Successfully reported this slideshow.
We use your LinkedIn profile and activity data to personalize ads and to show you more relevant ads. You can change your ad preferences anytime.
SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA
                     OŠ „VRGORAC“ - VRGORAC




                           Tema:


         ...
SADRŽAJ




1.   Uvod
2. Povijest grada Vrgorca
3. Vrgoračka tvrđava
4. Kule grada Vrgorca
4.1 Kula Avala
4.2 Dizdareva il...
UVOD




Cilj našeg rada bio je razotkriti brojne povijesne znamenitosti i kulturne ljepote našeg kraja.
Naš prvi korak bi...
4
Povijest grada Vrgorca


Vrgorac je srednjovjekovni grad, smjestio se u podnožju jugoistočnog dijela Matokita
(1063m), pod...
Pisani i grafički izvori dokumentiraju postojanje džamije i minareta iz vremena turske
okupacije. „Godine 1694. džamija je...
Vrgorac u 19.st. dobiva svoju općinu i administracijsku upravu, te se grade prometnice;
(1806-1809) Napoleonova cesta prem...
VRGORAČKA TVRĐAVA




Iznad grada Vrgorca ponosno se diže njegova stara tvrđava.Smjestila se je na donjem
dijelu brda Mato...
Kule grada Vrgorca


Vrgoračka krajina ušla je u povijest Europe kao buntovno područje na kojem su se kroz
stoljeća prelam...
Dizdareva ili Kapetanovićeva kula




Najveća od sedam turskih kula na području grada Vrgorca je ona Dizdarevićeva ili
Kap...
Pakerova kula


Pakerova kula smještena je uz glavnu cestu ispod crkve. Prlično je dobrog izgleda i nije ju
nagrizao oštri...
Mumina kula


Mumina kula nalazi se na istočnoj strani Vrgorca uz sklop Elezovnih kuća. Ima prizemlje i
jedan kat. Pripada...
Crkva sv. A nte Pustinjaka u Kotezima




                                                             U Kotezima postoji ...
Arheološka iskapanja u Kotezima




                                                                  U blizine crkve sv. ...
„Arheološka struktura napominje kako se stećci Vrgorske krajine razlikuju od sličnih stećaka
u okolnim područjima,i to po ...
Crkva Navještenja BDM u Vrgorcu




                                                    Župna crkva posvećena je Navješten...
U župnoj crkvi nalazi se grob jednog mučenika naše svete vjere.    To je grob fra Ivana Rozića
kojeg su mučili i ubili Tur...
Turističke mogućnosti grada Vrgorca



Kokorići su danas etno-selo. Bogatstvo povijesno-kulturne baštine izdvaja se od ost...
GODINJ



    Jedan od dragulja ovog kraja je selo Godinj. Na liticama iznad polja,
ušuškane u pramenove dima koji odaju m...
Obiteljsko gospodarstvo Borovac

Obiteljsko domaćinstvo ''Borovac'' smješteno je u podnožju kamenitog
i dominantnog uzviše...
VRGORAČKI PRŠUT


Od malog obrta MI Pivac danas je izrasla u jednu od najvećih MI u Hrvatskoj.
Danas je brand Pivac sinoni...
BIKLA

Listopad je mjesec bikle,
Čudnog pića moga kraja
I prilipa zavičaja.

To su, kažu, stari pili
i uvik su sritni i zd...
ZAKLJUČAK




Naš rad obuhvaća tri dijela. U prvom smo dijelu izložili kulturno povijesne spomenike grada
Vrgorca. Pozorno...
PRILOZI




  24
25
LITERATURA




1.      Ante Franić, «O Vrgorcu» - u povodu 100.objetnice rođenja Tina Ujevića,
        Kiz
     «Tin Ujevi...
Upcoming SlideShare
Loading in …5
×

