s nadmoć nad Rodrigandom.vi ste podla ništari'ja! 139— Savjetujem vam, da budete nešto oprezniji sa svojimizrazima, Vj sami ste najvećinitkov,koj-j mi je ikada .došao pred očii ja činim dobro djelo,ako vamoduzmemvaš plijen, — Vi ste me podlo prevarili! Prokleti bili, vi ni-štarijo! — Ne uzbudujte se dalje,to je ionako uzalud!Ja namjeravam bolje upotrijebiti bogatstvo Rodrigande od vas,koji ste mislili, da možete postatipredsjednikom. Tako neizlječivo glup čovjek, pa predsjednik! Hahahaha! Kažem vamposve iskreno da imamstanovite planove, za čije će mi izvršenje posve dobro doći bogatstvo Rodrigamde.Vi ste odigralisvoju ulogu. Moj nećakManfredo postat će grofmjesto vašeg Alfonsa, a ja ću skinuti vrhnje sa masnog mlijeka. To je za uši obiju Korteja tako užasno zvučalo,da nisusmoglind riječi odgovora.Činilo se da Hilario to nije ni očekivao,jer je podigao svjetiljku s poda,za-kračunao za sobomvrata ivratio se Manfredu,kojije ostao kod drugih zarobljenika.Nakon što su jednogza drugimodnijelidolje u hodnik i privezali ih u zajedničkomzatvoru na zid, naložio je Hilario svomnećaku,da svezanima odnese kruha ivode ionda se popne u svojstan,gdje sačeka Manfredovpovratak.Ovajje uskoro došao. — Sto su još rekli? — upita Hilario. — Ona devetorica su šutjeli.Ali ono drugo dvoje su urlalii jecali, da su me zaboljele uši.Hoće li zaista ostatidolje? — Naravmo. f — Da tamo umru? — To će se već datiudesiti.Alj zar mi nisi rekao da su ona devetorica spremili svoje konje u grmlju? Te bi nas životinje mogle izdati. — Moramo ih ukloniti. Ali kamo? — Podinajprije onamo i sve imoduzmi! Onda ih izvedi napolje na slobodno polje i pustiih. — Šteta je za njh. Pa moglo bi ih se prodati. —- Kroz to bi se lako mogao unesrećiti.Sad je noć.Imaš vremena da izvršiš moj nalog.Zadovoljise 8 plijenom, koji si već dobio. 140 Nećak se posluSno udalji. Stigavši do životinja, im sedla ipribor, sveže jednog za drugogkonja i odvede ih niz brijeg. Tamo uzjaše jednog od konja i po- ri u ravnicu, vodeći ostale za ular uz sebe. Kad je isb'o da je otišao dostadaleko,zaustavise i rastjera životinje Onda se pješice vrati u grad — trag de- vetorice jahača, koji su pred nekoliko sati još puni nade hrlili svomcilju, bio je uništen. Slijedećeg jutra uzeo je Hilario ključeve,koji su otvaralipodzemne hodnike,pozvaoje svog nećaka isišao s njime u ćeliju, u kojoj su čamili Pablo Kortejo 1 njegova kćerka.Kad su ga zatvoreniciprepoznali,upita Kortejo bojažljivo: — Dolazite li da nas oslobodite, senjor doktore Hilario? — Pustimna slobodu?Ovisisamo o vama,hoću li vas pustitida skapate ili vam se još može ostavitinada u spas. — Spas? — zastenje Kortejo. — Što tražite za to? — O tome ćemo kasnije razgovarati.Sad se rad-ipredbježno samo o poboljšanju vašeg momentalnog položaja.Pripravan samda vanidadembolju ćeliju pa i hrainu,ako mi date iskrenu i istinitu obavijest o gusaru Henricu Landoli. — Ah,zašto o njemu? — To je moja stvar.Vi ste tomlovcu Grandepri-seu obećali,da ćete mu predatiLandolu u ruke? — Jesam. — Dakle ste bili uvjereni, da ćete opet negdje srestiLandolu.Dajte mi o tome čvrsto uporište, pa ću vamodobritinamjeravane olakšice! — Sto želite od Landole? — Imam i s mjirne sreditijedan račun. — Hoćete li ga zatvoriti i mučiti kao nas? Vige_ naime ako ga uhvatim.To bi i menj bilo zadovoljstvo. Na žalost ne , gdje se sad nalazii. ~ Ali ima jedno sredstvo,da se to sazna? tortejo oklijevaše s odgovorom.Stoga starac strogo primijeti:
- 57. i„r~ D obro,zadržite toza sebe, ako hoćete da ovdje Jadnoskapate! 141f,' '.' •»•,'* Hilario se spremao zatvoritivrata,kad Josefa pre.stravljeno poviče: , — Za ime božje,reci mu, oče!Ja neću umrijeti/ ja moram ostatina životu! 7 — Ako mi iskreno odgovorite,izvadit ću vas izo/e podzemne tamnice. ' — Dobro.Najprije napolje,a onda ću govoriti./ ali prije neću. . / — Ah,vi mi ne vjerujete? No,to vamneću zamjeriti i »toga ću ispuniti vašuželju.Oslobodit ću vas željezn>ih kolutova, ali ću vas prije toga vezati na druginačin,tako da ne možete načinitinikakvu glupost.Aljako mi onda ne date nikakvu obavijest,snaćiće vas dvostruka kazna. Sad je Hilario svezao Korteja fJosefu uzpomoć svognećaka tako,da su dodušemogliustatiičak polagano se kretati,ali su bili nesposobniza neki otpor.Onda je skinuo željezne držače s njihovih vratova itrbuha. . — Sad dodite i slijedite me! — reče nato.— Sad ću vamdati bolju ćeliju, s kojom morate predbježno biti zadovoljni. Starac je pošao naprijed a zarobljenicii njegov nećaksu išliza njim. Na kraju hodnika nalazila su se vrata, koja su vodila u prostoriju,koja je prije ličila maloj sobinego zatvoru.Hilario otvorita vrata i reče: — Ovamo unutra!To će biti vaš sadašnjistan.A sad tražimpodatak.Gdje ili kako mogu saznati,gdje se nalazi Landola? — Kod mog brata — odgovoriKortejo. — Dakle u Rodrigandi u Španjolskoj? To mi je predaleko, to mi ne može ndšta koristiti.Ne postojili neki drugii bolji podatak? Kortejo mrko i l juti to pogleda starca iupita: — Hoćemo li zaista ostatiu ovomboljemzatvoru i dobitidovoljno hrane? — Da, ako budete govorili. — Ako mj obećatejoš dvije stvari,dat ću potpune obavijesti. — Recite, što da obećam! - Da nas ovdje neće umoriti, 142 r£O vam obećajem,naime ako vašjpodacibududobri.Dakle govorite! __ Mi snio nemocnju vašimrukama. I stoga ću reći,da samzbog Landole pisao svombratu Ga-sparinu.I Ja samhtio znati, gdje se ovajnalazi. _ I vi očekujete odgovor? _ Da.Možda je već stigao,kmom agentu u Vera Cruzu. — , Zašto,ne u Meksiku? _ Vi zaboravljate, da se ne smijem pokazati u glavnomgradu. — To je istina.Tko je vaš agent? — To ću vamreći tekkad dobijemo za jestii piti i nakon što pregledate moje oči, — SenorKortejo,vi se zapravo uopće ne nalazite u položaju,da mi propisujete uvjete,alija se danas nalazim u dobromraspoloženju,pa ću pristatina vaše traženje.Manfredodonesi vina,kruha i sira,a ja ću pregledatiočiseflora Korteja. Nećak se udalji. Kad se nakon duljeg vremena vratio sa traženim, bio je i starac gotov sa pregledom. — Sad samispunio svoju riječ — reče Hiiario — a vi takoderodržite svoju! — Mojagent je ribar Gonsalvo Verdillo — izjavi Kortejo. — Kako se može dobitiodgovorod njega? — Putemglasnika.
- 58. — Hoće Mmu ga izručiti? — Samo onda, ako mu taj glasnikdonese moje Pismo, pomoću kojeg se može iskazati. — Dobro,onda ćete vjnapisatito pismo. ~ Pod uslovdmda i ja dobijemza pročitati list m og brata. -- To ću vamdozvoliti.Donijet ću sve što je po-»noza pisanje.Sad ćete ostatipod paskomMar-ri *da,dok se ja opet vratim! i '?rio ode - Ka d se vratio, imao je osim pisaćih ' : 'ed 'nu drvenu Mupčicu, koju je Cortek-j kao pult. Olabavili su mu vezove ,koliko je bilo potrebno za pisanje.Naoi- 143 potr ima tln lsao je pismo u vanredno neudobnom položaju 1 uz( svjetlo svjetiljke.Starac ga pročita. — Cinj se da nije sumnjivo — primijeti Hiiaria — Samo bi vam škodiio,da me pokušate prevari^. Kad odgovorstigne,smjet čete ga pročitati. / Nakon tih riječi zatvoriprepredeni; nitkovvra^iudalji se s nećakom. / — Tko će odnijeti pismo u Vera Cruz? — upita ovaj. — Američki lovac. — Grandeprise? Aljako ovoga upitaju za Korteja? — Prepustito samo meni!Sad mi najprije moraš poslatilovca. Kad je ovajdošao,reče himbeniliječnik: — SenjorGrandeprise,povjerit ću vamjedan nalog. Vi ste sigurno već biliu Vera Cruzu? Zamolio bih vas,da odnesete onamo jedno pismo. Grandeprise učinjzamišljeno lice. — Senjor, vi ste me spasiliod smrti— odgovoripo — pa samrado spreman učinitivamsvaku uslugu.Sad mi to nije moguće,jer stojimu službi senora Korteja.Ne mogu otići. — O možete, jer to je pismo od senora Korteja.Grandeprise namrštiobrve. — Ascuas,ja neštopogadam.Ovaj.me čovjekželi udaljiti odavde,da ne mora ispunitiobećanje,koje mi je dao. — Mislite li obećanje,da će vampredatiLandolu? — Da. Ali odakle vi to znate? — On samm; je to rekao. Vaša je sumnja uostalomkriva.SenjorKortejo vas neće prevariti,nego želi ispunitisvoje obećanje,poštovasšalje u Vera Gruz. Ondje leže kod njegovog agenta vijestio Landoli,koje mu trebate donijeti. — To se radije čuje.Ali zašto šalje vas? Zaštosamne govorisa minom? — Još ne može. On od noćas nije više ovdje. — To mi se čini sumnjivo,senorHilario. — Oh, pri sadašnjemstanju stvarimože se štošta dogoditi, što je neobično. Došao je glasnik,koji ga je smjesta pozvao kPanteriJuga. — Neka ga vrag odnese! — Kortejo je jedva imao vremena napisatiovo pl- smo,koje vammoram predati. i — Hm, u pismu se zaista radi o Landoli. Na koga |e naslovljeno?Pokažite ga! — Na ribara Gonsalva Verdllla, koji je Kortejov agent.Kortejo je pisao zbog podataka,gdje se nalaza Latjaola. Odgovorleži kod tog ribara.Vi treba da podetepo njega. — Kamo ga treba donijeti,možda PanteriJuga? — Ne, nego meni. Dok se vivratite, bit će Kortejo sigurno opetovdje. — Onda samprije sporazuman.Dajte pismo ovamo!Odmah ću krenuti. — To samvas htio zamoliti. Da smjesta odete ida se što prije vratite!Ali budite oprezni,danas nije nikakva malenkost imati sa sobomKortejovo pismo! Medutimse stanje bolesnoghaciendera Pedra Ar-belleza bitno poboljšalo.Stara,vjerna Marija Hermo-yes se je svimsalama trudila, da ga što prije izliječi. Arbellez se već bio toliko oporavio,da je pokusa radi napustio krevet.Sjedio je,brižljivo zamotan u ponjave na stolcu uzprozor.Uz njega je sjedila Marija Her- moyes. — Rado samsve pretrpio,samo da je opet vidim— reče on,nastavljajućizapočetirazgovor. — Oh seilor,ne možete vjerovati,kako se i ja beskrajno veselim! — Emma je rekla Anselmu,da će uskoro doći.Aliona ne dolazi. Uzalud čekam! — Ne smijete izgubiti strpljenje.Huarezće je dovesti.— Sad Marija pride bliže prozoru,zasjeniočirukom i napeto sezagleda napolje:— Senjor,izgleda kao da se ondje pojavilo mnogo jahača. — Santa Mana!Kad biHuarez konačno došao! Oboje su se s najvećomnapetošću zagledaliu daljinu.
- 59. — Da, tosu jahači— reče Marija. — Ima ih vrlo mnogo — doda haciendero. — Pri-bližuju se.Bože, možda je moje dijete s njima! On nagnu glavuunazad izaklopi oči.Ali uho mu ostade otvoreno.Tadazačuje tutnjavu koja se pri- .144 i« Jastrebovkljun 145bližavala i topot kopita mnogih konja,koja je kotrljajući se dolazila poput potmule grmljavine. Bila je to cijela vojska bijelaca i Apača,koja je dolazila u galopu.Miksteke suse bacilina svoje konje,da ih dočekaju.Čulo se veselo urlanje,prekidaniprodorn'imrzanjem vatrenih konja.Zatimsu brzi nvu-škikoraci posijdo stuba prema vratima,koja se otvh-riše.Arbellezupraviočina ulazećeg. — Huarez — prošapće,slomljen od uzbudenja. j» — Predsjednik— poviče Marija Hermoves. — Da, to samja — reče Zapoteka. — Buenos dias,senorArbellez!Kako vamje bilo? — Zlo, vrlo zlo, senjor— odgovoriMarija. — Jo-sefa Kortejo ga je bacila u podrum,gdje je trebao skapati.Naš dobrigospodarje pretrpio strahote. Huarez namrštiobrve,htjede pitati,alije u tome bio spriječen jer je sa vratiju odjeknuo sretan povik. — Oče! — Emma, dijete- moje. Stari, bolesnihaciendero htio je izreći te riječi, ali su mu one zamrle na jeziku. Oči su mu još bile sklopljene, ali je raskrilio ruke.U slijedećemse trenutku oboje šutke zagrlilo,a suze su još potokompotekle.Tada primi Huarez staricu za ruku i povuče je iz sobe. — Ostavimo ih same — reče on vani Mariji. — Ovaj blaženi trenutakje njihovo sveto vlasništvo,koje im ne smijemo ukrasti.Ali recite mi, senjora,gdje je senorSternau? — Otišao je — izvijesti ona.— Isto tako Bivolje Čelo, Medvjede Srce iostali.Nitko ne zna kamo. — Ali mora da su to ipakrekli, ako su haciehdu ostavilina neko vrijeme. — Ne. Nisu to mogli reći, jer n>i samj još nis« znali. Pošlisu u potjeru za JosefomKortejo. Marija je na brzinu ispričala koliko je znala. Uto je došla i Indijanka Karja. Zajedno s MarijomHer-moyes ušla je k ocu i kćerki, da pozdraviArbelleza,dokse Huarezmorao posvetitisvojimdužnostima. 146 S njim je došao ilord Dryden.Englez je pola sata kasnije stajao s Huarezomu sobi,koju je ovajza sebe izabrao, kad je k njima ušao Konjkoji rže, drugipo-glaVica'Miksteka,sa papirima u ruci. _ Sto to donosi moj brat? — upita predsjednik._-Pisma za tebe od senora Sternaua. Neka djevojka mu je predala.Jahao je za neprijateljima i putenije susreo tu djevojku.Prije no što je požurio dalje, poslao mi je ta pisma za tebe. To zapravo nisu bila pisma, već Emilijini prepisi iz tajne korespondencije starog Hilarija. Huarezje pod- vrgnuo papire pregledu,kojije isprva trebao bitisamo brzi površan.Alinakon nekoliko trenutaka primijetio je Englez naročitu napetost,koja se ocrtavala na željeznomlicu Zapoteke.Stogase čuvao,da ga ne smeta. Najzad je Huarez spremio papire. — Oprostite,senor— zamoli — ali to j« bilo zaista vrlo važno.. — Vijesti od Sternaua? — On ih je samo predao.Ja samvamveć govorio o onojsenjoritiEmiliji? — Vašoj špijunki? — Zapravo bih je radije nazvao mojom saveznicom.Imam joj mnogo toga zahvaliti,a sad je nanovo izvela potez,koji je mogao samo njoj uspjeti.MoramJoš danas napustiti haciendu i krenuti ravno u Du- rango. "- To je smiono. Ni najmanje. Imam ovdje prijepise listova svih logora vojske,gdje me očekuju da bi me odlično dočekali. Čekaju samo da se pojavim, pa da udare.Evo,atajte,senor! Huarez pruži Englezu papire a ovaj ih preleti. — ožete l; se pouzdatiu istinitostovih prijepisa iori-smala j2 kojih je to prepisano? — Potpuno! — Onda su vijesti zaista vrlo važne i vesele. Da, ne smijete gubitivremena,morate krenuti.Ali ja — *** • . . 147— Vi se odmorite i dodite zamnom, Čim se seftor -iternau vrati. — Misliteli, da će opet doći u haciendu? — Posve sigurno. On neće mirovati, dok ne uhvati ^.orteja i njegovu kćerku. Time će tragedija kuće Ro- driganda biti završena i možete biti uvjereni, da ću krivce potčinitistrogoj "presudi. I zaistaje predsjednik još istog popodnevaponovo napustio haciendu. Sa sobom je poveo svoje trupe, ali je ostavio malu posadu, jer je ovdje trebalo biti uporište, da bi se ostalo u vezi sa sjeveroistočnim dijelom zemlje. 7. OKLADA U jednoj od najfinijih berlinskih vinara, nedaleko zvjerinjaka, koju su posjećivali isključive oficiri i visoki činovnci, sjedila je jednog jutra skupinamladih ljudi, koji su, sudeći po njihovim uniformama, pripadali najrazlieitijim rodovima vojske. Sastali su se na doručak i dospjeli su zbog popijenog vina u veselo raspoloženje. Ovaj doručak je bio posljedica jedne oklade. Poručnik von Ravenow, jedan od gardijskih husara, posjedovao je ogroman imetak i bio je poznat kao najljepši i najzgodniji oficir, i bio je na giasu da je tako obljubljen kod žena, da se hvalisao kako nikada nije dobio košaru.
- 60. Ali nedavno jedošao u Berlin neki ruski knez, čija je kćerka bila neobična ljepotica, pasu joj fnlada gospoda iz društvamnogo udvarala. No činilo se da ona ne primjećuje ta udvaranja i svak; je pokušajpribližavanja tako ponosno i odlučno odbila, da su je općenito smatrali za nepri-jateljicu muškaraca. I poručnik von Golzen, koji je bio iz istog puka, doživio je javno i zbog toga vrlo neugodno odbijanje, pasu ga njegovi drugovi ismi-Ja .1. Najmarljivije se smijao vom Ravonow i da se čak"6 *'' Ponudlio mu J« Golzen okladu za jedan doru-• da će i on dobiti košaru. Ravenow je odmah pri-j,a 1o okladu — i dobio je, jer je već nekoliko dana azio u društvu Ruskinje, a bilo je dokazano, da mu J Posvetila svoju naklonost. ^6 ( -Jolzen m orao danas platiti okladu, a 0 -7 ' SU se oa obi Jestan način pobrinuli zato, da štetenije manjkala ni poruga. 149— Da, Golzen, ide ti isto tako kao i merai! — reče kroz nos neki poput vretena tanki poručnik, obučen u streljačku uniformu. — Nama obojici nije božica Hyman sklona, a neka vrag znaiz kojeg razloga! — Pih! — nasmije se nagovoreni. — Kod tebe se dade lako razumjeti, da nemaš sreće kod žena. Hajde najprije kući i pustida tedoma pošteno ishrane, jer se zaistane može očekivati od jedne žene da će joj se dopasti tako izrazito mršav čovjek kao što si ti! Ali što se mene tiče, ne osjećam se ni najmanje povrijeden u svom ponosu. Ja sam doduše izgubio okladu, ali ne zbog košare, već zjaog toga što je Rave-now nije dobio. Uvjere« sam, da će i on naći ženu jaču od sebe, koja će ga prisiliti na uzmak. — Ja? — upitaRavenow. — Sto timisliš! Ja sam ponovo spreman prihvatiti svaku okladu, da ću posvuda pobijediti. — Oho! — odjekne u krugu. — Da — ponovion — svaku okladu i svaku djevojku. Molim! Pri tome se vojnički uspravi pred Golzenom, kao pred pretpostavljenim, od kojeg očekuje nalog, a onda pogleda izazovno oko sebe. Njegovi zarumenjeni obrazi dokazivali su, da je prilično neumjereno pio, paje možda upravo zbog toga više procijenio svoja iskustva, nego li je smio. Golzen je opominjući podigao prst i rekao: — Čuvaj se, dragi moj, ja ću te uhvatitiza riječ! — Daj! — poviče Ravenovv. — Ako me ne uhvatiš za riječ, onda izjavljujem da se bojiš platiti drugi doručak! U Golzenovim očima je bljesnule. On skoči i upita: — Pristaješ na svaku okladu? — Na svaku — glasilo je brz i obijestan odgovor. — Dakle dobro! Kladim se zamoga ridana prema tvom arapu! — Prokletstvo! — poviče Ravenovv. — To je vraški nepravedno, ali ne smijem uzmaci. Primam dakle-Koja djevojka? Podrugljiv se smiješak raširi oko Golzenovih usana i on odgovori: 150 __ Djevojka, koja prodetu dolje kraj kuće. Pokazat ću tt dotičnu. Odjekne glasni smijeh a jedan od prisutnih pri- _ Bravo! Golzen će žrtvovatisvog ridana, da Ra-venow stekneveliku slavu, osvojivši neku prodavačicu ili krojaćicu. __Stoj, ja ulažem svoj veto! — primijeti Rave- now_ _ Ja sam doduše rekao svaku djevojku, no držim da će mi se dozvolitijedno ograničenje: Ako na svaki način mora biti jedna neznanka, onda tražim, da se izabere samo izmedu onih, koje se voze, a ne izmedu onih koje hodaju. — Pristajem! — složi se Golzen. — Čak ću ta priznati, da neću označiti niti neku djevojku, koja se bude vozila u najamnoj kočiji. — Hvala ti— zadovoljno kimne Ravenow. — Koliko vremena mi daješ za osvojenje tvrdave? — Pet dana počam od danas. — Sporazuman sam! Vremena imam, dakle napad može početi! Ravenow je ustao sa svog mjesta i pripasao sablju. Jedva se primjećivalo da su njime ovladali vinski duhovi i tko ga je vidio gdje stoji sa lukavo samosvjesnim izrazomna pristalomlicu, ndje mogao posumnjati, da mu neće biti odviše teško, da na pravi način upotrijebi svoje .prednosti. Od toga časa vladala je u sobi velika napetost. Gospodasu stajala uz prozor i promatrala ljude u kočijama, koje su prolazile. Koju od žena, koje su Prolazile u kočijama, će Golzen izabrati? Ovakva oMadajoš nije nikada sklopljena. — Kolosalno? Od-vazno! Nevjerojatno! Izvanredno! Smiono! — To su ™« Pojedini uzvici, kojima se nastojalo dati oduška napetosti, sve dok neki mali streljački poručnik nije „kao Jedni u drugu riječ, pošto je pristupio bliže pro-*>nii viknuo: ~~ A h, divino! Prava ljepotica! — Gdje? _ čulo se pitanje. ~Tamo oa uglu. Ona zaprega trakijskih konja — se on. 151— Ah, zaista, imaš pravo! — poviče drugi. — Tko bi to mogao biti. Označena kočija dolazila je korakom U pozadinikola sjedila je kraj starije gospode mlada djevojka tek propupale ljepote. Njeno lišće je bilo prevučeno nježnim rumenilom mladosti, njena gusta lijepa kosa padala je do sjedišta u dvjema dugim pl&I tenicama. Njene crte lica bile su čiste, djetimjske i naivne. — Divna! Neusporediva! Tko je ona? Nepoznata! Predivino biće! Tako se uzvikivalo naokolo. Poručnik von Golzen ,,se okrene, pokažena kola i poviče: — Ravenow, ova ovdje! — Ah, sporazuman sam, posve sam sporazuman! — poviče ovaj gotovo kličući. Onda poravna svoju uniformu, baci pogled u ogledalo i požurinapolje. — Sretnik, časti mi! — progovori kroz nos dugački poručnik artiljerac, gledajući zavidno za njim.
- 61. — Baš samznatiželjan, kako će to započeti! — Pih,- vozit. će se u fijakeru za njima, da najprije dozma gdje stanuje — primijeti jedan od gospode. Golzen se hladino -nasmije. — I pritome izgubiti jedan dan. Ne, on će se pobrinutida već danas stupis njima u razgovor. — Kako će to početi? — Prepustiteto njemu? U tom pogledu ima dostaiskustva a da spasisvog arapa, on će već napetisvoj stvaralački duh. — Ah, on zaistauzima kočiju i voziza njima. Kad bih bar mogao biti prisutan! Ravenow je naredio kočijašu da slijeda kola, koja su vukla dva tračana. Obje su kočije zakremule u zvjerinjak, pa je bilo očito, da su gospode namjeravale provestise kroz njega. Kad su stigli do polupraznogdrvoreda, naloži poručnik kočijašu, da prestigne kola i posegne u džep, da ga plati. Kad je kočija prolazila kraj gospoda, nagne se on postranceprema njim3 ' učini začudeno lice. Pozdravi na takav način, kac > da susreće znance, mahne kočijašu kola da stane ^ istodobno iskoči iz svojih, koja se smjesta okrenu udalje. Druga kola stadoše. 152 __ Dalje! — zapovijedi poručnik i dok su kola opet krenula, otvorio je vrata ; bez oklijevanja ušao. spustio se'na sjedalo s licem koje je blistalo od veselja i pričinio se kao da ne primjećuje iznenadena, čak ogorčena lica obih gospoda. Onda pružidjevojci obje ruke i poviče dobro glumljenim oduševljenjem: __ Faula, je li to moguće? Kakav susret! Vi ste u Berlinu? Zašto mi to niste prije pisali? — Gospodine, izgleda da stenas zamijenili? — reče gospoda vrlo ozbiljno. Ravanow učini lice, koje je djelomično izražavalo iznenadenje a djelomično slutnju, da se s njim želi našaliti. — Ah, oprostite, milostivagospodo! Kako izgleda ja još zaista nemam čast da me poznajete, ali Paula će tu okolnost rado ukloniti. — I obrativši se mladoj žetvi, zamoli: — Molim, milostiva gospodice, imajte dobrotu i predstavite me ovoj gospodi! Iz dubokih, ozbiljnih djevojačkih, očiju pade na njega ispitujući pogled i on začuje zvonkiglas: — To mi je nemoguće, jer vas ja ne poznam. Tko ste vi? Onda se on trgne s izrazom najvećeg zaprepaštenjaireče: — Kako, vi me kušatezatajiti, Paula? Čime sam to zaslužio? Ah, zaboravio sam, da se vj uvijek volite malo našaliti! Opet ga je pogodio ispitujućipogled, ali mračniji nego prije a kad je odgovorila, u njezinu se glasu osjećalo tako ponosno odbijanje, da se Ravenow osjećao neobično iznenaden. Ne šalim se nikada s osobama, koje ne poznajem .,ne želim upoznati, gospodine. Nadam se da nije msta drugo nego sličnost, koja mi je neugodna, a «>ja vas je ponukala da ovako bez oklijevanja upadneteu naša kola, pavas molim, da se predstavite! . D obro mu je uspjelo da odigra veliko zaprepaštenjei da odgovori: ... n - zaista? Božemoj, zar sam se zaistaprevario! ^ onda bi tasličnost bila tako napadna, da je ni-od a h"6 k'*1 dr ^ao mogućom. Ali zagonetka se mora SD d "J^iti. — Naklonivšj se dva putaobim go-Por ^ma> c3ocla: ~ Zovem se grof Hugo von Ravenow, ucnik kod gardijskih husara Njegova Veličanstva. 153— To je dokaz, da vas ne poznajemo — reče djevojka. Ja sam Rosu Sternau a ova gospoda je moja baka — Rosa Sternau? — upitaon prividno prestrašeno. — Zar je to zaistamoguće? Kako vidite, moje gospode, ja sam neugodno ianenaden. Ja sam uistinu žrtvanevjerojatne sličnosti pavas najučtivije molim, da mi oprostite! — Ako se zaistaradi o takvoj sličnosti, onda vam moramo oprostiti — odgovori Rosa, no u njenom se pogledu jasno odražavala sumnja, r— Smijem U vas zamoliti za obavijest, tko je moj dvojnik? — Naravno, naravno, gospodice Stennau! To je moja sestrična Marsfelden. — Marsfelden? — upitaRosa pri čemu baci značajan pogled svojoj baki. — Gdje se nalazi ta sestrična, koja se dakle zove Paula van Marsfelden? Poručnikovo se lice razvedrilo. Predmnijevao je iz njemu upućenog pitanja, da je gospoda spremnada razgovara s njim, a to je bilo ono što je namjeravao. Uopće je vjerovao, da je to lak posao. Gospodesu se jednostavno zvale Stennau, dakle su bile gradanskog roda, a koja djevojka obična roda ne bi bila sretna da upoznagardijskog poručnika, koji je k tome još grof. Stoga nezbiinjeno odgovori: —- Da, Paula von Marsfelden. Ona stanuje u Darra-stadtu. Stoga sam se začudio da je vidim ovdje u Berlinu. Zaistajoj moram odmah danas pisati, da se u glavnom gradu nalazi njen tako lijepi i udivljenja vrijedan dvojnik. Na djevojčinim usnama ležao je smiješak pun odbijanja, dok je sad odgovorila: — Pozivam vas da uštedite taj trud! — Zašto, gospodice? — Jer ću sama o tome obavijestiti gospodicu vu« Marsfelden. — Vi sami? Iz kojeg razloga? — Jer je tagospoda moja prijateljica. — Ah! Ovaj uzvik je zvučao gotovo kao povik strah«. '• djevojka je poznavala onu gospodu, čije je irne 154 spomenuo, jer mu nijedno drugo nije palo na pamet. Paula von MarsfeHen nije s njime stajala ni u kakvim rodbinskim vezama, on ju je nazvao svojom sestričnom, da bi imao razloga za drsko zaustavljanje kola. __ Uplašili stese? — reče Rosa s ponosnomhladnoćom. __ Ja se dakle nisam u vama prevarila. Gospodine, vi ste doduše grof i oficir, ali niste kavalir! — Gospodice! — plane on. — Gospodine poručmiče! — odgovori djevojka s najdubljim prezirom.
- 62. — Da stemuškarac,morali bistemi smjesta dati zadovoljštinu! Sto mogu zbog sličnosti, koja je jedina uzrok moje zablude? — Šutite! Da sam ja muškarac, borila bih se samo sa časnim protivnikom. A jeste li vi postupilikao častan čovjek, to pitajte, molim vas, svoju savjest. Sto se tiče sličnosti, kojom se želite opravdati, to je velika neistina. Gospodica von Marsfelden mi isto tako malo nalikuje, kao što se vi možete usporeditisa časnim čovjekom. Vi stejednostavno tražili jeftinu pustolovinu. Našli steje, iako na drugi načim, nego što stemislili. Na svaki način uvidate da je vaša više nego dvojbena uloga odigrana, i zato vas pozivam, da nas napustite! To je bilo odbijanje, kakvo poručnik još nikada nije iskusio. Ali on nije bio voljan, da ga se na taj način otpremi. Zar da odmah na početku pustolovinePust;da mu propadneoklada? Ne, zato mu je njegov konj bio preskupocjen. No dobro, milostiva gospodice, moram vam djelomično dat; pravo. Nalazim se u takvom položaju, k oji mi ne ostavlja nikakav izbor, pa sam prisiljen, a vam priznam istinu, čak uz ppasnost, daučinim najveću grešku i još povećam vašu sadašnju srdžbu. ~_Srdžbu — nadmoćno se nasmiješi Rosa. — Ne, v ?rcjžt> inema govora Vi niste izazvali moju srdžbu l]^1 "" m oJ Prezir- Ne shvaćaTn, što biste mi još re<5i ' ocir 'i ^ern se svakog daljnjeg saopćenja i još om vas pozivam, da napustitekola. Ne ' opet ne! ~ usprotivi.se»n. — Moratečutiobranu! 155— Moram! Ah! Pa vidjet ćemo da U moram! Njeno oko klizne tražeći kroz drvored, dok je pa, ručnik dalje brbljao: — Istina je to, da vas već tjednima slijedim, otkac! sam vas ovdje prvi put vidio. Pogled na vas ispunio je moje srce osjećajima. Tada ga prekine srebrni smijeh: — Vi me tjednima slijedite? — Da, milostiva! — zaklimjaše se on. — Ovdje u Berlinu? — Da — odgovori on nešto nesigurnije. — No, onda ću vam reći — odgovori Rosa — da opet lažete. Ja još nikada nisam bila u Berlinu a ovdje se nalazim tek od jučer. Žalim vojsku, koja je prisiljena, da vas mora nazivati drugom i zapovijedam vam sad zaistapo posljednji ~puta, da napustitenašu kočiju. — Neću prije otići, dok se ne opravdam, a ako me nećete saslušati, ostat ću da doznam gdje stanujetei ondje ću vas potražiti, dase ispričam. Tada njezino oko sine i s najvećim omalovažavanjem reče: — Ah, vi mislite, da s'u dvije žene preslabe, da se obrane? Ja ću vam pokazati protivno. Johann-, zaustavi! Kočijaš posluša. Kola su stala na mjestu gdje se nalazio stražar, kojeg je Rosa ugledala, ali poručnik, koji je sjedio okrenuvši leda prema naprijed, nije mogao vidjeti stražara. Udobno se naslonio na sjedalo i odlučio igrati va bangue. — Stražaru, molim, dodite bliže! — poviče Rosa. Tad se poručnik brzo okrenuo. Kad je ugledao onog. koji se približavao, pogodio je djevojčinu namjeru i nije mogao sakriti rumenilo neugodnosti, koje se Pro " širilo njegovim prestrašenim licem. Već je otvorio ustada nekom duhovitom primjedbom ukloni opasnost, a' ga Rosa pretekne. — Stražaru — reče oma — ovaj čovjek nas je na pao u kočiji i neće da se ukloni. Pomoaite nam! Stražar baci iznenaden pogled na oficira. ova j uvidi, da se samo brzim uzmakom može spasiti neugodnih posljedica. On izide i reče: 156 __ Gospodase samo šali, alj ja ću se pobrinutiza to da postaneozbiljnija. ' Nato se prijetećeg pogleda udalji. _ Sad smo oslobodene. Hvala vam! S tim riječima, koje su bile upućene Stražaru, Rosa mahne kočijašu, da nastavi prekinutu vožnju. Poručnik se osjećao poniženim, kao još nikada u životu. Škripao je zubima od bijesa. Ova šiparica će mu platitiodbijanje! Tada ugleda praznu kočiju, koja mu je dolazila u susret. On se opet odmah okrene, sačeka dok je došla cio njega, ude i naredi kočijašu da slijedi kola, koja su se još opažala u daljina. Pod svaku je cijenu htio doznati, gdje stanuju te gospode. Vožnja je išla kroz veliki dio zvjerinjaka i onda se vratila u grad. Kola su se zaustavila u jednoj od najživljih ulica, pred zgradom sličnoj vili. Gospodesu izišle, dočekane od livriranog sluge, a kola su skrenula u ši- roki kućni ulaz. -Ravenow je dostavidio. Preko putakuće primijeti neku gostionicu, paodluči da će se ondje raspitati. Sad se dao odvesti kući. Tamo je zamijenio svoju uniformu sa običnim civilnim odijelom i potražio gostionu, siguran, da ga se iz kuće, koja leži nasuprot, neće prepoznati. Vinskaomama ga je brzo prošla, tako da se mogao usuditi popitinekoliko čaša piva, da bi doznao ono što je htio znati. Na žalost se u lokalu . nalazio samo gostioničar, a ovaj je izgleda bio mrzovoljan, zatvoren j šutljiv čovjek, tako da je Ravenow odlučio počekati na bolju priliku. Njegovo strpljenje nije bilo stavljeno na dugu kušnju, jer je opazio nekog čovjeka kako izlazi prijeko '„2 ^uće, Prel azi ulicu i ulazi u gostionu. On naruči čašu piva, uzme novine, ali ih'ubrzo opet odloži i ogle- da se po sobi, kao da traži bolju zabavu od novina. Poručnik iskoristi tu zgodu. Po držanju čovjeka pret- postavio je da je ovaj bio vojnik i odluči da postupa s n Jim kao sa drugom Tako dakle započne razgovor njim ; ru'je dugo trajalo a već su obojica sjedila za-•Jedno i razgovarala o ratu i miru i o svemu, što je Icn o Predmet razgovora za stolovima u 'gostionici. ton~~ "^ite— primijeti najzad poručnik — prema e , kako se izražavate, izgleda da stebili u vojsci. 157rio -_„,_ . ^.ijcu »ias svog susjeda. — Hm! Zašto ne nositeuniformu? — Na dopustu sam. — Tako! Hm! A što ste inače?
- 63. U tonu njegovaglasa se čulo, da pravo me vjeruje podoficiru. Ravenovv je doduše nosio civilno odijelo, no ipak se u njemu na sto koraka dalo raspoznatioficira. — Trgovac — odgovori on. — Kako se zovete? — Zovem se Ludvvig, naime Ludvvig Strauben-berger. — Stanujete li u Berlinu? — Razumije se. Stanujem tu prijeko u vili grofa Rodrigande. • i — Ah, ova vila pripadanekom grofu? — Da, španjolskom, on ju je kupio tek prije kratkog vremena. — Ima li on mnogo služinčadi? — Hm, ne odviše. — Zove li se možda koji od njegovih namještenika Sternau? Ludvvig, starilugar, postadepozoran. On je bio jednostavan, prirodan čovjek, ali je oštroumnošću te vrsteljudi odmah shvatio, da ga se kani ispitivati. Činilo se da je taj čovjek, koji se izdavao zapodoficira, nešto vaše, a kako je Ludvvig upravo od kočijaša doznao, što se dogodilo u zvjerinjaku, preduzeo je, da se neće dati nadmudriti. — Sternau? — reče. — Da. — Sto je taj čovjek? — Kočijaš. — Do vraga, kočijaš! Ima li on ženu i kćerku? — Razumije se. — Jesu li to one dvije gospode, koje su se maloprije provezle kroz zvjerinjak? Ali one zaista nisu izgledale poput ženei kćerke jednog kočijaša. — Zašto ne? Grof plaća svoje ljude tako dobro, ^ se njihove žene i kćeri mogu malo nakititi. Uostalorft one se nisu, kako se kaže, izvele u šetnju. Sternau J 153 trebao nove tračane uhodati, a pošto je svejedno jesu j. ko]a praznaili ne, on je poveo svoje dvije ženske. 1 _ Do vraga! Da, bile su grube poput koćijaškib žena! — izmakne se poručniku. __ Ah, bile su grube? Jesteli to čuli? Pri tom pitanju pogleda Ludvvig sa beskrajno lukavim izrazomlica u poruoraika. Ovaj uvidi, da je učinio veliku neopreznost ipokušase izvući: — Da, nešto sam čuo. Bio sam u zvjerinjaku. Upravo predamnom se zaustavila neka kočija, neki oficir je morao izići a obje su ga žene zlobno posramile. — Hm! A odakle znate, da se te žene zovu Sternau, je r? — Rekle su stražaru, koji je tamo stajao, svoje ime. — A kako onda vi dolazite odmah ovamo i pitateme zanjih? — Cisti slučaj! — Slučaj, lijepo! Ali onda pripazite, dane bi ova moja ruka možda pljusnula po vašem obrazu, naravno iz čistog slučaja! — Ono, što to ima da zinači? — To ima značiti, da se Ludvvig Straubenberger ne da držati za ludu. Vi mi ne izgledate posvekao podoficir! Vj stesigurno sami onaj poručnik, vjetro-gomja, kojeg su »kočijaške žene« tako lijepo protjerale. A sad dolazite ovamo, da špijunirate i da tu priliku dalje slijedite. Ali okanite se toga, jer nećete odatle ftiSta^ drugo odnijeti, osim dobre porcije -6atina. Sto s e tiče batina, ja sam odmah spreman, to zapamtite! sad odlazim, za pet minuta ću se opet vratiti i povest Cu sa sobom kočijaša i još nekoliko drugih, koji se rado vesele. Ako vas kočijaš prepozna, ustrojit ćemo v am vašu kožu, dok ne bude dobila rupe. Time dosta 1 dobar dan! Nakon tog snažnog govora ustao je prostodušni traubenberger, platio svoje pivo i otišao. Jedva što ;,,. P^eko ušao u vežu, napustio Jei Ravenovv krčmu. 1 'kako mu se nije dalo upustiti u borbu šakama * tekvom vrstom ljudi i bijesno je kleo u sebi. što kri dan as sve protiv njega urotilo. Da ga je Ludvvig v o lzvi Jestio o obim ženama, to mije slutio. 159J: Medutimje došlo vrijeme, u kojem su se neoženje-oficirisaku'pljaliu svojimkasinima, da ručaju,I fja. venowje došao.Medu prisutnima se već govorilo o njegovojokladi,pa su ga pozdravilisa stotinu pitanja On je pokušavaocla izbjegne odgovoru.Alikad mu nisu dali mira i kad su zahtijevali da ispriča svoju pustolovinu,on primijeti: — Sto da dalje o tome govorim? Imam doduše punih petdanavremena,alioklada je već dobivena. — Dokaži, pa ću ti još danas platiti! — izjavi Gol-zen, koji je već isto bio prisutan. — Da dokažem? — cinički se nasmije Ravanow. — Sto se tu ima dokazivati? Valjda će mi se povjerovati da mogu osvojitikćerku jednog kočijaša. — Jednog kočijaša?— upita iznenadeno Golzen. — Pih! Njem' se otac zove Stennau ikočijaš je grofa Eodrigan.de. — To ne mogu vjerovati.Ova gospodane može biti kćerka jednog kočijaša. — Onda idi i osvjedočise! — s visoka izjavi grofRavenovv.
- 64. — Jeste,to ćuučiniti. Ovakva ljepotica je vrijedna,da se za nju raspita.Moraš uostalomdonijetidokaze da si kod nje imao uspjeha.Ja se neću samo tako odrećisvog ridana. — Pih, onda tiga poklanjam! Ne može se od mene zahtijevati,da se s ovakvomdjevojkomjavno po- kazujem, samo da dokažem, da me je usrećila svojomvisokomnaklonošću. — Radi se o okladi, dakle o pobjediili gubitku,aline o daru.Moramte zaista moliti da pružiš dokaz. Na koji način ćeš to učiniti,to je tvoja stvar.Samo uvjeravanje ne može odlučiti ni o jednojokladi. Sto mislite vi, kapetane? Vi ste ovdje straniprema tome van stranaka. To je pitanje bilo upravljeno jednomdugačkom,mršavomčovjeku,kojije sjedio za stolom.Bio je dodušeu civilnomodijelu, ali su ga kao kapetana Sba*8 odmornarice Ujedinjenih Država bili uveli u kasino-Mogao je imati preko šezdeset godina,imao Je Pra eričko lice i dao je razglasiti, da ga je poslao Kon- da dobije uvid u odnose njemačke mornarice. fprva ie ravnodušno slušao razgovor, ali je počeo risluškivati.kad je čuo imena Rodriganda iStennau. Upravo je htio odgovoriti,kad su se otvorila vrata i ušao je neki natporuonikgardijskih husara, adutant van Branden.Imao je ponešto uznojenolice i bacio je kapu na stolac s takvimizrazom lica, koji je pokazivao da se nalazi u neobičnološemraspoloženju. __ Halo, Branden.što se desilo? — upita jedan od prisutnih.— Zarte je možda stariizgrdio? — To i još nešto — Ijutito odgovoripridošlica. — Do vraga!Zašto? — Pukovnija loše jaše, nema uopće više pravih oficira — tako misli pukovnik.To moram gospodisa- općitiu četiri oka,da im se to ne mora reći kasnije javno pred cijelim strojem. S tim se bacina svojstolac,zgrabinajbližu čašu s vinomi iskapi je. — Nema više pravih oficira! Pakao i sotona!Smije li namse tako govoriti!To nećemo dozvolitida namse kaže! Takvi i slični povicisu se čulinaokolo.Svisu bili ogorčenizbog grdnje,koja je trebala biti uskoro po- novljena pred strojem.Adutant kimine,izusti još jednu kletvu i Ijutito doda: — Kad tamo gore imaju o nama ovakvo mišljenje,ne treba se čuditi,što se sadgardijskioficirskikorpus sastavlja od najmračnijih elemenata. Moramnajavitinovog druga. . ~~ A h!Za gardijske husare? Namjesto pokojnog vonWiersbickyja? Tko je to? Jedan poručnik redovne vojske iz Hessen--Oarmstadtske pukovnije. ~" davola! Jedan iz redovne vojske medu hu-runa!Ito medu gardijsko konjaništvo!Još ktome nessena!Neka vrag odnese te nove prilike!~~ I ime morate čuti,ime! ~~ Kako se zove? 160 41 Jastrebov kljun 161 — Unger? — upitaRavenovv. — Ne poznajem kakvu obitelj Unger, časti mi, von CJnger, hm, zt rtepoznajem! — Eh, kad bi barem bio von Unger! ~ prim uzbudeno adutant. — Taj se momak jednostavno 20 Unger. Sad su svi poskakali sa svojih sjedišta. — Gradanin? Nije plemić? — komešalj su se upiti. Adutant kimne. — Da, izgleda da ,;e gardijsko konjaništvo daleko došlo. Kad mi bijes sukne u glavu, dat ću ostavku. Mislio sam, da će me udariti najljepša kap, kad sam morao upisatipodatketog novog takozvanog druga. Momak se zove Unger, ima dva-'leset i pet godina, služio je kod darmstadtskih pješaka i ima oca, koji je zakupnik malog majura i uz to Služi kao kapetan na nekom starom čamcu. Imetka nema, ali izgleda da postojiprotekcija sa stranevelikog vojvode od Hessena. Major kune zbog tog poteza, kojeg su nam podvalili, pukovnik kune, on je izvain sebe zbog tog premještaja, ali sve te kletve ne pomažu ništa, jer je novi poručnik poklonjen sa visokog mjesta. Moraga se primitii trpjeti. — Primiti, ali nikako trpjeti! — poviče grof Ra-venovv. — Barem što se mene tiče, ja ne trpimuzase nikakvog seljačkog ili mornarskog momka. Momka moramo istjerati iz pukovnije. — Jeste, istjerati, to smo dužni jedni drugima — potvrdio je jedan drugi, a svi ostali su mu dali pravo. Upravo nevjerojatno, kako je bio razvijen ovaj krjvl staleškiduh kod konjaništva a osobito kod gardijskog konjaništva. Uvjet za pripadnost oficirskomstaležu gardijske konjaničke pukovnije bilo je plemstvo i *o
- 65. objašnjava, da jeulazak KurtaUngera izazvao is -o tako duboko, kao i općenito ogorčenje. Zaista su se sjedinili oko čvrste, izričite odluke, da će ga iz.mrl iz- pukovnije. Kod tog je ostalo, bez da se primijetilo, s kolikom je pažnjom američki kapetan pratio tok razgovo • On se doduše trudio, da sakrije svoju znatiželju. . se usprkos njegovom zaklonjenom oku mogao tttisjaj, koji je bljeskao ispod gustih, čupavih 162 _ A kad će se vidjeti taj Feniks od poručnika gardijskih husara? — upitajedan od gospode. _ Danas - odgovori adutant. — On mora načiniti nastupneposjete, u toku popodnevaće se predstavitipukovniku a onda ću vjerojatno imati čast da ga večeras ovdje predstavimdrugovima, ' — Onda mi nećemo danas doći — primijeti Ra-venow. — Zašto ne, dragi. Havenow? To ne bi ničemu vodilo, jer će ipak jednom doći sat, u kojem ćemo biti prisiljeni, da zauzmemo svoj stav prema njemu Na svaki način je bolje, da se ovdje sastanemo u' punom broju i odmah mu otvoreno pokažemo što može od nas očekivati, ' Taj je prijedlog oduševljeno prihvaćen i tako se nad mladim došljakom skupila oluja, o kojoj on nije Imao pojma. ; 8. PORUČNIK IZ GRADANSKE PORODICE Kurt se nalazio u Berlinu. RosetaStemau je, da na neko vrijeme prekine svoju osamljenost u Rheins-waldenu i da se promjenom otrese tužndh misli, kupila u Berlinu vilu, pa je ondje svake godine boravila .po nekoliko tjedana. Jučer je stigao don Manuelsa starom gospodom Sternau i svojom unukom. Tek jutros je Kurtu bilo moguće da iz Darmstadtastigne u Berlin, Odsjeo je u vili kratko prije nego što su se gospoda Sternau i Rosen vratile sa svoje šetnje. Kurt je već češće bio upućivan kao kurir na putovanja. On se tek pred nekoliko dana vratio sa jednog ovakvog puta, i zadržan službenim dužnostima, nije još našao vremena da dode u Kheinsvvalden. A kad je onda posjetio majku i svog starog kapetana . van Rodensteina čuo je, da je Rosen ovaj put otputovalau Berlin. Sad je stajao u svojoj sobi u vili i oblačio svečanu uniformu, da podne sa svojim službenim posjetima. Husarska mu je odora izvanredno pristajala. Iz dje-caka, koji je mnogo obećavao, postao je krasan m'a " dić. Stas mu se doduše nije naročito istegao u du- •žinu ili širinu, ali se po snažnim oblicima razabiralo. •da su se njegovi mišići i živci nalazili na neobična"1 školovanju. Od tamnog, suncem opaljenog lica na£o" čito se isticalo, ali nikako na nelijepj način, viso >. široko čelo. U crtama njegova lica ležala je ozbiljno3 koja je bila prikladna da mladom oficiru pribavi Po^ štovanje. Tko bi pogledao u njegove otvorene <&> 164 bi došao do uvjerenja, da pred njime ne stoji od prosječnih ljudi. Tad« se pred vežu dovezošekoia, Kurt brzo pride rozoru. ali je mogao razabrati samo još sjenu gospoda, koje su već nestale u ulazu. __'lloschetn — reče, pošto mu sretan smiješak preletipreko lica. — Ah, kako je dugo nisam vidio! Ona je u dobi, u kojoj se u tjednima više mijenja nego godinama. Moramodmah do nje! Sišao je niza stubeu primaču sobu, gdje se nalazio don Manuel, da dočeka obje gospode prinjihovom povratku. Ovdje, u slobodnom prostoru sobe, gdje je lik Rosen mogao još više doći do izražaja nego u uskim kolima, činila je zaistadivan dojam. Njen otac Stermau isticao se visokim, snažnim stasom, a njena majka, Roseta de Rodriganda, mogla bi se u pogledu ljepote mirno mjeriti sa svakom drugom ženom na svijetu, l tako je dakle bilo za očekivati, da će kćerka udružitiu sebi izvrsna svojstvaobaju roditelja. Kurt je oduševljen zastao na ulazu. Rosen se okrene prema njemu. — Pa to je Kurt, naš dobri Kurt! — poviče ona, pohrlivši prema njemu i pruživši mu obje ruke zapozdrav. On je pokušao savladati utiske, zbog kojih mu je zadrhtalo srce, pase duboko naklonio pred njom, uzeo njenu ručicu i poljubio je. Nije mogao izgovoriti niiti jedne riječi. Drhtaj glasa bi ga bio izdao. Ona ga začudeno pogleda i malko podigne uvis fino ocrtane obrve: — Tako stran i ukočen! Zar me gospodin poručnik više ne poznaje? — Da vas više ne poanajem milostiva gospodice? upitaon, pošto sesnažno obuzdao. — Prije ne bih samog sebe poznavao. _~~ Milostiva gospodice i vi! — poviče mlada go-r*Tlca a zatim pljesne ručicama i srebrne se na-. Je ' ~ Ah, zar si se najednom dosjetio činjenice, da m ajka bila grofica de Rodriganda?
- 66. -- ic o^6 ~ odgovori on smeten«. Ja ur "t> zašto nisi prije pomislio na te odnose? ^rn Wla Rosen a ti si bio Kurt, tako je bilo pa 165 s« nadamda (e tako i ostati!Ili je gospodin'porufndkpostuoponos;!!),otkad su ga,kako čujem,premjesti' k gardijskimhusarima? ; Tek sad ga je stala pomnije gledati.Vragoljastj smiješak,koji joj je udubio dvije dražesnejamice u obrazu, nestao je i ustupio mjesto nježnomrurne-n,ilu.Kurt je savladaosvoju navalu osjećaja.Gledajućije odano svojimsjajnimočima, on uhvatinjene ruke; očimu još više zablistašc dokje govorio: — Hvala ti, Rosen! Ja samjoš onaj stari,pun pripravnosti da za tebe prodem kroz hiljadu vatriili da se zbog tebe pobijems cijelom vojskomneprijatelja. — Da. Ti sjse uvijek žrtvovao za obijesnu,nezahvalnu Rosen.Ja te sigurno nećutjerati,kroz vatru niti zastrašitida se suprotstaviš cijeloj vojscineprijatelja,premda bih upravo danas imala razloga, da ti kao mojem vjernomvitezu utisnenimač u ruke. — Ah,zar je to moguće,Rosen? Zarsu te uvrijedili? — upita on blistavih očiju. — Malo — odgovoriona. Sad se i don Manuel-umiješa u razgovor,pošto se brzo raspitao. — Netko te je uvrijedio? Tko,dijete moje? — Neki poručnikvon Ra veno w. l on je kod gardijskih husara kao i naš Kurt.Ja samuostalomtajdrski napadajpobjedonosno odbila!Zarne,bako? — Da, to si učinila — potvrdi gospoda Sternati. — Zaista samjedva povjerovala,da bito dijete odmah na prvomkoraku u svijet moglo razviti takvu prisutnost duha. — Neobično samznatiželjan — primijeti don Ma " nuel.— Ta pričajte! Sjeli su i lada je gospoda Sternauispričala eijelj tokdogadaja.Grof je zadržao svojmir, ali je ^ur bio jako uzbuden.Kad je gospoda,koja je podnosila izvještaj,završila,povikao je skočivši: — Tako mi Boga,to je previše'Tajčovjekmora pred moju oštricu! Don Manuel učimodbijajućipokret rukom i biljno opomene: 166 To ne, dragiKurt. Odmah bi si prigodomrta- . ""!u oficirski krug od drugova učinio neprijatelje,stupa u — Sto se tiče drugova,već sume upoznali,pa će prema meni vjerojatno držativrlo hladno.Kod ^rde vlada poznatiobičaj,da se s oficirima iz gradanskih porodica hladnopostupa.Izazov tog Rave-novva neće mi dakle dativiše neprijatelja,nego što *5u ih ionako naći. _ O tome se može kasnije govorit; — primijeti umirujući grof. — Ali tvoje zadnje riječi me podsjećaju na to, da je skoro došao čas,kad se moraš pojavitikod ministra rata.Kod njega sidobro opisan,jerte tvoja dosadašnja djela najbolje preporučuju,pa ćeš naićina Ijubezan prijem. Želio bih,da to bude slučajkod tvog današnjeg kružnog puta! Time je stvarbila predbježno svršena iKurt Se oprostio,da učinipropisane posjete kod svojih pret- postavljenih.Usebije odlučio,da neće nijednomofi-ciru dozvolitida j najmanje povrijedinjegovu čast,a naročito da će tog Ravenowa kod prve prilike lupiti po prstima. Za njega su bila pripravljena zgodna jednoprežna kola u koja se uspeo,da brže obavinaporniposao predstavljanja.Kurt se najprije odvezao do ministra vojske,jerje dobio zapovijed,da se javikod ovoga,što inače kod mladih oficira nije bio slučaj,jer se oviimaju javiti samo zapovjedndku pukovnije.Ova činjenica mu je dokazala,da postojirazlog,da s njime postupaju kao sa časnomiznimkom. A posveizuzetno odlikovanje bilo je to,što je bio smjesta primljen, M— SU U pre ^SOD 'Ju brojne osobe čekale na prijem. Ministar ga je ljubazno primio, zadovoljnimsmiješkomPreletio preko njegove pojave irekao: ~~ Vi ste još mladi, gospodineporučnice,ah meniSu vas Preporučili,pa samsklon da tu preporuku uz-6m v u obzir. Vi ste usprkos svojoj mladosti pomno i upoznalivojne uredaje raznih krajeva ino-^'tao samvaše radove koji se na to odnose, vam izraziti svoje priznanje.Držim, da će da d - nt opravdati dobre nade - te bih se veselio oZ1Viln da U( ''e1 * u vrhovnigeneralštab.Ne mogu zatajiti, da ćete u svojojnovojpukovnijinaići na 167poteškoće,koje proizlaze Iz tradicija ?arde.Molim va da se na te poteškoće tako dugone obazirelo, kolik*' je to moguće za vašu oficirsku čast.Primit će vao hlkdno iodbijajuee i zato samnapisao nekoliko re- daka,koje trebate izručiti vašempukovniku. TO ie iznimka, koja ima svrhu,da vamolukša prve korake Podite sa srećomi javite mi uskoro,da ste u vašemnovomkrugu na pravommjestu! • Predao je Kurtu zapečaćeno ina pukovnika upravljanopismo iIjubeznim izrazorn lica dao mu znak za odlazak. Taj je početakbio ohrabrujući,ali na žalost se nastavaknije pokazao tako veselim.
