Materijal za "Mali sajam nadarenosti u Predavcu"

1. ARENA UPULI
Građevina od koje započinje i ispred
kojeg završava svaki obilazak grada -
Arena - najpoznatiji je i najznačajniji
pulski spomenik u kojemu su
svojevremeno priređivane borbe
gladijatora. Gradnja Amfiteatra
započela je tijekom 1. stoljeća za vladavine Cara Vespazijana te se
podudara s početkom gradnje najveće i najpoznatije građevinom te
vrste – Koloseumom u Rimu.
Izgrađena od domaćeg vapnenca, Arena pripada građevinama
eliptičnog oblika s dužom osi od 130 i onom kraćom od 100 metara.
Središnji dio ili borilište ravna je površina oko kojeg je sjedeći na
kamenim stepenicama ili stojeći u galeriji u Rimsko doba 20.000
gledatelja promatralo borbe gladijatora. U Srednjem vijeku u Areni su
priređivani viteški turniri i sajmovi, dok danas ima ulogu prostora
predviđenog za održavanje ljetnih kulturnih manifestacija – od
filmskog i konjičkog festivala do opernih i niza koncertnih nastupa
tijekom kojih može ugostiti oko 5.000 gledatelja.
U podzemnom dijelu borilišta danas je postavljena stalna izložba
'Maslinarstvo i vinogradarstvo Istre u antici', obogaćena
rekonstrukcijom strojeva za proizvodnju ulja i vina - mlinovi, tijeskovi,
posude za taloženje - te amforama koje su služile za prijevoz
dobivenih proizvoda.
Zbog svoje impozantne veličine i zemljopisne pogodnosti Arena je
izgrađena izvan gradskih zidina rimske Pule do koje je svojedobno
vodila cesta Via Flavia, nazvana po Caru Vespazijanu, a koja je i danas
jedna od glavnih gradskih prometnica.

2. Dvojna vrata i gradski
bedemi u Puli
Pula je u antičko doba, kao i tijekom
Srednjeg vijeka bila opasana
bedemima na kojima se nalazilo desetak vrata. Budući da su postali
trošni i nepotrebni, bedemi su srušeni početkom 19. stoljeća, a
njihovi ostaci vidljivi su još samo u središtu grada i to na dijelu koji
povezuje Dvojna vrata i Trg Giardini.
Dvojna vrata, nazvana prema dva lučna otvora kroz koja se ulazilo u
unutrašnje dvorište, odnosno u grad, sagrađena su u razdoblju od 2.
do 3. stoljeća. Prolaskom kroz Dvojna vrat ispred kojih su pronađeni
ostaci dijelom rekonstruiranog osmerokutnog mauzoleja iz 2.,
odnosno 3. stoljeća, danas se uspinjemo do Arheološkog muzeja i
Kaštela.

3. Augustov hramu Puli
Hram posvećen božici Romi i Caru Augustu sagrađen je u razdoblju od
2. do 14. godine prije Krista, kad je August ujedno i preminuo.

4. Belveder Novigrad
Jedina je lođa u Istri smještena pokraj mora. Vjerojatno je legla na stariju strukturu
obrambenih zidina (kule). Podignuta je najvjerojatnije u 16. stoljeću, a obnavljana
1860. i 1930. godine. Izvorno krovište lođe bilo je na četiri sliva. Do lođe se, s njene
zapadne strane, nalazi polukružni prolaz Porta a marina koji vodi k moru. Lučna
konstrukcija prolaza u svom zaglavnom kamenu nosi datum 1649, ali ona je
prenesena u 19. st. sa sjeverozapadne strane grada, prilikom uređenja novog
gradskog parka.

5. Bifora Novigrad
Uklanjanjem žbuke s pročelja zgrade na Trgu Pozzeto 1994. godine otkrivena je
kasnogotička bifora, naknadno uzidana kao spolija. Vjerojatno je prenijeta iz jedne od
srednjovjekovnih crkvi koje su se nalazile unutar novigradskih zidina.

