1. VOĐENJE,
MOTIVIRANJE I
NAGRAĐIVANJE

2. Vođenje
- proces neprisilnog utjecaja
na ljude sa svrhom da radeći
zajedno pridonose ciljevima
organizacije
- proces, a ne hijerarhijski
položaj u strukturi
menadžmenta
◊ integracija efikasnog
menadžmenta i efektivnog
vodstva
▪ Model poboljšanja
vodstvenog potencijala
menadžmenta /shema/

3. VIZIONARSKA MISIJA
MOĆ UTJECANJA NA DRUGE ODLUČNO DONOŠENJE ODLUKA
POZITIVNA SILA (STAV)
POZITIVNA SILA (STAV)
TEORIJA UZAJAMNOG
EFIKASNA
NAGRAĐIVANJA
KOMUNIKACIJA
OSNAŽENI SLJEDBENICI

4. TRI GLAVNA IZVORA MOĆI:
1.) moć uloge
2.) moć ličnosti
3.) moć znanja – glavni izvor moći.
- Ljudi nastoje slijediti one koji im osiguravaju
sredstva za ostvarenje njihovih vlastitih želja i
potreba.

5. TEORIJE O PONAŠANJU I
STILOVIMA VODSTVA:
1.) STILOVI UTEMELJENI NA UPORABI
AUTORITETA:
- autokratski vođa
- demokratski/participativni vođa
- vođa “odriješenih ruku”

6. 2.) LIKERTOVA ČETIRI SUSTAVA
VOĐENJA
- ekstremno-autoritativni
- benevolentno-autoritativni
- konzultativni
- participativna skupina

7. 3.) MENADŽERSKA MREŽA
 BRIGA ZA LJUDE / BRIGA ZA PROIZVODNJU
- osiromašeni menadžment
- menadžment “lokalnog kluba”
- autokratski menadžment zadatka
- timski menadžment

8. 4.) KONTINUUM VODSTVA
stil vođenja određuju:
- sile koje proizlaze iz menadžerove
osobnosti
- sile koje dolaze od podređenih
- sile koje određuju situaciju

9. KONTINGENCIJSKI PRISTUPI
USPJEŠNOSTI VODSTVA
- situacijski, odnosno
kontingencijski pristupi
uspješnosti vodstva
najuspješnije su razvijeni u
radovima Freda Fiedlera i
Roberta Housea

10. 1.) FIEDLEROV SITUACIJSKI
PRISTUP VODSTVU
- tri kritične situacijske dimenzije za
određivanje najuspješnijeg stila vodstva:
1. pozicija moći
2. struktura zadatka
3. odnosi vođe i članova skupine.

11. 2.) HOUSEOVA TEORIJA PUT DO
CILJA
- osnovna je funkcija
vođe podređenima
postaviti i pojasniti
ciljeve te im pomoći
u pronalaženju
najboljeg puta za
dosezanje ciljeva i
uklanjanje prepreka
na tom putu.

12. Prikladan stil vođenja ovisi o situaciji:
- Podržavajuće vodstvo
- Participativno vodstvo
- Instrumentalno vodstvo
- Vodstvo orijentirano na postignuće.
- Ova teorija smatra da prikladan stil vođenja ovisi o situaciji.
- Uspješni vođe integriraju individualne i skupne ciljeve u
sustav ostvarivanja ciljeva poduzeća.

13. MOTIVIRANJE I NAGRAĐIVANJE
- Motiviranje – proces pokretanja ljudi
u pravcu ostvarivanja zacrtanih
ciljeva.
- Menadžment sustavnim razvijanjem
vještina motiviranja, kao što su
pohvale, promaknuća i sl. potiče
djelotvorno ciljno ponašanje ljudi.
- Motivacija – rezultat poriva, potreba i
težnja koje određuju ponašanje.