- 67. Sad se jeKurt odvezao u kasarnuda se službenopredstavizapovjedniku pukovniije.Posilniga je najavio. Pukovnikvon Winslowje sjedio za svojinipisaćimstolomi bio zaposlen potpisivanjemrazmah spisa,dokje uz njega stajao adutant vbnBrandenidodavao mu pojedine stvari,potpisanesušio istavljao u mapu. Kad je Kurt ušao,pukovnikje površno podigao pogled,promrmljao nešto nerazumljiva,dokje adu-tantsa hladnim, ukočenimpoklonomizrekao njegovo ime,bez da mu je pružio ruku. Kad je zapovjednikBio gotov sa svojimposlom,ustao je i nemilostivo pogledao krozmonoklporučnika. — Malo neobično, hesenski imfanterist kod husar-ške garde!Moralisu o tome razmisliti, jer mi ovdje • kod garde imamo velike zahtjeve.Poznajete li oficire u pukovniji? — Ne, gospodinepukovtniće! — No, budućiste neženja,morat ćete jestiu kasinu.Natporučnikvon Brandenće tamo sve dalje urediti. — Ja stanujemkod znanaca i- pokorno molimza dozvolu da kod njih smijem i jesti! Pukovnikhtjede planutialise tada nečemu dosjeti. — Vi anate, da je to zapravo protiv propisa,alividjet ćemo. Na svakinačin — mnogo veselja mećete kod nas doživjeti.Javite se sutra tačno u devet s3 *1 pred strojemna službu!Sad možete ići. Tada Kurt izvuče pismo i preda ga poklonivši se službeno priodlasku: 168 Na zapovijed, gospodine pukovniče! Ali prije "vamprema nalogu njegoveekselenecije ministra „..„e predajemovo pismo. Okrenuo se i napustio sobuzveckajućimamuzama. pukovnikje držao pismo u ruciali mu je oko počivalo oa adutamtu. _ Neugodan momak— Ijutito primijeti ovaj._ Ne mogu shvatitida mu je ekselencija povjerila službeni dopis.Ili je sadržajprivatne naravi? Da vidim! Otvoriga i pročita: »Gospodinepukovniče! Donosilac je toplo preporučensa mjerodavnogmjesta.Očekujemda će to njegovidrugoviuzetiisto tako u obzir, kao što samja spreman da priznamnjegove sposobnosti,nakon štoiste buduprokušane!Ne želim da mu zbog njegovoggradanskogporijekla bude uskraćena potrebnaprijazna dobrodošlica.« Pukovnikje ostao stajatiotvorenih ustiju.. — Do vraga!— poviče.— Pa to je preporuka samog ministra, vlastoručnonapisana!Alimeni ne može pastina pamet da dozvolimda nastanetakav prodoru našem aristokratskomkrugu.Ovdje prestaje čaki ministrova moć.A ovajUngersa svojimsamosvjesnimnastupom nije čovjek,za čiju volju bismo dozvolili da se obore naša stara,opravdana pravila. - Kurt se onda još odvezaokdvojicisvojih neporsredinih pretpostavljanih,majoru i konjaničkomkapetanu njegovogeskadrona.Prijemje bio uvredljivo aladan,upravo precizan.On je slutio,da mu predstoje teški časovi,da će se u pukovnijiprotiv njega stvoritizatvorena fronta.Samo ga je mladi poručnikTOn Platon, majorov rodak, pozdravio otvoreno dru*garskii stoga ubrzo stekaonjegovunaklonost,premda 811 mogli izmijeniti samo nekoliko riječi. Platen je m orao dozvolitida ga ostaliukore. ~~ Nadamse,da vas vašedobro srce neće nasa-aiiti,dragiPlatonu — opomene ga major,nakon šio se Ungerudaljio. ne„7~ Moje dobro srce neće nikada od mene tražiti o> što se tie bislagalo s mojom čašću — malo 169o odgovoriporučnik.Ugodno ga je dinu,]pojava i cijeli Kurtov nastup, pa je osjećao da ne može prema ovom novom drugu nastupiti neoprav dahimneprijateljstvom. Kurt se vratio kući, gdje je morao ispričatidon Manuelu,kako su ga gospoda primala.Kad je završio svoj izvještaj, slegao je groframenima i smiješeći se primijetio: — Ja samtako nešto iočekivao.Usvakojzemlji je'garda najponosniji rod oružja, a služit; u gardijskoj pukovniji,uz to još konjičkoj, vrijedi još i danas svagdje kao povlastica plemstva. — Ali pa ja se nisamgurao u tajkrug — ubacimladi poručnik. — Ja samo slušamzapovijed,koja mi je- izrečena. — Svakako! Do tog shvaćanja morat će najzad doprijetii drugovia osimtoga tisi čovjek,koji će znati pribaviti potrebno poštovanje ikod pukovnije gardijskih konjanika, usprkos tome što mu manjka »von«. — Učinit ću sve što mogu,da'opravdamvaše visoko mišljenje o se-bi. — U to samčvisto uvjeren.Makarsaminozemac ipak znam koliko o pruskojpovijestii o pruskojvojsci,da samo predinostjrodenja bezlične vrijednostine unapreduju čovjeka a pruski su kraljevi uvijek znali obuzdati plemićku oholost, iza koje nisu stajale nikakve zasluge.Ne dajse dakle uznemiriti qd-bijajućim ponašanjemoficira,dragimoj Kurte.Uostalomza vrijeme tvo«je odsutnostiprimio samnekoliko redaka od velikog vojvode od Hessena,kojise nalazi u Berlinu i... — Veliki vojvoda u Berlinu? — brzo ga prekine Kurt. — Kako on dolazi ovamo? — Pa ja samtek prekjučergovorio s njimu Darmstadtu. — Pruski kralj (ga je brzojavno zamolio da dode k njemu. Razabirern iz pisma da se radio hitnim diplomatskim, vrlo važnim stvarima. Možda se to odnosi na novonastalo držanje Hessena prema
- 68. Pr"" skoj, premakojoj je ovaj iza rata uzimao neprijateljski stav; ali možda se radi i o dalekosežniji«1 stvarima. Ovaj gospodin vcin Bizmark je neobična 170 Po . rai(Ulna sa neobičnim,hladnimbrojkama. To '^(vodina prisutnosttako naglo potrebna,daje št o J H zaključku da se radi o važnim stvarima.Time vo ' daje karakter značajnog čovjeka istogate ,utjecajdobitiveću dubinu.To me veselii e tebe Veliki vojvoda me je zamolio da dodemk niemu a ja ću iskoristititu priliku, da mu ispričamkako sidočekan,ti,njegov štićenik. Uvjeren sam, da će ti on pomoći da dobiješ sjajnu zadovoljštinu. Grof zastane u govoru,poslušaipride k prozoru.Dolje pred vratima se zaustavila kočija,ali osobe koje su se u njojdovezle,bile su već izašle, tako da ih se više nije moglo vidjeti. Tada su se u predsoblju čuliglasovii vrata se otvoriše,bezda je sluga prije toga nekog najavio.Na njima se pojavila Roseta Ster-nau,bivša grofica Roseta de Rodriganda y Sevilla.Iza nje ugledalisu lijepu, premda ne više posve mladu gospodu. — Draga moja kćerko! — poviče grofpun veselog iznenadenja. — Kako je moguće,da te ovdje vidimtako. brzo nakon našeg rastanka? Roseta pohrlik njemu, zagrli ga i poljubi. — Dolazim da ti dovedemvrlo dragog idobrodošloggosta,dragi oče.Pogledaji pogodi! Ona pokaže na gospodu,koja je ušla iza nje i stoga ju je grofpogledao ispitujućimpogledom.Na njenom lijepom licu vidio se trag tihe pafmje pune pregaranja,kojise u istomstepetnu opažao ina licu Rosete Sternau.Premda se ona učinila grofu poznatom,ipakje zakimao glavomi rekao: — Nemoj da pogadam,Roseta,već mi odmah reci iznenadenje kojimme želiš razveseliti! -— Dakle dobro!— reče ona.— Ova gospoda je Iady Amy Dryden. — Tvoja prijateljica, koja je tako dugo bila nestala? — brzo upadne don Matnuel. Roseta potvrdi.Tada grofpride Amy,pružijoj Je ruke i primijeti s licem obasjanimradošću: v-obr0 došli,od srca dobio došli!Otkada smo se h PUta vid -ieli ' Dogodilo se beskrajno mnogote-Eod'Stvari 'Ka ko smo se radovali,kad smo prije pola lne »eočekivanoprimili prvo pismo vašegoca iz 17H t *«>**! sfc *.y>« ,, «w;>rf1Londona!Kakva šteta što on nije s vama mogao do-putovatiu Njemačku' Nadamse da ćete sada <3u«o ostatinašimgostom! .,r— S veseljemsamprihvatila Rosetinu ponudu da je .posjetim,dokmoj otac u političkomposlu boravju Meksiku.Najprije samnamjeravala da ga pratim ali -nakon naših žalosnih iskustavanije me više htio izložiti opasnostima u jednojratomrazrovanojzemlji. Prije nego što vamopširno ispričamnašusudbinu,htjela bih samo spomenuti,da samnajprije doputovala u Rheinswaldein iondje našla Rosetu te s njomodmah otputovala u Berlin. — To ste dobro učinili, lady Amy. Dozvolite mi da vampredstavimmog mladog prijatelja, poručnika Kurta Ungera. — Ungera? To ime poznajem.Tako se zvao jedan pomorskikapetan, čiji je brat bio glasovitiprerijski lovac. — Kapetan je bio moj otac — upadne Kurt. — Ah,gospodine poručnice,onda vammogu pričati o vašem ocu — reče Engleskinja.— Na žalost poznajem njegovu sudbinu samo do onog trenutka,kad je napustio haciondu delErifia. Svj su sjeli i razgovorse nastavio.Amy je ispričala sve što je dozmala od Pedra Arbelleza a to je kod Kurta izazvalo najveće iznenadenje.Upravoje ispričala Munjin doživljaj u spilji kraljevskog blaga,kad se prekine sa primjedbom: ' — Doznala samod Rosete,da ona maje primila moje pismo,koje samjoj poslala preko Huareza.Onda možda nije ni hacienderova pošiljka dospjela u vaše ruke? — Pošiljka? Meni? — začudeno upita Kurt. — ^a nisamništa primio. Ovaj odgovorje zaprepastio Amy. — Ali vi ste sin pomorskog kapetana Uingera? ~ upita ona. — Naravno — glasio je odgovor. . — No, vaš stric je od Bivoljeg Ćela dobio jeda" dio tog blaga,o kojem samupravo pričala,dodus 172 (jio ali tajipak predstavlja veliki , . 0(jredeno,da se polovica togblaga pošalje domovinu,da biosigurao sredstvaza vaše školo-U •Nekoliko godina nakon što je Sternau nestao,došaoje haciendero PedroArbellezu Meksiko i pre-A blago tadašnjemvrhovnomsucu Benitu Huarezu,koj"i ga je poslao u Evropu. _ Ja nisamništa primio — opetovaoje Kurt. — pošiljka je ili nestala ili poslana krivojosobi. _ Haciendero nije znao vašu adresu,već je samo znao,da vas može naćiu jednomdvorcu u blizini Maiiiza, da je vaš otac pomorskikapetanUngeridk u dvorcu stanuje nekikapetan vonRodenstein.Stoga je pošiljka bila upravljena nekojbanciu Mainzu,čiji vas je ravnateljimao pronaći. — On me je morao pronaći.Pošiljka je na svakinačin putemnestala.
- 69. — Vrhovnisudac juje osigurao. — Na taj način bi mi njena vrijednost bila spašena.Trebalo bisamo saznati,koja je to banka bila. — Njemo sam ime čula iz ustiju haciendera, ali samga u toku kasnijih dogadaja zaboravila, Ipakće naknadnoistraživanje sve razjasniti.Pantera Jugaje zarobio mene i mog oca i odveo nas u najjužnijidio Meksika.Tamo smo bili zasužnjeni,sve dokse Juare-zov upliv nije toliko proširio,da je dopro ido naših. planina.Ja samtek prije osammjeseci opet dobila-svoju slobodu.Sigurnoćete mi oprostiti,što samza- boravila ime, koje me se malo ticalo. ~ Oh, mylady,vama se ne može baš ništa predbaciti.Ja samvam naprotiv od srca zahvalan,da ste •»iuopće saopćilitu stvar.Govorili ste o blagu.Dakle-to nije bio novac? •— Ne. Premda nisam vidjela te predmete, ipak *~n > da su se sastojaliod dragocjenognakita isku- janosti, lanaca, nuggeta,narukvica,prstenja,koji »•J*?tjecali iz star oSMeksika i bili su optočenidra-S'mkamenjem. PosWi ^ k'k .dakle mogao dobiti svoje vlasništvo/'mamoVa o bih ci:ieU imetak - Ta Je am ea - a Je Pomisao vrlo za- ipak a "'samnikako pohlepan za novcem,ali ću Povestiizvide u Mainzu. Na to samobave?an . 173— Bogat? — Jako! — Onda poznajete tačno njegove prilike? — Mislite li da jedan grofsaopćuje svoje prilike nekommolitelju? — Tko ili što ste vi? Kurt učini zlovoljno lice i odgovori: — To nije važno.Izgleda da ste i vi takav otmjenigospodin,pa vas ne treba zanimati,kako se aovemi što sam. Kapetanovooko je zadovoljno bljesnule ion umirujući primijeti: — Odbijeno! To mi se svida. Volim šutljive karaktere,jer se u njih čovjekmože pouzdati.Jeste Učesto bili u onojvili prijeko? — Ne — odgovoriKurt,vjerno istini. — Hoćete li opet otićionamo? — Da, čak moram. Pada se kapetan primakne bliže i poluglasnoupita: — Slušajte, mladiću, vi mi se svidate. Jeste liimućni? — Ne. Ja samsiromašan. — Hoćete li zaslužiti dobru nagradu? — Hm! Cime? — Htio bih saznatitaono za prilike toga grofa,a kako vi morate opet otićik njemu, bit će vamlako štošta doznati.Kad biste mi to saopćili,bio bih vamzahvalan. — Razmislit ću o tome — reče Kurt nakon malo razmišljanja. — To mi je dovoljno.Vidim da ste oprezni,a to pojačava moje povjerenje prema vama. Moguće je da bih vammogao pomoći! — I poštoje pogledomomjerio Kurtovo odijelo, doda: — Ako hoćete,možete kod mene zaraditi svoticu, koja će vamdobro doći.A onda,kad me upoznate kao čovjeka,koji"^škrtari, postatćete i rječitiji. Ja samovdje stran itrebamčovjeka,u kojega se mogu pouzdati. — Sto treba tajda radi? — upita Kurt,poštose pričinio,kao da se veselitojskrivenojponudi. 176 doja je ponovo bacio oštarpogled na njega. .bio jednostavno obučen itrudio se,da poka-? orostodušnolice.To je umirilo kapetana.Stekao 26 tisakda će se tajmladi, na svakinačin još n<e-•usničovjek,čije je lice pokazivalo razboritost,datiLZ opasnostiupotrijebiti.Stoga je nastavio: _ Vi tajite, tko ste.Smijem li baremznati, tko je vaš otac? — Mojotac je pomorac. __Ah,dakle ne spadatemedu otmjene ljude.Tražite li možda namještenje? — Obećali su mi ga,ali mi prave neprilike. To je kapetanudobro došlo.On reče milostiva lica: __ Pustite jh na miru! Ja vamna svakinačin mogu pribavitibolju službu,ako vidim, da znadete bitikorisni. No morali biste posjedovati malu količinu lukavosti. Kurt poduzetnonamigne očima. — Toga mi vjerojatno ne manjka,kako ćete uskoro vidjeti. — Ali morao bih saanati,tko ste ikako se zovete. :— Dobro.To ćete doznati,čim vambudemdokazao,da me možete upotrijebiti.Reci ću vamnaime, da ja ovdje na stanovitimmjestima nisamdobro opisani.To me nuka,da budemoprezan. Landola veselo kimne.Stekao je uvjerenje,da ovdje ima posla sa čovjekom,koji je na neki način imao neprilika sa postojećimredom,i da će se dakle lako datiupotrijebitiza poslušnoorude.On odgovori: — Predbježno je to dovoljno. Ja vas uzimam u službu i daijem vammali predujamna plaću za usluge, što ćete mi ih izvršiti. Evo vampet talira. On izvadi novčarku ipoloži spomenutusvotuna stol.AliKurt odgurne novac iodgovori:
- 70. •— Nisam tolikona suhom,da bih trebao predujam,gospodine.Najprije posao a onda plaća.Tako ie Pravo. gta da radim? Kapetanovolice je pokazivalo,da je vrlo zado-v oijaini. ste~ Kakogod hoćete — reče on.— I ja sampri-sa vašeg načela,koje ćemo dakle slijediti. To neće Prii Vam& na štetu> Sto treba da čmite . pitate? Naj-e se m oTate raspitatio grofu Rodrigandi,o nje- J astrebov kljun 177govim kućnimprilikama, o članovima njegove obiteljii o svemu cime se bavi.Prije svega bih želio saznati,koje se osobe u njegovomkućanstvu zovu Sternau ida li se kod njega nalaza netko,tko se zove Unger. o — To neće biti teško doznati. — Sigurno.Kasnije ću vas možda poslatiu Mainz,da obavite jedan lakjzadatak,koji se odnosina nekog nadšumara,kojeg bih htio datinadzirati.Izgleda mi da ste viza to podesni. — Ah,vi sigurno pripadateredarstvu? — Možda — odgovori Landola sa važnim, tajanstvenimlicem, — Alj imam nešto malo posla isa vi- sokompolitikom. Ponešto ću vampovjeriti.Nadamse,da to mogu učiniti bezopasnosti. — Udesite tako vaša saopćenja,da se ne izvrgavate opasnosti!— nasmije se Kurt. — Hm, primjećujem da ste mali lukavac a to govoriu vašu korist.Slušajte!Pruska je pobijedila Austriju koja traži saveznika,da izbriše sramotu.Izgleda da je tog saveznika našla u Francuskoj.NapoleonIIIje nadvojvoduMaksa postavio za meksikanskog cara.No sada se pita, hoće li to prijateljstvo bitidugog vijeka. Engleska i Sjeverna Amerika neće da priznaju Maksa i sile Napoleona da povuče svoje čete. Maks će biti upućen samna sebe ina Austriju a ova je zbog njemačkog rata tako'oslabljena,da mu neće moći pomoći. To će upotrijebiti Meksiko da srušicarskiprijesto.Krozto će, a i moraju u svim političkim krugovima nastatizapletaji,koje će svaka država iskoristiti za sebe. Zato postoje ovdje na dvoru pobjednika u Berlinu brojmi tajni izaslanici, koji imaju istražiti teren i obavještavatisvoju vladu,da iskoristipogodnitrenutak. — A jedan takav izaslanik ste i vi? — upadne Kurt. — Tako je — kimne kapetan. — Koju vladu zastupate vi? — To će predbježno za vas ostati još tajna. Ja sam vam to saopćio samo zbog toga da vampokažem, da samu stanju da vampružim budućnost, ako 178 nademda ste spretnii vjerni. Vaša prva zadaća je da ispitate sve što stojiu vezi s imemom Rndriganda _ A poštoto obavim,gdje i kako vammogu saopćitirezultat? _ Vidim, da vamne mogu tajiti svoje ime. Zovemse kapetan Šav istanujemu »Magdeburškomdvoru«. Dodite u -to svratiste,čimmi imate nešto za saopćiti! - Možda će se to vrlo brzo dogoditi -reče dvosmisleno Kurt. - Nadamse - primijeti Šav ispivSi svoju čašu, — Mislimda će to sto smo se upoznali biti na našu obostranu korist. Za slučaj, da ubrzo nešto saznate moramvamreći, da prije dva sata nećubitiu svom svratištu.Do videnja! Šav ode a Kurt ostanesam.Uvidio je: mora brzo iskomtr« ta dva sata da nešto doznau »Ma*de-burškom dvoru«.Ovdje se nije radilo samo o privat um već i o političkim spletkama 9. POLITIČKI IZASLANICI Kurt se raspitao kod gostioničara gdje binašao »Magdeburškidvor«,platio je i otišao.Pošto je vidio,da'se kapetan udaljio u protivnomsmjeru,mogao je biti siguran,da ga ovajneće iznenaditi.Stigao je do kuće, ušao u gostinjsku sobuizatražio za piti. Jedna konobarica mu je donijela što je tražio. Opazio je kako mu se ona vesela lica smješka.Onda ona reče: — Zar me više ne poznajete,gospodine poručnice? On razmisli i onda se najednomdosjetizavičajnoj uspomeni. — Sto mu gromova!Je li to istina? Zar vi niste Uhlmanova Berta iz Bodenheima? — Da, to samja — nasmije se ona veselo. — čestosambila u Rheinswaldenu iondje samvas vidjela, — Ali ja vas već nisamvidio više godinaito Je razlog, što vas nisamodmah prepoznao.Alikako dolazite vi u Berlin? — U kući nas ima odviše braće isestara,pa je otac mislio, da pokušamnaći službu. Došla samu svoju sadašnju službu, jer je ovaj gostioničar mojdaljnji rodak. — To mi je vrlo drago.Htio bih vas zamoliti za jednu uslugu. — Ako vammogu ispuniti neku želju, učinit ću to vrlo rado.
- 71. — U prvomreduvas molim, da ovdje ne spominjete da samoficir. Stanuje li kod vas nekikapetan Šav? 180 __ Da. odnedavna.Ima sobu brojjedanaest. __ S kim se druži? __ Ni sa kim. Vrlo mnogo izlazi. Ovdje je bio samo . , 1 gospodin,koji je htio s njim govoriti. _. Tko je to bio? — Nije rekao svoje ime, ali je rekao da će opet doći. — Niste li PO njegovojvanjštinimogli zaključiti, Sto je on? — Izgledao mi je poput oficira u civilu. Lice mu je bilo jako opaljeno od sunca a njemačkije govorio gotovokao Francuz. — Hm! Rekli ste da kapetan ima broj jedanaest.Je li broj dvanaestzauzet? — Da, ali ona leži u drugom hodniku. Broj jedanaestje krajnja soba. — A broj deset? — Stoji prazna. — Nalazi li se medu sobama jaki zid? — Ne. One su čak vezane vratima,no ova su zaključana. — Onda bi se možda moglo iz broja deset razumjeti, što se govoriu broju jedanaest? — Da, ako se me govoriodvišetiho. — I Berta sa lukavim smiješkomnastavi.. — Vi sigurno mislite na tog Šava? — Svakako.Ali to ne smije nitko znati! — Oh, ja samšutljiva.Uostalomtajmi se čovjek ne svida,a jednomtako dragomzemljaku kao što ste vi, može se rado učinitineka usluga! — Mogu lj vidjetibroj deset? — Razumije se. ~ Alj po mogućnostitako da to nitko ne primijeti. v — Bez brige!Gore se ne nalazi nitko od služin-cadi. Donijet ću vamključeve i vi jednostavno poditestubama gore.Predzadnja vrata subrojdeset a zadnja vode u brojjedanaest. ode i uskoro donese ključ,koji mu krado-Ce Preda. On malo zatim napustiprostoriju,popne .stubama inade prazan hodnik.Kurt ključem otvoriOSna vrata i ud* u spavaćusobuu kojojsu se na- 181lazUi jedan krevet,ormar, umivaonik,uz divan je-dan stoli dva stolca.Spojna vrata subila zakračunana s obje strane.Otvorio je ormar i našao ga praznim.Njegova su se vrataotvorila bezda su prouzročila i najmanji šum. Potpunozadovoljan vratio se natragdolje,a da ga nitko nije primijetio. Kad mu je konobarica opet pristupila,da uzme ključ, upita: — Našli? — Da — kimne on. — Kako izgleda, htjeli biste prisluškivatišto kapetangovori? — To mi je želja. Predaje li on svoj ključ, kad izlaz;!? — Ne. On je vrlo tajanstvensa svojomprtljagom.On čakostaje u sobidokse ova sprema i čistia kad odlazi sprema ključ u džep,ne misleći da svakigostioničarima glavniključ. — Hm! Biste li me htjeli pustitijedinomu broj deset,kad kapetanŠav ima u svojoj sobiposjet? — dalje ispitivaše Kurt. — Rado. Ali zaboravila sam vamreći, da je on stavio kao uvjet,da brojdeset ostane prazan.On plaća itu sobu. — To mi služi za dokaz, da se bavitajnimposlovima,koji bi mi mogli biti važni.Ah,tko je to? U tomje trenutku naime stupio u sobu jedančovjek,pričijoj pojaviporučniknije bio u stanju da sakrije svoje iznenadenje. — To je onajgospodin,kojije jedinomtražio kapetana.Maločas samvamrekla, da će za meko vrijeme opet doći. — I on dakle nije spomenuosvoje ime? — Ne. Čini se da ga poznate? — Ljudi ponekad sliče jednidrugima — izbjegavajući odgovoriKurt.— Uzima vinsku kartu.PoSiii-žite ga! Djevojka pristupinovonadošlomgostu,kojiU P^ ta,je li se kapetan Šav vratio.Kad je čuo da J<» nije, zamolio je bocu bordoa,kojeg je okušao gestompoznavaoca. 182 ___ To je zaista on! — pomisli Kurt.— Na taj na--• pije samo Francuzvino svoje zemlje. Ali što želi ^eral Douaiovdje u Berlinu? Zar se zaista spremaju diplomatske tajnovitosti,o kojima pruska vlada ne smije ništa znati? Moramprisluškivatitomrazgovoru.Lako je moguće,da neštovažna saznam.
- 72. Nije se smjelogubitivrijeme. Ako se kapetan vrati,onda će bitiprekasno.Zato Ku<rt dade djevojciznak.' Ona neopazice kimne i pričini se kao da mora obrisatistoloveipri tome pride njegovomstolu. __ Moramgore — reče on tiho.— Izgleda da će razgovor bitivažan istoga je moguće,da će se kapetan htjetiuvjeritida se u broju deset nitko ne nalazi.On bi mogao zatražiti ključ, zato ga ne smijem zadržati. — Onda ću vas zaključati. Ali on će vas vidjetiČim pogleda u sobu! — Sakrit ću se u ormar za odijela. — A ako ga otvori? — Izvući ću ključ. — Možete li iznutra tako čvrsto držativrata,da ih ne može otvoriti? — To će biti teško.Imate li možda svrdlo? — Pogledat ću. Kućni sluga ima ormarić s alatom. — Dobro.Dajte mi anakkad budete gotovi,onda ćemo poćigore ivi ćete me pustitiiz sobe,čimtaj čovjek ode. Već nakon nekoliko minuta dala je djevojka,koja je bila kod kućnog sluge,Kurtu ugovoreniznak.On J ®,platio raćun ' Pošao,kao da kami izaći. Vani u hod-™KU našao je konobaricu.Ona ga je odvela u broje set, dala mu svrdlo izaključala ga.Kurt je otvorio of«iar,izvukao ključ i spremio ga u džep.Tada je Jeo u prazni ormar i čvrsto zašarafio svrdlo u unu-ju stranu vratiju.Krozto je dobio držak, čijom oću mu je bilo lako da vrata tako čvrsto privuče,o aa su zaključana.Ormar je bio dovoljno široki ?K, da je mogao pružiti udobnosjedište,ke5a ,da je Kur t stao čekati na dogadaje, koji bi se Da « zbiti. Prošlo je četvrt pa i pola sata,a da se 183nije nikoga čulo.Prošlo je još pola sata kad su se konačnozačulikoraci dviju osoba,koje su dolazii« hodnikom.U bravu broja desetgurnut je ključ i vrata su se otvorila. — Zar vj ovdje stanujete? — upitao je nekiglas francuskimjezikom. — Ne — odgovorijedan drugi,po čijemglasu je Kurt odmah prepoznao kapetana. — Ja stanujemu susjednoj sobi,ali samiznajmio i ovu sobu,da budemsiguran,da me nitko ne prisluškuje.I sada sam pogledao u nju,da se uvjerim,da se ovdje nitko ne nalazi. Čovjek ne može nikada biti dovoljno oprezan. Ušao je u sobu, pogledao pod krevet, isto tako pod divan iprišao ormaru. — Taj je zaključan — reče,pošto je pokušao otvoritivrata. Kurt je pri tome ostao nepomičan ičvrsto je držao svrdlo,tako da kapetannije mogao otvoritivrata. — Sve je u redu.Dodite! — reče ovajdrugome i napustisobu. Kurt je čuo kako su otišliu broj jedanaestierar i dje sjeli. Stropot, uzrokovanpomicanjemstolica do- zvolio mu je da nečujno napustiormar.Tiho je pri- vukao stolac do spojmih vratiju,sjeo na njega i stao prisluškivati. — Požurimo se!— čuo je kako kapetan govori. — Ja nemam mnogo vremena na raspolaganju,jerme čekaju na drugommjestu.Ovdje nema nitko niti pojma da ja radim za interese Španjolske.Štoviše drže me Amerikancem, koji iza leda svog poslanika djeluje za Sjedinjene Države. To mi daje prilike &* čujemviše, nego što bimi to inače dopustili.Primi« samvašu vijest itako samvas danas očekivao. — Ali ste moju strpljivost ipakodviše dugo stavili na probu — primijeti Francuztakvim tonom, da se moglo pogoditi,da nema namjeru, da se stavina istu stepenicusa kapetanom. — Već samjednombi ovdje a i sad samizgubio cio sat. — Važni poslovi,ekselencijo! — pokušao je tan da se ispriča. 184 __ Vaš najvažniji posao je bio da me ovdje "ekate Vi znate da samovdje inkognito,da me s . . ne sniije prepoznati.Trebaliste se pobrinutida me ne dovedete u nezgodnipoložaj,da moram čekatiu gostinjskojsobi.Mene poznaju,postojimnogo mojih slika. Kako bi bilo, da se ovdje našao netko tko me poznaje i tko bi onda izbrbljao da je «eneralDouaiu Berlinu. Zna se da samse borio u Meksiku i da me je francuskicarpozvao natragda umjesto mača uzmemu ruke diplomatsko,pero.Nadalje se zna.da je moj brat odgojiteljfrancuskogprijestolonasljedmika i da mi se dakle povjeravaju samo važniposlovi.Ako me ovdje prepoznaju,onda je moje izaslanstvopropalo.Moram pregovaratis vama,s Rusijom, Austrijomi Italijom. Njegova ekse-lencija ministarvanjskih poslova mi je povjerio da vampredamuputu,čijiće vamsadržajrazjasniti,kako se imate ovdje držati u vezi s dogovorom, koji je sklopljen izmedu mene i vode madridske politike.Ovdje je dokument.Izvolite ga odmah pregledatii recite mi, što vamse možda čini nejasnim. — Hvala, ekselencijo. Nastala je duža tišina.Za to vrijeme Kurt je čuo samo šuškanje papira.Onda reče kapetan: — Ovi paragrafi su tako jasni,da se ne može ni pomisliti na neku nejasnoću. — Dobro. Saberimo ukratko! Car je tog slabića Maksa učinio vladarem Meksika. Sjeverna Amerika, zbog toga ljubomorna,zahtijeva da Francuska povuče svoje čete izMeksika i da Maksa prepusti njegovojsudbini... — Španjolska se pridružuje tom zahtjevu . . . Jeste,Ona se smatra jedinim pravimposjedni-
- 73. OIn te "Jepe iliod nje napuštenezemlje. Car je pripravan,da pristane na zahtjev Španjolske,ako j« oVa spremna na protuuslugu,koju on očekuje. — Koja je to? iel sv rus ka želi postatigospodaremNjemačke,ci-Sad ot>e ' Treba je poniziti, treba se osvetitiza U ?*,u -. Car o<? sprema da Pruskojdobacirukavicu. to § neminovnog rata moramo biti sigurnipokrivena.Ovajgospodin von Bis- su nam 185marck je lukav i nasilan, on <5e da nas oslabi,pg.zvati Španjolsku da zaposjedne granicu. No mi samo onda smijemo s povjerenjempustitimarširatinašu vojsku, ako smo uvjerenida onkraj Pirineja ne- mamo neprijatelja.Zato je Napoleon samo onda spreman da povuče svoje čete izMeksika,ako Španjolska za slučaj rata izmedu Francuske i Njemačke ostaneneutralna. Pregovori koji se na to odnosesu dovršeni i ugovorpotpisan.Jedanprijepis toga imate u rukama. Dakle je stanje stvarislijedeće: Francuska će napasti Njemačku odnosnoPrusku.Španjolska ostaje neutralna. Rusija će nas poduprijeti pošto će zaposjesti prusku granicu iizazvati ustanaku njemačkim dijelovima Poljske, s Austrijomi Italijom se još mora pregovarati. Ja putujemodavde u Petrograd.Alivjćete nastojatida upoznate ovdašnje prilike i taono Izvijestite vašeg ministra. Sad Idem ruskom poslaniku.Vi ćete me pratitida mu dokažete da se Fran- cuska nema čega bojatiod Španjolske. — Stavljamvamse odmah na raspolaganje,samo da zaključamovajdokumenat. Kurt je čuo kako zvekeću ključevi. — Jesu li zapisi doista sigurno spremljeniu tomkovčežiću? — upita Douai. — Posve sigurno — čvrsto potvrdiLandola. — Ja uostalomuzimam sa sobomključ svoje sobe. — Onda dodite! Nato su obojica napustilibrojjedanaestiKurt je čuo,da su zaključali vrata.Bilo mu je čudno priduši.Sad je saznao za tajnu urotu protiv Pruske.Kakvu silnu vrijednostje imao taj dokumenat!Morao je pokušati,da dode u njegov posjed.Alikako? Dok je o tome razmišljao, netko je gurnuo ključ u bravu njegovesobe.Konobarica je došla da ga izoavl iz dobrovoljnogsužanjstva. — Obojica su otišli— reče Berta. — Jeste li što " god čuli? — Jesam.Zar nije moguće,doćiu broj jedanaest — O da, morala bih domijetj glavniključ. Ali a nas Šav iznenadi! — Bez brige!On se neće tako skoro vratiti. Djevojka se udalji. Naskoro se vratiidonese glavniključ, __ ja ne znam, što hoćete tu prijeko,gospodine poručnice — smješkala se Berta.— Ali ja nemamvremena da podems vama, jer je došlo više gostiju,koje moram poslužiti.Ovdje je ključ. _ Kako ću vamga opet dati? Ja nikako ne mogu još jednomdoćiu gostinjsku sobu. _ Položite ga ovdje kraj vratiju pod sag.Čimbudemmogla, doćiću po njega. Kad je Berta otišla dolje, on je otvorio vrata kapetanove sobe ipošto je ušao,ponovo ih za sobomzaključao. Soba je bila isto tako uredena kao iona do nje.Uza zid je stajao većiputnikovčeg a na njemu je ležao mali kovčežić.Kako se taj otvarao?Do-kumeinat je morao napolje!Kurt posegne u džep.Ion je posjedovao sličan kovčežić i ključ od njega je nosio sa sobom.Pokušaoje i gle: njegov ključ je pristajao.Ključeviza takve kovčege bilisu većinomtvornička roba itako se dešavalo,d,a je jedan ključ katkada otvarao mnoge brave.To je bila za Kurta povoljna okolnost. U kovčežiću se nije nalazilo ništa osimpapira.Posve na vrhu je ležao tanaksvezak.Otvorio ga je — to je bio traženi ugovor, pisan francuskim jezikom i providan pečatomministra vanjskih poslova.Da li da ga uzme ili da napravisamo prijepis? Utu svrhu nije dodušeimao nikakvog papira,ali je uza se imao notes, a to je bilo dovoljno,da doslovce prepiše paragrafe. Na svaki način bi bilo bolje, kad bi uzeo sam dokumenat.Alionda bikapetan morao primijetiti njegov nestanak.Kurt se nekoliko časaka savjetovaosam sa sobom.Odlučio je,da će grofu Bismar-. brzo predatitajpodmukli ugovora poštoje orividen ministar - . reati taj podmukli ugovora poštoje ori- ginal, providen ministarskimpečatom,u ruci tog svemoćnog čovjeka posjedovao na svaki način posve Jii16 " Dokaznu moć nego samo prijepis, konačno je lučio da uzme svezak.To je učinio,zatim je opet zaključao kovčežić i napustio sobu. Nakon što je ^Jivinj ključ stavio pod sag, dodao je još nekoliko mica kao nagradu susretljivojkonobarica ionda zice izašao iz kuće. 187Kočijom se odmah odvezaou Bizmarkov stan velikoj nadi, da će mu ovaj pomoći,da se domogne kapetana.Stennauje sa svojimdrugovima otputova da uhvatitog zlikovca,pa je nestao.Sad se tajgusarsam podmetnuopodnož.Moglo biga se prisiliti da otkrije sve tajne Rodrigande i da im dade podatke o Sternauovoj sudbini, ukoliko mu je to možda bilo poznato.Stigavši'na cilj svoje vožnje kočijom, doznao je Kurt, da ne može govoritisa Bizmarkom, jer se ovajupravo nalazikod kralja. Brzo se odlučivši, dade se smjesta odvesti kralju. Ovdje su mu najprije rekli, da nije vrijeme za audijenciju.Ali on je slegnuo ramenima i rekao službujueemadutantu: — Ja ipak moram ostatikod svoje molbe,gospodine pukovniče! — Ali vi oiste u uniformi, gospodine poručnice!
- 74. — Nisamimao vremena,daje obučem. — Za to se mora uvijek imati vremena.Njegovo veličanstvo uvijeknosi uniformu.Strašno bime izgrdio, kad bih vas prijavio ovakva, kako tu stojite.Uostalom,kod njegovogveličanstvaje njegova ekse-lencija von Bizmark. — Ja upravo tražim njegovu ekselenciju. Drago ml je što samsaznao da ću ga sresti kod,njegovog veličanstva. Gospodine pukovniče, mogu vam samo povjeritida se radi o vanredno važnoj stvari, koja se ne može odgadati.Upravo ta važnost daje mi dozvolu da prekinemčak i najvažniji razgovorobojice visoke gospode. Oklijevanje je opasno,jerse radio hitaom hapšenju jednoguhode i izdajice zemlje, pa bih bio prisiljen da na vas svalimodgovornost,kad biste se kratilida me prijavite. Kraljev je pobočnik začudeno pogledao mladića, koji je umio tako uvjerljivo govoriti. — Vi dakle tvrdite,da donosite neštovažnojneodgodiva? — Tako je. — I želite tu stvarjavitigrofu von Bismar " u kraljevoj prisutnosti? — Da. — No, kad to kažete, prisiljen sam, da vas javim. Ali, mladiću, ja vas upozoravam,da ćete 188 . naškoditisvojoj karijeri, ako ste nasilno priba-T pristup njegovom veličanstvu u stvari,koja nije * važna, kao što to vi mislite. Sami ćete snositiodgovornost! — Na zapovijed — odgovoriKurt učtivo alisamosvjesno. Adutant pode u odaju njegovog veličanstva iuskoro se vrati.Na njegov znak,Kurt ude.Nalazio se pred dvojicomnajvećih ljudi Njemačke. Kralj Wil-helm je tek prije nekoliko tjedana pobijedio Austriju iJužnu Njemačku. Pokazao je, da je dostojan nasljednikFridricha Velikog i da je u tišini odgojio ljude,koji su imali snage da snažno pribave priznanje predajinjegovih velikih predaka riječju i mačem. On još doduše nije stigao do vrhunca svoje slave,koju mu je nekoliko godina kasnije donio Versailles.Ipakse osjećao posve doraslimsvojimprotivnicima,koji su sad,nakon što je pobijedio svoje neprijatelje,javno j tajno spletkarili protiv njega. On je jednimudarcempostaouplivan monarh,kojeg su se bojali,i to pomoću čovjeka,koji je sad stajao uz njega.Željezni; kancelar,sa tri dlake na glavi, koje mu je »Kladderadatsch«1 u pjesmiprilijepio, bio je duša pruske politike.Nijedan se diplomat nije usudio učinitiijedan korak,a da se prije toga nile s njim posavjetovao.On je bio činovnikali i prijatelj svog uzvišenog vladara,injegovo oko,koje je dosada progledalo svespletke njegovih neprijate-Ua,gledalo je sada zadivljeno togmladića,koji se usudio,.da odjeven u tako neizgledno odijelo,silomude pred njih. l kraljevo je oko počivalo s ozbiljnim iščekivanjem na Kurtu,koj, je nakon pozdrava punogpoštovanja,mirno podigao pogled u očekivanju da bude nagovoran. ~- Najavili su mi poručnika Ungera? — reče kralj. „ ~~ sam ja, veličanstvo — skromno odgovoriKurt. ~~ Kod koje čete? ;e satirl «no-poutieke novine. 189— Dosada samslužio njegovuvisost velikog nadvojvodu od Hessena. a sad sam premješten gardijskimhusarima vašeg veličanstva. — Moj ministar rata mi je govorio o vama.Vrlo toplo su vas preporučili,no ipak se u stanovitimkru- govima smatra vrlo smionim od vas,da ste ušliu gardu. — To su mi već dali osjetiti^veličanstvo. Preko otvorenogvladarevog lica prešadg'e tihi* sa-žalnismiješak. — Nadamse, da ćete usprkostome izvršitisvoju dužnost. Ali kako dolazite do odjeće,koja ovdje na ovom mjestu mora izgledati nepodesna? — Evo, veličanstvo,moje isprike. Kurt izvuče tajniugovor i preda ga kralju uz poklon pun poštovanja.Ovajuzme dokumeoat,.otvoriga i baci pogled na njega.Smjesta mu se na licu ukaže izraz najvećeg iznenadenja.Pristupiprozoru,stanečitatii čitati, sve doknije dovršio a onda pružilistove Bizmarku: — Čitajte, ekselancijolTo je jedno značajno saopćenje,koje namje učinio ovajgospodin. Bizmark je dosadanepomično stajao iporučnika promatraopovršnimpogledom.Sad je U2eo dokume-nat u ruku i preletio ga.Nijedna crta njegova željezna lica, nije pokazivala utisai,koji je on izveo na rajega.Kad je završio,bacio je prvipunipogled na Kurta. — Gospodine poručnice, kako dolazite do tog dokumenta? — Kradom, ekselencijo — čvrsto izjaviKurt. — Ah!— nasmiješise ministar. — Sto nazivate vi kradom? — Protuzakonito prisvajanje tudegvlasništva. — Vrlo je vjerojatno da ću vas osloboditikrivnje zbog zločina krade. Držim da su ti papiri vlasništvo njegovog veličanstva i njihovo prisvojenje je izv šeno na vrlo zakonskinačin.Tko je bio dosadanjiP sjednik? — General Douai ih je donio nekomČovjeKU, » ji se izdaje za Amerikanca,ali je uistinu Špijun. — Gdje se on nalazi? , . 180 — Ovdje u Berlinu, u svratištu »Magdeburšklor« Ako mi veličanstvo iekselancija dozvole,molio bih da smijem izvijestiti o načinu,na koji samdošao u posjed tog dokumenta.
- 75. _ Pričajte! —naredikralj napeta izraza. Kurt započne svojizvještaj.Kad je završio,pristupimu kralj brzim koracima, pruži mu ruku i dobrohotno reče: — Iskazali ste namveliku uslugu,poručnice,hvala vam.Pohvalno je.da ste namdonijeli izvornik i da niste uzeli prijepis.Zasada ću vasotpustiti,da podu-zmete potrebne korake,kako bismo se domogliličnosti Douaia i tog Shavva. Drago mi je, što ste u mojoj gardi. Dobro ste se uvelikod mene i sami se tako dobro preporučili, da se možete pouzdati u moju naklonost.Vjerujte,da vas neću pustitiiz vida! Kralj ponovopružiKurtu ruku,koju ovajpoljubi.I Bizmark pristupii dade mu desnicu. — Poručnice — reče on — volim ljude, koji su tako oštroumni i energični. Možda se ne vidimo posljednji put.Za danastražimod vas potpunu šutnju.Nitko ne smije doznati, što vas je dovelo njegovom veličanstvu, Misad tačno znamo da Francuzželi rat, pa se možemo pripraviti,da bi se naoružanisuprot- stavilineprijatelju.To mnogo vrijedi i to zahvaljujemo vama. Budite sigurni,da vas neću zaboraviti!Sad Podite,slobodnistei Kurt napustidvor.Nije pomišljao na kočiju; bio je Pijan od sreće.Oba ta moćna čovjeka su se sa takvim poštovanjemod njega oprostili:što se još imao obazirati na svoje protivnike,od generala pa do zad-n Jeg poručnika.Tako je zanesen u misli išao bezvezno wcama,doknajzad ipak nije uvidio,da je pošao kri-vim smjerom. Uzeo je dakle kola i dao se odvestiku-VdTam o" su Sa nestrpljivo očekivali.Svi su zajedno Dredh " & olDi Za Priman Je 'pozdravili ga Ijubeznim odbacivanjemzbog njegovog dugog izbivanja,koje ni su mogli objasniti. reč~ ^ Sm o te oče k'v ali iz te susjedne gostionice — e grof_ a sa(j vidimo, da si se dovezao kolima. UQ je si zapravo bio? 191— To nećete pogoditi!— nasmije se Kurt.I bacivš'jedan pogled na sebe,nastavi: — Pogledajte ovu od'jeću, seoski učitelj se bolje oblači, a u tomodijelu sambio kod kralja! — Kod kralja? Nemoguće! — povikaše sa svih strana. — Svakako!Kod kralja i Bizmarka sambio! — Ti se šališ!— primijeti don Manuel. Ali Rosen je bacila ispitujućipogled na svogdruga iz mladosti.Ona ga je tačno poznavala; vidjela je njegove sjajne oči,užarene obraze ibila je uvjerena,da nije govorio u šali. — Istina je, da je bio kod kralja, vidim to na njemu — reče ona. Pri tome su i njene lijepe očiblistale od iskrenog veselja.Ponosila se time, da je Kurt govorio s tako visokomgospodom. — Dakle ipak? — upita njena majka mladića. — Da — kinine on. — Zaboga,u tomodijelu! — poviče don Manuel. — Ali kako sidošao nijegovomveličanstvuinjegovoj ekselenciji? — To ne smijem reći. Ja samobojici gospode morao obećatinajveću šutnju i stoga vas molim, da nikome ne spomenete niriječi o mom prijemu. No za vaše umirenje reći ću vam, da sam bio otpušten s pohvalom.Uspjelo mi je, da gospodiiskažemneobičnuuslugu. Obojica su mi stisnula ruku irekla mi, da me neće izgubitiiz vida. — Kako lijepo, kako divno! — veselo klikne Rosen. To veselje je tako zanijelo Kurta da je. dodao: — Morao sammnogo pričatio Španjolskoj,o Rodrigandii sad će kralj govoritisa velikim vojvodom.Na svato način ćete bitisvipredstavljeniismijemo se nada i kraljevskojzaštiti, da će naše istraživanje konačno imatiuspjeha. — Daj Bože! — reče Roseta de Rodriganda. — A ^ to sipošao da razgovaraš s kapetanom.Gdje je #*•Gdje si ga ostavio? — U ovomčasu je već sigurno uhapšen —•oWa Kurt. 192 0 tommišljenju se varao.Dokje svojima toliko •čao o' svomrazgovoru sa Lan-lulomi boravku u lS Mttgdebiu-škomdvoru«,koliko 9* dalo spojitisa na-mženomšutnjom, -bio je kapetan opetušao u svra- tiste Razgovors ruskimposlanikombio je kratkog trajanja.On se vratio i čim je ušao u sobu,pomislio ie odmah na važnu ispravu. Otvorio je ručni,kovčežić, da je još tačnije pročita,no što je to bilo moguće u prisustvu francuskoggenerala. Ali se preplašenotrgao— isprava je bila nestala!Letećombrzinomje pretražio kovčežić — nije ju našao. Tražio je u sobi,premda se tačino sjećao,da-je ispravu zaključao u kovčežić — uzalud.Tada pozvoni. Pojavi se konobarica.Ona je opet odnijela glavniključ na svoje mjesto i našla bogatuna-pojnicd. — Je li tkogod bio ovdje za vrijeme moje odsutnosti? — upita je on. — Ne, nitko nije pitao za vas — odgovoriBerta. — Mislim, je li tkogod bio u ovojsobiovdje? -Nije. . / — Pa ipak je netko morao biti ovdje! — Alj vi zaključavate vašu sobu. — Sigurno postojiglavniključ, na kojeg prije nisampomislio.Mene su okrali, drsko okrali! — Okrali? — upita ona, poštoje problijedila od straha. To je rriorala biti neka zabuna.Nikako nije mogla poručnika Ungera smatratikradljivcem.
- 76. — Prestrašiliste se,problije"diliste!— poviče kapetan.— 'Vi sami ste'to učinili!Recite gdje vamje ls Prava! Moramje opet imati, odmah,odmah! Kod riječi »isprava« sedjevojka odmah snašla. js alcle Se nije radilo o običnojkradi. Nestala je neka itTrava ' A ko ju je poručnikuzeo,onda je sigurno imao pravo da je uzme. Na t-k ~ re *e ona ' ~~ ^to vam pa( *a na pamet! akav način nemojte dolaziti k meni, gospodine atle! Gdje ste imali tu ispravu? ~ Ovdje u malom kovčežiću. Zar lije bio zaključan? 13 Jastrebov kljun 193— Naravno da je. — I vi mislile, da će poštena djevojka provalit vaš kovčeg? — Nije bio provaljen,već otključan - upadne — Odakle bi se mogao imati ključ, koji otvara b vaš kovčeg? — Jedan otpira ... — Ne budite smiješni!Konobarica da ima otpira^Odmah ću otići gostioničaru i reći mu, da biste iz mene, njegove rodakinje,htjeliučinitikradljivku' — Da, odite!Pozovite gostioničara!Ova se ispravana svakinačin mora opet pribaviti, Berta ode,dokje Landola u najvećemuzbudenju izbunjenostitrčao po sobi.Opravo kad je stigla do veže, ušlo je nekoliko gospode ipogled što ga je slučajno bacila kroz vrata,pokazao,jojje, da pred njima stoji nekoliko redara.Jedan od ovih kojisu ulazili obratio se djevojci. — Jeste li vi ovdje konobarica? — Jesam— odgovoriBerta. — Gdje je gostioničar? — U kuhinji. — Odvedite me k njemu! Ona odvede gospodinau kuhinju ipokaže mu vlasnika svratlšta.Tada se policajac obratinjemu: — Kod vas stanuje jedan stranac,kojise prijavio «cao kapetan Šav? — Da, gospodine. — Dobro,u redu.Vi ste propisno podnijeliprijavu.Na policiji sam pregledao popis stranaca. Ovdje je značka, koja me predstavlja kao namještenika policije.Je li kapetan kod kuće? Gostioničarpregleda pokazanu značku,kimne i od ' govori: — Upravo je došao kući.Naćićete ga u broju jedanaest u prvomkatu. — Dobro. Poći ću po njega. Ali naložite svome osoblju da o tome ne govori! S time je činovnik napustio kuhinji1 : uspeo s prvikat.Njegovipratiocistalisu gore < -iolje o8 * ^ bama, doksu redariužli u trijem. Broj jedanaes 194 ~r,a Činovnik pokuca ina poziv ianutra ude lako pronau • u sobu. Konačno! — nestrpljivo poviče kapetan Lan- dola~ _ Jeste li vi gostioničar? — Ne, gospodinekapetane. — Ah nego tko ste onda? — upita začudenoŠav.Imam čast biti činovnik ovdašnjeg redarstva. Španjolac se uplaši,alise brzo snade ireče: Ah,to mi je drago,gospodine.Menesu naime okrali • • • — Okrali? Hm? — nasmiješise činovnik, — Sto vamje nestalo? — Jedan vrlo važnispis. — Onda se varate.Tajspis vamnije ukraden,već je zaplijenjen. Landola stupi'korakunazad.Bilo mu je kao da je udario grompred njega. — Zaplijenjen? — promuca.— Od koga? — O tome se ne treba raspravljati. — Ali tko ima pravo da u mojoj odsutnostiotvara moju prtljagu? — Svaki čestitigradanin,kojemu je stalo do toga,da spasidomovinu od izdaje.KapetaneŠav,ili kako se već zovete,podite sa mnom!Vi ste moj uhapšenik! Ako se Landola prije prestrašio,sadmu se u trenutku opasnostivratila njegovahladnokrvnost.Uvidio je,da je izgubljen, ako ga uhapse.Morao je bježati.Alj^ kako? Trijem je sigurno bio zaposjednut,ulica možda nije. Tamo. dakle kroz prozorvodio je jedini Put spasa.Morao je nadmudritičinovnika.Radilo se 0 tome.da mu se približi, a da ne pobudisumnju,jergusarje svakako pretpostavljao,da on nosineko oru- zje kod sebe. Stoga učini vrlo začudeno lice, zgrabi sv oj kovčeg,otvoriga i reče: j ~~ Gospodine komesaru,to mora da je zabuna.Po-a Jte u taj kovčeg! U njemu se nalaze preporuke 1 'sprave koje će vam... . Da 'je nije govorio.Polako se je približio činovniku, s _d o Je pred njega, pružajući mu kovčeg. Ali kod '>v am« ga je ispustio ; naglo takvom snagomobimrukama činovnika za vrat,da je ovome, _
- 77. 195koji nije očekivaotakav prepad,ponestalo daha.Limu je poplavilo; ruke su mu grčevito zahvatile zrak; udovisu mu zadrhtali! Ruke su mu klonule tad ga je Landola pustio da klizne na pod. Reda stvenik je bio gotovoudavljen.Izgubio je svijest. — Ah,već samupola spašen! — promrmlja gusar— Sto je takav kopneništakorprema kapetanu Gran- depriseu! Zaključao je kovčežić i s njim u ruci prišao prozoru,koji je otvorio.Utomčasu je pločnikbio posvepust i nije se vidjelo nijednog redara.Samo je pred susjednomkućomstajala jedna kočija.Kočijaš je stajao uznju. Landola se uspeona dasku od prozora.Skokje bio visok,ali neopasan.Jedan zamah — Landola je stajao na pločniku,a da nitko nije primijetio, odakle je tako nenadanodošao. Još uvijekdržeći kovčežić u ruci, pristupigusarmirno kočiji, ude i naredi: — Vozite prema Friedrichstrasse,a ja ću vamtada reći,gdje želim izaći. U idućemtrenutku -su kola krenula.Pošto se najprije radilo o tome da se zametne trag,dao je zaustavitikola prije no što su stigla do spomenute ulice,platio je i krenuo pješice dalje.Zatim, nakon što je žurno prošao kroz nekoliko ulica i uličica, uzeo je drugu kočiju i označio kočijašu pravicilj, Tamo ga Je ostavio da čeka, uspeo sena prvikat,zakucao o neka vrata i ušao,kad je iznutra začuo glasan izapovjedan »Enitrez!« — Stajao je pred generalomDouaiom. — Vi, kapetane? — upita ovaj.— Sto hoćete tako brzo? — Da vas upozorim,ekselencijo — glasio je odgovor.— Vj morate smjesta bježati. Izdanismo. — Nemoguće! — Uistinu!Ja samsamo tako mogao umaći čiji, da samoborio komesara j onda krozprozorsobe skočio na ulicu. — Horrible! Tko nas je izdao? — Ne znam. - A vašipapiri? Ugovor je zaplijenjen. 106 General problijedi. — Onda smo izgubljeniako nas uhvate — re<: 'c on -~ Mora da ste učinili užasnu glupost. Putemćete mi sve ispričati. _ Vi želite sa mnomputovati? __ To je najbolje. Neću moći preko ruske granice. Moramo u Šašku,ali ne vlakom, jer bi nas uhvatili. — Imam dolje kola. _ Dobro.Snjima ćemo se odvesti,ali ćemo ib često mijenjati, prije n.ego što izademo iz grada.Onda ćemo dalje vidjeti. Jeste li spasilinovac? — Jesam. — Mojkovčeg mora ostatiovdje,alije moj gotov novac dosta velik, da to mogu preboljeti. Naprijed! Douaispremi svoju lisnicu,zgrabišeširiogrtač i napustistan.Kola su odvezla oba bjegunca.,10. DVA IZAZOVA Bilo je veče istog dana.Soba oficirskogkasina gardijskih husara,namještana u staronjemaekomstilu,bila je jas«o osvijetljena jpuna.Slutilisu,da će se pojavitiporučnikUnger,pa su se Stoga sakupiliu punombroju, da mu kao cjelina pokažu,kako neće da imaju s njim nikakve veze. Stariji oficiri su se skupilioko zadnjeg velikog stola,doksu mladi zauzeli ostala mjesta i živahno se zabavljali.PoručnikRavenovv,Don Juan pukovnije,igrao je s Golzenom l Platanompartiju bilijara. Upravo je opet promašio laku loptu i nevoljko udario štapomo zemlju. — Do vraga,i ta mi je lopta pobjegla! — primijeti. — Prokleta nesreća u igri! — Tim veća sreća u ljubavi— smijao se Platen. — No sigurno je,da danas ne smiješ igratis kapetanomŠavom.Tj si rastresena on je umjetnik. Čuvaj svoj budželar! — Šav? — poluglasno upita Golzen. — Pih, taj neće doći.S tim smo se divno učinilismiješnima. — Htio bih znati kako! — Hm! Ne treba o tome govoriti— važno šapneGolzen. — Pa ni medu drugovima? — Svakako samo medu šutljivima. ., ,, — Kojima mi svakako pripadamo. Ili ne? Priča)- — No, vi znate, da ja povremence posjećujJankowe... — Redarstvenog savjetniku? Da.Govorise,da u va raš njegovojnajmladojkćerci. 198 __ ni ona meni. No ukratko, bio sam i danas die i tako samsaznao,da je taj kapetan Šav po-rtički'varalica,i ne samo to,već i okorjeli, opasnizločinac. Ravenovv je i-^ravo položio štap da udari.Začudeno je zastao ipogledaogovornika. _ Šališ se,Golzen!