6. Dom hrvatskih branitelja
Pula
Mornarički kasino koji je služio za razonodu i zabavu austrougarskih časnika i
njihovih obitelji izgrađen je 1872. godine prema projektu bečkog arhitekta L.
Baumanna, dok je reprezentativna palača nadograđena tek 40 godina kasnije.
Glavni hol, nazivan i 'zimski vrt', s dvostrukim kaneliranim dorskim stupovima
prislonjenim na stakleni strop vodio je prema dvoranama predviđenim za održavanje
koncerta i balova, odnosno na terasu, vrt i okolni park u kojem se i danas održavaju
brojne kulturne manifestacije i javna okupljanja.

7. Eufrazijeva bazilika u Poreču
Eufrazijeva bazilika,
najvrjedniji kulturni
spomenik Grada Poreča,
sagrađena je na temeljima
ranije trobrodne bazilike
polovicom 6. stoljeća za
vrijeme stolovanja biskupa
Eufrazija, prema kojemu je
i dobila ime.
Osim za trajanja vjerskih obreda, unutrašnjost Bazilike svakodnevno
je otvorena za javnost. Prilikom posjeta, znatiželjnicima je
omogućeno i uspinjanje na zvonik Bazilike, odakle se pruža
veličanstven pogled na Poreč i okolicu. Kompleks Eufrazijeve bazilike
pripada među najznačajnije svjetske povijesne spomenike, što je
1997. godine potvrdio i UNESCO, uvrstivši je među spomenike
svjetske kulturne baštine.

8. Austrijska
arhitektura u
Puli
Nakon osnivanja Arsenala u Puli, 1856. godine, započinjerazdobljebrzeibrojne
izgradnjenovih građevina koje su uglavnomza svojepotrebeiskorištavali
djelatnici austrougarskeratneflote - od Vojnebolnice i Mornaričkog groblja,
brojnih vojarniHidrografskog instituta, časničkog kluba, javnih, vojnih icivilnih
službido stambenih zgrada za časnike, činovnike, radnikei niže službenike.
Godine 1903. započela jes radomi nova Tržnicau to vrijemevrlo popularna
zbog modernih građevinskih materijala - željeza i stakla – od kojih je bila
izgrađena i kojisu joj tijekom20. stoljeća priskrbilinajčešću prezentiranostna
razglednicama grada Pule. Cijeli zidni plašt sačinjen je od konstruktivnih
željeznih nosačai staklenih površina, a budući da su prostoriu prizemlju i na
katu prijesvega funkcionalni, Tržnicai danas ima istu namjenu. Ona je središe
jutarnjeg gradskog života, a ukoliko želite osjetiti dio mediteranskog ugođaja ili
oslušnutigradsku vrevu, sjednitena terasu, posjetite ribarnicu ili zavirite u
ponudu štandova s voćem i povrćem.
Za austrijsku arhitekturu u Puli karakterističnesu i brojnevile te stambene
zgradeviših časnika i činovnika izgrađene u južnompredgrađu Sv. Polikarpa.
Zgrades jednim ili dva stana i ukrašenezelenilom nalaze se u mirnim ulicama, a

9. brojniarhitektonskidetalji i skulpture, obilježja bečkesecesije, daju im tipična
srednjoeuropska obilježja - primjericeVila Hortyeva, Vila Wolf i mnoge druge.
Ciborij biskupa Mauricija
Novigrad
Šesterostrani ciborij stajao je u krstionici novigradske katedrale koja
se nalazila pokraj crkve. Izgled ciborija sačuvan je na crtežu L.
Dufournya (1754-1818) koji ga je zatekao u ruševnom stanju. Njegova
rekonstrukcija nije posve sigurna, a nije ni sačuvana u cijelosti. Natpis
na stranicama lukova spominje biskupa Mauricija, naručitelja ciborija,
koji je kao istarski biskup zabilježen u pismu pape Hadrijana Karlu
Velikom (datirano 776-780) kada i datiramo ciborij.
Kompozicija i izbor motiva reljefnih ukrasa vrlo su karakteristični za
ciborije općenito, a poglavito za one iz područja Veneta i Friulija.
Ciborij biskupa Mauricija, koji u istarskoj skulpturi nema paralela,
gradila je radionica kojoj je sjedište, po svemu sudeći, bilo u Cividaleu
i predstavlja posljednji odraz 'liutprandske renesanse', dvorske
umjetnosti Langobarda na novom karolinškom dvoru.