OŠ Vrgorac

2,545 views

Published on

OŠ Vrgorac

Published in: Spiritual, Business
  • Be the first to comment

OŠ Vrgorac

  1. 1. SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA OŠ „VRGORAC“ - VRGORAC Tema: OTKRIJMO ZAJEDNO VREDNOTE HRVATSKE Mentor: Ivana Ćuže Učenici: Mirko Kalajžić Ivan Mihaljević Silvija Erceg Antonio Barać Josip Rešetar Tomislav Vuković Mate Vujčić Josipa Gašpar Vrgorac,ožujak 2009.
  2. 2. SADRŽAJ 1. Uvod 2. Povijest grada Vrgorca 3. Vrgoračka tvrđava 4. Kule grada Vrgorca 4.1 Kula Avala 4.2 Dizdareva ili Kapetanovićeva kula 4.3 Fratarska ili kula bega Cukarinovića 4.4 Pakerova kula 4.5 Martinčeva kula 4.6 Raosova kula 4.7 Mumina kula 4.8 Elezova kula 4.9 Kula podno Gradine 5. Vrgoračke crkve 5.1 Crkva sv. Ante Pustinjaka u Kotezima 5.2 Arheološka iskapanja u Kotezima 5.3 Crkva sv. Petra u Dusini 5.4 Crkva Navještenja BDM u Vrgorcu 6. Turističke mogućnosti 7. Zaključak 8. Prilozi 9. Literatura 2
  3. 3. UVOD Cilj našeg rada bio je razotkriti brojne povijesne znamenitosti i kulturne ljepote našeg kraja. Naš prvi korak bio je odlazak u knjižnicu. Istražili smo prošlost našeg grada, proučavali legende i običaje našeg kraja. Naoružani knjiškim znanjem odlučili smo se za odlazak na teren. Otišli smo u etno selo Kokoriće, razgledali etnografsku zbirku i snimili nekoliko fotografija. Prije puno godina u Kokorićima je bila gostoljubivo ugošćena nesretna Hasanaginica, a taj lijepi običaj još živi u stanovnicima toga malenoga sela. U Kokorićima smo kušali domaći pršut, kozji sir i suhe smokve. Ovaj je kraj bogat jedinstvenim gastronomskim proizvodima. Nakon Kokorića prošetali smo Vrgorcem. Obišli smo vrgoračke kule. O Fratarskoj kuli saznali smo nešto više od fra Petra Vrljička. U toj kuli čuva se kameni žrtvenik posvećen bogu Jupiteru (jedini rimski nalaz na ovom području), originalni križ s Tinova groba, Tinovo pismo iz 1935. godine, kipovi i brojnih drugi sakralni predmeti. Posjetili smo Dizdarevu kulu u kojoj se svake godine održava kulturno-književna manifestacija “S TINOM U VRGORCU“. Obišli smo stari rudnik asfalta kojeg su otkrili Mlečani, asfalt iz rudnika konjima se prevozio do Kule Norinske, a zatim brodovima do Venecije. Smatra se da su ulice Beča i New Yorka popločene asfaltom iz ovog rudnika. Predahnuli smo u jednom od najstarijih i najljepših parkova, koji je formiran 1896. godine. Popeli smo se i na tvrđavu Gradinu odakle puca pogled na sva tri vrgoračka polja. Nakon što smo obišli vrgorački kraj i prikupili materijal vratili smo se u školske klupe i raspravljali o izradi eseja. Shvatili smo da je naš grad nedovoljno istražen pa smo odlučili dati svoj doprinos tome. 3
  4. 4. 4
  5. 5. Povijest grada Vrgorca Vrgorac je srednjovjekovni grad, smjestio se u podnožju jugoistočnog dijela Matokita (1063m), podno srednjovjekovne tvrđave koja dominira obzorjem. Okružen poljima Rastok, Jezero i Bunina. Grad vrh gore, nekad nazvan kao i Vrhgorac, dobio je naziv po uzvišenom položaju. Stalna pograničnost i križanje važnih prometnica koje spajaju unutrašnjost s Primorjem, utjecali su na oblikovanje identiteta ovog kraja. . Očuvana raznolika prirodna cjelina , samozatajna ljepota krša, vidikovci, planinska obzorja, gorski klanci, vrtače, pećine i špilje, pitoma krška polja s izvorima krase vrgorački kraj iznenađujućim ljepotama. Kulturno - povijesna baština grada Vrgorca seže duboko u prošlost. O povijesnom životu ovoga kraja i njegovim prastanovnicima Ilirima svjedoče mnogobrojne gradine, gomile i razni pronađeni alati, oružja, predmeti, novac i nakit. Razdoblje rimske urbanizacije samo je periferno dotaklo ovaj prostor. Najbliži rimski grad bila je Narona, čijoj je gravitacijskoj zoni pripadao ovaj kraj. Kameni žrtvenik, posvećen bogu Jupiteru, jedan je od rijetkih rimskih nalaza. Pronađen i uzidan u Martinčevoj kuli još u 18.st. sada je važan dio župne zbirke. Seobe naroda izmijenile su stanovništvo i običaje. Hrvatska plemena naseljavaju ovaj grad u 7. i 8.st. stvarajući svoja područja, pokrajine, i kneževine ostavljajući tragove svog življenja, vjere i kulture. „ Vrgorac je srednjovjekovni grad prema zapisima bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta spominje se već u 10.st. kao sjedište Rastočke župe u sustavu ranosrednjovjekovne Neretvanske kneževine Paganije. „ 1Pisani dokumenti iz 1444.god. spominju Vrgorac kao jedno od najvažnijih mjesta Gorske župe, kojim su, gospodarili knezovi Radivojevići-Jurjevići. Kulturno naslijeđe srednjeg vijeka ostalo je sačuvano u brojnim fortifikacijskim stambenim i sakralnim objektima. Stećci se nalaze na nekoliko nekropola ovog kraja i datiraju iz 14. i 15.st. Prema grafičkim zapisima (18.st.) može se uočiti da je stari Vrgorac podno tvrđave bio opasan gradskim bedemom, obrubljen nizom završnih gibelinskih zubaca i puškarnica te pojačan visokim četverokutnim kulama. U rukama hrvatskih velikana vrgoračka tvrđava Gradina odigrala je značajnu obrambenu ulogu. Uz sve to Vrgorac pada pod tursku vlast, koja je potrajala preko 200 godina. Turci proširuju spomenutu tvrđavu. 1. Ante Franić , Vrgorcu, 1991, str. 14 5
  6. 6. Pisani i grafički izvori dokumentiraju postojanje džamije i minareta iz vremena turske okupacije. „Godine 1694. džamija je ponovno pretvorena u katoličku crkvu, a na istoj se lokaciji 1913.god. izgrađena je današnja crkva Navještenja BDM.“2 I danas se uočava veći broj kula u gradu (osam). Te su građevine ovdje, kao rijetko gdje u Dalmaciji, po broju i po smještaju naglašene u naselju, što je osobitost gradnje staroga Vrgorca. U kulama, koje su imale stambenu i obrambenu funkciju, živjeli su feudalci, turski begovi, mletački namjesnici, serdari i kapetani. Kule su bile prenoćišta fratrima, putopiscima i državnim poglavarima. Vrgoračke kule čuvari su događaja iz prošlosti, mnogih tajni i legendi. U jednoj od kula (Kapetanovića) rodio se i živio bard hrvatske književnosti Augustin Josip Tin Ujević (5.VII.1891.- 12.XI.1955). Prateći niz očuvanih kula, može se naslutiti crta porušenog obrambenog zida. U tom slijedu osim Kule Avale koja brani prilaz Tvrđavi, niže se Kula Cukarinovića bega ili Fratarska kula u kojoj je danas smještena župna zbirka sakralnih i drugih predmeta. Slijedi Pakerova kula, zatim se ističe jedna od najvećih kula četverokutna zvana Kapetanovića kula (Torre detta del principe).“ Ta kula ima pri vrhu zazidana kruništa i nije isključeno da su ona, kao i niz kula u istoj crti, ostaci kula koje bijahu sastavni dio srednjovjekovnih zidina „.3Na Kapetanovoj kuli kao mjestu Tinova rođenja stoji spomen – ploča s reljefom pjesnika Tina Ujevića , pa se danas ova kula naziva Kula Tina Ujevića. Slijedi Raosova kula, Mumina i Elezova te kula u naselju podno Gradine. Već na početku turske vladavine, a posebno za vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669.) vodile su se stalne borbe. Iz tog doba je i prekrasna legenda o Hasanaginici opjevana u narodu, a koja vuče korijene upravo u ovim pograničnim krajevima vezanim uz utvrde Vrgorca, Klisa i Imotskog u čijim se zidinama tvrđave nalazi njezin grob . „Putopisac Alberto Fortis otkrio je svijetu ovaj kraj zabilježivši baladu o Hasanaginici u Kokorićima kao gost vojvode Pervana (1774.god.)“.4 Vrgorac je pod turskom vlašću od 1477.god. do 1690.god. kad ga je okupirala mletačka vojska. Mlečani su 1698.god. otkrili u podnožju brda Radović sa sjeverne strane, na rubu polja Bunina bitumenoznu mineralnu tvar zvanu paklina, (koja služi za asfaltiranje ulica i dr.). Prenosili su je na konjima do Kule Norinske, a zatim brodovima do Venecije. Zbog svoje visoke kvalitete asfaltom iz svog rudnika pokrivene su ulice Beča i New Yorka i drugih metropola. Rudnik je promijenio veći broj vlasnika koji su ga dosta iscrpili pa navodno nije više profitabilan. 2.Vrgorac, List župe Navještenja BDM, 2001. god., str.12 3.Vjeko Vrcić, Vrgorska krajina,1972. ,str. 100. 6