- 78. _ Šalim? Nepada mi na pamet!Ili zar se možda hapsičovjek,kojeg se smatralo izvanrednim,otmjenim čovjekom,a da se prije toga nema nedvoumne dokaze u ruci? — Grom i pakao!Zar je on uhapšen? — Htjeli su ga zatvoriti. — Ah,ali to nisu učinili? — Jer je pobjegao! — Pobjegao? Šav? Kojije imao kod nas pristup? naš lito sigurno? — Isto tako tačno, kao što je komesara, koji ga je trebao dovesti,davio do bes-vijestiionda je skočio krgz prozoriz prvog kata. — Do vraga,to je sramota!Tko bi to mogao pomisliti za jedinog prividno tako čestitogmomka! Ml smo mu ovamo dozvolili pris-tup usprkos njegovomgradanskomporijeklu,jer je bio Jenki a Amerikanci iz Sjeverne Amerike nemaju plemstva. Ali uvijek je tako; tko se upušta sa bagrom,tajna svakinačin pada u blato.Stoga imamo još veću obavezu,da se prema tomUngeru držimo strogo odbijajući. ~ Cimi m; se — primijeti Platen,koji se već kod majora zauzeo za Kurta — da ipak postojineka mala razlika izmedu pobjeglog zločinca ičasnogoficira. u tomčasu je ušao von Winslow,pukovniknjegovepukovnije.On je ovdje bio kao gost rijetko viden. Ubiono^je dolazio samo onda,kad bineki službeniPosa0 želio obavitina prijazni, drugarskinačin.Zato su kod njegovog dolaska sviodmah naslutili,da se H. o ne kom saopćenju,koje j« imalo zaokupitisva-stoi P020 ™08 *- Sjeo je k starijojgospodiza zadnji _ ' nar učio čašu vina iomjerio prisutne,kojisu ga aVili držeći se službeno - NJe govi podredenisu na dozvolu,da smiju nastavitiprijašnju zaba- 199Vu, Pogled mu je pao na Ravenowa, koj; je usprko-svomlakomislenom životu bio njegov pridati [m bimac. — Ah, Ravanow — reče on — odigrajte još uvu partiju, ali onda nemojte započinjati novu! — Gospodine pukovniče, ja sam u gubitku, dakle moram zamoliti za još jednu igru — odgovori po- ručnik. — Danas ne. Štedite noge i snagu! — Onda ćemo sutrasigurno imati vježbu? — Da, ali ne na konju, nego pješice i to ispod ruke s mladim gospodi čama. Kod tih riječi svi su podigli glave. — Da - nasmije se pukovnik. — Sad gospoda gledaju! Noću vašu znatiželju staviti na preveliko iskušenje, nego ću vam odmah saopćiti sadržaj, da bih onda mogao nesmetano odigrati svoju partiju whista. Kako se odbojno VVinslovv ponio prema Kurtu, tako je znao biti susretljiv, samo kad je htio i kad je bio siguran, da neće naškoditi svojoj četi. Kad su se sad gospoda sabrala bliže uz njegov stol, primijeti: — Da, sutra će bit;, naporna vježba nogama; tu vrst kretanja obiono se naziva plesom. — Ples, gdje, gdje? — upitašeodasvud. — Na mjestu, na koje biste najmanje pomislili, gospodo. Ovdje imam veliki omot pozivnica, koje moram razdijeliti medu sve oficire moje pukovnije. Ima u svemu šezdeset pozivnica. Pozvanesu dakako i gospode. — Ali tko poziva? — upitamajor, koji je sjedio uz pukovnika. — Kladim se za deset mjesečnih plaća, gospodine majore, da nećete pogoditi. Zamislite moje iznena- denje, kad sam predvečer primio ovaj omot, vidio sadržaj i uz to našao slijedeće pismo: »Gospodinu barunu vo<n Winslowu, pukovniku Prve husarskegardijske pukovnije. Gospodinepukovniče! Njegovo veličanstvo kralj je bio tako Ijubezan d* mi je prepustio stambene i vrtne prostorije svoj kraljevskog dvorca Monbijou za plesnu večer, što J kanim sutra prirediti. Šaljem .Vam priložene _ niče, pa ih podijelite oficirima Vaše pukovnije, 200 uvjeren da (u Vas zajedno s gospodom suprugom ^erkarna, jed n ;-<]•-') kao i gospode gospode oficirs "i- djet1 ' Vaš nakloni LUDWIG III Veliki vojvoda od Hessen-Darmstadta.« Kad je pukovnik savio velikovojvodsko pismo i promotrio slušaoce, susreo je na svim licima izraz začuden ja. — Sto to ima značiti? r- upita već spomenutimajor. — *l sam sam već postavio to pitanje, ali nisam. našao odgovora. Mojazona — a gospoda znadu da se žene drže naročito oštroumnima — moja žena misli, da se odozgo radi na tome, da veliki vojvoda dobije našu husarsku pukovniju. Ori je u prošlom ratu bio neprijateljski raspoložen prema Pruskoj, i sad ga možda njegovo veličanstvo hoće ovakvim • odlikovanjem privezatiuza se — Kako sam čuo, on je brzojavno pozvan u Berlin — usudi se primijetiti poručnik Golzen. — Odakle to znate? — brzo upitaWinslow. — Razumjet ćete, gospodine pukovniče, da gospoda posilni imaju medusobno čvrste veze, a moj je lukavac, koji je uvijek pun novosti popu! kakvih novina. — Iz ovog bi se brzojavnog pozivadalo zaključiti, ako se potvrdi njegova istinitost, da se radi o važnim diplomatskim dogadajima. Počinje se pokazivatiblagonaklonost prema južnim državama; dakle ih se pokušava privezatiuza se. Gospodo, mislim da ćorno uskoro jahati prema Francuskoj. Kad bi se to bar skoro dogodilo, mi smo upravo sad u punomzamahu. A1 i nemojmo si razbijati glavu1 Radi se o tome da Pozvan; j da ćemo provestiugodno veče. Još ni- kada nismo imali .na raspolaganju prostorije Mon-
- 79. ... --- --«v»lniču J. ,Hirt lCIOJ-HJ LCIguUlJ U [JI.W bisi.*-„l^ LViv/u Uoua. Za nas je to odlikovanje, na kojem će nam v 'djeti. Sad ćemo preći na dijeljenje pozivnica! H dozvolitipitanje, gospodine pukov-hoće li j taj poručnik Unger jednu dobiti? — Ravenow, 201— Vrlo rado,druže — odgovoriPlaten,pružaju* mu ruku. — Pa mi se već poznajemo.Budite m; H brodošli! ao ~ Kurt pogleda u otvoreno,iskreno oko govornikovečiji mu je pogled godio ireče: ' — Srdačno vam hvala. Doduše, propušteno je <ja me se predstavi,no moje je ime ipak izrečeno.Go- spodine vanPlatonu,smijemli vas zamoliti za imena te gospode? U prostorijije još uvijek vladala mrtva tišina,tako da se jasno čulo svako ime,što ga je Platen izgovorio.Za zadnjim stolombio je mir kao nakon groma.Na ostalimmjestima dohvatilisu sve mogućenovine idruga pomoćna sredstvada predupreko neugodne situacije.Gospoda za Kurtovimstolom,čija je imena Platen spomenuo,zbunjenosukimnula,dok ih je on pozdravio poklonom.Samo je Ravenowostao onajstari, zgrabio je svojbilijarski štap iglasno primijetio: — Dodi, Golzen, da nastavimo našupartiju!Kako stoji,Platenu? Pa ti sitreći. — Hvala, odričemse — odgovoriPlaten.Ravenowslegneramenima i naruga se: — Pih! Ja to zovemostavitišampanjac zbog čaše octa.' Kurt je učinio,kao da se ta uvredljiva usporedba ne odnosina njega a Platen ga je u tome podupro,jerje uhvatio šahovsku dasku iupitao: — Igrate li šah.dragiUngeru? — S drugovima rado. — No, ja samvaš drug.Odložite novine ipol®1 ' šajte jednomsa mnom! Ali iskrenost traži,da vaffl kažem, da me ovdje drže nepobjedivim. — Onda i ja moram biti isto tako iskreni— na " smije se Kurt. — Kapetan von Rodenstein,mojodgojitelj, bio je majstor.Tako me je sjajno podučavao,da sadviše ne može dobitipartiju. — Ah,to je ono pravo,jeronda konačno možemo jednomračunatisa napetompartijom. Dodite! Kroz tajmali pothvatuspio je Platen razbiti nfPT tost.Na zadnjemstolu počeo je ponovowhist,spfUed su klopotale bilijarske kugle,a u tome su i potezin 204 koi plf>& za po 'a sata uzcli tako na SahOVS oficiri jedan za drugim poustajali,da proma-da i*ru Kurt je sjajno dobio prvu partiju. traj _lSvaka čast!— reče Platen.— To mi se već dugo .. dogodilo. Ako je istina,da su dobristrateziujed-nije dobriigračišaha.ondaste vina svakinačin vrlo soosobanoficir. Kurt je osjetio,da je dobriPlaten rekao ove pri-iaane riječi, da mu olakša položaj,pa je odgovorio odbijajući: _ Ne smijemo, kako je poznato,iskretatjzaključke. Ako je dobarstrategujedno idobarigrač šaha,onda ipak ne mora biti potrebno,da dobaršahist mora bitii dobaroficir. Uostalom,viste u prvojpartiji sigurno htjeli samo upoznatimoju snagu.Pokušajmo drugu!Slutim,da ću je izgubiti. . — Prevarit ćete se.Ali vj ste spomenulinekog kapetana von Rodensteina.Je li taj gospodin možda nad- šumarkod velikog vojvode od Hessena? • — Jeste. — Ah,onda ga poznajem.On je stari,grubidelija, isto tako grub kao što je pošten inavodnoje kod svog glavara zemlje dobro opisan. — Ovaj opis odgovara. — Upoznao samga kod svog ujaka u Mainzu, koji je njegov bankar. — Njegov bankar? Tajse zove Wallner,koliko ja znam. — Tačno.Moramvamnaime razjasniti,da se moja tetka,sestra moje majke, udala za tog WalJmera,dakle za jednog gradanina,kojije na taj način postao rodakvašeg imojeg majora, jer je ovajmoj bratić. Ostala gospoda suse začudenopogledavala.Što je'Platenu palo na pamet,da sa tolikomotvorenošću iz-£Že ove obiteljske odnose itako sramotimajora? Ali ?Urt .|e snvat io nakanu.Platen mu je htio datizadovoljštinu za prijem, na koji je naišao u majorovojporodicia ujedno podsjetitiponosne oficire na to,da u krugovima visokog plemstva nije sve onako,kako 86 to misli. Počela je druga partija.Kurt je opet pobijedio.Za treće partije skrenula se opća pozornost,na 203Ravanowa i Golzena, koji su na prijazan, veseo stali jedan drugoga zadirkivati. — Zaista, ti «' •»--* uaivui, ti si opet za petnaest bodova pred mnom — primijeti Ravenow. — Nesreća u igri! — Ali sreća u ljubavi, kao što sam ti već objasnio — smješkao se Golzan. — Da, ali morat ćeš ipakplatiti okladu.Djevojka će biti moja, ona mj već i pripada,tačno uzevši. ' — Kakva oklada? Kakva djevojka? — upita već više putaspomenutimajor,koji ili zaista nije znao za okladu ili je htio još jednompovestirazgovoro njoj. — Radi se za Raveoowa o prilici, da dokaže, da je neodoljiv — odgovoriGolzen. — Izrazite se jasnije! Golzen je ispričao cijeli tokstvari,i svisu slušalinjegov izvještaj, l oba šahistesu prekinulisvoju igru,da bi svoju pažnju mogliposvetitiizlaganju. — Da, Ravenowje Don Juain pukovnije.On tvrdi,da je tu ljepoticu već osvojio — završiGolzen.
- 80. — Je lito zaista istina? — upita pukovnik,koji je smatrao da je došlo vrijeme da se i on umiješa u razgovor,da sakrije svog neugodan položaj. — To se razumije — odgovoriRavenow. — Tko je uopće neodoljiv? Ne samo ja, već svakigardijski hu- sarskioficir. Dakako,ako se niskielementi budu smjeli uguratiu naš krug,ova će prednost za nas bitivrlo brzo izgubljena. Nakon tog bezobzirnog ispada svise poglediopet svratišena Kurta,ali je ovaji dalje šutio.Nakon što je uzalud čekao odgovornovog druga,Ravenowna-,stavi: — Vrijeme, na koje smo se kladili, još nije prošlo i ja još ne moram donijetidokaze. Djevojka je bila kćerka nekog kočijaša a ovojsamvaljda dorastao.Mogu zasada samo reći,da samsjedio u njezinim kolima i otpratio je kući. — Kćerka jedinog kočijaša? — nasmije se pukovnik.— Moje čestitke,poručnice!Onda je lako dobiti okladu! Tada Kurt izvadi cigaru i reče,dokjoj je ravnodušnorezao vršaka uzeo šibicu: 206 _ pih gospodin von Ravenow <5e Izgubiti ovu 0lC Nakon što Je Kurt dva puta mirno dozvolio da ga enowuvrijedi,nije nitko očekivao,da će uzetiri-č sad u stvari,koju očito ndje poznavao.Zato susvi1 divlje«)posluhnuli.AliRavemovv je brzo stupio ko- . rak naprijed i upitao: — Kako to mislite, gospodine? Kurt je prinio plamen šibice cigari i ležerno povukao nekoliko dimova. — Rekao sam,da će gospodin von Ravenowizgubitiokladu.Gospodin vonRavenowsamo pretjerava! Spomenutije stupio još jedan koraknaprijed. — Hoćete li molim vas ponovititu riječ? ,— Od srca rado!Gospodin von Ravanowne samo da pretjerava nego ičestito laže. — Gospodine — plane napadnuti. — Vi mi se to usudujete reći,ovdje na ovommjestu? — Zašto ne? Pa mi se obojica nalazimo na ovommjestu. Ja bih uostalomsmatrao ispodmog dostojanstva da se obaziremna vaše hvalisanje,kad dotična mlada gospodica ne bi bila moja draga prijateljica, pa mi je dužnost da zaštitimnjen dobarglas. , — Slušajte!— poviče Ra veno w. — Kočijaška kćernjegova — prijateljica! I taj se ugurao medu nas!Taj hoće da bude gardijskioficir! Prisutnisu sviopet ustali.Primijetili su da će opet morati doćido prepirke.Konačno je to bila večer,o kojoj će se kasnije moćj pričati.Ali sad nije "tio nitko govoriti,to se moralo prepustitisamo njima dvojici. Strani gradanskiuljez se odupro pukov-ni ku,alisu se nadali,da će ga Bavenovv naučitipameti.Samo je Kurt ostao sjediti'. Hladnokrvno je odgovorio: ~ Već samprimijetio, da se nisamugurao,već da mdošao vašomvoljom.Ja, uosjtalom,moram pitatio Je časniji,da li prijatelj kočijaške kćeri ili njen odmak.Naravno da sampotaknutda ovu posljednju doti -On 'ekle obrazloz im - Gospodin von Ravenow se p0sr US .e "Jetkomdrskošću uguraou kola,ali mu nije spod da gos Pode otpratido kuće,jer su ga go-e uz pomoć stražara izbacile napolje. 20?Kroz sobu je prošaojedan »A!«.To je bilo snažno izrečeno.Sad je moralo doćido odluke.Ravenowje problijedio.Nije se moglo reći da U od bijesa ilj 0£j straha,štoje njegov protivniksve znao.Aliprevagnuoje bijes.Pristupio je na sama dva koraka do .stolca na kojemje Kurt još uvijek bezbrižno sjedio i po vikao: — O čemu to govorite? Odrskosti? Oizbacivanju? Pa čako stražaru? Hoćete li to opozvati? Smjesta! — Ne pada mi na pamet! — glasio je hladan odgovor.— Rekao sampunu istinu,a ta se ne opoziva. Tada se visokistas Ravenovva prijetećiispravio.Vidjelo se,da će se idućeg trenutka bacitina svog protivnika.No ovajje, prividno neoprezno,ostao sjeditina svomstolcu. — Zapovijedamvam,da smjesta opozovete izamolite me za »proštenje! — zasoptalo je iz prsiju uzbudenog oficira. — Ah!Sto mi imate vi, upravo vi,zapovijedati! — oglasise prezirno sa Kurtovih ustiju. — Oh, više no što mislite! — poviče razbješnjeli,ne mogavšise više svladatiod srdžbe. — Ja vamčak .zapovijedam,da istupite iz naše pukovnije,jernas niste dostojni.A ako to ne učinite dobrovoljno,ondaću vas ja prisiliti. Znate li uopće,kako se netko tjera iz uniforme? Premda je Kurt i nadalje ostao u položaju,u kojemse prividno mije mogao braniti,nadmoćno se smješkao dokje odgovarao: — To zna svako dijete.Jednostavnomu se dade pljuska,onda ne može dalje služiti. — No dobro!Hoćete liopozvati,zamoliti za opro-štenje iovdje namsvima obećati,da ćete istupiti? — Smiješno! Ne pravite glupe šale! — No onda vamevo pljuska! S tim riječima bacio se na Kurta i zamahnuo.Ali premda ,su njegove kretnje bile strelovito izvedene,ipak je Kurt bio još brži. Lijevom je rukomodbio udarac,a slijedećeg trenutka je zgrabio Ravemowa s ove i one strane boka,podigaoga visokouvis i™ tresnuo njime o zemlju, da je ovajuz glasniudara ostao onesvijeste« ležati. 208 Nitko nije mogao vjerovatida tajmladić ima to-snage ivještine.Nekoliko je trenutaka vladala
- 81. sobineopisiva zabuna.Nekisu stajaliukočeniod"traha ibuljili u pobjednika,koji je razvio toliko duševnea sad i tjelesne nadmoći.Drugisu požurilik Ravenovvu,kojije kao mrtav ležao na zemlji. Na sreću je bio prisutan vojniliječnik, koji je odmah prišao onesviješ tenom. — Gospodin von Ravenovvnije ništa slomio a izgleda da nema ni unutarnjih ozljeda -«-reče tada.— Uskoro će se probuditiiostat će mu samo nekoliko modrica. Ova je bojazan .dakle otpala i sad se,poštosu Ravenowapoložilina jedan divan,mračna,neprijateljska pažnja svratila na Kurta,koji je tako ravnodušno stajao,kao da se cijela stvarnjega ništa ne tiče.Pukovnikje držao da je sad došlo vrijeme,da upotrijebinadmoć svogčina.Polako pristupiKurtu i prijetećireče: — Gospodine,viste napaliporučnika von Rave-nowa... — Sva prisutna gospoda mogu posvjedočitida je to bio čim protuobrane — brzo upade Kurt. — On se usudio,da se oficiru zaprijeti zaušnicom,on se bacio na mene i zamahnuo je da me udari.Ali ja samga ipak poštedio,jerbilo je u mojoj moći da ga jednompljuskomučinimisto tako nesposobnimza službu,kao što se on meni zaprijetio. — Zahtijevamod vas da ml ne upadate u riječ, nego da me pustite da završim!Ja samvaš pretpostavljenii vi imate šutjetidokja govorim.Razumijete li? Napustite smjesta sobu iodite do daljnjega u vaš stan u kućni zatvor. Lica prisutnih se razvedriše.To je bilo kao da im l* govorio iz srca.No onijoš usprkos svemu nisuupo- •anali poručnika.On se učtivo naklonio iodmjereno rekao: —- Molim za oproštenje,gospodine pukovniče!Su-^a bih odmah poslušao vaš nalog.No poštomi je za- Povijedeno da se teksutra ujutro javimna službu, _^_ ovo danas nema za mene nikakve važnosti. Gospodine Ungeru! — zaprijeti pukovnik. 14 Jastrebov kljun 208Alj Kurt nesmetanonastavi: — O zatvoru ne može dakle biti govora,ali ću udovoljitivašojželji, da napustimovu sobu,jersarn dosadabio navikao da posjećujemsamo ona mjesta,na kojima se čovjekne izvrgava opasnostida će ga netko izgrditi ili čak Ispljuskati. Laku noć,gospodo! Ovo prekoravanje izazvalo je brojne uzvike bijesa.No Kurt se nije na to obazirao,pripasao je sablju,stavio kapu,pozdravio i ponosno izašaona vrata. — Taj momak je pravidavo? — primijeti major. — Pih! — obrecne se pukovnik. — M; ćemo mu istjeratinjegove vragolije!On i mene izaziva! Kada se nešto takva čulo! Nitko nije primijetio, da je poručnikvon Platen slijedio izasloga.Stigao ga je vanina vratima, uhvatio ga za ruku i tiho rekao: — Poručnice Unger, čekajte časak! Protiv vas je bila učinjena sveopća zavjera.Hoćete limi vjerovati, ako vas uvjerim, da baremja nisamu njoj sudjelovao? — Vjerujem vam, jer ste vito dokazali — potvrdiKurt,pošto mu je pružio ruku. — Primite moju srdačnu zahvalnost!Morampriznati,da sambio spreman na odbijajuće ponašanje,ali nikako na ovakve neodgojenostjisurovosti.Žalimdogadaje ove večeri. — Vi ste se hrabro branili,skoro prehrabro.Bojimse,da ste se onemogućili. — To će se još vidjeti.Poštujemprednostiplemstva.One su posvećene stoljećima,ali se suprotstavljam gledištu, koje objavljuje da plemstvo po svomsvojstvustojiiznad gradanstva.Vrijednost čovjeka Je jednaka njegovojduševnojsnazi. •— Dajem vamza pravo,iako samplemić. Pukovnikje zaslužio svojukor,naravno da nitko nije slutio,da ćete se usuditirazvititako nečuvenusmionost.A što setiče Ravenowa,ipakvas moramupitati,da « poznajete tu djevojku? — Vrlo tačno.Te gospode su miispričale ovajdoživljaj. — Ali je li to bila istina? — Nijedna od njih ne laže. Ja ću vamsamomuostalom povjeriti, da gospoda, na koju se odnosi 210 klada niJe n^ako kočijaSka kćerka. Hoćete li ml ' obećatišutnju? _ Naravno! ( _ jjo -ona je unuka grofa von Rodriganda.Dakle vidite,da se nikako ne moram stidjetišto samnjen — Do vraga!Ali kako dolazi ovajRavenow. . . — On je lažac i neoprezan čovjek.Svakidrugibi na prvi pogled vidio,da ima jed.nu damu pred sobom.On se na najsuroviji način ugurao u njenu kočiju, pa su ga mogli ukloniti samo uz pomoć stražara. — Bože moj, kako naivno i neoprezno! — prizna . Platen.— Ali kako je Ravenowdošaodo uvjerenja da je ta ljupka gospodica kćerka kočijaša? — Om se raspitao kod mog sluge,kojeg je našao u susjednoj gostioni. Ja stanujem naime kod grofa i odgojen sam s tom mladom gospodicom. Moj stariLudwig je lukavac pa ga je prevario,da je oma koči-jaševa kćerka.Nadamse da sad sve razumijete! — Sve,samo ne vašu tjelesnusnagu.Jeste liisto tako vještioružju,kao šaci? — Ne bojim se nijednog protivnika.
- 82. — To ćevam sigurno trebati. Ravenow će vas sigurnoizazvati. A što namjeravate sa pukovnikom? — Sutra ću mu poslatisvogsvjedoka. — Tko će to biti? — Hm, to mi je još nejasno.Neću da moj; nešto saznaju o ovimsvadama,a ovdje još nemamnikakvih poznanstava. — Smijeni lj vamse ja staviti na raspolaganje? ~ Kroz to ćete doći u nezgodan položaj prema svojimdrugovima ipretpostavljenom. ~ Toga se ne bojim. Ne služim zbog unapredenja, / nego samo iz užitka. Mojme imetak činj neovisnim, Pa vas molim, da smijem biti vaš svjedok.Vi ste ste- KU tnoje poštovanje,budimo prijatelji, dragi Ungeru! .~~ od sr ca rado primam vaše prijateljstvo. Već Prigodom svog današnjeg posjeta kod majora čitao <™ u vašimočima, da ću vas cijeniti. Plat SU ruke ^edan drugl ome i Qnda — Idete li sad fe 211— Ne. Ja samse doduše izvana pokazao mirnimjer samo to vodi k pobjedi,ali u duši sam to bio manje. Ne bih htio da moji kod kuće primijete moje uzbudenje ipoćiću popitičašu vina. — Priključit ću vamse.Počekajte! Platen je požurio natrag u sobu.Kurt je čekao na ulici. On nije slutio,koliku će ulogu za njega kasnije imati poručnikvon Platen lod njega spomenutibankarWallner. Oba mladića zašla su u neku vinaru,a zatim je Platen otpratio Kurta kući,da vidi gdje stanuje.Kad su se na vratima rastali,vidjeli su da su uličniprozori vile još jasno osvijetljenia kad je Kurt ušao u primaću sobu, našao je sve okupljene oko visokoggosta.Veliki vojvoda je došao da provede jedan večernjisat kod grofa Rodrigamde. —• Evo dolazi naš gardijskihusar! — nasmiješise veliki vojvoda,kad je ugledao poručnika. — Jeste li bili u kasinu? — Jesam,visosti— izvijesti Kurt — Jeste li možda ondje našlisvog pukovnika? — Bio je prisutan. — Jeste Ui vi od njega primili pozivnicu? — Ne znam ni za kakvu pozivnicu,visosti. . — Ah,čestitipukovnikvas je dakle htio isključiti, ali mi, ćemo.ga ipakiznenaditi. Ja samnaime tek danas doznao od ovognašeggrofovskogprijatelja,kakve vampoteškoće stavljaju na put,iodmah samodlučio da pokažemtojgospodi,da mogu bitiponosna,što imaju poručnika Ungera u svojimredovima.Ne crvenite, dragimoj! Vi ste jedan od onih oficira,čija je hrabrostu zadnjemratu u stanju da me izmiri sa njegovim nesretnimposljedicama.Odlikovanja,'što ib nosite,platiliste svojimranama.Ja samsve oficire vaše pukovnije i njihove gospode pozvao za su "^a uveče ksebi,a kralj mi je pričao o velikoj usluzi,koju ste mu danas iskazali,stavio mi je za taij ples na raspolaganje svojdvorac Monbijou.Slutim,da je pu kovni-kdonio moje pozivnice u kasino da ih podije* • Htjeli su vas isključiti,ali neka vas ipakvide. 212 Kurt je za vrijeme tog dugoggovora stajaodirnut.Njegovvladarje zbog njega,sina siromašnoga pomorca dao upriličiti sjajan ples a pruskikralj je u tu svrhu stavio na raspolaganje svojdvorac.Suze mu navriješe na oči. Promuca: __ Visosti,ja ne znam, kako bih ... — Dobro,dragimoj poručnice — prekine ga knez. — poznajem vaše mišljenje i bez da me morate o njemu posebnouvjeravati.Svrha mog posjeta je ispunjena pa ću se oprostiti. Nakon što je on otišao,dozinao je Kurt,da su pozvaniidon Manuelsa svimsvojima,pored Amy Dryden i tada je otišao u svoju sobu,da se poštenimsnompripremi za napore idućegdana. Kurt još nije bio dugo u sobi,kad je netko tiho zakucao.Tko je to bio? Nije više nikoga očekivao.Ugodnose prestrašio,kad je na njegov poziv ušla — Rb'schen. — Čudiš se? — upita plašljivo. — Moram još s tobomgovoriti. — Ti, Rosen? — reče on.— Dodi, sjedni! — Da,'to ću učiniti, dragiKurte. Mlada gospodica ne bj.doduše smjela tako kasino itako sama posjećivati mladog gospodina,ali mi smo posvekao brat isestra,zarne? — Naravno — reče on,da raspršisve njene sumnje.— Znade li majka, da si ovdje? — Dakako da zna! — I ona ti je dozvolila da dodeš kmeni? Vrlo rado,da, ona me je čak za to zamolila. Ima nešto vrlo važno,štobih te htjela upitati. Kako se Kurt osjećao sretnim!Došla je tako kasno po noćiknjemu puina povjerenja.Znao je,da je 'jubi, ijubj cijelim žarom svog srca,svakommisli fv oje duše.Sad je sjedio kraj raje na malom divanu 1 gledao pun nade u njezino lijepo lice. ~~ No,što sime htjela pitati,Rosen?
- 83. Daj mi najprijeruku,Kurte. Tako!Znaš li da se uv:jek voljeli? je kod toga pitanja zadrhtao u dnu duše,obu-ga je neko neizrecivo čuvstvo, tako da je mo- zelo fiao sanio potvrdno kimnutiglavom. 213— I da se i sad još volimo? — Ja tebe svakako — istisne on. — Tj mene! Ja to znam! A zar misliš da ja tebe ne volimkao prije? Gle, dragiKurt, kad se nekoga voli,toga se dobro poznaje pa ako se ine zna uvijek sve, onda se to ipak naslućuje.Ja slutimsve misli koje ti imaš kad samkraj tebe,i kad bi mojem oku ostalo neštosakriveno,moje srce bito ipak naslutilo.Vjeruješ li to? Kurt se morao jako napregnuti,da može mimo odgovoriti»da«. — No — nastaviona srdačno — kad sidošaoiz kasina, bilo je tvoje oko tako duboko iprozirno, a dolje, posve duboko dolje je nešto na tamnomdnu drhtalo.Odmah samznala,da ti se morala dogoditineka velika bol. U kasinu su te loše dočekali,ali ti nisičovjek, koji bi to trpio. Onda je došlo do grdne svade a vise oficiri lako laćate oružja. Dodiovamo,dragiKurte i pogledajmi u oči! Rosen položiKurtu ruke na oba ramena i privuče ga bliže k sebi,da mu uzmogne bolje pogledatiu oči.Njen ispitujućipogled uronio je u njegove očipunu minutu a onda ona pustipastisvoje ruke. — Kurt, znaš li, što je? Dvoboj! — Rosen!— poviče on prestrašeno. — Kurt, ja to jasno vidim. Duboko dolje u tvomoku leži nešto,što si htio sakriti.Ali ja samto otkrila. To izgleda kao ponosna,prkosna odlučnost.Hoćeš limi možda reći neistinu,dragiKurte? — Ne! Nikada! — obeća on. — No, onda reci,da li ispravno .naslućujem! — Obećaješ li da ćeš Šutjeti? — To se razumije! — potvrdiona žustro. — Utakvim stvarima častine smijemo jedno drugoga odati. Djevojka je bila zamamna u svojojdjetinjojnaivnosti.On se prisilio da mirno odgovori: — Pogodila si,Rosen. — Dakle, dvoboj,uistinu dvoboj!Kurte,ja samt« znala, ja samto osjećala islutila.Vjeruješ li sad a te volim? 214 Rosen ga je kraj toga tako iskreno gledala,da • on privukao njenu ruku na svoje usne itiho odgovorio: , __ Moja je najveća sreća,da to smijemvjerovati. — Da, velika je sreća,kad su dvoje tako od srca dobriikad mogu jedino u drugo imati pravo i puno povjerenje.Takvo povjerenje imamja u tebe.Misliš li možda, da samnemirna zbog tvog dvoboja? — Nisi? — Ne, ni najmanje. Ti ćeš pobijeditisvog protivnika.Alimajka se brine i jer misli, da ćeš mi sve reći i jer ana da se dvobojine mogu odlagati,onda me je zamolila da te još danas naveče posjetim. Kurtove su očiponosno sinule,kad je čuo za to povjerenje. — Jesili i drugima govorila o tvojojslutnji? — Nisam, samo majci. Drugi ne smiju ništa znati.Ond bj te možda spriječili da svladaš svog neprijatelja a ti to moraš učiniti! — Rosen, ti si junakinja! — poviče on oduševljeno. — Oh, samo kad se radi o tebi, dragi Kurte.Za druge mogu čestopošteno drhtati,ali o tebi znadem,da si svima nadmoćan.Da,kad si pošao.u rat,iako samdrhtala,jer protrv tih kugli se nisimogao braniti.Ali kod dvoboja radise samo o spretnostiio miru, a onda se ne raioraš nikoga bojati.Smijem li pitati,tko je tvoj protivnik? — Ima ih dvojica! — Dva dvoboja? — začudise Rosen.— Dobro,to je dvostruka prilika da si pribaviš poštovanje.Mo-JLa .,bih se tome radovati, kad bi mj ispunio malu molbu: kazni 'Oba čovjeka, ali ih nemoj ubiti! Hoćeš li? •— Rado,obećajemti. — To me vesela,Kurt.Za hvalu mj smiješ polju-11 nk(1 > kao što sito maločas učinio. kim ru ,žila mu Je ručicu,nasmiješila se i Ijubezno mu »romuia glavom, kad jaje privukao usnama. — Tako su nekada radile viteške gospodice,pa te * Ja smijem ovako nagraditi— našalise ona.— Da 215to vidi majka, sigurno bi se smijala. Ali sad mi još moraš reći tko su tvoji protivnici. — Prvi je moj pukovnik. — Ah! Taj bi se zapravo morao veseliti, <Ja je dobio ovakvog poručnika! A drugi? — To je poručnik vom Ravenow. — Taj! Onaj, koji je bio prema nama tako nepristojan! Kurt, slutim, da se tucete zbog mene. Reci rni istinu' — Pogodila si — potvrdion. To nije bilo hvalisanje. Nije ni pomislio na to, da bi nju tim priznanjem učinio obaveznom prema sebi. Bio je nesebična značaja, i ne bi ni zašto na svijetu na nje*K> otvoreno pitanjepuno povjerenja, mogao reći laz,
- 84. — Vidiš li,kako ti sve čitam iz očiju! — smješkala se ona sretno. — Dakle si sad konačno postao mojim pravim vitezom. Tićeš osvetiti svoju Rosen i zato će ti ona punanaklonosti pružitiruku na poljubac i još tidati neku uspomenu. Sto, o tome ću još razmisliti. Sad zmam sve, pase mogu vratiti majci. — Sto ćeš joj reći? — Sve. Valjda ne misliš da bih trebala svojoj majci nešto prešutjeti? — Sačuvaj me Božeod toga, ti čista dušo! — poviče on preplavljen čuvstvom. — Reci joj sve, ali joj reci i to da se ne treba bojati, da još nije došlo do izazova i da je molim da šuti. — To ću i učindti i majka će ispunititvoju molbu. Laku noć, moj dragi Kurte! — Laku noć, moja Rosen! Pružila mu je obje ruke i krenula da napustisobu. Ipak je kod vratiju zamišljeno zastala, još jednom . se okrenula i sa djetinjasto lijepim smiješkom rekla. — Skoro sam nešto važna zaboravila! Ako si nioJ vitez, onda moram učiniti onako, kao što su to čiru'6 plemićke djevojke i zaborbu tj dati vrpcu. Je li "o bra ova, koju nosim na ovoj haljini, Kurte? Ova ponosnaprirodnost natjerala mu je krv u zi^ Osjećao je kako mu kuca u sljepoočicama dok joj J odgovarao: — Oh, lijepa je! Hoćeš li mi je uistinu dati? 216 _ Vrlo rado. — Rnschen otkopčasvilenu vrpcu sa svoje haljine i pružjmu je. - K.U.J podeš u borbu, stavi je na prsa. Ili ne! Tamo će se vidjeti! Ali gdje bi je drugdje pričvrstio? _ Ne na kaput, nego ispod njega, na srce! Ljupka rumen je preletjela preko njezinih obraza. Oborila je duge trepavice, ali je zatim brzo podigla oči. — Da, možeš tako učiniti, jer to je najbolje mjesto, Ja ću je onda opet s ponosomnositi. — Kako? Zar da ti je vratim? — poviče on. — Nećeš li? — upitaona. — Da, ako hoćeš — primijeti on i doda smiješeći se: — Ali onda bi je morala iskupiti, kao što su to činile plemićke gospodice. — Iskupiti?Čime? — Poljupcem. Sad su se njeni obrazi obojili još tamnije nego prije, ali je svladala to neobjašnjivo čuvstvo i upitala: — Jesu li viteške gospodice zaista to radile? To dosada nisam znala. Ali ako tiposvepoklonim vrpcu, onda je ne moram niti iskupiti? — Ne, onda ne moraš. — No, onda ću još promisliti, hoću li je opet nositiili ne. Sto ti je od toga dvoga draže, Kurte? On se 'ohrabri ; odvažno prizna: — Najdraže bi m ' fcilo, da dobijem poljubac i da smijem zadržativrpcu. ~ Hajde! Tako bi me ti prevario! Tastvar nije tako lagana, kao što bi čovjek pomislio. Morat ću mn ogo razmišljati, da stvorim pravu odluku. Zadrživrpcu, ja ću ti saopćiti, što će dalje biti. Otišla je a on je ostao prepunasrca. Pritisnuo je 0 St„ -!ne vrpcu > iz k oJe je još izbijao fini miris rezede, Je Rosen tako voljela. Zatim je klonuo na dugo, dugo mislio na nju. Konačno su mu se oči i onda je sanjao o njoj. 21711. NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ Kad se Kurt probudio,sunce je sjalo kroz prozor.Pošao je u jutamiju šetnju vrtoma kad je na prvi doručak došao u blagovaonicu,bilisu ondje sakupljeniveć sviostali.Bacio je brzi, ispitujućipogled na Rosen.Bila je blijeda, kao da je malo spavala ioborila je pred njime oči. Njena je majka upravila na njegovo lice svoje lijepe,mirne oči i njemu'se činilo da u njima čita tiho obećanje,da njegova tajna neće bitiodana. Onda je došlo vrijeme, da pode u eskadron.Lud-wig,koji je sad bio njegov sluga,osedlaomu je konja. Bio je to divni, andaluškjcrnipastuh,kojeg mu je poklonio grof.On uzjaše i odjaše u vojarnu.Kad je zakrenuo u njeno prostranodvorište,bili su eska-droniveć uzjahali.Oficiri su bili prisutnii samo su još čekali na pukovnika,da započnuvojnomobukom.Svise poglediupraviše na njega.IRavenovvje bio ovdje.On se oporavio od jučerašnjeg poraza i okrenuo se,kad je vidio ovoga,kojije dolazio. — Do vraga, kakav konj! — primijeti adutantBranden. — Cime je mornarev sin platio ovu pleme- nitu, skupocjenu životinju! l na n>joj će taj moma jahatina redovnojobuci? Kurt pozdravidrugove,koji na taj pozdrav jedv * odgovoriše.Samo Platen dojaše do njega,prijazno mpruži ruku i reče tako glasno,da su ga svimogli u _ ~ Dobro jutro, Unger! Fini pastuh! Imate h J više tako lijepih u staji? 218 — To je moj konj za službu — odgovoriupitani.__ Drugogmoramštedjeti. Uto dojaše pukovnik.Lice mu je bilo mračno, kao da jedva može svladatiprigušenibijes.Pobočnikmu je pozdravivšiodjahao u susret. _ tmate li nešto osimredovnog raporta?— upita Šef. — Na zapovijed, ne, gospodine pukovniče — glasio je odgovor. — PoručnikUngerje spreman da stupi u eskadroin. — PoručnikUnger, istup! — oštrimglasom zapovijediWinslow. -v
- 85. Kurt pojase naprijedizaustavise pred njim, kao da su on i životinja izliveni iz mjedi. Pretpostavljeniomjeri njegovo odijelo,jahaćipribor,konja.Rado bi bio otkrio nešto nepropisna,alije to na njegovu žalostbilo nemoguće.Zato reče sa prezirnimtreptanjemočiju: — Do daljnjega vas oslobadam službe. Potankostićete saznati. Kurt pozdravine trepnuvšiokom,okrene konja i uz divne valovite skokove svoje plemenite životinje pojuri kroz vrata. Tada je započela obuka.Vježba je trajala gotovotrisata.Pukovnikse tekbio vratio i upravo htio da se raskomoti,kad je ušao Platen. — Ah,dobro da ste došli,poručnice vonPlaten — Primijeti šef nemilostivo, — Od jučer uveče imam vam za primijetiti, da ne shvaćam vaše ponašanje.Zašto ste tomčovjeku dozvolili da sjedne uzvas ičak ste s njime igrali šaha?, ~~„ Jer sammišljenja, da neuljudnost sramotisvakogčovjeka,a najviše oficira.I jer sampretpostavio,ako namministar rata daje druga,on očekuje od nas,a s njime kao s takvim i postupamo.Alivi ste znali za naš dogovor!' Nisamu tome sudjelovao.~~Čini mi se,da ste vis njime čak i izašli. iio~ Naravno — bez straha odgovori Platen. — U sam našao čovjeka, kojeg moraju poštovati.. Postali smo prijatelji. 219— Ah!— Ijutito poviče Wioslow. — To rnj je na ravno čudnočuti.Znate lida ste se time kao nepri" jatelj suprotstavili svojimdrugovima? Ili možda M slite, da će se neprimijećeno preći preko toga,ako uzmete u zaštitu jednu šugavu ovcu? — Spomenuo sam, da je poručnik Unger stekao moje poštovanje iprijateljstvo,pa vas moramuljudno zamoliti da dobrostivo u mojoj prisutnostiizbjegavate ovakveusporedbe. Ja sam uostalomsamo na njegov poticaj dozvolio sebi da posjetim gospodinapukovnika. — Ah,valjda ne kao svjedok? — Upravo kao takav. — Grom j pakao,on se dakle zaista usuduje,da me izazove? — Moramvas po njegovomnalogu zamoliti za zadovoljštinu. — To je od vas vrlo neoprezno!Znate lida samvaš pretpostavljeni? Platen iskreno odgovori: — Ja samgospodinupukovniku u službenompogledupodreden,a u pogledučasti samsvakome ravan. Moj prijatelj traži zadovoljštinu, pa me je zamolio, da s gospodinompukovnikomugovorim,što je potrebno. Winslowse uzbudenoušetao sobom.Vidio je da je zapao u vrlo neugodan položaj,iz kojeg je jedva bilo izlaza. Stoga reče: — Valjda poručnik Ungerne očekuje,da -mu se njegov zapovjednikispriča? Podite majoru von Palmu i ugovorite s njime,što hoćete.Alizapamtite: zadovoljštinusa oružjemdajemsamo uniformi, koju taj čovjek sad nosi, a ne gospodinu Ungeru! Vi znate uostalom,da će časnisudizreći posljednju riječ! S tim riječima se okrene. Poručnikvon Platen.lupipetama i ode.Tada Po" traži poručnika von Ravenowa.Ovajga ukočeno do-čeka i upita: — Sto mi pribavlja čast tvogposjeta,Platen? — Čast mog posjeta? Hm,tako ozbiljno i služben^ 1 - Pošto si prešao kneprijatelju, mogu s 220 obraćatisamo s 'najhladnijomučtivošču,pa te molim da se i ti njomslužiš, Platen se nakloni.— Kakogod misliš.Tko nevino-<ja branipred predrasudom,mora biti na sve spreman Ja te uostalomneću dugo smetati,jerovamo me samo vodinamjera, 'da ti javim gdje je stan mog prijatelja Ungera. — Ah,zašto? — Mislim da to moraš znati, da bi mu mogao javitijednu važnu poruku- _ Pogodio si.Uostalomne trebamznatigdje stanuje,jers pravomnaslućujem,da imaš njegovu punomoć. — Imaš pravo. On ti se putem mene stavlja na raspolaganje. — To je dovoljno.Golzemće mi biti svjedok.Kakvo će oružje izabrati tvoj takozvaniprijatelj? — On tebiprepušta izbor.Ravenowe suočimrko bljesnule." — Ah — reče on — zar se osjeća tako sigurnim? Jesili mu rekao da samnajbolji mačevalac u pukovniji? No, ja samGolzenu, s_ kojim ćeš ostalo dogovoriti, ionako već predložio, da se borimo teškim sa- bljama. Ako je momak sam tako lud. — S Golzenom ćeš se isto tako sporazumjeti o mjestu i vremenu. Imaš li mi još neštoza reći? — Ne. Prema tome se mogu oprostiti od tebe »hladnomuljudnošću«.Do videnja! Platen je otišao predsjedniku časnog suda,jednomstanjemmajoru,koji je obećao,da će odmah raspravititu stvar.Kad se vratio Kurtu isaopćio mu,da se Ravanowodlučio za teške sablje,slegnuo je ovajPosve ravnodušnoramenima:
- 86. v Taj poštenjakmehoće ukloniti.On ne zna za Poštedu,pa neka vidineću limožda ja biti tako velikodušan, da budemobziran.Pukovnikje kukavica.Nemoguće je. da se časnisud odlučiprotiv mene.On Ce se vjerojatno odlučitiza pištolje i veliku udalje-Ppst,a ja sampripravan da ga poštedim.Tvrdava će i, ZA n Je ga dovoljna kazna. Kad mogu očekivatiodluku? 221— Još prije večeri. — Hoće li mi donijetiobavijest? — Da, još prije nego što podemna ples veliko^vojvode u Monihijou. Ito je jedna podlost,koju su vamučinili. Imali ste pravo da dobijete pozivnicu,alivamje nisu izručili. — Ostavite to!— nasmiješi se Kurt. -r. Menine treba ta pozivnica, jer imam privatna poziv velikog vojvode. — I vj ćete se pojaviti? — iznenadise Platen. — Naravno. Hbio bih vamreći da uživam naklonostvelikog vojvode.On je čuo na kakav me način primaju, pa mi je još sinoć,kad samse vratio kućiobjasnio,da je priredio taj ples,da mi dade javnu zadovoljštinu. Platen učinipokret najvećeg iznenadenja. — Sretnice! — poviče on. — Zar ste vi štićenikvelikog vojvode? — On mi je uvijekbio naklonjen — jednostavnoodgovoriKurt. — Ja vas uostalommolim da nikome ne kažete, da ću doći. Veselim se razočaranju gospodedrugova,kojime smatraju samo za neželjena c uljeza. Možete mi dakle donijetivijest u Monbijou,a ja ću vas zato predstavitivelikomvojvodi,grofu Rodrigandii njihovimgospodama. — Nebesa, kakva sreća!— primijeti poručnik.— Vi ste — tako mi Boga — prava zagonetka,alipri- znajem, da je vrlo korisno,bitivaš prijatelj. Hoćete li me predstavitiionojkrasnojgospodici,na koju se odnosiona nesretna oklada? — Hoću. Ali sad se moramo rastati, dragi moJ Platene, da se pripravimo za svečanost. Tokomposlijepodneva sastao se časnisud.Svinjegovi članovi potjecali su iz visokog plemstva,i &e ~ dali su na Ungera kao na »šugavuovcu«,•kako se Winslow izrazio. Osim toga su bili pod njegovim utjecajemi tako se desilo,da je stvorena osuda bila slijedeća: pukovnik je sa poručnikom osorno P05 ^ pao a ovaj se ogriješio o dužino poštovanje i to medusobno dokida. Prema tome Unger nema Vta tražiti zadovoljštinua pukovniknije obavezan da je dade. O dvoboju ne može biti niti govora.To 222 , dodana primjedba,da se postupakporučnika tto-eera mora nazvatibezobzirnimi da nije prikladan da mu pribaviprijateljsku naklonost oficirskogkora.' Mora mu se savjetovatida se dade premjestitiu neko drugo mjesto,pogotovoštoninjegovoporijeklo,ninjegov način saobraćaja ne stoje u suglasju sadruštvenim prilikama u gardijskomkoru. Ta je osuda stavljena u zapisnika Platen je dobio prijepis da ga odneseUrageru.Vidio je da od njega očekuju neku primjedbu,ali je šutke spremao prijepis u džep iudaljio se.Bio je uvjeren,da tomsjednicom stvarjoš nije dovršena. Ali Winslowse osjećaopobjednikom.Stoga je smatrao,da se Kurt neće usuditida us-traje na zahtjevu da ude u pukovniju,pa se sa osjećajemzadovoljstvavratio kući,da biobukao svečanu uniformu ipoveo svoje gospode,jerse medutimspustila večera nije se smjelo dopustitida visokigostčeka. Ljetni dvorac Monbijou nalazise uz Spreevu u četvrtiSpandau,vrlo je lijep a danas je bio naročito svečano ukrašen.Uvrtu su gorjelibrojni lampioni, ovijajući grmlje i cvijeće nekim čarobnimsjajem, a sobe su plivale u moru od svjetla.Zaposlena slugežurilj su amo i tamo,a na ulazu je stajao dvorskimeštarvelikog vojvode,primajućibrojne goste. Po principu da zakašnjenje značiotmjenost,najprije su došliporučnici,a iza njih ostali,što imje čio bio višj to su kasnje stizali. Njih je u predsoblju dočekivaoporučnikvelikog vojvodeipratio ih na njihova mjesta. Konačno sustiglibrigadnizapovjednicii divizijski generalsa svojimgospodama. U velikoj dvoranividjela se vojna glazba,koja je imala sviratiza ples.Sad je još vladalo ono iščekivanje,za vrijeme kojega se tekpoluglasno razgovara,^'uge suraznašale mala osvježenja a iz blagovaonice se čulo zveckanje stakla i porculana,koje je sladokuscu"•agovještavalo očekivaneužitke. Onda se konačnootvoriševrata inajavljen je do- ak velikog vojvode.Ušao je vodećipod rukomRo-tu de Rodriganda,sadašnju gospodu Sternau Slije-l u su ga don Manuelsa Amy Drvden jSternauovommajkom, a iza ovih je išao Kurt sa Rosen ispod 223ve- prvi ples iza njegovog.Alisad dodite s nama do likog vojvode,da vas predstavimo gospodi. Oni su otišlii sad je pukovnikstajao samSti ,v jim oficirima. On izvadi rupčić, duboko uzdahn o" obriše znojsa čela i priana: e ' — Mislim, da ću se onesvijestiti!Moramsjesti!Winslow pode ksvojoj ženi, da kod nje potraži utjehe.Sad su se stvorile pojedine skupine,no razgovorsviju se,kretao samo oko Ungera ipouke,koju Je ovajgradanskiporučnikdao gardijskomkoru.Gospode su se oduševile za njega.Dokazao je da je ne samo lijep muškarac,već zaista muškarac u'punomsmislu te riječi, I gospoda suga počela promatratidrugim očima. No trebalo je doćijoš neštoboljega.Visoka dvokrilna vrata se otvoriše izačuje se glasno najavljivanje:
- 87. — Njegovo veličanstvokralj! Veliki vojvoda je odmah prišao vratima,da dočeka visokoggosta.Ovajje ušao zajedno saBizmarkoro, a slijedili su ih ministarrata i komornik. Ovaj posljednjinosio je u raci neki predmet,koji se tačnije promotren,pokazao kao mala safijanova kutija. — Nisammogao odoljeti,a da na nekoliko trenutaka ne skrenemvašojvisosti — primijeti visokigospodin velikom vojvodi. — Predstavite mi vaše goste! Ubrzo se sve najuglednije ličnostiokupiše oko veličanstva,doksu ostalislušaliili se podalje tiho raz- govarali. izgledalo je da poručnikBraoden ne može šutjeti. — Kralj, Bizmark i ministar rata ovdje? — re ^e on. — To je veliko odlikovanje za našu pukovniju. Možemo biti ponosni.Ah,vidite li onu kutijicu u ko-momikovoj ruci? Dat ću sebiodsjećiglavu,ako se u njoj ne nalazi orden,na svakinačin će ga veliki vojvoda primiti na tako javan, dvostruko častan nacui. Gledajte, sad se grofRodriganda povukaos ministromrata u udubinu prozora!Tiho razgovaraju,lica su u" vrlo ozbiljna a njihovi pogledi se upravljaju ore ™^Wi.nslowu.Gospodo,podimo malo bliže do pukovr nešto će se desiti,ja to poznajem! Kao pobočniktfveć potrebnoiskustvo. 226 imao je pravo,jer je ministar rata nakon kratkog remena polako prišao pukovniku.Kad je ovajpri- V iietio onoga kojise približavao,ustao je s mnogo oštovanja ipošao mu nekoliko koraka u susret. P — Gospodine pukovniče,jeste11primili moje pismo u pogledu poručnika Ungera?— upita ekselencija ne odviše Ijubeano. — Imao samčast — glasio je odgovor._ A jeste li ga i pročitali? - Odmah, kao sve što dolaziod vaše ekselencije. — Onda je čudno, da su ti reci izazvali upravo protivnood onoga,što sam kanio.Sjećat ćete se da sam vamtoplo preporučio poručnika? — Naravno — odgovoriWinslow. — A ipak samdozmao,da su ga svagdje primiii sa odbijanjem.Mnoga visokorodena glava je šuplja istoji samo obziromna svoje porijeklo u redovima vojske.Upraviteljvojnih stvarise uvijekveselikad nade čovjeka,koga se dade dobro upotrijebitipa je tim ža-losndje,ako upravo ovakviljudi nailaze na neoprav- dane,čestočaki zlobne poteškoće.Ja bezuvjetnoočekujem,da ću ubrzo čutiprotivno odonoga,što samna svoje začudemje morao doznati. On se oštro okrenuo na petii otišao,dokje pukovnikostao nekoliko trenutaka stajatikao odsutan duhom,a zatim se vratio na svoje mjesto.Čak i onaj,tko nije čuo razgovor,morao je na njemu primijetiti, da je dobio posve neobičan ukor. — Taj je za danas moralno mrtav i psihičkismrvljen — promrmlja pobočnik. — Ne bih htio biti u njegovojkoži. Poručnik Ungerje poput bombe prasnuou naš mirni život,a sad namkrhotine lete na glavu.A gdje je sada? — Ondje kod ogledala.Bizmark razgovara s nji-me — čudio se Golzen. — Bizmark? Bogami, istina je Kakvo odlikovanje!jJao bih dvadeset mjesečnih plaća,kad bimi Bizmark ntio barjednocn kimnutiglavom. Nebesa,tamo ide, tak o ti Boga,čak mu i kralj prilazi. . Pri sutn- su začudeno gledali na ono mjesto, gdje Je stajao mladić,s kojim su oba silnika tako srdačno 227razgovarali. Stajali su odviše daleko da bi mogij zumjeti ijednu riječ, ali se po dobrohotnom izraz" vladareva lica vidjelo, da su to bilj samo izrazi d brote. Tada je najednom kralj domahnuo komorniku Ovaj je stupio u sredinu dvorane i glasno rekao: — Gospodo, imam čast da vam po najvišem nalogu javim, da je njegovo veličanstvo blagoizvoljelo imenovati poručnika Ungera vitezom drugog reda ordana Crvenog orla i to obzirom na veoma važne usluge što ih je u tako kratkoj prisutnostikod nas iskazao domovini. Njegovo veličanstvo je takoder zapovjedilo, da se spomenutom gospodinu izruče insignija tog ordena, tepridržaje pravo za daljnje odluke. On otvorisafijansku kutijicu, pristupiUngeru, "koji je sav blijed stajao na svojem mjestu i prikopčamu zvijezdu na prsapored ostalih odlikovanja. U dvorani je vladala tišina kao u crkvi. Kakve su to usluge bile? Izvršeneu tako kratkom vremenu? Morale su biti znatne, jer je orden Crvenog orla imao četiri razreda. Ovog je poručnika sreća zaistaobilatmo obdarila! Oko mladića se skupio krug čestitara, kojima je kralj dao primjer. Priključili su mu se Bizmark i ministar rata a onda su se svi oprostiliod gospode. Nakon što su se trivisoka gospodina udaljila, a za njima komornik, popustilaje ukočenost a glasni, raznoliki žagor je pokazao žar, kojim se dogadaj prepričava. Svi viši oficiri su već čestitali Kurtu, kad mu prideR6schen. — Dragi Kurte, kako radosno iznenadenije! — reče ona blistajućih očiju. — Jesi li se nadao tolikoj Po-časti? — Nikada! Još sam i sad ukočen od čuda — pri203 on iskreno. — Nalazim se gotovo kao u nekom snu., — Slušaj, Kurte, usluga, o kojoj si sinoć govorio, izgleda da je bila naročito značajna, ali ja ne smijem iskušavati tvoju šutljivost, već ću ti radije od srca zaželjeli sreću. Tvoji su neprijatelji jako posramlj«01 - S tim mu stisneruku j vrati se k svojoj majci. U pokrajnjoj sobi stajali su zajedno pukovnik, n^ j Jor van Palm, pobočnik i poručnik von Raveno Major rede: 228
- 88. _ Gospodo, nakondogadaja ove večeri Je nemoguće provestiodluku rnsnog suda. Sve bi nas potjerali j davola a u prvomredu vas, gospodine pukovniče. A sa jednostavnim oproštajem stvar ne bi bila riješena. Ja ću sutra na brzinu sazvatijoš jednom sve članove. Naći će se izgovor, da se poništiodlu'ka! __ To je /moje mišljenje — izjavi Winslow. Pošto sam se uvjerio da neću nanijeti štetu svojoj časti, ako se pobijem s tim Dngerom. neću se duže ustručavati, da mu budem na usluzi. Dajem vam časnu riječ, da ću se truditi svim silama, da ga ubijem. — Prepustiteto meni, gospodine pukovniče — primijeti Ravenovv. — Ja sam ga izazvao na teške sablje, ne može mi izbjeći. Borit ćemo se sve dok jedan od nas ne bude mrtav ilj barem rtesposoban za službu; — Kad i gdje je mjesto sastanka? — upita pukovnik. — To još nije odredeno — odgovori Ravenovv. — Očekujem vašu odluku, jer je na svaki način najbolje, da obje stvari, ako je moguće, budu jedna zadrugom izborene. — Pristajem i odmah ću reći Platenu da prihvaćam izazov. Koje mjesto biste vi predložili, poručnice? — Sto kažete zapark iza pivovare na Kreuzbergu, gospodine pukovniče? — Odlično odgovara. A vrijeme? — Ne bih htio izgubiti ni časa, jer plamtim od lje, da tomUngeru raskolim lubanju. Slažem se sa odmah. Odavde se nećemo razići vrlo kasno iza ponoći, a jedan sat dostaje, da uredimo naše lične stvari. Sto kažete začetiri sata ujutro? — Pravo rni je. — Lijepo. Ali ja imam jednu važnu molbu, gospo-aine pukovniče. Vi ste otac obitelji, ali ja nisam, osim tosa je vaš službeni položaj drugačiji nego što je m oj. Kakogod ispala stvar, posljedice će za vas biti ^Miogo teže nego za mene. Stoga vas molim, da mi date prednost. Obzirom na svoj viši čin nije Winslow smio pri- Jfatiti taj prijedlog. No on je pomislio na svoju obi- £' Pomislio je na kazne, što ih dvoboj povlači za om i najzad je preračunao, da on možda i neće 229doći do borbe, jer je Ravenovv htio ubiti protivni!-I tako odgovori: — Vi stevaljan momak, poručnice, pa vam naći odbiti molbu. Majore von Palm, vi kao nepristran morate biti prisutni, Brandon, hoćete li m; biti svie^ dok? — Sa najvećim veseljem, gospodine pukovniče — uvjeravaše ga upitani. — Onda odmah podite Platonu, Ungerovom svjedoku, i recite mu da čekam protivnikasutra u četiri sata ujutro na odredenom mjestu. Ponijet ću sa soborn pištolje. Uzet ćemo dvadeset koraka stalne udaljenosti i pucati sve dok jedan od nas ne bude mrtav ili nesposoban zaslužbu. Ja ću se pobrinutiza liječnika. — U kojim razmacima će se pucati? — Na zapovijed i istodobno. — Vaši su uslovi isto tako strogi kao i moji — reče Ravenovv. — Unger neće otići sa bojišta. Ja ću odmah govoriti s Golzeinom. On je moj svjedok i neka odmah ode Platenu, da mu javi naše uslove. Nakon nekog vremena prišlisu von Golzen, pobočnik i Platem Kurtu, koji je uz Rosen sjedio na divan u. — Gospodineporučnice, mj moramo s vama govoriti — primijeti Platen. — Dodite u pokrajnu sobu! — reče Kurt. — Gospodicaće me zanekoliko časaka ispričati. Oba svjedoka su mu saopćila svoje naloge. Kad su svršili, Unger se nasmiješi: — Svakako vidim, da su moji protivnici odlučili da me na svaki način ubiju. Poručnik von Ravenovv mi je za dvoboj predložio oružje u kojem je vješt, a drži, da ja ne znam njime baratati, Gospodo, ja sam učio mačevati sabljom još kao dječak, pase ne mo ~ ram bojati Ravenowa. Prihvaćam uvjete, a budući da nisam nikakav razbijač, to se izjavljujem spremni1 "1 ' da se neću glušiti pokušaju izmirenja, koje će poduzetimajor von Palm. Iskrena molba za oprošten je ' časno objašnjenje im« zamene, jer sam čovjek. isto takvu vrijednost kao i krvava zadovoljština. Oficiri su mirno saslušali te riječi ali je pobočni* izjavio sa dvosmislenim smiješkom: 230 _ Gospodine, koliko ja poznajem obojicu gospode ne može biti govora o nekoj isprici. A što se tiče vaše spremnostida pristanetena pokušajizmirenja, to radije mom nalogodavcu neću o tome ništa spomenutijer bi on svakako pomislio, da on proizlaziod pomanjkanja hrabrosti. __ O molim, govorite ipak o tome! Svejedno mi je, što on prije borbe misli o mojoj hrabrosti. Tek nakon odluke će me on moći pravo ocijeniti. Naći ćete me taono u četiri sata»a mjestu. Rastali su se s odmjerenim poklonima. Pukovnik je sa Golzenom, Ravenowom i pobočnikom pošao u ku't a pozornipromatračje mogao lako vidjeti, da su se živahno razgovarali o predmetu, o kojem se činilo da su se teško mogli složiti. Tada su se otvorila vrata blagovaonice i došao je poziv na večeru. Veliki vojvoda je ponudio ruku Ster-nauovoj majci, a iza njih su se parovi skupili u dugi red, da podu u blagovaonicu. Jelo je bilo izvanredno a raspoloženje vrlo živahno. Nakon večere počeo je ples. Rosen je u Kurto-vomnaručju lebdjela kroz dvoranu, a zatim sa Platanom. Plesala je samo s ovom dvojicom i s nekolicinom viših oficira, kojima je dvorski običaj nalagao, da gospodama, koje je uveo veliki vojvoda, iskažu tu počasnu uslugu. Tik prije ponoćipovukao se veliki vojvoda. I grof Rodriganda se odvezao sa svojima kući a isto su uči- . nile i ekselencije. Sad su ostali znali da su slobodni od ukočenosti paje društvo bilo znatno veselije i me-usiljenije. 23112. OKOM U OKO
- 89. Gospoda, koja suimala sudjelovati u dvoboju, nisu sačekala kraj zabave, već su takoder pošlakući, da se priprave. Kurt je sjedio u svojoj sobi uz svjetlo i čitao glasovito djelo generala von Clausewitza. Jutro je svanulo i stalo slabiti svjetlo njegove svjetiljke. Tada netko tiho zakuca na njegova vrata i na njegov — Unutra! — ude Rosen. — Dobro jutro, Kurte! — pozdravi ona, pružajućmu ruku. — Jesi H spavao?. — Ne — odgovori on. — Jesi li napravio oporuku? — našali se RSschari On učini vrlo ozbiljno lice dok je odgovarao: — Draga moja Rosen, dvoboj je čak i za najboljeg mačevaoca i najsigurnijeg strijelca sumnjiva stvar. Pa bio netko i majstor u svakom oružju, ipak je ranjiv. A ako se sretno prode, ipak je pomisao, da si nekog čovjeka ranio ili čak ubio, na svaki način mučna. — Imaš pravo, dragi Kurte, no ja se nikako ne mogu brinuti zatebe. A što se tiče tvojih protivnika, to ovisi samo o tebi, da izbjegneš svaku grižnju savjesti. Čuo si, da oni žele tvoju smrt. — Ali ja ih neću ubiti. — Ozbiljno te molim, da ne ideš tako daleko u tvojem obziru, da se sam izvrgneš opasnosti. Govorii su da je Ravenovv vješt mačevalac a pukovnik izvrstan strijelac. — Ne brini! Osjećam se obojici nadmoćan. — A moja vrpca, dragi Kurte? Neka ti ona bude talismanom. 232 _ Nosim je na svom srcu — nasmiješi se on. — jesi H promislila, hoćeš" li je zatražitinatrag? _ To će ovisiti o tome, hoću li biti zadovoljna s tvojim postupkomprematvojimneprijateljima — reče ona _ Ali, sad je trii po^ _ Upravo u to vrijeme naručio sam Platena na susjedni ugao. __ Onda moraš poći! O Kurte, ako bi teipak pogodila kugla!' — tiho se požali. Oči su joj pokazivale vlažni bljesak. On ju je umirio. — Ne brini se, Rosen! Dodi, moram ići. Ona mu još jednom stisne ruku. — Podj sa srećom, moj vi teže! — I tada nestane. Na uglu je čekao Platem, s kojim je Kurt tevečeri sklopio bratimstvo, u kočiji sa dva konja. Iz pokrajnje ulice zakremuše sad za njima dvije druge kočije. — Pukovnik van Winslow j Ravenow — reče Pla-ten,, koji je sjedio na stražnjemsjedalu i tako je mogao vidjeti putnikeobiju kočija. — Oni su isto tako tačni kao i mi, no mi ćemo ipak imati čast da prije stignemo. Heinrich, nemoj dozvoliti da te ovi odostrag preteknu! Kooijaš je bičem lupio konje, kao znak da je razumio svog gospodara. Uskoro zatim su kola izašla kroz Hallescheska vrate i pošlaprema brijegu. Kad su stigli do pivovare, manjkalo je deset minuta do četiri. Došli su u park. Kočija je zakrenula na neki pokrajnji put i zaustavila se konačno uz otvoreno mjesto, okruženo grmljem i drvećem. Izadoše. Uskoro stigoše i druga kola. Po-zdraviše se ozbiljnim, nijemim kimanjem glave. Sluge & u poslanina stražu, da odaleče svaku smetaju, a Uječndk je izvukao svoje instrumente i povoje, kako W odmah bio pripravan. ™aten i Golzen su pregledali mjesto. Onda Golžen Pride Ravenowim kolima i donese oružje. Ravenow ^e već stajao kraj sablje, što ju je Golzen položio na ze ™lju. Kurt je pristupio drugoj. Pukovnik i njegov Pobočnik prišli su bliže, da budu svjedoci borbe. Uz je bio major van Palm. Kao nepristranastranka 233imao je dužnost,da pokuša Izmiriti stranke,stoga imse približi-i i upitao: * — Dozvoljavaju li gospoda,da imnešto kažem? — Ja dozvoljavam— odgovori Kurt. — Ali ja ne — poviče Ravenovv. — Ja sam.smrtno uvrijeden.Svakipokušajpomirbe je beskoristan. — Onda nemam više ništa da kažem. Bio samspreman da poslušamgospodina majora,pa molim da se to zapamti — objasni Kurt. — Tko se izjavljuje spremnim da se povuče je kukavica — reče Raveinow, podižući sablju sa poda. — Počnimo' l Kurt podigne svoje oružje.Borba je mogla započeti,čim major van Palmdade znak. Oba su protivnika stajala jedan nasuprot drugome,Kurt miran i ozbiljan dokje drugičvrsto stisnuo usnice a nosnice sumu se nadimale. Bio je to ozbiljan trenutak. Majorvon Palm je podigao ruku u znak,da borba može početi.Ravenowje smjesta napaosa takvom žestinom,kao da se radio tome da oborislona.Ali Kurt je tajherkuleskiudarac s lakoćomodbio.Brzo poput misli slijedio je njegov udarac,a u tomprotu-udarcu,izvedenomsa strane,ležala je tako izvanredna snaga,da je Ravenovvu izletjela sablja iz ruke. Svjedocisu smjesta prekrižili svoje mačeve izmedu protivnika,kako Kurt ne bi mogao napastigolorukog Ravenowa.Liječnik je _domio sablju njegovomvlasniku,koji odmah opet navalina Kurta.Dvije teške oštrice sinuse jednaprema drugoj; odjekneoštriudarac iglasnikrik. Došao je iz Ravenowih ustiju.Njegova je sablja poletjela u velikom luku preko čistine i svisu s užasomprimijetili, da jedna odsječena ruka još uvijek drži držak oružja. Kurt spustisablju:— Gospodine doktore,pogledajte da lije jedan od nas dvojice postao nesposobanza službu!Jerto je bio uvjet gospodina van1 Rave-nowa. Ovaj je nepomično stajaona mjestu ukočenih očiju.Iz batrljice ruke, visoko uzdignutena udarac,si-kljao je} debelimlaz crvene krvi. Zatimon zatetura.Njegov svjedokmu je priskočio da ga podupre.Ranjeniknije ni pisnuo.Pustio je da ga liječnik povuče 234
- 90. u travu promatrajućimjesto, na kojem se na- ruka i zaklopi oči. _ No,doktore,kako je? — upita Kurt._ Ruka je nepovratno otišla — odgovoriovaj. — Mislim, je li ispunjen mojuslov za ovu borbu? __pa gospodin poručnikće morati istupitiiz slu- žbe. — Onda samodržao svoju riječ i smijem odstupiti._ I ja takoder— primijeti Platen. A onda tiho reče Kurtu: — Pa ti mačuješ kao davo!Pokazao sitakvu vještinu,koju bise jedva smatralo mogućom.O tomće se dvoboju govoriti.Jesili isto tako vješt sa pištoljem? — Mislim. . — Onda se ne morambrinutiza tebe.Ali oprosti,ipakmoram poćik Ravenowu! — Samo podi! Svi su se bavilioko Ravenovva.Liječnik je baratao sondomi kliještima na glatko odsječenojba-trljici, tražeći žile, i dugo je trajalo prije no što je utišao krvarenje ipovezao ranu.Pritome se čulo kar ko Ravenovv škripizubima, možda od bijesa a možda od boli. Sad je upravio otvorene očina liječnikove ruke i samo katkad mu je pogled punmržnje kliznuo prema Kurtu. — Bogalj! — zastenje.— Jadnibogalj!Gospodine pukovniče,obećajete limi, da ćete ga ustrijeliti? — Obećajem! — odgovori Wkislow, potresen po-g^edomna ranjenika. — Odbijam svaki pokušaj izmirenja. — Dobro,to mi opet vraća snagu.Doktore,ja moram gledatiborbu.Ne smijete protusloviti! Liječnik učini neodlučno lice. — Kod rane,kao što 3« vaša,mora svako uzbudenje škoditi. Ali ću vam ipak dozvoliti da ostanete. Neka vas gospodin von olzen podupre.Zapravo biste moralismjesta u vašim «Qhma poćikući. ~~ Upravo to bibilo najveće uzbudenje.Ono bime ^e > te m oramvidjeti kako će taj čovjekpasti.ću se rado odrećisvoje ruke i ostatibogaljem,emojte dozvolitida čekam, nego odmah počnite! 235Piaten je slušao taj razgovor, ne .kušajući da zago voriKurta. Sad mahne pobočniku: — Gospodine, ja sam spreman, ako vam to od govara. Branden kimne glavom j obojica podošena sredinu . mjesta. Udaljenost je bila označena sa dva mača zabodena u zemlju i tada donese pobočnik kutiju s pu-kovnikovim pištoljima. Kad je Kurt to primijetio, dohvati jedinu od pištolja, promotrije znalačkim izrazom i reče: — Vrlo dobro! Budući da nisam navikao na nju, dozvoljavate li da opalim probni hitac? — Pucajte! — kratko reče svjedok njegovog protivnika, , Ranjenikovim licem preletipodrugljivi smiješak. Kurt nabije pištolju i ogleda se za nekim ciljem. Na daleko isturenoj gran; jedne omorike visio je veliki češer. On pokažena njega i reče: — Ciljat ću dakle u ovaj češer! Dugo je nišaraio, da bude siguran u svoj hitac i onda odapeo. Začuo se višeglasnj »hm« i kašljucaoje. Nije pogodio češer, već u udaljenosti od jednog metra jednu granu, koja je otpala. — Hvala Bogu, on slabo puca! — pomisli Winslow. To su povjerovali svi drugi. Piaten je iskoristio priliku da povuče Kurtana stranu i silno zabrinuto primijeti: — Za ime božje, dragi Ungeru, ako ne znaš bolje pucati, onda si izgubljen! Pukovnik je zadao Rave-nowii svoju časnu riječ, da će tebez milosti i saučešća ustrijeliti. — Neka pokuša — • nasmiješi se Kurt. — Ja sam uostalom utvrdio, da su te pištolje zaista izvrsno izradene. — Kako? Još se šališ? Usprkos dobrotipištoljanisi pogodio cilj. — Naprotiv, ja sam ga tačno pogodio. Samo sam prividno spomenuo češer, ali sam u istinu ciljao u Pff" vo u onu tačku grane, koju sam pogodio. Tivaljda znaš, da je onaj, kome uspije da zavede svog protivnika u bludnju, već napola pobijedio. 236 __ AO) tako mi Boga, ti si strašan protivnik! — Piaten. — Ne bih se htio s tobom tući. svjedoka nabili su pištolje. Preko njih je položen »rubac i sad je svaki od neprijatelja izvukao jedno oružje, da bi zatimpošao na svoje mjesto. Sad ie opet došlo vrijeme za majora. — Gospodo! — počne on. — Dužnost mj je... _- Mir, druže! — dovikne mu Winslow. — Neću da čujem nijednu riječ! Vidio je, kako Kurt prividno loše puca. To je učvrstilo njegovo s amo pouzdanije i njegovu sigurnost. __ Ali ja pozivamgospodina majora da govori — primijeti Kurt. — Ne treba ubijati, ako postojedrugi puteviza izmirenje. Izjavljujem da sam potpuno zadovoljan, ako me gospodin pukovnik zamoli za opro-štenje. — Za oproštenje? — poviče ovaj. — Tako može govoriti samo ludak! Ja ostajem kod naših utanačenja, jer sam dao svoju časnu riječ, da će jedan od nas dvojice ostatina bojištu. Počnimo konačno! Uslijedilo je obično postavljanje boraca i svjedoka. Oba protivnikapodigoše oružje. Kurt nanišana u pu-kovnikovu ruku. Jedan nagib njegove glave na onu stranu, gdje je stajao major, pokazivao je, da njegovim zapovijedima poklanja najveću pažnju. Radilo se o tome, da pretekneprotivnika. Samo se to nije smjelo odigrati u vidljivom vremenskom razmaku, da bi ga netko mogao nazvatinečasnim. Radilo se o tome, da se samo dijelak sekunde ranije odapne. Sad je major počeo brojati:
- 91. — Jedan —dva — tri! Odjeknuše pucnjevi. — GospodeBože! — poviče istodobno Winslow i zateturanekoliko koraka unazad. Njegova ispaljena pištolja padnena zemlju, dok je ljevicom zgrabio desnu ruku. ~ Jeste H pogodeni? — upitasvjedok, priskočiv-« mu. ~~ oa, u ruku — uzdahnu ranjenik. 1 Rječnik žurno pride i uhvati ruku, da pregleda u Zakimao je glavom i pogledao preko u Kurta, i Je nepomično stajao na svojem mjestu. 237— Smrskana,potpunosmrskana — Izjavi on,pogf0 je škarama razrezao rukav sve do lakta. — Kugia ie prošla kroz šaku,zatim je smrskala ručnizglob j pro. drla u podlakticu.Ondje je smrskala cijevi i ovdje je kroz kaput opet izašla.Ne može ležati daleko odavde — Može li se ruka spasiti? — prestrašeno upita Winslow. — Ne, posve -isključeno.Mora se odrezati! — Dakle nesposoban za službu? — raspita se Kurt. — Potpuno!— odgovoriliječnik. — Onda mogu ovo svoje mjesto napuštati— primijeti Kurt. Baci pištolju na zemlju i ode.Platen je ostao na bojištu.Gledao je liječnika, kako barata svojim nožem, pukovniknije mogao pregristibol. — l ja sambogalj,i ja! — škripao je zubima od bijesa. — Ravenow,čujete li? — Da li čujem? — odgovoriRavenow,koji je usprkos svojojslabostipristupio oslonjen na Golzenovu ruku. — Taj čovjekje u vezi sa sotonom.Nadamse,da će ga uskoro odnijetiu pakao! — Varaš se — ozbiljno.primijeti Platen. — Sto ti nazivaš sotonom,sastoji se samo u savršenombaratanju oružjem. Poručnik Ungerje moj prijatelj i ja ne smijem mirno slušati,kad ga se i dalje kudi, nakon takvih dokaza o osjećaju častiivrijednosti.Nije on bio omaj koji je uvrijedio a ipak nije želio krvi. Vi ste ga htjeli najmanje učinitinesposobnimza službu,a to ste sad postalisami. Iza toga prijekora pode Platen za svojiniprijateljem. — Ja samposve ukočen od čuda — bjesndoje Ra-venovv.— Da nisamranjen,izazvao bih tog Platena na sablje! — Lav je ranjen i onda šakalilaju na njega — doda pukovnik.— Ali još nije s nama sve gotovo.Au doktore! Sto to režete? Zar mislite da imate pred sobomkotlet? — To morate izdržati, gospodine pukovniče — oo" govoriizgrdeni. — Da i kod vas je desnica! — bijesno zastanje R3 -'venow.— Ali ja ću se vježbati ljevicom i čim •* 238 * j nanovo ću ga Izazvati. Onda mi neće po „'puta pobjeći. I~ r^ uzbudujte seviše - zamoli liječnik. — Go-von Golzen. odvedite gospodinaporučnika u kola.Neka se odveze kući,ja ću za jedan sat doćiknjemu. _- Kako želite — sikne Ravenow.— Ovdje i onako nemamviše što da radim. — l sa podrugljivim smiješkomdoda:— Gospodine pukovniče,ja se ne osjećamdobro,smijemli zamoliti za kratki dopust?__ idite! — promrmlja pretpostavljeni. — Ja se nalazim u istompoložaju,pa samznatiželjan, kako će se ta bolest razvijatiprema gore.Gledajte da svršite,doktore!Ili držite da je udobno bitiovako izručen vašem prokletomnožu? Za kratko vrijeme su se kola otkotrljala a šumska je čistina opet ostala tiha iosamljena kao i prije. Na uglu, gdje'ga je prije čekao,Platen se oprostiod Kurta. — Sto ćeš sad učiniti? — upita on.— Hoćeš li se dobrovoljno javiti? — Još ne znam — odgovoriKurt. — Držim da će biti najbolje da se dobrovoljnojavim. Sada samumoran, pa ću se malo odmoriti a onda će se vidjeti,što valja učiniti. — Kod mene nema nd govora o spavanju,jerme služba drži budnim.Sad manjkaju pukovniki Rave-now. Slutim, da ću danas imati vrlo nemiran dan.Do videnja,dragiUngeru! Platen se odvezao sa svojimkolima, dokje Ungertaj kratki dio puta do vile prešao pješice.Tamo još nitko nije bio budan,pa je mogao ući,a da ga nitko n e primijeti. Tek što je došao u svoju sobu,ušulja se Rosen. ' ~~ T J si neozlijeden! — klikne ona i načas mu Padne u zagrljaj, doksu joj suze stajale u očima. Kurt joj na brzinu ispriča razvoj obiju borbi. ~~ Zar zaista ne znaš što ćeš učiniti? — upita ga ona. stv~~ ^e - Zapravo bih morao svompukovniku javiti ar ,no budućida je on samsudjelovao,to otpada _Po sebi.Odmorit ću se,Ro'schen jonda razmi-st o da se uradi.Za sada samsretan da samiz- 239bjegao smrti. Znaš H, pod čijomsamzaštitomsta'a u ovojopasnosti? Pod tvojom!Imao samuza se tar sman,što simi ga ti dala, — Ah,moju vrpcu!Da,bio sihrabarvitez i dobro sibranio čast svoje dvorske gospodice. — Ali što će biti s talismanom? Zahtijevaš ljda tiga vratim? Ona pocrveni.— I to će se datiurediti,kad se odmoriš.Takve važne stvarivalja dobro promisliti. — Sad si jedna jako zločesta Roschem! — nadurjse on, — Obećala simi odluku za sad.Imala je ovisitio borbi. — Hm, da, moguće je da samto rekla. Ali zar je ta odluka baš tako hitna? — To se razumije — nasmije se 00. — Ja zaista moram znati, hoće li se talisman iskupitiili ne. — Poljupcem?