10. Dvigrad
Kanfanar
Udaljen samo 23 kilometra od Rovinja, srednjovjekovni grad, danas
spomenik nulte kategorije, napušten je tijekom 17. stoljeća.
Unutar zidina svojom kulturno-povijesnom ljepotom i vrijednošću iz
razdoblja Bizanta i Baroka pažnju posjetitelja plijene ostaci
mnogobrojnih kapela i crkava, primjerice, Sv. Sofije, Sv. Agate, Sv.
Križa, Sv. Benedikta i Sv. Oratoria te Majke Božje od milosti.

11. Barokna palača Battiala-Lazzarini
Labin
Barokna palača obitelji Battiala-Lazzarini danas je preuređena u
narodni muzej. Njeni posljednji vlasnici grofovi Lazzarini, koji su imali i
više posjeda na Labinščini napustili su je poslije 2. svjetskog rata.

12. Dvorac na otoku Sv. Andrije
Rovinj
Samostan na otoku Sv. Andrije, danas dvorac u ulozi hotela, izgradili
su Benediktinci u 6., proširili Franjevci u 15. te preuredio barun
Hütterodt krajem 19. stoljeća.

13. Forum
Pula
Središnji trg antičke i srednjovjekovne Pule nalazi se u podnožju
gradskog brežuljka, na zapadnoj strani grada uz obalu Jadranskog
mora. Da bi tijekom 1. stoljeća prije Krista bio izgrađen na za to
predviđenom prostoru, rimski su robovi morali nasipavati morsku
obalu. Na Forumu se nalazila cjelokupna gradska uprava, bilo vjerska,
upravna, sudska ili gospodarska. Na sjevernom dijelu trga smještena
su dva bočna i jedan središnji hram posvećen Jupiteru, Junoni i
Minervi. U potpunosti je očuvan samo Augustov hram, dok je od
bočnih, vidljiv samo stražnji zid drugog hrama, iskorišten prilikom
izgradnje Gradske vijećnice u 13. stoljeću.
Antički ostaci Foruma najčešće su iskapani tijekom podizanja
današnjih kuća i zgrada, dok su oni najnoviji, primjerice, nalazište

14. 'Agripina i njezino vrijeme' iz 1.. stoljeća, pronađeni prije nekoliko
godina. Spomenuto nalazište, nad kojim je izvršena djelomična
restauracija, nalazi se u prostoru današnje banke. Forum i u današnje
vrijeme ima upravnu i gospodarsku funkciju, a tijekom ljetnih mjeseci
preuzima ulogu domaćina brojnih kulturnih manifestacija.
Istarska sabornica
Poreč
Izvorno predstavlja gotičku franjevačku crkvu iz 13. stoljeća, a nalazi
se između parka Jurja Dobrile i Laginjine obale. Unutrašnjost zgrade
uređena je u baroknom stilu polovicom 18. stoljeća, dok se na stropu
nalazi barokna štukatura s iluzionističkim freskama smještenim u
medaljonima.
U Sabornici je tijekom proteklog stoljeća zasjedao Sabor, a i danas se
u njezinim prostorima održavaju svečane sjednice županijske
skupštine te glazbena manifestacija 'Naš kanat je lip' i likovna izložba
'Annale'. U dvorištu Sabornice proljetos je otkriven ranokršćanski
podni mozaik koji je najvjerojatnije krasio crkvu Sv. Tome Apostola.