  7. 7. Vrgorac u 19.st. dobiva svoju općinu i administracijsku upravu, te se grade prometnice; (1806-1809) Napoleonova cesta prema Metkoviću i prema Sinju , preko Turije i Šestanovca, te 1878. od Kozice preko staze do Makarske. Austrijski car Franjo Josip 1875.god. prespavao je u Vrgorcu na svom putu uz granicu Turskog Carstva, od Knina prema Metkoviću i zabilježio Vrgorac i Vrgorčane po svojoj gorštačkoj snazi i mudrosti. Urbanu cjelinu grada krasi crkva Navještenja Blažene Djevice Marije sagrađena 1913.god.. Vrgorac se ističe i prekrasnim parkom koji se nalazi u krugu duhanske stanice u centru grada. Formiranjem 1898.god. i spada u najljepše gradske parkove prirode. Danas je grad Vrgorac upravno, političko, kulturno i gospodarsko središte vrgoračkog kraja. Grad je to tvrđava i kula; legendi i balada; grad koji je dao velikana hrvatske književnosti i mnoge gorde ljudi. Leži pod visokim Matokitom njegujući tekovine svoje tegobne prošlosti i sadašnjosti. 4. Franić,. 21. 7
  8. 8. VRGORAČKA TVRĐAVA Iznad grada Vrgorca ponosno se diže njegova stara tvrđava.Smjestila se je na donjem dijelu brda Matokita.Njezina prirodna strmina i kamena podloga čuvala ju je od nepredviđenih napada.“Vrgoračka tvrđava je srednjovjekovna građevina , ona je jedna od najvažnijih utvrda Gorske Župe i srednjovjekovne bosanske države“.5 U starim crtežima vidno se zapaža zupčasto krunište na bedemima što pokazuje da tvrđava pripada srednjem vijeku.Prvi crtež i opis tvrđave izradio je sergentne generale Rubie i priložio ga izvješću koji je uputio mletačkom generalu Molinu o zauzimanju Vrgorca 1690. godine.Vrgoračku tvrđavu također 1749. godine opisuje mletački inženjer Ivan Franjo Rossini.On ističe obrambeni značaj tvrđave za Makarsku i njezino Primorje.Iz njegova se opisa jasno ističe da se tvrđava počela rušiti i da treba važne popravke.Vrgoračku tvrđavu opisali su i mletački inženjer Ivan Frano Rossini i Mateo Milaro.Obadvoje su istaknuli zid obrubljen ostacima srednjovjekovnih zubaca. Miaro je istaknuo kulu na visokoj stijeni do koje se dolazilo drvenim ljestvama. Tvrđava je smještena na visokoj i strmoj stijeni.Ima izgled četvorine, visoke nešto više od 25 koračaja s dvije ravne zaobljene strane. Prvi njen dio prislanja se uz drugi koji ima otprilike promjer od 8 koračaja, s kućom za stražare. Na najvišem vrhu tvrđave uzdiže se ograđeni dio, jaka kula vrh žive i prestrme stijene na koju se iz donje utvrde ulazi stubama dok joj se izvana ne može nikako pristupiti.Ta kula brani tvrđavu i obje varoši.na njoj je 12 dobro sačuvanih kuća i bunar dubok pet metara , a širok jedan metar. General Rubie priložio je crtež tvrđave. Rađen je guščjim perom, ali prilično nevještom rukom. Na njemu je uokviren naslov “Vargoraz”. No ipak daje vjernu sliku položaja tvrđave kad je prešla iz turskih ruku u mletačke.Zapaža se da je tvrđava s polukružnim ugaonim kulama , s topovskim otvorima i s istaknutim zupčastim zidnim vijencima. 5. Vjeko Vrčić, str. 78. 8
  9. 9. Kule grada Vrgorca Vrgoračka krajina ušla je u povijest Europe kao buntovno područje na kojem su se kroz stoljeća prelamala i sukobljavale strategije velikih sila, vojne ,političke, gospodarske pa i kulturne. Mlečani, Turci, Austrijanci i Francuzi donosili su, naizmjence, svoje zakone, društveni ustroj, običaje i kulturu. Ono čime se, u toj bogatoj ostavštini, diči grad Vrgorac, svakako su njegove kule. Njih osam kao dio samog povijesnog nasljeđa krasi sam grad ne samo svojim povijesnim pričama, nego i građevinskim dosezima minulih stoljeća te su sve pod zaštitom Ministarstva kulture. Kula Avala Jedna od najljepših i najočuvanijih vrgoračka kula.“Prvu sliku i opis kule nalazimo u izvještaju mletačkog narednika Rubia koji je on uputio generalnom providuru mletačke provincije Dalmacije i Albanije Aleksandru Molinu u povodu mletačkog osvajanja 1690. godine“.6 U izvještaju je umetnut i crtež Vrgorca iz 17. stoljeća. Avala ima bazu za krug, te je stoga valjkastog oblika. Crtež je nacrtan guščjim perom. Kula se nalazi pedesetak koračaja od glavnih vrata utvrde te sa svih strana štiti pristup gradini. Po njemu je kula praktički neosvojiva i podsjeća ga na Kulu norinsku. Više od pola stoljeća kasnije, točnije 1749. godine, Avalu opisuje mletački vojni inženjer Ivan Frano Rossini. On kulu prvi put naziva “AVALA” što na arapskom znači “uzdignuti položaj”.Opisuje ju kao ruševinu, a sazidana je od nepravilnih komada kamena.Ulaz se nalazi sa zapadne strane i uzdignut je pa mu se pristupalo pomoću ljestava.Na južnom dovratku urezan je latinski križ .Zid je širok 1,30 metara. 6. Vrgoračke novine, broj 4, 2008.g., str. 25. 9