- 92. — Da, poljupcem. Stajalaje- pred njim tako mila i ljupka. Jutarnje sunce je virilo kroz prozori obasjavalo lijepu djevojku toplimzrakama. Tada mu ona položi rulcu na šaku i reče: -r- Dragi Kurte,znaš li da sams tobomvrlo zadovoljna? Tisizbog mene stavio svojživot na kocku i zato ću iskupititalisman,ako ti je pravo. On posegneu prsa,izvadivrpcu ipruži joj iie: — Evo je, Rosen. — A ovdje je poljubac. Ona mu brzo položi ručice na ramena, približi zašiljena ustašca njegovimusnama i dade mu fini i oprezni poljubac. — Ah,zar je to poljubac? — upita on,ipakmalo razočarano. — Mislim da je — nasmije se ona šaljivo. — Ili Je to bilo nešto drugo? — To je bio poljubac,ali onakav,kako se ljubi ^na primjer jednu staru tetku,koja ima vrlo dug,ružan nos s nekoliko bradavica. — Jesi li već poljubio mnogo tetki, kad to tako tačno znaš? — O ne. jer stare se tetke ne ljube rado.•— Nego koga? 240 _ Mlade,lijepe Rosen. _ npdi.to mi ne smiješ reći! Za to te moram kaznit; Sad više neću tvojtalisman.Evo,uzmi ga natrag! On brzo uhvativrpcu,položije iza sebe na stoliprimijeti važna lica: __ Ali to ne ide tako brzo! _ Što to,dragiKurte? __ Povrataktalismana.Utako važnim stvarima mora se biti pravedan inesebičan. __ Xo si ti uvijek. Ali kako to sada misliš? — Ti si platila talisman.Kad mi ga ponovodaješ,ondasamja dužan,da ti vratim cijenu. Kurt je vidio,kako joj lupa srce.Postalo jojje tako vruće na čelu i sljepoočicama,tako vruće na obrazima. Najednomjoj se zacrvenilo pred očima,a zatim postalo sve tamnije i tamnije. Zar više nije vidjela ili je zatvorila oči? To nije ni sama znala. Samo je osjećala kako ju je neka ruka obuhvatila oko ramena. — Rosen,draga Rosen,ta pogledajme! — Ne! — šapnula je tako tiho,da ju je ledva čuo. — Ljutiš H se na mene, moja Roseto? — O ne, dragiKurte!— šapne ona. — Oh, onda ću tiizliječiti oči, kad ih ne možeš otvoriti! I sad je osjetila dvije tople usne najprije na desnoma onda na lijevomoku.Onda su se usne pritisle ina obje prpošne jamice u obrazima i dodirmule su čaki njena usta,najprije lako,a zatim čvršće i čvršće.Roseta je bila posve omamljena i jedva je mogla bistro misliti. Zarda se brani? O ne, bila je uhvaćena,nije mogla! A nije se na njega nd ljutila, kad je sad začula njegovo tiho pitanje:— Ljutiš li se na mene,TOoja Roseta? — odgovorila mu je iz dubime svog srca: — Ne, Kurte! Onda ju je on ponovo čvrstozagrlio,dokvaniu dniku nije odjeknuo otegnuti korak kućepazitelja,oJi je počinjao svojdnevni posao. Sad je otvorila oc'.jer ju je Kurt brzo ispustio.Stajao je pred njomav, kakvog ga još nikada nije vidjela. To nisu bile njegove oči,njnjegovo lice, a ipak je to 16 Jastrebovkljun 241bio on.Je li to bilo možda zbog ,toga što je njena dušaprešla knjemu? A sad ju je uzeo za ruke, po- gledao jojduboko u očii nježno rekao: — Vidiš, draga moja Rosen,to je bio poljubac!Tada se ona povratila k sebi,tako da je mogla prpošno upitati: — Ne kao kod tetke? — Jedne stare! — Sa dugimnosom! — l s mnogimbradavicama na njemu! Sad se oboje srdačno nasmijalo radinjihove uspjele predodžbejedne stare tetke,tako da je Rosen posve zaboravila na dvobojinije više mislila na to,da je unuka jedinog grofa.Kurt je zaboravio da mu je otac bio pomorac,a svemu tome je bio kriv samo njihov povjerljivi razgovor.Rosen se najprije vratila u sadašnjost. — Sad idem — reče ona,kao da se mora ispričati. — Oh, kakva šteta!— požali on,kao da ima bezuvjetnopravona njenu prisutnost. — To mora biti: Do vjdenja,dragiKurte! — Do videnja,moja draga Rosen!Sad ću pokušatimalo spavatii sanjatio tebi! — Hoćeš li mi to ispričati? — Vrlo rado! A kad je ostao sam,zastao je sretanusred sobea u njemu je sve klicalo: — Oh, kako je ljubim!
- 93. Medutimje Rosen pošla,izgubljenau mislima, u svoje sobe. — Sto je to bilo? Sto samučinila!O Bože moj, to n« smijem nipošto rećimajci, ne,nikada! Koračala je po svojojsobigore-dolje,doknije konačno netko zakucaona vrata,pa je morala pustitiu sobu djevojku,koja ju je imala posluživati.Ova se začudila, da je gospodaricunašla budnom,a njeno Je iznenadenje poraslo,kad je primijetila nedirnutikrevet,kad je stupila u spavaćusobu. — Bože moj, vj niste uopće spavali? — upita oina. — Ne — glasio je kratki odgovor. — Donesičokoladua onda ću se izvesti. 242 B;io je osamsatii nipoštovrijeme za posjete,,kad slu«otvorio vrata na kočiji, da Rosen uzmogne „c; u kočiju. _ K ministru rata! — zapovijediona kočijašu. Kola su otišla,a da ih Kurt nije ni vidio nj čuo,•er je upravo sanjao divine sne,koje je kanio ispripovijedati svojojRosen. Njegova ekselencija još nije primala i tako se moralo čekati, kočijaš dolje na ulici na svombaku a Roschein gore u sobiza primanje, jer se sluga nije usudio da je ostavičekatiu predsoblju.Kad je ministar ustao,čuo je, da neka gospodica Sternaumoli za razgovor,koji je tako hitan,da se usudila,da ga tako rano smeta.On je dobro poznavao to ime,pa se požurio sa oblačenjem,tako da je ubrzo stajao pred njom. Sluga je u predvorju čuo kako gospodica mnogoisabrano govori,činilo se da nešto priča.Iza toga je slijedio živahan dijalog a kad je gospodica Sternau napustila sobu za primanje, sjalo je na njenomlicu veselje izvojštenog uspjeha.Njegova ekselencija dala je nalog da se-smjesta pozove poručnikPlaten od gardijskih husara. Kad se Roschan vratila kući,našla je ondje sabrane sve svoje.Čudilisu se,da se izvezla, a kad je spomenula da dolazi od ministra rata,upravili su toliko pitanja na nju,da je konačno smatrala najprikladnijimda sve ispriča. Medutimse Platen nemalo uplašio,kad je saznao,da mora k ministru rata. Nalazio se u dvorištukasarne,pa se požurio u svojstan,da obuče paradnu uniformu.Bio je uvjeren,da se radisamo o dvoboju.Alikako je ministar saznao za njega? Kad je ušao u predsoblje,činilo se da ga sluga već čeka,jerga je upitao: •— Gospodin-poručnikvon Platen? — Da. ~- Ekselencija je još zaposlena.Izvolite zasada ući . .Veo ga je kraj više vratiju do nekog ulaza i ori o ga. Platen se gotovo prestrašenotrgnuo,jer"gledao malu, bogato uredenu sobu za dame,u 243kojoj je sjedila — ministrova žena,držeći u ruci neku knjigu. Kad ga je ugledala,lako se podigla idobm! hotno mu kimnula: — Pristupite bliže, gospodine von Platonu! Mojsuprug ima još neke malenkostiobaviti,pa samvas dala dovestik sebi,da vas medu'timupitamza neki neobičnidogadaj,čiji ste vi bili svjedok,kako su mi kazali. On je sjeo i napeto očekivaoštoće dalje biti. Vrata, koja su vodila u neku pokrajnu sobu,bila su malo odškrinuta a kroztaj otvorpadala je unutra jedna sjena,koja je mogla potjecatisamo od nekog čovjeka.Ovo opažanje dalo je poručniku shvatiticijeli položaj. Ministarje doznao za dvoboj,pa je imao razloga,da stvar predbježno ne upoznaslužbenimputemi tako je Platen imao sve ispričatinjegovojženi,dokje ministar u susjednojsobičuo svaku riječ i mogao stvoritiodlu'ku.Sto su pozvaliupravo njega,Kurtova svjedoka,dalo mu je naslutiti,da se upravozbog njegakanibiti obziran. — Govori se,da poznajete poručnika Ungera od gardijskih husara?— započne visoka gospoda. — Imam čast bitinjegovimprijateljem — odgovoriPlaten. — Onda su me dobro izvijestili. Dozvolite da bez okolišanja predenina stvar! Tajse poručnikjutros borio? — Jeste.Nisamdobio .nalog,da zatajim tu činjenicu. — S kime? — Sa svojim pukovnikomi poručnikomRaveno-womod njegovog eskadrona. — A ishod ove stvari? — napetoupita supruga ministra rata. — Ungerje Ravenowu odsjekao desnuruku a pukovniku smrvio desnuruku.Obojica su na tajnačin postali nesposobnida dalje služe. — Bože moj, kakva nesreća!Pričajte! Platen je pričao o zavjeri, koja je skovanaprotiv Ungerova pristupa u pukovniju,o dočeku,na koji Je naišao kod pretpostavljenih io izazovnomnačinu, n koji su s njim postupali,te o muževnom,razboritom 244 našanju napadnutoga.Opisaoje istinu,ali kao pri-?o y tako da nije na Ungera pala nj najmanja sjdna v iekog predbacivanja.Tako se desilo da je,kad je za- "io gospoda s najvećimsaučešćernuzviknula:_ Hvala vam, gospodineporučnice.Vaš prijatelj •e izvanredan čovjek!Prema onome što samčula od vas on ima svojstva da sebipribavisjajnu budućnost.No'štoon kain>i učiniti, da izbjegne posljedice tog ne-sretoog dvoboja?
- 94. — Izbjegne? —upita, Platen.— Ekselencijo, Unger nije čovjek koji bi pokušavao izbjeći posljedice jednogčina,koji uostalom nije ni skrivio. Uvjeren sam,da će se samprijaviti -vlastima. — Čini se da on uživa vaše puno povjerenje. — Efcselencijo,ima ljudi, koji na juriš osvajaju .povjerenje.Ungerpripadaknjima. — Ipak je ta stvarneobično neugledna.Otome se nerado govoriija vas najozbiljnije molim, da nikome ne spomenete,da je bila predmet našeg razgovora. Sad je Platen primijetio, da je prije spomenuta sjena nestala,a s njomdakako i ministar. Gospoda mu se sad Ijubeznim smiješkomnaklonila za oproštaja on se oprostio od nje dubokimpoklonom.Tek što je zatvorio vrata za sobom,zamolio ga je sluga da ude u sobu njegove ekselencije,s kojimće sad moćirazgovarati. Ušao je u ministrovu radnu sobuinašao ovoga prividnozadubljena u neke spise,kojisu pred njim ležali. Ali čim se poručnikpojavio,zatvorio je on tu bilježnicu, podigao seikimnuo mu sa blagimsmiješkom. Nakon što je ispitujućimpogledomomjeri o mladićevu pojavu,započne prijazno: ~ Dao samvas zvati,da vamdademmalo neobičan nalog,gospodine vonPlaten. — Nakon što je nekoliko časaka tražio riječi, nastavi:—'Čujem, da ste jutros sudjelovaliu nekommalom lovačkompothvatu, poručnice? Platen je odmah znao na čemu je. Ministarje htio f se dvobojproglasilovom,u kojem su slučajno ra-Jena <jva oficira. Zato mu se pristajućinaklonio iuvjerio ga: — Na zapovijed,ekselencijo! 245— Na žalost samčuo — nastaviministar, — d taj pothvatnije sretno završio. Dvojica odnosnego-spode izgleda da nisu pazili na to,da opasnimoru žjem uvijek oprezno postupaju:jesu Uozlijedeni? — Na žalost,ekselencijo. Nema doduše opasnostipo život,ali nesrećomipaktako,da će prema liječ- nikovojizjavi, posljedica bititrajna nesposobnost,za vršenje službe. — To je vrlo žalosno.Čuo samda su obojica gospode posve samikrivi. Je li se stvarveć pročula u širim krugovima? — Uvjeren samo protivnom,ekselencijo. — Onda želim, da o tome vlada najdublja šutaja.Podite odmah kgospodi,koja su u tome sudjelovala da im to strogo naložite. Oba ranjenika vjerojatno neće imati namjeru da napuštaju sobu,alinitko ne smije ni vidjeti njihovo stanje,pa imputemvas zapovijedam, da ne primaju posjete. Gospoda se moraju posve tako ponašati,kao da imaju sobnizatvor.Ja imam razgovorsa njegovimveličanstvom,pa ću spomenutii tu stvar.Taono u jedanaestsatijavite se opet kod mene! Laki pokret je naznačio poručniku,da je otpušten.On je otišao,jto najprije pukovniku,poštoje pre-duzeo, da neće ni s ovimini s Ravenowomodviše blagopostupati.Našao je pukovnika ležeći u krevetu,okružena rodacima.Kućedomaćica mu je posla u su^sret s licemcrvenimod bijesa i povikala: — Ali, poručnice -Plateeu,moramvamreći... — Molim, milostiva gospodo— brzo je prekine «n — ovako jednostavno poručnik Platen nazivaju me samo drugoviito samo oni, kojima prijateljstvo daje dozvolu da se izražavaju tako neobičnomkratkoćom. Ona se trgla, ali je tada nastavila sa još povišeni-jimglasom: — Dakle dobro,moj poštovanigospodine poručnice von Platen,moramvamreći, da je prava sramota« mog muža udesitina tajnačin! Platen je očekivao,da će Winslowzaustavititajsnažniispad jednimukorom.Ali kako se to nije dogodilo, odgovorio je: . • 246 _ Ako se ovdje uopće može govoritio sramoti,on-nije baremnanijeta gospodinu pukovniku.Ja - preći preko tog jakog izraza, jer ste dama i jer nije baremnanijeta gospodinupukovniku.Ja ^supruga ne možete nepristrasno prosuditi stvar. — Oh, ja prosudujemtu stvarvrlo pravedno.Još danas prijepodne otići ću generalu izatražiti da se taj čovjek,koji osakaćuje svogpretpostavljenog,pozove na odgovornost. — U položaju,sam, da vamuštedimtajkorak, jer dolazim kao ordonans njegove ekselencije ministra rata. „ , — Ah!— reče ona preplašeno. Ranjenik iznenadeno podigne glavu. — Od ekselencije? — upita on.— Sto to znači? — Moramvamizručiti * zapovijed, da o toj našojstvarine smije do daljnjega nitko govoriti.Vi ne smijete izaći iz vaše sobea ne smijete primati ni posjete. — Ah,dakle samzatvorenik? — Upravo to je mislila ekselencija. Obzirom na mog prijatelja Ungera,ima ministar izuzetnu sklonost da uzme, kao da ste slučajno u lovu ranjeni. Može se dakle očekivati,da će vas upliv vašegprezrenog protivnika spasitiod tamnice.Do videnja,gospodine pukovniče! Nakon posve službenognaklona izašaoje van,ne obazirućise na dojam, što su ga izazvale njegove riječi. Ravenovv,kojemu je sad otišao,dočekaoje njegove riječ; ogorčenomšutnjom.Nakon što je obavijestio oba svjedoka,nepristranog iliječnika, otišao je Platen Ungeru.Budućije ovajjoš spavao,primio ga je don Manueli dao probuditiKurta.
- 95. Kurt se začudio,daje ministar već doznao za stvar.Kad je Platen rekao,da ni on ne može objasnititu činjenicu,ispričao je grof što je čuo od Rosen.Zamolio je Platena,da ostane na doručku,alise ovajmorao ispričati,jer ga je zvala dužnost.Obećao je da će se vratiti,čim ga ministar otpusti.Oprostio se,a ^vo ^ica odoše u društvenusobu,gdje su se na-Ukućani -Tu Je Kuri uhvatio Rosen za ruku i a o joj sa zahvalnimsmiješkom: ~~ si dakle već radila za mene! Ali znaš lj Ro-da si bila vrlo smiona? 247Ona se šaljivo nasmiješila i primijetila: - tj aja sam morala raditi, kad si tiradije spavao Jesam li bila vrlo smiona, to još nije tako sigurno' Čini se da ministrova odluka više potvrdujeobratno' Medutimse Platen posvetio svojim službenim dužnostimaa zatim se odvezao ministru, te se dao kod njega najaviti. Ovaj ga je prijazno dočekao. Stajao je uza stol, na kojem je ležalo više zapečaćenih pisama — Vj ste tačni, gospodine poručnice, a to mi je drago, jer znam da se gospoda vaše pukovnije sad skupljaju na doručak. Vj svakako sudjelujete kod doručka? — Tako sam navikao, ekselencijo — odgovori Platen. — No dobro, lov, o kojem smo danas govorili, dogovoren je u kasinu, pa neka ondje bude i dovršen. To je logično. Podite k pukovniku vom Marzfeldu i predajte.mu ove spise. Neka ih pročitai neka ih zatim pročitau kasinu i to u prisutnostivašeg prijatelja (Jngera, kojeg obavijestite! To je sve. Vaše držanje u toj stvari zaslužuje moje priznanje. Dok je govorio terijeci, stavio je sve spiseu omot, koji je predao Platonu. Ovaj se udaljio srca punog veselja. Hvala ovakvog čovjeka je prava rijetkost. Platen se najprije odvezao Ungeru, da ga obavijesti. Bio je pozvan da ostane malo duže, ali je morao poslušatiprimljenu zapovijed i potražitipukovnikavon Marz-felda. Kurt je bio znatiželjan da dozna što će se desiti u kasinu. Stoga je odmah otišao onamo. Kad je ušao u dvoranu, Platen još nije bio ovdje, ali u prostorijinije gotovo bilo nijednog praznog mjesta. Trebalo je čatj o plesu velikog vojvode, pa su se stoga svi našli tu. Manjkali su samo pukovnik i Ravenovv. Slutilo se zašto, ali nitko nije pitao, premda bi nepristranii <*? svjedoka, koji su bili prisutni, mogli dati obavijesti. Kad je Kurt ušao, osjetila se vidljiva nelagodnost. Svi su se udružili protiv njega, ali su na plesu vidjeli, pod kakvom moćnom zaštitomon stoji. Nisu teporeći sami sebe pa su na njegov pozdrav o tako, da nije bilo ni učtivo ni uvredljivo. No n:ie na to obazirao, već" je sjeo, naručio čašu 248 se novinama. Nakon nekog vremena ušao je i sjeo k njemu, J0? — upitaKurt. _ pukovnik von Marzfeld je bio vrlo iznenaden zbog naloga, kojeg sam mu predao. Ja pomalo naslućujem, što će on ovdje raditi. — To nije teško pogoditi. On će dobiti našu pukovniju. — Ali ostali spisi? Sto oni sadrže? __ Pričekat ćemo na to. Nedugo zatim došao je pukovnik Marzfeld. Kad je ušao, sve se oči sa zaprepaštenjemuperišeu njega. Pukovnik komore? Sto hoće on ovdje? Zašto je došao u svečanoj uniformi sa ordenima na prsima? Svi su ustali, da ga pozdraveprema njegovom cimu. Potpukovnik i major pošlisu mu u susret, da mu zažele dobrodošlicu. On je stisnuo svoj trojici ruku. — Zahvaljujem vam na dobrodošlici, gospodo! K vama me je dovela službena dužnost a ne želja da su- djelujem na vašem doručku: — Izvadio je spise, koje je primio i nastavio: — Njegova ekselencija, gospodin ministar rata, poslao mi je naime putemgospodina voo Platena zapovijed, da vas, gospod, obavijestim o nekim nalozima, koje je najviše mjesto smatralo potrebnim. Začuo se sveopći »Ah!« od iznenadenja. Ministarskanaredba u kasinu? Nikakva pukovskazapovijed? To se još nikada nije desilo! I tu zapovijed treba pukovnik da pročita? Platen ju je predao? Kako je on došao do toga? Pogledi prisutnih lutali su izmedu Marzfeldai Platena amo-tamo. Ovaj se gradio kao da ništa ne primjećuje. Pukovnik je otvorio omot i izvukao različite spise. Redoslijed objavljivanja bio je označen brojevima. jedan! Molim da me pažljivo saslušate, gospodo. Broj r Pukovnik Marzfeld je pročitao nekoliko kratkih , ,a ' Sadržavali su istup iz vojske komandanta pu-nije von vinslowa. Ova objava izazvala je veliko 249-— Broj dva, gospodo! — poviče pukovnik u uzbudenju. Buka utihne. No ono što su čuli, bilo je ;sj tako čudno, kao i ono prijašnje. Poručnik Ravenovv otpušan je iz službe isto tako bez mirovine kao j pu_ kovnik. O nekoj molbi za otpust iz vojskenije bilo govora. — Broj tri! Slušali su sa povišenom napetošću. Natporučnik von Brandeo bio je lišen svog pobodništvai zajedno s poručnikom von Golzenom premješten u komoru. Oba časnika bila su prisutna. Nanjihovim blijedim licima ocrtavao se strah. Premještaj gardijskih husara u komoru, bila je prava degradacija! Htjeli su im izraziti saučešće, ali se nisu usudili. Svi se pogledi upra-višeu Kurta. Shvatili su, da je on taj, kojemu je trebalo pružitizadovoljštinu. — Broj četiri! ' Dakle još nije bilo gotovo? Sto je još imalo doći? To su ubrzo doznali. Potpukovnik, major i konjanički kapetan Kurtovog eskadrona, premješteni su k pješadiji — na vlastiti zahtjev, kako je glasilo. Na taj način je zasladena pilula, što su je morali, progutati. Broj pet imenovao je pukovnika von Marzfeldaza- „ povjednikom gardijske husarske pukovnije. Platen je maprijeden za natporučnika i dodijeljen pukovniku
- 96. kao pobočnik. Konačnoje spomenuto i Kurtovo ime. l on je dobio imenovanje za natporučnika gardijskih husara, ali je ujedno premješten u glavni štab. To je bilo odlikovanje, na kojem bi mogli zavidjeti i najboljem prijatelju, a tim više njemu, kojeg su tako neprijateljski susreli. A pukovnik je to ovjenčao tako, što je pristupio Kurtu, čvrsto mu stisnuo ruku i §la " sno rekao: — Gospodine natporučniče, veseli me, da stevaše unapredenje doznali upravo putem mene. mi je, da vas neću naći u redovima moje pukovruJ , ali sam uvjeren, da ćete prije naći sreću kod štabagdje vas izgleda cijene, nego u redovima gdje se sposobnost lako izvrgava opasnosti, da njoj pogrešno sudi ili da se previdi. Još vam m ^ saopćiti, da će njegova ekselencija biti tačno u c sataspremna, da lično prihvativašu zahvalu. 250 Sad Je zavist morala doseći najviši vrhunac, ali Platen srdačno zagrli prijatelja i šapne mu: — Tko bi mislio, kad sam potrčao za tobom iz čistog osjećaja pravednosti, da ću tebi imati zahvaliti za unapredenje! Pogledaj, Kurte, kako ponosna gospoda od garde čestitaju starom Miirzfeldu! 2ele mu da ode do vraga, u jedan dio od njih odlazi onamo, naime u komoru. Dodi, podimo, ti si dobio sjajnu zadovoljštinu! Ovdje nemamo više šta tražiti. Ja ću se samo oprostitiod novog zapovjednika i zamoliti dopust. Moramu Mainz. — U Maioz?— upitaKurt. — Dakle u blizinu mog zavičaja? — Da. Pisao m; je ujak Wallner. Radi se o nekom nasljedstvu, tako da mora lično govoriti sa mnom. Nadam se da ću dobiti dopust, jer će i stari Marzfeld trebati neko vrijeme, dok se uz pomoć Brandenovu snade. Ne može biti govora o tome, da bih morao odmah nastupitisvoju dužnost. — Nije li tvoj ujak bankar? — Da, rekao sam ti već, da je isto tako u srodstvu sa našim bivšim majorom kao i ja. Platen pristupipukovniku, daizmoli dopust idobije ga. Zatimoba prijatelja napustišeprostoriju, nakon što su se oprostilisa novim pretpostavljenim. Kurt pozoveP.latena k sebi j ovaj obeća da će navečer doći. Kod kuće je Kurt svima priredio veliko veselje plješću, da je unaprijeden za natporučnika i premješten glavnom štabu. Zatim se u odredeno vrijeme odvezao ministru rata, gdje je odlično dočekan. Nakon st <> je izrazio svoju zahvalnost, reče ekselencija: ~ Vi stenam toplo preporučeni, a ja sam dobio jedan prijepis vojnih izvještaja, što ste ih izradili za svog bivšeg vladara, pa sam mogao stvoritizaključak, a steupotrebivi. Stoga sam odredio, da- budete do-uhi i "' ?lav:nom štabu, dakako uz pretpostavku, dase ko'^h e Cuvate stanovitih lovačkih pustolovina, uslijed oJih se lako može postatinesposoban zaslužbu. ._ , e 'c riječi izgovorio u šaljivo prijetećem tonu i on da nastavio: 251— Zasad vas neću predstavitišefu našeg glavnoštaba. Moguće je da ćete najprije dobitizadatak k ! ima vojni ali ipak više diplomatski karakter Za t svrhu je potrebančovjek,hrabarpoput heroja, 1^^ popu.t detektiva i hladnokrvanpoputstarca a 'istod V bno mora izgledatitako neiskusno i neopasno,(ja sebe ne svrati nepotrebnu pozornost. Izgleda da ste viu tu svrhu naročito prikladni.Pri tome će se raditio du'Ijemputu.Dajemvamtjedan dana vremena da se za njega spremite,no svakako mimorate ostavitivašu adresu,tako da vas uzmognemobavijestitiako bismo vas prije trebali. To su bile riječi, koje su Kurta usrećile,Sadržavale su "odlikovanje,kojim bi se ponosio ioficir visokog položaja.Odgovori: — Ekselencijo,ja sampremlad, a da budemu sebe u svakompogledusiguran, alija ću napetisve snage, da izvršim zadatak,koji mi se dodijeli. — Vaša skromnost služi vam na čast. Otpuštamvas s molbom,da me preporučite grofu. Kurt je otišao od ministra još sretniji,nego što je bio prije. Odlučio je da ode u Rheins^valdem*,da jo; jednomvidi majku i kapetana,prije dugogputovanja koje mu je stavljeno u izgled. Htio se od njih oprostiti premda inije znao,kamo će ga taj put odvesti. Uvečerga je posjetio Platen iostao do ponoći.Budućida je i on htio sutra otputovatiu Mainz,odlučili su prijatelji da će zajedno putovati.Ludwag je noćnimbrzim vlakompošao naprijed da javiKurtov dolazak. 13. TAJNA ŠVARCVALDSKOG SATA Zora je svanula,kad su oba husarska natporućnika sjedila u vlaku u kupeu i vozila se svome cilju. Za vrijeme razgovora svukao je Platen rukavicu da po-nudd Kurta cigaru.Pritome je jutarnje sunce palo na prsten na njegovojrucii odsjev je zasjao u malom, udobnomodjelku prvog razreda. — Kako krasan prsten!— reče Kurt.— To je sigurno kakav staribaštinjeniiobiteljski komad? — Svakako — potvrdiPlaten. — Ne potječe doduše izmoje vlastite porodice, već je zapravo dar mog ujaka. — Onog bankara,kojemideš u posjete?' — Da, jednomsammu iskazao uslugu,koja mu se činila dovoljno važnom,da mi dade malu nagradu.On je vrlo škrt.Novac,koji je oficiru uvijek najdraži, nije ny nikada dao,nego mije dao prsten,kojije doduše vrlo dragocjen,aliga na svakinačin ništa ne stoji.Hoćeš liga pogledati? — Molim. Platen je skinuo prsiten s prsta ipredao ga Kur-tu 'koji ga je tačno ogledavao ibljeskao kamenjemu »vim pravcima.
- 97. ~~ To nije savremennakit — reče konačno. ~~ A nije ni njemački. Ja uopće vrlo sumnjam,oaakle potječe tajrad. da je meksikanski. 253— I ja. Ali kako je ujak Wallner mogao do doći? Njegova porodica nije imala nikada veza s Meksikomili Španjolskom. — On, što se toga tiče, bankar može lako doći u posjed takvog predmete — primijeti Kurt, vraćajući drugu prsten. — Bio bih znatiželjan da doznam je li to uistinu baštinjeni komad, propalizalog ilj nešto slično. — Na to ti pitanje mogu tačno odgovoriti. Taj je prsten doistaporodična dragocjanost. Ujak posjeduje još druge stvari, na koje vrlo pazi. Nikome ih ne pokazuje. Jednom sam ga ipak iznenadio, kad sam neočekivano ušao u njegovu radnu sobu. On imade naime os>m poslovnice još jednu radnu sobu u vrtnojkući. Tamo se često noću nalazi paondje i spava. Neočekivano sam ušao k njemu i ugledao na stolu razini nakit. Bili su to skupocjeni lanci, diademi, narukvice i drugi nakit nepoznateizradbe. On se jako prestrašio a ja sam se morao nasmijati, što sam otkrio njegovu tajmu. — Njegovu »tajnu«? — Da — bezbrižno primijeti Platen. — U njegovoj radnoj sobi visi naime na zidu stariŠvarcvald-ski sat. On ga je skinuo, i sad sam vidio da se iza njega nalazi rupa, koja se dala zatvoriti željeznim vratašcima. Činilo se da u toj rupileži još razni nakit, jer sam primijetio kutijicu, iz koje je visjela ogrlica. — Kako je dugo već tome? — Već tri godine. — Onda je sigurno nakit otada spremio na koje drugo mjesto. To je razumljivo — primijeti Kurt, trudeći se da izgleda ravnodušan, premda je u duši počeo sumnjati, da bi te dragocjenosti mogle biti u vezi sa meksikanskim blagom odredenim za njega, a koje J na dosada neobjašnjeni način nestalo. Platen nije Prl mijetio koliku je pažnju Kurt posvetio tomrazgovoru, pase nasmijao: — O ne. Crni se da ujak ne znani zakakvo drugo mjesto, jer sam mu morao obećati, da ga neću iz To mi se svečano obećanje učinilo smiješnim. Ne sm tram, da sam ga prekršio time, što sam to teW Pra ' 254 r je kod tebe tajna isto tako dobro spremljena kao i kod mene. Kurt se ozbiljno zagleda kroz prozor i odgovori: _ A kad bi me ipak spopalaželja, da se poigram provalnika? _ Glupost! _ Da barem pogledam nakit? — Zašto?Sto bi ti to koristilo? _ Malo ili mnogo, već prema tome. Ti nii ne znaš, kako je tvoja vijest važna za mene. — Tf me iznenaduješ! — primijeti Platen. — Sto se tebe tiče da li moj ujak ima zlatnog nakita ilj ne? — Dragi Platene, moj otac je svojedobno otputovao u Meksiko i ondje je našao svog brata. Ovaj je na način, koji ću ti poslije ispričati, došao u posjed blaga, koje se sastojalo od skupocjenog, starog, mek-sikanskog nakita. — Do vraga, to počinje biti napeto — primijeti Platen. — Oba brata nalazila su se kod jednog haciendera, čija je kćerka bila zaručnica moga strica. Morali su poćina neki bojirai pohod i odonda su nestali. Stric je odlučio da polovica toga blaga ima pripastimeni. Predmeti su trebali biti poslati meni ovamo i ovdje unovčeni, da se tim novcem naplate troškovi moje izobrazbe, dok mi je ostatak imao dati čvrsti imovinski oslom. — Sretouče! — nasmiješi se njegov prijatelj. — Na to je mislio star: haciendero, kad su oba brata nestala i nisu se povratila — nastavio je Kurt. — Kad je prošlo više godina, a da o njima nije ništa čuo, uzeo je moj udio i odnio ga u glavni grad, gdje ga je predao Bereitu Huarezu. — Predsjedniku? — Da. Ovaj je onda još bio vrhovni sudac. Huarez 86 Ponudio, da ,će predmete sigurno poslati u Njemačku. — Odakle tisve to znaš? Ti si upoznao kod nas lady Drydem. Njezin otac *• u ono doba nalazilo kao predstavnik Engleske u Meksiku i poznavao je haci€indera. Haciendero je k n .jemu htio odnijeti nakit, No budući da je prije od-SJe o kod Huareza i s njim govorio o stvari, ponudi" se 255samvrhovnisudac,da će preuzetiotpremu,jerće t ako ga on pošalje,sigurnije stićina obalu nego inačo' Zamolio je haciendera da priloži pismo.Pošto je ovajteško pisao,napisala je lady Drvden pismo. — A je li ono j otpremljeno? — Jest.Sa nakitom — kimoic Kurt. — Huarezje čakosigurao pošiljku.Ali ona nije nikada stigla. — Sto mu gromova!Zašto se nisiraspitao za nju? — Jer nisamo tojstvariništa znao.Huarezje držao da je sve u redu. Lord Drydem i lady Amy je malo zatim uhvatio neki meksikanski voda bandita iodvukao kao zarobljenike u bregove. Tek prije tri- četvrt godine mu je uspjelo da se oslobodi,pa samtekjučer od njegove kćerke saznao za tu stvar. — Čudnovato! — Još čudnovatije nego što timožda misliš! Ha-cieedero je znao moje ime, ali nije znao mjesto stanovanja. Upamtio je samo toliko, da me se može naćiu jednomdvorcu kraj Mainza i da je taj vlasništvo kapetana von Rodensteina. Zato je Huarezposlao te predmete jednombankaru -u Mainz,s nalogom,da me pronade i preda mi predmete.
- 98. Platon skoči. — Hiljadudavola!Čini se da se sad javlja veza! — To i ja mislim. Pošiljka inije stigla u Rheinswal-den.Nisa koje strane nije stigla obavijest,da se izgu- bila. Tvojujak je bankaru Maimzu. Ti nosiš meksi-kanskiprsten,štosiga od njega dobio na poklon.On posjeduje još sličnognakita — zaključi dalje! Platen se naslonina jastuke.Problijedio je a na sljepoočicama su mu nabrekle žile. Vidjelo se na njemu, da se borisa svojimosjećajima.Najzad reče: — Kurte,ti si strašančovjek'No mi ćemo tu stvar* promatratiposverealno.Na svakinačin tipriznajem. da je netko drugiovako sa mnomgovorio,ja bih ša udario šakompo licu.AH ti si moj prijatelj, ti v§o7^ris iskreno sa mnom, premda si mi mogao prešutje svoju sumnju.Tisimi pokazao svoje punopovjeren^pa se nećeš prevariti, dragi Ungeru. Izgleda doaus^vrlo smiono tvrditi,da te je moj ujak orobio,ali zaista posjeduje slične stvari,i — i... — Govori dalje! 256 _. Teško mi je, tako mi časti.No tebiipak smijem ,. jjg svog ujaka ne smatram čovjekom, koji bi h^dorastaosvakomiskušenju.Primijetio sam, da katkad radi poslove, koje bi drugi okrstili možda kao _ Možda je tek iz druge ili treće ruke došao u posjed tih stvari.Možda se varamu svojojslutnji,pa nakit, koji on posjeduje,nije uopće meksikanski, __ Oba slučaja su moguća.Znači,moramo se osvjedočiti! — Sta? Ti ćeš dakle isto sudjelovati u tojstvari? — Naravno.Timoraš doćido svogvlasništva,a ja hoću znatije li moj ujak nitkov ili čestitičovjek. — Dakle dobro,hvala ti!Shvatit ćeš da nisamimao • namjeru da te uvrijedim. Silino želim, da te predmete smijem vidjeti. Tek onda će mi biti moguće,da stvorimsud. — Dobro,vidjet ćeš ih.Pozvat ćemo ujaka,da namih pokaže. To je isto tako jednostavnokao iiskreno. — Ali možda isto tako neoprezno. Ako je nevin,smrtno ćemo ga uvrijediti, ali ako je kriv, nećemo ni- šta polučiti. — Možda imaš pravo AHšto da se radi? — Treba beznjegova znanja otićiu vrtnu kuću i pogledatistvari. — Do vraga! Dakle ćemo provaliti? — poviče Platen. ~ Provaliti, ali ne ukrasti. Predmeti će na svakinačin ostatitamo gdje jesu. — Hm! Vidjet, ćemo što se dade učiniti!Tebipripada tvoje vlasništvo,a s druge strane mora mi biti stalo, da svog ujaka operemod ružne sumnje.Zajedno ćeš sa mnom odsjesti kod njega;,ja ću te njemu Predstaviti. To ne ide. Ako je uistinu primio pošiljku,onda poznaje iime onoga,na koga je bila upravljena.Si-§urn o se raspitao za mene,pa ako sad dodemknje-m u,možda će naslutitimoju namjeru. l tu ti dajempravo.ALi što da učinimo? — Nećeš me predstaviti, već ćeš pronaći zgodnu Priliku, Rheinswalden leži blizu Mairaza. Tako će ti 17 Jasirebov Kljun 257bitilako da me obavijestiš, kad je zgodno, da neoo žice udemo u vrtnu kuću. — Zar da prešutim, da te poznam? — Razumije se. On ne smije znati niti to da ćeš ti doći u Rheinsvvaldan. — Dobro, bit ću ti na usluzi, koliko god budem mogao. Ali što ćeš učiniti ako je ujak... Plate« zaslade. Čestitom je oficiru bilo teško, da izgovori tu riječ. Kurt odgovori: — Ne brini se, dragi Platene! Morat će se ravnati prema prilikama. Ali možeš na svaki način biti siguran, da ću prema tebi biti do skrajnostiobziran. — Srdačno te molim za to, premda je teško propustitiimetak, koji tije toliko mogao olakšati ulazak u život. — Dosada mi još rn'je falio; imao sam bogate i visoke zaštitnikekoji su za mene učinili više, nego Sto bih ja to mogao učiniti pomoću imetka. Ni sad mi nije odviše stalo do bogatstva i 'užitka, ali je ipak razumljivo, da se ne kanim odreći baštine, koja mi pripada, samo da bih je Ostavio u krivim rukama. Platen nije odgovorio. Naslonio se natrag da u sebi promisli o crnome, što je upravo čuo. Stigli su u Mainz. Rastali su se na kolodvoru. Platen je uzeo kočiju, da se odveze bankaru a Kurtaje dočekao Ludwig, koji je bio na koreju a za njega Je vodio zauzdu kapetanovaridana. Obojica krenuše putemza Rheinsvvalden. Ondje je Kurt najprije otišao k majci, koja je srdačno zagrlila ljubljenog »ina -Onda je požurio k zajedljivom nadšumaru. Ovaj ga je dočekao na stubištu. — Dobro došao, gospodine riatporučniče! — povikao mu je u susret, zagrlio ga, poljubio i odrinuo od sebe, da ga može bolje promatrali. — Sto mu gromova, kakav je to momak postao u ovih nekoliko dana! Na -poručnik i ljubimac, naime u glavnom stožeru! Mom če, poljubit ću te još jednom' _ l on ponovo pritisnebrkove na usne svog kumce ^ — Dakle je Ludwig brbljao usprkos mojoj zabrani. — nasmiješi se Kurt. . j — Naravno! Neka vrag drži jezik za zubima. K^ mu je srce prepuno. Jabih Ludwiga umlatio, da 258 • prešutio tu veselu vijest. No udi! .Danas ćemo proslavitina dvorcu Rheinsvvaldenu!