15. Glavna gradska vrata
Vrsar
Uz crkvu Sv. Foške nalaze se istočna,
odnosno glavna gradska vrata
srednjevjekovnog Vrsara. Tijekom
minulih stoljeća bio je to glavni ulaz u
utvrđeni gradić koji se tek u 19. stoljeću proširio izvan obruča starih
zidina, a gdje se do tada nalazila tek poneka usamljena kuća ili
crkvica.
Glavna vrata grada Vrsara iz 13. stoljeća ukrašena su jednostavnim
polukružnim romaničkim lukom. S unutrašnje strane nalaze se
kameni i željezni prsteni za koji su svojedobno bila pričvršćena drvena
krila uz pomoć kojih su se vrata otvarala i zatvarala. Vrata ukrašena
plitkim reljefom na kojem je vidljiv lav Sv. Marka, simbol Mletačke
Republike, s knjigom, što predstavlja atribut evanđelista Marka,
uzdignutih krila i podvinuta repa bila su dio sustava gradskih zidina.
Budući da lav u šapama drži zatvorenu knjigu, reljef je zasigurno
isklesan u razdoblju kada je Mletačka Republika vodila jedan od svojih
ratova. Naime, mirnodopski lavovi držali su u šapama rastvorenu
knjigu s tekstom, lat. PAX TIBI MARCE EVANGELISTA MEUS, hrv. Mir
tebi, moj Marko evanđelista. Budući da se podudara s prikazima
mletačkih lavova isklesanih tijekom 14. i 15., odnosno 16. stoljeća,
lava na glavnim gradskim vratima teško je vremenski okarakterizirati.
Iako se prve skulpture ili reljefi s mletačkim lavovima na javnim
građevinama u Istri pojavljuju krajem 13., odnosno početkom 14.

16. stoljeća, a Vrsar je u razdoblju od 10. do 18. stoljeća bio u sastavu
Porečke biskupije, možda je ovaj lav odnekud dopremljen te
postavljen iznad vrata nakon 1778. godine kada je Venecija porečkim
biskupima oduzela grad. Ispred vrata, na lijevoj strani, nalazi se
zgrada prve osnovne škole u Vrsaru izgrađena u 19. stoljeću.
Gradski bedemi i vrata Rovinj
Rovinjski gradski bedemi, tijekom stoljeća nadograđivani gradskim
kulama, datiraju iz 7. stoljeća. Iako je imao sedam, danas Rovinj krase
samo troja gradska vrata - Vrata Sv. Benedikta, Portica i Vrata Sv.
Križa. Na mjestu gdje su svojevremeno otvarana i zatvarana vanjska
gradska vrata podignut je u 17. stoljeću barokni Balbijev luk, danas
ulaz u Stari grad.

17. Kaštel
Pula
Od gornje kružne gradske ulice jedan od uspona vodi na vrh brežuljka
gdje je 1630. godine izgrađena utvrda četvrtastog tlocrta s istaknutim
ugaonim i zašiljenim bastionima.
Prema izričitoj narudžbi mletačke vlasti, Kaštel je osmislio francuski
vojni arhitekt Antoina De Villea, a osnovna zadaća velebne građevine
bila je zaštita grada i luke, odnosno vrlo značajnog pomorskog
prometa na Sjevernom Jadranu. Prema navodima iz povijesnih
dokumenata, na vrhu brežuljka oduvijek se nalazila građevina sličnog
karaktera, bilo rimska utvrda ili gradina Histra. Danas se u Kaštelu
nalaze prostorije Povijesnog muzeja Istre.

18. Gotička kuća Poreč
Poreč
U središnjoj gradskoj ulici, Decumanus, nalazi se gotička palača s
raskošnim dvostrukim triforama izgrađena 1473. godine u stilu
cvjetne gotike. Budući da su u to vrijeme u Poreču obitavali članovi
bogatih obitelji koje nisu štedjele novac prilikom izgradnje svojih

19. domova, danas Poreč obiluje mnoštvom raskošnih kuća izgrađenih u
gotičkom stilu.
Gradske zidine
Motovun
Najranije sačuvane motovunske zidine sežu u 11. i 12. stoljeća kada
su izgrađeni visoki i čvrsti bedemi pojačani kulama. Tijekom 12. i 13.
stoljeća pojačava se glavni bedem. Početkom 15. stoljeća Motovun je
već uobličen u gotičku utvrdu s novim gradskim vratima. Tijekom 16.