  10. 10. Dizdareva ili Kapetanovićeva kula Najveća od sedam turskih kula na području grada Vrgorca je ona Dizdarevićeva ili Kapetanovićeva.„Za vrijeme turske vlasti pripadala je dizdaru,turskom zapovjedniku vrgorske tvrđave, a nakon oslobođenja Vrgorca 1690. godine kula pripada mletačkom kapetanu, također zapovjedniku vrgorčke tvrđave, i od tada se zove Kula Kapetanovića“.7 Smatra se da je ova kula izgrađena u vremenu tursko-mletačkih ratova Kandijskog i Morejskog rata.Prvi crtež i opis kule objavio je bečki vojnik Juster 1708. godine. Kula je nekoliko puta bila preuređena, a na jugozapadnom kutu zgrade upisana je 1795. godina koja se smatra godinom prve obnove kule.Tijekom godina kule je nagrizao zub vremena, pa su u prvoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća izvedeni ozbiljni radovi i rekonstrukcije. Kula se sastoji od prizemlja,tri kata i potkrovlja.Katovi su povezani drvenim stubištem u sjeverozapadnom dijelu kule.Južni zid viok je 12 metara, sjeverni zid je visok 8,30 metara a tolika razlika je zbog nejednakosti u visini terena. Na sjeverozapadnom dijelu kule simbolički je arapskim slovima uklesana 1690. godina kao godina turskog izgona , a na jugozapadnom dijelu 1795. godina koja se smatra godinom preuređenja kule. Kula se nalazi uz glavnu vrgoračku cestu.Na kuli se nalazi poznati stihovi hrvatskog poetskog slavuja Tina Ujevića:”Ja jesam prah,život i cijelost svjetlosti i ništa više! Fratarska ili Kula bega Cukarinovića „Ova kula nekada je bila vlasnistvo bega Cukarinovća, a od 1690. godine vlasništvo fratara“.8 U njoj su stanovali sve do 15.ožujka 1888. godine.Te godine napustio je tadašnji župnik s opravdanjem da je trošna i da odgovara svojoj svrsi. Tina Ujevića. U 18. stoljeću bila je pokrivena slamom i slovila je kao najbolja kuća u Vrgorcu u to je vrijeme slovila kao najbolja kuća u Vrgorcu. Danas joj je krov izrađen od raznih komada kamena. 7. Vrčić str.102. 8. Vrgorac, List župe Navještenja BDM, 2001.god. str. 64. 10
  11. 11. Pakerova kula Pakerova kula smještena je uz glavnu cestu ispod crkve. Prlično je dobrog izgleda i nije ju nagrizao oštri zub vremena. „Pripada je Mujagu Šabiću“.9 Ima prizemlje i dva kata. Zahvaljujući potpori Ministarstva kulture i grada Vrgorca ova kula spašena je od propadanja. Martinčeva kula Ova se kula izdvaja iz crte porušenog obrambenog. Po karakteristikama gradnje, svrstana je u turske kule. Ima prizemlje i jedan kat. Uzidan u zid Martinčeve kule, pronađen je u 18. stoljeću kameni žrtvenik posvećen rimskom bogu Jupiteru. To je jedan od rijetkih rimskih tragova na ovom prostoru, što odaje veliku starinu kule. Raosova kula Raosova kula bila je nekada vlasništvo Hasan- bega Dizdarevića. On ju je napustio 1690. god. kad su Mlečani zagospodarili ovim krajevima. Nastanio se u Vitini. Ova kula je poznata zato što je car Franjo Josip I. u svom putovanju od Knina do Metkovića prošao i kroz Vrgorac te prenoćio u Raosovoj kuli. Danas je prekrivena običnom ciglom. Ima prizemlje i jedan kat. U trošnu je i zapuštenu stanju. 9. Vrčić str. 98. 11
  12. 12. Mumina kula Mumina kula nalazi se na istočnoj strani Vrgorca uz sklop Elezovnih kuća. Ima prizemlje i jedan kat. Pripadala je Mumin-agi Atlagiću. Imala je bunar nazvan Pećine, no narod ga naziva i Muminovac. Elezova kula Elezove kuće nastale su u 17. i 18. stoljeću a po tradiciji pripadaju turskim gradnjama. U sklopuu njih nalazi se Raosova kula, a u neposrednoj blizini je i Mumina kula. Kula podno Gradine Ova kula je toliko obnavljana da polako gubi svoj izvorni oblik. Po nekim uočljivim karakteristikama spada u turske kule, ali obnavljanjem one su se dosta promijenile. Ne zna se kome je pripadala, niti je imala određeno ime, pa joj je narod dao ime “Kula podno Gradine”, po njenom geografskom položaju. 12