- 99. _ Oprostite, gospodinekapetane, moja majka... _ Koješta! Poslat ćemo po nju, ona isto pripadadruštvu. Valjda ću još smjeti zadržatikod sebe svoje kumče, gospodina natporučnika gardijskih husara, Kurta 'ungera! Danas je svečani dan i taj će se proslaviti! l zaista su ga proslavili. Drugog popodinevadojahao je Platen. fCuil ga je odveo kapetanu. Ovaj je primio prijatelja svog ljubimca sa svojom uobičajenom grubom Ijubaznošću. Sjeli su uz bocu, ali tek nakon što se nadšumar zbog neke službene stvari morao udaljiti, mogla su oba oficira naći vremena, da govore o svojoj stvari. — Jesi li promotrio položaj? — upitaKurt. — Sve je lakše nego što smo mislili — odgovori Platen. — Ujak je službeno odsutan. On je jutros otputovao u KSin i vratit će se tek iza ponoći. Imamo dakle cijelu večer slobodnu, da ispitamo stvar. — Otpratit ću te, — Doći ćeš odmah k mani. Ne može biti napadno, ako me neki drug posjeti. Onda ćemo otići u vrt. — Ne. Neću da me se vidi u kući. Dojahat ćemo zajedno. Ti ćeš mi pokazativrt i onda ćemo odredi*.! vrijeme, kad ćemo se sastati. — Dobro, to je možda opreznije. No kako ćemo ući u vrtnu kuću? Uvijek je zaključana. Preko vra-tiju stavljena je jaka željezna šipka, na kojoj se nalazi velik; lokot, a osim toga vrata su zaključana običnom bravom. Kućica ima tri prostorijei sve su zaključane. Odakle da uzmemo ključeve? Ne zinam na kojem mjestu sprema ujak svoje ključeve. — Tome je lako pomoći. Imamo ovdje u selu dobrog bravara, koji posjeduje razne otpirače. On će mi 'h rado posuditi. Kod mene zina, da se ne radi o provali, ~ To je sigurno. Ah znaš li ti baratati tim alatom? — Hm! Morase postupati vrlo bešumno, a ja da-a ko nemam nikakve vježbe Izgubio bih mnogo sku- vremena. Kad bismo mogli tog čovjeka po-sasobom! To bi bilo najbolje i najpametnije 259— Je li on pouzdan i šutljiv? — Jamčim za njega. Bio je moj školski rlrug — Dobro, uzmimo ga dakle sa sobom! — Otac; ću k njemu, dotle se ti zabavljaj ~ Roden-steinorn, jer ovaj ne smije još ništadoznati. Tako se i zbilo, Bravar je pristao na Kurtov prijedlog, Zamolio ga je, da odmah pode na put i da počeka u nekoj gostionici u Mainzu, Kad se Platan kasnije oprostio, smatrao .je nadšumar posverazumljivim, da ga Kuri prati. Obojica su stigli u Mainz, kad se počela spuštativečer. Oba su oficira projahala kroz nekoliko gradskih ulica, zakrenula u malu pokrajnju uličicu i stigla su do vrtnog zida, u kojem su se nalazila zaključana vratašca, — Moratese popeti preko togzida. ako ne držitezgodnim, da otvoritevrata — reče Plate-n. — To bi bilo odviše napadno, pa ćemo se popetipreko zida — odgovori Kurt. Sad .su se rastali. Platen je odjahao u svoj stan, -Kurt u gostionu, gdje je bravar čekao, na njega, li ugovoreno vrijeme krenuše ova dvojica. Bila je tamna noć. Kurt i bravar su neopaženistigli do zida i lako im je uspjelo, da se popnu preko njega. S druge strane našli su Platona. — Dodite! — reče ovaj tiho. — Sigurni smo. Nitko više neće doći u vrt, a za mene misle, da sam izašao. 'Platen je poveo Kurta i bravara zavijenam putelj-cima do nekih visokih stabala, čiji su se vrhovi sagibali do krova vrtne kuće, koju su tražili. Kurt ju je ogledao, koliko je to tama dozvoljavala. Bila je vrlo čvrsto gradena i providena čvrstim kapcima na prozorima. l vrata su bila načinjena od tvrde hrasto-vine, a željezna motka pred njima bila je sigurno preko jednog palca debela. Bravar je oprezno opipa0 lokot, okrenuo se i primijetio: — To će brzo ići. Već znam, da imam prikladan ključ. Na njemu je visoka kožnatatorba, u kojoj su se nalazili otpirači. On zahvati u nju. Ćulo se tiho . kanje, zatim isto tako tiho škripanje i okretanje i rekne čovjek: 260 _ Željezna motka je otvorena. Sad kućna vrata! Trebalo je jednu-dvije minute, da ovu otvori. Ušli su i zatvorili zasobom. Platen je izvadio svjetlo i zapalio ga. Nalazili su se u maloj prostoriji, namještenoj vrtnim namještajem. Druga vrata, koja su se takoder lako dala otvoriti, vodila su u sobu uredenu tako, da se ovdje, na vrtnom zraku, moglo jesti. Sad su otvorili i treća vrata, koja su vodila u zadnju odaju. U njoj se nalazio namještaj jednostavne radne sobe: pisaći stol, stol, divan, nekoliko stolica, pa čak i peć, umivaonik i ogledalo. Na prostorijise vidjelo, da se često upotrebljava. — Tamo je skrovište— reče Platan, pokazujući na Švarcvaldski sat. Skinuli su ga sa zida. Ugledali su mala željezna vratašca, na čijim obim slobodnim uglovima su se opažale male brave. — Ah, dvije brave! — primijeti bravar. — Pogledat ćemo, možemo li ih otvoriti! Uspjelo je. Sad su ugledali duboki otvor, u kojem se'nalazila škrinjica. Kurt ju je izvadio i primijetio, da iza nje leže još neki papiri. Škrinjica je bila zaključana i imala je težinu, koja je dala zaključiti da se radi o metalnoj sadržinl Bravar je isprobao više ključeva, prije nego li je našao pravi. Kad su otvorili poklopac, stupio je jednostavni zanatlija korak natrag i povikao: — Gospode Bože, ovakve ljepote i divote nisam vidio u svom životu! Imao je pravo, jer u svjetlu svijeće, što ju je držao Platen, svjetlucala je pred njima vatra od dijamanata i dragog kamenja. Izgledalo je, kao da je škrinjica ispunjena gorućim iskrama, koje se prelijevaju u svim mogućim bojama. Kurt je gurnuo ruku unutrai izvukao pojedine Predmete, pa ih položio na stol. Umalo da ga nije zgrabila ona groznica, o kojoj je pričao Bivolje Čelo, Prije nego što je s Munjomušao u špilju kraljevskog blaga. — To vrijedi mnogo milijuna! — rekao je s čujno Drhtavim glasom. — Kad bi to sve zaistapripadalo meni! 261— Takvo bogatstvo zaista misamočekivao!_ Dr.
- 100. zna Piaten.gutajući očimadivotu,što je ležala pred" njim, - Može se shvatiti, da i čestit čovjek rnož ovdje postatizločincem.Je li to meksikanski rad? — Posve sigurno! — odgovori Kurt. — Evo, pogledaj! Pobliže su promatrah predmete idošlido uvjerenja,da je Kurt imao pravo.Platon je teško j duboko uzdahnuoišapnuo: , — Dragi Ungeru,sad samuvjeren,da je tvoja sumnja bila opravdana. Mojje ujak mogao kupiti prsten ili neku narukvicu, ali ovo blago ovdje nije nikako moglo doći na pošten način u njegov posjed! — Ne smijemo ga još osuditi— odgovori Kurt.— Jer još ne možemo reći, kako je došao do tih drago- cjenosti.Ah,što je to? Dok je bio zaposlen da ispraznoškrinjicu do dna,ugledao je duboko unutra nešto bijeloga:izvadio je dva pisma. Otvorio je jedno i pogledaopotpis. — Beraito Huarez! — poviče. - To je pismo vrhovnogsuca. — Onda je svaka zabuna nemoguća —.reče Piaten.— Molim, pročitajpismo! — Razumiješ li španjolski? — Ne. — Onda ću ti prevesti ove retke. Pisani su Španjolskimjezikom, S time pristupiblizu svjetla i prevede slijedećisadržaj: — Gospodinu bankaru Wallneru, u tvrtci Voig & Wallneru Mainzu.' »Šaljem vampriloženu škrinjicu,koja sadržava dragulje i drugi nakit uz tačao popis sadržaja.Tajsadržaj pripada lednomdječaku,čiji je otac pomorac izove se Unger. Dječak stanuje u blizini Mainza, u dvorcu kapetan« von Rodenstelna, Otac i str:c toga dječaka su na žalost nestali u Meksiku. Zato je on nasljednik tih dragocjenosti. Imajte dobrotu, pa m ih izručite zajedno s priloženim pismom, čim Sa prc ^ nadete. Ako vam to ne uspije, pozivam vas da m o tome odmah obavijestitei da škrinjicu zajedno ^ sadržajem predate u pohranu vašim državnim v stima. 262! priloženo pismo adresirano je na gospodu Sternau,rodenugroficu de Rodnganda,koja stanuje u istom dvorcu.Primalac će Isplatitivaše izdatke.Primjećujem konačno,da posjedujemprijepis popisa sadržaja ida samvrijednostpredmeta osigurao. Benito Huarez, vrhovnisudac, Meksiko.« _ No sad više nema sumnje,da je ujak kradljivac! — reče Piaten,čije je lice postalo blijedo poputlešine. — Prema tim podacima te je morao naći. On nije škrinjicu predao vlastima. — Pročitajdrugilist! Kurt ga otvorii proCita. — Pisala ga je lady Amy Dryden gospodiSternau — reče om.— Sadržaj je privatne naravi!On timože biti ravnodušan. — Dobro je, znam dosta!Stvaripripadaju tebi.što oeš učiniti? — potištenoupita Piaten. — Stavit ću ih opet na njihovo mjesto irazmisliti do sutra,štoda počnem— mirno primijeti Kurt. — Morampoštedjetitvog ujaka,iako bude moguće ude-sititu stvartako,da on ne nasluti,kako sime ti na to apozorio. Ali još manjka popis sadržaja. Ovdje još •leže neki papiri. Dozvoljavaš li, da ih pregledam? — Učinj što god hoćeš!Strašno!Neću više ništa nida čitamni da vidim! Piaten je dao bravaru svjetlo,da svijetlii sjeo je na divan.Kurt je zahvatio rukomu šupljinu i izvukao papire.Bili su svezaniu omot.Razdriješio je vrpcu i otvorio prvo pismo.Tekšto ga je pogledao,okrenuo se, da Piaten ne bi primijetio izraz njegova lica.To su bili dvanaestpojedinačnih spisa.Kurt je sve pročitao a onda ih opet omotao vrpcomi rekao: — To su nevažne stvari.Popis manjka. Onda je još jednompogledao u tajnipretinac iPrimijetio neki papir, što ga je škrinjica bila gurnula Posveu pozadinu.Kad ga je otvorio,vidio je,da je to ono što je tražio.Sad je usporedio predmete sa popisom, primijetio da nije nestalo ništa,osamprstena, sto ga je nosio Piaten. — Neću ga — reče ovaj— neću da nosimukradeno dobro,peče me na prstu.Evo tiga! — Zadrži ga! — zamoli ga Kurt. — Ja ti ga poklanjam. 263— Nakon što sam ga bez prava nosio? Ne, hval ti! Evo ga. No Kurt je odbio prsten iizjavio: — Ako ga nećeš primiti, onda ga barem neko vrijeme zadrži. Tvoj ujak ne smije znati, da ti o toj stvari imaš bilo kakvog pojma. — No dobro, ispunit ću ti tu želju — primijeti oficir, pošto je prsten opet stavio na prst. — Ali ja te jako molim, da mi ga što prije oduzmeš. Zar ćeš uistinu ovdje ostavitj svoje vlasništvo? — Da. Sutra će se vidjeti što će dalje biti. Sve je stavljeno tačno u prijašnji red i položaj. Onda je bravar zaključao vratašca i objesio sat opet ispred toga. Oba su oficira napustilavrtnu kuću, čija su vrata pažljivo zaključana. Van; je rekao Platen: — Oprosti mi, Kurte, ja nisam za to kriv! — Pih, ne žalostj se! — glasio je odgovor. — Nadam se, cla ee sve sretno svršiti. — Učini ono što misliš da je ispravno. Dozvolimi da se oprostim! Moramostatisam. Vj ćete i bez mane naći put iz vrta.
- 101. Platen je pružioprijatelju ruku i tiho se udaljio. Kurt se s bravarom došuljao do zida. To su obojica stalj prisluškivati, je li na drugoj strani sve sigurno. Tada su začuli korake, koji su se približavali. Jasno su čuli, kako se dvije osobe trude, da što tiše dodu do vratašca. — Stoj, netko dolazi! — šapne Kurt. — Počekajmo! U vrata je uguran ključ, ona se otvoriše i dva čovjeka udoše. Dok je jedan od njih opet zaključavao ulaz, upitao je drugi poluglasno glasom, koji se Kurtu učini poznatim: — Valjda nije nitko u vrtu? — Ni živa duša — odgovori drugi. — Neće nas aitko prisluškivati? — Posve sigurno nitko. Misle, da ću do ponoći ostatiu Kolnu. Nitko me neće tražitiu mojoj vrtnoj kući. Dodite! Govornik je na svaki način bio bankar. Ali tko J bio onaj drugi? Oba su muškarca zajedno pošla Pre vrtnojkući i nestala u njenoj unutrašnjosti,- nakon se začulo tiho zveckanje željezne motke i brave. 264 — Vratite se predbježno u gostionicu! Doći ću za vama _ šapne Kurt bravaru. Ovaj se oprezno popeo preko zida. Kurt se nečujno prišuljao kućici, da po mogućnosti prisluškuje razgovoru muškaraca. Tu se na svaki način radilo o nekoj tajni o nekom mračnom pothvatu. Kapcina prozorima' su tako dobro zatvarali, da kroz njih nije provirivao ni tračak svjetla i premda je Kurt, čvrsto prislonio uho na njih, nije ipak čuo ništa drugo, nego tihi šapat, koji je trajao gotovo jedan sat, a da nije razumio ni jednu jedinu riječ. Oba muškarca nalazila su se u stražnjojsobi, u kojoj je visio Švarcvaldski sat. Najzad je dostajasno čuc pomicanje stolca. Iz toga je zaključio, da će 'tajanstvena osoba sad otići. Požurio se natrag do zida, da možda ipak još štogod čuje, jer nije rijetko, da se na rastanku ukratko ponavlja sadržaj nekog razgovora. Tik uz vratašca stajao je bazgov grm. Kurt se .zavukao pod njegove grane i legao na zemlju. Tek što se to desilo, ona dvojica su polagano prilazila. Zastalisu kod vratiju, tako da ih je Kurt mogao dotaći rukom. — Jesu li papiri kod vas zaista sigurni? — upitastranac. — Jesu, bez brige! — odgovori bankar. — U mojoj vrtnojkućici ima »krovište, koje nitko ne može pronaći. Ondje su ovi papiri posve sigurno spremljeni, sve dok ne dode glasnik po njih. — Recite mu dakle, da se požuriu Berlin! Sigurno , da je onamo danas došao ruski izaslanrk, koji će ga očekivati pod krivim imenom Helbitoff. Ja nisam mogao dulje ostatiu Berlinu. Morao sam bježati, a od jučer sam primijetio da me oštro progone. Ne znam u kojoj će gostionici stanovatiHelbitoff. To će saznatiiz popisa stranaca. On ima putnicu kao trgovac Brzina a papirenosj u podstavisvog šešira. Ono što mi imate reći, napišite mi na adresu grofa Rodrigande u Španjolsku. Kod njega ću dulje vremena boraviti. , To ću učiniti, jer držim sa našom starom via-a om i neću da znam zaPrusku. Ali hoće li održati 265— Ako Pruska bude oborena, podići će se nov kraljevstvo Westfalen,a vićete postatiministromfi? noncija.U Francuskojžedaju za osvetomza Sadowu" Napoleon pokušava vezati Austriju uza se, pošto je jednog od nadvojvoda učinio caremMeksika.No sve kad i to ne bi uspjelo ipakbj se našaorazlog,da se posvadis obijesnomPruskom.Ako bude potrebno,dat će španjolskineredi povod za to.Rusija će se 'tako dugo obradivati,dok ne pristane na savezs Francuskom protiv Pruske. Možda tajne obavijesti,što ih sa sobomnosiHelbitoff,sadržavaju već pristanak.Ja samimao nalog,da izvidim raspoloženje u centralnim državama. No budući da mi je policija za petama,moram se brzo spasiti preko granice.Sad znate sve! Laku noć! — Laku noć! Tim riječima otvorio je bankarvratašcaipustio drugognapolje.Ovajnije bio nitko druginego gusar Landola,lažni kapetan Šav.Kakav susret!Zarda Kurt skočii uhvatiga? Mjesto nije bilo baš prikladno za borbu.Landola se veić nalazio onkrajzida. Sve da Kurt uspije da iskočii "da ga svlada,krozborbu bjbankar bio upozoren.Imao bi vremena da umišti opasne papire ili da ih prenese u drugoskrovište.Stih razloga bilo je preporučljivo,da ga se predbježnopustiotići.Bankar je opet zaključao vrata i vratio se u vrtnu kućicu. Ondje je ostao duže vremena,a Kurt je držao,da će danas primljene papire isto tako sakritiiza sata. Konačno,bilo je oko ponoći,izašao je Wallneriz kućice,zaključao je i izašao iz vrta kroz vratašca.Na svaki je način htio da izgleda kao da dolazi s kolodvora.Kurt je preskočio preko zida i slijedio ga.Bankar je prošao kroznekoliko ulica i zastao pred nekomtrećerazrednomgostionicom,čije je prozore pomno omjerio. — Zar ovdje možda stanuje Landola? — pitao se Kurt. Zašto biinače Wallnerpromatrao prozore!Uostalomnije bilo potrebno,-da ovoga dalje slijedi.Stoga je Kurt počekao,dokse ovajudaljio,a zatim ušao « gostinjsku sobu,gdje je još bilo gostiju.Naručio J« 266 piva i upitao krčmaricu,koja mu Je uslu9.no do- m ^t.a [mate li danas mnogogostiju? _ Ne, samo dvije žene. _ Nijednog gospodina? _ Sve do pred četvrt sata imali smo jednog.Ali on je nenadano odlučio da otputuje. __ Vlakom? — Ne. Morali smo mu dovestikočijaša Fellera. — Kamo je otišao? _ UKreuznach, Kurt je dao opisatitog gostaidošao je do uvjerenja,da je to bio Landola.Platio je, ispio pivo l odmah otišao na policiju.
- 102. — Ja sammatporučnikUngerizRheinswaldena — rekao je. — Vi anate,da se iz Berlina progoninekog čovjeka,koji je tamo stanovao pod imenomameričkog kapetana Šava? — Svakako.Jučersmo primili tjeralicu — odgovoričinovnik. — On je danas bio ovdje. — Ah,nije moguće!— začudi se ovaj. Kurt je naveo odnosnugostionicuiispričao što je ondje doznao izatražio da za bjeguncemodmah pode potjera.Činovnikje obećao da će učinitisve štomože i odmah je samotišao u gostionicu.Sad je Kurt otišao do poštanskogureda.Telegrafist senemalo začudio,kad je pročitao sadržajKurtove brzojavke: '»Gospodinuvon Bizmarku, Berlin! Treba odmah uhapsitiruskogtrgovcakrznomHel-bitoffa u nekom svratištu.Tajni izaslanik. Papiri u Podstavinjegova šešira. Kurt Unger.« Sad je Kurt mogao otićiu svoje svratiste,da od-_ kući,dokje bravar,bogato nagradeniopomenut šutnju,otišao pješice natrag. Drugog prijepodneva nalazio se natporučnikPlaten u poslovnicikod svog ujaka.Govorili su o nasljedstvu, 2 bpg kojeg je nećakmorao iz Berlina ovamo doćii Pri tome je bankarprimijetio, da je njegov nećakdanas drugačijinego inače.Tada sluganajavi: 267— GospodineWallner, jedan oficir želi s vama govoriti. Ovdje je njegova karta. — Sigurno opet jedan zajam — primijeti i bankar Platanu. — Ova gospoda trebaju uvijek više nego sto primaju. Ovdje se sigurno radi o nekom plemiću koji ... Zastao je usred riječi. Uzeo je iz slugine ruke kartu i bacio pogled na nju. Lice mu je, načas poprimilo izraz zamišljenosti, a onda brza rumen preleti preko njegovih blijedih crta lica. Cindlo se, da se mora svladati, i nesigurno reče: — Ah. prevario sam se! Neki gradanin! Kurt Un-ger, natporučnik! Poznaješ li možda tog gospodina? Platen se ianonadio. Dakle Kurt je tako brzo stvorio odluku? — Poznajem ga čak vrlo dobro: on je moj prijatelj. — Ah! Odakle je? — Iz Rheinsvvaldena. Prigodom tog odgovora Platen je oštro promatrao svog ujaka i primijetio je, da se laki strah pojavio na njegovom licu. .No bankar se sabrao i rekao glasom, koji je trebao slobodno zvučati: — Onda sam znatiželjan, što hoće od mene. Zar ustaješ? Nadam se, da ćeš ostati, jer će ti sigurno biti drago, da pozdraviš svog prijatelja i druga. — Neka izvoli ući! Posljednje riječi su bile upravljene sluzi. Ovaj je izašao i pustio ući Kurta, koji je bio u uniformi. — Gospodin bankar Wallner? — upitaovaj. — To sam ja, gospodine natporuoniče — odgovori novčar, oštro promatrajući pridošlicu da vidi, što i1 "13 od njega očekivati. Kurt je bio ušao vrlo ozbiljna lica, no čim je primijetio prijatelja, odmah se razvedrio. — Ah, dragi Platene, zar si ovdje? — reče on. — Želim ti dobro jutro. — Hvala ti— odgovori Platen. — Držimda nasamu govoriti s ujakom, pate neću smetati. Ali Ja temolim, da me onda potražiš u mojoj sobi. — To ću rado učiniti, ako mi to gospodin dozvoli. 268 __ Za to nije potrebnadozvola — primijeti bankar. okrenuvši se svom nećaku, nastavi: — Uostalomne vidam zašto sehoćeš udaljiti. Gospodin natporučnik ie sigurno do'šao da me zamoli za zajam, koji ću mu dati,"jer je tvojprijatelj. Piatenovo čelo se zacrvenilo, u Ijutitoj neprilici, kad je odgovorio: __ Mojprijatelj Unger na svaki način ne treba moliti zaneki predujam. Cimi mi se potrebnije, da se povučem zbog tebe, nego zbog njega, __ Ah, što to ima da znači? — upitaWallner. — Sad zaistazahtijevam, da ostaneš. Ja se valjda ne moram stidjeti tvoje prisutnosti. Platen baci upitnipogled na Ungera, a ovaj na to odgovori ravnodušno slegnuvši ramenima: — Meni je svejedno, hoćeš li biti prisutan ili ne. Došao sam, da izgovorim posve jednostavnu molbu, alj ta se ne odnosi na neki predujam. — Govorite dakle! — reče bankar, kojemu je kod Kurtovih riječi postalo nekako lakše oko srca. Jed- nostavna molba se nikako nije mogla odnositi na izručenje vrijednosti od mnogo milijuna. — Dozvolite, da najprije sjednem — podsjeti ga Kurt na povrijedenu učtivost. Nakon što je sjeo, nastavi: — Ja dolazim naime, da vas zamolim, da mi izručite neke spise, gospodine Wallneru. Bankar se nasmiješio i zamišljeno zakimao glavom: — Onda ste svakako promašili pravo mjesto, gospodine natporučniče. Ja nisam pisar ni pravnik. — To znam — hladno objasni Kurt. — Budući da •ttena taj način krivo razumijete, pristajem da se jasnije izrazim. Vi stesinoć imali posjet? Posjet? Ne. Ja sam naprotiv bio na putu. — Moždana putu u Kolnu? U to ne vjerujem. Posjetio vas je stanovitikapetan Šav. Bankar je problijedio i trgnuo se. ~ Gospodine — promucao je — što vam pada na Pamet? ~~ T aj vam je Šav donio neke tajne spise, pa vas Pozivam da mi ih izručite. Platen je sve to izvanredno napeto slušao. To ni-očekivao. Mislio je, da će Unger početi govoriti o
- 103. 269draguljima, a sadje govorio o spisima i o onom kapetanu Šavu. Wallner je razrogačenih očiju pilji0 u govornika i povikao: — Ali ja vas ne razumijem! Ja ne znam ni za kakvog Shavva ni za kakve spise. — Vi ćete se već sjetiti — nasmiješi se Kurt. — Najprije ću vam reći da taj Šav neće stići u Ro- drigandu, jer su mu po mojim uputamaveć na tragu A osim toga treba da doznate, da se i neki trgovac krznom Helbitoff nalazi već onkraj brave. Tad bankar skoči. Trudio se da svlada drhtanje od straha. — Već sam rekao, da vas uopćene razumijem! — uvjeravaše on. — No dobro, onda opet idem — objasni Kurt, pošto se digao. — Došao sam kao prijatelj gospodina von Platana, da .vas poštedim. Ali pošto to ne uvidate, to ćete umjesto mene vidjeti policiju. — Ah, hoćete mj prijetiti?Ja vas se ne bojim! — Tražit će! — Neće ništanaći! ' — Pih! Nemojte biti tako sigurni! Neće tražitisamo o-vdje u kući! — Nego gdje još, gospodine natporučniče? — upitaWallner sa podrugljivim smijehom, ino u smijehu mu je zvučio prikriveni strah. — U vrtu. — S moje strane! — Čak u vrtnoj kući. — Neka! — Iza Švarcvaldskog sata. — Pro... Kletva je zastalabankaru u ustima. Učinio je lice, kao da je dobio toljagom po glavi. — Vi vidite, da tako po prilici sve znam — nastavio je Kurt, — Ja moram dotične papireizručiti gospodinu von Bizmarku. Hoćete li mi ih dobrovoljno dati ili ne? — Ja ne znam ni zakakve papire! — istisne ban-• ^ar. — Dobro, onda će se tražitiiza satai neće naći samo ove papire! - Nego što još? §70 _ Zbirku dragulja, što steih pronevjerili i čiji zakonski vlasnik stojipred vama. Zar još nećete priznati? Tada Wallner zatetura. Morao se uhvatitiza naslon stolca. __ Izgubljen sam! — zastenjeon. __ još ne — opomene ga Kurt. — Nema takve pogreške, koja se ne bi dala oprostiti, ako se ona priznai ako se okaje. To što ste mi oteli moje vlasništvo, oprostit ću vam, čim mj ga vratite. A ono drugo će se još možda dati urediti. Gospodin von Pla-ten ne može dalje služiti kao nećak čovjeka, krivog zbog veleizdaje. Ja ću obzirom na mog -prijatelja potražitiizlaz. — Zbog veleizdaje? — začudeno upita.Platen. — Na žalost, da — odgovori Kurt. — Govori sa. svojim ujakom! Ja ću dotle otići u susjednu sobu. Unger je ne sačekavši odgovor, izašao kroz vrata. U predsoblju je sjeo na stolac i čekao. Čuo je glasove one dvojice, čas tiše, čas glasnije. Prošlo je dugo vre-'mena, dok su se vrata otvorila i Platen. ga zamolio da ude. Na njemu se vidjelo da je borio tešku borbu. WalLner je kao slomljen sjedio na stolcu i uzdisao kao da je grozničav. Kad je Kurt ušao, ustao je mehanički i rekao, kao da je to napamet naučio: — Gospodinenatporučniče, ja sam pred duže vremena primio pošiljku iz Meksika. Usprkos svomtrudu da pronadem primaoca, uspjelo mi je to tek danas. To ste vi. Ja ću vam pošiljku neoštećenu predati. — Hvala vam — jednostavno odgovori Unger. Nakon stanke, za vrijeme koje se činilo da Wallner tražiriječi, on je nastavio: Pred neko vrijeme položio je kod mene neki neznanac, koji se nazivao Šav, razne spise. Ja ne znam njihov sadržaj, ali znam, da ih imam predatinekom stanovitomHelbitoffu. Po te će spisenetko doći. Tko, 0 ne znam. Budući da me vi uvjeravate, da je nji-ov sadržaj za mene opasan, to mi je drago da vam ih ogu predati j dajem vam svoju časnu riječ, da ni- ada više neću'ništa takva primiti na čuvanje. Hoćete 1 sa mnom poći u moju kuću u vrtu? 271va — Rado, gospodine Wallneru. Bankar je pošao naprijed, a drugi su ga slijedili Izašli su iz sobe i pošliprema vrtnoj kući. Ondje je bankar otvorio i odveo ih u treću sobu, skinuo sa zida sat, otključao mala željezna vrata i rekao: — Evo, gospodine natporučniče! Kurt je zahvalio. Našao je osim škrimjice i ispra-i, što su se ovdje nalazile već sinoć, svežanj drugih papira, koje K> olvorio da ih pregleda. To su na svaki način bili oni spisi, što ih je Šav donio. — Je li sadržaj zaistatako važan? — upitaPlateo. — Neobično! — Kuri je primijetio, da se Wallner udaljio i stoga je nastavio: — Radi se o vanrednoj koaliciji protiv Pruske. Jedan od glavnih nosioca bio je onaj kapetan Shavv.i kojeg su gospoda od garde tako oštroumno pozvali u svoj kasimo. Ja sam mu oteo njegove tajne spise. To je bila zasluga, o kojoj su govorili, i koja mi je donijela Crvenog orla. Jučer uve-če, kad si otišao od mene, bio sam tako sretan, da prisluškujem razgovor izmedu Šava i tvog ujaka. On se upustio u taj podzemni posao, jer su mu obećali, da će postati ministar'financija novog kraljevstva Westfalen. — Nesretnik!
- 104. — Nije nesretan,nego kratkovidan i lakovjeran. Prisiljen sam da izručim te spise, ali ću učiniti što god budem mogao, da ga spasim. — Učini to, Kurte! Morao sam se teško s njim boriti, ali on mi je obećao, da će se ubuduće čuvati. Uzmi svoje vlasništvo i ostavi ml uvjerenje, da tebi smijem zahvaliti za milost, što je ukazuješ mom rodaku! Platen je uzeo škrinjicu, dok je Kurt ponio spise. Obojica su napustilavrtnu kuću, a da nisu ugledali bankara. Otišli su u Platenovu sobu, gdje je Kurt izvojevane spisesložio u omot. Još je bio time zaposlen, kad se pojavio sluga. — Gospodinevon Platone, brzo, brzo, dodite dolje gospodinu Wallneru! — povikao je. — Što hoće? — upitaPlaten, — Sto hoće? On, ništa, on neće posveništa. Ja samo mislim da je — da je... 272 _ No, što je? — On je — obolio, jako je bolestan. _ Sto mu je? Pozoviteliječnika! — Oh, liječnik mu više ne može pomoći. Tada Platen skoči i ukočeno se zagleda u slugu-: — Više ne može pomoći? Ah, što se dogodilo? Gdje je ujak? — U svojoj sobi. Trebao sam mu najaviti nekog gospodina, a kad sam ušao, ležao je u stolcu i — i bio je mrtav. — Nemoguće! Pa mj smo sad s njim razgovarali! Odmah ću sići, odmah! Otišao je. Kurt je ostao. Nakon nekog vremena došao je Platen blijeda lica, prošetao nekoliko putagore--dolje, smiješeći se. — Imaš pravo, dragi Kurte, bio je kratkovidan. To dokazuje i ovaj zadnji čin. Nije znao ni van ni unutra. Ili nije htio da preživigubitak nepravednog blaga. Sa svojim grijesima je otišao. Bog neka se smiluje njegovoj duši! Četvrt sata kasnije nalazio se Kurt već na putu kući. Sa sobom je nosio imetak. No više su mu vrijedili tajni spisi, čijim izručenjem se mogao pokazatizahvalnim za odlikovanja, što ih je dobio. Najprije je otišao svojoj majci. Kako se dobra žena začudila, kad je on otvorio škrinoicu i ona ugledala blistajući nakit. Ali naskoro joj navriješe suzena oči. Zagrlila je svog sina i povikala: — To sigurno mnogo, vrlo mnogo vrijedi, no meni b i bilo tisuću putadraže, da je tvoj otac došao. Učini s tim stvarima što hoćeš, ali ja to neću da vidim. Predao joj je omot sa spisima, o kojima nadšumar n ije trebao ništa saznati, ali škrinjicu je odnio k nje-m u. Ispričao je njenu povijest i onda mu pokala*-sadržaj. Grom j pakao, sad će mi momak postat;ohol! ~ promrmlja Rodenstein u bradu. — Jer bogatstvo «ni ponosnim i tvrdim! — Menene, dragi kume — uvjeravaše ga Kurt sniiješeći se. ~ No dobrn' Ali što ćeš napraviti s tim stvarima? 14 Jastiebov kljun 273— Sve ću pokloniti. — Momče,ti si lud! — Ne, ali ću ipak sve pokloniti.Roschemće dobitisve te trice. — Rosen? Hm, to nije loša misao.Ali zašto upravoona? — Jer je samo ona tako lijepa i dosta dobra,da nositakvo blago! Kod tih su rnu riječi tako zasjale oči, da je starac koji inače u takvimstvarima nije bio jako oštrouman^ipak postaopažljiv.Smiješeći se,zaprijetio je prstom: — Ti, ja čak vjerujem, da si zaljubljen, čovječe!Ne radi gluposti! Ako na svakinačin hoćeš bitine- sretan, potražis moje strane neku ženu. ališumska ružica nije ništa za tebe.Mjesto,na kojemraste,leži previsoko! — Dragi kume, ja se zinam penjati. — Da — nasmije se starac — takav natporučnikjoš može doćido neba.To vidimpo sebi — do kapetana i nadšutnara, žali Bože! Dakle učini s prčkari-jama što god hoćeš,alinemoj zamišljati neke velike Rosine i pusti nam našu šumsku ružicu na miru! Upamti to!... Kurt je opet sjedio u slijedećemvlaku i putovaoprema glavnomgradu.Ludwig ga je pratio.Kasno uvečer stigli s.u u Berlin. Ipakje Kurt odmah sa kolodvora požurio u Bizmarkov stan. Njegovisu prozoribili jasno osvijetljeni.Ministarje sigurnoimao goste.Vratarje htio upitatiporučnika što želi, ali ovajje projurio kraj njega i požurio uza stube.Gore su lakaji trčali tamo-amo, a u predsoblju je stajao ličnisluga,koji je pošaoKurtu u susret. — Vi želite? — upitao je. — Govoriti s ekselencijom. — Ne ide. Ekselencija se nalazi kod večere,te Je posve zauzet svojimgostima. — Ali ekselencija će ipak odmah doći, ako mu spomenete moje ime! Sluga je odmjerio poručnika podrugljivimpogledima i izustio jedno oholo »Ah!«.Zatoje Kurt posegnuo u lisnicu i oštro odgovorio: 274 __ Evo moje posjetnice.Smjesta me najavite? _ Žalim što to ne smijem učiniti,jer... __ Zapovijedamvam, da me najavite!
- 105. Čovjek se trgnuo,kadje čuo kako se dere na nje-Nije se više usudio protuslovitiiiščeznuo je u dvorani.Već nakon nekoliko časaka se vratio. __ Slijedite me! — zamolio je s poštovanjemi odveo Kurta u prostoriju,u kojoj je stajao Bizmark. Ovaj je pošao natporučniku u susret. __ Vi možete sa mnom u svako dote govoriti,gospodine natporučniče.Vi ste državiponovo iskazalivažnu uslugu.OnajRus je uhapšen na temelju vašegbrzojava iu njegovomsu se šeširu našlipapiriod tolike važnosti,da možete biti sigurniu našu zahvalnost.Alikako ste doznaliza tu tajnu? — Prije inego što odgovorimna ovo pitanje,dozvoljavam sebi, da vašoj ekselenciji predam ove spise. Tim riječima otvorio je Kurt omot i pružio ga kancelaru. — Toliko sam zaokupljen svojim gostima da sad'nemamvremena da čitam, ali ću ipak naslove — ah! Otvorio je prvispis i nije ostao samo kod naslova,već je čitao dalje.Onda je uzeo drugi. — Sjednite!— naloži Kurtu. Ovaj posluša,dokje Bizmark dalje čitao.Izgledalo je kao da njegove očigu'taju retke,a vršcibrkova su mu podrhtavali,što je kod njega uvijekbio znak unutrašnje napetosti.Kad je konačno svršio,okrenuose Kurtu, koji se podigao,iupravio je očisa tako začudenimpogledomu njega,da se natporučnikgotovozbunio. Onda je polako i začudeno upitao: — Ali, gospodine natporučniče,ja vas pitam: Kako ste samo došlido tih spisa? — Kapetan Šav,koji namje ovdje umakao,predao ih je nekombankaru Wallneru u Mainzu u pohranu,a ovajmi ih je izručio nakon što samizrekao uvjerenje,da je sadržajza njega isto što idinamitninaboj. A je li on poznavaosadržaj? oči velikog čovjeka bile su tako pravo ioštro upe-rene u Kurta,da mu je bilo nemoguće da laže.•— Ekselencijo,on je mrtav — izvijesti on. 275- Dobrovoljno umro? — upita oštroumni čovjek - Da, — Ah1 Ispričajte ukratko! — Imao samčast,da vašojekselencijiu prisutnostinjegovog veličanstva govorimo mojim prilikama i o onima porodice Rodriganda.Mojposljednjido'življaj stojis time, u uskojvezi.' Kurt je ispričao o nestalomdijelu kraljevskog blaga i kako je pri njegovomponovnomnalazu ujedno otkrio i tajne izdajnika. Čuvao je bankara kolikogod je bilo moguće a ipak je Bizmark primijetio, kad je završio: — Obazrivi način vašegizvještaja, isto vas toliko počašćuje kao i otkriće same tajne. Vi vjerujete da imate razloga da u nekompogledu budete blagi,ali ja vas uvjeravam,da možete prema meni biti otvoreni, bez da time vaša prijateljska namjera dode u opasnost.Ako se to može dogoditi bezrazmišljanja, vašiće se razlozi rado uvažiti. Molim vas dakle,da govorite iskreno. Sad nije više moglo biti 'govora o kakvomzatajivanju.Kurt je sve ispripovijedao.Bizmarkovo lice je - poprimilo čudnovatopotresan izraz. Kad je Kurt završio,pružio mu je ruku: — Gospodine natporučniče, ja vas cijenim! Ova vamriječ može isto toliko značiti kao orden.Na va- šeg prijatelja Platana neće pasti ni najmanja sjena.Alivaš obzir, što ste ga pokazaliprema prijatelju, na- gradit ću tako,da vas pozovem,da sutra u deset satiujutro dodete kmeni. Zajedno ćemo se odvestikralju, da on čuje iz vaših vlastitih ustiju,kako vamj« uspjelo,da namiskažete tu drugu veliku uslugu.Alisad s e moram povući.Očekujemda budete tačni. Bizmark je mladiću ponovopružio ruku.i nestao u dvoraini.Kurt je sišao niza stube kao pijan.Svog slugu Ludvviga poslao je s kolodvora kući,a kad Je ušao ksvojima,našao ih je sakupljene oko otvorene škrinjice. Svi su mu pošliu susret,da mu čestitaju,alion ih je odbio riječima: — Oh, ja samdoživio nešto daleko boljega.Dolazimod Bizmarka. - Od Bizmarka? — zadivljeno se čulo naokolo. 276 _- Da i on mi je dao nešto,što Je više vrijednood fh dragulja.Rekao mi je: — Gospodine natporučniče, 1 vas cijenim' Ova vamriječ može isto toliko značiti kao orden. — A onda me je pozvao da sutra ujutro u deset satidodemk njemu, da se s njime odvezemkralju. To mi je draže od zlata i dragog kamenja. Sad su ga saletjeljda priča, kako se sve odigralo.Alion učinismiješno ozbiljno lice i odgovori: __ Radi se o vrlo važnimdržavnimtajnama, koje rie smijem izdati. Možda ću kasnije smjetisve saopćiti. .. • — Gle tog diplomatu! — nasmije se grofManuel. — Čini se da je Bizmarko.va desna ruka. — Oh, što još nije,može biti — nasmiješise R6-schen. No tekšto je izgovorila te riječi, primijeti da je bila odviše smiona igrimizna rumen preletinjezinim ljupkim lišćem. Majka joj pogladiobraze ipotvrdi: — Da, on ima sve što je potrebno za pravogmuškarca a osimtoga ima sreću.Uvjerena sam,da će o njemu govoriti.Ali, dragi Kurte, što namjeravaš početis timnakitom? — To me je već pitao gospodin kapetan — nasmiješise Kurt. — A što simu odgovorio? — Rekao sammu, da bih sve najradije poklonio našojšumskojružici. Svi se nasmijaše.Rosen ponovopocrvenii,a Ro-seta mjena majka, upita: — A što je odgovorio čestitijunačina?
- 106. Hm, rekao je,neka si ništa ne utvaram, jernisammomak, koji bi mogao Rosen išta pokloniti. Sigurno je samo mislio, da takve dragocjenostiPredstavljaju cio imetak, koji se ne smije poklanjati,^e ć se mora čuvati.Zajedno ćemo pazitina njega da H sigurno ostanesačuvan. Ali kad se je Kurt kasnije povukao u svoju sobu,netko je tiho pokucaona njegova vrata.Rosenje Pružila giavu 27'— Kurte,jesi li mi uistinu to htio pokloniti? — Da, RSschen — odgovorion, — Dobro ga spremi, jer ću ga kasnije smjeti pri- — Nijedna druga ga neće dobitiosimtebe. Kod tih riječi je uhvatio njenu glavicu izadržao a njihove se usnenadoše u brzompoljupcu,a zatim' Rosen žustro prošapta: — Ujak Rod&nstein je stari medvjed! Ja ti sve-čano izjavljujem, da si ti čovjek,koji mi može nešto pokloniti!Zar ne,dragiKurte! 14 BEZAZLENI ZVJEROKRADICA Jesen je prošla i zima je zavladala zemljom. Pao je svježi snijeg,kakvog vole lovci,jer je u njemu najlakše prepoznatitrag divljačii pročitatiga.Samo još osamljene snježne pahuljice su sanjarskilepršale zrakomi sjedale poputsjajnih zvjezdica na grane jela i borova,kojisu obrubljivaliobje strane ceste,štoje vodila u Rheinswalden. Zimski dan počeo je svitati,no usprkostomranomsatu,već se pojavilo ljudsko biće,koje je hodalo ovom cestom.Bio je to muškarac,čija se pojava morala nazvativrlo neobičnom.Izgledalo je, kao da vlada-juća zima ne ostavlja na njemu nikakav utisak,premda je bio lako obučen.Nosio je cipele,ili bolje rečeno polučizme, čiji su oblik i izrada bili u tomkraju strani,kratke,plave i vrlo široke suknene hlače,poderanena više mjesta i isto takav kaput,kojimu je prije na svakinačin imao štitnik,ali sad je popucao na svim šavovima. Oko dugačkog, mršavog vrata bio je ovijen starimpčić. Izmedu hlača i kaputa ovijao je strukumjesto pojasa rubac,kojije već jedno stoljeće služio u najrazličitije svrhe.Na ledima je taj čovjeknosio ve-'IKU, napunjenu platnenu vreću,a o lijevomramenu v isio mu je dugistarikožnatitok,čiju svrhu bime-ypućemi sigurno teško pogodio.No najčudnije na tomovjeku bilo je njegovo lice.Bilo je mršavo i suncem nevremenom tvrdo i tamno izbrazdano. Široka mu sta gotovo nisuimala usnica. Sitne oči gledale su ro i sigurno,a nos je bio gotovo ogroman.Bio je 279tako istegnut,da biga prije mogli okrstitikljunom nego ljudskimorgan,niza miris. ' Stranac je upravo došao donekog zaokreta ceste kad primijeti, da nije jedini putnik:nedaleko pred njim hodao je istimputemneki sitni,siromašničovječuljak, — Well, jedan čovjek'— promrmlja stranac engleski.— To mi je drago,jerračunam,da će on ovdje biti poznat i da će mj moći datiobavijesti.Stićiću tog čovječuljka. Nakon tih riječi postalisu mu koraci brži. No snijeg ih je tako prigušio,da čovjekkoji. je hodao isprednjega nije primijetio njegovo prisustvo,prije nego štoje ovajpozdravio. — Good morning, sir — poviče stranac inastavinjemačkim jezikom, koji je strano zvučao: — Kamo vodiova cesta,prijatelju? Nagovorenise brzo okrene,ali se,ugledavšigovornika prestrašen«trgne,jerje ovajsličio prije skitnici nego čestitomčovjeku. — No, zašto ne odgovarate? — oštro upita stranac.Ovo je pitanje čovječuljka dovelo ksebi.Izgleda da je uvidio,da je pametnije biti po mogućnostiuljudan prema ovakvojotrcanojskitnici. — Dobro jutro — reče on.— Ova cesta vodiu Rheinswalden. — Jeste li ondje poznati? 1 — Da. — Stanujete li možda ondje? — Ne. — Što ste vizapravo? — upita stranac,omjerivšiispitujućimpogledomdrugog. — Veterinar — objasniovaj. — Veterinar? Hm! Lijepo zvanje. Životinje se lakše liječe nego ljudska bagra.Onda vjerojatnoimate posla u Rheinswaldenu? — Da, pozvan samonamo zbog neke bolesne krave. — Ustrijelite je, pa je izliječena, a vi ste se riješi" brige! Mali je prestrašenopogledao velikoga. — Što mislite! Ustrijeliti kravu! — Ph, ja samstotine ustrijelio.Vlah je učinio sumnjičavo lice. _ No,nemojte samo toliko pretjerivati! Tada stranac zašiljiusta. __ pššššiiiisssstttt — odjeknulo je,a pri tome je mlaz gustog,tamnogduhanskogsoka tako blizu proletio kraj mališanovog lica,da je ovajprestrašeno ustuknuo. — Do vraga! Ta čuvajte se — opomenuo je. — Pazite kuda pljujete! __ Znamto tačno — mirno ga uvjeravaše stranac.
- 107. Mali ga jeplašljivimpogledomomjerio odozgo do dolje. — Vi očito žvačete duhan? — upita zatim. — Zašto radije ne pušite ili ne šmrčete? — Za pušenje mj fali okus a za šmrkanje mi je moj nos predrag. — No, na njemu se i vidi, da ga volite.Ali žvakanje duhana je vrlo nezdravo. — Mislite li? — upita stranac oklijevajućimglasom. — No, vi kao veterinar biste se u to morali razumjeti. Dakle danas ćete liječitikravu? — Da, ima čvrljuge. — A kome pripada? — Gospodi Unger, koja stanuje na majuru kraj dvorca. — Unger? Hm. Je li ta žena udovica? — Ne. Ali njezin muž je kroz mnoge godine bio nestao.Nedavnoje iz Meksika dobila vijestio njemu. — Hm — • zamišljeno primijeti Jenki. — Rheins-vvalden je dvorac. — Da. Pripada gospodinu kapetanu i nadšumaru von Rodensteinu.Zašto setako tačnoraspitujete? — To vammože biti svejedno. — Moguće.Alivine izgledate poput čovjeka,koji"i iniao razloga da se raspituje o otmjenimljudima. ~ Ne? A kako to,je l'? Mali baci preziran pogled na stra'nca. No, vi i sami morate priznati, da izgledate poput Pravogskitaice. — Pššššiiiissssstttt - doleti mu debeli mlaz du-nanskog soka na šešir. — Do vraga! Čuvajte se! — Ijutito ga napadne 280 281— Pih, skitnice to ne običavaju drugačije radii — Ali ja vam to zabranjujem, — Neće vam nimalo pomoći, ako »staneteubi. — Treba li možda da s vama postupam u rukavicama? Vi stebaš pravi čovjek zato! Dolazi tu neka skitnica i tako me popljuje, da se ne mogu pokazatiu Rheinsvvaldenu. Čovječuljak se razljutio. Skinuo je šešir i ljutite ga pružio strancu. — Obrišite ga! — hladnokrvno primijeti ovaj. — Da ga obrišem? Ja! Sto vam pada na pamet? Hoćete U to smjesta obrisati ili — on prijeteći podigne štap. — Što — ili? — upitaveliki. — IH ću vas odalamiti preko lica! - Odalamite! Pšššššiiliisssstt! Ponovni mlaz siknuo je na veterinarov kaput. — No sad mi je dosta! — poviče malj doktor bijesno. — Evo! Evo! Zamahnuo je da udari, ali nije dospio, jer mu je stranac strelovito istrginuo batinu iz ruke i bacio je daleko preko vrhova drveća. Onda je zgrabio malog junaka za struk, podigao ga i tako ga stresao, da mu je bilo dosta, našto ga je oprezno opet postavio na zemlju. — Tako, moj patuljče — reče on — to je za »skitnicu«. A sad bježi, što te noge nose! Jer ako te za jedan čas još jednom uhvatim, istisnut ću ti svu tvoju znanost iz tijela! Veterinar je duboko uzdahnuo. Htio je govoriti, oči su mu blistale od bijesa, ali se predomislio, okrenuo i u slijedećem trenutku nestao medu drvećem. — Mala žaba! Ali hrabra! - nasmiješi se stranac. — Na svaki način ćemo se opet vidjeti u Rheinswa-danu. Znatiželjan sam, što će onda reći! Hm! •7a jl v] bov Kljun i skitinica. Neka vrag odnese tu prokl g civilizaciju, koja svakoga proglašava skitnicom, ako objesi crni frak oko rebara! Nastavio je svoj put, ali je za kratko vrijeme nagj> zastao, brzo. preskočio preko jarka i zaklonio se 282 neki grm, koji je bio dovoljno gust da ga sakrije. Čuo je naime neki sušanj, što ga je kao prerijski lovac i predobro poznavao. U slijedećem trenutku izašao je iz šume lagana koraka prekrasan srndać. — Mužjak! — šapneon. — I kako krasan primjerak! Heigh-day! Kakva sreća, da je moja stara puškanabita! Ni ne misleći na to, da se sad ne nalazi više na divljem američkom zapadu, brzo je strgnuo stari kožnatitok s ramena i izvukao pušku. Kokot je glasno škljocnuo. Srndać je to čuo i prisluškujući podigao glavu. Ali u to je već odjeknuo i hitac, a životinja je od metka pogodena pala. — Halo! — glasno poviče strijelac. — To je bio hitac! A sad k njemu! Jastrcbov Kljun iskoči iza grrna i potrčik životinji, odbaci platnenu vreću i kožnati tok, povuče nož i poče ispravno vaditi srndaću utrobu. Za vrijeme toga rada čuo je brze korake, ali to ga nije zanimalo. Mirno je nastavio s poslom, sve dok onaj koji se približavao nije stajao za njim. Ovaj je najprije podigao na podu ležeću pušku zvjerokradice, promatrao ju iznenadenim pogledom i rekao: — Grom i pakao, što tom prokletomklipanu pada na pamet! Tek sad je Jastrebov .Kljun okrenuo glavu. — Sto mi padama pamet? Pa to vidite! — Dakako da vidim! On je ustrijelio srndaća! — No, zar sam trebao dopustitidami takav srndać pobjegne? — Klipane, zar je on lud? — Lud? Pih! Pšššššiiiiitttttssss! — Sto milijuna vragova! Sto mu pada na pamet? Smatra li me on za nizozemsku pljuvačnicu? ~ Ne, ali silnim grubi Janom! Ja mu govorim »Vi«, a on mene naziva »on«. Ako je to uljudno, dat ću se oo jesi ti.
- 108. — Uljudno iline. Ali on će biti ipak obješen ili nešto slično! — Ah!Tko će me objesiti? — naceris« Jastrebov"•lJun. 283— To će on vidjeti,a da mu ja to ne moram reć" Zar on ne zna da se ovdje kažnjavaju zvjerokradice? Tada Jastrebov Kljun tako rastvoriusta,da su ' mogli prebrojatisvinjegovizubi. — Grom i pakao! Na to nisam ni pomislio,tako mi Boga! — Da, to vjerujem. Ovi momci misle tekonda na kaznu, kad zapadnu u škripac. Tko je on zapravo? — Ja? Hm! A,tko ste vi? — Ja samLudvvig Straubenberger. Sad prede radostan bljesak preko Amerikančeva lica. — Ludwig Straubenberger? — reče on.— Sto se to mene tiče? — To ga se čak vrlo mnogo tiče.Ja stojimu službigospodina nadšumara vonRodensteina. — Ali vi ne (nosite lovačkuodoru, — Jer samsluga gospodina natporučoika Dngera. — I usprkos tome stojite u nadšumarevojslužbi? Kako se to slaže? Zarslužite možda dva gospodara? — Dva ili dvadeset, to se njega posve ndšta ne tiče.On je uhapšeniima me slijediti! — Gospodinu nadšumaru?, — Da. Nego kome drugome,lupežu? Sad se Jastrebov Kljun ispravio. — Tako brzo to ne ide. Vi ne nosite odoru.Iskažite mi se kao šumarskinamještenik! Tako se nešto dobrom Ludwigu nije još nikada dogodilo. — Grom i pakao!— poviče on.— I ovakva skitnica još tražiod mene legitimaciju! Ja ću ga legi- timirati, sve dok mu leda ne budu plava i smeda.Njegova je puška zaplijenjena.Ide li on dobrovoljnoili ne? — To mi nije potrebno. — Onda ću samsebiznati pomoći. — Ludwig zgrabi stranca za ruku. — Ne dirajte me! — reče mu ovajzapovijedao. — Ah,on postaje sveprkosniji!Ja ću ga - Pššššiiiiittttssss! 284 Mlaz smedeg duhanskog soka pogodi Ludwiga u glavu Ovaj ispusti zvjerokradičinu ruku i bijesno poviče: __ gvi davoli! l još popljuvati! To će on skupo platiti! U tomčasu poviče nekiglas iza obližnjeg drveta: — Tako je i mene popljuvao.Da vampomognem,dragimoj gospodine Straubenbergeru? Ludwig se okrene. — Ah, kravlji liječnik! — reče on. — Sto vi radite ovdje? Mali se čovjekoprezno pokaže iza drveta. — Htio sam u Rheinswalden i tada sam susreoovog čovjeka. Počeo je sa mnom razgovarati i onda smo se posvadili. Da li da vam pomognem, da ga uhvatite? — No, niste mi baš potrebni,ja sam. i samdosta muževan,da izademna kraj s ovakvomskitnicom,ali što je bolje je bolje. Izgleda da neće poćidobrovoljno.Malo ćemo mu svezatiruke na leda! Tada oko ustiju Jastrebova Kljuna prijede čudantrzaj, — To bi zaista bilo prilično veselo! — nasmije se on, — Kako to? — upita Ludwig. — Za njega ne nalazim kod toga ništa vesela, — O, ipak! Ili nije možda smiješno, kad zvjero-kradica uhapsi svogtrgovcadivljači? — Trgovca divljači? Kako on to misli? — Time mislim sebe. Ja sam trgovac divljači iz Frankfurta. A ovaj mali ovdje je pravizvjerokradi- ca — nastavio je JastrebovKljun. — On mi je kroz fri godine dobavljao sve,što je postrijeljao po Rheins- w aldskimšumama, Mali veterinar,nije vjerovao svojimvlastitimuši-m a,kad je čuo te riječi, l Ludwig je učinio zapanjeno lice. — Grom i strijela! — poviče on.— Pa tu mora da sjedisamsvijetlidavo!Je li to istina,doktore? Tek sad se zapanjenom malom veterinaru vratio govor. — Zar da samja zvjerokradica? — zarežao je. 285I ispruživšisvih desetprstiju uvis kao na zakletv nastavio je: — Tisuću puta se kunem,da još niša'ubio ni miša, a kamoli da bih ubio srndaća! — Ono,sad bise htio i izvući! — nacerjse j strebovKljun. — A kome pripada ova stara batina? — Da, kome? — upita Ludwig._ Možda doktoru? — Naravno!— A tko je ustrijelio srndaća? Ja njlsam, već ovajdoktor.Ja samga samo rasporio. — Isuse Kriste, je li to moguće! — zavapi mali sklopivširuke nad glavom, — Nemojte to vjerovati' moj dragi,dobrigospodineStraubanberger! — Do vraga,ja uistinu ne znam, što bih mislio! Kod tih riječi pogleda Ludvvig zbunjen« stranca. — Mislite štogod hoćete— primijeti ovaj. — Ali sigurno je,da se neću datisamuhapsiti.Bio samtako glup,da zajedno sa svojimdobavljačem odemu zasjedu,ali neću bititako glup,da sampodnesemkaznu.
- 109. — Sveta MajkoBožja, što hoće tajčovjek! — poviče mali. — Ja u cijelom svomživotu nisamjoš držao puške u ruci. — Ali na obrazu — lagao je Jastrebov Kljun. — Mogu dokazati,a istraga će sve iznijetina svjetlo. Tada se Ludwig obratik njemu ozbiljna lica: — Govori li on zaista istinu?.Može li se zakleti? — Hiljadu puta. — Onda vam ne mogu pomoći, doktore. Prisiljen saml vas uhapsitikao zvjerokradicu. Liječnik je od straha skočio natrag. — Zaboga,vise šalite! — poviče on.— Ja samnedužan kao milo sunce na nebu! — To će pokazatiistraga. Vi ste moj uhapšenik! — Uhapšenik? Nebesa,pobjećiću! Malj se okrenuo ihtio pobjeći,ali Ludwig je bio dosta brz,pa ga uhvati. — Ah,tako vi dakle mislite? — poviče on.— #n hoće pobjeći? Time je priznao svoju krivnju.Ja ću oba ta momka zajedno svezati,da mi nijedan ne može pobjeći. — To ću vam dozvoliti — primijeti JastrebovKljun. — Ja neću da budemjedinikrivac. Ako budete pravedna,dat ću se bezprotivljenja vezati. 286 __ Dobro,to je pametoio od njega.Dajte amo vaše ruke! Ovdje imam konop. — Ali ja se kunemsvimsvecima,da samnedužan! — uvjeravaše mali. — Ova bitanga me hoće unesrećiti! _ To će se pokazati— promrmlja Ludvvig. __ pa valjda nu-nećete vozanog odvućiu Rheins- vvalden. To bi bilo strašni. Moja čast, moj glas... — Svatko snosikrivnju društva,u kojemse kreće! Nitko neće dali ni pare za ugled jednog zvjerokradice. No što će biti, hoće li on dobrovoljno dati ruku ili 'moram upotrijebitisilu? Jastrobov Kljun se sagnuo dozemlje, podigao svoju platinonuvreću,prebacio je preko leda i rekao: — Ja dobrovoljno popuštam. Evo moje ruke. — A ja prisilno popuštam— /.astcnje veterinar. — Evo moje ruke, ali ja ću tražiti zadovoljštinu. — To nije moja stvar— primijeti Ludvvig. — Ja činim svoju dužnost,a sve ostalo će istražitigospodin nadšumar. Privezao je desnu ruku Jastrebovog Kljuna uzve-terinarovu ljevicu.Onda reče: — Tako, to je obavljeno. Ali srndaća, tog neću valjda ja vućikući. To je vaša stvar. '— Ja već imam svojzavežljaj — objasniJastrebov Kljun. — A što se nalaziu tojvreći? — Pet zečeva. — Zečeva? Gromi pakao? Odakle su? — Doktor je jučer postavio zamke, a jutros smo ,yrije izlaska sunca nošljda ih pregledamo.Unjima je visjelo ovih petero. Mal;'se ukočio Nije mogao progovoriti ni riječi. Ali Ludvvig učini; Ijutito lice i reče: — Dakle i postavljač zamki! To znatno pogoršava stvar.On nosipelzečeva,onda neka doktorpreuzme srndaća. — Ali to je laž, samo podla laž! — istisne sad naj-M d malj čovjek.— On je samuhvatio zečeve! — Sve će se to istražiti — primijeti Ludwig; sa-Smuvši se da svežg srndaću noge — Gospodine Straubenberge.ru,ja ću vas tužiti!Dat ću vas zatvoriti. 287— Nije me briga. Ja vršim samo svoju dužnost — Ali cio moj dobn glas je olišao k vragu! — Zečevi i srndać takoder. Evo ga, uzmite' — Ludwig objesi srndaća malome preko leda. — Sveti Ignacije — jadao se ovaj — sad moram ja nevini stvor, na sve još i vući tu tešku životinju! — Snndać nije nd izdaleka tako težak, kao svi oni što ih već imaš na duši — reče Jastrebov Kljun. — Čovječe! Otrovat ću te, čim budem opet slobodan. — Do vraga, to postoje svegore — ljutio se Lud-iVig. — Dakle i trovatelj! Onda se moramo požuriti, da dodemo što prije u Rheinswaldan. Gospodin nad-šumar će se čuditi, kakve mu to obješenjake dovodim! Gunn-uo je obojicu i zajedno krenuše. Veterinar je uzalud molio, jaukao, prijetio i tužio. Ludwig je odlučio da će izvršitisvoju dužnost, i koliko god se mali odupirao, snažmi ga je Amerikanac bez mnogo napora vukao za sobom. U isto vrijeme nalazio se nadšumar u svojoj radnoj sobi. Tek je prije kratkog vremena ustao i pio svoju jutarnju kavu. Nije bio dobre volje. Zašto, nije ni sam znao. Tek pred nekoliko dana stigao je list što ga je Stennau napisao na Rio Sabinas i izazvao je beskrajno veselje. Tada se vani začuše brzikoraci. Ludwig je ušao I ostao u krutomstavu stajatina vratima, čekajući da ga nadšumar nagovori. — što donosiš? — upitaovaj zlovoljno. — Zvjerokradice? — glasio je još kraći odgovor. Starac je skočio sa stolice.' — Zvjerokradice? — upitaon. — Čujem H dobro? — Na zapovijed, gospodine kapetane! Dvije zvjero-kradice — potvrdiLudwig.