20. stoljeća bedemi se ojačavaju, a fortifikacijskom sustavu dodaje se
samostan servita s novim bastionom. U 17. Stoljeću dio zidina
porušen je prema odredbama mirovnog sporazuma između Austrije i
Venecije.
Kasnobarokni portal
Novigrad
Kameni portal s kraja 18. stoljeća u Ribarničkoj
ulici.

21. Gradska palača
Bale-Valle
Na trgu popločenom kamenom izvan gradskih zidina u 14. je stoljeću
sazidana prekrasna lođa ispred gradske palače koja je u 19. stoljeću
doživjela veće izmjene.
U gradskoj je palači i danas sjedište općinske administracije. Tu se

22. čuva i Statut kojeg je Mletačka republika odobrila 1477. godine.
Statuto del Comun de Valle Bale izričito naziva Castel de Valle,
odnosno Comun de Valle.
Inače, Mletačka je republika još 16. studenog 1332. godine Balama
priznala položaj grada nazvavši ga terra Vallis ili commune de terre
Vallis.
Gradska vijećnica
Pula
Tijekom jednog od povijesnih razdoblja iz bogate istarske prošlosti
kada je Pula bila slobodna gradska općina izgrađena je na Forumu
palača u kojoj se nalazilo sjedište gradske samouprave, primjerice,
mletačkog kneza i providura, odnosno današnjeg gradonačelnika.
Budući da je u razdoblju od 10. do 16. stoljeća nekoliko puta bila
nadograđivana, Vijećnica danas predstavlja izniman spoj
arhitektonskih stilova - od Romanike do Renesanse. Iako je na natpisu
ugrađenom u pročelje koje je posljednji put obnovljeno u 16. stoljeću
kao godina izgradnje Vijećnice navedena 1296., sa sigurnošću
možemo tvrditi da ta godina označava samo prvu temeljitu

23. rekonstrukciju i nadogradnju građevine, odnosno da je puno prije na
tom mjestu postojalo sjedište gradske uprave.
Starije faze građevinskih radova najuočljivije su na istočnom zidu
Vijećnice, gdje se isprepliću razni stilovi iz romaničkog i gotičkog
razdoblja. Skulpture koje prikazuju Telamona i Sirenu, a nalaze se na
uglovima palače te su okružene renesansnim stupovima i baroknim
prozorima, posljednje su graditeljske preinake na vanjskom dijelu
Vijećnice.
Herkulova vrata
Pula
Između dvije okrugle, vjerojatno srednjovjekovne kule, nalaze se
arhitektonski skromna vrata izgrađena od neprofiliranih kamenih
blokova na čijem je vrhu, iako jedva prepoznatljiva, uklesana
Herkulova glava i toljaga.

24. Kao i vrh vrata, oštećen je, nažalost, i povijesno vrlo značajan natpis
uz toljagu na kojemu se spominju imena dva rimska činovnika Gaiusa
Cassiusa Longinusa i Luciusa Calpurniusa Pisa koje je rimski Senat
poslao u pulski zaljev, ne bi li na ovom području, zapovijedajući
skupinom kolonista, ustrojili i sagradili koloniju. Znameniti je događaj
karakterističan za razdoblje od 47. do 44. godine prije Krista kada je
ujedno i nastala Pula kao naselje s gradskim značajkama. Budući da je
gornja gradska kružna ulica prolazila ovim vratima, njezin nakošeni
položaj uvjetovao je položenu osovinu vrata u odnosu na smjer
bedema.
Kaštel Grimani-Morosini Svetvinčenat
Preko gotovo cijele sjeverne strane Place proteže se kameni kaštel Grimani.
Najsačuvaniji kaštel na poluotoku i najveća svetvinčenska građevina je već
stoljećimasimbolmjesta i odredište vojnika, gostiju vlastele, putopisaca i
trgovaca, a danas znatiželjnih prolaznika i turista.
Prva tvrđava biva sagrađena još početkom 13 st., no burne godine ratovanja
su za posljedice imale često uništavanje, pa zatim obnavljanje i promjenu
izgleda kaštela, a osim izgleda mijenjali su se i vlasnici posjeda.Nakon
biskupa, obitelji Castropolai obitelji Morosini, vlasnici kaštela postaju Crimani
di San Luca, patricijska venecijanska obitelj. Sadašnji oblik građevina dobiva
1589.godine kad Marino Grimani obnavlja spaljeni kaštel po nacrtu
venecijanskih arhitekata Scamozzija i Campagne.
Kaštel je danas jedna od ponajljepših mletačkih gradnji tog vremena u Istri.
Na tri ugla-tri kule, a na četvrtom-palača sa sobama za gospodui stanom
kapetana. S tih kula su se kontrolirala sva četiri ulaza u grad. Kule su

