2. Reumatska vrućica (akutni reumatizam, akutni
reumatski poliartritis) je akutna sistemna upalna
bolest vezivnog tkiva koja nastaje 2 ili više
tjedana poslije infekcije BHSA.
Zahvaća prvenstveno srce i zglobove, a znatno
rjeđe mozak, kožu i potkožno tkivo, serozne
opne, tetive i fascije u različitim kombinacijama i
s različitim intenzitetom.
Uvod
3. Bez pravodobnog i ispravnog liječenja, trajna
oštećenja ostanu jedino na srcu, dok u drugim
zahvaćenim organima nastane potpuna reparacija.
Reumatska vrućica ˝ugrize srce, a lizne zglobove˝.
Uvod
4. M-serotipovi BHSA 1, 3, 5, 6, 18 i 24 se češće nađu
nego drugi serotipovi (ukupno 80) u bolesnika s
reumatskom vrućicom.
Samo oko 3% djece sa streptokoknom infekcijom
ždrijela obolijeva od reumatske vrućice
(predispozicijski faktori).
Mehanizam nastanka vrućice je vezan za protutijela
protiv M-proteina koji je antigen streptokokne
ovojnice.
Etiologija i patogeneza
5. Stanice miokarda sadržavaju u svojoj
sarkolemi protein (tropomiozin) koji ima
analognu antigenu strukturu kao i
streptokokni M-protein.
Protutijela protiv streptokoka križno
reagiraju i na vlastite antigene (miokarda i
drugih tkiva).
Tako nastaju oštećenja tkiva.
Etiologija i patogeneza
6. Javlja se najčešće u dobi između 5 i 15 g.,
iznimno prije 3 g., rijetko u odraslih,
podjednako u oba spola.
Češća je u kasnu jesen, zimu i u rano proljeće, u
djece iz obitelji sa slabijim standardom
stanovanja i skromnijim higijenskim prilikama.
Epidemiologija
7. Nakon latentnog razdoblja od 10 ili više
dana nakon streptokokne angine (50%
oboljele djece ima jasan anamnestički
podatak o angini), pojavljuju se prvi
znakovi reumatske vrućice.
Obično je to blaža ili jača vrućica, bljedilo i
tahikardija neovisna o tjelesnoj temperaturi
(može biti znak zahvaćenosti srca).
Klinička slika
8. Veliki kriteriji Mali kriteriji
Karditis Vrućica
Poliartritis Artralgije
Koreja Povišeni reaktanti akutne faze: ubrzana SE,
povišen CRP
Reumatski čvorići Produljen PQ-interval
Marginirani eritem
Nedvojbeno dokazana preboljela streptokokna infekcija + 2 velika
kriterija ILI 1 veliki kriterij + 2 mala, osim kad je riječ o bolesniku s
korejom (kojoj su isključeni drugi uzroci) ili ako je riječ o djetetu s
endokarditisom podmuklog ili kasnog početka, kojemu se ne nađe
drugi uzrok.
Jonesovi kriteriji
9. Oko 90% bolesnika ima eksudativni poliartritis.
Najčešće je zahvaćeno više velikih zglobova u
nesimetričnoj razdiobi.
Upala se tijekom nekoliko dana seli s jednog zgloba
na drugi (migratorni artritis).
Artritis se očituje klasičnim znakovima akutne upale
s oteklinom, bolnošću, lokalnom toplinom,
crvenilom i ometenom funkcijom zbog boli.
Poliartritis
10. Zglob bude katkad tako bolan da dijete ne
podnosi ni težinu plahte na upaljenom
zglobu.
Bez liječenja upala određenog zgloba prođe
za 3 do 7 dana, a uz liječenje s ASK već za 12
do 24 h.
Poliartritis
11. Što je dijete mlađe, karditis je češći.
Reumatska upala može zahvatiti endokard,
miokard i perikard (pankarditis).
Najblaži oblik je samostalna tahikardija koja nije
u razmjeru s povišenjem temperature, a najteži
oblik je zastojno zatajenje srca (danas rijetkost).
Šum na srcu, kojeg u tog bolesnika ranije nije
bilo, pouzdan je znak karditisa.
Karditis
12. Najčešći je šum mitralne insuficijencije:
apikalni sistolički šum
pušućeg karaktera
glasnoće najmanje 2/6 po Levinu
širi se u aksilu
vremenski počinje odmah poslije S1
ispunjava cijelu sistolu s crescendom prije
njezinog kraja
Karditis
13. Drugi mogući šum je šum aortne
insuficijencije:
dijastolički, visokofrekventni, pušući,
decrescendo šum
različite glasnoće i trajanja
čuje se najbolje uz lijevi rub sternuma
Karditis
14. Treći šum je šum koji prethodi mitralnoj
stenozi:
kratki, apikalni, niskofrekventni, bubnjajući
mezodijastolički šum
Carey-Coombsov šum
Nastaje zbog ubrzanog protoka krvi kroz mitralno
ušće sa zadebljanim rubovima mitralnih zalistaka.
Taj šum još ne označava mitralnu stenozu.
Karditis
15. Šum mitralne stenoze je dijastolički šum koji
se, za razliku od Carey-Coombsovog šuma,
proteže i pojačava do kraja dijastole.
Trajne posljedice reumatskog endokarditisa
mogu biti MI, MS, MS udružena s MI, AI ili AI
udružena s AS.
Samostalne AS nema.
Trikuspidalni zalisci su rijetko zahvaćeni, a
plućni zalistak gotovo nikad.
Karditis
MI: mitralna insuficijencija
MS: mitralna stenoza
AI: aortna insuficijencija
AS: aortna stenoza
17. Ima oko 25% bolesnika.
Dijagnostički je značajnije ako se intenzitet
AV-bloka (tj. duljina PQ-intervala) mijenja
iz sata u sat.