  13. 13. Crkva sv. A nte Pustinjaka u Kotezima U Kotezima postoji kapelica sv. Ante Pustinjaka. Ona je postojala još u vrijeme turske vladavine, te su u njoj franjevci iz Zaostroga narodu držali obrede. To je najstarija crkva u Vrgorskoj krajini. Smatra se da potječe iz 15. st. Kroz povijest je odigrala veliku ulogu u čuvanju vjerske i nacionalne svijesti. Crkva je duga cca 3m, a široka cca 2.50m. Svoltana je i ima mali zidani oltarić s nišom za kip sv. Ante. Pragovi vrata i prozorčić na crkvici su od razbijenih stećaka na kojim se vide uklesani znakovi polumjeseca. Kapelica je nekoć,za turske vladavine , služila za pastoralnu djelatnost, a u periodu 1945. – 1991. odigrala je veliku ulogu vjerske poduke za kotešku djecu. Blagdan sv. Ante Pustinjaka, zaštitnika Koteza, slavi se 17. siječnja. 13
  14. 14. Arheološka iskapanja u Kotezima U blizine crkve sv. Ante Pustinjaka nalazi se dvadesetak stećaka, koji su prije istraživanja uglavnom bili zarasli u travu, a neki su u cijelosti ili komadima ugrađeni u suhozide koji su ograđivali okolne ledine. Prije ih je bilo dvostruko više, ali su tijekom vremena oštećeni ili nestali. Ovakvi stećci označavali su posljednje počivalište mrtvih, a smatra se da ih danas ima na prostorima Dinarida u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori. Za ovaj koteški lokalitet lokalno stanovništvo koristilo je naziv tursko groblje, kako se to često u prošlosti radilo za groblja za koja ljudi nisu točno znali otkad potječu. Međutim, istraživanja jasno pokazuju da stećci potječu iz četrnaestog ili petnaestog stoljeća, tj. iz predturskog razdoblja, kada su ovi krajevi bili neizmjerice pod vlašću Hrvatsko-ugarskog kraljevstva i Bosanskog kraljevstva, to jest lokalnih bosansko-humskih velikaša. Na lokalitetu je nađeno dvadesetak većih ili manjih,najviše pločastih i nešto manje sandučnih stećaka, od koji su neki u cjelovitosti, a neki u komadima. Iz okolnih ledina iskopano je šezdesetak grobova u koje su pokopani ljudi raznih dobnih skupina, od djece do starijih ljudi. Nađeno je nešto nakita i keramike. Osim toga na nekim su stećcima uklesani i simboli, poput dva križa na jednom od njih. Stećaka je uvijek manje nego ljudi pokopani ispod njih, što potvrđuje i ovaj slučaj. Ovakve grupe stećaka i okolna groblja često su zajednička za više zaseoka i sela. 14
  15. 15. „Arheološka struktura napominje kako se stećci Vrgorske krajine razlikuju od sličnih stećaka u okolnim područjima,i to po svojoj veličini i obliku,jer se radi većinom o pločama velikih dimenzija, a manje o stećcima u obliku sanduka kao drugdje“. 10 Arheolozi još nemaju odgovor zašto je to tako. Istraživanja u Kotezima će, nadamo se, doprinijeti rasvjetljavanju tog djela naše povijesti. Nakon završetka iskapanja ovo će nalazište biti pretvoreno u arheološki park. Lokalno stanovništvo podržava takav projekt, a to se svakodnevno očituje u mnogobrojnim obilascima Kotežana ovog nalazišta kao djela vlastite kulturne baštine. Crkva sv. Petra u Dusini Crkva sv. Petra u Dusini smatra se da uz crkvu sv. Ante Pustinjaka u Kotezima, spada u najstarije crkve u Vrgoračkoj krajini. U 18.st nadograđena je. Svojim položajem, visoko pod polama, bila je nepristupačna Turcima. Oko nje se nalazi malo seosko groblje.Iz bilježaka župnog ureda saznaje se da je 1600. godine započela gradnja ove crkve. Crkva sv. Petra s grobljem danas je napuštena. Misa se održava samo na dan sv. Petra, 29.lipnja. U crkvi je ostao oltarić od crvenog mramora. Postavljen je 1909. a izrađen je u Bilinića radionici. No dok nije došao novi mramorni oltar, tu se nalazila polukružna Naldijeva slika koja je zatvarala prostor iza velikog oltara. Dugo je visjela na zidu sa strane. Slika prikazuje čitavu skupinu svetaca, a cetralni je prizor krunjenje Bogorodice od Presvetog Trojstva. 10. Vrgoračke novine, broj 3, 2008. god. str. 4 . 15