25. povezane bedemimakoji izvana pri dnu imaju i potporni zid, a iznutra po cijeloj
dužini balkon s kojeg su stražari motrili kroz otvore puškarnica.
Na vratima, osim pokretnog mosta postojala je i velika rešetka za spuštanje.
Iznad ulaza smještenje grb kaštela, sadašnji grb Svetvinčenta, te grb obitelji
Grimani di San Luca.
Unutra je osim širokog dvorišta bio stan upravitelja mjesta, skladište za javna
davanja i municiju, oružarnica, prostorije za 200 mušketira i kopljanika i vrlo
siguran zatvor - pod zemljom.
U 19. st. obitelj Grimani prepušta kaštel biskupima, a oni opčini početkom ovog
stoljeća. Krajem drugog svjetskog rata kaštel biva još jednom spaljen.
Kaštel Petrapiloza Buzet
Povijest„Kosmatoga grada“ puna je legendi i usmenih predaja. Kaštelje služio za
nadziranjecijele doline rijekeMirne i središnjeIstreakvilejskimpatrijarsima u
srednjemvijeku i Mlečanima u XV. st.
Kaštel Petrapilosa nalazi se 6 kmzapadno od Buzeta, nedaleko ceste koja vodi uz rijeku
Mirnu prema Livadama i Motovunu. Srednjovjekovnidvorac smjestio sena visokoj
hridi koja dominira širimpodručjemuz rječicu Bračanu. Stoljećima je predstavljao
odličan vojno - obrambenipoložaj s kojeg sekontroliralo svako kretanjepoljemili
cestom širomdoline.
Prvipisani izvorispominju utvrdu – Ruin, još u X. st. Od tada pa do početka XIII.st., u
Istrisu seizmjenjivala razdoblja dugotrajnih borbiza nasljedno pravo vlastiizmeđu
germanskih feudalnih obitelji, akvilejskih i gradeških patrijarha. Akvilejskipatrijarh