- 110. — Sveti Hubertuse,konačno opet dvojicu! — r6 ^ starac. — No, to je voda na moj mlin' Te ću napeti na mučila i tako ih razvući, da će im noge dosezati od Breslaua do Londona. Gdje su ti? — Dolje u staji. Vezani su a pred vratima sto^ dva stražara. — Tko ih je uhvatio? — Ja sam. — Ti sam? Ah? A gdje? 288 __ jja cesti u Mainz. _ Pričaj! _ Pao je svježi snijeg, gospodine kapetane, pa sam digao u ranu zoru i pošao da prodem sve poznateprolaze. Kad sam tako hodao cestom, najednom puknepucanj, jedan hitac iz neke strane puške, kako sam odmah razabrao. Brzo sam se došuljao bliže i ugle-o nekog klipana, gdje kleči kraj našeg najljepšeg aća, da bi mu izvadio utrobu. — Tom ću klipanu ja devedeset i devet putaode-rati kožu. Jesi li ga poznavao? — Ne, to je neki trgovac divljači iz Frankfurta. — Ah! Otkadati klipani sami strijeljaju svoje srn-daće? — Oh, on ga nije sam ustrijelio, nego onaj drugi. — Poznaješ li toga? — Dapače vrlo dobro. Nisam ga odmah primijetio, ali mi se uskoro pokazao. Nisam vjerovao svojim očima. Ali on je tenoći ulovio u zamke pet zečeva. — U zamke? Pet zečeva u jednoj noći! Ubijati divljač na tako bijedan način! Dat ću tog klipana rastrgati užarenim kliještima, kao što se zovem Roden-stein i kao što sam nadšumar. — On je to posve zaslužio, gospodine kapetane. On je već godinama bio dobavljač frankfurtskog trgovca. — Sramota! I mi ga nismo uhvatili? Tu se opet vidi, kako se možeš pouzdati u vlastite ljude. Imaju oči poput dimnjaka a uši poput metle, ali ne vide i rae čuju ništa. Ali ja ću ih već jednom zgrabiti i uvesti n oyired, naime slijedeći: Ako mi svaki od njih ubu-auce ne dovede tjedno po jednog zvjerokradicu, bit Ce . ^m Jes taistjeran iz službe. Na taj ću se način ubrzo rl Jesiti svih zvjerokradica a i vas, vi Ijenivci. Jedete ™oj kruh, a. moju lijepu divljač žderu drugi. Od čega ćemo onda živjeti ja i njegova visost, naš veliki voj- a? Moždaod hrastove kore, češera i borovih iglica? ću var n košaru sa kruhom objesiti tako visoko, da dobiti vratove poput žirafa, ako ćete htjeti iz nje Alatko je bio taj lupež?Naš veterinar! — izvijesti Straubenberger. Ja 18 Jastrebov kljun 289— Naš vete — riječ je starcu od užasa ostala grlu. J — rinar — značajno završiLudwig. — Momče,jesi li se napio? Naš kravlji liječnik naš veterinarda je postavljao zamke? To je posve nema- guće.To ne može biti Istina. — Istina je, gospodine kapetane, lom čami doli« u staji. J —' No, neka mu se Bog smiluje! JesiU ponio sm-daća sa sobom? — Da, doktorga je sammorao nositi. — I pravo mu budi. Želio bih, da mu je srndać prirastaoza vrat.A kako je sa zečevima? — Sve petero je ovdje. Trgovac divljači ih ima u vreći. — Dobro,dobro.Odmah ću preslušatioba nitkova.Ja ću ih tako preslušati,da će od strahaznojitismolu i sirup.Svi davoli,odakle vamsamo to andeosko strpljenje!Idii pozovicijeli narod.Neka sviodmah dodu u moju poslovnicu! Kad ti onda domahnem,dovedioba zlikovca gore!Ja ću im već pokazati,što znači srndać ipet zečeva.Premda ih konačno morampredatisucu za prekršaje,ipakću ih prije toga teko pre- strašiti,da će prema mom postupkuzatvorbitipraviraj. Ludwig se udalji. Kad je došao u dvorište,bio je neki sluga upravoizveo osedlanog konja izstaje,jer je strogigospodin kapetanhtio izjahati. — Pustito sad ipomognimi da sazovemljude — primijeti Ludvvig. — Gospodin kapetan će najprije održatisud. — Sa zvjerokradicama? — Da. Svi ljudi moraju biti prisutnigore u poslovnici. Revnije sluga ostavio zavezanogkonja iotišao da pomogne obavijestitidrugove. Za pet minuta sakupilisu se svistanovniciRheinswaldeny,Nadšumarje naredio da sjedećina stolcima učine polukrug," čijoj se sredinismjestio on sam,poštoje prije toga kroz prozormahnuo u .Ivorište.Tamo je stajao Lud-wig na vratima staje.Kad je primijetio znak svog gospodara,otvorio je staju i pustio obagrešni««napolje. 290 __Stojte,doktore — reče on.— Vi morate nositi
- 111. srndaća. _ _ Ina preslušavanje? __ To se razumije. Pa on je corpus defectus,kojiće vas odvestiu buharu,osimzečeva,koji su takodertakvi corpusi. — Ali ja samnevin. _ Recite to samomgospodinu kapetanu!Ja se u kriminalne stvarine razumijem toliko kao on. Liječnik je morao natovaritisrndaća a 'Jastrebov Kljun je nosio svoju vreću.Još su uvijekbili vezanirukama jedan za drugog,Kad su ih vodilipreko dvorišta,opazio je Amerikanac konja i na sekundu mu je oko usana zatitrao veseo smiješak.Ludvvig ih je poveo uza stube na prvikat i otvorio vrata.Jastrebov Kljun je bacio brzi pogled na bravu.Ušlisu a Ludwig je za njima zatvorio vrate. — Evo ih, gospodine kapetane — najavion.— Da li da doktoru skinemsrndaća? Starac je sjedio usred svojih ljudi,sa izrazom i dostojanstvomšpanjolskogvrhovnog inkvizitora. — Ne — odlučiIjutito starinadšumar — neka to klipan samučini. — Ali on je vezan. — To je suvišno.Razveži ih' Ja samjednomčuo,da zločinci za vrijeme preslušavanja ne smiju bitivezani, pa ćemo se toga iovdje držati. Ludwig je odvezao oba uhapšenjka.Opet se razvu-kao zadovoljan smiješakpreko lica Jastrebovog Kljuna. Veterinar se požurio da uvjerinadšumara u svoju nevinost,prije nego je preslušavanje počelo. — Gospodine kapetane — zapomagaše on. — zadesila me je strašna nepravda.Zarda samja ustrijelio ovog srndaća,a ja ... Mir! — prekine ga nadšumargromkim glasom.7~ Ovdje govorimsamo ja. Tko od vas dvojice kaže Jednu riječ, a da ga nisampitao,odmah ću ga datiosakatiti.Jeste lirazumjeli? Mali je zašutio. Starac se obrati Jastrebovom Ovog drugogpoznajem.Alitko siti, je l'? 291— Ja sam trgovac .divljači iz Frankfurta sni upitani. — Kako se zoveš? — Henrieo Landola. Sad je starao skočio sy stolca, — Henrieo Landola? Grom i pakao.! Kakav si ti zemljak? , — Ja sam Španjolac - slaže lovac divljači, vjeran svojoj ulozi. Šumar ga pogleda izbuijeinih očiji — Čovječe, klipane, lopove, ništa- Otkad si ti trgovac divljači? — Tek nekoliko godina. — Sto si prije bio? — Pomorski kapetan. — Gusar, zar ne? — Da — savršenim mirom odgovori Jastrebov Kljun. — Neka te davo jaše, ti izrode! Henrieo Landola! Ah, konačno smo ipak uhvatili tog nitkova! Ali čo- vječe, kako si se združio s tim veterinarom? — On mi je radio otrove, kad sam nekoga htio Otrovati. Mali je od užasa skočio u zrak. — Svi dobri dusi, ta nije istina. Ni jedna riječ nije istinita! — Šuti, trovatelju! — zagrmi Rodenstein na njega. — Danas je dan osvete. Danas ja sam sudim. Danas ćemo raskrinkati sve, koje dosada nitko nije uspicraskrinkati. Henrieo Landola, koliko si ljudi otrovao? — Dvije stotinešezdeset i devet. Sad se prestrašio i sam nadšumar i kapetan. Prošla ga je jeza. — Sotona! — čulo se prigušeno. — Toliko mnogo toliko mnogo! A zašto? — Ovaj konjski doktor ovdje nije htio drugačije. Morao sam, inače bi on ubio mene. — Gospodine Isuse, gospodine Isuse! — poviče mali. — Sve je to laž. Nijedan čovjek ne može doći ovamo i reći, da sam ga ia ubio. Jastrebov Kljun trgne ramenima. — Naravno da poriče. Aid on je nekada bio naj 'krvoločniji od svih mojih gusara.To mogu dokazat - 282 __ Čovječe, ti si neman! Ja nisam nikada bio ništa drugo nego veterinar. — Mir. ne miči se — zapovjedi nadšumar. — Vi stetek tri godine u tom kraju. To bi se moglo slagati. — Ali prije sam bio u Elberfeldu. __ To će se pokazati. Šutite! Sad imam posla s ovim Landolom. Čovječe, zločince, huljo, poznaješ li nekog Korteja? — Da — priznaJastrebov Kljun. — Ah. kako si ga upoznao? — Putem ovog veterinara, On je Kortejov šurjak. — Nisam, nisam — poviče mali. — Ja ne poznamKorteja. ja nisam nikada čuo to ime. — Mir, inače ću vas dati izbatinati — zaurla starac na njega. — Ja ću već doznati tko je vaš šurjak. — Zatimse opet obrati Jastrebovom Kljunu: — Jesi li radio poslove s tim Kortejom? Zahtijevam istinu.
- 112. — Da, čakvrlo mnoge — hihotao se upitani. — • Mojgusarski brod bio je njegovo vlasništvo. — Taj momak je bar toliko hrabar da kaže istinu. Poznaješ li nekog stanovitog Sternaua? — Da. — Nije h teon jednom htio uhvatiti? — Jest. — A što si onda učinio? — To što i sad radim. Pobjegao sam. Do videnja, gospodine kapetane! Jastrebov Kljun je još imao svoju platnenu vreću na ledima. Kod posljednjih riječi strelovito se okre-nu o i skočio k izlazu. U idućem času bio je vani, zalupio vrata za sobom i okrenuo ključ, tako da ga nitko nije mogao slijediti Preskačući po tri, četiri stube odjednom, jurnuo je niza stubištei van u dvorište. Tamo je pritrčao konju, odvezao ga, skočio u sedlo i odgalopirao. Ovaj nepredvideni dogadaj je cijeli skup toliko ^nenadio, da nitko nije ni pomislio, da učini i jedan Pokret. Rodenstein se 'prvj snašao. ~- Hoće pobjeći — poviče on. — Brzo, zanjim! — Skočio je prema vratima, da ih otvori. — Tisuću davola, okrenuo je ključ! — Zatim je požurio do prozo- 293ra l pogledao dolje. — Bombe i granate! Skače na konja. Sad jaše kroz vrata, Ako tako nastavi, umaći će nam, Nitko nije pomislio, da skoči kroz orozor. Svj su pojurili k vratima, i stali lupatio njih, dok niie došla jedna stara služavka. Ona je otvorila i sad su svi jurnuli napolje i dolje u dvorište. — Izvedite konje! — naredi starac. — Moramo zanjime! Kolikogod je konja bilo. toliko je iahača čas kasnije jurilo kroz vrata. Kodenstein na čelu. U susret im je došao neki seljak. — Thomas — dovikne mu nadšumar — nisi li vidio nekog momka na konju? — Da, na vašem konju — glasio je odgovor. — S vrećom na ledima? — Da, s vrećom. — Kamo je odjahao? — Izgledalo je keo da mu se jako žuri, no ipak se zaustavio kraj mene i upitao me za vilu Rodriganda. — Onda je taj čovjek otišao k vili? — Da, gospodine kapetane. — Dobro, onda ćemo ga stići. Naprijed, momci! Tko mi od vas opet dovede tog lopova, dobit će cijelu godišnju plaću! Kolikogod bio star, ostao je od svih progonitelja ipak prvi. Izgledalo je, kao da će sam zaslužitigodišnju plaću Najneshvatljivtje od svega kod tog dogadaja je bilo to, da nitko nije pomislio na to da uhvati veterinara. Ovaj je ostao sam u sobi i zurio u vrata, kroz koja su svi bili izašli. — Isuse i Marijo — reče on. — Što da radim? Da isto pobjegnem? To će biti najbolje. Ja da sam zvje-rokradica, trovatelj i gusar' Ako mi uspije da sad sretno izadem iz dvorca, sakrit ću se na punih osam tjedana, dok moja nedužnos-t ne izade na vidjelo. Odšuljao se niza stube. Na dvorištu nije bilo nikoga, jer čak i oni, koji nisu dobili konje, pošlisu komad puta pješice za jahačima. Tako ie uspjelo od s drhćućem čovječu'Jku neopazice pobjeći. Vani dvorcem skrenuo je odmah sa ceste i nestao u 284 GospodaUnger je uzalud čekala na liječnika zasvoju oboljelu kravu Nedaleko dvorca Rheinsvaidena dao je grof Ma-nuel de Rodrigainda y Sevilla sagraditi lijepu ladanjsku kuću, u kojoi je stanovao sa kćerkom i unukom, kao i sa Sternauovom majkom i sestrom. Stari nadšumar ih nije htio pustiti da se odsele od njega, pase pokorio tek nakon mnogo mrmljanja. Ali »vila Rodriganda«, kako je nazvana nova ladanjska kuća, nije bila daleko od dvorca Rheinswaldena. Neko vrijeme prije nego što je Jastrebov Kljun pobjegao, prošla su cestom neka kola. Tamo gdje se ova dijelila i vodila do Rheiinswaldena i Rodrigande, zap-krenula su kola u posljednjem pravcu. Putnik je bio Kurt, koji se pred tri tjedna vratio sa svog poslanstva, koje ga je odvelo u inozemstvo. Ubrzo se pojavila pred njima lijepa zgrada vile Rodriganda. Dvorišna vrata su bila otvorena, tako da su Kola mogla ući. Mladić je izašao, platio kočijašu i požurio uzastube. Ovdje ga'je dočekao jedan mali čovjek, kojeg je štropot kočije potjerao na njegovo mjesto. Bio je to kaštelan ladanjske kuće. — Gospodinenritporuoniče! Dobro došli, dobro došli! — povikao je. — Dobro jutro, dragi Alimpo. Već budni? — Da, tko rano rani, dvije sreće grabi. To kaže i moja Elvira. Kakn b'h mogao spavati, kad sam znao, da ćete doći — Dakle je Ludwig najavio moj dolazak? — Da, on je prekjučer stigao. Sad je u Rheinswal-denu. Vrlo je privržen gospodinu nadšumaru. — A gdje su gospoda? — U dnevnoj sobi. Nakon što je Kurt, odložio ogrtač i šešir, ušao je u označenu sobu. Tamo je našao don Manuela, Rosetu, gospodu Sternau i njenu kćerku i Amy Drvden. Srdačno su ga pozdravili — Došao sam samo na nekoliko sati, da se na dulje vrijeme oprostimod vas — razjasnio je Kurt, nakon sto je svima stisnuo ruku. — Ja ću danas ili najkasnije sutra opet otputovatiodavde. 295— To je Šteta — reče Roseta. — Moraš li službeno otići? — Da. A pogodite: kamo! To će biti Dugačak put u zemlju, iz koje smo tek prije nekolikcrclana dobili tako sretne vijesti
- 113. — Sretne vijesti?— Bože moj, hoću li tačno pogoditi! Misliš li Meksiko? Kurt joj smiješeći se kimne glavom i spremao se. da im sve iscrpno ispripovijeda, ali je u tome bio spriječen, jer je jedan jahač čiji je neobični lik privukao poglede svih prisutnih ujurio kroz vrata. To je bio Jastrebov Kljun. Ovaj je skočio sa konja, ostavio ga stajati i popeo sestubama, noseći svoju vreću na ledima. Ovdje mu je u susret došao Alimpo. — Tko ste vi? — upitao ga je. — A tko stevi? — upitao je Amerikanac. — Ja sam Alimpo, kaštelan ovog dvorca. — Ah, to je dovoljno. Moželi se govoriti sa njegovim stanovnicima? — Najprije recite, tko ste vi! — To je suvišno. Ionako me ne poznaju. Donosim gospodi važnu vijest. — Upravo su na okupu. Ali, dragi prijatelju, vi zapravo nisteu takvom stanju, da biste se mogli pojaviti pred gospodom. — Oho. Ta najprije moram pitati, da li smijete unutra. — Glupost. Jauvijek smijem ući. Jastrebov Kljun je gurnuo Alimpa bez okolišanja u stranu i ušao u dnevnu sobu. U susret mu je pošao grof i strogo upitao: — Vi stese ovamo ugurali. Kome ste nakanili'' — Svima vama. — Tko ste vi? — Nazivaju me Jastrebov Kljun. Laki je smiješak prošao grofovim licem. Taj otf-cani čovjek imao je uslijed svog nosa puno pravo, da nosi to ime. — Odakle ste? 296 __ ja sam — ah, eto Ih, zaista već dolaze! Nisam nj pomislio, da će ovaj stari nadšumar tako brzo naći mol trag. On je kod tih riječi tako. neprisiljeno pristupio prozoru, kao da je ovdje kod kiiće. T ostali su nehotice učinili isto. Vidjeli su starog Rbdensteiea, kako skače Sa zapjenjenog, neosedlanog konja, Alimpo je čuo topot ko'pita, paje izašao napolje. — Dobro jutro. Alimpo — čuli su kako viče nadšumar. — Reci brzo, je li ovamo stigao neki jahač' — Da. — Posve otrcan i s nekom vrećom na ledima? — Jest — uvjeravaše žustro mali Španjolac. - Hvala Bogu, imam ga1 Gdje je taj klipan? — Kod gospode u dnevnoj sobi. — Svi davoli, to je opasno! Moramodmah unutra, prije no što se desi nesreća Dva trenutkakasnije rastvorio je Rodenstein vrata i ušao. U trenu ie ugledao bjegunca i pojurio je prema njemu. — Lupežu, opet teimam! — poviče on ne uzevši vremena, da pozdraviostale. — Nećeš mi ponovo umaći! Dat ću te okovati u željezo dok ti ne popucaju sva rebra! — Ali, za volju božju, što se dogodilo? — upitagrof. — Tko je taj čovjek, dragi kapetane! — Ovaj čovjek, oh, on je najveći zločinac, koji je ikada postojao pod suncem. Otrovao je više od dvije stotine ljudi Prisutnisu začudeno pogledali starca. — Da, samo me gledajte! — reče on bez daha. — Rastvorite oči i ne vjerujte, ali ipak je to istina! Lud-Wi 8 ga je uhvatio. Ali on je opet pobjegao, kad sam m u htio suditi i zove se Henrico Landola. — Henrico Landola? — upita Kurt. — Gusar? O n e, to nije on. Tog ja poanam. ~~ Ah, pih! Pa to je sam priznao, ~ Da je on Landola? To nije moguće. — Pitajtega sami! : Amerikanac je dotle pomno promatrao svaku pojedinu osobu. 297•-"— Kako se to slaže? Vi ste se izdavaliza nekog stanovitog Landolu? — upita ga Kurt.— Poznajete li tog čovjeka? — Čuo samza njega. — Ali kako dolazite do toga, da se izdajete za njega? Amerikanac smiješeći se slegne ramenima. ^' . — Šala — kratko odgovori. — Ah, tu biste šalu mogli skupo platiti. Larldoli ovdje nisu skloni. — To zmam. — Pa ipak je to on — potvrdinadšumar. — Lupež ima u vreći još mojih pet zečeva,što ih je zadavio konjskidoktor. — Vi za nas govorite u zagonetkama — reče don Manuel,zakimavšiglavom. Zatimse okrene Jastrebo- vomKljunu i uprta ga: — Odakle zapravo dolazite? — Dolazim od lorda Drvdena! — odgovori Jeoki. — Dakle dolazite iz Meksika? — upita najvećomnapetošću Roseta. — Da, neposredno.Ni vas još nisamnikada vidio,ali prema opisu ste vigospoda Roseta Stermau ili don- na Roseta de Rodriganda? — Da, to samja.
- 114. — Onda imami za vas nešto. — Jastrebov Kljun gurne ruku u vreću iizvuče pismo. — Od sir Hen-ryja Drvdena — nastavio je.— Ja samu Meksiku bio njegov voda ipratilac.Mnogo toga smo doživjelii ja sam spreman,da vamsve ispričam. — Kakav slučaj,kakva sreća!Imate li još štogodza nas? — Ne. Ostalo su predmeti,koji pripadaju meni. — Onda ste namdobro došli!Treba li da pročitampismo,dragioče? Don Manuelodbije: — Odgodimo to još malo? Moramo se najprije ipak malo pozabaviti sa ovim čestitim čovjekom, ko.ii Je meni i svima vama zagonetka. — Da — primijeti kapetan — prokleto glupa zagonetka.Čovječe,kako dolazite do toga,da se izdajete za Landolu? Tkovste viuistinu? Alisad vamzabranjujemsvako laganje. 298 JastrebovKljun gurne ogromnizalogajduhana izjednog obraza u drugi,zašilji usta ipljune mlaz sme-deg d'uhamskog soka tako blizu starčevog lica,da se ovajprestrašeno trgnuo. _ Milijun gromova!— prokune nadšumar. — Kakva je to svinjarija!Misli U možda on da mi ovdje iskušavamo vatrogasne štrcaljke,je l"? Zar mene popijuvali! Sreća, što me nije pogodio!Za koga me on zapravo drži, je l'? Amerikanac odgovori,dokmu se na mršavu licu ukazao veselismiješak: — Za izvrsnog vrhovnog suca iz Rheinswaldena,sir.Alito je svejedno,to me ne smeta.Kad pljujem, pljujem, pa bih htio vidjetionoga,kojiće mi to zabraniti. Tko neće da bude pogoden,neka mi se ukloni s puta. Don Manuelučinidobrohotnipokret rukomi reče: — Ostavite te sitoice!Gospodine,kapetannije ništa loše mislio s riječju »laganje«.Htio je samo znati nešto pobliže o vašojosobiivašimprilikama. — Pih! — primijeti JastrebovKljun. — O mojoj osobine mora ništa više znati,jer ona stojipred njim, pa je treba samo pogledati.Može sve dobro promotriti,čaki maj nos,a da za to ne mora ništa platiti.A moje prilike? Sto time zapravo mislite? Izgledam H možda kao netko u kojeg bi se neka mogla zaljubiti? Ja o cijelom ženskomrodu ne želim ništa znati-nisamjoš nikada imao nikakav odnos. Kako uopč*prvi kome padne na pamet dolazi do toga, da me ispituje o tim prilikama! Ni ja nisamgospodinakapetana pitaoza njegove ljubavne odnose. Grof smiješećise zaklima glavom: — Vi se varate.Otakvim nježnim prilikama nije bila uopće riječ.Mi bismo htjeli samo znati tko ste v i i što ste vi? To ćete lako razumjeti. — Tko i što? Hm! Da se zovemJastrebov Kljun,to se samo po sebirazumije, jer imam za to pravi, Prikladni nos.A da samprerijski lovac,to se zapravo tiče samo mene. — Prerijski lovac? — promrmlja nadšumar. — Ah, zato mu j« dakle bilo toliko stalo do divljači. 299— Da. Stoga se nisam mogao svladati, kad samjutros wdio srndaća. Uzeo sam pušku iustrijelio ga : — Grom i pakao,dakle ga je on ustrijelio? A ne veterinar? — Ne, ja samga ustrijelio. — Ali sad je uistinu dosta!Alion mu je više godina dobavljao divljač? >••' — Bože sačuvaj! — nasmije se Jastrebov Kljun. — Zaista nije? — upita nadšumariznenadeno.__ On dakle nije nikakav zvjerokradica? — Isto tako malo kao što samja frankfurtskitrgovac divljači, — Grom i pakao!Onda me je on vukao za nos? — Da, — odvratiravnodušnoJastrebovKljun.Ali sad se staracsavbijesan zaletina njega i zagrmi : — Sto mu milijuna gromova,kako se on to usudio! — Pššššiiiiltttttssss!— poletio mu je duhanskisoku susret,tako da je Rodensteitijedva imao vremena,da uzmakne na stranu,da ne budepogoden.To ga je još više razljutilo. Urlao je dalje: — Držati me za ludu i još me popljuvati,mene,nadšumara velikog vojvode od Hessena ikapetana von Rodensteina!Tajlupežmora dobitibatina ito takvih, da ostane ležati na zemlji poput tri puta klorofor- miranog noćnog čuvara!Ako je možda zato došaoiz Amerike ili Meksika,da se meni naruga,onda ću ga tako dugo lupatis tim Meksikompo glavi, da neće više moći pjevatiniti»Meksi<<niti »ko«.A sad želim . znati, kakav je on razlog imao, da me na tako podlinačin prevari! — Razlog? — nasmiješi se Amerikanac. — Hm! Nikakav. Starac je otvorio usta koliko je mogao i silno začudeno pogledaogovornika. — Što? — iznenadise on. — Nikakav razlog? Baš nikakav? Dakle se je samo htio s nama našaliti? — Da — nasmije se bezbrižno JastrebovKljun. - — Ah!Dakle zaista se samo našalio!Onda neka odmah prasne savbarut!Klipan se je s nama našalio'Sa mnom! Čujete li svi? Sa mnom! Veseli me sa- 300 mo to, što mu nije uspjelo,da pobjegne.Zna lion,što ga teka? Zatvor' Jastrebov Kljun se nasmije. — Zatvor? Pih!Radi jednog srndaća.? Glupost'
- 115. — Glupost, glupostveli on? On valjda ne pozna naše zakone? — Sto se mene tiču vašizakoni? Ja samslobodniAmerikanac. — Tu se on jako vara! Sad on nije više nikakav slobodni Amerikanac,nego uhvaćenilopov.Miu svo- joj zemlji kažnjavamo zvjerokrndnju zatvorom, JastrebovKljun je sad ipakučinio malo sumnjičavo lice.Primijetio je: — Ali mi tamo prijeko smijemo pucatikolikogod hoćemo. — Tamo prijeko da. Ali ne ovdje. Razumije li ine on? — Grom i pakao, na to nisam tiopće pomislio! Srndać je izašao iz šume i ja samopalio; to je sve. Ako me za to osude na zatvor,ja ću pobjeći. — To mu neće više tako lako uspjeti.Alikako to da je upravo ovamo pobjegao? — Jer ovdje imam važnog posla.Pa ja samdošao kao izaslaniku stvariporodice Rodriganda. — Zašto mi to nije odmah rekao? Sad ću čuti,kakvu namje vijest donio ionda će se vidjeti,što ću s njim učiniti radi srndaća. Ostali, koji su bili prisutniu sobi,pustilisu obojicu da nesmetano govore.Način razgovora činio imje posebnoveselje.Sad su znali, da u tim prilikama starinadšumarneće inipomisliti na to da prijavi lovca. Stoga su pustilida njih dvojica nesmetanodovrše razgovor,a tad je grof opet uzeo riječ. — Mi dakle sad znamo vaše ime i vaše zvanje — reče on.— Hoćete li namreći, kako ste se sastalis osobama,koje nas toliko zanimaju? — To možete čuti— odgovoriJastrebov Kljun«. — Znate li, što je to istraživač? ~- Ne — promrmlja Ijutito nadšumar. — Pšššššiiiiiitttttssss! — Jastrebov Kljun ispljune 8 Prezirnim izrazom lica svojduhanskisoku kamin-•ku vatru,tako da je zapištala. 301'— To ne znate? — upita on.— Pa to svatko zna!Ima Zapadnjaka,koji imaju tako oštardarorijentacije, da nikada ne mogu zabluditi. Oni poznaju svakiput,svaku rijeku,svako drvo igrm, pa se sigurno snalaze i ondje,gdje nikada nisu bili. Takve ljude nazivaju izvidačima. Bez njih se ne može obavitinijedna važnija stvar.Svaka karavana,svako društvolovaca,mora imati uza se jednog ili više izvidaOa', ako ne kani propasti.Takav izvidač samja. — Grom i pakao — primijeti kapetan — onda on poznaje sve puteve iputiće američke dMjine? Alito se na njemu ne vidi! — Zacijelo imam poneštoglupolice? — Vrlo glupo! — Pššššiiiittttsssss!— siknuo je starcu sokzajedno sa prožvakanimduhanomina prsa. Tada se Rodenstein trgnuo,prokleo istupio koraknaprijed prema Amerikancu: — Lupežu,što se to on usuduje napravitikapetanu inadšumaru velikog vojvode? Drži li on da drugiljudi ne umiju pljuvati? — I on sigurno pljuneJastre-bovomKljunu na čelo. Jenfcimirno, ali ne bez stanovitog prezira,obriše sa lica neočekivanipoklon. — Početnik!— procijenion.— Kako se on usuduje rećiamerikanskomprerijskomtrkaču da je glup? Zar on možda misli, da se kapetan vojske velikog vojvodemože mjeriti sa jednimizvidačem? Ako me on procjenjuje prema odijelu, kojeg danas nosim, onda se nalazina krivom putu. JastrebovKljun je govorio njemački stranimnaglaskom.Ipakje tako jasno i izražajno izgovorio svojgovor, da je ovajučinio na starog kapetana snažandojam.Osjetio je, da se ovdje namjerio na čovjeka,koji mu je dorastaopo grubostiiosornosti,pa se po-češaoza uhomi rekao: — Svi sveci,alaj je taj čovjekuljudan!Tajklipan to sipa kao iz rukava. No, ja ću sada malo šutjeti.Daljnje će se veić vidjeti, kad budemznao,na čemu sams njime. — To posve pravo činite — primijeti Jastrebov Kljun, pošto je sada prihvatio uljudniji ton. A z»- 302 tim se okrenuo ostalima t nastavio:— Ja samdakle takav izvidač. Jednog lijepog dana nalazio samse u El Refugio,gdje me je iznajmio neki Englez, koii je kanio poći uz Rio Grande delNorte. _ Ah,moj otac? — upita lady Amy. __ Pa. Poslao me je u El Paso delNorte da javim predsjedniku Huarezu,da mu lord donosioružje i novaca.Našao samga u nekojmaloj tvrdavici,koja se zove Guadalupe.Ali prije toga sreo samjoš druge ljude.Najprije je tu bio neki lovac,kojega nazivaju Crni Žerard.Osim toga još je tu bio jedan drugilovac,malen, sposobančovjek,za kojega ćete se naročito zanimati. — Valjda nekog znanca? Kako se je zvao? — Mali Andre.On ima brata u Rheinsvvaldenu. — U Rheinswaldenu nemamo nikoga, tko se zove Andre. — To nisamni mislio. Andrć ovdje nije prezime, nego samo ime, a znači isto što lAndreas, Kod tih je riječi naćulio ušičestitiLudwig,koji je za vrijeme tog razgovora tiho ušao,da bipomogao pri hvatanju bjegunca. — Andreas? Grom j pakao! Najzad to se odnosina mene.Ja imam brata,koji se zove Andreas.Otišao je u daleki svijet i nikada se više nije vratio.
- 116. — Sto.je onbio? — Pivar. — Lijepo, to se slaže. Kako se vi zovete' — Ludwig Straubenberger. — A Mali Andrć se zapravo zove Andreas Strau-i-sjnberger. Sad Ludwig sklopiruke. — Je li moguće,je li to istina? Mojbrat? Zaista »ojbrat? — Da. — Neka bude Bogu častislava.Andreasživi,moj brat živi! Ali gdje je sada? — Da, upravo to je stvar,zbog koje samdošao ova-m o.Mine znamo, gdje je on,pa ga moramo potra-*tti. Ali prije toga moramspomenutiJoš neke druge osobe,štosamih našao u tvrdaviGuadalupe. 303Sad je JastrebovKljun ispričao sve što se desilo počamod njegovogdolaska u tvrdavuGuadalupena sve do trenutka,kad je s Huarezomdojahao na h'aci-endudelErifia. Nije doduše u tančine poznavaosudbinu svih osoba,alipoznavanje osoba idogadaja učinilo ga je u očima slušalaca važnomosobom.Ovdje su čuli daleko više nego štosu moglirazabratiiz Sternau-ova pisma.Rosetlno je lice pocrvenjelo od veselja,sa- znavši,da joj je muž na životu.Ali najednomje maglo problijcdila. JastrebovKljun je izvijestio,kako'su Sternau i njegovipratiocinajednomnetragomnestali. — Rekao samvamda su se misterSternau,misterAnton Unger, oba poglavice iostala petorica odijelila od nas, da uz pomoć Miksteka otmu haciendu delErifia Kortejovimpristalicama. — A to im je i uspjelo. — Jeste.Predsjednikova se vojska neočekivanopojačala,tako da smo moglibrže za njima doći,nego što smo mislili. Ali kad smo kasnije prispjeli, onisu već bili otišli. — Ali kamo? — Tko to zna! Naša su ispitivamija bila bezuspješna.Lord Drvden je konačno došaodo uvjerenja,da se radi o jednojnovoj,velikoj nesreći.Alibilo je na žalost prekasno.Jedini,koji je tu zaista mogao nešto učiniti, bio samja. — Ah!Što ste vipostigli? JastrebovKljun slegne ramenima. — Malo,vrlo malo! Huarez je isprva vjerovao da se radisamo o kratkomizletu, sa kojeg će se izgubljeni ubrzo vratiti. Na žalost se varao.Kad se odviše dugo zategnuo njihov povratak i predsjednikotišao dalje na jug, počeo se lord Drvdein bojati.Ali on se nije mogao odvojitiod Huareza.Zato samja pošao u potragu. Slijedio samnjihov trag do Santa Jage,dalje on nije išao. — Zar nitko ne slutigdje se nalaze? — Najvjerojatnije je, da ih je Kortejo namamio u stupicu. — Bože moj! Moramo ih spasiti; ako je to još moguće! 304 _- Stoga idolazim. Kad samizgubio trag,vratio -arn se natrag Englezu.Odmah smo pošliHuarezu,a ovaj Je, nakon što nasje saslušao,bio mišljenja,da ie Kortejo pobjegaoPanteriJuga ida su progoniteljina svaki način pali u ruke tog partijskog protivnika.On je odmah poslao glasnika Panteri.Ovajje poručio,da se Oortejo ne nalazi kod njega.Neka se uopće ne usudida mu dode u blizinu. Zato samja sampošao do Pantere.Bio je to opasan pothvat.Pritome samstavio na kocku svojživot i glavu.Ali samsretno prošao. — A rezultat? __ Na žalost nije zadovoljio.Došao samdo uvjerenja,da se niKortejo ni onikoji su nestaline na-laze kod Pantere.Smatram, da su ih negdje zasužnjili kao Huarezove prijatelje, da ih predbježno učine neškodljivima. — Dakle bi još bilo nade,da se oslobodedon Fer-nando,mojsupruginjihovidrugovi? — Da, ako bi uspjelo naćinjihov trag.Huarezi lord Drvden su poduzelisve što je bilo moguće,ali uzalud. Poslali su me ovamo prijeko, da vamdonesemtu vijest. Prisutnise žalosno zgledaše.Sto da oniučine,kad niHuarezu ni Drvdenu nije uspjelo da udu nestalima u trag!Roseta iAmy su počele tiho plakati.Grof. gospoda Sternau injezina kćerka su staliuz prozori tužno i zamišljeno se zagledali napolje.Ali starin<ad-šumarnije mogao na tako tihinačin,datioduška svojojboli, već je stisnuošaku ipovikao: — Nebesa,kad bih bartaj jedini puta mogao bitiopet mlad!Odjahao bih prijeko i smlavio cijeli Meksiko. Ali moje stare kostito ne bipodnijele.U njima nema više srži. — Ali moje su zato još mlade, dragikume! — poviče Kurt. — To je istina,moj mladiću — primijeti starac.— A H kakvog posla imaš tis Meksikom? Sad se Roseta okrenula obojici. — Ah,zaista,dragiKurte!Pa ti upravo sada moraš otputovatiu Meksiko kpredsjedniku Huarezu. 20 Jastrebov kljun 305— Da — reče cm. — Moramondje prijeko obavitineku zadaću.Alise nadam,da će mi ovo poslanstvo ostavitivremena,da mogu tragatiza našima. Lovac na krzna je ispitujućim pogledomomjerio natporučnika. — Vi? Vi hoćete u Meksiko? Mladiću,ostaniteradije kod kuće!Tamo prijeko nije zrak zdrav za tako finu gospodu.Hm, okolo zuji odviše tanadi. — Ja upravo to volim. JastrebovKljun se malo zlobno nasmije.
- 117. — Ali odjednog takvog taneta se može lakjji/ propasti. — To znam. Kamo ćete poći, kad ovdje obavite svoje poslanstvo? — Opet u Meksiko. Isporučio sam, što samimao isporučiti,dakle samgotov imoram samo počekat!na odgovor, koji moram prenijeti predsjedniku i lordu Drydenu.Ja mogu još danas otići. — Hoćemo H zajedno putovati? — Rado.Mislim, da ću vamprijeko biti koristan.Alj kad biste htjeli otići, mr. Unger? — Bilo je odlučeno da podemsutra.Alidozvolite m; jedno pitanje! Kad bi koji od pruskih ministara zatražio od vas poštenu obavijest o prilikama u Meksiku,biste li mu je htjeli dati? — Ako bi on isto tako pošteno mislio o nama. — Sumnjate li u to? — Hm. U takvim slučajevima mora čovjek biti oprezan. Pruska doduše nije prijateljica Francuske.Alikako stojisa Austrijom? — Mi smo je teknedavnopobijedili. — To je istina.Držim dakle, da Pruskojneće bitimnogo stalo za dobrog Maksa od Meksika.Alizašto pitate? — Jer poznajemjednog ministra,kojem" bi bilo ugodno govoritis vama o Meksiku. — Kako se zove? — Bizmark. JastrebovKljun učinizačudeno lice. — Sam Bizmark, taj vražji momak? Tombih dao najiskreniju obavijest.No mislio sam, da sutra morate otputovati? __ Imam svakako nalog,da sutra otputujem.Poklonili su mi samo još ovajdanašnjidan,da se ovdje u Rheinsvvaldenu oprostim.Ali mislim, da bih se mogao usuditi,da vas odvedeniBizmarku. _ A gdje je on sada? _ UBerlinu. — Dobro,onda moramo onamo! — Vi dakle pristajete. Hvala vam. Ali — hm! — Kod tih riječi Kurt baci jedan značajan pogled na lovčevu odjeću. — Vaš vanjskiizgled nikako"ne odgovara za ovakav posjet. — Tako,tako? Hm. No, ja imam ovdje u vrećibolje. Pravo meksikansko odijelo. — Ah,to ni na koji način ne smijete obući,jer nitko u vama ne smije naslutitiMeksikanca^ Morate inkognito doćikBizmarku. — Inkognito? Gromi pakao,kako to otmjeno zvu-| ci! Ali kako da to počnem,je l'? — Obući ćete jednostavno civilno odijelo. Ja ću | vamga priskrbiti. — Priskrbiti? To znači platiti? Nemojte mi s time l dolaziti! Jastrebov Kljun nije čovjek,koji dozvoljava da mu se plati odijelo.Momak, koji Je poduzeo putovanje izMeksika do Evrope,ima sigurno toliko novpca, l da može platiti kaput i kravatu! — No, nisamvas htio uvrijediti. — To vamne bih ni savjetovao! Dakle,kad pu-| tujemo? — Večeras,posljednjimvlakom. — Zajedno? To mi ne odgovara,jerna to nisamnavikao. Volim da sam upućen samo samna sebe. Radije mi označite neko mjesto u Berlinu, gdje ćemo se sresti! — Hm. Ne mogu vas nagovaratii tako neka bude kako želite. Sastat ćemo se dakle sutra u trisata po Podne u svratištu »Magdeburškidvor«.Ova gospoda c e vas sigurnohtjeti Još štošta pitati. Ja se moram spremiti, pa ću poćiu svoju sobu! Kurt je otišao.No nije bio još nd pola sata u svojojs ow, kad netko zakuca. Vrata se otvoriše iRoden-ude. 307— Došao samsamo — primijeti on — da ti kažem da će Amerikanac već sada otići. — U Berlin? — iznenadeno odgovori Kurt, — Najprije u Mainz. Ali prije loga k meni, ja imam još njegovu pušku.Prokleto glupa pucaljka' Alj on je zubata mrcina. — Onda dakle nema govora o zatvoru? — Zapravo bih ga morao zatvoriti. Ali taj mi je klipan odviše prost.Ja volimuljudnostinavikao samna finiji saobraćaj.Zato radije neću s njime imati nikakva posla!Do videnja! . A* — Do videnja! Rok je Rodenstein odlazio,mrmljao je pred sebe: — Da, spadaobiu zatvor,ali — sto milijuna gromova!— ja dosadnisamniznao da samtako tankoćutan. 15. KRABULJNA SALA U MAINZU Nekoliko satikasnije šetao je Jastrebov Kljun polako krozulice Mainza i znatiželjnim pogledima promatrao natpise na trgovinama.Najzad je zastao pred jednomkućom. — Dućan s odijelima Levija Hirscha — promrmljao je. — Ući ću.
- 118. Čim je otvoriovrata,dočekaoga je neki Izraelov sin ispitujućimpogledima.Vanjština Jastrebova Kljuna nije mnogo obećavala. — Što želi gospodin? — upita trgovac. — Odijelo. — Odijelo? Cijelo? A joj! — Dakako cijelo! — primijeti lovac.— Ne smije biti poderano. — Poderano? Bože Abrahamov! Zarda ja imam poderana odijela za gospodu,koja dolaze kupiti lijepe stvarikod Levi Hirscha,najboljeg trgovca u Mainzu!Sto je gospodin? — To se mjega ništa ne tiče. — Je li gospodin odavde? — Nije. Onda gospodin nije valjda došaoda uzme stvarina kredit,što se zove -veresija? — Platit ću odmah. Levi Hirsch je sad još pozornije odmjerio Jastre-oov Kljun,nego što je to prije učinio i reče: ~- To čuti je za moje ušidrago i lijepo. Dakle gospodin ima dovoljno novaca da platipotpuno odijelo,sastoji od kaputa,hlača i finog prsluka? oJe 309— Neka se oin zasada vraga brine za moju kesu razumije li me on? ' — Pravedni Bože! Pa valjda smijem pitati, da budemsiguran,ako se radio tome da sklopimo posao! — Siguran? Gram i pakao,zar me on drži za skitnicu? Staretinarje u obranu ispružio svih deset prstiju u zrak, koraknuo natrag ipovikao: — Sto veli gospodin? Kako bih ja mogao i pomisliti tu riječ, što je on izgovorio i zvučikao skitnica!Ali neka gospodin ima dobrotuibacijedan pogled na sama sebe! Pa on u zimi nosi odijelo,Ko1 je je i za ljeto odviše hladno i koje nose samo posve običniljudi, — Nemamo vremena da pravimduge uvode.Ne-.ka mi on kaže, hoće li mi pokazatiodijelo ili neće! — Naravno da ću vampokazatijedno odijelo.Ali neka mi gospodin reče,kakvo bihtio vidjeti! — Hm! — zamišljeno primijeti JastrebovKljun. — Trebao bih odijelo,u kojemme ni na koji način ne smiju prepoznati. * — Gospodin se dakle kanipresvući? — Da. Neka se ne vidi, odakle dolazim. — Onda bih morao znatiodakle gospodin dolazi? — To se vas ništa ne tiče.Za vas je dovoljno,da imam namjeru putovati onako, kako se kaže, in- cogmito. — Pokazat ću vam frak, kakvog je nosio veliki Metternich za vrijeme kongresa,održanogu glavnom gradu Beču protiv francuskogcara Napoleona. — Tko je bio Metternich? — Ministari knez, moćan poput cara ibogat poputvelikog Mogula,kojije dvaput većiod slona. Trgovac je iz najmračnijeg kuta svoga podruma iznio neki odjevn; predmet.Bio je crvenkastosmede boje i providan nabranimrukavima,manšetama i gumbima, velikim poput tanjura.Jastrebov Kljun ga pogledai upita: — Što stojitaj ministarskifrak? — Nikako ga ne mogu dati-ispod dvanaesttalira i deset srebrnih groša. 310 Jastrebov Kljun je bio naviknut na amerikanske cijene. __ To je jeftino — izjavio je. — Evo trinaest talira! — Zahvatio je u platnenu vreću iizvukao veliku kesu,odakle je Židovu isplatio trinaestsjajnih talira. Hirsch se iznenadio i rekao: __ Gospodin je dobio ministarskifrak za četiri talira prejeftino,ali ja samzato tražio tako malo. jer će gospodin uzetijoš,da upotpunicijelo odijelo. Smijem li donijetiprsluki hlače? — Ali i to me ima učinitiinkognito. — Onda moram najprije pitati,što bigospodin htio predstavljati? — Što? Hm! Prokletstvo!Na to nisamni pomislio.Kako se čovjek mora predstavljati, ako putuje inkognito? — Hm. Možda gospodin želi putovati kao umjetnik? — Umjetnik? Grom i pakao,da!To mi odgovara.Za to samkao stvoren.Alikoliko vrstiumjetnika ima? — Najprije dolaze pjesnici. — Hvala, ti odviše gladuju. — Kipari. - Ti odviše kuckaju. - Kompozitorii glazbenici. >
- 119. — Hm! Tone bi bilo loše. Kompozitor i glazbenik? To mi se više svida. Kakav bi prsluk morao onda imati? — Dat ću gospodinu zeleniprsluksa toliko plavog cvijeća,da će ga smatratilivadompunom potoonica. Onda ću donijetisivo crne hlače,koje su bile u modi kod Sebastiana Bacha,koji je žestoko lupao po orgu- ljama, i komponirao pune košare nota. — Neka mi se dakle donese oboje,a osimtoga parčizama. — Lijepo. Dat ću vamtakoder tako visok i širok se šir,kakvog je nosio Orfej, silazeći u Orkus. — Dobro.Kupit ću i šešir. Šešir je bio strašan.Obod je imao tri stope.u promjeru a razmjerno visoka bila je glava šešira. — Ako gospodin želiići kao glazbenik, zar ne mo-ra im atii note,da pokaže,da je veliki kompozitor? 311— Grom i pakao,da,note,te bih najzad bio zaboravio.Imate li koje ovdje? — Zašto da nemamnote? Hoće li gosjadin datijedan talir? — Hoću.Ovamo s njima! Hirsch je donio note za gitaru i vježbenicu za glasovir.Onda zamišljeno primijeti: — Ali kad je čovjekkompozitor, mora imati i neko glazbalo,da u njega puše ilida po njemu struže gore ili dolje. — To je istina.Imate li i glazbalo? — Naravno da imam i glazbala!Otkupio sambas s dvije žice, i trubu, na koju su se srušila trizida Jerihpna., — Donesite je ovamo! - Sto? Bas ili trublju? — Trublja mi je milija. — Evo je! Staretinarje izvukao glazbalo iz hrpe'starog gvozda, — Svi davoli! — primijetio je Jenki. — Ali ona ima brazgotine! — Može biti drugačije? Nisam li vam rekao, da su na nju pala tri jerihonska 'zida? — Hm! Ako je tako!Ali ovdje su dvije rupe! — Zašto biste biji nezadovoljnis rupama,kad su one dobre za glazbu i za pluća!Ne treba puhatizrak sve do kraja, jer on odmah ovdje izlazi kroz rupe. — To je prikladno!Sto stoji.trublja? — Mene je stajala deset talira,ali ja ću vamje datiza osam, — Dobro,ovdje je novac!Aline bih li mogao radije platiti novčanicama? Srebro ću kasnije trebati. JastrebovKljun je zahvatio u vreću i izvukao snop novčanica od deset talira,od kojih je jednu položio na stol.Ostale je Jenkigumoio u džep od hlača.Hirsch je pohlepnopromatrao ovu kretnju.Kakva neopreznost, tolike novčanice oddeset talira gurnutiu džep! — Morate rniuzvratitidva talira — primijeti Jastrebov Kljun'.— Dajte mi za to naočale! 312 — Kakve želi gospodin? Da ,mu dadem naočale,lorgnon ilimonocle? — Jedne, koje pristaju mom incognitu. _ Onda ću vamdatistaricviker od nosa maestra Glucka,koji je komponirao mnogo stvariza kazalište.Evo ga>Koštao me je četiri talira, ali vama ću ga, datiza dva,jer je gospodin kupio cijelo odijelo. — Lijepo! Odmah ču ga obući. Ima li ovdje neka prostorija,gdje bih se mogao presvući? — Pa cijela je trgovina prostorija u kojoj se mušterije oblače i svlače. Neka gospodin ode u kut a ja ću mu pomoći. • — Ne bi li imali želju, da otkupite ovo moje staro odijelo? — A jao! Sto da dademza takve stvari!Pogledatću ga i onda ću ponuditi, koliko mogu. Usprkos bolnompoviku,njegove su očiradosno zasjale.Nije više skinuo pogleda sa Jastrebovog Kljuna, koji je počeo mijenjati odijelo.Staretinarje znao,da se novčanice od deset talira nalaze u džepu hlača i htio se uvjeriti, hoće li ih izvaditi. Kad je Jastrebov Kljun obukaokupljeno odijelo,gurnuoje staro odijelo nogomod sebe iupitao: — No, što je? Hoćete li ga kupiti? Trgovac je tačno pazio.Znao je da novčanice nisu bile dirnute. — Pogledat ću stvari— reče on. Levi Hirsch je uzeo hlače u ruku, neopazice,kako je mislio, opipao izvana džep i jasno osjetio,kako su papiri zašuštalipod njegovimdodirom.Bili su vrijedniviše od dvije stotine talira. Zato nije čudo,da su staretinarove ruke zadrhtale od straha,da bimu mogla izbjeći zarada. — Sto da dademza te tralje, koje neće nitko htjetikupiti? _ Upita Levi Hirsch.— Ništa ne vrijedi. — Sto nudite? — kratko upita JastrebovKljun. — Za sve to ću datijedan talir— učinistaretinarsvoju prvu ponudu. — Ali što mislite! Ovamo s time! Spremit1 ću to u svoju vreću! Tada trgovac brzo ustukne ireče:~ Dat ću dva talira. 313— Ne pada mi na pamet — primijeti Jenki, koje bio spreman za polazak i ispružio je ruku ^» stvarima, — Tri talira — ponudi sad trgovac. — Glupost.
- 120. — Četiri talira. —Ne! , — Pet talira. Staretinar je drhtao od straha, kao da ga je zgrabila groznica. — Ne, to odijelo je vrijedno najmanje četrdeset talira. — Četrdeset! — zajauče trgovac^ pošto je oči isto toliko razjapio kao i usta. — Kako je to moguće! — Sukno ovih stvari je ispredeno od Ijenivčevih dlaka. Tko nosi ovu vunu, neće nikada dobiti groznicu. Ako dobijem premalo, dat ću te stvari preplesti. — Ljenivčeva vuna? Četrdeset talira! O BožeAbra-hamo'V, Izakov i Jakobov, zašto je upravo Ljenivčeva vuna! Dat-ću deset talira, ali ni pfeniga više. — Četrdeset! To kažem posljednji puta. Moramotputovativlakom i nemam mi minute vremena za izgubiti. — Otputovativlakom? — pomisli trgovac. Onda će stranac otići, i neće se moći povratiti. To je povisilo vrijednost papirnatognovca. Jastrebov Kljun je uhvatio hlače i povukao ih k sebi. Trgovac ih nije ispustio, već ih je vukao i sav preplašen povikao: — Trideset. — Četrdeset! — Trideset i pet. — Četrdeset! Ili ovamo sa stvarima! — Bože Abrahamov! Pa to nisu gospodinove stvari već moje, jer ja ću dati četrdeset talira. — Dobro! Ovamo s njima! — primijeti Jastrebov Kljun, Staretinar je za svaku sigurnost još jednom opipao papire, zatimzavio odjevne predmete, odložio ih i uzeo novac. Požurio se da otpremistranca, da se ovaj ne bi možda ipak dosjetio, gdje je ostavio svoj papimatl novac. 314 _ Tako, ovdje je četrdeset talira — reče konačno. __ Silni novac za takve prnje. Mismo gotovi. Gospodin može ići. Jastrebov Kljun inu se nasmije u lice. __ Da, mi smo gotovi, ja mogu ići. On mi je za- računao posvepristojnu cijenu, ali ja se nisam .pogadao jer to džentlmein nikada ne radi. Prema tome su naši računi izravnani. Do videnja. __ Do videnja, gospodine. Tek što je Jastrebov Kljun kroz vrata izašao, otvorila su se vrata male prostorije, koja je ležala iza podruma. Tamo je bio staretinarov stan. Ušla je njegova žena. — Lcvileben! — povikala je pljesnuvšl rukama. — Sto je to učinio? — Jednu veliku, strašnu glupost! On je brzo iznutrazaključao vrata dućana i lukavo pogledao ženi u navorano lice. — Sto sam to učinio? Glupost? — Da, užasnu. Dao si za te prnječetrdeset talira. Sigurno si poludio u glavi, — Ne, bio sam vrlo pametan. Upravo sam učinio dobar poslić. Ženino se lice razvedrilo. — Ćula sam svaku riječ vaše trgovine. Tko je bio taj čovjek? • — Zar ja znam? Jesam li ga pitao? Bio je luda. Kupio je od mene najgoru robu za ludačku cijenu. — A tisi kupio teprnje, koje ne vrijede više od deset srebrnih groša, zajoš ludu cijenu. — Ženo, što si od toga razumjela? Te prnjevrijede mnogo putapo četrdeset talira. — Valjda zato što su iz Ijenivčeve vune, je l'? — Ljenivčeva vuna? Nemoj da te ismijem! Ljenivčeva vuna ne postoji. Tog su čovjeka nasamarili. — Onda je to samo ovčja vuna? I ti si dao četrdeset talira? Hoćeš li da tezatvore u kuću, gdje ludaci imaju ljetni stan? . — Saraleben, meni te je žao. Ove stvari vrijede stočetrdeset talira. Odmah ću ti to dokazati. Zahvati u džep! On je rukom razvukao otvor džepaod hlača i pruži« joj ga. 315— Što je unutra? — upitaona oklijevajući. — Posegni unutra! Vidjet ćeš, što ćeš naći! Žena gurne'ruku unutra i na "to reče: — Papir. J — Da. Izvadi ga! Gledao je u njene ruke lukavim i napetim očekivanjem, dok su one izvukle nekoliko komadića papira. — Sto je to?— upitaon. Ona pregleda te komadiće. — Razrezane novine. — O Manasei Efraim! Zgrabio sam krivi džep. Zahvati,brzo u ovaj Saraleben! Hirsch joj je pružio drugi džep a ona je zavukla ruku u njega. — Ništa— kratko reče žena. On problijedi. — Ništa? — promuca. — Rekla si ništa? Nema ništaunutra? — Posve ništa. — A u prvomdžepu? — Samo ovi komadići papira. Sad je sam staretinar brzo pregledao džepove. U njima nije bilo upravo ništa. Od užasasu mu -hlače ispale iz ruke. — O pravedni Bože! — zajaukne. — Ja sam prevaren, ja sam kapores, ja sam bankrotirao za četrdeset talira! Osjetio se tako slabim, da je morao sjesti na stolac. Ali ona se poduprlarukama o bokove. — Sto si ti? Kapores i bankrotirao začetrdeset talira! Ne. Kapores je tvoj razbor, a bankrotirao je tvoj mozak.
- 121. — Saraleben! —jaukao je on. — Ta u njegovom je džepu bilo više od dvadeset novčanica. — Novčanica? Kakvih novčanica? — Novčanica od deset talira. — Jesi li ih vidio? — Jesam. — Onda ih je opet — To nisam vidio. — Tko je on? — Zar ja to znam! Kamo je otišao? 316 — Rekao je da mora ići na kolodvor. — Onda idi, skoči, trči, žuri, bježi! Moraš ga naći. __ Aii čemu, Sara, čemu? — Moraod tebe opet za četrdeset talira otkupitihlače. Prevario te je. — Nije, već sam ja njega htio prevariti. — O Levileben. kakva si ti budala! Stidjet ću se tebe kod svakih šturih hlača, koje ugledam. - Ja sam poput Hioba — odgovori on. — Najprije bogat, a sad siromah. — Šuti, Hiob nije kupovao ljanivčevu vunu! — 'Možda onda još nije bilo Ijenivaca. Saraleben, ja sam umoran, ja sam bolestan, ja sam mrtav. Menene može više ništa spasiti osim hladnoga groba. On, četrdeset talira! Oh, Ijonivčeva vuna! Oh, starehlače! Moja oporukaje gotova. Leži tamo u svadbenoj ladici. Tebi ostavljam sve, a vjerovnici neće dobiti ništa. Ostaj mi zdravo! Laku noć, ti otrcani svijete! Kad je Jastrebov Kljun napustio dućan, krenuo je • ozbiljno dalje. No čim je zaokrenuo za prviugao, počeo se glasino smijati. — Oh, Levj — primijetio je. — Kako si glup, kako si glup' Ja sam zato stavio novčanice u 'džep, da tenasamarim. A kad sam ti ponudio hlače, nova'c je već' davno bio vani. Ipak je istina, da pet pametnih Zidova nije doraslo jednom Jenkiju. Četrdeset talira zate prnje! To ]e nevjerojatno. Imam svoje cijelo novo odijelo zabadava i još mi1 je preostalo novaca. U tomnovom odijelu izgledao je Jenki, naravno, neobično. Nije imao izgled nekog čestitog, ozbiljnog čovjeka, već je izazivao dojam krabu'lje, čemu je dobar dio pridonio i njegov nos. On je davao tomčudovišnom odijelu tek pravo obilježje. Nije daleko došao, ka d su zanjim već stala trčati djeca. Njegov šešir, frak sa gumbima veličine tanjura, stare kožnatehlače, plesnecipele, cviker i truba su zaistabili prikladni da privuku gledaoce. On je to na svoje najveće zadovoljstvo primijetio. — Grom i pakao, mora da sam vrlo pristao u tom odijelu! — nasmiješio se. — Neće dugo trebati i sva će mladež trčati zamnom. 317Tako je hodao nosećivreću ipušku na ledima ali trubu s puno ljubaviu obimrukama od ulice do ulice Njegova je pratnja rasla i toliko bučila, da su se s desna ilijeva staliotvaratiprozori. — George Washington! Kakvu"strku ja ovdje izazivam! Mainzće se još dugo sjećatiJastrebovogKljuna — promrmljao je. — Šteta samo što'ne znaju,da samto ja, jer samdošao inkognito.t No njegov inkognitonije mogao dugopotrajati.Iza ugla je došao stražar.ugledaočudnupojavu iljude,koji su je slijedili, pa je zastao da sačeka mmoštvo.Zatimje prišao Amerikancu izgrabio ga za ruku. — Hej! Tko ste vi? JastrebovKljun je zastao i pogledao čovjeka. — Pššššliiiittttssss! — sikinuo je ovomslavuj duhanskisoktikkraj nosa. — Ja? — upita zatim. — A tko ste vi? — Ja samgradskistražar. — Lijepo. Onda smo drugovi.Ja samšumskistražar. — Glupost! Znate U,da, mi morate odgovoritina svako pitanje? — Pa zar niste na svoje pitanje dobiliodgovor? — Da. Ali kakav! Odakle ste? — Od prijeka. — Od prijeka? Što to ima da znači? — No, da oisamodavde. — Čovječe,treba da obuzdatesvojjezik, jer ću vas morati uhapsiti!Kako se zovete.? — JastrebovKljun. Sad se stražaruistinu razljutio. — Zar mi se hoćete rugati? Odakle dolazite? — Odande.— Jastrebov Kljun pokaže iza sebe- — A kamo idete? — Onamo. — On pokaže preda se. - To mi je odviše.Vi ste moj uhapšenik. — Ah!Nije loše.A ako se branim? — Onda ćete radi otpora protiv državnih vlastidobititri godine tamnice. — Zounds,to činitrinaest.Već samdanas trebaodobitideset godina. Ah!Zašto? 318 _ To se vas ne tiče.