14. Teorije motivacije
- Prvenstveno se zasnivaju
na konceptu ljudskih
potreba.
- Javljaju se u dva oblika:
- 1. teorije zadovoljenja
- 2. teorije procesa

15. 1.)TEORIJA HIJERARHIJE
POTREBA ( A.H. Maslow)
POTREBE ZA
SAMOAKTUALIZACIJOM
POTREBE ZA UGLEDOM
DRUŠTVENE POTREBE
SIGURNOSNE POTREBE
FIZIOLOŠKE POTREBE

16. 2.) TEORIJA MOTIVACIJE
POSTIGNUĆEM ( David C. McClelland)
1. ljudi s velikom potrebom za moći
2. ljudi s velikom potrebom za povezivanjem
3. ljudi s velikom potrebom za postignućem

17. 3.) DVOČIMBENIČKA TEORIJA
MOTIVACIJE (F.Herzberg)
1. Čimbenici konteksta posla: politika poduzeća, uvjeti
rada, međuljudski odnosi, plaće, status, sigurnost
posla...
2. Čimbenici sadržaja posla: izazovan posao, postignuće,
priznanje, napredovanje i razvoj na poslu

18. 4.) McGregorova teorija x i teorija y
 Teorija x – tradicionalne pretpostavke o
ljudskoj prirodi:
 tipičan radnik :
- manjak inicijative
- brine isključivo o sebi
- nije zainteresiran za dobrobit
poduzeća
- izbjegava ulaganje ikakvog truda…

19.  Teorija y
 Radnike karakterizira:
- kreativnost
- maksimalno zalaganje
- samousmjeravanje
- samokontrola sukladna sa
ciljevima
- aktivno traženje odgovornosti i
nagrada…

20. 5.) TEORIJA OČEKIVANJA
( Victor H. Vroom)
- Ljudi će biti motivirani na akcije za ostvarenje cilja
ako vjeruju u vrijednost cilja i ako mogu uočiti da
ono što čine pomaže njegovu ostvarenju.
- Stupanj povezanosti truda i nagrade.

21. 6.) TEORIJA PRAVEDNOSTI
( J. Stacy Adams)
- Pojedinci uspoređuju vlastite nagrade s onima drugih
zaposlenika za koje drže da ulažu slične inpute.
- DISTRBUTIVNA PRAVDA
Rezultati pojedinca Rezultati drugih osoba
=
Inputi koje pojedinac ulaže Inputi koje druge osobe ulažu

22. 7.) TEORIJA PARTICIPACIJE
 Participacija u upravljanju poslovanjem poduzeća
motivira zaposlene na djelotvornije korištenje svojih
potencijala > participacija u rezultatima poslovanja
poduzeća.
 Stupanj razvoja poduzetništva, poduzeća,
gospodarstva i društva u cjelini zahtijeva
preispitivanje i dosljednu raspodjelu dohodaka:
 vlasnicima financijskog kapitala – poduzetničke kamate
 poduzetnicima – poduzetnički profiti
 radnicima – plaće.

23.  Profiti su sredstvo za ostvarivanje razvojnih
ciljeva poduzetničke aktivnosti menadžmenta
i radnika.
 Stvaratelji dodane vrijednosti u poduzeću su
radnici i menadžment profit je pokazatelj
uspješnosti njihovog rada  odluke o
raspodjeli profita treba prepustiti
menadžmentu i radnicima znanja.

24.  Vlasnicima financijskog kapitala –
dioničarima poduzeća
omogućiti posjedovanje preferencijalnih dionica
 Zaposlenima
omogućiti stjecanje običnih dionica

25.  Modeli motivacije i nagrađivanja koji se nude kao
rješenja za vođenje ljudi u pravcu ostvarivanja ciljeva
suvremenog poduzeća ne mogu suštinski riješiti
problem efikasnog upravljanja ljudskim potencijalima
- intelektualnim kapitalom poduzeća.
 Problem je dublji – menadžment je postao društvena
funkcija - on više ne ostvaruje ciljeve poduzeća koje
mu postavljaju poduzetni vlasnici > poduzetnički
menadžment.