26. preuzeo je zamak 1208. g. i držao ga je u posjedu svedo 1420. g. kada ga je oduzela
Venecija. Imefeudalca Vulingiusa de Petrapilosa, kao akvilejskog vazala, prviseput
pojavilo u spisu 1210. g.
Nakon 1420. g. kaštel Petrapilosa je prešao pod upravu Serenissime.
Godine 1440. mletačkije dužd dodijelio Nicoli Gravisiju iz Pirana CastrumPetrapillosae
u „vječnifeud“ kojije sačinjavalo 12 sela na oko 89 km2 zemlje. Od tada su se izmijenili
brojninasljednici, a Kaštel je opstao sve do kraja XVIII. st., iako jeprema nekim
izvorima Kaštel izgorio u drugomdesetljeću XVII. st. iposlijenije više bio obnavljan.
Crkva Sv. MarijeMagdalene koja senalazi u sklopu kaštela Petrapiloseostala je u
funkcijisvedo 1793. g., iako se životu utvrdi ranijeugasio. U crkvicisu nakon početka
obnavljanja 1999. g., pronađenibrojniostatcisrednjovjekovnih fresaka kojisedanas
čuvaju u Zavičajnommuzeju u Buzetu.
Ljetna rezidencija
porečkih biskupa
(Kaštel)
Vrsar
Uz Župnu crkvu nalazi se monumentalna i ruševna
palača, tzv. Kaštel, nekadašnja ljetna rezidencija
porečkih biskupa. Prije izgradnje ljetne rezidencije u
Vrsaru, tada strateškom gradu, porečki su biskupi tijekom 12., odnosno 13. stoljeća stolovali
ponajprije u skromnoj romaničkoj palači. Budući da je tijekom minulih stoljeća prvobitna palača
nekoliko puta nadograđivana, današnje zdanje nastalo je pregrađivanjem prvobitnog romaničkog
Kaštela u razdoblju od 14. do 18. stoljeća.
Što se tiče arhitekture, uočavaju se tragovi različitih stilova - od romanike do baroka, a budući da je
palača bila utvrđena zidovima i kulama, u dokumentima se spominje kao castrum - utvrda, utvrđeni
dvorac. Fragmenti obrambenog zida palače sačuvani su u potpunosti, kao i dvije romaničke kule iz
13. stoljeće. Na južnoj strani palače nalaze se dvije kule kvadratnog tlocrta koje su tijekom povijesti
imale ulogu osmatračnice s puškarnicama. Na fasadi lijeve kule vidljiv je sunčani sat, a palača je
imala i brojne prostorije u kojima su obitavali biskupi, posluga ili goste, dok su se u prizemlju nalazili
tijeskovi za vino i ulje, peć za pečenje kruha, cisterna za vodu te spremišta za poljoprivredne
proizvode, primjerice ulje, vino i žito, s biskupskih imanja kod Vrsara.
U sklopu palače nalazila se i štala jer su biskupi u Poreču i Vrsaru imali konje i mazge. Iako je palača
biskupima bila ljetna rezidencija i sklonište, u kulama je vjerojatno bila smještena i tamnica za
neposlušne podanike.
Ukoliko su bjesnjeli ratovi ili je harala epidemija kuge, porečki su biskupi bježali iz Poreč, tražeći
utočište u ljetnoj rezidenciji. Primjerice, tijekom nemira u Poreču 1299. godine biskup Bonifacije
sklonio se upravo u Vrsar, dok su neki biskupi stalno boravili u palači. Tijekom 17. stoljeća,
napustivši nezdravi i malarični Poreč, u Vrsaru je od 1632. do 1644. godine živio i umro biskup
Ruggiero Tritoni te biskup Gianbattista de Giudice (1644. - 1666.). Pri dolasku i odlasku iz Vrsar
seljaci su imali obvezu besplatno prenositi biskupovu prtljagu, što je vidljivo i u dokumentu iz 1577.

27. godine.: 'Isto tako su obavezni (seljaci Vrsara) besplatno nositi biskupovu prtljagu kad gospodin
biskup dolazi ili odlazi iz kaštela'.
U palaču su povremeno navraćali i visoki crkveni i državni dužnosnici, a održavane su i sinode
lokalnog svećenstva te izdavane važne isprave. U ispravi biskupa Otona iz 1288. godine navodi se,
lat. ACTUM EST HOCH IN TURRI CASTRI URSARIAE... , hrv. …ovo je učinjeno u kuli naselja Vrsara...
Krajem 18. stoljeća, točnije 1778. godine, Mletačka Republika je ukinula crkvenu grofoviju porečkih
biskupa te je palača postala dio mletačkog državnog vlasništva. Tijekom mletačke vlasti od 1778. do
1797. godine u palači je povremeno boravio i mletački providur ili gradonačelnik Općine Sv. Lovreča
kojoj je Vrsar bio pripojen nakon ukidanja biskupske vlasti.
U jednoj odredbi mletačke centralne vlasti iz 1793. godine dopušten je Palmi, tadašnjem providuru
Sv. Lovreča, zbog zdravije klime, boravak tijekom godine u ljetnoj rezidenciji, uz izričitu naredbu da
se ista mora restaurirati.
Tijekom 19. palača prelazi u vlasništvo patricijske obitelji Vegottini iz Poreča, dok je u 20. stoljeću
počela osjetno propadati. Danas je to ruševina koja vapi za restauracijom.
Kaštel Soardo Bembo
Bale-Valle
Najveća građevina u Balama palača Soardo-Bembo zbog ljepote nedavno
obnovljene gotičko-renesansne fasade plijeni pozornost svih koji svrate u
grad.