- 122. __Čovječe,viste ili ludili ja budala,koja se kuša našaliti,ali će vas ta šala skupo stajati. — No, ako je jedan od nas dvojice ludak,a drugiglupan,ondaću ja rado biti ludak. — Čovječe,tiče li se to mene? — Ne, već mene, naime ludaka. — Onda glupan ostaje za mene. — Tako,hoće li to zaista ostatiza njega? Tu mu ja ne mogu pomoći. — Vidim, da s vama ne mogu ništa na ulici Obaviti.Treba da podete sa mnom!Naprijed! — Kamo? — To ćete vidjeti. Sto imate ovdje u vreći? — Putne potrepštine. — A u tomstaromtoku? — Moju lovačku pušku. — Imate li oružni list? — Da, imam ga. — Tko ga je ispostavio? — Ja sam. • — No, možete se onda spremitina oduzimanje pu-'ke i na dvije godine tamnice. — Grom i pakao!Opet dvije godine? — Da. Radi krivotvorenja isprava. - To sada činiukupno većpetaaestgodina. — Da. Ako tako nastavite,može iz vas još nešto ostati. Za vrijeme ovog razgovora,bilisu onibrzo naprijed došli,praćenimnoštvomljudi, koje je neprekidno raslo. Sad su došlido redarstvene stražarnice. — Ovo je mjesto,na kojemćete doznati,što hapšenje znači. — To znam već odavno. — Ah!V; ste već češćebio uhapšen? -To se vas opetništa ne tiče. ~ Vi ste grubijan,kome ćemo začepitigubicu. Ušlj su u predvorje kuće a odavde u predsoblje, u kojem je sjedilo nekoliko stražara.Na iUupi je sjedilo više ljudi, koji su čekali da se riješe njihove 319stvari. Stražar je pokazao na tu klupu i naredio Ja-strebovomKljunu: — Neka on sjedne ovamo! JastrebovKljun se nije obazirao na te riječi. Položio je svoju platnenuvreću iomot za pušku na zemlju i sjeo na stolac,koji je bio odreden za službenika. — Stoj! Tako nisammislio! — opomene ga stražarljutite.— Ovaj stolac nije za ljude njemu slične. JastrebovKljun slegne ramendma. — Hm. Kakve ljude on zapravo misli kao meni slične? — Onakve,koji spadaju na onu klupu. — No, onda neka on sam izvoli tamo s jesti! -On se svakako više razumije u ljude,slične njemu, nego u one slične meni. Ja najbolje znamkoje ml mjesto pripada. Sad su i ostalistražarjzačudeno pogledaligovornika,a jedan od njih upita: — Tvrdoglav momak!Sto je on? — Ne zma ni sam — primijeti pratilac JastrebovogKljuna. — Taj čovjekhoda poput krabulje.Zarje lud? — Sreo sam ga na ulici, gdje je za njim • trčalo mnoštvo ljudi.Nije se htio legitimirati. Stoga samga poveo sobom. — Ovdje će već naučiti govoriti! — To već znam, staro momče — primijeti Jastrebov Kljun.— Samo nisamsmatrao za potrebno,<Ja se na ulici upustimu velike govorancije.Nisamimao vremena za to. — Ovdje će se već naćivremena. — Ne mnogo.Moramslijedećimvlakomdalje. — To nas se ništa ne tiče. Kamo zapravo mislite otići? — Hm! Zar bi on možda htio poćisa mnom? — S njime? Ne pada mi na pamet — nasmije se činovnik. — No, onda ne morate zinatikamo mislim — Oho!Pa on ie najvećigrubijan,kojeg samdosadasreo. Ali mi ćemo već uspjetdda ga . potrebnojučtivosti! 320 _- pššššiiiHttttssss!— pljune mu Jastrebov Kljun tikkraj lica. — Hoću li to možda naučitiod njega? _ nacerise on.— Ne čini mi se da je on za to prikladan.
- 123. — Grom ipakao!— prokuine slražar.— Sto mu pada na pamet,da pljuje na mene i da se ovdje razbacuje takvimuvredama!Ako se to još jednomusudi,zatvorit ćemo ga i vezatiu spone.Alisad neka odmah ustane sa stolca iode na onu klupu prijeko,kamo i spada' No Jastrebov Kljun se teksad udobnosmjestio na stolcuilagodno prekrižio noge. — Polako, polako,staro momče!Svaki, koji je sjedio na tomstolcu,mora se smatratipočašćenim,da sad ja na njemu sjedim. — Dakle otpor!Onda ću mu ja sad dodijelitistan,u kojemće se moći udobno smjestiti,a da ne smeta i ne vrijeda druge ljude.Hajde sa mnom u buharu? — U buharu? Imamprokleto malo volje za to.To moram reći. — Vraga mi pitamo za to, ima li on volje ili ne. Dakle naprijed! Stražar je položio ruke na šaku JastrebovogKljuna.Prerijski lovac ih je otresao,ustaoirekao: — Čovječe, neka on najprije posluša, što ću mu ja sad reći!Ja nisamništa nezakonita učinio,a mogu se oblačitikako mi se svida.Ako ljutitrče za mnom, to znači da su glupi.Ja ću se znati legitimirati, ali ću samo onda datiodgovoripodatke,ako se sa mnompostupa onako,kako to može zahtijevatijedan džentl- men. Držanje i riječi Ja&trebovog Kljuma izazvale su dojam.Činovnikga je začudeno pogledao. — Džentlmen? — upitao je zadovoljno. — Pa valjda on ne misli reći, da je inozemac? Valjda ne drži da ćemo mu to vjerovati! Pih. Sto on vjeruje .ili ne vjeruje,to mi je ravnodušno.Alimeni se čini, da on ne zna postupatisa džentlmenom,jer ovoga se ne nagovara sa »on«. T O je opet ovoga razljutilo. — Klipane, što njemu Pada na pamet — viknuo je glasnije,no što su ovdje u predsoblju običnogovorili. — Ja ga samo želim Jastrebov kljun 321upozoritinp to,da mi ovdje imamo sredstava da porne skitnice naučimo pameti! ' U to se otvoriše jedna vrata,nekigospodin s na čalima ispruži glavu unutra ikorećiupita: — Sto se tu dešava? Zabranjujemovakvubuku Prisutni stražari se smjesta postaviše u službeni stav. — Oprostite,gospodine komesaru — ispričao se jedan.— Ovdje imamo jednog utoapšgnika,kojije veoma tvrdoglav. Komesarje promotrio JastrebovKljun, — Svi davoli,kakav je to klipan? — Ne znamo. On namuskraćuje svaku izjavu. — Jeste li pregledali njegove papire? — To bi bilo uzalud. Htio sam vamga prijaviti na preslušanje,jerizgleda da mu nismo dosta visoki. — Zašto je uhapšen? — Njegova neobična vanjština privukla je za njime mnoštvo svijeta. Zatražio samstogaobavijesto nje- govojosobi,ali nisamdobio zadovoljavajućiodgovor.Stoga samga pridržao. — Je li vas dobrovoljno slijedio? — Jeste.Aliovdje je postaogrub ičakse usudio,izricatiprijetnje, jer — hahahaha!— jer nismo postupalis njim kao s džentlmenom,što je on na smiješan način tražio. — Jeste,jer su mi se prijetili zatvorom— upadneJastrebovKljun. Komesarmu dobaciprijetećipogled. — Vi imate samo onda odgovarati, kad budete Upitan' — Ja ne mogu čekati,dok se netko ne sjetida me pita — odgovoriJastrebov Kljun. — Moje je vrijeme kratko odmjereno,moramslijedećimvlakom otići. — Kamo? - Nemam razloga da to bilo kome saopćim. - Ah!Tako,tako!Ni ja to neću saznati? — Ako raspolažete potrebnom nadležnošću i a*o me na uljudan način upitate,nećuvamuskratitiod- govor. Komesarse podrugljivo nasmije, - No, potrebnu nadležnostposjedujem,a uljudnošću ću vas toliko po- 322 služiti, koliko mi se učini potrebnim.Sto ima ovdje u tomkožnatomtoku? — Pušku. — Pušku? Ah!Ima li oružnjlist? — Da. — Sto ima ondje u vreći? — Razne stvari! - To nije dovoljno.Neka sve pojedinačnonabroji! — To nije moja stvar.Tko ovdje želi znati, što je unutri, neka pogleda! Ja sebi uostalom dozvoljavam pitanje,je li ovo ovdje soba u kojojkanite sa mnomrazgovarati.Već samrekao,da samspreman datioba- vijest o sebi,ali ne pred svačijim ušima. Nije čudo,da me ovdje nazivaju prkosnim! — Neka dakle ude!
- 124. S tim riječimaje komesarušao u svoju sobuikraj toga dao znakstražaru,da unese vrećuipušku. JastrebovKljun je ušao iprimijetio, da se u sobinalazi još jedan drugigospodin,kojije prvombio tako sličan,da je odmah pogodio da subraća.Nosio je dugačak,vrlo njegovan brkjimao je odrešito vojnički izgled, premda je bio obučen u civilno odijelo.Najnapadnije na njemu bila je njegova desna ruka. iz rukava je naime virila kožnata rukavica,na kojoj sp vidjelo, da ne pokriva živu ruku. To je bio bivšigardijski poručnikvon Ravenovv,kojije prije četiri mjeseca zajedno s pukovnikomvon Winslowomu dvostrukom dvoboju protiv Kurta izgubio desnuruku.Tajgospodin je omjerio pridošlicu poluzačudanim.po- lurazveseljenimpogledom. — Do vraga,kakvo to ptičje strašilo dovodiš ovamo unutra? — smiješećise upita on komesara. — Živu zagonetku,čije ćemo rješenje odmah naći — odgovori upitani. Zatim se okrene Jastrebovom Kljunu: — Neka mi se najprije kaže. tko ste Vi zapravo! Lovac slegne ramenima. — Najprije moram ipak znati, -jeste li vi uistinu čovjek,kojemu moram dati obavijesti. ; — Grom i pakao,zar niste ćuli,da samkomesar? — Jesam,ali to ne vjerujem. — To je veselo.Zašto u to sumnjate? 323— Jer mislim, da se redarstveni komesarijat vjerava samo čovjeku,kojiJe naučio uljudno 'saobro~ ćatis ljudima, a " — Tako!Ja samdakle neučtiv prema vama? — Hm! Htio bih samo primijetiti, da samnavikao da sa svakimčovjekompostupamonako,kao što^on' postupa samnom.Odsada ću vasoslovljavatitako ka što vioslovljavate mene. Imate dakle izbor izmedu »vi« i »on«. Čovjek vojničkog izgleda pogladio je brk. — Prokleti deran — primijetio je. — On ima trubu.Sigurno je prosjačkiglazbenik. Komesarodgovorismiješećise:— Dakle umjetnik! No, onda ću voditiračuna o tompoložaju ipredbježno ću se poslužitidostojanstvenim»vi«.Okrenuvšise Ja-strebovomKljunu,nastavio je:— Čast mi je, da vam se predstavimkao redarstvenikomesarvon Ravenovv. — Hvala! — hladinokrvno odgovoriJastrebovKljun na te,s očitomporugom,izgovorene riječi. — A vi, gospodine?— upita komesar. — Prije nego li na to mogu dati odgovor,moramnajprije znati, tko je ovajdrugigospodin. — Ah,vi. ste prokleto znatiželjni. Ovaj gospod'n je moj brat,poručnikizvan službe von Ravenow. — On nije namješten ovdje na redarstvu? — Nije. — Onda moram moliti, da ga odstranite. — Grom i pakao!— poviče poručnik,skočivšisa stolca. — Koje li drskostiod tog čovjeka! I komesarje namrštio obrve istrogo korećirekao JastrebovomKljunu: — Nemojte otići predaleko!Tko može ovdje ostatiili se mora udaljiti, o tome imam jedino ja odlučivati. — Dobro,onda molim, da me se otpusti!Ne dozvoljavam, da me preslušavaju u prisutnosti nekog stranca,kojiovamo ne spada. — Lijepo. Ja ću vas dodušeotpustiti,ali ne u slobodu,već u ćeliju,u kojoj ćete imati vremena da pro- mijenite mišljenje. — U tomslučaju zahtijevamda me najprije prjavite upravitelju redarstva.Alina svakinačin ću raspitati,je li istina,da me se može zatvoriti 324 iz tog razloga,što ne dozvoljavamda me preslikavaju u prisutnostinepozvanog. Poručnikse zakašlja i zareži: __ Xa zatvoriga i daj ga izlemati! Tada mu pristupiJastrebov Kljun i zaprijeti mu se podigavšidesnuruku,kao na udarac. _ Reci još samo jednu riječ, momče, pa ćeš dobiti pljusku,da ćeš svojnossmatratibalonom!Ako misliš, da možeš ovdje zapovijedati,jersi oficir ili brat onoga,kojime ima preslušati,onda sekruto varaš.Ja nikako nisamčovjek,kojeg bi se moglo zastrašiti. Poručnikje brzo koraknuo natrag idobacio svombratu pogledpunpoziva. — Sto sad? Nadamse,da ćeš toga drs... — Stoj! — prekine ga komesar. — Nijedne riječi više,koja bi te mogla dovesti u opasnost, da dodeš u doticajsa šakama jednog— no,tog čovjeka!Bilo bi zaista neobično da poduzmempreslušavanje u tvojojprisutnosti.Stoga te molim, da se na nekoliko ča-saka povučeš.Ja ću bitikratak. — Ah!Ja da se dakle uklonimovomčovjeku? — • Ijutito upita poručnik. Njegov brat slegne ramenima. — Službene stvari— primijeti on. — No, onda se ne trebaščuditi,ako se radije potpuno,nego samo privremeno,povučem.Mislim, da smo o našimprilikama dovoljno razgovarali? — Nemam ništa više dodati. — Onda dozvolida se oprostim.
- 125. S time jeporučnik,ne sačekavšinijednu riječ svog brata,izišao ponosnouzdignute glave krozvrata napolje. Tome ukorijenjenomaristokratu je bilo nepojmljivo, da je morao ustuknutipred ovakvomskitnicom,a njegovomje oholomkarakteru ležalo, da to'dade svombratu osjetitina tajnačin,da je odmah izašao iz kuće.Na komesaru se vidjelo da se zbog toga jako ljuti,' ali je ipak pokušao da to sakrije,koliko je raoguće, kad se obratio JastrebovomKljunu: — Vašu pušku!— naredi. Nagovoreniizvuče pušku iztoka i pruži mu je. — Evo je. — Oružni List. 325— Evo gaf JastrebovKljun posegne u džep lizvadi neki pa-Ljir, koji pruži činovniku.Isprava je bila ispravna"Glasila je na posjednika,tako da dakle nije bilo navedeno ime JastrebovKljun. — Otvorite vreću!— zapovijedikomesarstražaru vrativšioruanilist njegovom vlasniku. . Stražar je poslušao nalogiizvukao najprije kesu koja se činila vrlo teška.Kad ju je otvorio,pokazalo se,da se sadržajsastojiod samih zlatnika. — Odakle vamtaj novac? — strogoupita činovnik. — Zaslužio ga — kratko izjavi lovac — Čime? To moram znati, jer se to zlato ne može dovestiu sklad s vašomličnošću. — Zar bi moja osoba radi sklada takodermorala biti zlatna? — Ne Šalite se,jer bi vas to moglo skupo stajati!Sta ima još u vreći? — Evo! Dva revolvera!— izvijesti stražar. — Ah!Opet oružje! — Da. A ovdje je veliki nož. — Pokažite ga! Komesar pregleda nož. Onda upita JastrebovKljun: — Kakve su to mrlje na oštrici? Možda mrlje od krvi? — Ljudska krv. — Grom i pakao!Zar ste njime ubili čovjeka? — Jesam.Više njih. — Gdje? — Na raznim mjestima. — Tko Ili što su biliU ljudi? — To nisam naročito zapamtio. Posljednji je bio oficir. Ravanovv je ukočeno pogledao govornika. — Čovječe!— poviče om.— l vi se usudujeteda mi to tako mirno priznate? Dat ću vas stavitiu okove.— Stražaru, tražite brzo dalje! Podredeničinovnikje ponovo posegnuou vreću iizvukao raznu odjeću Bila je izradena od najfinijeg sukna i opšivena zlabnim; srebrnimvrpcama i resama. — Sto je to? — upita komesar. - Odijelo! — odgovoriJastrebov Kljun. 326 _- Odakle vam? — Kupio ga l _ Te su vrpce i rese prave:stoje mnogo novaca. Jedan glazbenik nema sredstava, da kupi ovakvo pokladnoodijelo. — To svatko vidi, — Pih! Taj svatko bimorao biti vrlo naivan.A tko vamkaže, da samja glazbenik? — Ova vaša trublja. — Oh, ta trublja nije ništa rekla,nije dala od sebe nijedan jedini zvuk. Ja samje tekprije pola sata kupio ovdje u Mainzu kod L/evija Hirscha.l odijelo, što ga nosim,je od njega. — Al; čovječe,kako dolazite do toga,da se oblačite u tako napadnoodijelo? — Tako mi se svida,to je dosta. — Kako se zovete? - William Saunders.Odakle ste? Iz Saint Louisa u SjedinjenimDržavama. Sto ste vi? - Obično prerijskilovac.No za vrijeme rata samaraguinskikapetanili bolje rečeno konjaničkikapetan vojske Sjedinjenih Država. — To neka vam vrag vjeruje! Možete li dokazativaše tvrdnje.Imate li putnicu? — Evo je! JastrebovKljun izvuče iz vreće staru kožnatulisnicu,izvadiiz nje jedan od papira,koji su se tu nalazili, ; pruži ga činovniku.Ovajga pregleda i tada začudenoreče: — Zaista ispravna putnica,ispostavljena na kapetana Williama Saundersa,kojiželi poćiiz New Or-'eansa u Meksiko.
- 126. — Nadamse dase i lični opis slaže. — Jeste. Utom nosu sene može nitko prevariti. Ali kako ste došliu Njemačku mjesto u Meksiko? — U Meksiku samu meduvremenu već bio. — Možete li to dokazati? 327— Mislim da mogu. Jeste Ji kada čuli za. nekog stanovitog sir Henrvja Drvdena, grofa od Nottin- ghama? — Vjerujem da jesam. Nije li to bio onaj engleski opunomoćenik, koji je imao zadaću, da Huarezu odnese oružje? — Jeste. Ovdje je jedna isprava od njega, Jastrebov Kljun pružidrugi papir. Činovnik ga pročita i. onda reče više razočarano nego začudeno: — Vi stebili voda i pratilac tog Huareza? — Da: izvidač meksikanskog predsjednika Huareza! — To mi je poznato. — No, ovdje imate još jedan ovakav papir! Jastrebov Kljun pružii treću ispravu. Na to se komesar smete i poviče: — Čovječe, pa to je toplapreporukapredsjednikova, pisanafrancuskim i engleskim jezikom. — Tako je. A poznajeteli možda nekog stanovitog baruna Magnusa? ,— Misliteli možda pruskogposlanika u Meksiku? Što je s njime? — Evo! Jastrebov Kljun pružičetvrtu ispravu. Kad ju je činovnik pročitao, još jednom je pogledao lovca na krzna i začudio se: — Pa to je putnica' tog kraljevskog činovnika. Kako ste došli do baruna Magnusa? — Ručao sam kod njega. — Kao pozvanigost? Ali, gospodine kapetane, moram vam reći, da steme tu zapravo vukli zanos. Ovo odijelo je dakako meksikanska odjeća, koju ste prijeko nosili. — Da, ja inače hodam više nego jednostavno obučen, ali kad se moram pojaviti kod pruskog poslanika, onda oblačim nešto boljega. To ćete razumjeti. — Dozvolitemi pitanje, što vas vodi u Njemačku? — Porodični i politički poslovi. — Porodični poslovi?Imate li ovdje rodaka? - Nemam rodaka, već znanaca. Gdje? Q Rheinswaldenu. 328 __^h, ja poznajem tamošnje stanovnike, Koga ste to mislili? __ No, grofa od Rodrigande i sve njegove rodake. _ Gospode! Kako stedošli do tog poznanstva? — Ja? Isto tako, kao što ste i vi došli do njega. — Ah! Oprostite! Moždanisamovlašten, da Pitam zate lične stvari. No vi stegovorili i o nekim političkim poslovima. Sto imam pod time razumjeti? — Poslove, o kojima ovdje neću govoriti. — Dobro. Ali smijem li doznati, kamo ćete odavde putovati? — U Berlin. — Ah! S tajnim nalozima? — Možda. Vi dakle uvidate, da se nisam mogao dati preslušavati u prisustvu vašeg brata. — Svakako. Molim za oproštenje. Činovnik je sad bio uvjeren, da je Jastrebov Kljun zaista ono, zašto se izdaje. Njegovi su papiribili bez sumnje pravi. Rekao je sam sebi, da bj tužbatog čudnovatog čovjeka mogla dovesti njega i njegove podredene u neprilike. Stoga mu je bilo udobnije da zamoli za oproštenje. Ali mnogo toga nije mu bilo na strancu još razumljivo. Stoga se raspitao: — Vi ste bili u Rheinswalden<u i govorili ste s gospodom? — Jesam. Sa svima. — Bože moj! Zar možda u tom odijelu? — Ne pada mi na pamet. Te sam stvari kupio maloprije ovdje u Maiinzu. — Alj vi imate dovoljno novaca, da kupite drugo odijelo! Ja vam ne mogu jamčiti, da vas neće još jednom uhapsiti i savjetujem vam, da promijenite odijelo. — Ono će ostati. Ja ne činim ništa zla. Zar Nijemac nema slobodu, da se obuče, kako mu se svida, gospodine komesaru? — Ukoliko time ne izaziva javnu strku:da. — No, onda ću se poslužititomslobodom. Kako stoji, hoćete li me strpatiu ćeliju? ~ No, budući da ste se iskazali, nikako. Slobodni ste.
- 127. 329 — Lijepo Ondaću vamzahvaliti na ugodnojzabavi.A znate h zašto se ne oblačimdrugačije? Samo zbog zabave.Ja samneka vrst šaljivdžije, pa me ništa toliko ne veseli,koliko kad se ja zadnji mogu nasmijati drugimljudima Adios.seniorCommlssario! Dok je izgovarao zadnje riječi, JastrebovKljun je svoje stvarispremio natragu vreću izajedno ih s puškom prebacio preko ramena.Zatimje izašao kroz vrata. — Kakav je to čovjek— reče komesarzačudenomstražaru. — Ovakvog čudaka nisam sreo u čitavomsvomživotu! — Ljudi će opet trčatiza njime. — Na žalost!Ali to njega veseli. — Zar ne bi bilo 'bolje da pošaljemo kojeg kolegu u civilnomodijelu,da baremspriječimo preveliku strku? — To možemo učiniti. Mora se poćiza njim do kolodvora. 16. VRAGOLIJE U VLAKU JastrebovKljun je pošao prema kolodvoru,doksu mu se znatiželjni ljudi čudili i slijedili ga. Ondje je promotrio natpise nadvratima,kupio voznu kartu prvog razreda,alije odlazak vlaka sačekao u čekaonici trećeg razreda.Kad je vlak bio spreman za polazak, upozorio ga je neki činovnik,da mora ući,ako kani još putovati.Izašao je i brzim pogledomprimijetio, da postojisamo jedan jediniodio prvog razreda.Kondukter, na kojeg se obratio,začudenoga je pogledao. — Vi biste se htjeli voziti prvim razredom? — upita čovjek,koji nije mogao shvatiti,da se ovako obučen čovjekželi poslužitinajboljim razredom. — Pokažite mi malo vašu putnukartu! JastrebovKljun mu je dade.Kondukterse osvjedočio,zaklimao glavomi onda primijetio: — No, onda brzo udite,jer će odmah krenuti!Čudnovatiputnikse zajedno s tokomza pušku i platnenomvrećom,uguraou kupe. U istomtrenutku zafućkao je stroj,vrata se zatvorišeivlak krene. — Do vraga!— zagrmi u susret lovcu. — Sto mu Pada na pamet? Onaj, koji je povikao te riječi, bio je jedini putnik,koji je već sjedio u odjeljenju,a to nuje bio nitko drugi nego poručnikvon Ravenow. — To ga se ništa ne tiče'— kratko promrmlja Jastrebov Kljun, poštoje odložio stvari i udobno se smjestio u sjedalo.No s time nije bivšioficir nikako bio sporazuman. — Ima 11 on voznu kartu prvog razreda? — upite on. 331— Ni to ga se ništa'ne tiče'— glasio je odgovor — I te kako me se tiče! Moram se uvjeriti ima li on uistinu pravo,da ude ovamo. — Neka on bude veseo,da ja njega ne pitamza to Za njega je čak čast,što samse toliko ponizio,da se s njim vozim. — Klipan, neka me ne nagovara sa »on«.Ako se hoće vozitisa prvimrazredom, ima se držati običaja koji ovdje vladaju,jerću ga inače datiizbaciti. — Ah,onda je on sigurno uzeo kartu četvrtog razreda jerse služi običajima, koji ondje vladaju.Tko je počeo sa »on«,viili ja? Ako me on pokuša izazvati,onda neću bitija izbačen,nego on sam,kojeg ću dati izbaciti na zrak. — Sto mu gromova! — siknuo je bivši gardijski husarna tobožnjegvucibatinu. — Hoće li on'zaušni- cu? On skitznica, on? — Oh, ja ga i tomrobommogu poslužiti.Evo mali pokus.Sigurno će dobrodoći. • S time zamahne .Jastrebov Kljun rukompoput munje i opaliporučniku teko žestoku zaušndcu,da je pogodeniglavomtresnuo o zid. — Tako — nasmije se lovac na krzna. — Ovo je za »skitnicu«.Ako ima još više ovakvih riječi na spre- mištu, ja samspreman za isti odgovor. Ravenovv se uspravi.Obrazmu je gorio a oči su mu od bijesa bile podlivene krvlju.Ponovose bacio na JastrebovKljun,ne misleći da se može služiti samo jednomrukom. Sad se podigao iJastrebov Kljun,koji je dosadaostaosjediti,zgrabio ga ljevicomza prsa,odgurao ga u kut,pljusnuo ga desnicomi pustio ga da padne na sjedalo. — Tako — reče on.— Izgleda da se ljudi u Njemačkoj posve ugodnozabavljaju u odjeljenju prvog razreda. Spreman samna nastavak. Nakon tih riječi, sjedne JastrebovKljun s najvećimmirom natrag.No poručnikje kipio od bijesa.Prsa su mu se nadimala svomsnagom,ljevica mu se grčevito stiskala a iz nosa mu je curila krv. Od uzbudenja nije mogao govoriti,već je samo stenjao.Nije se mogao ni maknuti. Teknakon duljeg vremena,kad je smogao snage da govorii da se pokrene,dala J« 332 lokomotiva znak, da se vlak približuje nekojstanici.Ravenovvskočikprozoru i otvoriga.
- 128. _ Kondukteru!Ovamo,ovamo! —zaurla, premda vlak još nije ni izdaleka bio stao. Kočnice zacviliše i vlak stane. __Kondukteru,ovamo! — ponovozaurla oficir. Pozvanije po glasu čuo,da je ovdje potrebna brzina.Brzo je prišao i upitao: — Gospodine,štoželite? — Otvorite i dovedite vlakovodu iglavara stanice!Nagovoreniotvoria Ravenowiskoči.Oba činovnika požuriše onamo. — Gospodo,moramvas pozvatiu pomoć — reče Ravenow.— Evo najprije moje posjetnice. Ja sam poručnik,grofRavenow.Mene suovdje u ovomodjelu napali. — Ah!Tko? — upita poglavarpostaje. — Ovaj čovjek! Kod tih riječi poručnikpokaže na JastrebovKljun*,koji je udobnosjedio imirno promatrao scenu. — Ovaj čovjek? Kako on dolazi u odio prvog razreda? Oba činovnika prišla su bliže, da pogledaju Amerikanca. — Kako ste došliovamo unutra? — strogoupita glavarstanice. — Hm! Popeo sam se — nasmije se Jastrebov Kljun. — Imate li kartu prvog razreda? — Ima — potvrdikonduktertogvagona. — Ni to nije loše — primijeti glavar.— Takvi ljudi i prvi razred! Gospodine vonRavanow,smijemli vas pitati,što razumijevate pod riječju »napali«? — On me je napao iudario me je. — Je li to istina? — upita glavarAmerikanca. — Jeste — kimne ovaj vrlo prijazno. — Nazvao "^e je lupežom. Zbog te riječi sammu dao zaušnicu. Imate li nešto protiv? Glavar se nije obazreo na to pitanje,nego seobratio bivšemporučniku: — Je li istina, da ste se poslužili tim izrazom? 339— Ne pada ml na pamet,da to nijedan.Pogledajte samo tog čovjeka!Zarda možda dozvolimda se sa- stanemsa takvomvrstomklateži kad samplatio prvi" razred? — Hm! Ja vamne mogu protusloviti; jer... — Oho — prekine ga JastrebovKljun. — Zar ja nisamisto platio? — Može biti — primijeti glavarslegnuvširamenima. — JesamH razderain ili u traljama? — To baš ne,ali ja mislim... U tomtrenutku dao je strojovoda znak,da je vrijeme prošlo. — Gospodo — primijeti Ravenow— čujem, da je spremno za odlazak. Ja zahtijevam, da se ovajdrski čovjekkazni. — Drzak? — poviče Jastrebov Kljun. — Hoćeš li još jednu pljusku? — Mir! — zapovijedi mu glavar postaje. — Ako tražite,da ga kaznimo, onda vas moramzamoliti, da prekinete vožnju da biste dalivašu izjavu u zapisnik. — Za to nemamvremena.Ja moram u odredeno vrijeme biti u Berlinu. — To mi je žao — usprotivise činovnik. — Potrebna mi je vaša prisutnost. — Zar da ovakvom drskom čovjeku žrtvujem svoje vrijeme? Ja uostalomne smatramza potrebno,da ovdje sastavljamo zapisnik.Jednostavno uhapsite togklipana,dajte ga preslušatijonda neka spisibudu poslaniu Berlin, da pribilježe moj iskaz. Moju adresu imate na ovojposjetnici. — Stojim vamna usluzi, milostivi gospodine. S tim riječima pristupičinovnikvratima odjela. — Izidite! — narediJastrebovomKljunu — Vi ste uhapšeni! — Grom i pakao!I ja moram u Berlin, isto tako kao i ovajgrof. > — To me se ništa ne tiče. — On je kriv cijeloj toj zbrci. — To će se vidjeti.Izadite! — Ne pada mi na pamet. — Onda ću vas znati prisiliti. 334 _ Ne trudite se odviše oko njega— primijeti Ra-enow _ ja sambio prisutan,kad su ga u Mainzu hapsili-On je skitnica,koja se iz pretjerane drskostivoziprvimrazredom. — Tako,tako! Dakle je već jedinombio uhapšen. Izadite! — Ako me prisilite da izadem, zahtijevamto isto i za grofa — izjavi JastrebovKljun. — Jezik za zube!Vi ste ga napali. ' — On je priznao,da me je prije toga uvrijedio.
- 129. — Vi nespadate u prvirazred. — Držim da ćete se mnogo namučitidokto doka-žete.Naglašujem,da zahtijevamista prava,budućisam isto toliko platio. — Vi ćete doćido svoga prava.Izadite! — Spreman sam, da se legitimiram. — Grom i pakao,ali ja hoću sad! — Obuzdajte svojjezik! Hoćete li konačno izaćiili treba da pozovemsvoj« pomoćnike? — Dobro. Ako me ne pustite da sedalje vozim, onda vas upozoravam,da ćete snositištetu. — Želite li mi se još prijetiti? — Idemveć,dragiprijatelju. S tim riječima Jastrebov Kljun izade,prebaciplatnenuvreću ipušku preko ramena; uhvatisvoju trubuistane čekati, što će se s njime dogoditi.Pogledisvih prisutnih bilisu upereniu njega.Aligrofse uspne triumfirajućeg izraza natrag i milostivim kimanjem glave oprostise od činovnika.Glavarpostaje dade anak, da vlak može krenuti,vlakovoda kratko fućne ikotačise pokrenule. — Dodite!— naloži činovniksvomuhapšeniku. Udoše u glavarev ured,a ovaj pošalje po redarstvo.Dotičnapostaja bio je neki mali gradić,u kojem:, je bio namješten samo jedamstražar.Trebalo je dosta vremena,doksu ga doveli.JastrebovKljun se do-.tada mirno držao, pogotovo što se poglavarnije potrudio da povedes njime razgovor.No sad je ispričao stražaru što se dogodilo.Ovajje uhapšenika promočio oholimpogledima. Jeste U vi ispljuskali grofa von Ravenowa? 335— Jesam— kimne lovac na krana. — Jer me ,le «n uvrijedio. — On vas je samo upozorio,da ne spadate u.odio 'prvog razreda, — Grom i pakao! Istim pravommogao sami ja reći, da grof ne spada u prvirazred.On me je nazvao lupežom, iako mu nisambaš ništa učinio nažao.Tko je tu krivac? — Niste ga smjeli udariti, već ste ga morali prijaviti. — Nemam vremena za to.Isto tako je i on mene mogao prijaviti, umjesto da me vrijeda,ako je uistinu držao,da ne spadamu njegov odio. — Cimi se da vjmmogo prije' spadate u četvrtirazred. — Grom i pakao! Znate li vi tko sam ja i što samja? — To ću već doznati— primijeti stražar.— Imate li sa sobomneku ispravu? — To se razumije. Ja samse htio legitimirati već glavaru postaje. Ali on mi to nije dopustio. On će morati snositiposljedice. — Otada pokažite! JastrebovKljun izvadisve isprave,koje je pokazao redarstvenomkomesaru u Mainzu.Stražarih pročita a lice mu je kod toga bivalo sve duže. Kad je završio reče: — To je prokleta pripovijest!Tajfrak i to strašnoodijelo mogu svakogazavesti.Znate li,gospodine gla- varu, tko je taj gospodin? U prvomredu preniskilovac i pri tome amerikanski oficir, naime kapetan. — Nemoguće! — Ne, zaista!Ono malo francuskogjezika, što samga naučio u školi,dovoljno je,da odgonetnemidruge papire. Gospodin kapetan je poslanik meksikanskog predsjednika Huareza. Željeznički je činovnikproblijedio. — A tu je još i preporuka baruna Magnusa,pruskogposlanika u Meksiku. — Tko bi to mislio! Oba se muškarca zapanjeno pogledaše. -No,a što sad? — uljudno zapita JastrebovKljun. 336 — Ali, gospodine,zaštose tako oblačite? — poviče glavarpostaje. — Vaše je odijelo krivo, da samvas smatrao za nešto drugonegoštojeste. — Moje odijelo? Pih! Ne tražite ispriku! Ja samvamponudio,da se legitimiram. Vi mi to niste dozvolili. To je vaša krivnja.Sto će se sad desiti? — Vi ste slobodni— reče stražar. — Usprkos tome što samispljuskao poručnika? — Da. To je obostrana uvreda,koja se kažnjava samo na zahtjev. Grof može stavitizahtjev. To se mene" ništa ne tiče. — Tako,hm! To je čudno! Poštosamoficir, puštate me na slobodu.Da to nisam,vi biste me zatvorili, jer je tako želio visoko milostivigrof. Neka vrag odnese ovajIjubezninačin pravednosti! — Oprostite,gospodine kapetane — primijeti željeznički službenik.— Grof je rekao,da ste ga napali. — Glupost!On je priznao,da su moje zaušnice bile odgovorna njegovuuvredu.Znate livi uopće je li taj čovjek, kojeg sam ispljuskao, uistinu grof von Ravenow,za kojeg se izdaje? — Naravno.Dao mi je svoju posjetnicu. — Grom i pakao!Moju ispravu niste pogledali,ali posjetnica ovog čovjeka je imala važnost. Ovakvu posjetnicumože izraditi svakivaralica.Vaša će vamneopreznost još naškoditi! Zeljeanički činovnikse prestraši. — Pa valjda će se gospodin,kapetanzadovoljitimojommolbom za oproštenje!
- 130. — Zadovoljiti? Ja?No, što se mene tiče! Pa ja sam dobra duša.No kako će drugiprihvatititu stvar,to ne znam. — Drugi? Smijem li pitati, koga to mislite? — Hm. Zapravo ne. AH ja ću vam to povjeritipod pečatomslužbene tajne.Ja idemgospodinu von Bizmarku. Glavar postaje je ustuknuo. — Bizmarku? Nadamse,da ondje nećetespomenutiovajneugodnidoživljaj. — Neću? Naprotiv!To moramvrlo opširno spomenuti.Moramnaime objasnitizašto nisammogao stićina sazvamu sjedndeu.' 12 Jastrebov kljun 337Glavaru se učinilo kao da je sad on dobio strašnu zaušnicu.Zaprepašteno je pogledao Amerikanca. — Da, važnu diplomatsku sjednicu, koju ću sad propustiti. Da ste barem pročitali moje papire, kad samvas za to molio! — Bože moj, ja sam izgubljen! Neće H gospodin kapetan ipak pravodobno stići, ako pode slijedećim vlakom? — Neću.Biler je izračunato tačnona četvrt sata. — Kakva nesreća!Sto da se učini? — Ništa!Hi zar možda mislite, da ću ja uzeti posebnivlak,da popravimvašu nespretnost? Tada uplašeničovjekduboko uzdahne. — Posebnivlak? Ah,to bi išlo! To bi bio jedini način,da se nadoknadiizgubljeno vrijeme. — To je istina.Ali ja neću na to privoljeti.Cijelo vaše ponašanje bila je jedna velika uvreda za mene. Zar da tu uvredu još nagradim? Treba li možda da još platim cijenu za posebnivlak? — Gospodine kapetane,to ja ni ne tražim. Ja ću vamstaviti besplatno na raspolaganje stroj ivagon. Mašina će vas odvestido Magdeburga,ako prije ne stignete vlak,a tamo ćete ga sigurno još stići. — Hm. Kad bih mogao poćiodavde? — Momentanojoš ne.Moram brzojavitiu Mainzpo stroji vagon.Učtivo vas molim, da pristanetena moj prijedlog.Žalim, što samučinio grešku,alivi mi nećete uskratitipriliku, da ju ispravim. JastrebovKljun pogledačinovnika zamišljeno u lice. Crte lica su mu se čudnovato trzale.Protrljao je nos, učinio vrlo zadovoljno lice i upitao: — Nije li taj grofrekao, da putuje u Berlin? — Jeste. — Vozi li se on preko Magdeburga? - Bevra i Magdeburga.Ondje se duže zadržava. — Mogu li stići vlak prije Magdeburga? — Može se urediti,da ga prestignete na nekojmaloj postaji. — Onda ću dakle biti prije u Magdeburgu negogrof? Dobro.Pristajemna vaš prijedlog. 338 „•Dozvoljavate mi dakle da brzojavim? — veselo upita čovjek. — i bit ?ete tako dobrida ne spomenete moju zabunu? — No, pripovijest me je razljutila, ali ja ću je ipak zaboraviti.Ali recite, jesu li vašiprihodiveliki? — Nisu. — A je li posebnivlakskup? — Ja ću vrlo dugo vremena moratitrpjetizbog posljedica ovogizdatka. — Hm. Zapravo,pravo vambudi,ali meni vas je žao.Kako bi bilo da podijelimo troškove? Tada se čimovnikovo lice strelovitombrzinomrazvedrilo. — Gospodine,je li to istina? — upita on. — Ja, što da drugogučinim,ako vas ne želim unesrećiti? — Hvala. Time ste pokazali,da ste zaista Amerikanac i džentlmen. To je lovcu na krzna polaskalo.Ponovoje učinio vrlo lukavo lice i rekao: — A još bi bilo bolje, kad bih snosio svetroškove? — To bi mi bilo najdraže,gospodine kapetane— zablistao se željezničar. — No, neka bude.Ja ću sve platiti.Ali stavljamuslov,da stignemu Magdeburgprije grofa.Osim toga tražim od vas nekoliko redaka,,da samse legitimirao i da ste vi uslijed grofovih izjava došliu neprilike. — Smijem li upitati, u koju svrhu ćete upotrijebitite retke?. — Grof će me u Magdeburgu vidjetii sigurno ponovopokušatisvadu. Vaši reci će mi poslužiti kao svjedodžba da vammožda nisampobjegao. — Napisat ću vam je, čim pošaljem brzojav u Mainz. — Učinite to! A sad vi,gospodine stražaru!Ja samdakle otpušten? — Onda ste se viuzalud trudili. Evo, uzmite. JastrebovKljun posegne u džep,izvadidva talira i pruži mu ih. Nagradenise uljudno zahvaliinapustisobuzajedno sa glavaromstanice,kojije pošao da otpremi brzojav. 339Pola sata kasnije došaoje zatraženistroj.Jaštre-bovKljun se popeou vagon ikratki je vlak izjurio iz postaje.
- 131. Već je biladavno noć,kad je vlak, u kojem se vozio Rave>now,stigao u Borssum.Ovdje se zaustavio na nekoliko časaka.Ravenowse udobno smjestio ičakje zapalio cigaru.Tad se izvana začuje poziv: — Magdeburg,prvirazred! — Prokletstvo!— promrmlja Ravenow. — Sad je gotovo s pušenjem. Već se spremao da bacicigaru krozprozor, kad se odjelotvorii pogled mu padne na čovjeka,koji je ulazio. — Dobra večer— pozdravipridošlica. — Svj sveci!Dobra večer,gospodinepukovniče — zahvaliRavenow. Pridošlica oštrije pogleda govornika. — Vj me poznajete,gospodine? Skime imam čast? Ravenownije uopće znao,štobimislio. — Što,vi me ne poznajete? A prošla sutekčetirimjeseca,od »sretnog dana«,kad smo zadnjiputa bili zajedno.Zarću vamzaista morati reći svoje ime? — Ja vas molim da budete tako Ijubezni.Odjeljenje se zatvorilo l vlak je krenuo. — Zar samse uistinu toliko promijenio? — upita Ravenow. — Možda — nasmiješise pukovnik. — Molim vas,dakle,vaše ime. — Pih, pa to nije potrebno. Evo znak prepoznavanja! Pri tomispružiRavenowsvoju desnu ruku u zrak, tako da se jasno mogla vidjetiumjetna š aka.Pukovnikse trgne. . . — Što? — poviče on.— Vi ste poručnikRavenow? Čovječe,kako to izgledate? Poručnik začudeno pogleda Winslowa. — Tamo je ogledalo — nastaviovaj.— Zar se još niste pogledaliu njega? Ravenowje dosada bio toliko zaokupljen svojomsrdžbom,da se začudo nije nipogledao u ogledalo.On ustane,stupipred ogledalo aliodmah preplašeno ustukne. 340 — Grom i pakao!— poviče.— Tako,tako me je dakle udesio!No,čekajmomče, ja ću ti sotonuposlatina trag!Boga mi, ne smijem se nj pred kim pokazati. — l meni se tako čini. Ali što vamse desilo? Čovjekbipomislio, da ste došliiz neke žestoke tučnjave. — Ispričat ću vamstvar,gospodine pukovniče.Alinajprije jedno razjašnjenje.Odakle dolazite? — Iz Wolfan>buttela.A yi? — Iz Mainza.Idem u Berlin. — I ja. Radi se o stvari,zbog koje mi je posve drago,da samvas sreo. — l ja vammoram posve istoreći.Poručnikvon Golzen mi je jučer brzojavio. — Zaista? — iznenadenoupita pukovnikWinslow.Imeni. Sad slutim, da je sadržajobih brzojavki ; -*; . I vi mislite tog — tog nitkova? — Toga Ungera? Da. — Golzen mi je brzojavio,da je taj klipan opet u Berlinu. Vidio ga je prekjučer.Ja samodmah krenuo. — Da održite svoju nekadašnju zakletvu? — Da. Osvetu za ovo ovdje! — Pukovniksad sa svoje strane podigne svoju desnuruku.Ion je nos -i umjetnu šaku,obučenuu rukavicu. Ravenowlupinogomo zemlju. — Kad pomislim na ono vrijeme, mogao bih poludjeti— zaštoripizubima. — Mlad,bogat i velika bu- dućnost preda mnom!Onda je došaotajprokletičovjeki — ah! — Zar nije sa mnomisto tako? — mračno upita pukovnik. — Ja samupravo trebao postatigeneralom. Grom i pakao,vama se još može zavidjeti, prema meni. Vi nemate ženu. — Naravno.Shvaćam. — Ravenowse podrugljivo nasmije. — Ta predbacivanja! Bez mirovine! Mali imetak! Naravno da imam dosta slobodnogvremena. — I ja. Ja samga dobro iskoristio. — Kao i ja. Danomice samse više sativježbao u Pucanju lijevomrukom, pa tvrdim, da bolje pogadanisad nego prije desnicom. 341— A ja sad odlično baratamsabljomlijevom rukom. Idem u Berlin, da Izazovem Ungera — sikme Ravenovv. — A ja idemonamo,da ga ubijem — uvjeravaše ga bijesno pukovnik. — Ja ću tog klipana izazvati l onda ću ga ustrijeliti. — Jeste li već pomislili na to,koga ćete uzetiza svjedoka? Mislim, da ćemo tu naići na poteškoće. — Tako? — Winslow se'malo zbunio. — Bit će oprezni — primijeti on.— Odmah će slutiti,da se radi o životu i smrti. . — Pih — nasmije se Ravenow. — Možete ipakjasno govoriti,a da vamto neću zamjeriti. Vi predmni- jevate,da naša častnije više tako sjajna,kao prije. — Na žalost — uzdahne pukovnik. — Oni su namdanii u tompogledu mnogo naškodili. — Za to ja ne damni prebite pare. Sto je čast? Kako to da oficirova čast ide do vraga,čimga netko takne štapomili kad dobije zaušnicu? To su predrasudestarih prababa! Ravenovv prezirno zapucketa prstima po zraku,ali su mu oči ipak zablistale,kao u bijesnomuzbudenju. Amerikančevisu udarcibili vrlo snažni.Poručnikovo je lice bilo nateklo.Nos i usnice su poprimile taninu, plavocrnu boju.Nije bilo nikakvo čudo,da ga pukov-_ nikvon Winslownije prepoznao. — Hm •— primijeti ovaj.— Zaušnica je ipakvrlo osjetljiva stvar,mislio čovjeko tome, što god hoće.
- 132. — Ali ninajčasnijičovjeknije siguran pred jednomzaušnicom. — To zvuči upravo tako,kao da se čudnovata boja vašeg lica ima pripisatibrojnimzaušnicama. — No, a kad bi to uistinu bilo tako? — Zar se netko usudio da vamdade zaušnicu? — Jednu? Mnogoviše?— nasmije se poručnik,ali to je bio smijeh pun bijesa i srdžbe. — A tko je to mogao biti? Valjda neki — neki čovjek,čiji dodirne uništava baš potpuno ono,štose naziva čašću? — Upravo protivno.Tajklipan je bio posve obiftna skitnica,nekiskitničkiglazbenik. Poslušajte! Ravenowispriča dogadaj. 342 _ čudimse.Ja bih ga ubio.Vi ste svakako dohvatilitog klipana? ~ najzad poviče pukovnik. __ To se razumije. On se sad nalaziu zatvoru i očekuje svoju kaznu. _ Ravenow,Ravenow!Ta pripovijest nije baš jako časnaza vas. — To znam i sam.Čudite se što vamuopće o tome pričam? Ali kako da vamobjasnimove otekline? Vrag ana,kako će to dugo trajati. — Savjetujemvam, da na to stavite sirovo meso,i to odmah. — Odakle da ga dobijem? — U Magdeburgu.Mićemo ubrzo stićiu Niedern-dodeleben,posljednju postaju prije toga grada.Uko- lodvorskojrestauracijiili kuhinji bit će na svakinačin sirovogmesa. Možemo ga lijepo staviti,jerse sami nalazimo u odjelu.Do Berlina ćemo se voziti više sati,a dotle može najveća upala splasnuti. Sad su upravo ušliu neku malu postaju,gdje su dulje vremena stajali.To je pukovniku tako palo u oči,da je otvorio prozor,da se raspita za razlog ovog zatezanja. — Kondukteru — upita on — zašto čekamo tako dugo? — Najavljen je posebnivlak,koji moramo propustiti— glasio je odgovor. Nije dugo trajalo,a već je ovajstigao.Sastojao seod mašine isamo jednog vagona.Iz jednog od njegovih prozora virila je glava,čije su očiomjerilć vlak, koji je ovdje stajao.Pukovnikje ugledao glavu,premda je posebnivlakprojurio velikombrzinom. — Nebeskibataljon!— poviče om.— Kroz prozorje virio neki momak, koji je imao nos,gotovo tako velik kao lemeš. — Ha! Nikako nije mogao biti veći od nosa onog skitnice,s kojim samjutros imao posla. Sad je i njihov vlak ponovo krenuo.Kad su stigliu Magdeburg,nije se posebnivlakuopće vidio.Budućida je Ravetnovvželio izbjeći, da ga se vidi,pošao je Winslowu buffet izatražio sirovog mesa,koje je odnio svomsuparniku.Kad su opet sjeliu odjeljenje,ovajga je stavio u rupčić i privio ga na lice, upravo kad 343Jevlak krenuo. Tek što je poru fin ik jedan čas dr^ao lij'jk na oteklini, on je /^stenjao. — Sto je? Sto vam je? — Znateli sigurno, da sirovo meso pomaže? — Da, ono vrlo brzo stežeotekline. — Ali strašno peče. — I mora peći. Ravenow je zašutio, ali je uskoro opet počeo stenjatii najzad strgnuo rupčić dolje. — Ne mogu to više izdržati — zareži on. — Nije moguće, da je tako zlo — začudeno reče pukovnik. Sad Ravenow prinese meso nosu. — Jesteli rekli, zašto vam meso treba? — Ne. Ja sam zatražio sirovo govedsko meso, ali su mi rekli, da takvog nemaju više u komadima, već samo još kosanog. Stoga sam uzeo takvo. — Bez da steupitali, je li čisto? — Glupost. Čime bi ga onečistili? — Nisu ga onečistili. Ali se u njemu nalazi besramna množina solj i papra. I to da ublaži otekiinu? — Hm! Sol i papar to naravno neće učiniti. Kako glupo od tih ljudi' Bacite tu stvar kroz prozor! Odmah nakon što je Ravenow poslušao pukovnikov poziv, ušao je vlak u Magdeburg-Neustadt i stao. Tada se u blizini odjela začuje pijtanje: — U Berlin, kondukteru? — Da, niže dolje. — Dolje je treći razred. Ja hoću prvi. — Vi?'Zaista prvi? Pokažitesvoju kartu! — Ovdje je. - Tačino, Udite brzo ovamo! Odmah polazimo. "Mnovnik je otvorio vrata i putaiik se uspeo. •• Dobro jutro! — pozdravi on uljudno. Nije dobio odgovora, jer Ravenow nije od čuda mogao govoriti, a pukovnik nije odgovorio od ogorčenja, jer mu se pridošlica nije učinio čovjekom, n<a čiji pozdrav treba odgovoriti. Stranac je sjeo, a vlak je odmah krenuo. - Tako mi sotone! — istisneRavenow. •3to je? — upitaWinslow. 344
- 133. Upitanišutkepokažena stranca, kojise s vrećom, puškomi trubom smještao što je udobnije mogao. Pukovnik ga je neko vrijeme promatrao a. zatim upravi pogled na Ravenowa. Ovaj se medutim oporavio od zaprepaštenja. — Pukovniče, zrnate li, tko je taj čovjek? — brzo šapne. Winslow poluglasno odgovori: — Posvesigurno je to onaj momak, čiji je strašninos doputovao posebnim vlakom, — To je onaj moj čovjek! Skitnica, onaj — ah, naušnice. — Grom i pakao! Mislio sam, da je uhapšen? — Da, sigurno je opet pobjegao.. — U posebnomvlaku? — Tko zna kako se to dogodilo. Kada dolazimo do . slijedeće postaje? — Za šest minuta dolazimo u Biederitz. — Ondje ćemo ga dati uhapsiti. — Da se ne varate? Znateli sigurno, da je to on? — Kako bi to bilo moguće kod tog nosa i tih zubi! — Odmah ćemo vidjeti. Pukovnik zauzme vrlo poduzetno držanje, okrene se Jast.rcbovom Kljunu l upita: — Tko ste vi? Jastrebo'v Kljun mu ne odgovori. — Tko ste vi? — ponovi Winslow. I opet bez odgovora. — Slušajte! Pitam vas, tko ste vi! Tada mu Jastrebov Kljun vanredno Ijubezno kimne. — Tko sam ja? Putnik. — To znam! Želim znativaše ime! — O jao! Baš ga nemam priruci. — Ne govorite gluposti! Odakle dolazite? — Iz Mainza. . — Ah, vi stebili kod redarstvenog komesara von Ravenowa i putenisu vas opet uhapsili? — Na žalost. — Kako stedošli u Magdeburg? ~ Posebnim vlakom. — U koji ste se ušuljali? Pobrinut ću se da i opet Keumaknete, vi lumpaci vagabundus! 345— Lumpaci? Vagabundus? Slu&ajte vi, dobri čo-vječuljče, nemojte u mojoj prisutnosti viSp izgovoriti ove dvije riječi! Pukovnik se izazovno isprsio. — Zašto?— upitaon. — Moglo bi se dogoditi da vam se odgovor ne bi svidao. — Ima li to biti prijetnja? — Ne, nego opomena. Najzad se Raveinow odlučio. Vidio je u pukovniku saveznika, u kojeg se mogao pouzdati. Obojica zajedno bili su svakako dorasli strancu. — Molim, ne razgovarajte sa tim balavim stvorenjem — reče stoga Ravenovv pukovniku. — Ja ću ga predati redarstvu, koje najbolje zma što treba činiti sa takvim odrpan čem. Ravenow još nije ni izgovorio posljednju riječ, kad mu Jastrebov Kljun odrapi tako strašnu zaušnicu, da je sletio sa sjedala. Tada pukovnik skoči i zgrabi Jastrebov Kljun /a prsa. — Lupežu! — poviče on. — To ćeš okajati! — Makniteruku! — zapovjedi lovac na krzna, a oči mu zasjaju. — Sto? — plane pukovnik. — Meni kamiš zapovijedati? Evo ti, što tipripada! Wimslow zamahne da ga pljusne, ali u istomtrenutku klone uz glasni bolni jauk. Jastrebov Kljun je odbio udarac i na bokserski način mu zabio šaku u želudac, tako da je odmah postao nesposoban zaborbu. Ravenow nije mogao priteći u pomoćsvom savezniku. "Posljednja pljuska je bila takva, da je imao dosta. A pukovnik je čučao na sjedalu sav se zgrčivši i pla" šljivo stenjuići. — To vam je od lumpaci vagabundusa! — poviče Jastrebov Kljun. — Ja ću vas naučiti, da budete uljudniji. — Čovječe, što si se usudio — zastenje pukovnik. — Posve ništa. Sto bih se kod vas imao usuditi! Dat ću te zatvoriti! To će se odmah vidjeti. 346 Stroj je u tom času dao smak, da dolazi u neku postaju. Kad se vlak zaustavio, otvorio je Jastrebov Kljun prozor i dozvao konduktera. Ova,) je požurio bliže. — Što zapovijedate? — upitarevnosno. — Pozovitebrzo vlakovodu i glavara postaje! Menesu napali u odjelu. To je odmah pomoglo. Kondukter je odjurio a dvije sekunde kasnije došla su oba željeznička činovnika. Jastrebov Kljun je zauzeo cijeli otvor prozora, tako da se njegovi suputnicinisu mogli čuti. — Što je? Sto želite? — upitavlakovoda izdaleka. — Kako dugo stojimo ovdje? — Samo jednu minutu. Ona je već prošla. Moramo dalje.