  16. 16. Crkva Navještenja BDM u Vrgorcu Župna crkva posvećena je Navještenju Marijinu. Stara crkva prvotno je bila mošeja koju su franjevci pri osvajanju pretvorili u crkvu. Njen minaret sačuvao se do 1861. godine. Tada je stara crkva-mošeja bila popravljena 1859. godine, ali je s vremenom potpuno propala, te konačno srušena. Na njenom mjestu počela se 1913. godine graditi nova, prema nacrtu arheologa Ćira Ivekovića. Crkva je završena 1921. godine i jedna je od najljepših građevina vrgoračke krajine. Crkva je trobrodna, podignuta u neoromanici s tri portala na pročelju i istaknutim zvonikom. Na zvoniku su dva stara zvona iz 1793. godine. U staroj je crkvi bila na velikom oltaru slika Svih svetih Filipa Naldija, danas je izgubljena. U ovoj crkvi oltar je izradio 1930. godine Ante Frank prema imotskom glavnom oltaru. U lađi se nalaze dva oltara. Presvetog Srca Isusova i svete Katarine. U crkvi su postavljena dva groba: Rade Miletića i fra Ivana Rožića. Danas se u oltaru nalazi Gospina slika „Gospa u oltaru“ , vjerojatno veoma dobra bizantska ikona (18.st.). Prema predaji, nabavio ju je vrgorački junak serdar Rade Miletić u Veneciji. Sliku je restaurirao Filip Dobrošević. Stav i odjeća Marijin i Kris s okrenutim tabanom noge, koji drži volumen legis ispisan grčkim slovima, kao i uobičajeni monogram uz njegovu glavu , podsjeća na bizantske ikone. 16
  17. 17. U župnoj crkvi nalazi se grob jednog mučenika naše svete vjere. To je grob fra Ivana Rozića kojeg su mučili i ubili Turci. Njegov grob do šezdesetih godina ovog stoljeća bijaše u kapelici na Žbarama. Njegove mučeničke kosti sa Žbara u našu župnu crkvu prenio je fra Ivan Glibotić. Natpis pored groba fra Ivana Rozića u crkvi Navještenja BDM u Vrgorcu 17
  18. 18. Turističke mogućnosti grada Vrgorca Kokorići su danas etno-selo. Bogatstvo povijesno-kulturne baštine izdvaja se od ostalih sela u okolici i upravo zbog tih prednosti nudi široku lepezu turističkih usluga. U Kokorićima se, u sklopu rodne kuće Antuna Prže Prvana, nalazi etnografska zbirka s 250 različitih izložaka. U Kokorićima se nalazi vojna kuća- Kula vojvode Antuna Prže Prvana. Kod vojvode Prvana prenoćioje Alberto Fortis 1772. Alberto Fortis u svom djelu>>Viaggo in Dalmatia<< donosi prekrasnu baladu Hasanaginicu, koja je remek djelo narodnog pjesništva. -Hasanaginica je narodna balada nastala u Imotskoj krajini koju je 1774. zapisao učeni opat Alberto Fortis. Balada propovjeda o ženi koju je osjetljivi muž otpustio oduzevši joj petero djece. Vratio je majci i bratu Begu Pintoroviću koji je živio na Klisu, gdje je bio zamjenik kliškog sandžaka. Lijepu Hasanaginicu mnogi prose, a brat je protiv njezine volje udaje za imotskog kadiju (suca). Nesretnicu svatovi odvode u Imotski, a ona ih moli neka joj dopuste da daruje još jednom svoju djecu. Začuvši suprugov glasni prijekor s prozora, sruši se mrtva. Djeca ostaju bez majke, Hasan bez voljene žene, a svatovi bez mlade. 18
  19. 19. GODINJ Jedan od dragulja ovog kraja je selo Godinj. Na liticama iznad polja, ušuškane u pramenove dima koji odaju malobrojne stanovnike sela, počivaju stare kamene kuće, gusto zbijene, podsjećajući na utvrđeno naselje. Srednjevjekovne dinastije koje su vladale Bosnom, birale su baš ove krajeve za svoja prebivališta i ljetnjikovce. U Godinju se nalaze ostatci ljetnjikovca vladara koji su vladali Bosnom krajem XIV. i početkom XV.stoljeća, i za šezdeset godina vladavine značajno doprinjela njenom kulturnom i ekonomskom razvoju. Ovi krajevi, baš zbog svog prirodnog bogatstva i ljepote, kao i strateškog položaja, često su bili meta osvajača, ali je i motivacija stanovnika da stanu u obranu bila velika. Na kamenim kućama prepoznatljivi su elementi gradnje tipični za utvrđenja, namijenjeni zaštiti i obrani sela. To su, prije svega, puškarnice na zidovima kuća, kao i sami kameni zidovi debeli i do jednog metra, i sistem tunela koji je nekad povezivao objekte i činio obranu. Stare kuće u Godinju građene su od kamena, debelih su zidova, s krovom od crijepa kanalice i podsjećaju na primorske kuće. Stanovnici su mnogo držali do lijepe kuće, a obnovljena kuća predstavljala je kod potomaka neku vrstu spomena na pretka graditelja. Smatra se da su kuće u Godinju jedne od najljepših. Obično se sastoje od dvorišta iz koga se kamenim stepenicama izlazilo na terasu s voltom. Ispod volta je ulaz u konobu u kojoj se proizvodilo i čuvalo vino, dok je na katu stambeni dio, koji se obično sastojao od kuhinje i jedne ili dvije sobe. Selo naizgled napušteno i zaboravljeno, na ovaj način je izbjeglo devastiranje modernom gradnjom, što dođe kao utjeha zaljubljenicima u starine i tradicionalno i kao dodatna motivacija da se, kao takvo, sačuva i zaštiti. Stanovništvo u Godinju najviše se bavi poljoprivredom i lovom. Godinje ima dugu tradiciju vinogradarstva, i sve više se Godinjani vraćaju toj tradiciji. Opjevano i poznato rašćansko vino opet se proizvodi i čuva u konobama, a šume ustupaju mjesto pitomim vinogradima. Obnavljanje i očuvanje tradicionalnih vrijednosti ovdje mnogi vide kao jedinu perspektivu, a to će sigurno doprinijeti Godinju da bude zaštićeno od daljnjeg propadanja i da zaživi svoj novi život. 19