28. Utvrđeni zamak obitelji Soardo u 15. stoljeću promijenio je namjenu i
postao mjesto stanovanja. U 16. stoljeću vlasnci kaštela postaju članovi
obitelji Bembo koji u njemu organizira brojna društvena događanja.
Marafor, forum romanum
Poreč

29. U 1. stoljeću stanovnici Poreča dičili su se najvećim rimskim svetištem
u Istri tzv. Martovim ili Velikim hramom koji je ujedno bio i najveći na
Jadranu. Sjevernije od njega nalaze se ostaci Neptunovog hrama te
najstariji i najveći porečki trg - Marafor, odnosno rimski forum
kvadratnog oblika.
Mozaik 'Kažnjavanja
Dirke'
Pula
Nakon borbadiranja Pule tijekom
Drugog svjetskog rata, u sklopu kapele
Sv. Marije Formoze pronađeni su i istraženi ostaci rimskih kuća s
brojnim mozaicima. Među pronađenim mozaicima najznačajniji je
onaj koji prikazuje središnju mitološku priču temeljenu na događaju
tijekom kojeg Amfion i Zet vezuju Dirku za pobješnjelog bika, budući
da je potaknuta ljubomorom mučila njihovu majku Antiopu.
Antologijska scena prikazana je u središtu, odnosno u polju tzv.
mozaičkom tepihu, dugom 12 i širokom 6 metara. Površinski mozaik
podijeljen je u dvije gotovo jednake polovice s ukupno 40 polja na

30. kojima prevladavaju geometrijski oblici s motivima iz životinjskog
svijeta, primjerice, prikazi ptica i riba.
Mozaik, pronađen u središnjoj prostorije ondašnje rimske kuće iz 3.
stoljeća, konzerviran je na istom mjestu te je nepobitan dokaz da je
razina poda u Rimsko doba bila 2 metra niža od podova današnjih
kuća.
Kaštel utvrda Funtana
Funtana

31. Funtanski kaštel zaštićeni je spomenik kulture. Podigao ga je, na
uzvisini "četiri milje od Poreča, dvije od Vrsara", 1610. godine
Bernardo Borisi, kao što svjedoči latinski tekst na nadvratniku kaštela:
"U tebe sam se Gospodine uzdao." 1610. sagradio plemić Bernardo
Borisi iz znamenite dukljanske i barske obitelji Borisi. To je kaštel-
utvrda renesansnih osobina, pregrađen za vrijeme baroka s novim
prozorskim otvorima. Kaštel je prva građevina u Funtani oko koje se
počelo razvijati mjesto. Povjesničari napominju da je moguće
postojanje kasno-srednjovjekovne arhitekture na prostoru gdje je
podignut kaštel. Unutrašnjost kaštela nije moguće razgledati.
Lapidarij – kripta

32. Bale-Valle
U vrijeme dok se gradila današnja župna crkva Blažene Djevice
Marije, ostaci starijh crkvi koje su postojale na tom prostoru pažljivo
su pohranjivani u kriptu. Kripta gdje se i danas čuvaju kamene i
arheološke skulpture te ulomci dekorativne kamene plastike i
nadgrobnici iz razdoblja od antike do kasnoga srednjeg vijeka.
U kripti je pohranjen drveni oltar iz 11. stoljeća te kameni sarkofag iz
7. stoljeća u kojem su pohranjeni ostaci Blaženog Julijana zaštitnika
Bala.
Kuća Dva Sveca

33. Poreč
Mala jednokatnica izgrađena tijekom 14., odnosno 15. stoljeću u
romaničkom stilu nalazi se u Ulici Sv. Maura. Nazvana prema dvjema
kamenim reljefnim figurama svetaca, vidljivim uz prozore na katu,
ističe se i velikim kamenim lukom u prizemlju.
http://www.istra.hr/hr/atrakcije-i-aktivnosti/kultura-i-
umjetnost/znamenitosti?&cr_offset=2