Produljenje PQ-intervala
18. Sydenhamova koreja je cerebralna pojava
reumatske vrućice.
Javlja se znatno rjeđe nego karditis i artritis.
Zahvaća ukupno manje od 15% svih bolesnika s
reumatskom vrućicom.
Češća je u djevojčica starije školske dobi nego u
dječaka.
Vremenski razmak između infekcije i pojave
koreje je puno dulji, i po nekoliko mjeseci.
Chorea minor
19. Često je koreja jedini pojavni oblik reumatske
vrućice, a tada je riječ o samostalnoj (čistoj)
koreji.
Glavna obilježja koreje su nehotične
(koreatske) kretnje, opća mišićna hipotonija
i emocionalna nestabilnost.
Koreatske kretnje su nehotični, besciljni, nagli,
nekoordinirani, nestereotipni, dakle promjenjivi
pokreti udova i mimike.
Chorea minor
20. Neurološki simptomi obično počnu vrlo skriveno, uz
postupno pogoršavanje, a očituju se u početku kao
nespretnost u izvođenju inače uobičajenih radnji
(odijevanje, pisanje).
Sekundarni poremećaji koordinacije motorike se
očituju karakterističnim pojavama pri neurološkom
ispitivanju.
Ako kažemo djetetu da pruži prste na šaci, ruka se
postavlja u bizaran položaj poput žlice.
Chorea minor
21. Gordonov refleks se očituje pri uobičajenom
izvođenju patelarnog refleksa.
Nakon očekivane ekstenzije u koljenu, potkoljenica
ostaje ekstendirana sekundu-dvije, prije nego što se
vrati u prvobitni položaj.
Emocionalna nestabilnost se očituje čestim i
naglim promjenama ponašanja, potištenošću,
razdražljivošću, bezrazložnim plačem ili
neutemeljenim smijehom.
Chorea minor
22. Simptomi koreje traju nekoliko tjedana da
bi postupno nestali bez ikakvih trajnih
neuroloških posljedica.
Recidivi su mogući, a postoji opasnost od
pojave karditisa u idućem recidivu
reumatske vrućice.
Chorea minor
24. Zove se još i anularni eritem.
To je vrlo rijetka, ali specifična pojava za
reumatsku vrućicu.
Riječ je o blijedoružičastom eritemu ili neznatno
uzdignutim plakovima po trupu koji ne svrbe.
Konfluiranjem na periferiji i istodobnim
izbljeđivanjem u središtu tvore serpiginozne ili
prstenaste tvorbe.
Slika se eritema mijenja iz sata u sat.
Eritema marginatum (marginirani eritem)
26. Vrlo su specifični za RV, ali se rijetko nađu, obično u
djece s recidivima bolesti i s kroničnim karditisom.
To su tvrdoelastični, bezbolni, pomični potkožni
čvorići veličine graška.
Smješteni su najviše na ekstenzornim stranama
velikih zglobova (koljena, lakat) te uzduž
kralježnice.
Slični se čvorići nađu i u nekim oblicima juvenilnog
kroničnog artritisa.
Reumatski čvorići
27. Tjelesna temperatura je povišena, ali najčešće ne
preko 38,5° C.
Dugotrajna visoka vrućica zahtijeva pažljivo
preispitivanje dijagnoze reumatske vrućice.
O artralgiji je riječ kad se dijete žali na bolove
ili nelagodu u jednom ili više zglobova, a da
pritom nema drugih objektivnih znakova upale
(ne dolazi u obzir kao pozitivni mali kriterij ako
dijete ima poliartritis).
Male pojave (minor criteria)
28.
29. Benzatin-fenoksimetil-penicilin (Silapen, Ospen)
milijun jed. peroralno na dan podijeljeno u 2
davanja tijekom 10 dana ILI
Benzatin-benzil-penicilin (Extencilin) 1,2 milijuna
jed. im. jednokratno (terapijska razina penicilina
traje 3 tjedna), nakon toga se prelazi na redovitu
profilaksu ILI
Eritromicin 40 mg/kg per os na dan podijeljeno u 3-
4 davanja tijekom 10 dana!
Odstranjenje streptokoka iz ždrijela
30. ASK (acetilsalicilna kiselina) 100 mg/dan per os
podijeljeno u 4 doze tijekom 6 do 8 tjedana uz nadzor
konc. salicilata u krvi (optimum 200-500 mg/L).
Prednizolon (Ultracortenol) 2 mg/kg/dan u
jednom davanju ujutro tijekom 2 tjedna, tijekom
iduća 2-3 tjedna postupno se smanjuje doza, s
početkom smanjivanja doze treba početi davati ASK
u dozi od 75 mg/kg/dan podijeljeno u 4 doze do kraja
8. tjedna bolesti.
Protuupalno liječenje
31. Primarna profilaksa je liječenje streptokokne angine
radi sprečavanja pojave prvog napada reumatske
vrućice.
Sekundarna profilaksa se provodi u osoba koje su
već doživjele prvi napad reumatske vrućice.
Usmjerena je na prevenciju recidiva sprečavanjem
naseljavanja streptokoka u ždrijelu.
Osobe koje redovito godinama dobivaju
antistreptokokna sredstva ne dožive recidiv.
Profilaksa
32. benzatin-benzil-penicilin (Extencilin)
1,2 milijuna jedinica im. svaka 3-4 tjedna
benzatin-fenoksimetil-penicilin
(Silapen, Ospen) 250 000 jedinica per os
2 x na dan
sulfadiazin 0,5 g per os 1 x na dan
eritromicin 250 mg per os 2 x na dan
Sekundarna profilaksa