  20. 20. Obiteljsko gospodarstvo Borovac Obiteljsko domaćinstvo ''Borovac'' smješteno je u podnožju kamenitog i dominantnog uzvišenja okrunjenog starom tvrđavom Gradina. Mala farma koza, povrtlarstvo i voćarstvo te uzgoj domaćih životinja zaokružuje kompletnu gastronomsku ponudu organski proizvedene hrane. U kamenoj kući konobi i na ognjištu gosti mogu osjetiti dah minulih vremena i tradicije. Sklad i harmoniju čovjeka i prirode te u suvremenom načinu življenja pronaći kvalitetan kutak mira. Gastronomska ponuda „CRVENO ZLATO“ Jagode iz Vrgorca pokrivaju 50% zahtjeva domaćeg tržišta, kvalitetom daleko premašuju većinu onih iz izvoza. Jagoda je proslavila Vrgorac i to prije svega zahvaljujući izgledu svojih sočnih plodova, visokoj ekološkoj kakvoći i bogatom, aromatičnom okusu. Vrgoračka jagoda postala je najuzgojenija poljoprivredna kultura, kojom se trenutačno bavi više od 110 obitelji. Kada su 1974. godine u polju Rastok zasađene prve sadnice njemačke sorte Zenga zengana i nizozemska Gorela, otvorio se put u proizvodnji jagoda. Već u prvoj godini svaka je sadnica donijela 20-30 dag ploda, a u drugoj čak 60 dag.U proizvodnji jagoda Vrgorčani idu u korak s vremenom. Uvode nove tehnologije, također i nove sorte, a prinosi su povećani na skoro 80 dag po grmu zahvaljujući kvaliteti sadnog materijala i tehnologiji uzgoja koja isključuje zarazu virusnim bolestima. Uzgoj jagoda na foliji i navodnjavanje „kap na kap“ umjesto prijašnjeg kišenja iz zraka napravilo je revoluciju. Prinosi su gotovo udvostručeni, truleži na plodovima nema jer su izolirani od tla i čisti, list je suh i zdrav te manje podložan nap 20
  21. 21. VRGORAČKI PRŠUT Od malog obrta MI Pivac danas je izrasla u jednu od najvećih MI u Hrvatskoj. Danas je brand Pivac sinonim za vrhunske suhomesnate delicije što ih predvode pršut, panceta i kraški vrat. Vrijeme je jedan od najvažnijih čimbenika proizvodnje pršuta. Čak dvanaest mjeseci soljenja, sušenja i sazrijevanja potrebni su da se stvori specifična duboka crvena boja i struktura mesa protkana primamljivim mirisom dima. 21
  22. 22. BIKLA Listopad je mjesec bikle, Čudnog pića moga kraja I prilipa zavičaja. To su, kažu, stari pili i uvik su sritni i zdravi bili. To je piće lipe boje od vinove loze i mlika od koze. Biklu pije i staro i mlado, kažu da je jako zdravo, je li tako, ne znam ni ja, ali fešta svakom prija. Dođu gosti,dragi ljudi, Vrgorac moj tad se budi. Kad na Korzu glazba svira, neko pleše neko piva. Kupiti se svašta more, ko da sutra glad će doći: navalila dica do stola punog ljutih kobasica. Marija Borovac, 6.d 22
  23. 23. ZAKLJUČAK Naš rad obuhvaća tri dijela. U prvom smo dijelu izložili kulturno povijesne spomenike grada Vrgorca. Pozornost smo usmjerili na kule-veličanstvene kraljice našeg grada. Naše povijesno istraživanje bilo je otežano time što u Vrgorcu nema muzeja i povijesnih arhiva. Nadamo se da će naš rad biti poticaj dubljem i ozbiljnijem povijesno istraživanju. U drugom dijelu presavili smo ostale turističke ponude našeg grada: etno sela koja njeguju tradicionalan način življenja, zdrave i kvalitetne proizvode vrgoračkog kraja. 23
  24. 24. PRILOZI 24
  25. 25. 25
  26. 26. LITERATURA 1. Ante Franić, «O Vrgorcu» - u povodu 100.objetnice rođenja Tina Ujevića, Kiz «Tin Ujević», Split 1991. 2. Ante Galić, «Vrgoračko polje i Rastok», Hrvatski zemljopis, 1999. 3. List Župe Navještenja BDM – «Vrgorac», Župni ured Navještenja BDM, br. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 . 2000. – 2009. 4. Vrgoračke novine, broj 3, 4, Udruga Vrgoračke novine 2008. god. 5. Vjeko Vrčić, «Vrgorska krajina», župski ured Vrgorac, 1872.g. 26

×