- 134. — Strpitese jošjednu! Neću vas duže zadržavati. Gospodineglavaru postaje, mene su danas po drugi puta napali u odjelu. Molim, da uhapsitemoja oba suputnika. Evo moje putnice! Jastrebov Kljun ju je držao spremnom. Još nije bio dan. Glavar je pregledao putnicu u svjetlu fenjera i onda rekao: — Stojim vam na raspolaganju, gospodine kapetane. Tko su ta dva čovjeka? — Jedan se od njih izdaje zagrofa, a drugi je njegov ortak. Na sreću mi je uspjelo, da ih predbježino učinim neškodljivim. Smijem li izaći? — Molim vas. Ovamo ljudi! U blizini nije bilo redara, no na poziv je došlo nekoliko željezničkih radnika, koji su očito bili dovoljni, da svladaju dva čovjeka. Pukovnik i Ravenovv su čuli svaku riječ, što ie bila izgovorena i obojicu je neočekivani nastup Jastrebovog Kljuna tako smeo, da su ostali bez riječi sjediti, čak i orudu kad je kondukter otvorio vrata i Amerikanac iskočio napolje. — Gdje su oni? — upitaglavar. — Tu sjede — odgovori Jastrebov Kljun, "rlavar se nagne u odjeljenje i zapovjedi: - Izvolite izaći! Ali brzo! To ne ide — usprotivise pukovnik. - Mismo.. l - Već znam — prekine ga činovnik. — Napolje! Napolje! 347— Grom i pakao!— poviče sad Ravenovv. — Zna-te li da samja poručnikgrofvan Ravenovv! Činovnikmu posvijetlifenjeromu lice i odgovoriprezirno slegnuvširamenima: — Lijepo! Uistinu izgledate poput grofa. Izadite konačno,inače ću moratiupotrijebitisilu. — Naša prtljaga — prigovoripukovnik. — Sve ćemo urediti. Napolje s time, ljudi! Oba bivša oficira su ga morala slijediti. Predbje-žno su ih čuvaliu nekoj sigurnojsobi.Jastrebov Kljun je ostao uzglavara,koji je nadzirao istovarivanje prtljage. — Lijepe stvari! — nasmije se jedan od radnika. — Ovo je zaista neka stara trublja!Gospodine Isuse, kako je zgužvana i probušena! Kakav to mora biti užas,slušatiovakvu staru štropotaljku. — A ovdje je vreća! — primijeti drugi. — To je pravidokaz, da su ti momci lupeži. Zar trublja i vreća spadaju u prvirazred? No,a starudija,što se u njojnalazi! Oni su prtljagu Jastrebovog Kljuna smatralivlasništvomdruge dvojice,a on nije dao truda,da im razjasni pravo stanje stvari.Kad je odjeljenje bilo ispražnjeno,vlakje otišao.Prtljagu obih oficira ponio je sa sobom, jer se nije nalazila u odjeljenju, već u poštanskimkolima. — Molim, podite sa mnom,gospodinekapetane! — zamoli glavari otpratiga u svojured,gdje mu ponudi da sjedine. Lovac na krzna to učini i izvadi svoje ostale dokumente. — Želim upotpuniti svoju legitimaciju — naglasion.— Imajte dobrotu pa pregledajte! Činovnikje pročitao isprave.Proželo ga je poštovanje.Jedan znanac glasovitogHuareza!Samo nešto mu se činilo čudnim: odijelo tog glasovitogčovjeka.Stoga reče: — Evo vamnatrag vaše papire, gospodine kapetane. Bila je dovoljna iputnica,koju sam pročitao. Ja sad vidim, sa kakvim gospodinomimam posla.Hoćete limi dozvolitijedno pitanje? 348 — Govorite! — Čak i onda kad bj se to pitanje činilo nametljivim? Zašto se ne oblačite,kako to vaš položajzahtijeva? Tada Jastrebov Kljun učinitajanstveno lice,položiruku na usta išapne: — Inkognito. — Ah.tako!Nitko ne smije anati,tko ste vi? — Tako je. Zato je tu vreća,tok i trublja. - Ah to je vaše vlasništvo? — Da; putujemkao glazbenik.Nadamse,da moj inkognito neće kod vas biti izvrgnut nikakvoj opa- snosti, — Naučio sam šutjeti. Smijem li vas sad možda zamoliti za izvještaj? — Dolazim iz Mainza.Kad samondje ušao u odjeljenje prvograzreda, sjedio je u njemu neki čovjek.To je bio mladi od ove dvojice. On se izdavao za grofa i započeo sa mnomsvadu.Predmnijevamda je on francuskišpijun,koji me slijedi, da me na svakinačin spriječi,da dodemdo gospodina van Bizmarka, kojemu sam poslan kao zastupnik predsjednika Huareza. — Pobrinut ćemo se za to, da ovom gospodinuFrancuzu,prode svako veselje za daljnje pakosti. — Nadamse.Dakle, on je započeo svadu sa mnom,a ja sammu dao nekoliko pljusaka.'Zadržavanje na prvojstaniciupotrijebio je gospodin »grof«,da me dade uhapsitikao skitnicu.Tamošnji glavarpostaje nije posjedovao vašuoštroumnost ivaše poznavanje ljudi.Mene su zadržali, a onog drugogsu pustilida se od- veze dalje. — Kakva nevjerojatna naivnost! — polaskano poviče činovnik.— Pa već se na prvipogled vidi.da &te vi uplivan čovjek,koji putuje inkognito.Dalje! — Takozvani groflegitimirao se samo svojomposjetnicom. Mane nisu htjeli nisaslušati. Alikad sam kasnije pokazao svoje isprave i izjavio, da ću propustitisastanak,na kojemme čeka Bizmark, osjetio se taj dobriglavarupravo smrvljenim.Zapravo samkanio da ga dademkaimiti, ali on se tako ispričao,da sam odustao od toga. Uzeo samdo Magdeburga po-sebnjvlak,da stignemsvojvlak,no prije toga sam 349od glavara zatražio ovo pismo.Slutio samnaime, da će takozvanigrof,Čim me ponovo opazi,staviti nove zapreke na put.
- 135. Činovnikpročita izjavu ionda reče: — To mi je vrlo važno.Mojkolega izjavljuje, da su ga zaveli krivi grofovipodaci.Mene tajmomak neće prevariti!Molim, nastavite! — Došao samu Magdeburg-Neustadt,a kad samušao u odjel, ugledao samsvogprotivnika.Uz njega je bio još jedan.Opet su započelisvadu."Onajdrugime je htio tući. Dao samtakozvanomgrofu novu pljusku, a onomdrugomudarac u želudac.Na sreću smo tada odmah stigliovamo.Da su se ona dvojica dospjela oporaviti,sigurnobih bih izgubio život. — Ja ću ih već zgrabiti. Ali uz put,držite li vi i onog drugogza Francuza? — Ne, nego za Rusa.Ta vi znate,da je Rusija zaposjela upravozapadine granice.Neka vrag zna,što bitaj čovjektrebao obavitiovdje. — Mi ćemo ga u tome spriječiti.Dozvoljavate li, da Ih preslušam? — Rado. — Vi ćete bitiprisutni.Molimvas da me slijedite. Činovnikje poveo JastrebovKljun u sobu,u kojoj su se nalazila oba uhapšenika.Tu su se nalazilipod nadzoromdvojice željezničkih radnika, koji su ih van- redno pažljivo čuvali.Čim su ova dvojica ušla,Rave-nowplaine. — Kako se usudujete postupatis nama kao sa zatvorenicima? — Mtir! — poviče mu činovniku susret. — Imate samo onda odgovarati,kad vas upitam! JastrebovKljun je dobio stolac a glavarstanice J« najprije upitao pukovnika von Winslowa kako se zove. — Imate li legitimaciju sa sobom? — Zašto? Pa valjda ne trebamtucet putnica kad izWolfenbiittela putujemu Berlin. — Hm, hm. Poznajete li Rusiju? — Jednomsambio ondje na dopustu.Imamondje rodake.Ali zašto govorite o Rusiji? — To ćete sigurno vibolje znatiod mene. 350 — Grom i pakao!Valjda me ne kanite umiješati u neko saučesroištvosa Rusijom? To biipak bilo smiješno! — Menije svejedno,što vidržite za smiješno.Sad predimo na drugog!Kako se zovete išto ste? — Ja samporučnik'grofvon Ravenovv. — Imate li legitimaciju? — Imam, evo. Ravenovv posegine u džep iizvadi posjetnicu. — Nemate ništa drugo? Ova posjetnica ništa ne vrijedi. Svatko može datiotiskatina posjetnicu bilo koje i-me. — Do vraga, alj ja vam dajem riječ, da samja onaj,za kojeg se izdajem! — Sto me se tiče vaša riječ!, Poznajete 11 Francusku? . — Vrlo dobro.Zašto? — Priznali ste da poznajete Francusku,a to je dovoljno — nastavi činovnik. — Morate mi samo reći, odakle dolazite! — Iz Mainza. — Je li ondje ušao iovajgospodin? — Jeste.Alito da je neki gospodin? To je lupež! — Ne trudite se. da ga ocrnite.Ja ga dobro poznajem.Vi ste ga dali uhapsitina nekoj postajiiza Mainza? — Da. — To bi vas moglo skupo koštati.Tamošnjiglavarmi piše,da ste ga zaveli u bludnju. — Kako bi njegovo pismo moglo već bitiovdje? — To je moja stvar.Gdje ste srelitog drugog,koji se izdaje za pukovnika? — Putem, posve»lučajno. — Poznajete li sa? — Da, već vrlo dugo. — Odakle? , — Glupo pitanje!Služili smo u istojpukovniji. — Ako se još jednom poslužite izrazom, koji ste upotrijebili,ja ću pooštritisvojpostupakprema vama. — .Tako je. Tako mora biti — primijeti jedan od radnika poštoje Ravenovva gurnuo u rebra. .351— Klipane! — plane poručnik. — Nemoj ine još jednom dodirnuti,jer ću te udariti, da ćeš pasti na pod! — To ćemo znati spriječiti — reče glavar.— Gospodine kapetane,želite li, da ih vežemo? — Da, predlažem, da se vežu — izjavi Jastrebov Kljun. — Što? — upita Ravenovv. — Taj čovjekda je kapetan? A kakav kapetan je l'? Radnik je pošao u stranu,da bi potražio smotakčvrste uzice.Sad je s time došao irekao: — Ovamo s rutama! Ravenovv.upitnopogleda pukovnika.Ovajodgovori: — Nemojte se braniti!Ovi ljudi nisu vrijednipažnje.Morat će namdati sjajnu zadovoljštinu. — U to samuvjeren.Ali jao onda timklipanima! Evo, vežite me, ali ja vamkažem, da ćete to skupo platiti!
- 136. — Grof, kojidozvoljava da ga ispljuskaju, neće nambitijako opasan — primijeti glavar.— Ali što je to? Pa vama obojicimanjka desna ruka. Činovniknije dobio odgovora.Preko lica Jastrebo-vog Kljuna preletio je veseli bljesak; on brzo reče: — Grom i pakao,upravo samse nečega sjetio.To je neobično važno. Prije dvije godine uhapsilisu u Carigradu dva špijuna.Jedanod njih bio je Rus,koji je tvrdio da je pruskipukovnik, a drugije bio Francuz, koji je tvrdio da je njemački grofi poručnik.Sultan je ublažio smrtnu osudu,poklonio imje život, ali je obojicidao odsjećidesnu ruku. — Glupost!— poviče pukovnik. — Prokleta laž! — zaškripi jubima poručnik. — Mir! — narediglavarpostaje. — Sad tačno znam,na čemu sams vama. Gospodine kapetane,želite li da sastavimo zapisnik? — To nije potrebno.Rasprava će se održatiu Berlinu.Glavno je, da im se ne dozvolida odavde umaknu. — Za to ću se ja pobrinuti.Predat ću ih oružnici-ma, ali dotle neka ostanuvezaniičuvanidolje u P0~ drumu.Odvedite ih! 352 Oba nesretna oficira su se odrekla svakih daljnjih prosvjeda.Zdrave ruke privcMlisu lmuz tijelo, a zatim su ih odveliu podrum. — Učinili smo ovdje vrlo važan lov — veselo reče glavarpostaje JastrebovomKljunu. — Vrlo važan — potvrdiovaj. — Kad odlazi slijedeći vlak u Berlin? — Za pola sata dolazibrzi vlak iz Hannovera. — Odvest ću se s njime.Tamo ću odmah prijaviti naš lov a vj ćete primiti brzojavnu obavijest. Tako se i dogodilo.JastrebovKljun je slijedećim vlakomotputovao u Berlin doksu oba protivnika lukavogi obijesnoglovca snovala osvetu. 18 Jastrebovkljun17.KAKO JE JASTREBOV KLJUN DOŠAO BIZMARKU Kod silaska iz vlaka u prijestolnicipobudio je Ja-strebovkljun svojomneobičnompojavompriličnu po- zornost,no ipaksu se manje obazirali na njega nego u Mainzu.Sjeo je u kočiju, čijem je kočijašu označio za cilj svratiste »Magdeburškidvor«.Kad je ondje napustio kočiju,nisu mu se manje čudili. Već njegovo lice bilo je napadno,a njegovoodijelo je posve naličilo onome jednogčovjeka,koji dolazi na seoskikra-btiljni ples kao staromodniseoskiglazbenik. On se dobrohotno u sebinasmiješio,primijetivšite začudene poglede,kojisu bili u njega uperenii upitao je natkonobara,kojimu je pristupio: — Mogu li dobitisobu? Konobarje ispitujućipogledao čovjeka ionda primijetio: — Hm. Imate li legitimaciju? — Naravno. — Onda dodite!— S tim riječima povede konobarčudnoggostakrozpredvorje u dvorište,gdje je otvorio jedna vratašca.— Ovamo unutra!— reče on. JastrebovKljun ude iogleda se.To je bila tamna,zadimljena sobica.Na prozoru su stajale razne stvariza mazanje i čišćenje,U jednomkutu je ležala kutija s alatom.Na zidovima su visjelimnogi odjevnipredmeti, koji su čekali na čišćenje.Uz jedan stolsjedilo je više osoba uzčašicu rakije,zabavljeno oekomP1 " ljavom kartaškomigrom. 354 — Grom i pakao!Kakva je to rupa? — upita lovac na krzna. — Služinska soba. — Sto samja tražio, služinsku sobuili sobu? Natkonobarse otmjeno nasmiješi.— Svakako sobu. Ali recite mi, što virazumijevate pod sobom? — No, nikako ovakvu špilju! — Sigurno ste naviklina nešto bolje? — Sigurno — kimne JastrebovKljun. — To se na vama ne vidi. — Takve se stvari češće dešavaju. Vi držite da nisam otmjen,a ja ipak jesam. Kod vas je obratan slučaj. — Kako to mislite? — Vi otmjeno izgledate,ali to niste.No sad vas još iednommolim za pristojnu sobu.Cijena ne igra uloge. Sad se konobarduboko ipodrugljivo nakloni. — Kakogod zapovijedate.Dodite! Poveo je JastrebovKljun natrag iuz neke stube.Gore u hodniku bila su jedna vrata otvorena.Vodila su u jedno lijepo .uredeno predsoblje,na koje se nastavljala još otmjenija soba za stanovanje,Krozdruga vrata dala se razabratispavaonica. — Je li vamto dovoljno? — upita natkonobar,očekujući,da će gost prestrašeno ustuknuti. Ovaj se ravnodušno ogledao. — Hm. Nj izdaleka nije otmjena,ali nije loša! To je razljutilo konobara,koji se prevario u oče-'ki.van.ju,pa je primijetio: — Njegova jasnostgrofWaldstattenje ovdje stanovaodva dana.
- 137. — To mečudi.Ovakvi grofoviobično imaju velike zahtjeve. — Valjda ih nemate i vi? — Zašto ne? Zarje titula tako nešto naročito? Jestel; na primjer vi manji orangutanod takvog grofa? Zadržat ću taj stan. Konobarse htio našaliti.Sad se uplašio.Sta će biti,^o ta skitnica zaista ostane ovdje,a onda ne može Platiti. Ovaj otmjen namještaji tajčovjek, koji je izgledao kao da je izašao iz bakine ropotarnice! 355— Taj stan stoji osam talira na dan — brzo je p0. vikao. — To mi je svejedno. — Bez opskrbei posluge. — To mi je posvesvejedno. U to se pojavila neka djevojka, koja je dotada bila zaposlenau spavaćoj sobi. To je bila ona konobarica koja je bila znanica iz mladosti KurtaUngera i koja mu je tada pomogla, da ispitatajnu kapetanaLandole. Berta je čula kratak razgovor i bila je znatiželjna da vidi čovjeka, koji je na takav način zadao poslanat-konobaru, — Vaša legitimacija? — sada je rekao ovaj. — Grom i pakao, zar vam se toliko žuri? — upitaJastrebov Kljun. Upitanislegne ramenima. — MI smo po redarstvenim propisimaobavezni, da ne izdamo nijednu sobu, dok ne znamo, s kime imamo posla. — Onda je vaša kuća sigurno obična krčma, u kojoj se ne zna, što je to knjiga stranaca? Jastrebov Kljun je to rekao takvim tonom, koji je na konobara učinio dojam. — Možetedobitiknjigu stranaca — Onda je donesite! No prije toga mi recite poznajeteii husarskog poručnika KurtaUngera! — Ne. — Dakle nije stigao? — Ne znam ništa o njemu. Sad je djevojka pristupilabliže i rekla: — Ja dobro poznajem gospodina poručnika. — Ah! Zar je on već ovdje stanovao? — upitaJastrebov Kljun. — Nije. Ja ga poznajem, jer potječem iz blizine Rheinswaldena. — Ja dolazim iz Rheinswaldena. Sreo sam ga kod grofa don Rodrigande, pasmo dogovorili, da ćemo se danas ovdje sastati. — Onda će sigurno doći — primijeti djevojka prijazno. — Hoćete li i za njega naručiti sobu? — O tome mi nije ništa rekao. Ali •— Jastrebov Kljun se sad obrati natkonobaru: — Sto vi stojitej<» 356 ovdje? Nisam li vam naložio, da mi donesete knjigu stranaca? - Odmah, gospodine — reče konobar, ali sad posvedrugim tonom. — Zapovijedate H još štogod? — Nešto za jelo! — Doručak? Donijet ću vam jelovnik. — Nije potrebno, jer mi je svejedno što ću dobiti. Donesite mi brzo čestiti doručak! Konobar je odjurio. Jastrebov Kljun je bacio svoju vreću, tok i trublju na ležaljku, presvučenu plavom svilom a zatim se opet okrenuo djevojci. - — Vi ste dakle iz okolice Rheimswaldena? Onda vjerojatno ne poznajeteodviše dobro Berlin? — Oh, ipak. Već sam dulje vremena u Berlinu. — Jesteli već vidjeli Bizmarka? ~ Jesam. — ZnateU gdje on stanuje i kako bih odavde morao poći da stignem do njega? — Znam. — Onda mi opišite taj put! Konobarica je začudeno pogledala gosta. — Zar kanite k njemu? — Da, dijete moje. — Oh, to je teško. Moratese najaviti u ministarstvu ili nešto slična. To ne znam tako tačno. — Glupost. Tu seneće mnogo okolišati. Sad je djevojka objasnila Jastrebovom Kljunu put, kojim je imao poći. Zatim je došao konobar i donio knjigu stranaca. Jastrebov Kljun se upisao i onda opomenuo konobara da se požuris doručkom. Oboje posluge se udaljilo, a neobični gost je počeo rastvaratisvoju imovinu, pri čemu ga je iznenadio konobar, koji je donio jelo. Ovaj je učinio vrlo iznenadene oči, kad Je ugledao sadržaj vreće i toka. Požurio .je u poslovnicu da obavijesti svog gospodara. Ovaj još nije ništaanao, jer se upravo bio povratio izvana. Vrlo se zaprepastio, kad je čuo, kakvog gosta ima kod sebe. — l tom stečovjeku dali broj jedan, našu najbolju sobu? — poviče. — Odveo sam ga gore, da mu se ••narugam — ispričavao se konobar. — Ali on ju je odmah zadržao. — Kako se ubilježio? 357— Kao William Saunders,kapetan Sjedinjenih Država. — Gospode Bože,pa valjda to nije opet kakav varalica i izdajica, kao tada onajŠav,koji je takoderrekao da je kapetan Sjedinjenih Država? — Izgled mu je naravno baš takav.Nos mu je poput drška starogkišobrana! — A što nosiuza se? — Pušku.
- 138. — Grom ipakao! — proštenje gostioničar. — Dva revolvera, veliki nož s oštrom zavrnutomoštricomi staru trublju. — Staru trublju? To ne vjerujem, .Jeste li tačno vidjeli,da je to zaista trublja? Je li bila od mjedi? — To se teško može reći — zamišljeno odgovorikonobar. — Žuta je,slična mjedi, ali nije svijetlo-žu- ta,nego tamnija, kao da je zardala. — Tamnija? Pa valjda nije od kovine za topove? — Da, to bi bilo moguće. — Bože moj, onda je to možda neka vrst puške ili kakav paklenistroj!Niste li na njoj primijetili nikakav kokot,pritiskivač,kazalo ili neke kotačiće? — Nisam. — Moramo se uvjeritio tome! — Ali kako? Izgleda da to nije čovjek,koji bi dozvolio da zavirujemo u njegove stvari. - — Dakle izgleda ratoborno,izazovno? — U najvišemstepenu.Osimtoga je zloban. — Sto se lu može učiniti? Konobarje rekao samsebi,da je bio neoprezan,kad je primio tog čovjeka.Sad je pokušaoda ispravisvoju grešku revnošću. — Nešto se mora dogoditi— reče on.— Držim da je taj klipan kadarizvršiti atentat. Sad se umiješala i konobarica,koja je dosada šutke slušala,ipovikala: - Atentat? Isuse iMarijo! On je pitao za Bizmarka. Svratištarje problijedio. — Za Bizmarka? O Bože' Sto je htio? — Morala sam mu opisati gdje Bizmark stanuje l tačno mu opisati put donde. Ori hoće govoriti 3 njim. 358 — Nebesa! Evo atentata! — Rekla sammu, da nije lako doćido Bizmarka. Ali on je primijetio, da tu neće mnogo okolišati. — Onda nema sumnje, da kani izvesti atentat.Ustrijelit će ministra. Sto se tu može brzo učiniti? — Brzo obavijestitiredarstvo. — Da. Sam ću odmah otrčatitamo. Svratištarje brzo otišao.Na redarstvenojpostaji,koja se nalazila dosta daleko od njegovog stana,jedva je od uzbudenja smogao potrebneriječi. Hvatao je zrak. — Umirite se,dragimoj — primijeti činovnik. — Izgleda da ste došliu vrlo važnojstvari.Ali bolje je da malo počekate dokdodete do daha,prije nego poč- » nete govoriti. — Zraka? Oh, njega ću već smoći.Ja — ja — donosimatentat. Redarstvenise činovniktrgne. — Atentat? — ponovion. — Da, donosimga ovamo — soptao je gostioničar,još posvebezdaha. — To znači, ja vamga ovime na- javljujem. — Ah,tako.To je zaista neštovrlo ozbiljno.Jeste li zrelo promislili, da se kod toga radio zločinu, o velikoj opasnosti,ali i o isto tako velikoj odgovornosti,što je morate preuzeti? — Ja sve preuzimamna sebe,zločin,opasnost,pa iodgovornost — odgovoričovjek,koji nije ni primijetio, kako se smeteno izražava. Činovnikje jedva potisnuosmiješak. — Onda govorite!Protiv koga biimao biti uperen atentat? — Protiv gospodinavon Bizmarka. — Do vraga! Zaista? Na koji način bi imao biti izveden? — Puškom,nožemi paklenimstrojem. ^iad je činovnikučinio vrlo ozbiljno lice. > 1 - Tko je atentatoritko su mu pomagači? — Dozvolite xni tu najprije jedno pitanje.Sjećate U se onog kapetana Šava,koga ste tražili kod mene, ali mu je uspjelo da pobjegne? — Da. Izdavao se za kapetana Sjedinjenih Država. 359— No, kod mene stamuje jedan čovjek, koji se isto tako izdaje za kapetana tezemlje. — Ali to nije razlog, da ga smatrate za sumnjivca. — Ustezao se da pokažesvoju legitimaciju i tražio je da mu se dade knjiga stranaca, pa se u nju upisao. — To je neobično. Kako se naziva? — William Sauinders. — To j.e englesko ili amerikansko ime. Kad je stigao? — Prije polasata. — Kako je obučen? — Posve neobično, gotovo kao krabulja. Nosistare kožnate hlače, plesnecipele, frak sa nabranim rukavima,, zarukavljem i gumbima velikim kao tanjur; i šešir sličan kišobranu. — Hm. Izgleda da je taj čovjek prije čudak nego zločinac. Tko namjerava učiniti zločin, taj se oblači što je moguće nenapadnije. — Ali njegovo oružje! On ima uzase pušku, dva revolvera i nož. Ali glavno oružje sastoji se od neke naprave slične trublji od kovine za topove. Tko zna, čime je nabijeno to ubojito oružje?
- 139. — Jesteli gavidjeli? — Ja sam ga nisam vidio, ali ga je vidio moj nat-konobar. — Zašto se nistesami uvjerili? — To bi možda bilo strancu napadno. Nisam htio pobuditi kod njega sumnju, kako bismo ga sigurno uhvatili. — Ali kako anate, da on namjerava izvesti atentat protiv gospodina von Bizmarka? — Pitao je za njegov stan i zatražio od jedne od mojih konobarica, koja je moja rodakinja, da mu tačno opiše put donde1 . N— To bi doduše moglo biti važno, ali nije uvjerljivo. — On, om je čak tvrdio, da sa Bizmarkom neće mnogo okolišati. — Je li rekao kad kani poći ministru? — Nije. - Gdje se sad nalazi? Doručkuje u svojoj sobi. 360 — Dobro. Moždasevarate, ali je na svaki način moja dužnost, datog čovjeka malo ispitam. Ali to ne mogu preuzetisam na sebe. Moramstvar najprije prijaviti na višem mjestu, ali za polasata bit ću kod vas. Vi se imate pobrinuti za to, da čovjek dotle ne izade iz kuće. — Smijem li ga zadržatisilom, ako bude potrebno? — Samo u krajnjem slučaju. Vaša mudrost će već naći razloga, da ga nagovori da ostane. — Učinit ću što mogu. — S time se gostioničar udaljio. Medutimje Jastrebov Kljun ništa ne sluteći, dovršio doručak. — Zar da možda čekam na tog poručnika? — upitasam sebe. — Oho, Jastrebov Kljun je pravi momak, koji će bez preporukegovorit; s Bizmarkom. S njime neće smjeti dozvoliti nikakvu šalu, kao s ostalima. Moje će stvari, dakle, ostatiovdje. No ipak sam znatiželjan kakve će oči učiniti, kad jedan ovako ludo odjeven momak zatraži k njemu pristup. Jastrebov Kljun odnese sve svoje bogatstvo u spavaću sobu. Ovu je zaključao i izvadio ključ, pa ga strpao u džep. — Ovi ljudi ne trebaju zavrijeme moje odsutnostisaznati, što se nalazi u mojoj vreći — promrmlja. — Konobar je dostavidio. A ako ovdje imaju glavni ključ, imam i ja svoj šaraf. S time izvuče iz džepajedan od onih amerikanskih sigurnosnih šarafa, koji služe da se njime zatvoriključanica, tako da nikome ne može uspjeti, da ga opet ukloni. Zavrtio je šaraf u rupu, sve dok nije na pritisak iskočilo pero. Zatim je napustio sobu i sišao niza stube. Bilo je čudno, da ga nitko nije primijetio, ali se cijelo osoblje skupilo u kuhinji, da se porazgovori o tom vrlo važnom dogadaju. Svi su vjerovali da je sigurno kod doručka, i nisu imali pojma o brzini, kojom prerijski lovac može potamanitii najveće količine jela. Tako je neopazice izašao iz kuće i krenuo putem, što mu ga je konobarica opisala. Nekoliko putasedoduše morao raspitati, ali je nesmetano stigao na svoj cilj. Stanovnik velikog grada, pa čak ni daci u veli- 361kim gradovima,nema volje da trci za svakimČovjekom, koji se napadno oblači. Kad je ugledao vratara,kojije stajao na vratima,povjerljivo mu pristupi: — Zar ne,ovdje je Bizmarkov stan? — Jeste — potvrdi stražar, pošto je pridošlicu omjerio podrugljivimpogledom. — Na prvomkatu? — Da. — Je li masterkod kuće? — Master? Tko? — No, Bizmark! — Vi mislite njegovu milost,ekselenciju grofa von Bizmarka? — Da, ja mislim grofa,njegovu milost,ekselenciju isamog Bizmarka., — Da, on je kod kuće. — No, onda samdobro pogodio. JastrebovKljun požurikraj njega.Aid ovajga zgrabiza ruku: — Stoj! Kamo idete?' — No, k njemu! — K njegovojekselenciji? To ne ide! — Tako? A zašto ne? — Zar vas on očekuje? — O tome ništa ne anam. — Onda morate poćiobičnimpropisnimslužbenimputem. — Službenimputem,što je to? — Onda moram najprije znati, zbog koje stvaridolazite. Je U to privatna stvar, diplomatska ili koja druga?. — Bit će ona koja druga. — No — primijeti sad stražarozbiljnije — ako mislite da samja ovdje zato,da se možete sa mnomnašaliti, onda se varate.Ako dolazite zbog »kakve druge«stvari,onda iodite »nekamo drugamo«! Lovac na krzna mu povjerljivo kimme. — To i Ja mislim — nasmiješise prijasmo, — Ionako ne bih imao vremena,da vas dalje smetam. Dobardan! AHumjesto da ode,krenuo je prema unutrašnjostizgrade.
- 140. — Stoj! —opet poviče vratar. — Tako to nije bilo mišljeno. Ne smijete proći. — Ja ću vamdokazatiprotivno. S tim riječima podigne Jastrebov Kljun čovjeka ipostaviga ina stranu.No nije učinio ni pet,koraka,kad ga vratarponovo zgrabiipoviče: — Rekao samvam, da se udaljite! — Pa to i činim — primijeti Jemki. — Ako dobrovoljno ne odete,uhapsit će vas zbog smetanja kućnog mira! — Volio bih vidjeti onoga,kojemu bito uspjelo! JastrebovKljun se gipko otrgnuoiz zahvata istigao do stuba,prije no što je slugiuspjelo da ga ponovo uhvati.Sad bise sigurno bila razvila mnogo žešća prepirka,da se nije pojavio neki gospodin,kojije silazio niza stobe iprimijetio to malo natezanje.Nosio je jednostavnu uniformu a na glavije imao kapu.Hod mu je bio čvrst i siguran,držanje vojničkiuspravno,no na licu mu se ocrtavala dobrohotnost,a oko mu je s prijaznim negodovanjempočivalo na oba muškarca,koji su se tamo vukli i gurali. Čim je vratarugledao tog čovjeka,smjesta je ispustio svog protivnika i stao u stavpozor.AliJastrebov Kljun je iskoristio taj trenutakslobode da u dva brza koraka,s kojima je preskočio po trii četiri stube,tako da se našao na istojstubisa gospodinom,koji je silazio. Tada je rukomtaknuo šeširi pozdravio: — Good moralng, starigospodine!Možete limi reći u kojoj ću sobi naći ekselenciju od ministra Bizmarka? Stari gospodin je pogledao neznanca. Brk mu je malo zadrhtao. — Vi želite govoritisa ekselencijom? Tko ste vi? — Hm. To smijem reći samo visostitog ministra. - Tako.Jeste li naručeni? - Nisam, my old master! • Onda ćete moratiotići neobavljenaposla. — To ne ide. Moja stvarje vrlo važna! — naglasiJastrebov Kljun. — Tako,tako. Privatna stvar? »Old Master« je učiinio neobičan utisakna prerij-skog lovca.Nekomdrugomovajne biodgovorio,aliovdje je primijetio: 362 363— Zapravo vam ne bih trebao reći, ali u vama ima nešto od pravog džentlmena, pa ću biti obziran. Ne to nije privatnastvar. Ali više zaista ne mogu odati — Ne poznajeteli nijednog gospodina, koji bi vas mogao uvestikod njegove ekselencije? — Poznajem. Ali taj nije ovdje. On će doći kasnije, a ja nisam htio dulje čekati. — Tko je ta osoba? — To nije osoba, nego natporuonik gardijskih husara. Zove se Kurt Unger. Blagim licem »starog gospodina« prešao je brz trzaj. — Tog poznajem. On će doći u Berlin, da vas najavi grofu von Bizmarku? - Da. — Ali ja sam mislio, da je on na putovanju. — Htio je otići. Tad sam ga našao u Rheinswaldemi i pritome je štoštasaznao, što mu se učinilo važnim da sazna ministar. — Ako je tako, onda ću ja stupitina natporučmi-kovo mjesto i uvesti vas, ako mi kažete, tko ste vi. — Ne ovdje. Ovdje to čuje vratar. — Onda dodite! — nasmiješi se čovjek,'i podenaprijed. Stigli su do predsoblja. — No, ovdje smo sami. Sad možete govoriti. — Ali ovdje opet stojijedan »stup od soli«. Pri tome Jastrebov Kljun pokažena slugu. Gospodin dade ovome znak, mašto se ori povuče. — Dakle sad — reče tonom, u kojem se osjećalo neko nestrpljenje. — Ja sam prerijski lovac i dragunski kapetan Sjedinjenih Država, starimoj prijatelju. — Tako, tako. Je li to što vi nosite, odora vojske Sjedinjenih Država? — Nije. Ako to smatrateza uniformu, onda prokleto malo znateo vojnim stvarima. No, stari, to mije ni potrebno. Ja sam naime ponešto čudan svetac, ja se rado šalim, pasam objesio ovo odijelo preko krzna, da uživam u blejanju onih, koji rnj se čude. 364 — To je neobičan sportt Ako vas treba uvesti ovamo, ja bih ipak prije toga htio znati, u kojoj stvariželite govoriti s ekselencijom. — Upravo je to stvar, koju ne smijem izdati. — Onda nećete dobiti pristup. Grof uostalomnema predamnom nikakvih tajni. — Zaista? Vi stevjerojatno neka vrst povjerljivog pobočnika kod njega? — To bi se gotovo moglo tako reći. — No, onda ću pokušati. Dolazim iz Meksika. Lice starog gospodina odmah ie poprimilo izraz velike napetosti. — Iz Meksika? Jeste il ondje sudjelovali u borbama? — Naravno, stari moj prijatelju. Najprije sam bio vodič jednog Engleza, koji je oružje i novac nosio za Huareza. — Lord Drvden? Jesteli s njime putovali? — Uz Rio Grande del Norte, sve dok nismo našli Huareza.
- 141. — Dakle stevidjeliHuareza? Sad se na govorniku vidjelo da razgovor sluša s najvećim interesom. — Oh, mnogo puta:vidio i govorio! — Kako stoji stvar s njegovim protivnikom Mak-similijanom? — Nije baš dobro. Carstvo mu se klima, prijestolje mu se klima, glava mu se klima. Sto se tiče njegovog prijestolja, do toga mi dakako kao Amerikancu i pristalici Huareza, nije stalo. Ali mi je žao za glavu zavedenoga čovjeka. — No sad sam vam već toliko odao, da vam mogu pokazatii mojo papire. Jastrebov Kljun izvuče svoje putnice i pružiih starom gospodinu. Ovaj ih brzo pregleda, još jednom omjeri čovjeka i reče: — Tamo prijeko mora biti .čudnih ljudi... ! — l ovdje — prekine ga lovac. — O tome kasnije. Sad ću vas predstavitigrofu, jer... Tu je govornik bio ponovo prekinut jer su- se otvorila vrata i na njima se pojavio sam Bizmark. Čuo je glasove, a pošto ga je to smetalo, htio je da vidi t.ko 365se tu zabavlja.Kad je obojicu ugledao,pokazalo mu se na licu suzdržano čudenje. — Kako, veličanstvo seopetnalaziovdje? — upita duboko se poklonivšj staromgospodinu. — Veličanstvo!— brzo poviče JastrebovKljun. — The devil! Bizmark ga je gotovo prestrašenopogledao.Alionaj,koga je nazvao »veličanstvo« prijazno je kimnuo Jemkiju. — Ne trebate se prestrašiti! — To mi ni ne pada na pamet — naglasilovac na krzna, — ali ako vas ovajdžentlmen naziva veličanstvom, onda ste vivaljda pruskikralj? — Da, to samja. — Heigh-day!Kakav samja magarac bio! Ali tko bi to mogao pomisliti! Dolazi tajstari, dobrigospodin tako tiho i polako niz stube,pita me ovo i ono,a kad tamo to li je lično pruskikralj! No Jastrebov Kljun, kakvombudalomte mora taj kralj držati? — JastrebovKljun? Tko je? — upita kralj. — To samja sam. U preriji naime ima svatko svojnadimak,po kojemse najlakše dade prepoznati.Momak, koji je meni dao moj, učinio je to zbog mog nosa.Aliveličanstvo,tko je tajgospodin ovdje? — To je grofBizmark, kojemu ste pošli. Tada Jenkiširoko otvoriusta iustukne korakunazad. — Sto? To je Bizmark? No, tog samsiposve drugačije zamišljao. — A kako? — Malenog,suhog ineznatnog,poput pravogprav-catog lukavog piskarala.Alivećistas ništa ne škodi, naprotiv,on imponira.Molimvaše veličanstvo,da kaže ministru,tko samja. Kralj pruži smiješeći se grofu papire Jastrebovog Kljuna.Bizmark ih pregleda i onda reče: — Dodite,kapetane! Nakon što je kralja pustio preda se,ušao je u svoju radnusobu,a Amerikanac za njime. Sluga,koji je malo kasnije došao u predsoblje,čuo je po glasovima,koji su se često mijenjali, da se unutra vodivrlo živahan razgovor. Kad se gostioničarsvratišta vratio s policije,upitao je odmah za svog gosta. — Je li on još ovdje? — Jeste — odgovori natkonobar. — On još do-ručkuje. — Ne smije prije izaći iz kuće dok ne dode policija.l — Onda ću se postavitigore u hodniku. — Ne, to ću preuzetisam — primijeti svratištar. — U tako važnimstvarima,ne može čovjeknikada biti dovoljno savjestan. S tim riječima već se uspinjao uza stube isjeo na stolac,kojije stajao u hodniku. Nije prošlo četvrt sata,kad je došla policija.Poduzete su pažljive mjere opreza.Kraj kuće i s protivne strane na pločniku šetalisu tajnipolicajci, naoko nevinogore-dolje,ali ni ča&aknisu puštalis vida prozore i vrata svratišta.Zaposjednuto je dvorište ihodnik,a na uglu se zaustavila kočija,spremna da primi uhapšenika. Jedan od kriminalističkih činovnika pošaoje u pratnjidvojice drugovada uhapsitraženoga. — Je li još ovdje? — upita on tiho gostioničara. — Jeste.Nije se pojavio — glasio je odgovor. — Gdje stanuje? — Tamo, na broj jedan. Kriminalistički činovnikje zajedno sa svojimpratiocima pošao prema označenimvratima. Natkonobara je dotjerala znatiželja, ali ga je gospodaropomenuo: — Nemojte se usuditiodvišedaleko unutra! — Pa valjda neće bititako opasno. — Što znate vi o opasnostitakvogpaklenog stroja ito još u obliku trublje!Ovako nešto se još nije dogodilo. Tad se kriminalistički činovnikjoš jednomvratio k Sivratištaru. — Pričali ste,da je taj čovjekgovorio s konoba-'ricom? Mislim da bi bilo bolje da ova najprije ude unutra. — Ali ako on Bertu ustrijeli? — To mu neće pastina um. Prije bi se nama moglo desiti,da odmah dobijemo kuglu.Ali djevojka imade dovoljno razloga, da ude knjemu, a da ne pobudi
- 142. 366 367njegovu sumnju.Onda nammožereći, kako ga je t-pogodilo. Gostioničar se pokorio i dao dozvati konobaric Bertu,koju su podučilii onda se ona približila vratima. Na njeno opetovanokucanje nije bilo odgovora.Zatoje Berta ušla u sobu.Ljudi, koji su ostalivani; morali su dostadugo čekatidokse pojavila.Kad se konačnovratila,njene crte lica izražavale su stanovitu zabrinutost. — No! — šapne činovnik.— Što radi? — Ne znam. On nije u dnevnojsobiinije u predsoblju. Izgleda da se zadržava u'spavaonici.Ovu je zaključao, — Možda spava.Jesteli pokucali? — Jesam. Ali nisam dobila odgovora. — Sigurno je bio vrlo umoran,pa radi toga tako čvrsto spava. — Tako sam jako kucala, da bi se bio morao probuditi. — Gdje su mu stvari? — Uzeo ih je sa sobomu spavaonicu. — Možda radinešto na svojemaparatu isamo se pravikao da spava.Dodite s nama,gospodice,vićete mu odgovoriti,kad zakucam! Čuvari zakona su tiho ušli,a konobarica s njima. Na stolu je još stajalo sude s ostacima jela. — Pokucajte! — tiho naloži kriminalistički činovnik. Berta je poslušala,alise nije čuo nikakav šum. Djevojka je jače pokucala,no sa istimuspjehom. — Ja ću sampokušati— reče činovnik. Pristupio je k vratima, zalupao po njima obimšakama. Bez odgovora.Sad se najprije uvjerio,pogledavši kroz prozorna ulicu, da je kuća dobro čuvana Onda je ponovo zakucao ipovikao glasno: — U ime zakona!Otvorite!Opet bezodgovora. — Onda moramo sami otvoriti!Dajte mi otpirač!Tedan od podredenih izvadio je činovniku traženi alat, Ovajse samnagnuonad ključanicu,da je traži. — Prokletstvo!— poviče kriminalist Ijutito.— Pa ona je začepijena! — Zar je ključ u bravi? — upita jedan. — Ne. On je s ove strane stavio neštounutra. — Onda čovjekni nije unutra. — Kako izgleda, nije. Sad je jedan za drugimpregledao bravuiubrzo su pronašli,da je u nju utaknut čeličnipredmet,koji se nije dao odstraniti. — On je otišao — primijeti jedan redar. — Pobjegao,umakao — doda drugi. — O ne, stvarje još gora — ustvrdinjihov pretpostavljeni.Okrenuvšise djevojci,upita: — Je li vamrekao,da kani k Bizmarku? — Jeste. — Onda se odšuljao,pa je opasnost na vidiku.Sli- , jedite me, gospodo!Moramo smjesta kBizmarku. Ali ova će kuća i -nadalje ostatipodnadzorom. Činovnicisu dozvalikočiju, ušli i odvezli se što su brže mogli. Tek što su otišli,zaustavila su se pred vratima neka druga kola.Mladić,koji je izašao iz njih, nije bio nitko druginego Kurt Unger.Nije imao ini pojma u svemu onome,što se dogodilo,a nije mogao ni znati, da su mnogiod ovih pješaka,koji su gore-- dolje hodaliulicom, preobučeniredari,koji su čuvalisvratiste.Ušaoje u gostinjsku sobu,izatražio od pri- sutnog konobara čašu vina.Nekoliko časaka kasnije ušla je konobarica Berta Uhlmann.Odmah je prepo- anala Kurta i prišla k njegovomstolu.Na njenomlicu odražavalo se djelomično čudenje a djelomično zabri- nutost. — Vi ovdje,gospodine,natporučniče? Dakle je ipak istina,da ste htjeliovamo doći! — Naravno.Aliodakle to znate? — Rekao je to onaj stranac koji ima biti sada uhapšen. — Uhapšen? Zašto? — Sprema neki atentat pomoću paklenogstroja. — Zaboga!— reče Kurt,koji nije slutio,da se ov--'dje govorio JastrebovomKljunu. — Da, cijela je kuća opkoljena a redarstvose već požurilo Bizmarku. 24 Jastrebov kljun 369— Bizmarku? Zašto njemu? — Jer je udarac trebao bitinjemu namijenjen. — Pa to bi bilo strašno!Tko je taj momak? — Američki kapetan,koji vas ovdje očekuje.Alion je ipak tvrdio,da se vi kanite ovdje s njim sastati. — Nije li na vanjštinitog čovjeka bilo nešto,po čemu bise lako mogao prepoznati? — Jeste,strašnodugačaknos. — A policija ga zaista traži? — Da, Svratištarga je prijavio. On kani umoriti Bizmarka. Ima razno oružje uza se i paklenistroj. — Glupost!Dakle je pošao Bizmarku?
- 143. — Da. — Iredarstvo je u potraziza njim? — Da. — Onda znači, da ne smijem izgubiti ni časa.Moramza njim. Kurt skočii požuri kroz vrata.Njegova su kola bila otišla.Ali našao je druga,koja su ga odvezla najve-ćgm brzinom. Medutimje Jastrebov-Kljun dovršio svojrazgovors obojicomvisoke gospode.Dobio je uputuda Kurta odmah pošalje Bizmarku, čim ovajstigne ionda da počeka daljnja obavještenja. Sad je lovac na krzna vrlo zadovoljno polako šetaoulicama.Pošao je doduše drugimputem,nego štoje došao ovamo,alije imao tako razvijen dar orijentacije,da nije mogao zalutati.Tako je stigao u ulicu,u kojoj se nalazilo njegovo svratiste.Ušao je u go-stinjsku sobu.Za njimsu ušlitajni detektivi,koje je smatrao običnimgostima.Jedan od detektiva prišao je njegovomstolu iupitao: — Dozvoljavate li? Nismo li se već jednomvidjeli? — Nosite se do davola! — promrmlja JastrebovKljun. — To meću učiniti. Ako jedan od nas dvojice treba da pode do davola,to onda neću bitija. Janki je začudeno pogledao govornika. — Slušaj,momče, kaniš li se možda očešatio mene? — Možda — nadmoćno se nasmije ovaj. — Poznajete li ovu stvar? Redarje izvadio neku značku i gurmuo je Jastre-bovomKljunu pred oči. 370 — Nosise odavde s tvojimnovcem! — poviče lovac. — A ako mi još jednomtvoju šapu pbdneseš tako bli- zu nosu,pobrinut ću seza to,da se to više ne dogodi! — Ah.vi dakle ne poznajete ovumedalju? Ta medalja je moja legitimacija. Ja sam vodnik ovdašnje policije! Sad je lovac na krzna postao pažljiv.Ogledao se po sobii shvatio da ovdje ima posla sa samimtajnim detektivima. — Tako!Vi ste policajac? Lijepo.Ali zašto to kažete upravo mend? — Jer me vi vrlo zanimate. Pozivam vas,da mi na pitanja,koja ću vamsad postaviti,iskreno odgovorite! JastrebovKljun se ponovo ogledaopo sobiionda ravnodušnoprimijetio: — Vi Nijemci ste ipak čudan narod! Nikome na svijetu nije toliko stalo do hapšenja,koliko vama. — Tako? Nalazite li da je tako? — Da, do vraga,nalazim da je tako,i to na moju vlastitu štetu.Od jučerujutro je to već treći puta štobih imao biti uhapšen! — Vi ste dakle jučerbili već dva puta uhapšeni? Iopet ste umakli? — Čitave kože. — No, ali sad namnećete opetumaći! — Ja se ipaknadam. — Ja ću se pobrinutiza to da vas čvrsto držim, Imajte dobrotu da mi pružite ruke. Vodnik je posegnuou džep i izvadio željezne okove.No to je Amerikancu ipak bilo previše.On je skočio. — Što? Okovatime hoćete? Pakao,smrt i davo!Ja bih htio vidjetionoga,koji će se usuditida staviruku na mene! Sto samja učinio vama momcima, da ste me opkolili, kao psidivljač? Medutimsu se iostalidetektivipribližili Jastre-bovomKljunu i stvorilioko njega krug.Ali u sigurnoj udaljenostistajao je gostioničarsa svimsvojimosobljem,promatrajućineobičniprizor. — Sto ste namučinili? — upita redarstvenik. — Nama ništa.Alivi najbolje anate što steinače učinilii namjeravate učiniti.Vi se zovete WilliamSaunders? 371— Otkada živim. — Vi ste Kapetanvojske Sjedinjenih Država? — Da. — Gdje ste bili sada,za vrijeme vašeg izlaska? — Šetati. — Gdje? — Ja samovdje stran,pa ne poznajemimena ulica. — Niste li možda potražili stan gospodina von Bizmarka? — To je moguće. — Vi ste okorjeli greSnik!Svaki drugibikod tog dokaza,da je njegova igra izgubljena,problijedio,koljena bi mu stala klecati.'No vi ostajete mirni. — Izvolite vi samo klecati za mene! — Vaše će ruganje uskoro prestati.Nijekali ste da imate još drugog oružja.Pa ipak nosite sa sobomneku gromovitu pušku,jedan paklenistrojili nešto slična.Priznajete li to? Zapadnjakje začudeno pogledao činovnika u lice. — Gromovitu pušku? Paklenistroj? — Da, iz mjedi ili kovine za topove! v - Najzad je JastrebovomKljunu postalo jasno.Najradije bi se glasno nasmijao,ali se prisilio da ostane ozbiljan.
- 144. — O tomene znam ništa. — Mi ćemo vamto dokazati. - Učinite to! - Zašto ste zaključali svoju spavaonicu? - Hoćete li mi to zabraniti? — Ne, ali ću vas zamoliti, da namje, otvorite.Morinas čežnja,da malo upoznamo vašu prtljagu. — Ja samu vašojvlasti.Alija vas upozoravam!S mojim oružjemne umije svatko baratati! — Bez brige!Bit ćemo oprezni.Dakle ovamo s rukama ! Te su riječi bile izgovorene u takvomtonu,da nisu dozvoljavale nikakvo protuslovljenje,On je pružio lovcu na krzna okove.Jastrebov Kljun je poslušao.Mirno je dozvolio da ga okuju i tako su ga uz veliku pratnju odveliu sobu brojjedan.Pred vratima spavaonice su se zaustavili. ^^ — Vi ste zaključali ova vrata — reče vodnik.— Zašto? — Jer nisamhtio da mi netko čeprka po prtljazi. Zar vamto nije razumljivo? — Ali vi ne samo da ste izvukli ključ, vi ste i začepili ključanicu. Jesu li tajne,koje morate sakrivati, tako — opasne? — Uvjerite se sami! — Najprije morate otvoriti.Što ste gurnuliu rupu? — Patentnišaraf. — Izvadite ga! Premda je bio vezan,posegnuoje Jastrebov Kljun u džep od prsluka iizvukao tanku kvačicu,koju je zataknuo u ključanicu.Njome je povukaopatentnopero itako je mogao izvaditi šaraf. — Tako,dragi moj! Izvadite ključ iz ovog mog džepa i otvorite! To je učinjeno.Vrata sobe su sesadmogla otvoriti.Alivodmik je odreonomahnuorukom. — Stoj, nemojte se gurati naprijed! — naložio je. — Može se pretpostaviti, da se ovdje nalaze tajan- stvene mašine iopasna razorna sredstva.Neka uhap-šenikpode naprijed.On će biti prvi, koji će biti po- goden. JastrebovKljun su zgrabile četiri ruke i oprezno ga gurnule u sobu.Tekonda su za njim pošliostali. Narednikse ogledao.Najprije je primijetio pušku. — Kakva je to puška? — Kentucky puška. — Nabijena? — Nije. — Ali to ruje puška,nije oružje za pucanje? To je obična toljaga!Kako se s ovakvomstvariuopće može pucati? — Da, policajac bi njome teško mogao pogoditi.Činovnik je prečuo tu porugu, odložio pušku i uzeo nož. — Kakav je to bodež? — Bodež? Grom i pakao!Pa valjda ćete znati razlikovati bowie nož od bodeža! 372 373— Ah, to je bowie nož! Jeste H s njim proboll kojeg čovjeka? — Jesam, — Strašno! A ovi revolveri ovdje! Jeste li i njima takoder ubijali ljude? — Naravno! Ove pucaljke su dobra belgijska roba, divino gadaju. Uostalom, nisam valjda zbog toga uhapšen, da vani dajem ovdje poduku u poznavanju oružja! — Samo strpljenja! Sad dolazi glavna stvar. Bečite, što se to tamo žuti ispod vaše vreće! — Pakleni stroj. — Grom i pakao! Vi to priznajete? Je li nabijen? — Do grla. — Do grla? Gospodo, dakle najveći oprez! Držite čvrsto tog čovjeka, da se ne može ni pomaknuti. Uhapšeniče, pitam vas, čime je taj stroj nabijen? — Zrakom. — Ah, na svaki način eksplozivnim plinovima! Smije li se dotaknutipakleni stroj, a da ne eksplodira? — Smije — vrlo ozbiljno odgovori Jastrebov Kljun. — Nema nikakve opasnosti. — Možemo li ukloniti odijelo i rublje, pod kojim je sakriven ovaj stroj? — Učinite to bez ikakve brige! — Ali kako se to čudovište dovodido eksplozije? — Jednostavno tako,da se u njega puše. — Dobro, onda ćemo pokušati! Gospodo, ja ću sam naprijed dotaći pakleni stroj, izvrgavajući se opasnosti,da dobijem prvu kuglu.
- 145. S time uhvatigovornikkošulju, hlače, bluzu i nekoliko čarapa što su ležale na glazbalu. Sve te pred- mete uhvatio je vršcima dvaju prsta i vanredno pažljivo ih je uklonio. Najzad je čudovište ležalo pred njim golo i otkriveno. Oprezno, kao što bi možda zgrabio bombu s upaljenim titiljem, podigao je trublju. — Lagana je poput obične trublje. Da, eksplozivni plinovi su obično lakši od ostalih vrsta plinova. Narednik je zgrabio trublju za jedan kraj i'podigao ju visoko u zrak, da pregleda njenu tajanstvenu gradu. Ali se ova najednom raspala i teži je dio P»o na zemlju. 374 Dobri je čovjek povjerovao, da te paklemi stroj sad eksplodirati. Kriknuo je i stao,kao da očekuje smrt. Pad polovice trublje prouzrokovao je svakako eksploziju, ali posve drugačiju, nego što ju je policajac očekivao. Kad je naime kriknuo smrtnim strahom, nije se Jastrebov Kljun mogao dulje suzdržati:' počeo se tako strahovito smijati, da se činilo da se zidovi tresu.Taj je smijeh bio tako priljepčiv, da su mu se svi pridružili, jer su uvidjeli, da se ovdje zaista radi samo o staroj trublji. Narednik je u prvi čas bio zaprepašten. A onda je odbacio i drugu polovicu trublje i zagrmio na Jastrebov Kljun: — Čovječe, meni se čini da se vi meni smijete! • — A kome drugome? — naceri se lovac. — Ali ja vam zabranjujem da mi se rugate Tiar niste priznali da imate oružje kod sebe? — Zar ga možda nemam? — I pakleni stroj? — Pa to i jest. Dozvolite samo da vam netko mjesec .dana svira na njemu! — Rekli ste da je nabijen. — Zrakom. Nije li to istina? — Rekli ste da će eksplodirati. — Ako se puše u nju. Zar to osporavate? — Čovječe, mislite li vi da sam ja vaša luda? Ta će vas šala skupo stajati. Iako više nema govora o paklenom stroju, ipak ima dovoljno razloga, da vas uhapsim. Vi nosite oružje. Imate li oružni list? — Imam. Ovdje u vanjskom džepu mog fraka. — Ah! Dajte ga ovamo! — Ta sami ga izvadite! I sami vidite, da sam vašomdobrotomokovan. Činovnik je posegnuo u označeni džep i izvukao papir, koji je rastvorio i pročitao. Pružio ga je svojim drugovima da ga pregledaju i rekao: — Ta je isprava doduše valjana, ali to oe može na stvari ništa promijeniti, kao što ćemo odmah vi- djeti. Zatim se okrenuo JastrebovomKljunu i nastavio: — Vi ste rekli konobarici da kanite poći gospodinu von Bizmarku? 375- Da. . — I da nećete s njime mnogo okolišati? — Ne. Ja samsamo rekao da kod gospodina von Bizmarka neću mnogo okolišati, naime u slučaju da bi mi netko pravio smetnje, da dodem do ministra. — To je izgovor! — Pitajte konobaricu! Narednikje to učinio a Berta je priznala, da je uhapšanikstvarno rekao ono,štoje sada naveo.Istražiteljje uvidio da mu je opet oduzeto jedno oružje.Stoga se branio: — Usprkos svegato ostaje prazan izgovor.Ta podite ministru!.Pokušajte,hoće livas ovakvoga pustiti preda se,kako sad stojite preda mnom! — Pih! Na svaki način će me prije pustiti preda se, nego čovjeka, koji staru trublju drži paklenimstrojem. Ja ću vamuostalompriznati,da samveć bio kod Bizmarka. — A kada? — podrugljivo upita čovjek. — Malo prije nego što.samse vratio. — Pustili su vas pred njega? — Da. Njegovo veličanstvokralj je čak bio tako milostiv, da me je uveo kod svogministra. — Ludak! No u to se s vratiju čuo glas: — On nije ludak!On govoriistinu! Svi su se okrenuli.Tu je stajao Kurt Unger,a iza njega su se vidjeli kriminalistički činovnici,koji su se bili požurili, da ministra opomenu na prijeteću opasnost.Voda,jedan nadnarednik,stupinaprijed inaredi: — Smjesta skinite ovomgospodinuokove! Ovaj je nalog odmah izvršen.A kriminalistički činovnikje nastavio,okrenuvšise JastrebovomKljunu: — Gospodine,vama je nanesena teška nepravda.Prava krivnja leži na onima, koji su vas prijavili, naime na inatkonobaru i svratištaru ove kuće. Slobodnovamje, da tužite te ljude,pa možete biti sigurniu našu pomoć.Alii ja samdobio visoku zapovijed,da vas zamolimza oproštenje idademvam zadovoljštinu. Pripravan samna to i pitamvas,kakvu zadovoljštinu tražite? 376
- 146. JastrebovKljun se ogledanaokolo.Licem.mu preletismiješak. Onda odgovori: — Dobro.Moramdobitizadovoljštinu.Ovajgospodin je moju staru trublju smatrao paklenimstrojem. Zahtijevamda je primi od mene kao poklon i da je sačuva kao uspomenu na važan dan, kad umalo što nije gospodinuvonBizmarku spasio život. Svi se nasmijaše.A čovjek,koji je primio taj velikodušnidar,smijao se s ostalima. — 1. zaista ne tražite ništa drugo? — upita narednik. — Ne, ja samzadovoljan,ali želim, da opet budemsvojvlastitigospodar. Ta mu je želja odmah ispunjena,jersu se svjpovukli.Samo je Kurt ostao.Tekje sad tačnije promotrio Amerikanca i onda prasnuo u smijeh i po-vikao: — Ali čovječe,kako se možete bavitiovakvimpokladnimšalama! — To mi leži u naravi — nasmije se Jastrebov Kljun. — Putem ste se tako šalili. U Mainzu su vas uhapsili. — Tako je. — Kasnije su vas izvukli iz odjeljenja... — Ali ja sampojašio za njima u posebnomvlaku. — Da, A što je najbolje od svega, izvrsno ste se osvetili, poštoste dali zatvoritionog pukovnika i poručnika. — l to vamje poznato? — Putnicisu vaše pustolovine prepričavaliu vlaku, a iz opisa vaše vanjštine sam razabrao, da ste samo vi mogli biti taj junak. Osim toga oba su oficira moji lični neprijatelji. Oni su pošli da. mi se osvete.Ja samse osvetio tako,da samizašao iz vlaka i potvrdio njihov identitet, tako da su pušteni na slobodu. Htjeli su me prisiliti na dvostruki dvoboj,alija samim rekao,da ljudi, koje je ispljuskao nekiskitničkiglazbenik, nisu nikada više sposobnida dadu 1 zadovoljštinu.Time samih se riješio. 377— Hm! A što ćemo sad? — Mi ćemo još danas krenutipreko Le Havre de Grace u Meksiko.Na temelju vaših obavijestio Jua-rezu i Makšimilijanu moje su uputepopunjeneiproširene.Moramo se požuriti. Alisad ćemo prije svega zadovoljitipotrebe ovogčasa.SADRŽAJ 1. ČUDNOVATI LORD .....;. 5 2. PONOVNO VIDENJE NA RIO GRANDEU 37 3. ZNAK. MIKSTEKA........ 54 4. LOVAC GRANDEPRISE ...... 76- 5. DOKTOR HILARIO ....... 104 6. NADMUDRENI ........ 124 7. OKLADA........ .... 149 8. PORUČNIK IZ GRADANSKE PORODICE 164 9. POLITIČKI IZASLANICI . . . . . 180 10. DVA IZAZOVA........ 198 11. NJEGOVO VELIČANSTVO ECRALJ ... 218 12. OKOM U OKO.........232 13. TAJNA ŠVARCVALDSKOG SATA . . 253 14. BEZAZLENI ZVJEROKRADICA .... 279 15. KRABULJNA SALA U MAINZU . . . 309 16. VRAGOLIJE U VLAKU..... 331 17. KAKO JE JASTREBOV KLJUN DOŠAO BIZMARKU .... ? i ' ... 354